»Wrath!« Beth je došepala do njega.
»Po... pogodili su me, leelan.«
»Isuse Bože.« Strgnula je ogrtač sa sebe i pritisnula mu ga
na trbuh. »Gdje ti je mobitel?«
Slabašno je podignuo jednu ruku i srušio se na bok. »U
džepu.«
Zgrabila je mobitel i nazvala Dariusovu kuću. »Butch? But-
ch! Pomozi! Wratha su pogodili u trbuh! Ne znam... ne znam
gdje smo...«
»Cesta 22«, promrmljao je Wrath. »Rančerska kuća ispred
koje je parkiran crni Hummer.«
Beth je ponovila njegove riječi pritišćući mu ogrtač na ranu.
»U štaglju smo. Dođite brzo! Krvari.«
S njihove se lijeve strane začulo duboko režanje.
Wrath i Beth istovremeno su pogledali u tom smjeru. Pitbul
koji je preživio, sav krvav, ali i dalje bijesan, spremao se za napad.
Beth nije oklijevala. Izvukla je jedan od Wrathovih bodeža
iz korica i čučnula.
»Dolazi ovamo, Butch. Odmah.« Sklopila je telefon i bacila
ga. »Hajde, džukelo odvratna. Dođi!«
Pas je kružio oko njih, a Wrath je osjetio kako ga promatra.
Iz nekog je razloga životinja željela njega, možda zato što je tako
teško krvario. Beth se kretala zajedno s pitbulom, raširenih ruku.
Glas joj je pulsirao. »Želiš ga? Najprije ćeš morati proći pokraj
mene.«
Pas je skočio na Beth, a ona se, kao da je obučena za ubija-
nje, bacila na tlo i zabila mu bodež u prsnu šupljinu. Životinja se
stropoštala na zemlju kao kamen.
Ostavila je bodež i dopuzala natrag. Toliko se tresla da su
joj ruke nalikovale pticama dok je podizala tkaninu koja mu je
prekrivala trbuh.
192
»Ne boli me«, prošaptao je, nanjušivši njezine suze.
»O, Wrath.« Zgrabila ga je za ruku i čvrsto je stisnula.
»U šoku si.«
»No da, vjerojatno. Ne vidim te, gdje si?«
»Tu sam.« Uzela mu je prste i položila ih na svoje lice.
»Osjećaš li me?«
Jedva, no i to mu je bilo dovoljno da izdrži.
»Da si barem trudna«, rekao je promuklo. »Ne želim da
budeš sama.«
»Nemoj to govoriti!«
»Zamoli Tohra i Wellsie da te prime.«
»Ne.«
»Obećaj mi.«
»Neću«, rekla je silovito. »Nikamo ti ne ideš.«
Kako je samo u krivu, pomislio je. Osjećao je kako klizi.
»Volim te, leelan.«
Beth je počela jecati. Njezini su prigušeni jecaji bili posljednje
što je čuo dok se borio s plimom i izgubio.
Beth nije podignula pogled kada je mobitel zazvonio.
»Wrath?« ponovila je. »Wrath...«
Spustila mu je uho na prsa. Srce mu je i dalje tuklo, iako su
otkucaji bili slabi, a i dalje je disao, iako sporo. Očajnički mu je
željela pomoći, no nije mu mogla davati umjetno disanje. Ne dok
još uvijek diše samostalno.
»Isuse Bože...«
Mobitel je i dalje zvonio.
Podignula ga je sa zemljanog poda, nastojeći ne obraćati po-
zornost na sve veću lokvu krvi oko Wrathova tijela. »Molim!«
»Beth!« Bio je to Butch. »S V.-om sam. Uskoro stižemo, ali
V. kaže da mora razgovarati s tobom.«
193
U pozadini se čulo mehaničko zujanje, kao automobilski
motor napregnut do krajnjih granica.
Vishousov je glas bio napeto ozbiljan. »Beth, slušaj što moraš
napraviti. Imaš li nož?«
Pogledala je zadnji bodež na Wrathovim prsima. »Da.«
»Uzmi ga. Moraš si zarezati zapešče. Zareži okomito, duž
podlaktice, a ne vodoravno, inače ćeš samo pogoditi kost. Zatim
mu ga prinesi ustima. To mu je najbolja šansa da preživi dok ne
dovedemo pomoć.« Zastao je. »Odloži mobitel, dušo, i uzmi nož.
Govorit ću ti što moraš raditi.«
Beth je posegnula i izvukla nož iz Wrathovih korica. Nije okli-
jevala kada si je morala razrezati lijevo zapešće. Od boli je zastenjala,
ali nije razmišljala o tome kako je rana peče dok ju je prinosila Wra-
thovim ustima. Slobodnom je rukom dohvatila mobitel.
»Ne pije.«
»Već si se zarezala? Bravo.«
»Ne... ne guta.«
»Nadajmo se da mu nešto ipak klizi niz grlo.«
»Tu isto krvari.«
»Isuse... Vozim najbrže što mogu.«
Butch je ugledao Hummer. »Tu je!«
Vishous se prevezao autom preko travnjaka, pa su iskočili iz
njega i jurnuli u štagalj.
Butch nije mogao vjerovati kakav su prizor zatekli. Dva zakla-
na psa. Krv posvuda. Jedno zaista mrtvo tijelo — Isuse, bio je to
Billy Riddle.
A onda je ugledao Beth.
Nosila je dugačku majicu prekrivenu krvlju i zemljom, a oči su
joj luđački blistale dok je klečala pokraj Wrathova tijela držeći mu
zapešće nad usnama. Kada ih je primijetila, zasiktala je i podignula
nož, spremna za borbu.
194
Vishous je krenuo prema njoj, no Butch ga je uhvatio za ruku.
»Pusti mene prvog.«
Polako joj je prišao. »Beth? Beth, poznaješ nas.«
No što se više približavao Wrathu, to joj se više pojačavao
luđački sjaj u očima.
Povukla mu je zapešće s usana, spremna braniti ga.
»Polako, curo. Nećemo mu ništa. Beth, to sam ja.«
Trepnulaje. »Butch?«
»Da, dušo. Ja i Vishous.«
Spustila je nož i počela plakati.
»U redu je, sve je u redu.« Pokušao ju je zagrliti, no ona
se opet spustila do Wratha. »Ne, dušo. Pusti V.-a da ga pogleda,
može? Dođi, odmah će on.«
Dopustila je da je odmakne od Wrathova tijela. Butch je otki-
nuo komad svoje košulje i omotao joj ga oko zapešća, istovremeno
klimajući V.-u.
Vishous je kleknuo uz Wratha. Kada je podignuo pogled s
trbuha drugog vampira, usne su mu bile čvrsto stisnute.
Beth se spustila do njega, ponovno nadnoseći zapešće na
Wrathova usta. »Bit će mu dobro, zar ne? Jednostavno ćemo ga
odvesti liječniku. U bolnicu. Zar ne? Zar ne, Vishous?« Glas joj je
od očaja postao kreštav.
A onda odjednom više nisu bili sami.
Pred njima su se niotkuda pojavili Marissa i elegantan, unez-
vjeren muškarac.
Prišao je Wrathovu tijelu i podignuo klupko krvlju natoplje-
nog satena. »Moramo ga odvesti u moju operacijsku dvoranu.«
»Auto mi je vani na travnjaku«, rekao je V. »Vratit ću se i
posvršavati ovdje kada bude na sigurnom.«
Muškarac je opsovao dok je pregledavao ranu na Wrathovu
vratu. Pogledao je Beth. »Tvoja krv nije dovoljno snažna. Marissa,
dođi ovamo.«
195
Beth je susprezala suze dok je povlačila ruku s Wrathova lica i
podizala pogled prema plavokosoj ženi.
Marissa je oklijevala. »Ne smeta ti da ga ja hranim?«
Beth joj je pružila Wrathov bodež, okrenuvši držak prema
njoj. »Briga me od koga pije ako će ga to spasiti.«
Marissa se zarezala bez problema, kao da je to već mnogo puta
učinila. Zatim je podignula Wrathovu glavu i pritisnula mu ranu o
usta.
Tijelo mu se trznulo kao da ga je prikopčala na akumulator.
»U redu, idemo ga prenijeti«, rekao je muškarac koji je preu-
zeo kontrolu nad situacijom. »Marissa, ne miči tu ruku.«
Beth je uzela Wratha za ruku dok su ga muškarci podizali
sa zemlje u štaglju. Odnijeli su ga do Vishousova terenca što su
nježnije mogli i položili ga na stražnje sjedalo. Marissa i Beth ušle
su otraga s Wrathom, dok su Butch i Vishous sjeli naprijed. Drugi
je muškarac nestao.
Dok je Escalade jurio seoskim cestama, Beth je milovala
Wrathovu ruku, prelazeći mu gore-dolje po tetovažama. Koža mu
je bila hladna.
»Stvarno ga jako voliš«, promrmljala je Marissa.
Beth je podignula pogled. »Pije li?«
»Ne znam.«
196
Dvadeset šesto poglavlje
Upredvorju kirurške ambulante Havers je skinuo rukavice od
lateksa i bacio ih u spremnik za biološki otpad. Leđa su ga
boljela nakon sati provedenih nad Wrathom, tijekom kojih mu je
zašivao crijeva i operirao ranu na vratu.
»Hoće li preživjeti?« upitala je Marissa izlazeći iz operacij-
ske dvorane. Bila je slaba nakon što je dala toliko krvi. Blijeda, ali
napeta.
»Uskoro ćemo znati. Nadam se da hoće.«
»I ja isto.« Prošla je pokraj njega odbijajući ga pogledati u oči.
»Marissa...«
»Znam da ti je žao. Ali ja nisam ta kojoj moraš izraziti svoje
kajanje. Pokušaj početi od Beth. Ako te ikada bude spremna sa-
slušati.«
Dok su se vrata šušteći zatvarala, Havers je zatvorio oči.
Zaboga, ta bol u prsima. Bol zbog djela koje nikada neće
moći poništiti.
Havers je kliznuo niz zid, skidajući kiruršku kapicu s glave.
197
Srećom, Slijepi je Kralj bio građen kao istinski ratnik. Bio
je čvrsta tijela i vatrene volje. Iako ne bi preživio bez Marissine
gotovo čistokrvne krvi.
Niti, pretpostavio je Havers, bez prisutnosti svoje tamnokose
šelan. Beth, kako se zvala, ostala je uz njega tijekom čitave operaci-
je. A iako je ratnik bio bez svijesti, glava mu je čitavo vrijeme bila
okrenuta prema njoj. Govorila mu je satima, dok joj se glas nije
pretvorio u hrapavi šapat.
I sada je još uvijek bila uz njega, iako je bila toliko iscrpljena
da jedva da je sjedila. Odbila je dopustiti da njoj pregledaju rane,
a nije htjela ni jesti.
Jednostavno je bila uz svog helrena.
Naglo se odgurnuvši, Havers je otišao do dubokih umivaoni-
ka nad kojima su se kirurzi pripremali za operacije. Uhvatio se za
rubove od nehrđajućeg čelika i zagledao se u odvod. Došlo mu je
da povrati, no želudac mu je bio prazan.
Braća su bila vani. Čekali su da im priopći novosti.
I znali su što je učinio.
Prije nego što je Havers ušao u operacijsku dvoranu, Tohr-
ment ga je zgrabio za vrat. Ako Wrath umre na operacijskom
stolu, zakleo mu se ratnik, braća će objesiti Haversa naglavačke i
mlatiti ga golim rukama dok ne iskrvari. U njegovoj vlastitoj kući.
Zsadist im je bez sumnje sve ispričao.
0 Bože, kad bih se barem mogao vratiti u onu uličicu, pomi-
slio je Havers. Da barem nisam uopće otišao onamo.
Morao je znati da je besmisleno iznijeti takvu izdajničku po-
nudu nekom članu Bratstva. Čak i onome bez duše.
Nakon što je Zsadistu iznio svoj prijedlog, brat se zagledao
u njega onim svojim strašnim crnim očima, a Havers je odmah
shvatio da je pogriješio. Zsadist je možda pun mržnje, ali nikada
ne bi izdao svoga kralja, i uvrijedio se što ga je Havers uopće pitao
takvo što.
198
»Ubit ću besplatno«, zarežao je Zsadist. »Ali samo ako
krenem na tebe. Gubi mi se s očiju prije nego što izvadim bodež.«
Potreseni je Havers brže-bolje pobjegao, no vrlo je brzo shva-
tio da ga prati nešto za što je zaključio da mora da je degrad. Bilo
je to prvi put da se našao u blizini jednog od tih živućih mrtvaca,
i iznenadio se što član Društva ima tako svijetlu kosu i put. Ipak,
bio je oličenje zla i spreman za ubijanje. Uhvaćen u stupicu u kut-
ku uličice, izbezumljen od straha, Havers je počeo govoriti, koliko
zato da dogovori obavljanje posla koji ga je zanimao, toliko i zato
da spasi vlastiti život. Degrad je isprva bio sumnjičav, no Havers je
oduvijek bio uvjerljiv, a riječ kralj, kojom se obilato služio, privukla
je degradovu pozornost. Razmijenjene su informacije. Degrad je
odšetao. Kocka je bila bačena.
Havers je duboko udahnuo, pripremajući se za izlazak u hod-
nik.
Barem se braći mogao zakleti da je dao sve od sebe tijekom
operacije.
Iako razlog tomu nije bila želja da spasi vlastiti život. Takav
je oprost bio nemoguć. Bit će pogubljen zbog onoga što je učinio,
pitanje je bilo samo kada će se to dogoditi.
Ne, u operacijskoj je dvorani dao sve od sebe jer se jedino ta-
ko mogao iskupiti za svoj gnusni zločin. I zato što su ona petorica
teško naoružanih mužjaka i onaj siloviti čovjek koji su vani čekali
izgledali kao da su im srca slomljena.
No nijedno od toga nije bilo ono što ga je najviše motiviralo.
Najviše ga je potaknula goruća bol u očima one tamnokose
Beth. Poznavao je taj užasnut, nemoćan izraz. Stajao je i na njegovu
licu kada je gledao svoju šelan kako umire.
Havers se umio i izašao u hodnik. Braća i čovjek podignuli
su poglede prema njemu.
»Preživio je operaciju. Sada moramo vidjeti hoće li izdržati.«
Havers je prišao Tohrmentu. »Želiš li me sada odvesti?«
199
Ratnik ga je promatrao oštrim, prijetećim pogledom. »Ostavit
ćemo te na životu da ga njeguješ. A onda te može sam ubiti.«
Havers je klimnuo glavom i začuo prigušeni jecaj. Okrenuo
se i ugledao Marissu kako rukom prekriva usta.
Htio joj je prići, no tada je ljudski mužjak stao pred nju. Čov-
jek je na trenutak oklijevao, a zatim joj je pružio rupčić. Uzela ga
je, a zatim ih sve ostavila.
Beth je spustila glavu na sam rub Wrathova jastuka. S operacijskog
su ga stola premjestili u bolnički krevet, no nisu ga namjeravali
seliti u sobu za bolesnike. Havers je odlučio da će ga ostaviti u
operacijskoj sali za slučaj da mu hitno zatreba još jedna operacija.
U prostoriji bijelih zidova bilo je hladno, no netko ju je po-
krio debelim pokrivačem. Kako se činilo, ista joj je osoba omotala
dekom i donji dio tijela. Nije se mogla sjetiti tko je to bio toliko
pažljiv.
Kada je začula neki škljocaj, bacila je pogled na brdo uređaja
na koje je Wrath bio priključen. Proučila je svaki od njih, iako nije
baš imala predodžbu o tome što znači koje očitanje. Dok kod se
nisu oglašavali nikakvi alarmi, morala je pretpostaviti da je sve u
redu.
Ponovno je začula isti zvuk.
Pogledala je Wratha. I skočila na noge.
Pokušavao je nešto reći, no usta su mu bila toliko suha da
mu se jezik slijepio.
»Pssst.« Stisnula mu je ruku. Stala je tako da je vidi za slučaj
da otvori oči. »Ovdje sam.«
Prsti su mu se trznuli u njezinoj ruci. A onda je ponovno
izgubio svijest.
Zaboga, izgledao je grozno. Bio je blijed kao keramičke plo-
čice na podu operacijske dvorane. Oči su mu utonule duboko u
lubanju.
200
Na grlu je imao debeli zavoj. Trbuh mu je bio omotan gazom
i tamponima, a iz rane su izlazili drenovi. Pokraj kreveta je stajao
stalak za infuziju iz kojega su mu u ruku tekle tekućine i analgetici,
a s kreveta je visjela vrećica katetera. Gomila žica s EKG-a bila mu
je prilijepljena na prsa, a na srednji mu je prst bio pričvršćen senzor
za kisik.
No bio je živ. Zasad.
I došao je svijesti, makar i samo na trenutak.
Stanje je ostalo isto i sljedeća dva dana. Došao bi svijesti,
a zatim je ponovno izgubio, pa onda opet tako, kao da je imao
potrebu provjeravati je li uz njega prije nego što se vrati herkulov-
skom zadatku zacjeljivanja vlastitih rana.
Na kraju je ipak morala zaspati, pa su joj braća donijela
udobniju stolicu, a netko joj je dao jastuk i deku. Probudila se sat
vremena kasnije, još uvijek stežući Wrathovu ruku.
Jela je kad bi je prisilili, kad bi Tohrment ili Wellsie na tome
inzistirali. Otišla se istuširati u predvorje. Na brzinu. Kada se vrati-
la, Wrathove su se ruke i noge divljački trzale, a Wellsie je već bila
pozvala Haversa.
Čim ga je Beth uzela za ruku, Wrath se smirio. Nije znala
koliko će još morati čekati. No svaki put kada bi joj se vratio,
izvukla bi iz toga još trunčicu snage. Može čekati. Može ga čekati
čitavu vječnost.
Wrath je došao svijesti u vrtlogu aktivnosti. U jednom trenu nije
bio svjestan ničega, u drugome su mu se svi sklopovi odjednom
uključili. Nije znao gdje se nalazi, a kapci su mu bili preteški da bi
ih pokušao otvoriti, pa je na brzinu obavio mentalni pregled vla-
stita tijela. Donji mu se dio činio u redu, mogao je micati nožnim
prstima, još uvijek je imao noge. Opa, au. Želudac ga je bolio kao
da ga je netko odalamio dizalicom za kamione. No prsa su mu
bila čvrsta. Vrat mu je gorio. Glava ga je boljela. S rukama je sve
bilo u redu. Šake...
201
Beth.
Bio je naviknut osjetiti njezin dlan uz svoj. Gdje je?
Oči su mu se otvorile.
Bila je pokraj njega, sjedila je na stolici glave položene na
krevet, kao da spava. Prva mu je pomisao bila da je ne smije pro-
buditi. Bila je očito iscrpljena.
No želio ju je dodirnuti. Trebao ju je dodirnuti.
Pokušao ju je dosegnuti slobodnom rukom, no činilo mu se
kao da teži dvjesto kilograma. Naprezao se, pomičuči ud preko
tijela snagom volje, prevlačeći ga preko pokrivača centimetar po
centimetar. Nije znao koliko mu je trebalo. Možda sati.
No tada joj je napokon dodirnuo pramen kose. Osjetiti njego-
vu svilenkastu mekoću činilo mu se kao čudo.
Bio je živ, baš kao i ona.
Wrath je zaplakao.
Čim je osjetila da se krevet zatresao, Beth se probudila u panici.
Prvo što je ugledala bila je Wrathova ruka. Prsti su mu bili omo-
tani oko dugačkog pramena njezine kose.
Pogledala ga je u lice. Iz očiju su mu se kotrljale suze.
»Wrath! O, ljubavi.« Nagnula se nad njega i zagladila mu
kosu. Bio je sav izvan sebe. »Boli li te?«
Otvorio je usta. Nije izašao nikakav zvuk. Uspaničio se. Oči
su mu se širile dok se nisu vidjele gotovo samo bjeloočnice.
»Polako, ljubavi, samo polako. Opusti se«, rekla je. »Slušaj,
stisni mi ruku, jedanput za da, dva puta za ne. Boli li te?«
Ne.
Nježno mu je obrisala suze s čekinjastih obraza. »Jesi li sigu-
ran?«
Da.
»Želiš da pozovem Haversa?«
202
Ne.
»Treba li ti nešto?«
Da.
»Hrana? Piće? Krv?«
Ne.
Postao je nemiran, njegove su je blijede, unezvjerene oči
preklinjale.
»Pssst, u redu je.« Poljubila ga je u čelo. »Smiri se. Dokučit
ćemo što ti treba. Imamo dovoljno vremena.«
Usmjerio je pogled na njihove spojene ruke, a zatim ga vratio
na njezino lice. Zatim je opet spustio oči na njihove ruke, pa ih
vratio.
»Mene?« prošaptala je. »Trebaš mene?«
Stisnuo joj je ruku i nije prestajao.
»O, Wrath... Imaš me. Zajedno smo, ljubavi.«
Suze su mu tekle niz lice u bijesnim potocima, prsa su mu
podrhtavala od jecaja, a disanje mu je postalo isprekidano i hrapavo.
Uzela mu je lice u ruke, pokušavajući ga utješiti. »U redu
je. Ne idem nikamo. Neću te ostaviti. Kunem ti se. O, ljubavi...«
Napokon se malo smirio. Suze su mu sporije tekle.
Iz usta mu je izašao neki hrapav zvuk.
»Sto?« Nagnula se nad njega.
»Htio sam... te spasiti.«
»I jesi. Wrath, spasio si me.«
Usne su mu zadrhtale. »Volim. Te.«
Nježno ga je poljubila u usta. »I ja tebe volim.«
»Sad. Idi. Spavati.«
A onda je iscrpljen zatvorio oči.
Pred očima joj se zamaglilo dok je rukama prekrivala usta
koja su se počela širiti u osmijeh. Njezin se prekrasan ratnik vratio.
I pokušavao joj naređivati iz bolničkog kreveta.
203
Wrath je uzdahnuo i, kako se činilo, utonuo u san.
Kada je bila sigurna da se sad mirno odmara, protegnula se,
pomislivši da će braći biti drago čuti da se probudio i da mu je
čak bilo dovoljno dobro da nešto kaže. Možda tu negdje ima neki
telefon s kojega bi mogla nazvati očevu kuću.
Kada je provirila u hodnik, nije mogla vjerovati vlastitim
očima.
Tik pred vratima operacijske dvorane, kao velika, živa bari-
kada, ležala su braća i Butch rašireni po podu. Čvrsto su spavali.
Izgledali su jednako iscrpljeno koliko se ona osjećala. Vishous i
Butch bili su naslonjeni na zid jedan pokraj drugoga, a između
njih su ležali mali televizor i dva pištolja. Rhage je ležao izvaljen
na leđa i tiho hrkao s bodežom u ruci. Tohrment je naslonio glavu
na koljena. Phury je ležao na boku, čvrsto stišćući šuriken na prsa,
kao da ga to tješi.
Gdje je Zsadist?
»Ovdje sam«, tiho je rekao.
Trgnula se i pogledala udesno. Zsadist je bio potpuno nao-
ružan, s pištoljem zataknutim za pojas, bodežima prekriženima na
prsima i lancem koji je premještao iz ruke u ruku. Netremice ju je
promatrao svjetlucavim crnim očima.
»Moj je red da stražarim. Izmjenjujemo se.«
»Zar je ovdje tako opasno?«
Namrštio se. »Zar ne znaš?«
»Sto?«
Slegnuo je ramenima i pogledao niz hodnik. Najprije na jednu
stranu, a onda na drugu. Tražeći opasnost.
»Bratstvo štiti ono što je njegovo.« Vratio je pogled na nju.
»Ne bismo nikada ni tebe ni njega ostavili nezaštićene.«
Osjetila je da izbjegava odgovor, ali nije željela inzistirati. Bilo
je bitno samo da su ona i Wrath na sigurnom dok tijelo njezina
muža zacjeljuje.
204
»Hvala ti«, prošaptala je.
Zsadist je brzo spustio pogled.
Kako se skriva od svake topline, pomislila je.
»Koliko je sati?« upitala je.
»Četiri poslijepodne. Četvrtak je, inače.« Zsadist je prešao
rukom po svojoj kratko ošišanoj kosi. »I onda, ono, kako mu je?«
»Probudio se.«
»Znao sam da će preživjeti.«
»Zaista?«
Usnica mu se prezirno zadignula, kao da joj je htio nešto
odbrusiti. No tada kao da se zaustavio. Gledao ju je, a njegovo je
lice izbrazdano ožiljcima nosilo udaljen izraz.
»Da, Beth. Zaista jesam. Nema te puške koja će ga odvojiti
od tebe.«
I tada je Zsadist odvratio pogled.
Ostali su se počeli meškoljiti. Trenutak kasnije svi su bili na
nogama i promatrali je. Primijetila je da se Butch sasvim uklopio
među vampire.
»Kako mu je?« upitao je Tohr.
»Dovoljno dobro da mi ide govoriti što da radim.«
Braća su se kolektivno nasmijala. U njihovu je smijehu bilo
olakšanja. Ponosa. Ljubavi.
»Treba li išta tebi ili njemu?« upitao je Tohr.
Beth ih je pogledala. Svi su bili puni iščekivanja. Kao da su
se nadali da će im dati neki zadatak.
Ovo je zaista moja obitelj, pomislila je.
»Mislim da nam ništa ne treba.« Beth se nasmiješila. »I
sigurna sam da će vas uskoro sve željeti vidjeti.«
»A kako si ti?« upitao je Tohr. »Kako se ti držiš? Hoćeš li
se malo odmoriti?«
205
Odmahnula je glavom i otvorila vrata operacijske dvorane.
»Dok ne bude mogao izaći odavde na vlastitim nogama, ne mičem
se od njega.«
Dok su se za Beth zatvarala vrata, Butch je čuo kako je Vishous
tiho zazviždao.
»To je stvarno prava ženka, ne?« rekao je V.
Začulo se duboko mumljanje u znak potvrde njegovih riječi.
»I netko kome nije pametno stati na put«, nastavio je brat.
»Čovječe, trebali ste je vidjeti kada smo ušli u onaj štagalj. Stajala
je nad njegovim tijelom, spremna baciti se na policajca i mene golim
rukama ako treba. Kao da je Wrath njezino mlado, kužite me?«
»Tko zna ima li sestru?« upitao je Rhage.
Phury se nasmijao. »Ti ne bi znao što bi sa sobom da naletiš
na ženku koja nešto vrijedi.«
»I to mi ti kažeš, Celibate?« No tada si je Hollywood protr-
ljao izrast na bradi, kao da razmišlja o zakonitostima svemira. »Ah,
dovraga, Phury, vjerojatno imaš pravo. Ipak, mužjak ima pravo
sanjati.«
»Svakako ima«, promrmljao je V.
Butch je pomislio na Marissu. Stalno se nadao da će sići, ali
nije je vidio otkad je otišla ono jutro nakon operacije. Izgledala je
tako napeto, tako zamišljeno, no nije da nije imala dosta toga na
pameti. Smrt njezina brata bila je nadohvat ruke. Sve bliža što se
Wrath brže oporavljao.
Butch je želio otići k njoj, no nije bio siguran bi li njegovo
društvo bilo dobrodošlo. Jednostavno je nije dovoljno dobro po-
znavao. Tako su malo vremena proveli zajedno.
Je li joj bio kuriozitet? Svježa krv koju je željela kušati? Nešto
više?
Butch je pogledao niz hodnik, kao da je može prizvati.
Bože, izgarao je od želje da je vidi. Cak i da samo vidi da je
dobro.
206
Dvadeset sedmo poglavlje
Nekoliko dana kasnije Wrath se trudio uspravno sjesti prije
nego što braća uđu. Nije želio da ga vide kako leži na leđima.
Infuzija koja mu je bila zabodena u ruku i svi oni aparati iza nje-
govih leđa bili su više nego dovoljno.
No barem su mu jučer izvadili kateter. A uspio se i obrijati i
istuširati. Imati čistu kosu bilo je nešto prekrasno.
»Sto radiš?« odlučno je upitala Beth uhvativši ga kako se
miče.
»Idem sjesti...«
»A ne, nećeš.« Dohvatila je daljinski upravljač kreveta i
podignula mu uzglavlje.
»Ah, dovraga, leelan, sada samo ležim sjedećki.«
»Tako ti je dobro.« Nagnula se da mu popravi plahte, pa je
na trenutak ugledao oblinu njezine dojke. Tijelo mu se napelo. Na
pravom mjestu.
No to ga je podsjetilo na prizor koji je zatekao u štaglju. Na
nju privezanu za onaj stol. Nije ga bilo briga što se degradima ne
može dignuti.
207
Uhvatio ju je za ruku. »Leelan?«
»Da?«
»Je li ti sigurno dobro?« Razgovarali su o svemu što se do-
godilo, no svejedno se brinuo.
»Rekla sam ti. Bedro mi zacjeljuje...«
»Ne mislim samo fizički«, rekao je, poželjevši još jedanput
ubiti Billyja Riddlea.
Lice joj se na trenutak smračilo. »Rekla sam ti, bit če mi
dobro. Jer odbijam pristati da bude drugačije.«
»Tako si hrabra. Tako čvrsta. Divim ti se.«
Nasmiješila mu se i nagnula se da ga na brzinu poljubi.
Zadržao ju je u tom položaju, govoreći joj o usne. »I hvala
ti što si mi spasila život. Ne samo onaj dan u štaglju. Već i za sve
dane i noći koji su preda mnom.«
Poljubio ju je malo jače i bio sretan kada je začuo njezin uz-
dah zadovoljstva. Od tog mu se zvuka erekcija vratila, pa joj je
prstima lagano prešao preko ključne kosti.
»Sto kažeš na to da malo skočiš tu gore k meni?«
»Mislim da još baš i nisi spreman za to.«
»Jesi li sigurna?« Uzeo joj je ruku i zavukao je pod bolničke
plahte.
Njezin grleni smijeh kada ga je nježno stisnula bio je za njega
još jedno čudo. Baš kao i njezina stalna prisutnost u toj sobi, vatre-
nost kojom ga je štitila, njezina ljubav, njezina snaga.
Bila mu je sve. Čitav njegov svijet. Iz stanja potpune blazira-
nosti u vezi s vlastitom smrću prešao je u stanje u kojem je očaj-
nički želio živjeti. Zbog nje. Zbog njih. Zbog njihove budućnosti.
»A što kažeš na to da pričekamo još jedan dan?« upitala je.
»Jedan sat.«
»Dok ne budeš sam mogao uspravno sjesti.«
208
»Dogovoreno.«
Hvala Bogu da se oduvijek brzo oporavlja.
Maknula mu je ruku s tijela. »Da pustim braću da uđu?«
»Da.« Duboko je udahnuo. »Čekaj. Želim da znaš što ću
im reći.«
Povukao ju je prema sebi, pa je sjela na rub kreveta.
»Odlazim iz Bratstva.«
Zatvorila je oči kao da ne želi da vidi koliko joj je laknulo.
»Zaista?«
»Da. Zamolio sam Tohra da preuzme vodstvo. Ali ne idem
na odmor. Moram početi vladati našom vrstom, Beth. I trebam
tebe da vladaš zajedno sa mnom.«
Otvorila je oči.
Dodirnuo joj je lice. »To znači da ćemo biti kralj i kraljica.
A bit ću iskren prema tebi. Nemam blagog pojma kako se to radi.
Imam nekih ideja, ali trebat će mi tvoja pomoć.«
»Sve«, rekla je. »Sve za tebe.«
Wrath ju je mogao samo zapanjeno promatrati.
Zaboga, zaista ga je ostavljala bez daha. Bila je spremna stati
uz njega i suočiti se s čitavim svijetom, iako on leži na dupetu u
bolničkom krevetu. Njezina vjera u njega bila je nevjerojatna.
»Jesam li ti rekao da te volim, leelan?«
»Prije nekih pet minuta. Ali nikada mi ne dosadi to slušati.«
Poljubio ju je. »Pozovi braću. Reci Butchu da pričeka u hod-
niku. Ali želim da ti budeš prisutna dok razgovaram s njima.«
Uvela je ratnike u sobu, a zatim se vratila k njemu.
Braća su oprezno prišla krevetu. Iako je toga jutra održao kra-
tak sastanak s Tohrom, bilo je to prvi put da vidi ostale ratnike, a
i prvi put da oni vide njega. Čulo se mnogo laganog nakašljavanja,
kao da izbacuju knedle iz grla. Znao je kako im je. I njega je stezalo
u grlu.
209
»Braćo...«
U tom je trenutku kroz vrata ušao Havers. Zastao je kao
ukopan.
»Ah, naš dragi doktor«, rekao je Wrath. »Uđi. Nas dvojica
imamo nekih nesređenih računa.«
Havers je i dotad redovito dolazio u operacijsku dvoranu, no
Wrath se prije nije osjećao sposobnim rješavati situaciju.
»Vrijeme je«, rekao je odlučno.
Havers je duboko udahnuo i prišao krevetu. Pognuo je glavu.
»Gospodaru.«
»Kažu mi da si me pokušao dati ubiti.«
Mužjaku je služilo na čast što nije pokušao bježati. Nije se
izvrdavao. A iako su njegova tuga i kajanje bili očiti, nije tražio
milost.
»Jesam, gospodaru. Ja sam došao k njemu.« Pokazao je na
Zsadista. »A kada sam shvatio da te tvoj brat neće izdati, obratio
sam se degradu.«
Wrath je klimnuo glavom. Već je razgovarao s Tohrmentom o
tome što se zaista dogodilo te večeri. Tohr je čuo samo dio Z.-ova
odgovora.
»Gospodaru, moraš znati da je tvoj brat bio spreman ubiti
me samo zato što sam ga se usudio pitati.«
Wrath je pogledao Zsadista, koji je buljio u liječnika kao da
mu želi objesiti glavu na zid. »Da, čuo sam da tvoja ponuda nije
najbolje primljena. Z., dugujem ti ispriku.«
Ratnik je slegnuo ramenima. »Nemoj se zamarati. Isprike mi
idu na živce.«
Wrath se nasmiješio, pomislivši kako je to tipično za Z.-a.
Nadrkan bez obzira na okolnosti.
Havers je pogledao braću. »Ovdje, pred ovim svjedocima,
prihvaćam kaznu smrću.«
210
Wrath se netremice zagledao u liječnika. I pomislio na sve
one godine koje je propatila njegova sestra. Iako Wrath nikada nije
želio da joj život bude tako mučan, za konačan je rezultat bio on
kriv.
»Učinio si to zbog Marisse, zar ne?« rekao je Wrath.
Havers je klimnuo glavom. »Da, gospodaru.«
»U tom te slučaju neću ubiti. Svoj si zločin počinio zbog
načina na koji sam se odnosio prema nekome koga voliš. Osveta
je nešto što mogu razumjeti.«
Havers je zateturao od šoka. Zatim je ispustio karton koji
je držao u rukama i srušio se na koljena pokraj kreveta, primivši
Wrathovu ruku i spustivši čelo na nju. »Gospodaru. Tvoje milosrđe
nema granica.«
»Vraga nema. Ostavljam te na životu kao dar tvojoj sestri.
Ako ikada opet izvedeš nešto slično, doći ću po tebe s bodežom.
Jesmo li se razumjeli?«
»Da, gospodaru.«
»Sada nas ostavi. Bockati me možeš i poslije. Ali kucaj prije
nego što uđeš, jasno?«
»Da, gospodaru.«
Dok se Havers povlačio iz sobe, Wrath je poljubio Beth u
ruku. »Za slučaj da budemo imali posla«, šapnuo joj je.
Sobu je ispunilo prigušeno kolektivno smijuljenje.
Bijesno je pogledao braću da bi ih ušutkao, a zatim je iznio
svoju objavu. Po dugačkoj tišini koja je uslijedila znao je da je be-
skrajno šokirao ratnike.
»Onda, prihvaćate li Tohra ili što?« upitao ih je.
»Da«, rekao je Rhage. »Meni odgovara.«
Vishous i Phury su klimnuli.
»Z.?«
Ratnik je preokrenuo svojim crnim očima. »Ajde daj. Sto to
mene briga? Ti, Tohr. Britney Spears.«
211
Wrath se nasmijao. »Jesi li se ti to našalio, Z.? Nakon svih
ovih godina napokon si otkrio smisao za humor? Kvragu, sad
imam još jedan razlog za život.«
Z. se zarumenio i malo zarežao dok su ga ostali podbadali.
Wrath je duboko udahnuo. »Braćo, ima još jedna stvar. Pre-
uzet ću prijestolje. Kao što sam rekao Tohru, vrijeme je za obnovu.
Moramo oživjeti svoju vrstu.«
Braća su se zagledala u njega. A onda su jedan po jedan prišla
krevetu i zaklela mu se na vjernost na starom jeziku, uzimajući
ga za ruku i ljubeći mu unutarnju stranu zapešća. Njihova ga je
svečana ozbiljnost potresla i dirnula.
Čuvardjeva je u pravu, pomislio je. To je njegov narod. Kako
bi ga mogao ne voditi?
Kada su ratnici završili sa zakletvama, pogledao je Vishousa.
»Jesi li pokupio posude onih dvaju degrada iz štaglja?«
V. se namrštio. »Zatekao sam samo jednoga. Onoga novaka
kojega smo presreli one večeri kad si se združivao. Vratio sam se i
probo tijelo dok su te operirali. Uzeo sam mu posudu iz kuće.«
Wrath je odmahnuo glavom. »Bila su dvojica. Definitivno
su bila dvojica. Drugi je bio degrad koji je vozio onaj Hummer.«
»Jesi li siguran da je bio mrtav?«
»Ležao je na tlu smrskane glave.« Wrath je odjednom postao
svjestan Bethina nemira i stisnuo joj ruku. »Dosta, o tome ćemo
kasnije.«
»Ne, u redu je...« počela je ona.
»Kasnije.« Poljubio joj je gornji dio ruke i pomilovao njime
svoj obraz. Zagledao joj se u oči i pokušao je ohrabriti, osjećajući
da mrzi svijet u koji ju je uveo.
Kada mu se osmjehnula, Wrath ju je privukao i na brzinu
poljubio, a zatim vratio pogled na braću.
»Još jedna stvar«, rekao je. »Svi ćete početi živjeti zajedno.
Želim da Bratstvo bude okupljeno na jednom mjestu. Barem slje-
dećih nekoliko godina.«
212
Tohr se trgnuo. »Čovječe, Wellsie se to neće svidjeti. Upravo
smo dali napraviti njezinu kuhinju iz snova.«
»Smislit ćemo nešto za vas dvoje. Naročito s obzirom na to
da očekujete dijete. Ali vi ostali postat ćete cimeri.«
Začulo se gunđanje. Ozbiljno gunđanje.
»Čujte, moglo bi biti i gore«, rekao je. »Mogao bih vas na-
tjerati da živite sa mnom.«
»Istina«, rekao je Rhage. »Čovječe, Beth, ako se ikad poželiš
odmoriti od njega...«
Wrath je zarežao.
»Htio sam reći«, otegnuo je Hollywood, »da može doći
malo živjeti sa svima nama. Uvijek ćemo se brinuti za nju.«
Wrath je bacio pogled na Beth. Zaboga, tako je prekrasna.
Njegova partnerica. Njegova ljubavnica. Njegova kraljica.
Nasmiješio se, ne mogavši otrgnuti pogled s njezinih očiju.
»Ostavite nas, gospodo. Želim biti nasamo sa svojom šelan.«
Dok su izlazila, braća su se smijala s muškim razumijevanjem.
Kao da im je savršeno jasno na što misli.
Wrath se koprcao na krevetu, nastojeći se uspraviti tako da
prenese težinu gornjeg dijela tijela na bokove.
Beth ga je gledala, odbijajući mu pomoći.
Kada je pronašao stabilan položaj, protrljao je ruke u iščeki-
vanju. Već je osjećao njezinu kožu.
»Wrath«, rekla je upozoravajućim tonom kada ju je pogle-
dao blistajući.
»Dođi gore, leelan. Dogovor je dogovor.«
Iako ju je mogao samo grliti, bilo mu je potrebno osjetiti je
u naručju.
213
Dvadeset osmo poglavlje
Tose de la Cruz rukovao se sa stručnjakom za paleže. »Hvala.
vU Očekivat ću vaše pisano izvješće.«
Čovjek je odmahnuo glavom bacivši još jedan pogled na
pougljenjene ostatke Caldivellske akademije za borilačke vještine.
»Nikad nisam vidio tako nešto. Čovjek bi se zakleo da je eksplo-
dirala nekakva atomska bomba. Iskreno rečeno, ne znam što bih
napisao u izvješću.«
Jose ga je gledao kako ulazi u kamionet i odlazi.
»Ideš natrag u postaju?« upitao je Ricky sjedajući u policijski
automobil.
»Ne odmah. Moram na drugi kraj grada.«
Ricky mu je mahnuo i odvezao se.
Kada je ostao sam, Jose je duboko udahnuo. Miris vatre žario
je nosnice, čak i nakon četiri dana.
Dok je hodao prema neoznačenom automobilu, bacio je po-
gled na svoje cipele. Bile su blijedosive boje od trideset centimeta-
ra čađe koja je prekrivala zgarište. Više je nalikovala vulkanskom
pepelu nego nečemu što bi ostalo nakon uobičajenog požara. A i
214
ruševine su bile neobične. Obično bi neki dijelovi konstrukcije pre-
živjeli, ma koliko jak bio plamen. Ovdje nije ostalo ništa. Zgrada
je bila sravnjena sa zemljom.
Baš kao ni stručnjak za paleže, ni on nikada nije vidio ništa
slično.
Jose je sjeo za upravljač, gurnuo ključ u bravu i ubacio mje-
njač u brzinu. Odvezao se dvanaest kilometara istočno, u nešto
manje ugledan dio grada. Pred njim se pojavio niz ni po čemu
posebnih stambenih zgrada. Bio je to gradski korov koji je rastao
iz betonsko-asfaltnog tla.
Zaustavio se pred jednom od njih. Stavio je mjenjač u prazan
hod. Ugasio je motor. Dugo mu je trebalo da se natjera da izađe
iz automobila.
Prikupio je hrabrost i prišao glavnom ulazu. Neki je par
izlazio iz zgrade, pa su mu pridržali vrata. Uspeo se stubama na
treći kat i uputio niz zapušten hodnik s tapisonom udubljenim i
smeđim od tisuća koraka koji su ga ugazili.
Vrata koja je tražio bila su prelakirana toliko puta da je povr-
šina izubijanih dasaka gotovo bila ravna.
Pokucao je, no nije očekivao odgovor.
Trebao mu je samo trenutak da obije bravu. Gurnuo je vrata.
Sklopio je oči i duboko udahnuo. Leš star četiri ili pet dana
sada bi već smrdio, bez obzira na klimatizaciju.
No ništa se nije osjećalo.
»Butch?« zazvao je.
Zatvorio je vrata za sobom. Po kauču su bile razbacane sport-
ske stranice prošlotjednog CCJ-a i New York Posta. Na stolu su
ležale prazne limenke piva. U sudoperu u kuhinji bilo je posuđa.
Još je praznih limenki bilo naslagano na radnoj plohi.
Jose je otišao u spavaću sobu. Pronašao je samo krevet s izgu-
žvanim plahtama i mnogo odjeće na podu.
Zastao je pokraj vrata kupaonice. Bila su zatvorena.
215
Srce mu je počelo nabijati.
Kada ih je otvorio, zaista je očekivao da će ugledati leš kako
visi sa šipke tuša.
No bila je prazna.
Detektiv iz odjela za umorstva Butch O’Neal nestao je. Bez
traga.
216
Dvadeset deveto poglavlje
Drius je pogledao oko sebe. Smirena se izmaglica Sjenosvijeta
razišla i razotkrila dvorište od bijelog mramora. Iz fontane
u njegovu središtu padala je voda u svjetlucavu plesu, hvatajući
raštrkanu svjetlost i odbijajući je u bljeskovima. Ptice pjevice milo-
zvučno su cvrkutale, kao da ga istodobno pozdravljaju i najavljuju
njegov dolazak.
Znači, ovo mjesto zaista postoji, pomislio je.
»Dobar ti dan, Dariuse, sine Marklonov.«
Pao je na koljena ne okrećući se i pognuo glavu. »Cuvardjevo.
Ukazuješ mi čast ovim razgovorom.«
Tiho se nasmijala. Kada je stala pred njega, u vidno mu je
polje ušao rub njezinih crnih halja. Sjaj koji je prodirao ispod svile
bio je jak poput izravne sunčeve svjetlosti.
»Dariuse, kako bih mogla odbiti? Ovo je prvo primanje koje
si ikada zatražio.« Osjetio je da mu je nešto dodirnulo rame, a ko-
sa na tjemenu mu se naježila. »Sada ustani. Želim ti vidjeti lice.«
Ustao je. Visinom je uvelike nadmašivao krhku priliku. Ruke
je držao sklopljene pred sobom.
217
»Sjenosvijet ti, dakle, nije po volji, princepse?« upitala je.
»Želiš da te pošaljem natrag?«
»Poniznom upućujem takvu molbu, ako te to ne vrijeđa.
Čekao sam koliko je propisano. Želim vidjeti svoju kćer. Samo
jedanput. Ako te to ne vrijeđa.«
Čuvardjeva se ponovno nasmijala. »Moram priznati da zboriš
bolje nego tvoj kralj. S riječima taj ratnik zaista ne zna.«
Uslijedila je tišina.
Dok su šutjeli, mislio je o braći.
O tome kako mu nedostaje Wrath. Kako mu svi oni nedo-
staju.
No ona koju je želio vidjeti bila je Beth.
»Združila se«, iznenada je rekla Čuvardjeva. »Tvoja kći.
Uzeo ju je dostojan mužjak.«
Sklopio je oči, znajući da ne smije pitati. Umirući od želje da
čuje. Nadajući se da će njegova Elizabeth biti sretna s družbenikom
kojega je odabrala, tko god on bio.
Činilo se da Čuvardjevu raduje njegova šutnja. »Pogledaj se,
ni traga pitanju. Kako se samo znaš kontrolirati. A budući da si
pristojan, reći ću ti ono što žudiš saznati. Združila se s Wrathom.
Koji će preuzeti prijestolje. Kći ti je kraljica.«
Darius je pognuo glavu ne želeći pokazati osjećaje, ne želeći
da vidi njegove suze. Možda će pomisliti da je slab.
»O, princepse«, tiho je rekla Čuvardjeva. »Takvu radost i
tugu ti trpi grud. Reci mi, zar društvo tvojih sinova u Sjenosvijetu
nije dovoljna hrana tvom srcu?«
»Čini mi se da sam je napustio.«
»Više nije sama.«
»To je dobro.«
Uslijedila je tišina. »I dalje je želiš vidjeti?«
Klimnuo je.
218
Čuvardjeva se odmaknula. Prišla je jatu ptica koje su sjedile,
cvrkutave i sretne, na bijelom drvu s bijelim cvjetovima.
»Sto želiš, princepse? Tražiš li dopuštenje za ukazanje? Nešto
brzo? U snovima?«
»Ako te to ne vrijeđa.« Koristio se obrednim jezikom jer je
Čuvardjeva zasluživala takav oblik poštovanja. I zato što se nadao
da će je time pridobiti.
Crne su se halje pomaknule i iz njih se pojavila bliješteća
ruka. Jedna od ptica, sjenica, spremno joj je sletjela na prst.
»Ubijen si na nečastan način«, rekla je milujući prsa sićušne
ptičice. »I to nakon što si stoljećima dostojno služio svojoj vrsti.
Bio si častan princeps i vrstan ratnik.«
»Velika mi je nagrada znati da su ti moja djela bila po volji.«
»Doista.« Zazviždala je ptičici. Ptičica joj je odgovorila zviž-
dukom, kao da razgovara s njom. »Sto bi rekao, princepse, kada
bih ti ponudila više nego što si zatražio?«
Dariusovo je srce brže zakucalo. »Rekao bih da.«
»Ne znajući o kakvu je daru riječ? Ni o kakvoj žrtvi?«
»Polažem vjeru u tebe.«
»Ah, zašto ti nisi mogao biti kralj?« suhoparno je upitala,
vraćajući ptičicu u jato. Okrenula se prema njemu. »Evo što ti
nudim. Novi život. Susret s kćeri. Priliku da se opet boriš.«
»Čuvardjevo...« Ponovno se spustio na koljena. »Prihvaćam,
iako znam da ne zaslužujem takvu milost.«
»Neću taj odgovor smatrati obvezujućim. Evo što ćeš žrtvo-
vati. Nećeš imati nikakvo svjesno sjećanje na nju. Nećeš biti kao
što si sad. I od tebe ću tražiti jedan zalog moći.«
Nije znao što to zadnje znači, no nije namjeravao pitati.
»Prihvaćam.«
»Jesi li siguran? Ne želiš li uzeti vremena da bolje razmisliš?«
»Hvala ti, Čuvardjevo. No moja je odluka donesena.«
219
»Neka bude tako.«
Prišla mu je i njezine su prozračne ruke izronile iz crnih halja.
Istodobno se veo koji joj je prekrivao lice podignuo sam od sebe.
Svjetlo je bilo toliko zasljepljujuće da joj nije mogao vidjeti lice.
Kada ga je primila za čeljust i tjeme, zadrhtao je suočivši se
sa silinom njezine snage. Mogla ga je smrskati jednim pokretom.
»Dajem ti novi život, Dariuse, sine Marklonov. Neka prona-
đeš ono što tražiš u ovom utjelovljenju.«
Pritisnula je usne o njegove, a on je osjetio isti šok kao kada
je umirao. Sve su mu molekule eksplodirale, tijelo mu se rasprsnulo
u zraku, a duša se oslobodila i uzletjela.
220
Trideseto poglavlje
Gospodin X. otvorio je oči i ugledao gomilu nejasnih, okomitih crta.
Rešetke?
Ne, bile su to noge od stolice.
Ležao je na grubom podu od borovine. Raskrečen na trbuhu.
Pod stolom.
Podignuo je bradu, a vid mu se ponovno zamaglio. Zaboga,
glava me boli kao da ju je netko raskolio.
Sve mu se vratilo. Kako se borio sa Slijepim Kraljem. Kako
ga je ženka udarila nečim tvrdim. Kako se srušio.
Dok se Slijepi Kralj pokušavao snaći sa prostrijelnim -ranama,
a ženka bila usredotočena na svog družbenika, gospodin X. otpu-
zao je do karavana. Odvezao se još dalje izvan grada, do planina na
samom rubu Caldwella. Nekim je čudom u mraku uspio pronaći
svoju brvnaru te se jedva uvukao u nju prije nego što se srušio.
Bog zna koliko je dugo ležao bez svijesti.
Kroz male prozore na drvenim zidovima dopirao je sjaj rane
zore. Je li to jutro poslije? Nekako mu se nije činilo da je tako.
Imao je osjećaj da su prošli dani.
221
Pažljivo je pomaknuo ruku i dodirnuo si tjeme. Rana je još
bila otvorena, ali je zacjeljivala.
Uz mnogo truda i koncentracije uspio se uspraviti i nasloniti
na stol. Cak se osjećao malo bolje s glavom u povišenom položaju.
Imao je sreće. Degrade je moguće trajno onesposobiti teškim
udarcem ili ranom od metka. Ne ubiti, već uništiti. Tijekom deset-
ljeća je naišao na mnoge kolege članove Društva koji su se povlačili
po skrivenim mjestima i trunuli jer se više nisu mogli dovesti u
stanje spremnosti za borbu, a bili su preslabi da se probodu i zau-
vijek nestanu.
Spustio je pogled na ruke. Bile su prekrivene sasušenom krvlju
Slijepog Kralja i zemljom iz štaglja.
Nije se nimalo kajao što je pobjegao. Ponekad je najbolje što
vođa može učiniti povući se iz borbe. Kada su žrtve prevelike, a
poraz praktički zajamčen, pametan je potez povući se i vratiti u
borbu drugom prilikom.
Gospodin X. spustio je ruke. Trebat će mu nešto više vremena
da se oporavi, no morao je doći do svojih ljudi. Ispražnjena vodeća
mjesta u Društvu bila su opasna. Naročito za visokog degrada koji
trenutno vrši tu dužnost.
Vrata brvnare su se otvorila, a on je podignuo pogled pitajući
se kako će se obraniti prije nego što je shvatio da je već preblizu
svitanju da bi uljez mogao biti vampir.
Od onoga što je ispunilo otvor vrata crna mu se krv sledila
u žilama.
Omega.
»Došao sam ti pomoći da se oporaviš«, rekao je s osmije-
hom.
Dok su se vrata zatvarala, tijelo gospodina X.-a počelo se
tresti.
Omegina pomoć bila je strašnija od bilo kakve osude na
smrt.
222
Epilog
»Zdanje nad Grobnicom. Kažem vam, onamo bismo trebali otići«,
rekao je Tohr nabadajući pečenu govedinu s pladnja koji mu je Fritz
pružio. »Hvala, stari.«
Beth je pogledala Wratha, pomislivši kako se u mjesec dana
od kada je nastrijeljen potpuno oporavio. Bio je zdrav i snažan.
Zastrašujuć kao i uvijek. Arogantan. Pun ljubavi. Nemoguć i neo-
doljiv.
Naslonio se u stolici na čelu stola i posegnuo za njezinom
rukom, milujući joj dlan palcem.
Nasmiješila mu se.
Tijekom njegova su oporavka živjeli u kući njezina oca i ko-
vali planove za budućnost. Svake je večeri cijelo Bratstvo dolazilo
na večeru. Fritz je bio izvan sebe od sreće zbog tolikog prometa.
»Znaš, to je jebeno dobra ideja«, rekao je V. »Mogao bih
ugraditi stvarno neprobojan sustav u tu kuću. Dovoljno je izoli-
rana ondje gore na planini. I sagrađena je od kamena, što znači
da joj vatra ne može ništa. Ako na prozore ugradimo pomične
metalne kapke, mogli bismo se kretati kućom tijekom dana. Sto
se pokazalo kao ključna slaba točka ove kuće kada...« Prekinuo se.
223
»Zar nema i bogatu mrežu podzemnih soba? Njih bismo mogli
koristiti za obuku.«
Rhage je klimnuo. »I dovoljno je velika. Svi bismo mogli
ondje živjeti a da se ne poubijamo međusobno.«
»To više ovisi o tvom jeziku nego o tlocrtu«, rekao je Phury
nacerivši se. Ratnik se pomaknuo na stolici i napravio Boou mjesta
u krilu.
»Sto ti misliš?« upitao je Tohr Wratha.
»To nije moja odluka. Sve te zgrade i zdanja bili su u Dari-
usovu vlasništvu, a sada su prešli na Beth.« Wrath ju je pogledao.
»Leelan? Bi li bila voljna dopustiti braći da se služe jednom od
tvojih kuća?«
Jednom od njezinih kuća. Njezinih kuća. Kao osobi koja ni-
kad nije bila čak ni vlasnik stana, bilo joj je malo teško prihvatiti
da sada ima toliko toga. Nije tu bila riječ samo o nekretninama.
Bilo je tu i umjetnina. Zemljišta. Automobila. Nakita. A količina
novca u njezinu vlasništvu bila je suluda.
Srećom, V. i Phury dijelili su s njom svoje temeljito pozna-
vanje burzovnog tržišta. Isto su joj tako izlagali prednosti i mane
obveznica. Trezorskih zapisa. Zlata. Vrijednosnica. Nevjerojatno su
dobro znali s novcem.
I bili su vrlo, vrlo dobri prema njoj.
Pogledala je muškarce okupljene oko stola. »Što god da Brat-
stvu treba, može dobiti.«
Začulo se zahvalno mumljanje. Čaše s vinom podignute su u
zdravicu u njezinu čast. Zsadist je svoju čašu ostavio na stolu, no
klimnuo je u njezinu smjeru.
Pogledala je Wratha. »Samo, zar ne misliš da bismo i mi
trebali ondje živjeti?«
»To bi željela?« upitao je. »Većina bi ženki radije imala vla-
stitu kuću.«
»Ali to jest moja kuća, sjećaš se? Osim toga, ovo su tvoji naj-
bliži savjetnici, osobe kojima vjeruješ više no bilo kome drugome.
Zašto bi želio biti odvojen od njih?«
224
»Čekaj malo«, rekao je Rhage. »Mislio sam da smo se do-
govorili da nećemo morati živjeti s njim.«
Wrath je dobacio Hollywoodu opak pogled, a zatim se opet
okrenuo njoj. »Sigurna si, leelan?«
»Zajedno smo sigurniji, zar ne?«
Klimnuo je. »Ali i izloženiji.«
»No bili bismo u dobrom društvu. Nema nikoga koga bih
radije odabrala da me štiti od ovih krasnih muškaraca.«
»Ispričavam se«, umiješao se Rhage. »Jesu li i svi ostali u
ovoj prostoriji zaljubljeni u nju?«
»Apsolutno«, rekao je V., zadižući kapu Red Soxa. »Totalno.«
Phury je klimnuo. »A ako bude živjela s nama, možemo
zadržati mačku.«
Wrath ju je poljubio i pogledao Tohra. »Izgleda da smo se
skućili.«
»I Fritz će poći s nama«, rekla je Beth kada je batler ušao u
sobu. »Hoćeš li? Molim te?«
Batler je izgledao razdragan što su ga se sjetili i pogledao je
braću sav sretan. »Za vas i kralja poći ću bilo kamo, gospodarice.
A što više imam osoba za koje se treba brinuti, to bolje.«
»Pa, morat ćemo ti pronaći nekoga da ti pomogne.«
V. je progovorio, obraćajući se Wrathu. »Čuj, što se tiče po-
licajca. Što želiš učiniti u vezi s njim?«
»Pitaš zato što ti je frend ili zato što nam je prijetnja?«
»Oboje.«
»Zašto mi se čini da ćeš nešto predložiti?«
»Jer hoću. Trebali bismo ga povesti sa sobom.«
»Imaš li neki poseban razlog?«
»Sanjao sam ga.«
Svi za stolom su zašutjeli.
225
»Dogovoreno«, rekao je Wrath. »Ali sanjao ti njega ili ne,
treba ga nadgledati.«
V. je klimnuo. »Ja ću preuzeti tu odgovornost.«
Dok su braća kovala planove, Beth je promatrala ruku svoga
muža u svojoj i osjećala apsurdnu potrebu da zaplače.
»Leelan?« tiho je rekao Wrath. »Jesi li dobro?«
Klimnula je, čudeći se što je tako lako može pročitati.
»Vrlo sam dobro.« Nasmiješila mu se. »Znaš, neposredno
prije nego što sam te upoznala, priželjkivala sam pustolovinu.«
»Zaista?«
»A dobila sam toliko više od toga. Dobila sam prošlost i
budućnost. Čitav... život. Ponekad ne znam kako se nositi s toliko
sreće. Jednostavno ne znam što bih sa svim tim.«
»Zanimljivo, i ja isto.« Wrath joj je rukama primio lice i
spustio usne na njezine. »Zato te tako često ljubim, leelan.«
Zagrlila mu je široka ramena i pomilovala usne svojima.
»O, čovječe«, rekao je Rhage. »Zar ćemo ih stalno morati
gledati kako se ljubakaju?«
»Kao da bi se ti bunio«, promrmljao je V.
»Da.« Rhage je uzdahnuo. »Sve što želim je jedna dobra
ženka. No izgleda da ću se morati zadovoljiti kvantitetom dok ne
pronađem kvalitetu. Život je okrutan, zar ne?«
Uslijedila je gromka provala smijeha. Netko ga je pogodio
salvetom.
Fritz je donio desert.
»Molim vas, ako biste bili tako ljubazni«, rekao je batler.
»Nema bacanja ubrusa. Želi li tko breskve?«
KRAJ
226
Novi nastavak donosi vam i novu ljubavnu priču.
Zavirite i otkrijte čiju!
227
228
Prvo poglavlje
Kvragu, V., ubijaš me u pojam«, rekao je Butch O’Neal kopajući po
ladici s čarapama u kojoj je tražio crnu svilu, a uspijevao pronaći samo
bijeli pamuk.
Ne, čekaj. Izvukao je jednu dokoljenku. Nije baš neki uspjeh.
»Murjače, da te stvarno ubijam, čarape bi ti bile zadnja stvar
na pameti.«
Butch je bacio pogled na cimera. Još jedan obožavatelj Red
Soxa. Njegov... pa, jedan od njegova dva najbolja prijatelja.
A slučajno su obojica bili vampiri. Vishous je upravo bio izišao
iz tuša. Oko struka je omotao ručnik i ponosno paradirao svoja
snažna prsa i ruke. Navlačio je crnu kožnu motorističku rukavicu i
prekrivao njome tetovažu na lijevoj šaci.
»Zar baš moraš nositi moje fine crne čarape?«
V. se osmjehnuo, a očnjaci su mu zabljesnuli usred kozje bradice.
»Udobne su.«
»Zašto ne zamoliš Fritza da ih i tebi nabavi?«
»Čovječe, Fritz je previše zauzet tvojom opsesijom odjećom.«
Dobro, možda je Butch nedavno došao u dodir sa svojim
unutarnjim Versaceom, iako nitko ne bi ni pomislio da ga nosi u
229
sebi, ali koliko teško može biti nabaviti još desetak pari svilenih
čarapa?
»Pitat ću ga u tvoje ime.«
»Pravi si džentlmen.« V. je odmaknuo tamnu kosu s čela.
Nakratko se pokazala tetovaža na njegovoj lijevoj sljepoočnici, da
bi ubrzo opet nestala ispod kose. »Treba ti Escalade večeras?«
»Da, hvala.« Butch je na bose noge navukao Guccijeve mo-
kasinke.
»Znači, ideš se vidjeti s Marissom?«
Butch je klimnuo glavom. »Moram znati na čemu sam. Ovako
ili onako.«
A imao je osjećaj da će biti onako.
»Ona je dobra ženka.«
Definitivno jest, što je vjerojatno razlog zbog kojeg mu ne od-
govara na pozive. Bivši policajci koji vole scotch ženama baš i nisu
poželjni za veze, bile one ljudi ili vampiri. Naravno, ni činjenica da
ne pripada njezinoj vrsti nije mu išla u prilog.
»Dobro, policajče, Rhage i ja popit ćemo koju u One Eyeu.
Potraži nas ondje kad završiš...«
Pozornost su im privukli udarci koji su zvučali kao da netko
maljem razvaljuje ulazna vrata. V. je bolje namjestio ručnik. »Do-
vraga, ljepotan će morati naučiti koristiti zvonce.«
»Probaj ti razgovarati s njim. Mene ne sluša.«
»Rhage ne sluša nikoga.« V. je lagano potrčao niz hodnik.
Dok je buka jenjavala, Butch je prišao svojoj svakim danom
sve bogatijoj zbirci kravata. Odabrao je blijedoplavi Brioni, zadi-
gnuo ovratnik bijele košulje i namjestio svilenu kravatu oko vrata.
Dok je hodao prema dnevnom boravku, čuo je Rhagea i V.-a kako
razgovaraju uz 2Pacovu pjesmu RU still down?.
Morao se nasmijati. Čovječe, život ga je znao odvesti na razne
strane, većinom ružne, ali nije mogao ni zamisliti da će jednoga
230
dana živjeti sa šestoricom vampirskih ratnika. Ni da će sa strane
promatrati njihova nastojanja da zaštite svoju skrivenu, sve malo-
brojniju vrstu. A ipak, sada je pripadao Bratstvu crnog bodeža.
On, Vishous i Rhage bili su fantastičan trojac.
Rhage je živio s ostatkom Bratstva u glavnoj kući na drugom
kraju dvorišta, ali trojka se družila u portirskoj kućici u kojoj su
se smjestili V. i Butch. Rupa, kako su je sada zvali, bila je super
gajba u usporedbi s ćumezom u kojem je Butch prije živio. Imala
je dvije spavaće sobe s kupaonicama, čajnu kuhinju te dnevni bo-
ravak uređen u privlačnom postmodernističko-studentskom stilu:
dva kožna kauča, plazma-televizor visoke definicije, stolni nogomet
te posvuda razbacane sportske torbe.
Kada je ušao u glavnu sobu, Butcha je zabljesnula Rhageova
pojava: crni kožni kaput spuštao mu se od ramena do gležnjeva,
a crna potkošulja bila mu je uvučena u kožne hlače. U vojničkim
čizmama bio je visok oko metar devedeset. Vampir je u toj kom-
binaciji jednostavno bio zgodan preko svake mjere. Čak i provje-
renom hetero tipu poput Butcha.
Jebator je kršio zakone fizike koliko je bio privlačan. Plava
mu je kosa straga bila kratko ošišana, dok je naprijed bila duža.
Tirkiznoplave oči bile su boje mora na Bahamima. U usporedbi s
njim, Brad Pitt izgledao je poput kandidata za plastičnu operaciju
u emisiji Reži me.
No unatoč tomu što je bio šarmer, nije bio mamina maza.
Iza očaravajućeg izgleda vrebalo je nešto tamno i ubojito, a bilo je
očito na prvi pogled. Odavao je dojam tipa koji bi se smiješio i dok
bi stvari rješavao šakama, čak i ako bi pritom pljuvao vlastite zube.
»Što ima, Hollywood?« upitao je Butch.
Rhage se osmjehnuo i otkrio blistav niz bisernobijelih zuba s
dugačkim očnjacima. »Vrijeme je za izlazak, murjače.«
»Dovraga, vampiru, zar ti sinoć nije bilo dosta? Ona crveno-
kosa izgledala je kao pun pogodak. A i njezina sestra isto.«
»Znaš mene. Nezasitan sam.«
231
No da. Ali srećom po Rhagea, postojao je nepresušan izvor
žena koje su bile više no sretne što mogu zadovoljiti njegove potre-
be. I dragi Isuse, tip ih je uzimao. Nije pio. Nije pušio. Ali zato je
mijenjao žene kao nitko drugi koga je Butch ikada upoznao.
A ne može se reći da Butch poznavao mnogo čednih tipova.
Rhage je pogledao prema V.-u. »Oblači se, čovječe. Ili se misliš
pojaviti u One Eyeu u ručniku?«
»Prestani mi štopati, brate.«
»Onda mrdni guzicu.«
Vishous je ustao od stola koji je bio natrpan s toliko računalne
opreme da bi se i Bili Gates popalio da je vidi. Iz tog je kontrolnog
centra V. upravljao sigurnosnim i nadzornim sustavima u cijelom
kompleksu, uključujući glavnu rezidenciju, podzemne dvorane za
obuku, Grobnicu i Rupu, kao i sustav podzemnih tunela koji su
povezivali zgrade. Kontrolirao je sve: pomične čelične kapke ugra-
đene na svim prozorima, brave na čeličnim vratima, temperaturu u
prostorijama, svjetla, sigurnosne kamere, glavna vrata.
V. je sam postavio svu opremu prije nego što je prije tri tjedna
Bratstvo uselilo u kompleks. Zgrade i tuneli postojali su od početka
dvadesetog stoljeća, no većinu tog vremena nisu bili u upotrebi. No
nakon srpanjskih događaja donesena je odluka da se sve operacije
Bratstva objedine te su svi došli ovamo.
V. je otišao u svoju sobu, a Rhage je iz džepa izvadio lizalicu,
odmotao crveni papir i stavio je u usta. Butch je osjećao da tip
zuri u njega. Nije ga iznenadilo kada ga je brat počeo obrađivati.
»Pa dakle, policajče, ne mogu vjerovati da se toliko sređuješ
za odlazak do One Eyea. Mislim, ovo je previše, čak i za tebe. Kra-
vata, manšete... te su ti nove, zar ne?«
Butch je izravnao kravatu te posegnuo za jaknom Tom Ford
koja mu je pristajala uz crne hlače. Nije se htio upuštati u razgovor
o Marissi. Već je i usputno spominjanje te teme s V.-om bilo dovolj-
no. Uostalom, što je mogao reći?
232
Oborila me s nogu kada sam je upoznao, ali me zadnja tri
tjedna izbjegava. Zato, umjesto da shvatim poruku, idem k njoj
puzati i preklinjati poput nekog očajnog luzera.
Da, baš se htio time hvaliti pred gospodinom Savršenim, čak
i ako mu je tip bio dobar prijatelj. Rhage je prevrtao lizalicu u
ustima. »Reci mi nešto. Zašto se toliko trudiš oko odjeće? Šteta
svih tih priprema. Hoću reći, cijelo te vrijeme gledam kako odbijaš
ženke u baru. Što, čuvaš se za brak?«
»Aha. U pravu si. Odlučio sam živjeti u apsolutnoj apstinen-
ciji dok ne stanem pred oltar.«
»Daj, stvarno me zanima. Čuvaš se za nekoga?« Kada Butch
nije ništa odgovorio, vampir se lagano nasmijao. »Poznajem li je?«
Butch je stisnuo oči razmišljajući o tome bi li razgovor brže
završio ako bi držao jezik za zubima. Vjerojatno ne. Kada bi se
Rhage nečega uhvatio, ne bi odustajao dok ne bi zaključio da je
dobio što je htio. Razgovarao je na isti način na koji je i ubijao.
Rhage je tužno zavrtio glavom. »Zar te ne želi?«
»Saznat ćemo večeras.«
Butch je provjerio kako stoji s lovom. U šesnaest godina rada
kao detektiv u odjelu za umorstva nije baš uspio napuniti džepove.
No otkako visi s Bratstvom? Imao je više zelembaća no što ih je
stizao potrošiti.
»Sretan si ti, murjače.«
Butch ga je pogledao. »Kako si to zaključio?«
»Uvijek sam se pitao kako bi bilo skrasiti se s dostojnom
ženkom.«
Butch se nasmijao. Tip je bio bog seksa, erotska legenda svoje
vrste. V. je rekao da se priče o Rhageu prenose s oca na sina kada
kucne pravi čas. Pomisao na njega kao nečijeg supruga bila je ap-
surdna.
»Okej, Hollywood, koja je poanta? Ajde, ispali.«
Rhage se trznuo i skrenuo pogled.
233
Svih mu svetaca, tip je mislio ozbiljno. »Čovječe. Slušaj, nisam
htio...«
»Ma ne, u redu je.« Osmijeh se vratio, ali oči su mu bile
prazne. Odšetao je do koša za smeće i bacio štapić od lizalice.
»Hoćemo li se više pokupiti? Dosadilo mi je čekati vas dvojicu.«
Mary Luce uvezla se u garažu, ugasila Hondu Civic i zabuljila u
lopate za snijeg koje su ispred nje visjele s prečki. Iako joj dan nije
bio naporan, bila je umorna. Javljanje na telefon i odlaganje papira
u odvjetničkom uredu nije bilo zahtjevno, ni fizički ni mentalno.
Stoga stvarno ne bi trebala biti premorena.
No možda je u tome stvar. Venula je jer joj ništa na poslu
nije predstavljalo izazov.
Je li moguće da je vrijeme da se vrati djeci? Naposljetku, za to
se školovala. To je voljela. To ju je nadahnjivalo. Rad s autističnom
djecom i pronalaženje načina da im pomogne da komuniciraju
ispunjavao ju je na bezbroj razina, i osobnih i profesionalnih. A
dvogodišnja stanka nije bila njezin izbor.
Možda bi se trebala javiti u centar da provjeri imaju li slo-
bodnih mjesta. Čak i ako nemaju, može volontirati dok se nešto
ne oslobodi.
Da, sutra će to učiniti. Nema razloga za čekanje.
Mary je zgrabila torbicu i izašla iz auta. Dok su se vrata gara-
že spuštala, otišla je do prednje strane kuće pokupiti poštu. Dok je
pregledavala račune, zastala je i omirisala hladnu listopadsku noć.
Sinusi su joj zujali. Jesen je još prije mjesec dana pomela ostatke
ljeta, a hladan vjetar iz Kanade najavio je promjenu godišnjih doba.
Voljela je jesen. A u unutrašnjosti države New York po njezinu
je mišljenju jesen bila posebno lijepa.
Grad Caldwell u državi New York, gdje je rođena i gdje će
najvjerojatnije umrijeti, bio je više od sat vremena vožnje sjeverno od
Manhattana, pa se tehnički smatrao »sjeverom« države. Podijeljen
234
na pola rijekom Hudson, Caldie, kako su ga zvali starosjedioci, bio
je tipičan američki grad srednje veličine. Bogate četvrti, siromašne
četvrti, loše četvrti, normalne četvrti. Supermarketi i restorani s
brzom hranom. Muzeji i knjižnice. Prigradski trgovački centri koji
su dokrajčivali posrnuli centar. Tri bolnice, dva manja fakulteta i
brončani kip Georgea Washingtona u parku.
Nagnula je glavu i pogledala zvijezde, misleći kako joj nikad
ne bi palo na pamet otići. Nije bila sigurna je li to pokazatelj oda-
nosti ili nedostatka mašte.
Možda je stvar u njezinoj kući, pomislila je uputivši se prema
ulaznim vratima. Nekadašnji štagalj prenamijenjen u kuću nala-
zio se na rubu stare farme, a ponudu za kupnju dala je petnaest
minuta nakon što je završila obilazak s agentom za nekretnine.
Prostorije su bile male i udobne. Bila je... divna.
Zbog čega ju je i kupila prije četiri godine, odmah nakon
što joj je umrla majka. Tada joj je trebalo nešto divno, a ujedno i
potpuna promjena okoline. Njezin štagalj bio je sve što njezin dje-
tinji dom nije bio. Ovdje su borove daske na podu bile boje meda,
lakirane, bez mrlja. Namještaj je bio iz trgovine Crate & Barrel,
potpuno nov, ništa staro i otrcano. Tepisi su bili od prirodnih
materijala, mekani i obrubljeni brušenom kožom. Sve, od navlaka
za naslonjače i zavjesa do zidova i stropa, bilo je kremasto bijelo.
U unutarnjem ju je uređenju vodila njezina odbojnost prema
tami. Osim toga, ako je sve varijacija na bež, znači da se sve slaže,
zar ne?
Odložila je ključeve i torbicu u kuhinji te dohvatila telefon.
Aparat je rekao: Imate... dvije... nove poruke.
»Bok, Mary, Bili je. Slušaj, mislim da ću prihvatiti tvoju po-
nudu. Bilo bi super ako bi me večeras mogla zamijeniti u udruzi na
sat ili dva. Ako se ne javiš, pretpostavit ću da si još uvijek slobodna.
Hvala još jedanput.«
Uz hip je izbrisala poruku. »Mary, zovem iz ordinacije dok-
torice Della Croce. Htjeli bismo da dođete na kontrolu vezanu uz
235
liječnički. Možete li nas, molimo vas, nazvati kada dobijete ovu
poruku da dogovorimo termin? Naći ćemo vremena za vas. Hvala,
Mary.«
Mary je odložila telefon. Drhtanje je počelo u koljenima te se
polako širilo prema mišićima u bedrima. Kada je stiglo do trbuha,
došlo joj je da otrči u kupaonicu.
Kontrola. Naći ćemo vremena za vas.
Vratila se, pomislila je. Leukemija se vratila.
236
1. LeeChild: Jedan hitac OBJAVLJENI NASLOVI
2. Philippa Gregory: Bijela kraljica
3. Candace Bushnell: Dnevnici Carrie Bradshavv 41. Philippa Gregory: Kraljičina luda
4. Federica Bosco: Smrtno zaljubljena 42. Jennifer Crusie: Oklada
5. C. J. Šansom: Raskol 43. Tilly Bagshawe: Skandalozno
6. Lisa Jevvell: Istina o Melody Browne 44. Francesca Brown: Anđeli koji mi šapću
7. Jan Guillou: Put u Jeruzalem 45. Michelle Moran: Nefertiti
8. Melissa Hill: Oprosti mi, molim te 46. Louise Douglas: Nedostaješmi
9. Patrick Siiskind: Parfem 47. Melissa Hill: Istina o tebi
10. Lauren Kate: Pali anđeo 48. Rosslund i Hellstrom: Tri sekunde
11. Philippa Gregory: Druga sestra Boleyn 49. Oliver Kuhn: Sve što muškarac mora znati
12. Jane Costello: Djeveruše 50. Richard Templar: 100 pravila života
13. Jostein Gaarder: Sofijin svijet 51. Richard Templar: 100 pravila posla
14. Cally Taylor: Nebo može čekati 52. Cyril Aydon: Povijest čovječanstva
15. Gayle Foreman: Ako ostanem 53. Luc Ferry: Naučite živjeti
16. Daniel Glattauer: Protiv sjevernog vjetra 54. Daniel Silva: Prebjeg
17. Daniel Silva: Moskovska pravila 55. Jan Guillou: Kraljevstvo na kraju puta
18. Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 56. Kate Quinn: Kćeri Rima
19. Natascha Kampusch: 3096 dana 57. Dorothy Koomson: Kći moje najbolje prijateljice
20. Kate Quinn: Ljubavnica Rima 58. Annette Curtis Klause: Krv i čokolada
21. JoNesbo: Crvendać 59. Giorgio Faletti: Ja ubijam
22. David Nicholls: Jedan dan 60. Boyd Morrison: Potraga za Noinom arkom
23. Louise Douglas: Ljubav mog života 61. Federica Bosco: Ljubav nije za mene
24. Meggie Stiefvater: Drhtaj 62. Meggie Stiefvater: Šapat
25. Ann Pearlman: Klub božičnih kolačića 63. Jo Nesbo: Đavolja zvijezda
26. Gabriele Amorth: Egzorcist 64. Sam Christer: Tajna Stonehengea
27. Ann Brashares: Zovem se Sjećanje 65. Philippa Gregory: Naslijeđe Boleynovih
28. David Benioff: Grad lopova 66. Jane Costello: Zamalo vjenčani
29. Jan Guillou: Vitez templar 67. PaigeToon: Lucy u oblacima
30. Lee Child: Čovjek s dva lica 68. Sara Sheridan: Tajna pustinje
31. Lauren Kate: Kušnja 69. Elin Hilderbrand: Ljetna romansa
32. Jane Johnson: Put soli 70. Tara Moore: Poziv na zaruke
33. Simon Montefiore: Sašenjka 71. C. J. Šansom: Crna vatra
34. Fran^ois Lelord: Hector u potrazi za srećom 72. Cynthia Hand: Krila anđela
35. Hans Fallada: Svatko umire sam 73. Jennifer Crusie: Lažnjak
36. Dan Wells: Ja nisam serijski ubojica 74. Michelle Moran: Heretička kraljica
37. Jan-Philipp Sendker: Otkucaji srca 75. Lisa Jewell: Ulica snova 31
38. Miklos Vamos: Knjiga očeva 76. Abraham Verghese: Vrata suza
39. Mahbod Seraji: Krovovi Teherana 77. Lee Child: 61 sat
40. Jo Nesba: Nemeza 78. Anita Diamant: Crveni šator
79. Lauren Oliver: Delirij
80. Leila Meacham: Ruže
KNJIGA
DOSTUPNA
SVIMA
OBJAVLJENI NASLOVI
81. Waris Dirie: Pustinjski cvijet Richelle Mead: Serijal Vampirska akademija
82. Michelle Moran: Kleopatrina kći I. Sestre po krvi
83. Jude Deveraux: Princ na bijelom konju II. Plava krv
84. Lauren Kate: Potraga III. Poljubac sjene
85. Tara Hyland: Bogate nasljednice IV. Krvna zakletva
86. Cody McFadyen: Čovjek iz sjene V. Zov duha
87. Philippa Gregory: Crvena kraljica VI. Posljednja žrtva
88. Lucy Dillon: Napušteni psi i usamljena srca
89. Nafisa Haji: Molitva moje majke Lindsey Kelk:
90. Daphne Kalotay: Ruska zima Volim New York
91. Steven Pressfield: Vatrena vrata VolimHollywood
92. Joy Fielding: Na rubu ludila VolimPariz
93. Kristin Hannah: Zimski vrt
94. Sara Sheridan: Šapat Orijenta J.R. Ward: SerijalBratstvocrnogbodeža
95. Šarah Bower: Grijesi obitelji Borgia I. Noćni lov
96. Conn Iggulden: Vrata Rima II. Kraljica tame
97. Thalassa Ali: Dragulj Indije III. Zvijer u njemu
98. Dorothy Koomson: Žena koju je volio IV. Vječna kletva
99. Loretta Chase: Gospodar grijeha V. Rob strasti
100. Lee Child: Cijena života VI. Krvava žrtva
101. Giorgio Faletti: Ja sam Bog
102. Stephanie Dray: Lotos s Nila
103. Nafisa Haji: Slatki okus suza
104. Jennifer Crusie: Iskušenje
105. James Patterson: 1. žrtva
106. D. J. Mdntosh: Babilonska vještica
KNJIGA
DOSTUPNA
SVIMA
znanje PREPORUČUJE
»Najbolja nova serija koju sam
pročitala u zadnjih nekoliko
godina!«
Lisa Gardner
»Kao i kod svake prave vožnje
u lunaparku, brzina se mijenja
iz divlje akcije u nježnu priču o
preživljavanju i nadi. Čitatelji će
jedva dočekati nastavak!«
Booklist
J.R. Ward
BRATSTVO CRNOG BODEŽA
ZVIJER U NJEMU
U Bratstvu je Rhage vampir s najvećim apetitima. Najbolji je borac,
prvi će impulzivno reagirati i najnezasitniji je ljubavnik — jer u
njemu gori nemilosrdna kletva koju je na njega bacila Cuvardjeva.
U vlasti svoje mračne strane, Rhage živi u strahu od trenutaka, u
kojima se njegov unutarnji zmaj oslobađa i pretvara ga u prijetnju
za sve koji se nađu u njegovoj blizini.
Nakon što je u životu prošla brojne nedaće, Mary Luce igrom se
slučaja nađe u svijetu vampira, ovisna o Rhageovoj zaštiti. I sama
suočena s kletvom koja je može stajati života, Mary ne traži ljubav.
Davno je prestala vjerovati u čuda. No kada se njegova neobuzdana
životinjska strast pretvori u nešto mnogo emotivnije, Rhage zna da
Mary mora postati samo njegova...
KNJIGA
DOSTUPNA
SVIMA
Nakladnik:
Znanje d. o. o.
Mandićeva 2, Zagreb
Za nakladnika: Zvonimir Čimić
Urednica: Ana Briski Đurđevac
Tehnički urednik: Davor Dombaj
Korektura: Valentina Briski
Dizajn korica: Janka Carev
Ilustracija na naslovnici: Animagic
Tisak: Znanje d. o. o.
Mandićeva 2, Zagreb — siječanj 2012.
ISBN SERIJE (meki uvez) 978-953-324-479-2
ISBN (knjiga 2, meki uvez) 978-953-324-488-4
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 790627
Svakog mjeseca potražite nove nastavke
uzbudljive sage o Bratstvu crnog bodeža!
znanje