J. R. Ward - Bratstvo crnog bodeža - 2 - Kraljica tame

KNJIGA
DOSTUPNA

SVIMA

Svakog mjeseca potražite nove nastavke
uzbudljive sage o Bratstvu crnog bodeža!

Sljedeća knjiga u seriji:

znanje

»Fantastična poslastica za čitatelje ljubavnih romana!«

Nicole Jordan, autorica knjige VVicked Fantasy, bestselera New York limesa

»Izvanredan debitantski roman koji odmah stvara ovisnost.
Ponoćni vrtlog opasnih likova i opčinjavajuće erotične romanse.

Definitivno sam u vlasti Bratstva crnog bodeža!«

Lynn Viehl, autorica knjige Private Demon, bestselera USA Todaya

»Nije lako pronaći novi pristup mitu o vampirima, no Ward je
u tome savršeno uspjela. Njezin je mračan i privlačan svijet
ispunjen uzbudljivim romansama i opasnim pustolovinama.
Serija o Bratstvu crnog bodeža donosi pregršt novih mogućnosti

te obećava nebrojena uzbuđenja i trnce.« Romantic Times
»Čak i ako vam je već puna kapa vampira, mislite da ste sve
već čuli ili vam treba odmor od uvijek istog, pročitajte ovu
knjigu! Ako ste ove godine odlučili pročitati samo jedan roman
nadnaravne tematike, neka to bude Noćni lov.« Ali About Romance
»Ovo je prvi nastavak u seriji koja obećava spektakl. Gđa Ward
osmislila je napetu, opasnu i seksepilnu družbu braće koja će vas
oboriti s nogu... Ako je suditi po Noćnom lovu, gđa Ward natjerat
će nas da molimo za još. Ljubitelji ovog žanra ne smiju zaobići tu

talentiranu novu spisateljicu!« The Best Revievvs

Naslov izvornika

J.R.Ward
Dark lover
Copyright © Jessica Bird, 2005
Sva prava pridržana, uključujući i pravo na reprodukciju u cijelosti ili dijelom u bilo koj em obliku.
Ovo izdanje objavljeno je uz odobrenje NAL Signeta, člana Penguin Group (USA) Inc.

J. R. WARD

BRATSTVO
CRNOG BODEŽA

2.

KRALJICA TAME

Prevela s engleskog:
Marina Petrić

Rječnik pojmova te vlastitih imena
i naziva

Bratstvo crnog bodeža (vi. n.) Skupina iznimno uvježbanih vam-
pirskih ratnika koji štite svoju vrstu od Degradacijskog društva.
Zahvaljujući selektivnom rasplodu unutar vampirske vrste, braća
su obdarena izrazitom tjelesnom i mentalnom snagom te sposob-
nošću brzog zacjeljivanja. Uglavnom nisu prava braća, a u bratstvo
se iniciraju na temelju nominacije postojećih članova. Po prirodi su
agresivni, samostalni i tajnoviti, pa žive odvojeno od civila i rijetko
kontaktiraju s članovima drugih klasa, osim kada se moraju hrani-
ti. U svijetu vampira o njima se ispredaju legende te se prema nji-
ma gaji duboko poštovanje. Moguće ih je ubiti samo nanošenjem
vrlo teške ozljede, npr. izravnim pucnjem ili ubodom u srce itd.

Na početku dvadeset i prvog stoljeća Bratstvo čine šestorica
braće: Wrath (Gnjev), Tohrment (Muka), Vishous (Opačina), Rhage
(Bijes), Phury (Jarost) i Zsadist (Mučitelj).

krvni rob (im.) Muški ili ženski vampir potčinjen radi ispunjava-
nja potreba nekog drugog vampira za krvlju. Običaj držanja krvnih
robova uglavnom je napušten, iako nije zabranjen.

Odabranice (im.) Vampirice uzgojene radi služenja Cuvardjevi.
Smatraju ih aristokracijom, iako su one same usmjerene na duhovno,

a ne na svjetovno. Imaju malo ili nimalo kontakta s mužjacima,
no po Čuvardjevinu se nalogu mogu združivati s ratnicima radi
održavanja klase. Imaju moć predviđanja. Nekada su korištene za
ispunjavanje potreba nezdruženih članova Bratstva za krvlju, no
braća su napustila tu praksu.

slugan (im.) Član služinske klase u svijetu vampira. Slugani imaju
starinske, konzervativne tradicije vezane uz služenje sebi nadređe-
nima te se pridržavaju službenog kodeksa odijevanja i ponašanja.
Mogu izlaziti danju, no relativno brzo stare. Očekivani životni
vijek iznosi otprilike pet stotina godina.

Sjenosvijet (vi. n.) Onozemaljska dimenzija u kojoj se mrtvi pono-
vno susreću s voljenim osobama te u kojoj provode vječnost.

Prva obitelj (vi. n.) Vampirski kralj i kraljica te njihova eventualna
djeca.

helren (im.) Muški vampir združen sa ženkom. Mužjaci se mogu
združiti s više ženki.

leelan (im.) Naziv od milja koji u prijevodu znači otprilike »naj-
draži/a«.

Degradacijsko društvo (vi. n.) Red ubojica koje je okupio Omega
radi istrebljivanja vampirske vrste.

degrad (im.) Obezdušen čovjek, član Degradacijskog društva, čiji su
plijen vampiri, a cilj njihovo istrebljenje. Degrade se mora probosti
kroz prsa da bi ih se ubilo, inače žive vječno. Ne jedu ni ne piju
te su impotentni. S vremenom im kosa, koža i šarenice izgube pi-
gmentaciju te postaju plavokosi, blijedi i svjetlooki. Mirišu na dječji
puder. U Društvo ih inicira Omega, a nakon inicijacije dobivaju
keramičku posudu u koju im je nakon vađenja spremljeno srce.

razdoblje potrebe (im.) Razdoblje u kojem je vampirica plodna.
Obično traje dva dana, a prati ga snažna seksualna želja. Prvi se put

pojavljuje otprilike pet godina nakon ženkina prijelaza, a nakon to-
ga jedanput u deset godina. Svi mužjaci u nekoj mjeri reagiraju ako
se nađu u blizini ženke u potrebi. To razdoblje može biti opasno jer
između suparničkih mužjaka izbijaju sukobi i borbe, naročito ako
ženka nije združena.

Omega (vi. ime) Zlonamjerno, mistično biće koje želi iskorijeniti
vampire zbog svoje netrpeljivosti prema Cuvardjevi. Prebiva u ono-
zemaljskoj dimenziji i ima velike moći, ali ne i moć stvaranja.

princeps (im.) Najviša razina vampirske aristokracije, niža samo
od razine članova Prve obitelji i Cuvardjevinih Odabranica. Osoba
se mora roditi s tom titulom, ne može je dobiti.

pirokant (im.) Odnosi se na ključnu slabost osobe. Ta slabost
može biti unutarnja, npr. ovisnost, ili vanjska, npr. voljena osoba.

iskup (im.) Ritualni postupak obrane časti koji inicira strana koja
je nanijela uvredu. Ako prihvati, uvrijeđena strana bira oružje i
udara počinitelja, koji to dopušta ne braneći se.

Cuvardjeva (vi. ime) Mistična sila koja savjetuje kralja, a ujedno
je i čuvarica vampirskih arhiva i dodjeliteljica povlastica. Prebiva u
onozemaljskoj dimenziji i ima velike moći. Sposobna je za jedan
stvaralački čin, koji je potrošila stvorivši vampire.

šelan (im.) Vampirica združena s mužjakom. Ženke obično ne
uzimaju više družbenika jer su združeni mužjaci izrazito posesivni.

Grobnica (vi. n.) Sveta riznica Bratstva crnog bodeža. Koristi se
kao obredno mjesto te kao spremište za posude sa srcima degrada.
U Grobnici se obavljaju obredi kao što su inicijacije, sprovodi i
disciplinski postupci protiv braće. Pristup je zabranjen svima osim
članovima Bratstva, Cuvardjevi i kandidatima za inicijaciju.

prijelaz (im.) Ključan trenutak u životu svakog vampira u kojem se
on preobražava u odraslu osobu. Od tog trenutka nadalje vampiri

moraju piti krv suprotnog spola da bi preživjeli te Više ne podnose
sunčevo svjetlo. Do prijelaza obično dolazi sredinom dvadesetih
godina. Neki vampiri, naročito mužjaci, ne prežive prijelaz. Prije
prijelaza vampiri su tjelesno slabi, nezainteresirani i ne reagiraju na
seksualne podražaje te se ne mogu dematerijalizirati.

vampir (im.) Član vrste koja se razlikuje od Homo sapiensa. Vam-
piri moraju piti krv suprotnog spola da bi preživjeli. Ljudska ih krv
može održati na životu, ali snaga koju iz nje dobiju kratkoga je
vijeka. Nakon prijelaza, koji se događa sredinom dvadesetih godina,
više ne mogu izlaziti tijekom dana i moraju se redovito hraniti iz
vene. Vampiri ne mogu »zaraziti« ljude ugrizom ili prijenosom kr-
vi, no u rijetkim se slučajevima mogu pariti s tom vrstom. Vampiri
se mogu dematerijalizirati kad god požele, no moraju se smiriti i
koncentrirati da bi to učinili te ne mogu sa sobom nositi ništa teš-
ko. Mogu izbrisati ljudska sjećanja pod uvjetom da je riječ o krat-
koročnim sjećanjima. Neki vampiri mogu čitati misli. Očekivani
životni vijek iznosi više od tisuću godina, u nekim slučajevima i
dulje od toga.

Prvo poglavlje

Beth je spustila čašu s vinom, poželjevši da se može bolje kon-
trolirati.

»To ti se ne sviđa, zar ne?« upitao je Wrath dubokim glasom.
»Sto?«
»To što sam pio od druge ženke.«
Mračno se nasmijala, osjećajući prezir prema samoj sebi. Prema
njemu. Prema čitavoj situaciji. »Želiš mi trljati sol na ranu?«
»Ne.« Zastao je. »Od pomisli da ćeš jednoga dana svojim zu-
bima probijati kožu nekog drugog mužjaka i u sebe uzimati njegovu
krv dođe mi da nešto probodem.«
Beth ga je gledala.
Pazaštoonda neostanešsamnom? pomislila je.
Wrath je odmahnuo glavom. »No ne mogu si dopustiti da
tako mislim.«
»Zašto ne?«
»Jer ne možeš biti moja. Bez obzira na ono što sam prije
rekao.«
Ušao je Fritz, raščistio stol, a zatim poslužio desert. Jagode
na tanjurima sa zlatnim rubom. Čokoladni umak sa strane. Keks.

1

U uobičajenim bi okolnostima Beth slistila sve navedeno u
tren oka, no bila je previše potresena da bi jela.

»Ne voliš jagode?« upitao je Wrath stavljajući jednu u usta.
Njegovi sjajnobijeli zubi žarili su se u crveno meso.

Slegnula je ramenima, prisiljavajući se da ne gleda u njega.
»Volim.«

»Evo.« Uzeo je jagodu sa svog tanjura i nagnuo se prema njoj.
»Dopusti mi da te nahranim.«

Dugačkim je prstima čvrsto držao peteljku, a ruka mu je
spremno stajala u zraku.

Željela je uzeti to što je nudio. »Mogu i sama jesti.«
»Da, možeš«, nježno je rekao. »Ali nije u tome stvar.«
»Jesi li spavao s njom?« upitala je.
Obrve su mu poskočile. »Sinoć?«
Klimnula je. »Kada se hraniš, vodiš li Ijubav s njom?«
»Ne. I odmah ću ti odgovoriti na sljedeće pitanje. Trenutno
ne spavam ni s kim osim s tobom.«
Trenutno, pomislila je.
Beth je spustila pogled na ruke, osjećajući se glupavo povrije-
đenom.
»Dopusti mi da te nahranim«, promrmljao je. »Molim te.«
Joj, daj odrastu rekla je samoj sebi. Odrasli su ljudi. U krevetu
su zajedno fantastični, a to je više nego što je ikad imala od bilo
kojeg muškarca. Zar će zaista odustati od svega samo zato što zna
da će ga izgubiti?
Osim toga, čak i da joj je obećao kućicu u cvijeću, muškarac
poput njega ne bi se dugo zadržao. On je borac koji se druži s
čoporom sebi sličnih. Kućno ognjište i sve vezano uz to bilo bi mu
dozlaboga dosadno.
Sada ga ima. Sada ga želi.
Beth se nagnula prema naprijed, otvorila usta i usnama obuj-
mila jagodu, uzimajući je čitavu. Wrathove su se nosnice raširile

2

dok je promatrao kako grize. Kada je malo slatkog soka pobjeglo
i kapnulo joj na bradu, zasiktao je.

»Želim to pokupiti«, promrmljao je ispod glasa. Posegnuo je
prema naprijed i uzeo joj čeljust u ruku. Podignuo je ubrus.

Stavila je ruku na njegovu. »Posluži se ustima.«
Zrak u sobi proparao je dubok zvuk, negdje iz dubine njegovih
grudi.
Wrath se istegnuo prema njoj, naginjući glavu na jednu stranu.
Na trenutak mu je ugledala očnjake dok su mu se usta otvarala i
jezik izlazio iz njih. Laganim joj je dodirom polizao sok s kože, a
zatim se odmaknuo.
Gledao ju je. Uzvratila mu je pogled. Plamen svijeća liznuo
je u zrak.
»Dođi sa mnom«, rekao je ispruživši ruku.
Beth nije oklijevala. Spojila je dlan s njegovim i pustila da je
povuče od stola. Odveo ju je u salon, do slike i kroz zid. Sišli su
niz kameno stubište, a njegova je pojava bila impresivna u tami.
Kada su stigli do dna stubišta, uveo ju je u sobu. Pogledala
je krevet. Bio je pospremljen, jastuci su bili uredno posloženi uz
uzglavlje, a satenske plahte glatke poput mirne površine vode. Ti-
jelo joj je zadrhtalo kada se sjetila kako je bilo osjećati ga na sebi,
osjećati kako se miče u njoj.
Opet će to ponoviti, pomislila je. I jedva je čekala.
Začula je duboko režanje zbog kojeg se okrenula. Wrathov je
pogled bio prikovan za nju kao da mu je meta.
Pročitao joj je misli. Znao je što želi. I bio je spreman ispuniti
joj želju.
Dok joj je prilazio, začula je kako se vrata zatvaraju i zaključa-
vaju. Pogledala je uokolo, pitajući se ima li još koga u sobi. Nije bilo.
Prinio joj je ruku vratu i palcem joj nagnuo glavu unatrag.
»Cijelu te večer želim poljubiti.«

3

Pripremila se za strastven poljubac, spremna primiti sve što
joj da, no kada su mu usne dodirnule njezine, bile su lagane po-
put leptirova dodira. Osjećala je strast u napetim linijama njegova
tijela, no bilo je očito da se ne da požurivati. Kada je podignuo
glavu, nasmiješio joj se.

Već se potpuno naviknula na očnjake, pomislila je.

»Danas ćemo polako«, rekao je.
Zaustavila ga je prije nego što ju je ponovno poljubio. »Čekaj.
Nešto te moram... Imaš li kondome?«
Namrštio se. »Ne. Zašto?«
»Zašto? Jesi li ikad čuo za siguran seks?«
»Ja ne prenosim takve bolesti, a od tebe ne mogu ništa do-
biti.«
»Kako znaš?«
»Vampiri se ne mogu zaraziti ljudskim virusima.«
»Znači možeš se seksati koliko god hoćeš? I ne moraš brinuti
ni o kakvim posljedicama?«
Kada je klimnuo glavom, osjetila je da joj je malo mučno.
Zaboga, s koliko žena mora da je...
»A ti nisi plodna«, rekao je.

»Kako znaš?«
»Vjeruj mi. Oboje bismo znali da jesi. Osim toga, prvu potre-
bu nećeš imati još nekih pet godina nakon promjene. A čak i kad
se dogodi, nema jamstva da će doći do začeća jer...«
»Čekaj čas. Što ti je ta potreba?«
»Ženke su plodne samo svakih deset godina ili tu negdje.
Srećom.«
»Zašto srećom?«
Nakašljao se. Čak se činilo da mu je malo neugodno. »To je
opasno razdoblje. Svi mužjaci reagiraju na nekoj razini ako se nađu

4

u blizini ženke u potrebi. Ne mogu si pomoći. Može doći do su-
koba. A ženka... pa... porivi su vrlo snažni. Tako sam barem čuo.«

»Ti nemaš djece?«

Odmahnuo je glavom. Zatim se namrštio. »Zaboga.«

»Sto?«
»Kad samo pomislim na tebe u potrebi.« Tijelo mu je za-
teturalo, kao da je zatvorio oči. »Na to da budem onaj kojega bi
upotrijebila.«
Seksualna vrućina nahrupila je iz njega poput bujice. Fizički
je osjetila kako vruća struja pokreće zrak.
»Koliko dugo to traje?« upitala je promuklim glasom.
»Dva dana. Ako se ženku... dobro opsluži i dovoljno nahrani,
brzo se oporavi.«
»A muškarac?«
»Mužjak je potpuno izmožden kada je sve gotovo. Ispijen
do srži. I iscijeđen od krvi. Njemu treba dulje da se oporavi, no
nikada još nisam čuo da se neki požalio. Nikad.« Neko je vrijeme
šutio. »Volio bih biti taj koji će tebi olakšati.«
Odjednom je ustuknuo. Osjetila je hladan povjetarac kada
mu se raspoloženje promijenilo, a vrućina koja je strujala iz njega
je nestala.
»No to će biti dužnost nekog drugog mužjaka. I njegova
čast.«
Zazvonio mu je mobitel.
Dok ga je bijesno čupao iz unutarnjeg džepa, zapitala se tko
bi to mogao biti.
»Molim?« Uslijedila je tišina.
Uputila se u kupaonicu da bi mu omogućila da razgovara na
miru. A i zato što je i sama trebala malo mira. Prizori koji su joj
zujali glavom bili su dovoljni da osjeti vrtoglavicu. Dva dana. Dva
dana samo njega?

5

Kada se vratila u sobu, Wrath je sjedio na kauču, laktova na-
slonjenih na koljena, duboko zamišljen. Skinuo je jaknu, a ramena
su mu se činila vrlo široka u toj crnoj košulji. Dok mu se približa-
vala, na trenutak je pod jaknom ugledala pištolj i malo zadrhtala.

Podignuo je pogled kada je sjela pokraj njega. Željela je da ga
može bolje pročitati i krivila tamne naočale što joj to ne uspijeva.
Rukom mu je dodirnula lice i pogladila mu oštru crtu obraza,
snažnu krivulju čeljusti. Malo je otvorio usta, kao da mu je od
njezina dodira ponestalo daha.

»Želim ti vidjeti oči«, rekla je.
Malo je ustuknuo. »Ne.«
»Zašto ne?«
»Sto te briga kako izgledaju?«
Namrštila se. »Ponekad te teško pročitati s tim naočalama.
A trenutno ne bih imala ništa protiv da znam što misliš.«
Ili, još važnije, što osjećaš.

Naposljetku je slegnuo ramenima. »Kako hoćeš.«
Budući da nije pokazivao nikakvu namjeru da sam skine nao-
čale, ispružila je ruku i povukla mu ih s lica glatkim pokretom.
Kapci su mu bili spušteni, a tamne se trepavice isticale na bjelini
kože. Nije otvorio oči.
»Ne želiš mi pokazati?«

Čeljust mu se stisnula.
Pogledala je naočale. Kada ih je podignula prema svjetlosti
svijeća, jedva da je išta vidjela kroz njih, toliko su bile tamne.
»Slijep si, zar ne?« tiho je upitala.
Usne su mu se izvile, ali ne u osmijeh. »Bojiš se da se sada
neću moći brinuti za tebe?«
Neprijateljski nastup nije ju začudio. Pretpostavljala je da bi
takav muškarac mrzio bilo kakvu svoju slabost.
»Ne, to me ni najmanje ne brine. Ali ipak ti želim vidjeti
oči.«

6

Wrath ju je brzim pokretom povukao preko svoga krila, držeći
je u takvom položaju da ju je samo snaga njegovih ruku sprečavala
da ne tresne na pod. Usne su mu bile stisnute u natmurenu crtu.

Polako je podignuo kapke.

Beth je zastao dah.
Sarenice su mu bile nevjerojatne boje. U njima se prelijevala
blijedozelena nijansa, toliko blijeda da su izgledale gotovo bijelo.
Uokvirene gustim, tamnim trepavicama, uvučene duboko pod
obrve, oči su mu blistale kao da ih obasjava nešto iz unutrašnjosti
njegove lubanje, gotovo su mu iskakale iz lica poput žarulja.
A onda je primijetila zjenice. S njima nešto nije bilo u redu.
Bile su to majušne, nefokusirane točkice crnila.
Pomilovala mu je lice. »Oči su ti prekrasne.«

»Beskorisne.«
»Prekrasne.«
Promatrala ga je kako joj pogledom pretražuje lice. Napinjao
se, kao da želi natjerati oči da prorade.
»Jesu li oduvijek takve?« prošaptala je.
»Slabovidan sam od rođenja. Vid mi se pogoršao nakon prije-
laza, a vjerojatno će s godinama još više propadati.«
»Znači, nešto ipak vidiš?«
»Da.« Rukom joj je dotaknuo kosu. Kada joj se u valovima
spustila na ramena, shvatila je da joj vadi ukosnice. »Znam, primje-
rice, da volim kada nosiš raspuštenu kosu. I znam da si vrlo lijepa.«
Prstima joj je prelazio po obrisima lica, a zatim joj se nježno
spustio niz vrat do ključne kosti. Nastavio se spuštati, prolazeći
linijom između njezinih dojki.
Srce joj je nabijalo. Misaoni su joj se procesi usporili. Svijet se
povukao u drugi plan, i na kraju je ostao samo Wrath.
»Vid je, međutim, bitno precijenjen«, promrmljao je, šireći joj
dlan na prsima. Osjećala je njegovu težinu. Bio je topao. I predska-

7

zivao je kakav će osjećaj biti kada je čitavo njegovo tijelo bude pri-
tiskalo o krevet. »Dodir, okus, miris, sluh. Ostala su četiri osjetila
jednako važna.«

Nagnuo se prema naprijed i protrljao se o njezin vrat. Osjetila
je mekano grebuckanje. Očnjaci, pomislila je. Prelazili su joj vratom.

Željela je da je ugrize.
Wrath je duboko udahnuo. »Tvoja koža odiše parfemom od
kojega mi se diže. U trenu. Dovoljno je samo da te ponjušim.«
Izvila mu se u rukama, trljajući se o njegova bedra, gurajući
grudi prema gore. Zabacila je glavu i lagano zastenjala.
»Bože, obožavam taj zvuk«, rekao je, stavljajući joj ruku na
mjesto na kojem se vrat spaja s prsima. »Ponovi mi ga, Beth.«
Sisao joj je vrat. Učinila je kako je tražio.

»To je to«, zastenjao je. »Blagi Bože, to je definitivno to.«
Prsti su mu se opet pokrenuli, ovaj put do čvora na njezinoj
haljini. Olabavio ga je.
»Nisam Fritzu dopustio da promijeni plahte.«

»Molim?« promrmljala je.
»Na krevetu. Nakon što si otišla. Želio sam osjećati tvoj miris
kada legnem na njih.«
Prednja strana haljine joj se rastvorila, a svjež joj je zrak liznuo
kožu dok se njegova ruka kretala prema njezinu prsnom košu. Kada
je stigao do grudnjaka, opisao je krug oko rubova jedne čipkaste
košarice, postupno ocrtavajući sve manji krug dok joj nije dodirnuo
bradavicu.
Tijelo joj se trgnulo. Zgrabila ga je za rame. Mišići su mu bili
tvrdi kao kamen dok ju je držao u tom neprirodnom položaju.
Zagledala se u njegovo zastrašujuće, veličanstveno lice.
Oči su mu doslovno blistale. Iz šarenica je izlazila svjetlost koja
je bacala sjenke na njezine grudi. Obećanje sirovog, neobuzdanog
seksa i njegova proždiruća glad za njom bili su očiti iz škrgutanja

8

njegove čeljusti. Iz vrućine kojom je isijavalo njegovo golemo tijelo.
Iz napetosti u njegovim nogama i prsima.

No imao je potpunu kontrolu nad sobom. I nad njom.
»Znaš, bio sam prepohlepan s tobom«, rekao je spuštajući joj
glavu na ključnu kosu. Gricnuo ju je nježno, ne probijajući kožu.
Zatim je to mjesto liznuo jezikom, milujući je glatko poput svile.
Pomaknuo se niže, prema prsima. »Zapravo te još nisam uzeo
kako treba.«
»Nisam baš sigurna u to«, rekla je hrapavim glasom.
Duboko se nasmijao i prekrio joj kožu toplim i vlažnim da-
hom. Poljubio joj je vršak dojke, a zatim kroz čipku obuhvatio
bradavicu usnama. Ponovo se izvila. Činilo joj se da joj je među
noge nagrnula bujica.
Podignuo je glavu, a usne su mu se izvile u smiješak pun
iščekivanja.
Nježno je otkopčao grudnjak i uklonio joj čipku s grudi. Bra-
davica joj se još jače izbočila iščekujući ga. Gledala je kako prinosi
tamnu glavu njezinoj svijetloj koži. Jezik, sjajan i ružičast, izmilio
mu je iz usta i liznuo je.
Kada su joj se bedra razdvojila bez poticaja s njegove strane,
ponovno se nasmijao. Bio je to dubok, muški zvuk zadovoljstva.
Ruka mu je kliznula pod nabore njezine haljine, lagano joj do-
tičući kuk, lagano se krećući prema donjem dijelu trbuha. Pronašao
joj je rub gaćica i kliznuo kažiprstom pod čipku. Samo malo.
Pomicao je prst naprijed-natrag, senzualno je golicajući samo
nekoliko centimetara od mjesta na kojem je željela da se zaustavi.
Na kojem joj se morao zaustaviti.
»Još«, zahtijevala je. »Želim još.«
»I dobit ćeš još.« Čitava mu je ruka nestala pod crnom
čipkom. Glasno je uzviknula kada joj je dodirnuo vruće, vlažno
središte. »Ali Beth?«
Bila je jedva pri svijesti. Potpuno obuzeta njegovim dodirom.
»Hmm?«

9

»Želiš li znati kakav okus imaš?« rekao je govoreći joj u
grudi.

Jedan je dugački prst nestao u njezinu tijelu. Kao da je želio
da zna da joj ne govori o ustima.

Zgrabila ga je za leđa kroz svilenu košulju, grebuci ga noktima.
»Po breskvama«, rekao je premještajući je, klizeći nadolje
usnama, ljubeći joj kožu na trbuhu. »Kao kad jedem breskve. Svi-
lenkasto mesnato na usnama i jeziku dok sišem. Glatko i slatko u
grlu kada gutam.«
Zastenjala je. Bila je blizu orgazma i vrlo, vrlo daleko od razu-
ma.
Podignuo ju je brzim pokretom i odnio do kreveta. Dok ju je
spuštao, glavom joj je razdvojio noge i usnama prekrio crnu čipku
među bedrima.
Uzdahnula je i zarila mu ruke u kosu, gdje su joj se zapetlja-
le. Strgnuo je kožnu traku. Trbuhom su joj se razlili crni valovi,
poput lepeta orlovih krila.
»Baš kao breskve«, rekao je skidajući joj gaćice. »A ja volim
breskve.«
Ona jezovita, prekrasna svjetlost iz njegovih očiju razlila joj
se tijelom. A onda je ponovno spustio glavu.

10

Drugo poglavlje

Havers je sišao u laboratorij i nervozno koračao, dok su mu pa-
puče šljapkale po bijelom linoleumu. Nakon što je dva putaobišao sobu,
zaustavio se pred svojim radnim prostorom. Pomilovao
je elegantni, emajlirani mikroskop. Pogledao je gomilu staklenih po-
suda i hrpu epruveta na policama iznad svoje glave. Slušao je šum
hladnjaka i jednolično zujanje ventilacijskog uređaja ugrađenog u
strop. U nosnicama je osjećao tragove mirisa bolničkog dezinfici-
jensa.

To ga je znanstveno okruženje podsjećalo na njegove intelek-
tualne interese.

Na činjenicu da se ponosio snagom svoga uma.
Smatrao se civiliziranim. Sposobnim zauzdati vlastite emocije.
Uspješnim u logičnim reakcijama na podražaje. No ta mržnja, taj
bijes nisu bili nešto što bi mogao podnijeti. Osjećaj je bio prena-
silan, preenergičan.
Glavom su mu prolijetali planovi, i to planovi koji su obu-
hvaćali prolijevanje krvi. Samo... koga on to zavarava? Kada bi u
Wratha uperio makar i vojnički nožić, on bi bio taj čija bi se krv
prolila.

11

Trebao mu je netko tko zna ubijati. Netko tko bi se mogao
približiti tom ratniku.

Kada se dosjetio rješenju, učinilo mu se očitim. Točno je
znao kome se obratiti i gdje ga pronaći.

Havers se uputio prema vratima, a osmijeh zadovoljstva zati-
trao mu je na usnama.

No kada je ugledao svoj odraz u zrcalu iznad dubokog labo-
ratorijskog umivaonika, zastao je kao ukopan. Nervozne su mu
oči bile presjajne, preželjne. Nikada prije nije na svom licu vidio
taj zlokoban osmijeh. Zajapureno crvenilo njegova lica nastalo je
zbog iščekivanja mračnog rezultata.

Nije prepoznavao sam sebe pod krinkom osvetnika.
Nije mu se sviđalo kako izgleda.
»Blagi Bože.«
Kako mu je tako nešto uopće moglo pasti na pamet? On je
liječnik. Iscjelitelj. Život je posvetio spašavanju života, a ne njihovu
nasilnu okončavanju.
Marissa je rekla da je gotovo. Raskinula je zavjet. Više se neće
viđati s Wrathom.
Ali ipak, nije li zasluživala osvetu za način na koji je postupao
s njom?
Sada je vrijeme za udarac. Napad na Wratha više nije ometala
prijetnja da bi se Marissa mogla naći u opasnosti.
Havers je osjetio da mu je tijelo potresao drhtaj. Pretpostavio
je da je uzrok užas zbog pomisli o tome koliko je strašno to o
čemu razmišlja. No tada mu se tijelo zgrčilo, pa se morao uhvatiti
za nešto da vrati ravnotežu. Spopala ga je vrtoglavica od koje mu
se činilo da se sve oko njega okreće kao u mikseru. Doteturao je
do stolice.
Zgrčenim je prstima olabavio čvor na leptir-kravati, boreći se
da dođe do daha.

12

Krv, pomislio je. Transfuzija.
Ne funkcionira.
U očaju je pao sa stolice na koljena. Potučen do nogu zbog
neuspjeha, zatvorio je oči i prepustio se crnilu.

Wrath se okrenuo na bok i povukao Beth za sobom, ne dopu-
štajući da se razdvoje. Dok mu se ukrućeni penis još trzao u njoj,
odgurnuo joj je kosu s lica. Bila je vlažna od njezina nježnog znoja.

Moja.
Dok joj je ljubio usne, sa zadovoljstvom je primijetio da još
uvijek teško diše.
Vodio je ljubav s njom onako kako treba, pomislio je. Polako
i promišljeno.
»Hoćeš ostati?« upitao je.
Promuklo se nasmijala. »Nisam baš sigurna da bih trenutno
mogla hodati. Tako da bih rekla da je ležanje u krevetu dobar
izbor.«
Pritisnuo joj je usne o čelo. »Vratit ću se neposredno prije
zore.«
Kada se odmaknuo od tople čahure njezina tijela, podignula
je pogled. »Kamo ideš?«
»Naći ću se s braćom, a onda idemo van.«
Ustao je iz kreveta i prišao ormaru. Odjenuo je svoju kožnu
odjeću i navukao remen s bodežima preko ramena. Sa svake je
strane umetnuo jedan bodež i dohvatio jaknu.
»Fritz će biti ovdje«, rekao je. »Ako ti bilo što bude trebalo,
uzmi telefon i biraj zvjezdicu pa četiri nula. Zvonit će gore.«
Omotala se plahtom i ustala iz kreveta.
»Wrath.« Dodirnula mu je ruku. »Ostani.«
Nagnuo se i brzo je poljubio. »Vratit ću se.«
»Borit ćeš se?«

13

»Da.«
»Ali kako? Pa si...« Prekinula se.
»I slijep sam već tri stotine godina.«
Zastao joj je dah. »Toliko si star?«

Morao se nasmijati. »Da.«
»E pa, moram reći da se sasvim dobro držiš.« Osmijeh joj je
izblijedio. »Koliko ću dugo ja živjeti?«
Tijelom mu je prostrujao hladan udar užasa, a srce mu je
preskočilo nekoliko udaraca.
Sto ako ne preživi prijelaz?
Wrath je osjetio kako mu se želudac grči. Njega, koji je s cr-
nim kosonošom bio kao prst i nokat, odjednom je za srce ščepao
iskonski strah od smrti.
No preživjet će, zar ne? Zarne'i
Shvatio je da gleda u strop i zapitao se s kime dovraga razgo-
vara. S Cuvardjevom?
»Wrath?«
Privukao je Beth k sebi, čvrsto je stisnuvši, kao da je svojim
tijelom može zaštititi od sudbine, ako joj je sudbina loša.
»Wrath«, rekla je govoreći mu u rame. »Wrath, dušo, ne
mogu... ne mogu disati.«
Odmah je olabavio zagrljaj i zagledao joj se u oči, nastojeći
natjerati svoj pogled da se usredotoči. Od napora mu se zategnula
koža na sljepoočnicama.
»Wrath? Sto je bilo?«
»Ništa.«
»Nisi mi odgovorio na pitanje.«
»Zato što ne znam odgovor.«
Činilo se da ju je to zateklo, no tada se protegnula na prste.
Poljubila ga je. »Pa, koliko god da živjela, voljela bih da večeras
ostaneš sa mnom.«

14

Začulo se lupanje po vratima.
» Ej, Wrath? « Rhageov glas probio se kroz čelik. »Svi smo
tu.«
Beth je ustuknula, obgrlivši se rukama. Osjećao je da se po-
novno zatvara pred njim.
Bio je u iskušenju da je zaključa u sobu, no nije mogao pod-
nijeti pomisao da je drži zatvorenu. Osim toga, instinkt mu je
govorio da se, ma koliko željela da je situacija drugačija, pomirila
sa sudbinom i njegovom ulogom u njoj. Trenutno je bila sigurna i
što se tiče degrada, jer bi je oni vidjeli samo kao čovjeka.
»Hoćeš li biti ovdje kada se vratim?« upitao je navlačeći
jaknu.
»Ne znam.«
»Ako otiđeš, moram znati gdje te mogu pronaći.«
»Zašto?«
»Zbog promjene, Beth. Zbog promjene. Gle, bilo bi sigurnije
da ostaneš.«
»Možda.«
Zadržao je psovku za sebe. Nije htio preklinjati.
»Druga vrata u hodniku«, rekao je. »Vode u spavaću sobu
tvoga oca. Mislio sam da bi možda voljela otići onamo.«

Wrath je otišao prije nego što se stigao osramotiti.
Ratnici ne preklinju. Rijetko čak i mole. Oni uzimaju što žele
i ubijaju da to dobiju ako je potrebno.
No zaista se nadao da će biti tu kad se vrati. Sviđala mu se
pomisao da spava u njegovu krevetu.
Beth je otišla u kupaonicu i istuširala se, puštajući da joj vruća
voda umiri živce. Kada je izašla iz tuša, obrisala se i primijetila crni
ogrtač na vješalici. Odjenula ga je.
Pomirisala je revere i zatvorila oči. Bili su prepuni Wrathova
mirisa, kombinacije sapuna i losiona poslije brijanja i... muškog
vampira.

15

Za Boga miloga. Zar joj se sve ovo stvarno događa?
Vratila se u sobu. Wrath je ostavio otvoren ormar, a ona mu
je prišla da pogleda odjeću. Umjesto toga, pronašla je spremište
oružja od kojega se skamenila.
Bacila je pogled na vrata koja su vodila na stubište. Razmi-
šljala je o odlasku, ali ma koliko to željela, znala je da Wrath ima
pravo. Sigurnije je ako ostane.
A spavaća soba njezina oca bila je dodatni poticaj.
Otići će u nju i nadati se da od onog što će u njoj pronaći
neće dobiti srčani udar. Jer Bog zna da od tog svog ljubavnika
doživljava šok za šokom.
Kada je zakoračila u hodnik, čvršće je zategnula ogrtač oko
sebe. Plinske su svjetiljke zatreperile, pa su se zidovi činili živima
dok je promatrala vrata s druge strane. Ne dajući si vremena da
odustane zbog straha, prešla je hodnik, uhvatila kvaku i otvorila
vrata.
S druge ju je strane pozdravila tama, zid crnine koji je dao
naslutiti ili jamu bez dna ili beskonačni prostor. Posegnula je pre-
ko dovratnika i popipala zid, nadajući se da će naići na prekidač
za svjetlo, a ne na nešto što će je ugristi.
Nije imala sreće s prekidačem. No minutu kasnije još uvijek
joj ništa nije odgrizlo ruku.
Zakoračila je u prazninu i polako se kretala ulijevo dok joj
tijelo nije udarilo o nešto veliko. S obzirom na lupetanje mjedenih
ručki i miris sredstva za poliranje namještaja, pretpostavila je da
se radi o visokoj komodi. Nastavila je dalje, pipajući oko sebe dok
nije pronašla svjetiljku.
Uključila se uz škljocaj, a Beth je zatreptala od iznenadnog
sjaja. Bazu svjetiljke činila je skupocjena orijentalna vaza, a stol na
kojem je stajala bio je od mahagonija i bogato urešen. Nije nimalo
sumnjala da je soba uređena u istom veličanstvenom stilu kao i
prizemlje.

16

Kada su joj se oči prilagodile, pogledala je oko sebe.

»O... Isuse... Bože.«
Njezine su fotografije bile razmještene po cijeloj sobi. Crno-bi-
jele, u krupnom kadru, u boji. Prikazivale su je u svim razdobljima
života, od najranijeg djetinjstva do tinejdžerskih godina. Na fakul-
tetu. Jedna je bila prilično novijeg datuma, snimljena na izlasku iz
ureda u Caldivell Courier Journalu. Sjećala se toga dana. Bio je to
dan kada je pao prvi snijeg prošle zime, a ona se smijala gledajući
u nebo.
Prije osam mjeseci.
Pomisao na to da ju je od prilike da upozna oca dijelilo samo
nekoliko godišnjih doba činila joj se tragičnom.
Kada je umro? Kako je živio?
Jedno je bilo sigurno: imao je odličan ukus. Puno stila. I
očito je volio lijepe stvari. Goleme privatne odaje njezina oca bile
su maestralne. Zidovi su bili tamnocrvene boje na kojoj se isticala
još jedna spektakularna zbirka pejzaža iz škole Hudson River u
pozlaćenim okvirima. Pod je bio prekriven plavim, crvenim i zlat-
nim orijentalnim sagovima koji su blistali poput oslikanog stakla.
No ono najveličanstvenije u sobi bio je krevet. Bio je to masivan,
ručno izrezbaren antikni komad s baldahinom s kojeg su visjele
zavjese tamne grimizne boje. Na noćnom ormariću s lijeve strane
bila je svjetiljka i još jedna njezina slika. S desne su se strane nala-
zili sat, knjiga i čaša.
S te je strane spavao.
Prišla je krevetu i uzela knjigu u tvrdom uvezu. Bila je na
francuskom. Ispod knjige je ležao časopis. Forbes.
Vratila ih je na mjesto i pogledala čašu. U njoj se još uvijek
nalazio prst vode.
Ili netko tu spava... ili je njezin otac umro vrlo nedavno.
Ogledala se po sobi, tražeći odjeću ili kovčeg koji bi upućivali
na gosta. Pogled joj je zapeo za stol od mahagonija s druge strane

17

sobe. Prišla mu je i sjela u stolicu nalik prijestolju, utonuvši među
izrezbarene rukohvate. Pokraj kožnog upijača stajala je mala hrpa
papira. Bili su to računi za kuću. Struja. Telefon. Kabelska. Sve na
Fritzovo ime.

Tako... normalno. Na njezinu su stolu stajale iste stvari.
Beth je promatrala čašu na noćnom ormariću.

Umro je iznenada, pomislila je.
Osjećala se kao uljez, no nije mogla odoljeti, pa je otvorila
plitku ladicu ispod stola. Nalivpera, spajalice, klamerica. Zatvorila
je ladicu, a zatim posegnula dolje i otvorila veću ladicu. Bila je pre-
puna dokumenata. Izvadila je jedan od njih. Bilo je to financijsko
izvješće...
Svecamu. Otac joj je bio pun love. Ali stvarno pun love.
Pogledala je sljedeću stranicu. Pod pun love mislila je na mili-
june i milijune i milijune love.
Vratila je izvješće u ladicu i zatvorila je.

To definitivno objašnjava kuću. Umjetnine. Automobil. Ba-

tlera.
Pokraj telefona stajala je njezina slika u srebrnom okviru.

Uzela ju je u ruke i pokušala ga zamisliti kako je gleda.
Gdje je neka njegova slika? zapitala se..

Je li uopće moguće fotografirati vampira?
Ponovno je obišla sobu zagledajući u svaki okvir. Samo ona.
Samo ona. Samo...
Beth se sagnula.

I drhtavom rukom posegnula za zlatnim okvirom.
U njemu se nalazila crno-bijela fotografija tamnokose žene
koja je stidljivo gledala u objektiv. Držala je ruku na licu, kao da
joj je neugodno.
Te oči, zapanjeno je pomislila Beth. Cijeloga života promatra
iste takve oči u ogledalu.

18

Njezina majka.
Prešla je kažiprstom po staklu.
Dok je izgubljeno sjedila na krevetu, približila je sliku očima
koliko god je mogla, a da joj se pogled ne zamuti. Kao da će blizina
slike premostiti udaljenost u vremenu i okolnostima i spojiti je s
lijepom ženom u okviru.
Njezinom majkom.

19

Treće poglavlje

To je već bolje, pomislio je gospodin X. prebacivši onesviještenog
vampirskog civila preko ramena. Brzo je prenio mužjaka
kroz uličicu, otvorio prtljažnik karavana i odložio plijen kao vreću
krumpira. Pažljivo je prekrio teret crnom vunenom dekom.

Znao je da će njegov nabavni sustav funkcionirati, a zamjena
Demosedana jačim Acepromazineom učinila je ostalo. Instinkt koji
ga je ponukao da upotrijebi sredstva za umirivanje konja umjesto
sedativa namijenjenih ljudima pokazao se ispravnim. Ionako su
bile potrebne dvije strelice Aceproa da bi se vampir onesvijestio.

Gospodin X. pogledao je preko ramena prije nego što je sjeo
za volan. Prostitutka koju je ubio ležala je preko odvoda, a krv zasi-
ćena heroinom slijevala se u kanalizaciju. Draga mu je djevojka čak i
pomogla oko igle. Naravno, nije očekivala šut sto posto čistog žutog.

Niti da će joj u venu upumpati dovoljno da uspava losa.
Policija će do jutra pronaći tijelo, no bio je vrlo uredan, kao i
prošli put. Rukavice od lateksa. Kapa navučena preko kose. Gusto
pletena odjeća od najlona koja ne bi smjela ostavljati vlakna.
A Bog zna da se uopće nije opirala.

20

Gospodin X. smireno je upalio auto i polako skrenuo na
Ulicu Trade.

Nad gornjom mu se usnicom pojavio fini sjaj znojnog iščeki-
vanja. Od tog uzbuđenja i adrenalina koji mu je jurio krvotokom
gotovo je zažalio za danima kada se još mogao seksati.

Čak i ako mu vampir ne bude mogao ponuditi nikakve infor-
macije, ostatak večeri bit će vrlo ugodan.

Počet će s čekićem, pomislio je.

Ne, zubarska bi bušilica bila bolja. Pod noktima.
To će ga u tren probuditi. Na kraju krajeva, nema smisla mu-
čiti nekoga tko nije pri svijesti. Bilo bi to kao da udara leš, samo
aerobna vježba, i to u vrlo blagom obliku. On to najbolje zna.
S obzirom na ono što je učinio očevu tijelu kada ga je prona-
šao.
Začuo je neko meškoljenje iz stražnjeg dijela. Pogledao je preko
ramena. Vampir se micao ispod pokrivača.
Dobro. Živ je.
Gospodin X. vratio je pogled na cestu i namrštio se. Nagnuo
se naprijed u sjedalu i čvršće stisnuo upravljač.
Pred sobom je vidio sjaj svjetala kočnica.
Automobili su stajali u koloni. Na cesti su bili postavljeni na-
rančasti stošci. Plavo-bijeli bljeskovi najavljivali su prisutnost policije.
Nesreća?
Ne. Zatvoren promet. Dva policajca s ručnim svjetiljkama
pregledavala su automobile. Pokraj ceste je stajao znak na kojem
je pisalo »Provjera alkohola u krvi«.
Gospodin X. nagazio je na kočnice. Posegnuo je u crnu tor-
bu, izvadio pištolj sa strelicama i ispalio još dvije u vampira da
bi ga utišao. Uz zatamnjena stakla i crni pokrivač imali su šansu
proći kroz blokadu. Pod uvjetom da se mužjak ne pomakne.
Kada je došao na red, gospodin X. spustio je prozor dok mu se
policajac približavao. Njegova je svjetiljka obasjala kontrolnu ploču.

21

»Dobra večer, murjače.« Lice gospodina X.-a poprimilo je
ugodan izraz.

»Jeste li večeras što pili, gospodine?« Policajac je bio tipičan
sredovječni bezličnjak. Popunjen u sredini. Čupavih brkova koje je
trebalo bolje podrezati. Sijede kose koja mu je stršala ispod kape
poput korova. Imao je sva obilježja ovčarskog psa osim ogrlice pro-
tiv buha i repa.

»Ne, murjače, nisam.«

»Hej, pa ja vas poznajem.«
»Zaista?« Osmijeh gospodina X.-a raširio se dok je odmje-
ravao murjakovo grlo. Frustrirano je pomislio na nož koji je imao
u vratima automobila. Posegnuo je za njim i prstom prešao preko
ručke da se smiri.
»Da, moj sin kod vas trenira džu-džicu.« Kada se policajac
nagnuo unatrag, svjetiljka mu se zanjihala u stranu i obasjala crnu
torbu na suvozačevu sjedalu. »Darryl, dođi upoznati Philliejeva
senseija.«
Dok im je drugi policajac prilazio, gospodin X. provjerio je
je li torba zakopčana. Nema smisla razotkriti pištolj sa strelicama
ili devetmilimetarski Glock koji je držao u njoj.
Dobrih je pet minuta pristojno čavrljao s momcima u pla-
vom, maštajući pritom o načinima na koje bi ih mogao ušutkati.
Kada je napokon ubacio karavan u brzinu, shvatio je da mu
je nož u ruci, gotovo u krilu.
Morao se riješiti poveće količine agresije.

Wrath je pozorno motrio mutne obrise jednoetažne zgrade. Pro-
tekla su dva sata on i Rhage motrili Caldivellsku akademiju za
borilačke vještine, čekajući da vide događa li se tu što noću. Akade-
mija se nalazila na kraju otvorenog trgovačkog kompleksa, na rubu
šumarka. Rhage, koji je noć prije izvidio mjesto, procijenio je da
zauzima nekih tisuću osamsto kvadratnih metara.

22

Više nego dovoljno za degradski centar.
Ispred Akademije protezalo se parkiralište s deset do petnaest
mjesta na jednoj strani. Postojala su dva ulaza. Dvostruka staklena
vrata s prednje strane. Bočni ulaz bez prozora. Sa svoje promatrač-
nice u šumarku imali su pregled i nad praznim parkiralištem i nad
ulazima i izlazima iz zgrade.
Sva ostala mjesta koja su istražili pokazala su se kao promaša-
ji. U Goldovoj teretani nije se moglo vidjeti ništa osim uobičajene
parade praznoglavih snagatora. Zatvarala se u ponoć, otvarala u
pet ujutro, a zadnjih se par noći ondje nije dogodilo ama baš ništa.
S klubom za paintball bila je ista priča, nakon zatvaranja bila je
to samo prazna zgrada. Dvije akademije najviše su obećavale, a
Vishous i blizanci nadzirali su drugu.
Iako su degradi mogli izlaziti danju, svoje su lovačke aktiv-
nosti obavljali noću jer su njihove mete tada bile u pokretu. S
približavanjem zore degradski centri za novačenje i obuku često
su postajali mjesta okupljanja, iako ne uvijek. Osim toga, budući
da su se degradi često selili, određeno je mjesto moglo biti njihovo
okupljalište mjesec dana, nekoliko mjeseci ili godinu, a nakon toga
zjapiti napušteno.
Budući da je Darius poginuo prije samo nekoliko dana, Wrath
se nadao da se Društvo još nije preselilo.
Dodirom je potražio sat. »Kvragu, skoro je tri.«
Rhage se promeškoljio iza drva za kojim se skrivao. »Očito
se Tohr večeras neće pojaviti.«
Wrath je slegnuo ramenima, iskreno se nadajući da će Rhage
promijeniti temu.
Nije.
»To je čudno za njega.« Rhage je zastao. »Ali ti nisi izne-
nađen.«
»Ne, nisam.«
»Zašto?«

23

Wrath je istegnuo prste. »Srao sam mu. A nisam smio.«
»Neću ni pitati.«
»Pametno.« A zatim je iz nekog apsurdnog razloga dodao:
»Moram mu se ispričati.«
»To bi bilo nešto novo.«

»Zar sam toliko grozan?«
»Ne«, rekao je Rhage bez svog uobičajenog preseravanja.
»Samo nisi baš često u krivu.«
Iznenadila ga je Hollywoodova iskrenost.

»E pa s Tohrom sam definitivno uprskao.«
Rhage ga je pljesnuo po leđima. »Kao netko tko redovito
vrijeđa ljude, mogu ti reći da nema puno toga što se ne bi dalo
popraviti.«
»Spomenuo sam Wellsie.«
»To nije bilo pametno.«
»I njegove osjećaje prema njoj.«
»Sranje.«
»Da. Poprilično.«
»Zašto?«
»Zato što...«
Zato što se osjećao kao idiot jer pokušava izvesti samo djelić
onoga što je Tohrment uspješno činio već dva stoljeća. Usprkos
svom ratničkom pozivu, Tohr je održao vezu s kvalitetnom žen-
kom. I bila je to dobra, snažna veza puna Ijubavi. Bio je jedini od
braće kojemu je to uspjelo.
Wrath je pomislio na Beth. Vidio ju je kako mu prilazi, moli
ga da ostane.
Čovječe, očajnički ju je želio zateći u svom krevetu kada se
vrati kući. I to ne zato što ju je želio uzeti. Zato što bi tada mogao
spavati pokraj nje. Počinuti znajući da je na sigurnom i uz njega.

24

Ah, dovraga. Imao je grozan osjećaj da će morati ostati uz tu
ženku. Neko vrijeme.

»Zato što...?« podsjetio gaje Rhage.

Wratha je zasvrbio nos. Jedva osjetan dašak slatkoće, nalik
dječjem puderu, dolebdio je na krilima povjetarca.

»Izvadi komplet za dobrodošlicu«, rekao je rastvarajući jaknu.

»Koliko?« upitao je Rhage okrećući se na mjestu.
Kroz noć su se začuli zvuci pucketanja grančica i tihog šuštanja
lišća. Postajali su glasniji.
»Tri. Najmanje.«

»Jupi.«

Degradi su išli ravno prema njima po stazi u šumarku. Bili su
glasni, bezbrižno su razgovarali i hodali, a onda se jedan od njih
zaustavio. I druga su dvojica zastala i zašutjela.

»’Večer, dječaci«, rekao je Rhage išetavši na otvoreno.

Wrath se odlučio za pritajeni pristup. Dok su degradi okru-
živali njegova brata i izvlačili bodeže, Wrath se šuljao uz drveće.

Zatim je jurnuo iz mraka i oborio jednog od degrada s nogu,
otvarajući tako bitku. Prerezao mu je grlo, no nije bilo vremena da
ga dokrajči. Rhage se borio s dvojicom, no treći se spremao opaliti
brata po glavi bejzbolskom palicom.

Wrath se okomio na nemrtvog Sammyja Sousu*, oborio ga
na tlo i zabio mu nož u grkljan. Zrak su ispunili sočni, grgljajući
zvukovi. Wrath je podigao pogled, provjeravajući ima li ih još i
treba li bratu možda pomoć.

Rhage se sasvim dobro snalazio.

Čak je i Wrathovim slabim očima taj ratnik u žaru borbe
bio oličenje ljepote. Vidjele su se samo šake i udarci. Brzi pokreti.
Životinjski refleksi. Snaga i izdržljivost. Bio je majstor borbe prsa

* Američki igrač bejzbola.

25

o prsa. Degradi su stalno padali na tlo, a svaki im je put trebalo
sve više i više vremena da ponovno ustanu.

Wrath se vratio do prvog degrada i kleknuo uz tijelo. Grčilo
se dok mu je pretraživao džepove i uklanjao sve po čemu bi ga se
moglo identificirati.

Upravo mu je htio probosti prsa kada je začuo pucanj puške.

26

Četvrto poglavlje

Onda, Butch, hoćeš pričekati dok ne završim smjenu?« Abby
se nasmiješila dok mu je točila još jedan scotch.

»Možda.« Nije želio, no moguće da će se nakon još koje
runde predomisliti. Pod pretpostavkom da će mu se uspjeti dignuti
dok je pijan.

Pomaknula se ulijevo i pogledala nekog drugog tipa iza njega,
uputivši mu mali mig i otkrivši malo dekoltea.

Osigurava si alternativu. Sto je vjerojatno pametno.
Butchu je zavibrirao mobitel za pojasom, pa je posegnuo za
njim. »Da?«
»Imamo još jednu mrtvu prostitutku«, rekao je Jose. »Mislio
sam da bi te moglo zanimati.«
» Gdj e?« Skočio je s barske stolice kao da ga se to tiče. Onda
je ponovno sjeo, polako.

»Na križanju Tradea i Pete. Ali nemoj dolaziti. Gdje si?«
»U McGrider’su.«
»Za deset minuta?«
»Bit ću ovdje.«

27

Butch je odgurnuo scotch osjećajući kako ga preplavljuje fru-
stracija.

Zar će ovako završiti? Opijat će se svake večeri? Možda se
zaposliti kao privatni detektiv ili zaštitar dok ga ne otpuste jer je
niškoristi? Živjet će sam u onom dvosobnom stanu dok mu ne
otkažu jetra?

Nikad nije bio ljubitelj planiranja, no možda bi bilo vrijeme
za pokoji plan.

»Nije ti se svidjelo?« upitala je Abby, uokvirivši čašu s pićem
svojim grudima.

Refleksno je posegnuo za njom, prinio je ustima i ispio.

»Tako treba.«
No kada je krenula natočiti mu još jedno, prekrio je čašu
rukom. »Mislim da sam gotov za večeras.«
»Ma daj.« Nasmiješila se kada je odmahnuo glavom. »Okej.
Znaš gdje sam.«
Da, nažalost.
Joseu je trebalo više od deset minuta. Prošlo je dobrih pola
sata prije nego što je Butch ugledao detektiva kako se probija kroz
gomilu uživatelja alkohola. U svojoj je sportskoj odjeći izgledao
tmurno.
»Poznajemo li je?« upitao je Butch prije nego što je čovjek
uspio sjesti.
»Još jedna Tatičina. Carla Rizzoli. Poznatija kao Candy.«

»Istih ruku djelo?«
Jose je naručio čistu votku. »Aha. Prerezan grkljan, sve puno
krvi. Na usnama joj je bilo nekih naslaga, kao da joj je išla pjena
na usta.«
»Heroin?«
»Vjerojatno. Patolog će sutra odmah ujutro napraviti obduk-
ciju.«

28

»Jeste li što pronašli na mjestu zločina?«
»Strelicu. Od onih kakvima se gađaju životinje. Poslali smo
je na analizu.« Jose je slistio votku jednim potezom. »A čujem i
da je Tatica popizdio. Traži osvetu.«
»E pa nadam se da će se osvetiti na Bethinu dečku. Možda
će rat istjerati toga gada na otvoreno.« Butch se naslonio laktovima
na šank. Protrljao je bolne oči. »Kvragu, ne mogu vjerovati da ga
štiti.«

»Čovječe, to nisam očekivao. Napokon nekoga odabere...«
»I tip ispadne totalni propalitet.«

Jose ga je pogledao. »Morat ćemo je pozvati na razgovor.«
»Pretpostavio sam.« Butch je zaškiljio da bi izoštrio pogled.
»Slušaj, sutra bih se trebao naći s njom. Daj mi da najprije ja po-
kušam, može?«

»Ne mogu, O’Neal. Nisi...«
»Naravno da možeš. Jednostavno zakaži razgovor s njom za
prekosutra.«

»Istraga napreduje...«
»Molim te.« Butch nije mogao vjerovati da ga moli. »Daj,
Jose. Ja imam veću šansu od bilo koga drugog natjerati je da se
urazumi.«

»Zašto to misliš?«

»Jer je vidjela kako me skoro ubio.«
Jose se zagledao u ljigavu površinu šanka. »Imaš jedan dan.
I bolje ti je da nitko ne sazna za to, jer će mi inače kapetan ski-
nuti glavu. A nakon toga, bez obzira na sve, moram je ispitati u
postaji.«
Butch je klimnuo glavom. Abby je doplesala do njih s bocom
scotcha. u jednoj ruci i litrom votke u drugoj.
»Izgledate mi suho, dečki«, rekla je smijuljeći se. Insinuacije
u njezinu pohotnu osmijehu i praznim očima bile su sve glasnije i

29

Butch je pomislio na svoj prazan novčanik. Praznu futrolu.
Prazan stan.

»Moram se maknuti od nje«, promrmljao je spuštajući se sa
stolice. »Hoću reći, odavde.«

Wrathova je ruka zaustavila pucanj, a udar mu je svinuo tijelo kao
uže. Silina udarca oborila ga je na tlo, no nije ostao ležati. Krećući
se brzo i nisko maknuo se s puta, ne želeći strijelcu dati priliku da
ga ponovno dohvati.

Peti se degrad pojavio niotkud. I imao je vrlo snažne naboje
u toj kratkoj pušci.

Pronašavši zaklon iza bora, Wrath je brzo analizirao ozljedu.
Nije bila preduboka. S bicepsa mu je bilo oderano nešto kože i
mišića. Kost je bila netaknuta. I dalje se mogao boriti.

Izvadio je šuriken i stupio na otvoreno.
I u tom je trenutnu golem bljesak osvijetlio čistinu.
Skočio je natrag u sjenke. »O,Isusel«
Sada će svi vidjeti svoje. Iz Rhagea je izlazila zvijer. Sto je
značilo da će gusto postati još gušće.
Rhageove su se oči sjajile poput automobilskih svjetala dok mu
je tijelo mutiralo uz grozomorno pucanje i trganje. Nešto strašno
zauzelo je njegovo mjesto, nešto čije su ljuske svjetlucale na mjeseči-
ni, a kandže rezale zrak. Degradi nisu znali što ih je snašlo kada je
stvor krenuo u napad ne štedeći očnjake, progoneći ih dok mu krv
nije tekla golemim prsima poput rijeke.
Wrath se držao po strani. Nije mu bilo prvi put da to vidi, a
zvijer nije trebala njegovu pomoć. Štoviše, ako bi se previše približio,
bilo je vrlo moguće da bi završio sasječen.
Kada je sve bilo gotovo, stvor je ispustio urlik koji je bio toli-
ko glasan da se drveće pognulo, a grane se razjapile pod njegovom
silinom.
Masakr je bio potpun. Nije bilo nikakve mogućnosti da se
utvrdi identitet degrada jer nije bilo leševa. Čak je i njihova odjeća
bila proždrta.

30

Wrath je stupio na čistinu.

Stvor se naglo okrenuo, dašćući.
Wrath je govorio tihim glasom i ne podižući ruke. Rhage je
bio tu negdje, no dok se ne vrati nije mogao pretpostaviti da će se
zvijer sjetiti tko su braća.
»Sve je u redu«, rekao je Wrath. »Ti i ja, već smo mi ovo
prošli.«
Prsa zvijeri užurbano su pumpala gore-dolje, a nosnice su joj
treperile dok je njušila zrak. Sjajne su se oči usredotočile na krv
koja je tekla niz Wrathovu ruku. Začulo se kratko režanje. Kandže
su se podignule.
»Zaboravi. Obavio si svoje. Sit si. Vrati nam sada Rhagea.«
Velika se glava njihala naprijed-natrag, no ljuske su počele
vibrirati. Iz stvorova se grla oteo visoki uzvik protesta, a zatim je
uslijedio još jedan bljesak.
Rhage se gol stropoštao na tlo, srušivši se licem u blato.
Wrath mu je pritrčao i pao na koljena, ispruživši ruku da ga
dotakne. Ratnikova je koža bila kliska od znoja, a tresao se kao
novorođenče na hladnoći.
Rhage se pomaknuo kada je osjetio dodir. Pokušao je podi-
gnuti glavu. Nije uspio.
Wrath je primio brata za ruku i stisnuo mu je. Povratak je
uvijek bio opak.
»Polako, Hollywood, sve je u redu. Dobro ti ide.« Skinuo je
jaknu i nježno pokrio brata.
»Samo ćeš tu ležati, a ja ću se pobrinuti za tebe, razumiješ?«
Rhage je nešto promrmljao i sklupčao se.
Wrath je otklopio mobitel i birao broj. »Vishous? Trebamo
auto. Odmah. Šališ se. Ne, moram nam prevesti dečka. Upravo
smo imali posjet s druge strane. No reci Zsadistu da se ne zaje-
bava.«

31

Prekinuo je poziv i pogledao Rhagea.

»Mrzim kad se to dogodi«, rekao je brat.
»Znam.« Wrath je zagladio ljepljivu, krvlju natopljenu kosu
s vampirova lica. »Sad ćemo te otpremiti kući.«
»Nije mi se svidjelo što su te upucali.«

Wrath se lagano nasmiješio. »Očito.«

Beth se promeškoljila, nastojeći uroniti dublje u jastuke.

Nešto nije bilo u redu.
Otvorila je oči upravo u trenutku u kojem je dubok muški
glas prekinuo tišinu. »A što to imamo ovdje?«
U trenu se uspravila. Frenetično se okrenula u smjeru zvuka.
Muškarac koji se nadnosio nad nju imao je crne, beživotne
oči. Grubo lice niz koje se spuštao nepravilan ožiljak. Kosu gotovo
izbrijanu, toliko je bila kratka. I dugačke, bijele, iskežene očnjake.
Vrisnula je.
Nasmiješio se. »To mi je najdraži zvuk na svijetu.«
Prekrila je usta rukom.
Zaboga, taj ožiljak. Spuštao mu se s čela niz nos, preko obra-
za, a zatim se vraćao do usta. Završetak brojke pet izobličio mu je
gornju usnicu, pa se činilo da se jednom polovicom usta neprestano
ceri.
»Diviš se mom ukrasu?« otegnuto je upitao. »Čekaj da vidiš
ostatak.«
Bacila je pogled na njegova široka prsa. Nosio je usku crnu
majicu dugih rukava. Na oba su mu se prsna mišića pod odjećom
vidjeli mali prsteni, kao da su mu bradavice probušene. Kada mu
je vratila pogled na lice, primijetila je da oko vrata ima istetoviranu
crnu traku i da mu je lijevo uho probušeno.
»Zar nisam lijep?« U hladnom su mu pogledu vrebale noćne
more, mračna mjesta bez nade, sam pakao.

32

Zaboravi ožiljak, pomislila je. Te oči su ono najstrašnije na
njemu.

A bile su fiksirane na nju kao da joj uzima mjeru za mrtvački
pokrov. Ili da razmatra seks.

Odmaknula je tijelo od njega. Počela je bacati poglede uokolo
tražeći nešto što bi joj moglo poslužiti kao oružje.

»Sto, ne sviđam ti se?«

Beth je bacila pogled na vrata, a on se nasmijao.
»Misliš da si dovoljno brza?« upitao je, izvlačeći donji dio
majice iz kožnih hlača koje je nosio. Ruke su mu krenule prema
patentnom zatvaraču. »Jebeno sam siguran da nisi.«
»Miči se od nje, Zsadist.«
Wrathov glas donio joj je slatko olakšanje. Dok nije shvatila
da nema košulje i da mu je ruka u povezu.
Jedva da ju je pogledao. »Vrijeme je da se pokupiš, Z.«
Zsadist se hladno nasmijao. »Nisi spreman dijeliti ženku?«
»Ti to ionako voliš samo ako platiš.«
»Pa platit ću joj. Pod pretpostavkom da preživi seks.«
Wrath se i dalje približavao drugom vampiru, dok na kraju
nisu stajali tako blizu da su im se nosovi gotovo dodirivali. Zrak
oko njih je pucketao, nabijen agresijom.
»Nećeš je ni taknuti, Z. Nećeš je čak ni gledati. Poželjet ćeš
joj laku noć i odjebati odavde.« Wrath je skinuo povez. Biceps mu
je bio u zavoju. U sredini se nalazila crvena mrlja, kao da krvari,
no činio se spremnim uhvatiti u koštac s drugim muškarcem.
»Kladim se da si ljut što te danas trebalo voziti doma«, rekao
je Zsadist. »A ja sam bio najbliži s autom.«
»Nemoj da požalim još više.«
Zsadist je napravio korak ulijevo, a Wrath ga je slijedio, štiteći
je svojim tijelom.

33

Zsadist se nasmijao. Bila je to duboka, zla grmljavina. »Stvar-
no si se spreman boriti zbog čovjeka?«

»Ona je Dariusova kći.«
Zsadist je naglo okrenuo glavu. Crnim je jamama proučavao
njezino lice. Trenutak kasnije brutalno mu se lice lagano smekšalo,
a prijeziran izraz se ublažio. Zatim je pažljivo vratio majicu u hlače,
gledajući je u oči. Kao da se ispričava.
Wrath, međutim, nije odstupio.
»Kako se zoveš?« upitao ju je Zsadist.
»Zove se Beth.« Wrath je ispunio Zsadistovo vidno polje.
»A ti odlaziš.«
Uslijedila je dugačka tišina.

»Da. Okej. Kako god.«
Zsadist je otišao do vrata, krećući se s istom smrtonosnom
elegancijom kao i Wrath. Prije nego što je izašao, zastao je i okre-
nuo se.
Mora da je nekad bio zaista zgodan, pomislila je Beth. Iako
ožiljak nije bio razlog njegove neprivlačnosti. Razlog je bila pakle-
na vatra koja je gorjela u njemu.
»Bilo mi je drago. Beth.«

Izdahnula je kada su se vrata zatvorila i brave se zaključale.
»Jesi li dobro?« upitao je Wrath. Osjećala je kako joj pogle-
dom pretražuje tijelo, a zatim ju je nježno dodirnuo. »Nije te...
nije te dirao, zar ne? Čuo sam da vrištiš.«
»Ne. Ne, samo me prestrašio. Probudila sam se, a on je bio
u sobi.«
Wrath je sjeo na krevet, još uvijek je dodirujući kao da ne
vjeruje da je dobro. Kada se uvjerio da jest, odmaknuo je kosu s
lica. Ruke su mu se tresle.
»Ozlijeđen si«, rekla je. »Sto se dogodilo?«

Zagrlio ju je zdravom rukom i privukao je na grudi. »Nije
to ništa.«

34

»Zašto ti onda treba povez? I zavoj? I zašto još uvijek krva-
riš?«

»Pssst.« Položio joj je bradu na tjeme. Osjećala je da mu tijelo
drhti.

»Jesi li bolestan?« upitala je.
»Želim te samo malo grliti. Dobro?«
»Apsolutno.«
Čim mu se tijelo umirilo, odmaknula se. »Sto je bilo?«
Uzeo joj je lice među ruke. Pritisnuo usne o njezine. »Ne bih
mogao podnijeti da... da mi te uzeo.«
»Onaj tip? Bez brige, s njim neću nikamo.« A onda je shvati-
la da Wrath ne govori o odlasku na spoj. »Misliš da me namjeravao
ubiti?«
Nije da joj je to bilo baš tako nezamislivo. Tako hladne. Oči
su mu bile tako hladne.
Umjesto da odgovori, Wrath je spustio usta na njezina. Zau-
stavila ga je.
»Tko je on? I što mu se dogodilo?«
»Ne želim da se više približavaš Z.-u. Ikada.« Pospremio joj
je pramen kose iza uha. Dodir mu je bio nježan. Glas nije. »Slušaš
li me?«
Klimnula je. »Ali što...«
»Ako uđe u sobu, a ja sam u kući, dođi k meni. Ako me ne-
ma, zaključaj se u jednu od ovih dolje soba. Imaju čelične zidove,
pa se ne može materijalizirati u njih. I nikad ga ne dodiruj. Čak
ni slučajno.«
»On je jedan od ratnika?«
»Razumiješ li što ti govorim?«
»Da, ali bilo mi lakše da malo više znam.«
»On je jedan od braće, ali gotovo da i nema duše. Nažalost,
trebamo ga.«

35

»Zašto ako je tako opasan? Ili je takav samo prema ženama?«
»On mrzi svakoga. Osim možda svog brata blizanca.«
»Ma super. Postoji još jedan kao on?«
»Hvala Bogu na Phuryju. On je jedini koji može doprijeti
do Z.-a, iako čak ni to nije sigurno.« Wrath ju je poljubio u čelo.
»Ne želim te plašiti, ali ovo moraš shvatiti ozbiljno. Zsadist je ži-
votinja, ali mislim da je poštovao tvog oca, pa će te možda ostaviti
na miru. Jednostavno ne mogu riskirati kada je riječ o njemu. Ni
kada je riječ o tebi. Obećaj mi da ćeš ga se kloniti.«
»Dobro.« Zatvorila je oči i naslonila se na Wratha. Zagrlio
ju je, no zatim se malo povukao.
»Dođi.« Povukao ju je da ustane. »Dođi u moju sobu.«
Kada su ušli u Wrathovu sobu, Beth je začula kako netko
isključuje tuš. Trenutak kasnije otvorila su se vrata.
Iz kupaonice je polako izašao ratnik kojega je već upoznala,
onaj zgodan poput filmske zvijezde koji je sam sebi šivao ranu.
Nosio je ručnik oko struka, a iz kose mu je kapalo. Kretao se kao
da mu je osamdeset godina, kao da ga boli svaki mišić u tijelu.
Za Boga miloga, pomislila je. Uopće nije izgledao dobro, a s
trbuhom mu definitivno nešto nije bilo u redu. Bio je napuhnut,
kao da je progutao loptu. Ne znajući kako da to protumači, zapi-
tala se je li mu se možda rana upalila. Činilo se da ima vrućicu.
Bacila mu je pogled na rame i namrštila je kad je shvatila da
se ožiljak jedva vidi. Kao da je ozlijeđen prije nekoliko mjeseci.
»Rhage, stari, kako ti je?« upitao je Wrath, odmičući se od
nje.
»Boli me trbuh.«
»Da. Mogu zamisliti.«
Rhage je zateturao ogledavajući se po sobi. Oči su mu bile
jedva otvorene. »Idem doma. Gdje mi je odjeća?«
»Izgubio si je.« Wrath je zdravom rukom obuhvatio brata
oko struka. »I ne ideš nikamo, spavat ćeš u D.-ovoj sobi.«

36

»Neću.«
»Ne počinji. I nije da plešemo valcer. Hoćeš se više nasloniti
na mene, pobogu?«
Drugi se muškarac opustio, a Wrathovi su se leđni mišići na-
peli kad je prihvatio njegovu težinu. Polako su se uputili na hod-
nik, a zatim u sobu njezina oca. Beth se diskretno držala podalje
dok je Wrath pomagao Rhageu da uđe u krevet.
Dok se ratnik naslanjao na jastuke, oči su mu se zatvorile.
Ruka mu se pomaknula na trbuh, no trznuo se i pustio je da padne
sa strane, kao da mu je i najmanji pritisak mučenje.
»Slabo mi je.«
»Da, probava je sranje.«
»Hoćeš neku tabletu?« izvalila je Beth. »Alka-Seltzeri«
Oba su je vampira pogledala. Imala je osjećaj da se neprimje-
reno umiješala u njihov razgovor.
Od svih gluposti...

»Može«, promrmljao je Rhage dok je Wrath klimao glavom.
Beth je otišla po torbicu i odlučila mu dati Alka-Seltzer jer
sadrži i aspirin, protiv bolova. Otišla je u Wrathovu kupaonicu,
uzela čašu i smiješala šumeći napitak.
Kada se vratila do očeva kreveta, pružila je čašu Wrathu.
Zavrtio je glavom.
»Ti ćeš manje proliti.«
Zacrvenjela se. Bilo je lako zaboraviti da zapravo ne vidi.
Nagnula se nad Rhagea, ali nije mu mogla dosegnuti usta.
Podvrnula je ogrtač, popela se na krevet i kleknula pokraj njega.
Bilo joj je čudno nalaziti se tako blizu golog, muževnog muškarca
pred Wrathom.
S obzirom na ono što se dogodilo Butchu.
No budimo realni, Wrath se nije imao zbog čega brinuti.
Ma koliko drugi vampir bio seksi, nije osjetila ama baš nikakvu
privlačnost kada mu se približila.

37

A on joj se sasvim sigurno neće upucavati. Ne u tom stanju.
Nježno je podignula Rhageovu glavu i prinijela rub čaše nje-
govim prekrasno oblikovanim usnama. Trebalo mu je pet minuta
da ispije tekućinu malim gutljajima. Kada je završio, krenula je
silaziti s kreveta. Nije daleko stigla. Snažnim se pokretom okrenuo
na stranu i stavio joj glavu u krilo, obgrlivši je mišićavom rukom.
Tražio je utjehu.
Beth nije znala kako bi mu zapravo mogla pomoći, no spustila
je čašu i počela mu gladiti leđa, prelazeći rukom preko njegove za-
strašujuće tetovaže. Mrmljala je riječi koje je i sama željela čuti kada
je bila bolesna. Malo mu je pjevušila.
Nakon nekog vremena napetost u koži i kostima mu je popu-
stila. Počeo je duboko disati.
Kada je bila sigurna da čvrsto spava, pažljivo se izvukla iz
njegova zagrljaja. Kada se okrenula da pogleda Wratha, pripremila
se. Sigurno mu je jasno da se ništa...
Od šoka je ostala stajati na mjestu.
Wrath nije bio ljut. Daleko od toga.
»Hvala ti«, muklo je rekao. Glava mu je bila pognuta u goto-
vo poniznu položaju. »Hvala ti što si se pobrinula za mog brata.«
Skinuo je sunčane naočale. I pogledao je s apsolutnim obožavanjem.

38

Peto poglavlje

Gospodin X. bacio je ručnu motornu pilu na radnu klupu i
obrisao ruke ručnikom.

Epadovraga, pomislio je. Prokleti vampir je mrtav.
Pokušao je sve što je mogao da probudi mužjaka, čak i dlijetom,
i usput temeljito usvinjio štagalj. Sve je bilo puno vampirske krvi.
No to se barem dalo lako počistiti.
Gospodin X. otišao je do dvokrilnih vrata i širom ih otvorio.
Točno nasuprot njima sunce je izlazilo nad udaljenim planinskim
lancem, a prekrasne su se zlatne zrake razlijevale krajolikom. Po-
maknuo se u stranu dok su obasjavale unutrašnjost štaglja.
Vampirovo je tijelo eksplodiralo u plamenu, a lokva krvi ispod
stola isparila je u oblaku dima. Lagani jutarnji povjetarac rastjerao
je zadah spaljenog mesa.
Gospodin X. stupio je u sjaj jutra, promatrajući izmaglicu koja
se nadvila nad livadu iza kuće. Nije bio spreman prihvatiti neu-
spjeh. Plan bi uspio da nije naišao na one policajce i bio prisiljen
ispucati dodatne strelice u zarobljenika. Jednostavno se morao opet
dati na posao.

39

Njegova potreba za mučenjem ostala je ozbiljno neispunjena.
Na neko će vrijeme, međutim, morati malo odbiti od prosti-
tutki. Oni blesavi policajci poslužili su mu kao dobar podsjetnik
da ne radi u vakuumu. Mogli bi ga uhvatiti.
Istina, problemi sa zakonom ne bi bili ništa više od manje
gnjavaže. No gospodin X. ponosio se urednošću svojih operacija.
Zbog toga je i odabrao kurve kao mamac. Kao prvo, zaključio
je da se neće dignuti prevelika halabuka ako jednu ili dvije pronađu
mrtve. Za njih je manje vjerojatno da će imati obitelj koja će žaliti
za njima, pa policija neće biti pod dodatnim pritiskom da pronađe
osumnjičenika. Sto se tiče neizbježne istrage, postojala je uvijek
spremna zaliha sumnjivaca, zahvaljujući svodnicima i propalicama
koji su operirali po mračnim uličicama. Bilo ih je više nego dovolj-
no da bi policija mogla nekoga odabrati i početi ga progoniti.
No to ne znači da može postati nemaran. Ili pretjerati s kori-
štenjem Doline kurvi.
Vratio se u štagalj, pospremio alat i uputio se prema kući.
Prije tuširanja preslušao je poruke.
Bilo ih je nekoliko.
Najvažnija od Billyja Riddlea. Kako se činilo, tip je sinoć doži-
vio neki neugodan susret pa ga je nazvao nešto poslije jedan u noći.
Dobro je što traži utjehu, pomislio je gospodin X. I vjerojatno
je vrijeme da porazgovaraju o njegovoj budućnosti.
Sat kasnije gospodin X. odvezao se do Akademije, otvorio
vrata i ostavio ih nezaključanima.
Degradi kojima je naredio da se jave počeli su pristizati malo
nakon toga. Čuo ih je kako tihim glasom razgovaraju u hodniku
pokraj njegova ureda. Čim je izašao pred njih, utišali su se, po-
gleda uperenih u njega. Bili su odjeveni u crne radne uniforme
i imali sumorna lica, a među njima je bio samo jedan čija je put
tek trebala izblijedjeti. Gospodin O. isticao se svojom čupavom
smeđom kosom, kao i tamnosmeđim očima.

40

Što je dulje degrad bio u Društvu, to je više gubio svoje in-
dividualne tjelesne karakteristike. Smeđa, crna, crvena kosa — sve
su se mijenjale u blijedu pepeljastu boju, a žute, grimizne ili pre-
planule nijanse kože ispirale su se u beživotnu bijelu. Taj je proces
obično trajao otprilike jedno desetljeće, iako se oko lica gospodina
O.-a još uvijek nisu pojavili nikakvi plavi pramenovi.

Na brzinu ih je prebrajao. Budući da su svi članovi njegova
dva vodeća eskadrona bili prisutni, zaključao je vanjska vrata Aka-
demije i otpratio skupinu degrada u podrum. Čizme su im glasno
i oštro odjekivale metalnim stubištem poput ritmične pratnje snazi
njihovih tijela.

Gospodin X. uredio je sobu za operacije kao ništa posebno.
Samo najobičnija učionica s dvanaest stolica, pločom, televizorom
i katedrom u prednjem dijelu.

Neupadljivo uređenje nije bilo inspirirano samo željom za
zavaravanjem protivnika. Nije želio nikakve visokotehnološke apa-
rate koji bi im odvlačili pozornost. Svrha i žarište tih sastanaka
bila je dinamika grupe.

»Dakle, da čujem kako je sinoć bilo«, rekao je promatrajući
ubojice. »Kako je prošlo?«

Slušao je izvješća, nimalo impresioniran isprikama. Uspjeli su
ubiti dvojicu. Kvota koju im je zadao iznosila je deset.

A bila je sramota da je O., tako nov u Društvu, bio zaslužan
za oba ubojstva.

Gospodin X. prekrižio je ruke na prsima. »U čemu je pro-
blem?«

»Nismo ih mogli pronaći«, rekao je gospodin M.
»Ja sam jednoga pronašao«, odbrusio je gospodin X. »I to
prilično lako, mogao bih reći. A gospodin O. pronašao je dvojicu.«
»E pa mi ostali nismo uspjeli.« M. je pogledao ostale. »Sve
ih je manje u ovom području.«
»Problem nije u zemljopisu«, promrmljao je glas u dnu uči-
onice.

41