Larry Niven - Dimni prsten

007 LARRY NIVEN DIMNI PRSTEN The Smoke Ring 1987

Prolog DISCIPLINE Svim Sharlsovim osjetilima, osim Neutrino ekranu, Neudaru, planet pod njim bio je nedostupan. Ono što je pred milijardu godina bilo plinoviti div, još uvijek je bio svijet dva i pol puta veüi od Zemlje: jaje od stijenja i niklželjeza skriveno u olujama veliþine þitavog svijeta. Oluje su se spojile u oblaþni prsten što je zauzimao þitavu orbitu Goldblattovog svijeta oko neutronske zvijezde. Sharls je promatrao kako se kovitlaju oluje, od plinovitog diva prema van. Trakovi magle, oblaka i prašine prolazili su polagano blizu vanjskog ruba Dimnog prstena, brže na medijanu Prstena, a još brže kako su se približavali Zvijezdi Levoveve; i posvuda je bilo spljoštenih uraganskih vrtloga. Stupanj gravitacije bio je silovit, ovako blizu prastare neutronske zvijezde. Krajnji rubovi Dimnog prstena obilazili su Zvijezdu Levoveve svaka dva sata. Dimni prsten je bio ispresijecan zelenim imao je vlastitu, milijardu godina staru ekologiju a negdje u tom oblaku, bili su ljudi. Iskušenje, da krene prema njima, bilo je stalno, prigušeno i smetalo je. KreüXüi se medu zvijezdama, Discipline je sagorijevao gotovo neiscrpivi vodik meÿuzvjezdanog prostora; ali Discipline sad veü dugo miruje, a gorivo na samom brodu bilo je ograniþeno. U vrijeme izbijanja pobune, proces punjenja nije mogao daleko odmaknuti. Sharlsova zaliha mješavine deuterija i tricija bila je konaþna. Ni na koji naþin nije mogao znati koliko dugo mora þekati da djeca posade Discipline ponovo otkriju civilizaciju, izgrade vlastite svemirske letjelice i doÿu do njega. Uvijek mu je nedostajalo pogonske snage. Solarni kolektori na dva njegova preostala TESMOa nisu je davali mnogo. Sharls na zvijezde nije obraüao pažnju, veüinu vremena. On je promatrao Dimni prsten. Kad mu je dosada postala nepodnošljiva, izbrisao ju je iz svoje memorije. Dosada je predstavljala stalno iznenaÿenje. Pet stotina dvadeset i dvije zemaljske godine znaþilo je stotinu i devedeset dva obilaska Zvijezde Levoyeve oko njenog zvjezdanog para. Ali, roÿeni u Dimnom prstenu mjerili su godine prema prolascima neutronske zvijezde (Levoveva Zvijezda, "Voy") pokraj žutog patuljka (T3, "Sunce"); tako je "godina" Dimnog prstena iznosila 1,384 zemaljske godine. Najbolje je da se smjesti u stalnu orbitu, motri i þeka da ljudi razviju civilizaciju. Najbolje, izbrisati sjeüanje na dosadu... Kompjutor/autopilot Discipline spremao je informacije kao i ljudski mozak, ili hologram, iako je Sharls mogao osjetiti razliku. Sjeüanja iz vremena provedenog na brodu bila su jasna i živa. Ona koje je izbrisao, potpuno su nestala. Ali njegova ljudska sjeüanja, prenesena davno iz ljudskog mozga, sad veü dugo mrtvog, bila su rasplinuta, teško uhvatljiva. Dakle: nije se tek prekopþao prekidaþ. Ali, negdje u kompjutoru došlo je do promjene stanja. Pet stotina trideset i dvije godine, i što je previše, previše je. Sharls Daviš Kendy više nije þekao.

DIO PRVI STABLO GRAĈANA

Poglavlje prvo BARA s kaseta Stabla Graÿana, godina 19. Dimnog prstena: BARE KAPI VODE JAVLJAJU SE OVDJE U SVIM VELIýINAMA. OBLACI MOGU SADRŽAVATI SVE, OD FINE MAGLE DO MJEHURA VELIýINE ŠAKE, I SFEROIDA KOJI UDOMLJUJU SVE VIDOVE ŽIVOTA. NAJVEûA "BARA" KOJU SMO VIDJELI TEŽILA JE DESET MILIJUNA METRIýKIH TONA ILI TAKO NEŠTO: ALI STRUJA S LEVOVEVE ZVIJEZDE RAZVUKLA JU JE U DVIJE POLULOPTE I VJETROVI SUPROTNOG SMJERA SU JE RAZDIRALI. POSTOJI, PRI JE, JEDNA EKOLOGIJA BARA, NEGO VIŠE NJIH. ŽIVOT JE ýUDAN I DIVAN, ALI U SVAKOJ BARI KOJU SMO ISPITALI, ISTI JE. BARE SU PRIVREMENE; BARSKI ŽIVOT MORA POVREMENO MIGRIRATI. U DIMNOM PRSTENU ýAK I RIBE LETE. CAROL BURNES, ODRŽAVANJE ŽIVOTA Lawri i Jeffer plivali su pod površinom mutne barske vode, prevlaþHüi þetrdeset kvadratnih metara tkanine preko mreže, þešüe korištene kao sito za hvatanje zeþevki iz neba. Snažnim stopalima držali su rubove mreže i plivali rukama. Plahta se opirala. Prednji rub se gužvao. Isprijeþile su im se spone na krajevima mreže za zeþevke. Mogli smo tražiti pomoü, mislio je Jeffer. Lawri nije htjela. Lawrina ideja, Lawrin projekt! Sve bi radila sama, samo kad bi mogla. Zraka! On je pljesne po bedru. Ispustila je plahtu i oni zaplivaju prema svjetlu. Okus Traka je najslaÿi, iako moraš riskirati utapljanje da bi ga znao cijeniti. Nalazili su se na luku bare najbliže Stablu Graÿana. Središnja toþka debla bila je svega tri klomtara istoþnije. Sedamdeset klomtara debla prostiralo se prema van i prema unutra od bare, završavajuüi parom zavijenih pramenova. Unutrašnji pramen, dom, izgledao je zelenkasto crn, s plavom toþkom Voya što je sjala gotovo iza njega. Jedno uže se spuštalo s debla, i dijelilo ga na dvoje. Duboko u bari, plahta je bila sablasna sjena. Užad se pružala s njenih kutova, gore, kroz vodu i prema van, spajajuüi se s glavnim uzetom koje je vodilo do debla. "Gotovo na mjestu", rekla je Lawri, sa sumnjom. "Dovoljno blizu." "U redu. Ti kreni, pripremi TESMO. Ja üu prikupiti par ruku da to povuþemo unutra." Jeffer kimne. Nogama napravi pokret škara i odbaci se u zrak. Zaplutao je prema glavnom užetu u oblaku kapljica. Bilo je jednostavnije od rasprave. Lawri ne bi dopustila da Jeffer organizira završni nastup. Kad je Lawri Znanstvenica imala ideju, nitko drugi nije dobivao priznanja. Naroþito ne drugi Znanstvenik Stabla Graÿana, njen suprug. Na pol puta duž zavijutka bare, Minya i Gawing plutali su u meÿuprostoru, izmeÿu zraka i vode, okruženi pljuskajuüom djecom. Od svakog djeteta pružalo se uže prema glavnoj niti Stabla Graÿana. Djecu su najprije

Xþili plivati leÿno. Tako su im lica ostajala u zraku. Nekima se više sviÿalo prsno, žablje plivanje, što im je omoguüavalo da gledaju pod vodu. Plivanje je znaþilo, ravnoteža površinske napetosti protiv potiska ruku i nogu. Ako bi se dijete potpuno odbacilo van vode, odrasli je morao krenuti za njim. Dijete koje dospije pod površinu moglo bi se uspaniþiti, i mora ga se izvuüi van prije nego što se udavi. Bilo je i mesoždera meÿu vodenpticama. Minya i Gawing su nosili harpune. Meÿu plivaþima, imali su troje vlastitih. Gawing je sporim zamasima mijenjao položaj, kružno pomiþXüi svoje vidno polje, u smjeru kretanja kazaljke na satu. "Pogledaj Rathera", reþe Minya. Najstarija meÿu djecom plivala su zajedno. Küi dvaju šumskih divova, zlatokosa Jill, narasla je tek do normalne visine u struji Stabla Graÿana. Bila je trideset üe'metara niža od svojih roditelja... ali razlika izmeÿu Jill i Rathera bila je zapanjujuüa. S þetrnaest godina, Minyin tamnokosi prvoroÿeni sin bio je niži od dva metra. Jill ga je nadvisivala za više od pola metra. No Minya nikad nije govorila o Ratherovoj visini. Gawing ponovo pogleda i reþe: "Toþno." Rather zapljuska prijeko, oklijevajuüi. Fino zeleno krzno, jedva vidljivo, raslo je na njegovom lijevom obrazu, dužine jednog milimetra. Gawing zgrabi djeþakovu ruku i napola ga podigne van vode, usprkos površinskoj napetosti. Zelenilo se moglo slijediti niz Ratherov vrat, preko njegovog ramena i, djelomiþno, preko grudi. "Pahuljica", rekao je Gawing. "Zašto nisi nikome rekao?" Rather se nakezi, s krivicom. "Nikad prije nisam plivao." Minya ga presijeþe: "Sad ideš ravno..." "Ne. Završi plivanje. Platit üeš za to. Ovo ti je zadnje sunce, do daljnjeg. Jesmo li mi odgojili budalu? Skoro ti je zahvatilo oko!" Rather ozbiljno kimne i odpraüaka dalje. Minya ga je promatrala dok je odlazio, njene usne napuüene u ljutnji. Njen suprug se okrenuo i bezglasno se našao pod vodom: pokret nogom i bio je ispod nje; zgrabi je za zglob i zaroni. Minya se obrne naglavaþke i udari ga posred vilice. Gawing se probije kroz obranu njenih uzmahanih ruku i nogu, rukama obuhvati njenu glavu, snažno je privuþe k sebi i þvrsto poljubi. Nasmijala se kroz mjehuriüe. On se odbaci prema površini, povlaþHüi i Minyu. Otresli su vodu s lica prije nego što üe udahnuti, i vratili se na dužnost prije nego što je ijedno dijete moglo upasti u nevolju. Debby je bila nešto dalje od mjesta na kojem su djeca plivala. Tik ispod površine, stajala je nepomiþna, zureüi, s uperenim kopljem. Izdahnula je ustajali zrak koji se zadržavao pred njom kao mjehur podigla glavu, hitro udahnula, ponovo zaronila. Debby je prvih devetnaest godina proživjela u slobodnom padu. ýetrnaest godina u struji stabla dodalo joj je mišiüe, ne smanjujuüi njenu visinu. Njena djeca i Ilsina, djeca koju su rodile s Anthonom nisu bila ništa viša od obiþnih stanovnika stabla. Ali Debby je bila dva i pol metra visoka. Njeni prsti, dugi i krhki; njena stopala bila su þvršüa, ali manje spretna, s palþevima od šest üe'metara. Njena gusta smeÿa kosa poþela je pokazivati sjedine, ali ona ju je i dalje nosila metar dugaþku. Za plivanje, nosila je pletenicu smotanu oko vrata. Voda je bila mutna. Ovo je bila nova vještina za Debby, ali uþila je. Udarila je. Mreškanje, izazvano njenim naletom, proširilo se prema van, širom velikog mjehura, pokraj zaigrane djece i Znanstvenika koji su poslovali sa svojom platnenom plahtom. Srebrni lik migoljio se na vrhu Debbynog koplja. Debby posegne iznad svoje glave, snažno povuþe sponu i uhvati zrak kad se glavom probila do površine. Vodenptica, naglo izbaþena u zrak, raširi svoja mala krila i silovito zalepeta. Smirio ju je udarac u glavu. Debby je ubaci u mrežastu vreüu, uz još pet drugih.

Njen grudni koš još se nadimao od potrebe za zrakom. Umirila se, odmarajuüi se na leÿima, a njene ruke su se s vremena na vrijeme gibale spreþavajuüi da je površinska napetost povuþe pod vodu. Prema istoku, tisuüu klomtara dalje od Stabla Graÿana, nakupine oblaka su se zgusnule u spljošteni kovitlac. se svijao iza i ispod vrtloga u traku bjeline, prošarane plavozelenim, sve uži, kako je ponirao prema blještavoj toþki Voya. Stvari su se gomilale u tom posebnom dijelu Dimnog prstena, istoþno od Golda pod lukom od šezdeset stupnjeva. Graÿani su dobro znali da je olujni vrtlog oko Golda opasan. I Busen, takoÿer, pretpostavljali su. Nikad nisu pomaknuli stablo bliže nego sada. Nikad nisu posjetili džunglu. Ljudska biüa su sasvim sigurno živjela i drugdje u Dimnom prstenu, ali Stablo Graÿana nikad nije s njima pokušalo stupiti u kontakt. Stablo Graÿana je bilo spokojno, sigurno. Poslovi unutar bare bili su najveüe uzbuÿenje kroz koje je Debby prolazila u to vrijeme. Život u Carther Državama bio je drugaþiji. Povremeni upadi iz London Stabla prisiljavali su graÿane da uvijek budu spremni za rat, sve dok u jednom veliþanstvenom napadu nisu zauvijek okonþali moü London Stabla. I Debbyna veza sa šumskim ratnicima okonþala je, takoÿer. Mješovita grupa smrdnika i ratnika ukrala je TESMO London Stabla. Vozilo je bilo stara znanost, moüno i nepoznato. Oni, i njihovi zarobljenici, imali su dovoljno sreüe da s TESMOm stignu na sigurno; ali Carther Države ostale su izgubljene negdje u nebu, iza Golda. Iz smjera zapada dopro je veseli povik: "Graÿani! Treba nam snaga!" Debby spazi Lawri Znanstvenicu kako lebdi u nebu s jednom rukom na glavnoj sponi. Debby zgrabi mrežastu vreüu (šest je bio pristojan dnevni ulov), odbaci se u nebo i poþne namotavati svoje uže. Prva je stigla do Znanstvenice. Clave, Minya i Mark Srebrni þovjek napuštali su baru, namotavajuüi užad. Gawing je ostao, kako bi skupio djecu. ýetiri spone vodile su do kutova platnom prekrivene mreže, koja je sad bila duboko pod vodom. Lawri ih je razmještala duž glavne spone kako su stizali. "Skupljajte je prema unutra", uputila ih je. "Oblikujte petlje. Stalno vucite." Debby obavije svoja stopala i prste oko užeta i svom silom se potrudi da savije svoje tijelo. Nikakva petlja se ne pojavi. Znala je da nije jaka kao stanovnik stabla, ali i ostali su imali problema. Lawri se javi. "Dobro! Izlazi ravno van." Za Debby, to nije bilo vidljivo. Napregla se... i napokon, bara se izboþila. Plahta i mrežasti omot su se podizali, noseüi tone vode. Debby je vukla dok joj se koljena i laktovi ne spoje, tada prebaci snagu stiska i nastavi vuüi. Bara se rastegne i iskida. Nova barica se pojavi, ostavljajuüi za sobom trak kapljica veliþine ljudske glave. Voda se prelijevala preko rubova tkanine ali nije propala; održala ju je površinska napetost. Glavna bara je pulsirala dok je sila površinske napetosti pokušavala ponovno oblikovati kuglu. "Nastavi vuüi!" vikala je Lawri. "Drži... u redu. To bi trebalo biti dovoljno." Graÿani se opuste. Baraizdanak i dalje se kretala prema istoku, vlastitim gibanjem, prema stablu, s mrežom i plahtom u sredini pulsirajuüe kugle. Debby smota uže koje je sad bilo labavo. Pogledavši prema deblu, vidjela je ono što je zavoj bare ranije skrivao. Usporedno s deblom, i mnogo klomtara dalje, lebdjela je tanka tamna crta. Mlado stablo, ne više od trideset klomtara dugaþko i ranjeno; jer unutrašnji pramen je nedostajao, nekako je bio odrubljen. Vidik je bio zamuüen, jer je sredina debla bila obavijena oblakom... tamnim, prljavim

oblakom... dimom! Debby naglo povuþe drugo uže. Pokret je odbaci, lebdeüi, u smjeru Predsjednika. Clave dohvati njen zglob kad se približila. "Ima nešto?" Debby pokaže nogama. "Ono stablo. Gori!" "... rekao bih, u pravu si. Gnoj! Prepolovit üe se. Dva požara zbog kojih se moramo brinuti." Debby nikad nije vidjela kako se stablo raspada na pola, ali Clave je govorio iz vlastitog, strašnog iskustva. Možda üe biti potrebno pomaknuti stablo. Moglo bi potrajati dok ne pripreme TESMO... Clave je veü i na to mislio. Njegov glas se pretvori u prasak biþa. "Graÿani, bliži se vrijeme veþere, imamo dosta vodenptica. Završimo s plivanjem." Glas mu se stiša. "Kreni, Debby. Reci Jefferu da bi nam mogao trebati TESMO. Žene i djecu üemo pokupiti dolje, u pramenu, ako budemo imali vremena. Tvoje oþi su bolje od mojih. Vidiš li išta što bi napuštalo stablo? Kao, oblake insekata?" Crne mrlje, dovoljno velike da otkrivaju pojedinosti. "Nisu insekti. Nešto veüe... tri, þetiri... ptice?" "Nije važno. Kreni." Jefferu Znanstveniku je trebala petina dana da prijeÿe tri klomtara užeta. Slobodni pad je probudio sjeüanja. Kad je Quinn Pleme ostalo izgubljeno u nebu, nakon što se DaltonQuinn Stablo raspalo, njegova družina bi dala oþi i sve udove da se domogne bare. ýetrnaest godina kasnije, pramajka svih bara plutala je na tri klomtara od Stabla Graÿana; a njihova glavna briga je sad bila, kako se riješiti njenog veüeg dijela. Jeffer se pitao jesu li djeca znala cijeniti svoje bogatstvo. Možda jesu. Glavnina Stabla Graÿana, tridesetoro golih odraslih i djece, došla je plivati u toj drhturavoj kugli vode. Na visokom dijelu debla nije bilo lišüa. Saþinjavala ga je debela gruba kora, s pukotinama dovoljno dubokim da sakriju þovjeka. Jeffer pronaÿe i obuþe svoju tuniku i hlaþe, pa uþvrsti stopala u usjeku i odbaci se, da bi zaplovio duž kore, prema TESMOu. Uže dizala završavalo je dvije stotine metara prije palube TESMOa. Graÿani su se, možda, bojali da bi neoprezno korištenje TESMOa moglo izazvati požar na kavezu dizala. Vjerojatnije, bojali su se samog TESMOa. Nisu rado dolazili preblizu te drevne znanstvene stvari. TESMO je bio stara znanost. Bio je oblika cigle, þetiri metra sa deset i tridesetdva, i izraÿen od zvjezdane tvari: metal, staklo i plastika, obložen materijalom tamnog sjaja koji je uzimao energiju od sunþevog svjetla. Njegov trup þinili su spremnici za vodik i kisik i vodu. Nosni otvori na stražnjem kraju þetiri na svakom uglu i jedan veüi u sredini bljuvali su plavu vatru na zapovijed. U zadnje vrijeme, zapustili su TESMO i Jeffer je prihvatio dio odgovornosti. TESMO je proizvodio dvije "vrste" goriva iz vode i pogona na baterije. Baterije su ispunjavale svu svoju znanstvenu svrhu punile su se same, nekako, tako dugo dok je sunþevo svjetlo dopiralo do TESMOve staklaste površine ali spremnici vodika i kisika bili su gotovo prazni. Bilo je krajnje vrijeme da napune spremnike za vodu. TESMOv luk je bio privezan uz dok od drvenih greda. Dvostruka vrata vodila su u prostor sa sjedalima za putnike, vezovima za teret i velikim providnim prozorom. Prozor je gledao na samu koru. Ispod prozora nalazila se siva ploþa od stakla i niz raznobojnih gumbiju. Jeffer priÿe bliže. Dodir na plavi gumb osvijetlio je sivu staklenu ploþu. Plavo je upravljalo onim što pokreüe TESMO: motorima, dvjema vrstama snabdjevanja gorivom, spremnikom za vodu, protokom goriva. Jeffer je þitao plava pismena: H2:0,518

02: 0,360 H20: 0,001 SNAGA: 8,872 Baterije su prštale od energije. Zašto ne? TESMO nije koristio snagu. U sedam godina, nitko u Stablu Graÿana nije se potrudio da napuni spremnik za vodu; tako nije bila potrebna snaga da razbije vodu u vodik i kisik. Vodeni spremnik je bio gotovo suh. A on je nešto mogao srediti, þekajuüi Lawrinu baru. Jeffer dotakne plavo dugme (ploþa se isprazni) pa žuto (pojavio se iscrtani dijagram TESMOvog luka, prostorije). Dotaknuo je žutu toþku na slici i okrenuo vršak prsta, zatim je krenuo prema stražnjem kraju. Nakon što je þista voda iscrpljena, u spremniku je ostajao talog smeüa iz barske vode. Pokreti Jefferovih prstiju su (magijski, znanstveno) uþinili da iz slavine na prednjem zidu procuri smeÿe blato. Rukama je uhvatio mjehur. Bacio ga je kroz zraþnu komoru i glavnina je prošla. Oblikovao se još jedan mjehur i on ga pošalje za onim prvim. Obrisao je ruke o tuniku. Blato je prestalo teüi. Zatim je s kuka za teret svukao nekoliko navoja crijeva. Jedan kraj je navukao na slavinu pa izbacio navoj kroz dvostruka vrata. Gotovo! Kad stigne Lawrina mjehurþina do bare, TESMO üe ga doþekati spreman za punjenje. Jeffer se vratio do kontrolne ploþe. Imao je iznenaÿenje za svoju ženu. Dva spavanja ranije, dok je ostatak plemena pekao vodenptice iz bare, Lawri je podigla jedno od tih stvorenja, njemu na uvid. "Jesi li ti ovo ikada zaista pogledao?" Jeffer je veü vidio vodenptice... ali odšutio je i pogledao. Nije bilo perja. Prilagoÿena trostrana simetrija uobiþajena u životu Dimnog prstena bila je izražena s dva krila i repnom perajom, sve od glatke membrane na preklopivim rebrima. Krila su se mogla napola sklopiti za kretanje unutar gušüe vodene tvari. Samo jedno od tri oka izgledalo je kao normalno ptiþje oko. Druga dva su bila velika i izbuljena, sa širokim zjenicama i debelim kapcima. Tijela su bila klizavo glatka. "Jeo sam ih, ali... u pravu si. Vidio sam sve, od mobija do trojedinih, od ekshibicionista do bušilice, i ne izgledaju ovako. A ne izgleda ni kao zemaljski život. Misliš da je to tako, da bi se mogli kretati kroz vodu?" "Pokušala sam ih naüi u kasetama", rekla je Lawri. "Probala sam ptica. Probala sam voda i bara. Nema niþega." Jefferovo sljedeüe spavanje završilo je snom koji je blijedio u njegovom umu, ostavivši samo jednu reþenicu: "...þak i ribe mogu letjeti." Morao je do sada þekati da to isproba. Dotaknuo je žuto (tabela išþezne), pa bijelo (i dobije mali bijeli þetverokut u gornjem lijevom uglu). Bijelo je þitalo kasete; bijelo je pozivalo Glas. "Prikazyvat Glas", rekao je. Glas TESMOa bio je grleni bas, dubok kao glas patuljka Marka. "Spreman, Jeffer Znanstvenice." "Prikazyvat ýitaj Ribe.ýitaj glasno." To je bila kaseta koju je Jeffer ukrao u London Stablu, ali nije bila ništa drugaþija od izgubljenih bilježaka Quinn Plemena, o oblicima života u Dimnom prstenu. Kako je Glas govorio, ispis se izlistavao na ekranu: rijeþi koje je nekada davno snimio jedan þlan napuštene posade Discipline. RIBE AKO PTICE UNUTAR DIMNOG PRSTENA PODSJEûAJU NA RIBE BEZNOGE, PRILAGOĈENE KRETANJU KROZ ZRAK BEZTEŽINE, KAO ŠTO SE RIBA KREûE KROZ VODU TADA RIBE ŠTO ŽIVE U BARAMA PODSJEûAJU NA PTICE. SVAKA

RIBA KOJU SMO PROUýILI UDIŠE ZRAK. NISU SISAVCI, NEGO DVODIHALICE. SAMO JEDAN IZUZETAK SA ŠKRGAMA NAVODI SE NA DRUGOM MJESTU. NEKE MOGU IZBACITI CIJEV DO POVRŠINE BARE. MALOBROJNE MOGU POVEûATI SVOJE PERAJE PUTEM MEMBRANA, KAKO BI IM MOGLE SLUŽITI KAO KRILA. JEDAN OBLIK, RIBA JEZGRAŠ, ISPUNJAVA SE ZRAKOM, ZARONI DO SREDIŠTA BARE I IZBACI MJEHUR. MOŽE OSTATI POD VODOM PO JEDAN DAN NEKOLIKO DANA DIMNOG PRSTENA PONOVNO UDIŠE SVOJ MJEHUR ZRAKA, VRŠI LOVAýKE PREPADE I VRAûA SE. MOBY, VELIýINE KITA, KORISTI SVOJU BARU KAO JAZBINU IZ KOJE NASRûE NA OBLAKE INSEKATA U PROLAZU. MOBY JE KOMPROMISNI OBLIK, A POSTOJE I DRUGI. 2ýITO, I NAJVEûE BARE SE MOGU RASPASTI ILI ISPARITI ILI BITI RASTRGANE U OLUJI. SVAKO STVORENJE KOJE ŽIVI U BARI MORA BITI PRIPREMLJENO ZA MIGRACIJU DO DRUGE BARE: MORA SE PONAŠATI KAO PTICA. ýAK I ŠKRGAŠI... "Prikazyvat Stop", reþe Jeffer. Ovo sjeüanje, koje je izronilo iz njegovog mladenaþkog naukovanja kod Znanstvenika Quinn Plemena dat üe mu prednost pred njegovom ženom! Natrag na posao. Dotaknuo je bijelo, pa zeleno, pa svaki od pet zelenih þetverokutova na ekranu. Na velikom prozoru koji je gledao prema kori, pojavi se pet manjih prozora, s pogledom na desno, lijevo, gore, dolje i straga. Pogled odozdo bio je zamuüen i žmirkao je. Ostalo je bilo jasno, kao i sam prozor. Prednji vidik slijedio je uže koje se pružalo na zapad od bare. Graÿani su se vraüali na stablo. Iza njih, izdanak bare je veü plutao prema stablu, s mrežom za zeþevke, unutar koje se vidjela sjena. Lawrina luda ideja je funkcionirala. Gurali su se duž užeta, natrag prema središnjoj toþki Stabla Graÿana. Gawing, Minya i Anthon su zaostali, prebrojavajuüi glave, kako bi bili sigurni da su sva djeca pod nadzorom. Jedna djevojþica je ispustila uže i otplutala; smijuckala se i pokušavala plivati zrakom kad ju je Anthon pokupio. Kako su djeca stizala, Glave je ubacivao one manje, s nešto poteškoüa, u þetverokutni okvir s poploþanim podom: kavez dizala. Stao je kad je dvanaestero djece bilo unutra. Trebalo je ostaviti mjesta za par odraslih. Ostali su se držali grube kore ili su plutali kao baloni na svojim sponama. Bilo je i rvaþkih susreta. Osmogodišnji Arth je napredovao u korištenju užeta svog protivnika. Bio je Claveov najmlaÿi i upravo je poþinjao svoj strašni adolescentski rast. Debby je prva stigla. Clave ju je vidio stotinu metara daleko, prema van, duž kore, penjala se prema TESMOu. Baraizdanak se i dalje kretala. Lawri je imala osmijeh pobjednika. Ipak, bolje je da Stablo Graÿana uzme više užadi sljedeüi put kad ovo pokušaju. Bara je bila preblizu. Daje okrznula stablo, imali bi poplavu. Dizalo je sad nosilo hrpu djece. Ma tko bio na mlinu imat üe problema s koþenjem takvog tereta. Tu se nije moglo ništa uþiniti. Clave se osvrne. Mark i Anthon izgledali su smiješno, zajedno, Mark nizak i širok, Anthon visok i uzak, s glavama okrenutim u suprotnim smjerovima... Pozvao ih je, "Anthon, Mark. Vodite djecu dolje i vratite se sa svakim odraslim kojeg naÿete. Spremite se na gašenje vatre." Anthon se zagleda, zapanjen. "Vatra?' "Zapaljeno stablo. Sad je s druge strane debla. Idi dolje i pokupi pomoü. Rather... Gdje je nestao Rather?" Mark pokaže prema van. "Nisam znao kako da ih zaustavim", rekao je, opravdavajuüi se.

"Ne stanu u dizalo u ovoj vožnji..." Clave bezglasno opsuje gledajuüi kako se Rather i Jill probijaju prema van duž kore. Ovdje nije bilo struje koja bi ih muþila. Ako se poskliznu, netko üe otiüi po njih. Ali, dobro bi mu došla njihova pomoü. Jeffer nije mogao reüi koliko mu je trebalo da shvati da se pozadina promijenila. Ispod vidika s pet kamera prikazanih na njemu, prozor više nije pokazivao koru nekoliko üe'metara udaljenu. Pokazivao je golemo lice, snažno, sa masivnim kostima; surovo lice patuljka.

Poglavlje drugo DISCIPLINE s kaseta Stabla Graÿana, godina 6. D.P.: VATRA PRIPREMANJE VATRE ZA KUHANJE U SLOBODNOM PADU JE IZUZETNO ZANIMLJIVO ISKUSTVO AKO ZAISTA ŽELITE RUýAK. MENI JE TREBALO OSAM DRŽAVNIH GODINA DA USAVRŠIM SVOJU TEHNIKU. PRVO PRAVILO JE DA SE PLAMEN U SLOBODNOM PADU NE DIŽE. JA SAM TO NAUýIO SA SVIJEûOM, KAD SAM BIO KADET KOJI SANJA O NEOBIýNIM SVJETOVIMA. AKO NEMA VJETRA (ISKLJUýITE DOVOD ZRAKA), PLAMEN SVIJEûE IZGLEDA KAO DA JE UGASNUO. ALI JOŠ NIJE. TU JE ISPARAVANJE VOSKA, I OKO NJEGA IMA ZRAKA, A U VEZIVNOM MEĈUPROSTORU POSTOJI OMOT OD PLAZME GDJE PLIN I KISIK MEĈUSOBNO DJELUJU. MOŽE OSTATI NEKOLIKO MINUTA TOPAO. SAGORIJEVANJE SE NASTAVLJA U MEĈUPROSTORU. MAHNITE SVIJEûOM I POP! PLAMEN SE VRAûA. U SLUýAJU VATRE ZA KUHANJE, DRVO I DALJE POUGLJENJUJE. PRIýEKAJTE JEDAN SAT, PA PUHNITE NA UGLJEN PUNIM PLUûIMA. VATRA SE VRAûA U ŽIVOT I ODOŠE VAM OBRVE. DENNIS QUINN, KAPETAN Discipline se kvario. Kamere na vanjskoj strani trupa pokazivale su udubljenja duginih boja od tvari koja je prodrla kroz elektromagnetski zaštitni omotaþ dok je Discipline letio. Isto tako, pokazivale su novije mikrometeoritske pogotke. Sharls je mogao odbiti bilo što dovoljno veliko da bude primijeüeno, ukljuþujuüi te elektromagnetske štitove na par sekundi, ali oni su proždirali energiju u velikim zalogajima. Jednog dana on bi mogao zažaliti þak i zbog ono malo energije koju je koristio za održavanje vrtova i maþaka. Unutar trupa, vrijeme je izblijedilo metal i plastiku. Zrak je bio þist od prašine; metal je bio þist, ali ne i zasjajen. Veliki broj servomehanizama se istrošio. Sve kabine za posadu, osim nekoliko, bile su u mraku, hladne i bez zraka. Kuhinjski pribor bio je u skladištu, sa iskljuþenom pogonskom snagom. Neki od okvira su propali. Vodeni madraci su isušeni i uskladišteni. Sharls je kontrolnu prostoriju održavao bez vodene pare i gotovo dovoljno hladnu da smrzne ugljiþni dioksid. Nadao se da üe kompjutor i njegovi produžeci dulje preživjeti u hladnom. Ali vrtovi i hodnici, þak i neke od kabina i dalje su bili nastanjivi. Sharls je ostavio osvjetljenje u ciklusu dannoü, zbog ptica i maþaka i biljaka. Vrtovi su lijepo preživljavali. Istina, neke biljke su potpuno odumrle; ali, napokon, njegovom ekosistemu nedostajao je najvažniji dio. Ljudska posada je trebala biti u tom ciklusu, a njih nije bilo veü pola tisuüljeüa. Gomile maþaka šuljale su se brodom loveüi stotine štakora i manji broj purana i golubova. Purani su se pokazali kao sjajan neprijatelj. Maþke su nauþile da ih napadaju u parovima.

Sharls je dresirao maþke da odgovore na njegov glas. Odavno je oslobodio štakore za eksperimente. Ptice su veü bile slobodne; bit üe da su se oslobodile za vrijeme one prazne mrlje u njegovom sjeüanju, pobune; ali same ne bi bile dovoljne da nahrane maþke. Bile su previše spretne, prije svega. Sa svim tim životinjskim svijetom u sustavu, vrtovi su sad imali više šanse za preživljavanje. Promatrajuüi meÿusobno djelovanje maþaka, štakora i biljaka, purana i golubova, Sharls se nadao, nauþit üe kako bi se ekološki sustav ponašao u okolini slobodnog pada... kao mnogo veüi ekosistem koje je plutao ispod Discipline u beskrajnim rijekama zgusnutih oblaka. Ili je jednostavno postao usamljen? U mladosti, Sharls nikad nije bio ljubitelj maþaka. (Iznenadno sjeüanje: njegova ruka nateþena od bijelih ožiljaka uokvirenih crvenim, užasno peku. MaþLü ga je ogrebao igrajuüi se, kad ga je on pokušao pogladiti.) A sada? Nisu se ni obazirale na njegove naredbe... no, nije ni njegova posada. U kompjutorskom programu, teško da bi se mogle zadržati alergije; ali tko bi oþekivao da üe kompjutorski program postati usamljen? Discipline je lebdio nad zgusnutim vrtlogom þetvrte Lagrangeove toþke. Sharls Daviš Kendy je dijelom svoje pažnje nadzirao razliþite valne dužine. Iz ove blizine, potvrdit üe veü ranije viÿeno: manje koliþine ugljika su sagorijevale mjestimice, duž rubova te beskonaþne oluje. To nije bio šumski požar: premaleno, i godinama se nastavljalo. Moglo bi ukazivati na ljudsku industriju, na primitivnoj razini. No, gdje je TESMObr.6? ... ýudno, maþke nisu otišle s pobunjenicima. Posada je voljela maþke. Razlog je morao postojati, negdje u izgubljenom dijelu njegove memorije. Možda se Sharls odvojio od Dimnog prstena bez upozorenja. Mogao je to uþiniti, ako su pobunjenici smislili nešto zaista gnjusno, na primjer, da iskljuþe kompjutor i pokušaju ruþno voditi Dicipline. Pobuna je za Sharlsa znaþila prazninu. Izbacio je ta sjeüanja. ýak se i sjeüao zašto. Potomcima pobunjenika üe, jednog dana, trebati Sharls Daviš Kendy. Nije bilo dobro da on zamjera pojedinim precima, starim imenima. Samo, da nije bio pretemeljit? ... Evo! Komunikacijski sistem TESMOa br. 6 se probudio! Bio je na tisuüu kilometara ispod njega i nešto manje od šest tisuüa kilometara unutra, prema Voyu. Kendy je radio nekoliko stvari istovremeno. Prije nego što bi ga nova orbita mogla odnijeti, on je pokrenuo pogon. Odaslao je: "Kendy za Državu. Kendy za Državu." TESMOv automatski pilot odgovori. "Daj mi vezu. Pošalji bilješke." Napravio je dovoljno pogrešaka za vrijeme tog neoþekivanog susreta, dvadeset zemaljskih godina ranije! Ipak, bar nešto je postigao: provalio je u program koji mu je onemoguüavao pristup do Teretno Servisnog Modula. Pogonski sistemi bili su van njegovog dosega. Prvobitni pobunjenici su sigurno fiziþki presjekli spoj od optiþkog vlakna. Ali TESMO je s njim razgovarao! Uputio je autopilota neka snima fotografije u desetminutnim intervalima. Ulazak u atmosferu je bio u toku kad je poslao tu poruku. Statiþki elektricitet ga je mogao vrlo lako onemoguüiti. Ali slike su poþele navirati. Vrijeme je prolazilo ludom brzinom. TESMO br. 6 je gorio, dok je ponirao kroz sve gušüi zrak, izmiþXüi biljkama, barama i stvorenjima. Zaronio je u baru, da nadoknadi gorivo, pa se zaustavio kod pramena u smjeru Voya, na najveüem u skupini (nasadu?) integralnih stabala. Ostao je tamo, sa slabim vidikom, gotovo þitavu godinu Dimnog prstena. Pokretne prilike su dubile usjeke kroz lišüe i ispreplitale male granþice u graÿevine sliþne osinjacima. Nenadano, TESMO se vratio u nebo, zaplovio prema van pod nestruþnim vodstvom, i pristao kod središta

stabla. Drugim dijelom uma, Kendy se bavio fuzijskim motorom Discipline. Nije mogao uskladiti svoju orbitu s orbitom TESMOa. Morao je ostati priliþno van Dimnog prstena kako bi Discipline zaštitio od korozije. Podvostruþiti TESMOv orbitalni period, kako bi nisko zaronio ispod položaja TESMOa svakih deset sati i osam minuta, to je bilo najviše što je mogao uþiniti. A dok je njegov motor u pogonu, ostat üe u dosegu pola sata. Više njegove pažnje utrošeno je na promatranje jedinog prisutnog u TESMOu, u stvarnom vremenu. Jeffer "Znanstvenik" bio je pohranjen u njegovoj memoriji. Ostario je dvadeset zemaljskih godina: kosa i brada poþinju sijediti, bore na þelu (presjeþene bijelom crtom ožiljka koji je u Kendyjevim bilješkama bio ružiþast i tek zacijeljivao), a ruþni zglobovi su postajali kvrgavi. Visina: 2,3 metra. Težina: 86 kilograma. Duge ruke i noge, stopala kao stupasti prsti, prsti kao paukovi kraci: dugi, lomljivi, ruke kirurga. Dimni prsten je izmijenio potomke Discipline. Sva plemena London Stabla i DaltonQuinn Stabla izgledala su tako. Šumski divovi koji su rasli bez gravitacijske struje bili su jedva ljudski: izopaþeno visoki, s dugim, krhkim, spretnim prstima i stopalima; jedno od njih dvanestero je bio bogalj, a neki drugi su imali noge razliþitih dužina. Jedino je Mark Srebrni þovjek izgledao kao normalan graÿanin Države. Oni su ga zvali "patuljak". Bili su divljaci; ali nauþili su koristiti tehnologiju Države, u obliku TESMOa. Još uvijek, ljudi. Možda ih se ponovo može uþiniti graÿanima. Za Kendyja, koji je mislio brzinom kompjutora, "Znanstvenik" je napredovao presporo. Sad je bio kod kontrolne ploþe, slušao je kasetu; sad je provjeravao trenutni vidik kamera... Nadolazeüe TESMOve bilješke pokazivale su oblake i bare i stabla i trostruko simetriþne ribolike ptice koje krstare nebom. Uroÿenici su prelijetali kabinom TESMOa: isti divljaci, postajali su stariji; grupica djece koja je rasla. Pred minus petnaest godina, TESMO se otisnuo od svog drvenog doka, na istraživaþko putovanje. Posjetio je zelenu kuglupuharu, nekoliko kilometara udaljenu, i kad je stigao tamo, pokazala se vegetacija sliþna gomili zelenih špageta privezanih uz njegovu gornju plohu. Lebdio je u otvorenom nebu, dok su se ljudi kretali posred jata ptica pravih ptica s pravim krilima: purana potom se vratio na svoje pristanište sa zarobljenicima. Pred minus trinaest godina, TESMO je napustio deblo i vratio se sa sumnjivim zgoditkom: nekoliko tona crnog blata. Više nije bilo takvih pohoda. Teretno Servisni Modul postao je motor za stablo. Bio je usidren kad je glavni pogon radio nekoliko sati. Kendy je pratio vidik s boka, dok je integralno stablo plutalo nebom. Kružilo je predaleko od neutronske zvijezde. Dalje od medijana Dimnog prstena, zrak je postajao rjeÿi. Stablo se sada nalazilo niže; zrak bi trebao biti gust kao planinski zrak na Zemlji. A sad TESMO uopüe nije bio u upotrebi; ali moglo se promatrati mnogo toga. Ogromne sfere pune vode, oluje, džungle kao strašne pahuljice zelene slatke vune. U sadašnjem vremenu, TESMOva stražnja kamera pokazivala je. tridesetoro uroÿenika koji su manevrirali izmeÿu stabla i goleme vodene kugle. Koristili su okolinu slobodnog pada bolje od ijednog astronauta Države. Država je imala potrebu za takvim ljudima! I teleskop Discipline je pronašao skraüeno stablo, s barom koja ga je obilježavala. A što je to na drugom kraju stabla? Infracrveno svjetlo isijavalo je u blizini njegovog središta... Pola tisuüljeüa osjetilne oskudice nadoknaÿeno je u nekoliko minuta. Nakon više od pet stotina godina, Sharls Kendy je napustio stabilnu toþku iza Goldblattovog svijeta. Utrošio je nenadoknadivo gorivo, i vrijedilo je! Sharls je pokušao obuhvatiti sve odjednom... ali to je moglo i priþekati. "Znanstvenik" je mogao otiüi svakog trenutka!

Odaslao je: "Prekini bilješke." Dvadeset zemaljskih godina ništa se nije dogaÿalo, i mali TESMOv autopilot nije mogao izvršiti previše zadataka istovremeno. "Ukljuþi glas." "Glas ukljuþen." Zakašnjenje od 0,4 sekunde bilo je gotovo prekratko da bi bilo primijeüeno. "Pošalji..." Dao je sliku sebe kao ljudskog biüa, s manjim popravkama. U dobi od þetrdeset i dvije godine, Kendy je bio zgodan, zdrav, zreo, þvrste vilice, autoritativan: reklamna verzija Državnog kontrolora. Ovo nisu bili poslušni graÿani Države. Nisu mu vjerovali prije dvadeset godina. Koje rijeþi bi mu mogle omoguüiti nadzor nad Jefferom "Znanstvenikom"? Odaslao je: "Kendy za Državu. Jeffer Znanstvenice, tvoji graÿani su predugo bili besposleni." Jeffer poskoþi kao lopov uhvaüen na djelu. Dvije duge sekude proÿu prije nego što je uspio progovoriti. "Kontrolor?" "Govori. Kako je s tvojim plemenom?" Vani, iza strašnog vrtloga oluje koja je obavijala Gold, vani, gdje je voda kljuþala i smrzavala se istovremeno, a zvijezde iz legende bile vidljiva istina, živio je Kendy Kontrolor. Tvrdio je da je nešto kao složena kaseta: snimke jednog þovjeka. Tvrdio je da ima vlast nad svakim ljudskim biüem u Dimnom prstenu. Ponudio je znanje i moü, dok su još bili dovoljno blizu da þuju njegovo buncanje. Možda je bio samo luÿak, zarobljen nekako na palubi svemirske letjelice koja je ljude dovela sa zvijezda. Ali znanje je imao. Vodio ih je kroz onaj užasni pad natrag u Dimni prsten, prije þetrnaest godina. Lice u prozoru TESMOa nije se od tada vidjelo. To je bilo lice patuljka, grubo i nazadno. Vilica i þeone kosti bili su masivniji i od Markovih, a mišiüi još vidljiviji. "Preživjeli smo povratak", Jeffer mu reþe. "Ilsa i Merril su sad mrtve. Imamo djecu." "Jeffer, tvoje pleme je posjedovalo TESMO þetrnaest vaših godina. Kroz to vrijeme pomaknuli ste stablo dvaput, i nakon toga, ništa više niste radili. Što ste saznali o ljudima s þetvrte Lagrangeove toþke?" ýega? "Ne razumijem pitanje." "Šezdeset stupnjeva ispred Goldblattovog svijeta po luku Dimnog prstena i šezdeset stupnjeva iza, nalaze se podruþja na kojima tvar postaje gušüa. To su toþke stabilnosti u orbiti Goldblattovog svijeta. Materija se tamo gomila." Grube crte patuljkovog lica pokazivale su nestrpljenje. "Istoþno od vas, stodvadeset kilometara dalje, velika, spora, trajna oluja." "Busen? Kažeš da ima ljudi u Busenu?" "Osjeüam aktivnost tamo. Civilizacija raste stodvadeset kilometara od mjesta na kojem je vaše stablo lebdjelo petnaest zemaljskih godina. Jeffer, gdje vam je radoznalost? Zar ste je iskorijenili?" "Što hoüeš od mene, Kontroloru?" Kendy reþe: "Mogu biti u dosegu da bih te savjetovao, svakih deset sati i osam minuta, jednom u dva vaša dana. Želim znati više o ljudima Dimnog prstena. Posebno, želim znati o vama i o civilizaciji Busena. Mislim da biste se vi s njima trebali povezati, možda njima i vladati." Jefferovo ranije iskustvo govorilo je da je Kendy bezopasan. Za dobro ili zlo, mogao je samo govoriti. Jeffer skupi hrabrost i reþe: "Kendy, priþe kažu da si nas napustio ovdje, nekada davno. Sad pretpostavljam da se dosaÿuješ i..." "Tako je." "I želiš razgovarati s nekim. Takoÿer, tvrdiš da imaš vlast, koju ti ja neüu priznati. Zašto bih ja trebao slušati?" "Jeste li svjesni da ste napadnuti?" "Što?"

Kendyevo lice iznenada smijeni ošamuüujuüi pogled. Jeffer je gledao u rijeku oluje; prema unutra, prema siüušnoj, sjajnoj ljubiþastoj toþki, pretjecala je sve brže. Jeffer je to veü jednom vidio: Dimni prsten viÿen izvana. Prije nego što se sjetio udahnuti, slika poskoþi. Sad je gledao središte slike, jako poveüano. "Gledaj." Pojave se grimizne strelice, pokazujuüi: "Evo, vaše stablo." "Stablo Graÿana, iz vanjskog pramena? Aha, a ovo üe biti bara." Bili su maleni, oboje. Nasuprot bari bilo je... drugo stablo? I tamni oblak priljubljen uz deblo? Slika ponovno poskoþi. Kroz izmaglicu i žmirkanje na prividu prozora, Jeffer je gledao stablo u plamenu. Izmeÿu dvaju stabala kretali su se likovi koje on nikad prije nije vidio. "Gnoj! Svi su na drugoj strani debla. Te pticolike stvari üe stiüi do stabla prije nego što to itko shvati." "Pogledaj infracrveno." Slika se ponovo promijeni, u crvene mrlje na crnom. Jeffer nije znao što gleda. Grimizna strelica ponovo pokaže. "Promatraš toplinu. Ovo je vatra na stablu uljeza. Evo, ovih pet toþaka su toþno ljudske temperature." Jeffer zatrese glavom. "To ništa ne znaþi." Poveüana slika se vrati... i odjednom ti siüušni 'likovi' uÿu u vidokrug. "Krilati ljudi!" "Ja bih to prije nazvao poveüanim perajama za plivanje, nego krilima. Nije važno. Jesi li ikada þuo priþe o krilatim ljudima?" "Ne. Nema ništa ni na kasetama. Moram nešto uþiniti! Prikazyvat Glas iskljuþi." Jeffer krene prema zraþnoj komori ne þekajuüi da vidi kako lice nestaje. Njegovi graÿani ne bi imali šanse protiv krilatih ratnika! Sunce je bilo na položaju tri sata: ravno na istok, baš iznad mjesta na kojem je Dimni prsten dobivao svoj konaþni oblik. Kendy može samo priþati, jasno, ali on priþa slikama, i govori stvari koje nitko ne može znati. Bit üe u dosegu svaki drugi dan u ovo vrijeme. Da li me to zanima? Ali Jeffer je imao drugih briga, i nastavak te misli ležao je sklupþan i nedovršen na dnu njegovog uma. Jill je ostavljala Rathera iza sebe. Jednom je pogledala i produžila dalje, a u zvuku njenog disanja bilo je smijeha. Jill je bila pola godine starija od njega. Kad je htio društvo, uglavnom je htio Jill; ali, natjecali su se. Jedne godine ga je mogla potuüi u rvanju, kad je odjednom narasla, a on zaostajao za njom. Nauþila ga je kljuþni zahvat na teži naþin: lebdeüi, svojim koljenima je držala zarobljena njegova rebra, da ne bi mogao disati. Sad ju je mogao nadjaþati bio je i deþko i patuljak ali njene duge ruke i noge davale su joj nepobjedivu prednost u trþanju. Nikad je ne bi stigao. Zato se kretao prema van vlastitom brzinom, posvetivši dužnu pažnju ruþnim i nožnim držaþima u gruboj kori, slijedeüi plavokosu djevojku u grimiznoj tunici. Njena krakata majka veü je stigla do TESMOa, prije njih. S navršenih þetrnaest godina, Rathera se smatralo odraslim. Bio je široke grade, mišiüav, jakih jagodica, þeljusti i þeonih kostiju. Njegovi prsti su bili kratki i stupasti, a noge, iako jake, prekratke da bi bile od veüe koristi. Kosa mu je bila crna i kovrþava, kao majþina; njegova brada bila je još rijetka i slaba. Oþi, zelene (a zeleno je dotaklo i njegov obraz, sa rastom pahuljice koja je zahtijevala višednevno lijeþenje). Metar i tri þetvrt, toliko je bio visok. Patuljak. Prekratke ruke, prekratke noge. Trebao je krenuti oko debla. Jill je veü mogla reüi Znanstveniku za goruüe stablo; Debby üe veü znati. On je mogao bolje pogledati, izbliza! TESMO se promaljao pred njim. Bio je velik... ne, veüi od blagovaonice Stabla Graÿana. Debby je do viknula u zraþnu komoru. Netko se pojavi: Jeffer. Razgovarali su, glave su zaklimale. Debby se pomaknula prema prednjem dijelu TESMOa; Jeffer se veü htio vratiti unutra... Rather je þuo Jill kako ih zove. "Znanstvenice! Zapaljeno stablo ide prema nama!" Zastala je da uhvati

dah. "Vidjeli smo ga, ja i Rather, mi dok smo plivali..." Jeffer se odazove. "Debby mi je rekla. Jeste li vidjeli išta sliþno krilatim ljudima?" "... Ne." "Dobro. Pomozi Debby oko vezova, sprijeda su." Spazio je Rathera kako se probija za Jill. "Nek1 ti Rather pomogne." Debby i Jill su se obje bacile na þvorove, a Jill je mrmljala: "Gnoj, gnoj, gnoj" kad ih je Rather dostigao. "Svinula sam prst", rekla je. Debby reþe: "Ne volim presijecati užad. Probaj ti." TESMOve spone nisu se godinama micale, a þvorovi su bili þvrsti. Ratherovi kratki prsti su ih razvezali. Patuljak. Nespretan ali jak. I na kraju, TESMO je zadržavala samo vlastita inercija. Jill nije izgledala zadovoljno. Debby i Rather se nakese meÿusobno. To je bilo nešto, napraviti stvar koju odrasli ratnik nije uspio! Jeffer se javi iz zraþne komore, dvanaest metara iza kore. "Ukrcajte se!" Debby skoþi a Jill za njom. Rather je oklijevao dok nije vidio da su udarile u vrata zraþne komore. Skok je izgledao opasno. Struja je bila blaga, ali moglo se pasti u nebo. Rather nikad nije bio u unutrašnjosti TESMOa, i nije bio siguran da to želi. Kutija od zvjezdarije nije sliþila ni na što na stablu. Ali morao je za njima. Dohvatio je rub vanjskih vrata u prolazu, odbacio se snagom svojih ruku i ušao nogama naprijed. Ne mogu dobro skoþiti, ne mogu daleko dosegnuti. A da sam promašio? Bilo je þudno u TESMOu. Na stražnjem zidu su bili otvori, a þvrste alke stršale su s gornjeg i boþnih zidova. Dalje prema naprijed, nalazili su se nizovi sjedala gotovo veliþine odraslog, njih deset, napravljene od neþeg što nije ni drvo ni tkanina. Rather je krenuo naprijed. Ostali su bili u prvom redu sjedala. "Sjedni i svezi se", odredio je Jeffer. "Evo, ovo." Priþvrstio je dvije elastiþne spone oko Jillinog poprsja. "Lawri mi je pokazala kako se ovo koristi, prije dosta godina." Sjedalo je imalo naslon za glavu koji je fino pristajao iza njegovih ušiju. Jill i Debby se naslon zabadao u ramena. Istina je, Rather odjednom pomisli. TESMO je graÿen za patuljke! Sviÿala mu se ta misao. "Krilati ljudi nisu bili jako blizu", rekao je Znanstvenik. "Imamo vremena." Njegovi prsti zabubnjali su po plosnatoj ploþi pod prozorom. Osjeti se struja što je Rathera vukla naprijed, i šaptavi urlik, kao dugotrajni vjetar. Kora se udaljavala; stablo ostane u nebu. Jill zgrabi ruþne naslone svog sjedala. Usta joj se širom otvore. Debby reþe: "Clave nije rekao da uzletiš, Znanstvenice. Rekao je: pripremi se." "Nema vremena. Oni idu prema deblu. A TESMO je moj, Debby. To smo veü jednom riješili." "To ti reci Claveu." "Clave zna." Uljezi su se odbacivali zrakom, polako, na zadnjem stupnju iscrpljenosti. Petero, izgledalo je, dok Rather ne shvati da starija žena u rukama nosi poluodraslu djevojþicu. Jeffer pokrene TESMO prema njima, duž debla. Ljudi Dimnog prstena bili su visoki, viši ili patuljci. Ovi uljezi bili su meÿu višima, kao šumski divovi, roÿeni i odrasli u slobodnom padu. Bili su priliþno ljudski: stariji muškarac i žena i þetiri djevojke. Krila su bila umjetna, privezana za njihove goljenice, izraÿena od tkanine prevuþene preko raširenih rebara. Jedna djevojka je zaostajala, koprcajuüi se sa samo jednim krilom. Bili su u jadnom stanju. Približili su se, i Rather je mogao razabrati pojedinosti. ýovjekova kosa bila je spaljena, a prostrana plahta koja ga je pokrivala, zaþDÿavljena. Djevojka

bez krila je kašljala; nije imala snage þak ni da se drži uz ženu koja ju je nosila. Njihove noge se umire, kad su, jedno po jedno, ugledali TESMO. Debby reþe: "Ne vidim ništa sliþno lukovima ili harpunima. Možemo li ih pokupiti?" "To sam i mislio, ali, pogledaj ih. TESMO ih plaši više nego moguünost da se izgube u nebu. Svejedno, muškarac je veü skoro stigao." Opeþeni þovjek ih nije vidio. Uporno se odbacujuüi, daleko ispred ostalih, stigao je do kore i doþekao se. Ne zastajkujuüi, zabio je klin u koru, usidrio navoj užeta i dobacio ga starijoj ženi. Ona oslobodi ruku i dohvati ga, povuþe se prema stablu, pa prasne uzetom i zakotrlja ga u sinusoidnom valu duž debla. Bliža djevojka uhvati uže nogama kad se savilo prema njoj. Clave se pojavi iznad izboþine od kore. Uspori, kad je spazio strance. Gawing i Minya mu se pridruže. Krenuli su prema strancima. Sad ih je bilo þetvero na deblu: djevojka, muškarac i starija žena sa svojim zakašljanim teretom. Rather je gledao kako Clave uzima uže opeþenog þovjeka, baca ga u sinusoidi preko tijela djevojke s jednim krilom i povlaþi je unutra. "Izgleda u redu", promrmlja Znanstvenik. Clave podigne pogled i mahne. Jeffer kinine i pokrene TESMO. "U redu je", rekao je. "Ne izgledaju opasno, sasvim sigurno. Pitam se, što im se dogodilo? Odakle su oni?" "Nikad prije nisam vidjela strance", reþe Jill. "Ne znam što da mislim." "Ono zapaljeno stablo i dalje ide na nas", reþe Rather. Jeffer potvrdi. TESMO se propne, okreüXüi se. Crni dim je obavijao središnji dio stabla. Plamen je lijeno isijavao iznutra, obasjavajuüi nejasne krivulje i duguljaste oblike. Debby reþe: "U vatri ima nekih stvari. Napravljenih stvari, strojeva. To üe izgorjeti." Znanje je izgaralo u središtu plamena. Jeffer je mrzio ono što je morao izgovoriti. "Ne možemo to spasiti. Da smo imali Mafka i srebrno odijelo... ne. Moglo bi i njega spaliti." "Ne vodiš nas u vatru?" "Stablo možemo gurati bilo kamo. Struja üe ga držati u ravnini." Jeffer ih je veü doveo ispod unutrašnjeg ruba plamenog oblaka, gdje je crna perjanica plutala prema istoku. TESMO je prolazio kraj sjevernog dijela debla. Jeffer zatipka: TESMO se okrene. "Još uvijek je opasno. Stablo se može raspasti dok smo na njemu." Krenuo je prema unutra, po deblu. Luk je zagrebao po kori; Jefferova posada poleti prema naprijed, na svoje elastiþne spone. "Mislim da je TESMO i graÿen za guranje", reþe. Dotaknuo je plavu preþku u sredini ploþe, i šapat pogona postane zviždeüi urlik. Struja se svali na njegova leÿa. Ovo je znaþilo biti Znanstvenik. Znanje, moü, .ovladavanje svemirom. Ovo je nudio Kendy Kontrolor. Po kojoj cijeni? Tko üe, ako ne Znanstvenik, imati snage da mu odoli? Sunce je prešlo zenit i krenulo niz svoj luk. Jeffer promijeni tabelu na ekranu; pratio je skupove slova i brojeva. Urlik glavnog motora protrese mu kosti.

Poglavlje treüe IZBJEGLICE iz kaseta Stabla Graÿana, godina 4. D.P.: VRIJEME POKUŠALI SMO ZADRŽATI ZEMALJSKO VRIJEME, ALI RIJEý "DAN" JE OTPRILIKE JEDNAKO KORISNA KAO I MUDA NA KONTROLORU. ŠTO SI BLIŽE VOYU, DAN POSTAJE KRAûI, SVE DO PRIBLIŽNO DVA SATA. BLIŽE OD TOGA, ZRAK JE PRERIJEDAK I NEMA NI SPOMENA O VODI. NA DESETOSATNOJ ORBITI, ISTA STVAR, NEMA SE ŠTO DISATI. ODRŽAVALI SMO BRODSKO VRIJEME. DVADESET I ýETIRI SATA SAýINJAVAJU "SPAVANJE". "DAN" JE JEDNA ORBITA OKO VOYA, MA GDJE SE ZATEKLI. GOLDOVA ORBITA JE "STANDARDNI DAN". DRŽAVA BILJEŽI DATUME OD GODINE SVOG OSNIVANJA. MI SMO RADILI ISTO, OZNAýAVAJUûI GODINE DIMNOG PRSTENA OD PRIJE ýETIRI GODINE. NAŠE GODINE SU POLA ROTACIJE VOYA I NJEGOVOG SUNýANOG PARNJAKA... POLA ZATO ŠTO JE TAKO POGODNIJE. AKO SE DISCIPLINE IKADA VRATI PO NAS, KENDY ûE MORATI NAUýITI ýITAV JEDAN NOVI JEZIK. MICHELLE MICHAELS, KOMUNIKACIJE Kolibe Stabla Graÿana bile su zatvoreni prostori izgraÿeni preplitanjem živih kiþmenih grana u neku vrstu pletera. Koliba Znanstvenika bila je prostranija od veüine, i natrpanija, takoÿer. Znanstvenici su bili uþitelji i lijeþnici plemena. U svakoj drugoj kolibi harpuni bi stršali iz zidova i visokog stropa; ali ovdje je pleter cvjetao noževima od zvjezdane tvari, loncima s biljkama i smjesama i alatima za pisanje. Koliba je bila pretrpana. Lawri je pažljivo koraþala izmeÿu petero zaspalih šumskih divova. Previla je njihove rane neobojanim platnom. Stranci su jaukali i prevrtali se u snu. Najmlaÿa djevojka, kose spaljene do lubanje na jednoj strani glave, bila je napola uspravna. Buka izvana nije bila od koristi. Lawri se sagnula da proÿe kroz vrata. "Možete li prekinuti!" zarežala je šaptom. "Ovi graÿani ne trebaju... oh. Glave... Predsjedniþe, pokušavam ini osigurati malo mira. Možeš li preseliti razgovor u blagovaonicu?" Clave i Anthon su bili prisiljeni da zašute. Jeffer upita: "Može li itko od njih odgovarati na pitanja?" "Spavaju. Ništa suvislo nisu rekli." Njen suprug samo kimne. Lawri se vrati unutra. Žamor utihne. Na tren, ona osjeti kajanje. Jeffer bi htio vidjeti strance kao i svatko drugi. Kad opekotine zacijele, stranci üe biti zgodni, ali na ýudan naþin. Samo ptice su imale raskošne boje njihove spaljene odjeüe. Koža im je bila tamna; usne i nosevi široki; kosa kao crni jastuci. Najmlaÿa djevojka se promeškolji, udari se i otvori oþi. "Struja", rekla je, zaþXÿeno. Tamne oþi se razbistre. "Tko si ti?" "Ja sam Lawri Znanstvenica. Vi ste u Stablu Graÿana. Sad ste na sigurnom." Djevojka se okrene, da vidi ostale. "Wend?" "Jedna od vas je poginula." Djevojka zajauþe.

"Možeš li mi reüi tko ste i kako ste dospjeli ovamo?" "Ja sam Carlot", reþe djevojka. Dvije suze su narastale. "Mi smo Kuüa Serjent. Drvari. Bio je požar... þitavo stablo je zahvatio požar. Wend je zahvatilo kad je popustila cisterna za vodu." Zatresla je glavom; okrugle suze razletjele su se naokolo. "U redu, Carlot. Uzmi vode, onda spavaj dalje." Carlotina tehnika pijenja bila je zaþXÿujuüa. Uzela je posudu, položila dva prsta gotovo prekrivajuüi otvor, pa trznula grnþarsku zdjelicu prema svom licu. Mlaz vode dotakne joj donju usnu. Pokušala je ponovo i voda je doprla do usta. "Hoüeš li nešto jesti? Lišüa?" "Što je to?" Lawri izaÿe van i ogoli nekoliko granþica njihovog lišüa. Carlot pogleda sumnjiþavo na pahuljastu zelenu tvar. "Oh, to je zelenilo!" "Poznaš?" "Bila sam u pramenu stabla." Okusila je. "Ovo je slatko. Starije stablo?" Nastavila je jesti. Lawri reþe: "Kasnije üu ti donijeti varivo. Sad bi trebala spavati." Carlot potapša prepleteni pod. "Kako da spavam s ovim što me pritišüe? Sva krv mi hoüe na jednu stranu." London Stablo, Lawrin dom, bilo je veüe, s jaþom strujom. U Stablu Graÿana, možeš ispustiti kamen s visine oþiju, uvuüi polagano dah i ispustiti ga prije nego što kamen udari. Ali ova Carlot mora biti nauþena na potpuno nepostojanje struje. Okrenula se, oprezno. Njene oþi se sklope i ona zaspe. Kretali su se kroz zeleni polumrak hodnika, natrag prema blagovaonici. Anthon je rekao: "Uvijek sam se pitao. Lawri ne nareÿuješ ni ti, je li tako?" Jeffer potvrdi. "Gnoj, tako je!" Glave reþe: "Zapravo sam ih htio pitati neke stvari prije nego što se bacimo na vatreno stablo." "Ne možemo þekati", rekao je Jeffer. "Idemo vidjeti što možemo išþeprkati. Ovo je najzanimljivija stvar koja nam se dogodila u þetrnaest godina." "Sigurno üe donijeti promjene." "Kao što?" Glave se nakesi Jefferu. "Tebi su veü promijenili kuüni život. Ne možeš spavati u kolibi Znanstvenika, a Lawri se neüe maknuti." "Još i djeca. Stanujem u kolibi neženja s moja tri klinca i Ratherom. Slušajte, ja bih krenuo sada, prije nego što to spaljeno drvo otpluta predaleko. Anthon?" "Spreman", reþe šumski div. Clave kimne, s oklijevanjem. "Samo nas trojica? Stet. Neka bude. Pokupit üemo nešto klinaca da vode mlin. I, uzmimo ta krila sa sobom. Hoüu ih isprobati." Stablo je i dalje gorjelo. Vatra je progutala šest do sedam klomtara prema unutra od središta duž zavjetrinske strane, napredujuüi usporedno s koritom vodopada, gdje je bilo djelomiþnog zaklona od vjetra. Plamenovi su lebdjeli prema istoku, kao griva nebeskog konja. Na središnjoj toþki, samo su crvene mrlje sjajile u crnom ugljenu. U središtu plamena nalazilo se uoþljivo, neravno izboþenje. Jeffer spusti TESMO u tom smjeru. Clave reþe: *'Ne shvaüam zašto se nije raspalo." Anthon se, s nelagodom, složi. Jeffer im reþe: "Ovo je kratko stablo. Bez jednog pramena, još je kraüe. Struja bi jaþe djelovala na odraslo stablo, no ta stvar se ipak može raspasti dok smo mi na njoj. Ja ne želim nikad više ponovo proüi kroz to." Anthon je pitao: "Zašto se stabla raspadaju?"

"Raspadaju se kad umiru", rekao je Clave. Jeffer reþe: "Kad stablo otplovi predaleko od medijana Dimnog prstena, gladuje. Spašava se raspadanjem. Struja odnosi polovicu van, polovicu unutra. Jedna polovica pada natrag tamo gdje ima vode i gnojiva. Druga polovica... umire, pretpostavljam." "I dalje ne vidim nikakvih buba", reþe Clave. "Bube izjedu stablo na pola, je li tako? Stablo se ne hrani, zato kora propušta bube unutra..." "Ne znam baš sve, Clave." "Šteta." Sad su bili dovoljno blizu da razaznaju crne grudve u sredini pougljenjenog podruþja. Eno tamo: oblik sliþan velikoj mahuni, rascijepljenoj iznutra. Tamo: mala ugljena ljuska, zvonoliki lik pomalo sliþan bacaþima vatre na TESMOvom stražnjem kraju. Nasip od bijelog pepela spajao je zvono sa rascijepljenom mahunom. Iza: nekoliko krhkih plahti pougljenjenog drveta, ostaci duguljaste kolibe s unutrašnjim zidovima. Clave posegne za krilima koje je privezao za teretne kuke. "Znanstvenice, možeš li ovdje zaustaviti TESMO? Mi üemo pogledati što tamo ima. Ako se stablo prepolovi, imat üeš nas i dalje na sponama." Jeffer je prigušio protest. Vapio je za istraživanjem te razorene graÿevine, ali... "Snaüi üu se. Uzmite i užad." Sunce üe za kojih desetak udisaja biti toþno na istoku. S tupog kraja svakog lepezastog krila stršao je štap. Nakon ponešto eksperimentiranja, zakljuþili su da ih treba položiti uz goljenice i priþvrstiti trakama. Krila su stajala prema gore, priþvršüena, þak i kad su sklopljena. Clave i Anthon su se iskoprcali kroz vrata zraþne komore i zalepetali u nebo. Jeffer dotakne bijelo dugme. "Prikazyvat Glas", rekao je. TESMO odgovori: "Spreman, Jeffer Znanstvenice." Clave i Anthon su nasumice lepetali nebom. Iznenada, Anthon krene s ciljem, prema hrpici pougljenjene mašinerije, lako se gibajuüi, kao da je, u stvari, oduvijek bio ptica. Clave se kretao za njim, boreüi se protiv zanošenja na lijevo. Razgrnuli su bijeli ugljen koji se prostirao izmeÿu zvona i cisterne. Pepeo ih obavije oblakom. Kad se oblak razišao, otkrili su dugaþku cijev i razvezanu mrežu metalnih niti oko nje. "Kendy za Državu. Zdravo, Jeffer." Jeffer se nije iznenadio. "Zdravo, Kendy. Što kažeš na sve skupa?" "Ti bi o ranjenoj biljci trebao znati više nego ja. Ja sam prouþavao strojeve." Na luþnom prozoru, metalne niti i njima obavijena cijev poþnu žmirkati, obris od crvenog svjetla. "Ovo, cijev i žiþana mreža, to je od metala. Razoreni spremnik je... "još jedan žmirkavi obris, "...izgleda, velika mahuna. Stožac je polovica sliþne mahune. Pepeo oko cijevi je, izgleda, drveni pepeo." "Ti promatraš parnu raketu, Jeffer. Vaši uljezi su koristili vatru od drveta za zagrijavanje cijevi. Vodu su puštali kroz cijev, u štrcaljku. Vrlo nedjelotvorno, ali u vašem neobiþnom okolišu, mogli su time pokrenuti stablo. Sporo, dakako." "Zašto bi birali ranjeno stablo?" "Pitaj njih. Je li tko preživio?" "Jedna je mrtva. Petero ostalih je u lošem stanju. Moja žena mi ne da ni blizu njima. ýekaj nekoliko dana i saznat üeš." Clave i Anthon su letjeli duž raspukline u velikoj cisterni. | Stigli su do skupine crnih þetverokuta na drugom kraju. Kontrolor je govorio: "Njihove rane neüe zahvatiti infekcija. | Mi nismo donijeli uzroþnike bolesti." "Kako?"

"Glasno sam razmišljao. Želim razgovarati s vašim uljezima. ;| Povedi ih na vožnju, Jeffer, kad budu spremni. Pokaži im TESMO." "Kendy, ne znam da li bih ja htio da oni znadu za tebe." "Ja üu samo promatrati." Clave i Anthon su lepetali natrag prema TESMOu. Vukli su pougljenjeni teret, a spone više nisu nosili. "Stiže društvo", rekao je Jeffer. "Jeffer, ti si zatajio svoju vezu sa mnom od ostalih u tvom plemenu, zar ne?" "Nisam im još rekao." "Šutjet üu dok su i ostali unutra. Vodi igru kako god ti se sviÿa." Clave i Anthon su se vratili crni od þDÿi. Odvezali su sad nespretna krila, pa se ubacili unutra, gurajuüi pred sobom hrpe zacrnjenih ostataka. Clave je kliktao: "Sviÿa mi se! To je stvarno letenje!" "Ti nikad nisi volio struju, zar ne, Clave? Kako noga?" "Ne popravlja se, nikako." Clave savije svoju desnu nogu. Izobliþena kvrga na njegovoj bedrenoj kosti promaljala se ispod kože i mišiüa. Višestruki lom koji je preživio u Cather Državama je zacijelio, ali u džungli nije bilo struje koja bi spreþavala rast kosti. "Rekao bih da sam je prenapregao. Ako budem trebao letjeti na veüoj udaljenosti, koristit üu samo jedno krilo." Bacili su se na usidrivanje svojeg plijena duž zidova. Dvije ogromne kuke, drvo uþvršüeno metalom. Metar metalne trake sa sitnim zubima najednom kraju. Cijev od tvrdog drveta zadržala je barem svoj oblik, ako nije snagu; ostaci þDÿavog plastiþnog crijeva visjeli su s jednog kraja. "Oruÿa i oružja", rekao je Clave. "Bilo je žice, zamršene kao mreža za zeþevke, ali na previše mjesta je bila progorena. Ništa drugo vrijedno da se uzme, osim cijevi. Moramo imati tu cijev. Usidrili smo užad na nju, Jeffer. Izvucimo je." "Mora biti nešto važno, buduüi da si usidrio TESMO na stablo koje samo što se nije raspalo. Zašto? Samo zato jer je metal!" "Imam predodžbu þemu otprilike služi ta naprava", reþe Clave. "Sve osim cijevi mogli bi i mi napraviti, þak i u teoriji. Cijev nije samo metal, to je zvjezdarija, nešto iz stare znanosti." "Zašto to kažeš?" "Nismo mogli naüi spoj", reþe Anthon. "Sjaji se kad oþistiš þDÿ. Glave, nisam siguran da mi se išta od ovog sviÿa. Jeffer je u pravu, ovo stablo se može prepoloviti i zakotrljati nas preko neba, a zbog þega? Krila, naravno, to je divno, ali ostalo, to je samo uvrnuto!" Clave Predsjednik reþe: "Povuci tu cijev, Znanstvenice." Anthon se zapjeni i zašuti. Jeffer je rekao: "S vežite se. Nadajmo se da üe spone izdržati." Pod mlaznim pogonom, TESMO zadrhti i trgne se. A onda se šest metara metalne cijevi široke dvije stotine ce'metara oslobodilo u oblaku pepela. Kad su je Anthon i Clave otišli pokupiti, krenuo je i Jeffer. Gledali su ga, cerekajuüi se, dok se sudarao i vrtio; i odjednom, letio je, odbacivao se ukoþenim nogama po nebu, kao neka ptica sabljarka. Privezali su cijev uz trup i poveli TESMO natrag prema Stablu Graÿana. Zapaljeno stablo i dalje je plutalo na zapad i van. Lawri je graÿane držala podalje od svoje kolibe pet dana, puni ciklus spavanjabuÿenja. To je postalo nemoguüe kad je poslala Rathera po hranu. Rather se vratio s mesnim varivom od vodenptice, i Claveom, Jefferom, Gawingom, Minvom, Debby, Javan, Jinny, Markom, Jill i þoporom djece. Zadržala ih je vani dok su stranci jeli. Zatim su ona i Jeffer razmaknuli ulaz u kolibu. To se moglo kasnije ponovo sagraditi. Muškarac je rekao svoje ime: Booce Serjent. ýudno je oblikovao svoje rijeþi. Imenovao je ostale: njegova žena Rvllin, i njihove küeri Mishael, Karilly i Carlot.

"Odgodili smo pogreb dok ne budete dovoljno zdravi", rekao je Clave. "Možete li razgovarati o pogrebnim obiþajima?" Booce bolno slegne ramenima. "Mi spaljujemo. Pepeo ide u rezervoare zemaljskog života. Što vi ovdje radite?" "Mrtvi odlaze nahraniti stablo." "U redu. Predsjedniþe Clave, što se dogodilo s Drvonošom?" "Ne razumijem." "Drvonoša je naš brod. Vidjeli ste zapaljeno stablo? Vatra je izbila oko Drvonoše, u sredini." "Otišli smo tamo. Donijeli smo metalnu cijev i nešto drugih stvari." "Spasili ste glavnu dovodnu cijev! Kako?" "Uzeli smo TESMO. To je jedna prastara zvjezdarija, još uvijek radi. Koristili smo ga da pomaknemo stablo." Booce se nasmiješi i uzdahne i izgledao je kao da tone u san. Lawri upita: "Što ste vi? Carlot je rekla drvari." "Pustite ga. Ja sam budna." Starija žena je zvuþala umorno. "Ja sam Rvllin. Da, mi smo drvari. Mi donosimo drvo u Busen i tamo ga prodajemo." Predsjednik Clave upita: "Hoüeš reüi da tamo ima ljudi?" Rvllin presijeþe svoj smijeh, kao da joj je nanio bol. "Više od tisuüu. S djecom, gotovo dvije tisuüe." 'Tisuüe. Uh. A vi miþete stabla. Nemate stabala u Busenu?" "Ne. Struja je pogrešna." "Kako vi miþete stablo?" "Odsijeþemo jedan pramen. Onda vjetar puše samo na preostali pramen. Booce nas uglavnom vodi na zapad, pa mi, dakako, želimo da trupac ide na istok. Zato odsijecamo unutrašnji pramen. Vjetar pritišüe samo na vanjski pramen, pa gura stablo na zapad, i to ga usporava. Stablo pada bliže Voyu i ubrzava... " Djeca i poneki odrasli izgledali su zbunjeno. 8þili smo ih to! Lawri pomisli gnjevno. Zapad te vodi unutra. Ako guraš stablo suprotno od rotacije Dimnog prstena na zapad to üe ga baciti bliže Voyu. Niže orbite su bile brže orbite. Stablo üe se kretati smjer istoka, prema Busenu. "... Ali, dakako, potrebna nam j e i raketa", govorila je Ryllin. "Raketa je cisterna s vodom, i slavina, i metalna cijev oko koje gori vatra. Voda se pusti kroz cijev. Para izbija suprotno od strane na koju želiš iüi. Bez cijevi, nema Drvonoše. Vi razumijete reaktivno djelovanje?" Graÿani su se pogledali meÿusobno. Djeca su znala zakon reakcije prije nego što bi progovorila! Rvllin reþe: "Dakle, kad stigneš do Busena, odrubiš preostali pramen i parnom raketom dovedeš trupac do sidrišta. Onda ga trebaš prodati. Mi smo to radili þitavog života. Ali vatra za cijev nam je izmakla... Lawri? Ja sam umorna." Gawing reþe: "Prodati?" "Nije važno, Rvllin. Svi van", naredila je Lawri. "Predsjedniþe, možeš li ih maknuti?" Graÿani su se razišli u skupinama, u zagrijanoj raspravi. ýetiri spavanja nakon što su stigli do Stabla Graÿana, svi Serjenti su bili na nogama. Više graÿana ponudilo se dobrovoljno da ih provede naokolo. Kretali su se oprezno, usporeni opeklinama što su zacjeljivale i nenavikli na struju. Slušali su pozorno i govo "T rili naglascima što su izvrtali samoglasnike i þudnim rijeþima... osim Karrilv, koja se þvrsto držala kruga svoje obitelji, šuteüi. Booce i njegova obitelj vratili su se umorni. Njihov novi dom bio je primitivan, i prostran, i þudno lijep. Graÿani su se dobro snašli, s toliko malo toga. Lawri Znanstvenica ih je pregledala i procijenila dovoljno zdravima da prisustvuju

pogrebu.

Poglavlje þetvrto UNUTRAŠNJI PRAMEN s kaseta Stabla Graÿana, godina 7. D.P.: INTEGRALNA STABLA...OVA INTEGRALNA STABLA IZRASTAJU DO GOLEMIH DIMENZIJA. KAD TA BILJKA DOSTIGNE PUNI RAST, STABILIZIRA SE DJELOVANJEM STRUJE. OBLIKUJE DUGAýKO, VITKO DEBLO PRAMENOVANO ZELENIM NA OBA KRAJA: DESECI TISUûA ZRAKASTIH NITI OKO LEVOVEVE ZVIJEZDE, SVAKA PO STOTINJAK KILOMETARA DUGAýKA. KAO I MNOGE DRUGE BILJKE DIMNOG PRSTENA, INTEGRALNO STABLO JE HVATAý TLA. KRAJNJE TOýKE SU PODLOŽNE GRAVITACIJSKOJ STRUJI, I VJETRU! PRAMENOVI SU POD STALNIM VJETROVIMA, KOJI PUSU SA ZAPADA U UNUTRAŠNJEM PRAMENU I S ISTOKA U VANJSKOM PRAMENU. DEBLO SE, PODLOŽNO STRUJI, IZVIJA U JEDINSTVENU, GOTOVO VODORAVNU GRANU NA SVAKOM KRAJU, ŠTO STABLU DAJE OBLIK ZNAKA INTEGRALA. PRAMENOVI PROSIJAVAJU GNOJIVO IZ VJETRA: TLO, VODU, ýAK I ŽIVOTINJE I BILJKE SMRSKANE U SRAZU. POSVUDA, OSIM U INTEGRALNIM STABLIMA, PREVLADAVAJU UVJETI ŽIVOTA U SLOBODNOM PADU. MEDICINSKE OPASNOSTI ŽIVOTA U SLOBODNOM PADU SU DOBRO POZNATE. AKO NAS JE DISCIPLINE ZAISTA NAPUSTIO, AKO SMO ZAISTA NASUKANI U OVOJ ZAýUDNOJ OKOLINI, MOGLI BISMO I GORE PROûI NEGO DA NASELIMO PRAMENOVE INTEGRALNIH STABALA... CLAIRE DALTON, SOCIOLOGIJA/MEDICINA Lišüe je uokvirivalo polovicu neba. Ušüe stabla je bilo okrenuto prema zapadu, na spoju izmeÿu grane i debla. Kiþmene grane putovale su prema zapadu duž grane, odnoseüi lišüe koje su pokupile iz vjetra, da bi ih na kraju progutala stožasta jama. I graÿani su dolazili, da nahrane stablo. Ušüe je bilo njihov zahod, njihovo smetlište i njihovo groblje. Sve je to unaprijed opisala Lawri Znanstvenica. Booce je samog sebe pokušao uvjeriti da to ima smisla; bilo je razumno, u kontekstu: trebalo se samo naviknuti. Wend je ležala na rubu jame. Trebat üe joj vremena da se obruši niz kiþmene grane, na pola puta kroz stožac ušüa. Bilo mu je drago što je ne može bolje vidjeti. Spaljivanje je bilo þišüe. Svoÿenje tijela na pepeo spaljivalo je i sjeüanja... Kako je Karillv ovo podnosila? Karillv je bila povuþena. Slušala je zapovijedi, i rijetko je pokazivala inicijativu. Gotovo nikada nije razgovarala sa strancima. Dobro dijete, ali Booce je nikad zapravo nije razumio. Ona nije bila opeþena. Svi su oni gledali kako Wend umire; zar bi za Karillv moglo biti gore? Ali, ona od požara nije izgovorila ni rijeþ. Govorio je Predsjednik Clave, primajuüi Wend u pleme. Lawri je govorila o posljednjoj dužnosti graÿanina, da nahrani stablo. Rvllin je iznijela svoje uspomene na izgubljenu küer. Karillv je nijemo plakala; suze su njene oþi obložile kristalom. Stariji graÿani su jeli prvi. Booce je vidio, njegove küerke su priþekale to su veü nauþile dok je djevojka iz Stabla Graÿana punila njegovu zdjelu varivom od vodenptice, iz velike, grube

keramiþke posude. Požurio je dalje, za svojom ženom, preko blagovaoniþkog poda od prepletenih kiþmenih grana, pokušavajuüi održati ravnom svoju zdjelicu. "Ti u struji vidiš nešto protiv þega se treba boriti", blago reþe njegova žena. "Razmisli o njoj kao o pogodnosti." "Ha?" "Struja ti pruža željeni smjer. Nešto o što se možeš oduprijeti. Pogledaj." Držeüi zdjelu u jednoj ruci, Ryllin poskoþi na jednoj nozi u zrak i okrene se, sporo, u krug, prije nego što njene noge ponovo dotaknu pod. Nije prosula ni kap. "Kretanje nije neugodno u struji, samo je drugaþije. Kraj ovih, ah, graÿana, izgledamo nespretno, ali mi se možemo prilagoditi, ljubavi. I prilagodit üemo se." "Stet. Penjao sam se po drveüu þitavog života... Društvo." Bili su opkoljeni djecom. Zdepasta poluodrasla djevojþica je upitala: "Kako pomiþete stablo bez TESMOa?" Booce reþe: "Sjednimo i ja üu vam ispriþati." Desetero djece þekalo je strpljivo dok su se Booce i Rvllin smještali u lišüu. Zatim su svi odjednom sjeli. Booce je razmišljao, dok je jeo. Reþe: "Potrebna vam je raketa. Moja raketa je bio Drvonoša, i to je bila raketa mog oca, prije mene. Da bi izgradili raketu, treba vam raketa." Netko je upitao: "Kako je uopüe izgraÿena prva raketa?" Booce se nasmiješi patuljastom djeþaku. "Prvu raketu smo dobili s Discipline. Imala je um Knjižnicu Admiralitet to još uvijek ima, a tamo je više znanja nego što biste vi našli na vašim malim kasetama. U svakom sluþaju, morate imati raketu da biste došli do nasada mahuna." Žena Booceove visine smjestila se dovoljno blizu da þuje. Booce se pretvarao da ne primijeüuje. "Najveüa mahuna koju naÿete u nasadu, postaje vaša cisterna za vodu. Drugu mahunu presijeþete na pola i to vam je štrcaljka za raketu. Provedete cijev kroz onaj kraj na kojem je stabljika. Omotate žicamrežu oko cijevi, i tako priþvrstite drvo za potpalu. Zapalite vatru. Propustite vodu kroz vrelu cijev, ona se pretvori u paru, i izleti kroz štrcaljku, a to vas gura u suprotnom smjeru." Zdepasta cura (iako, sva su djeca izgledala pomalo zdepasto, dobro nahranjeni i stlaþeni strujom), upita: "Odakle cijev?" "Ne znam. S Discipline, možda, ako je uopüe postojao Discipline." Djeca se zahihoüu. Booce nije znao zašto, pa se nije obazirao. "U Carstvu postoji stodvadeset metara cijevi, tako kažu, a þetrdeset i osam metara od toga þine cijevi na jedanaest drvarskih brodova. Kladar je, nosio rezervnu cijev, ali oni su bogatiji od nas. I tako. Raketa je jedna i po mahuna, cijev, i nešto žicamreže, i kompleks koliba na suprotnom kraju cisterne. Putovanje traje godinu do dvije. Veüina nas putuje u obiteljima. Potom, naÿete šumu žalaca. Stršljeni medari žive u šumama žalaca, i ne postoji ništa tako veliko da ga oni ne bi mogli ubiti. Morate se posve pokriti da bi stigli do gnijezda. Med je ljepljiva crvena tvar, slaÿa od lišüa. Onda odaberete stablo. Ako je duže od þetrdeset klomtara, drvo üe biti pregrubo, a vi üete dovijeka putovati kuüi. Trideset je, tu negdje, u redu. Usidrite svoju raketu na središtu, ali još je ne koristite. Povuþete crtu medom, niz deblo do jednog od pramenova. Zatim zasijeþete koru u krugu iznad pramena, i to prevuþete medom. Poznajete bube koje pregrizaju stablo na dvoje, ako ono poþne umirati?" Glave zakimaju. Serjentima su ispriþali o smrti DaltonQuinn stabla. Djeca tu priþu moraju þuti vrlo rano. Booce reþe: "Bube prate med. Pojedu med iznad pramena. I onda su gotove, jer su pojele sav med. Za jelo više nema niþeg drugog osim drveta. Nakon nekoliko spavanja, pramen otpada."

Bilo je zvukova negodovanja. "Ne koristimo naseljena stabla, znate", obzirno reþe Booce. "Stablo bi ionako umrlo kad se približi Busenu. Integralnom stablu treba pravocrtno strujno privlaþenje, ravno kroz Voy." Zdepasta cura pomalo hladno upita: "Koliko stabala ste ubili?" Booce opazi da je ona skoro odrasla. Njena visina ga je zavarala: struja je zaustavila njen rast. "Deset." Patuljak (odrasli, takoÿer, s tek izniklom bradom) je pitao: "Zašto odsijecate pramen?" "Da bi se pomakli. Znate pravilo? Hoüu da se stablo pokrene na istok, natrag u Busen. Zato odsijecam unutarnji pramen. Sad mi zapadni vjetar puše na vanjski pramen, a na batrljku ga nema što uhvatiti. Stablo ubrzava prema istoku. Pada prema Voyu. Stvari se kreüu brže kad su njihove orbite bliže Voyu, pa se stablo zato kreüe prema istoku. Nakon nekog vremena ja sam unutra, iz Busena, a i dalje se kreüem. Tada mi treba raketa. Moram odsjeüi drugi pramen, pa ispaliti raketu da pomaknem stablo u Busen." Patuljasti deþko je pitao: "Što onda?" "Onda prodam cjepanicu za onoliko koliko uspijem dobiti, i nadam se da nitko drugi nije u isto vrijeme dovezao drvo. Ako se natjeþemo nas dvojica, može nam se dogoditi da ne zaradimo dovoljno ni da naplatimo rad." Veüina djece izgledala je zaþXÿeno. Patuljak je pitao: "Što nije bilo u redu, ovoga puta?" Booceovo grlo se stegne. Njegova odluka! S izvjesnim olakšanjem þuo je kako Rvllin govori: "Žurili smo. Mislili smo da bi mogli dobiti više vode za raketu. Zato smo pokrenuli raketu prije nego što je pramen otpao. To je izazvalo požar. Wend je pokušavala pobjeüi iz kolibe kad je cisterna no, pregrijala se i..." Booce upadne, žurno: "Cisterna za vodu je pukla. Zahvatilo je Wend. Carlot i ja smo se opekli dok smo je izvlaþili iz pare. Navodili smo cjepanicu prema onoj bari, tamo vani, a vaše stablo se pomaklo unutra, pred nju, pa je bilo najbliže. Zato smo krenuli na njega. A vi ste nas šestero našli kako visimo na deblu kao nametnici u kosi, a a Wend je bila mrtva, a mi ostali na putu da umremo, mislim." Svi odrasli su posluženi. Djeca su otplutala prema loncu za kuhanje. Booce je jeo. Pustio je da mu se ohladi ruþak. Vjerojatno nikad više neüe vidjeti Busen. To je bilo sasvim u redu. On i njegova obitelj bili bi tamo siromasi. Nikad nije posjedovao ništa osim samog Drvonoše, a ni toga sad više nije bilo. Ali, nije li moguüe da ovi ljudi izgrade novog Drvonošu! Dok su odrasli jeli, djeca su pristizala u red pred loncem. Rather je bio tik ispred tri visoke i tamne mlade žene, a iza svog brata Harrya. "Uzmi Jillino mjesto", Rather je rekao Harryu. "Zašto bih?" "Treba mi. Hoüeš li?" "U redu." Usluga üe biti vraüena. Rather üe preuzeti Harryevo mjesto kraj lonca ili na mlinu ili üe mu pokazati neki hrvaþki trik; nešto. O takvim stvarima nije ni trebalo raspravljati. Harry je istupio iz reda i razgovarao s Jill dok je ona posluživala ruþak. Jill uzme svoju porciju i Harry preuzme njeno mjesto. Plavokosa djevojka se pridruži Ratheru. "ýemu to?" pitala je; ali djelovala je zadovoljno. "Ja sam slušao stare. Sad bih htio razgovarati s djevojkama. Ideš sa mnom?" Ako ne budu htjele razgovarati s patuljastim deþkom, možda üe govoriti s djevojkom. Pratili su Serjentove cure dok su se pretjerano pažljivo kretale preko pleternog poda blagovaonice, s oþima prikovanim na svoje zdjelice. Varivo se ipak prelijevalo preko ruba

Carlotine zdjele. "Rupa je prevelika", rekla je ona. "Samo ti treba vježbe. Ja sam Jill, on je Rather." "Kako jedete kad ste na središnjoj toþki?" Jill i Rather su se smjestili nasuprot djevojkama. Rather oljušti þetiri granþice, kao štapiüe za jelo. Jill reþe: "Ja bih uzela dimljenog purana sa sobom. Što vi koristite? Zdjele s manjim rupama?" "Da, a nosimo i ovo." Carlot izvuþe par koštanih štapiüa, raskošno izrezbarenih. "Vi ste sretni... uvijek imate... kiþmene grane?" "Ovo su granþice. Kiþmene grane su one velike." Treüa djevojka, Karillv, nije progovorila. Potpuno se koncentrirala na svoju zdjelu. Mishael reþe: "Vi ste, izgleda, sretni." Ratheru je ta primjedba zvuþala zbunjujuüe. "Što misliš?" "Vi, svi vi. Imate stablo i to je sve što vam treba. Drvo s golog kraja grane. Odjeüa koju nosite, tkanina potjeþe od vlakana granþica, zar ne?" "To je lišüe, iz kojeg se ispire šeüer." "A boja je od bobica. Voda se slijeva niz deblo u onaj tamo rezervoar, jedete lišüe i lovite meso iz neba. A tu je i TESMO. Bez njega, morali biste sagraditi raketu da bi pokrenuli stablo." "Toþno." Rather je mislio: Mi ne znamo kako se to radi. TESMO je jedino što nas izdvaja od divljaka. Da li nas oni tako vide? "Mi smo morali otiüi sa stabla da nabavimo svoju užad. A odrasli stalno govore o zemaljskim plodovima. Nisu mogli donijeti sjemenke i jaja sa sobom." "Možeš ih kupiti na Tržnici ako si dovoljno bogat." Jill reþe: "Mi ne poznajemo te rijeþi. Bogat? Kupiti?" Carlot je rekla: "Bogat znaþi da možeš imati što poželiš." "Kao kad si Predsjednik?" "Ne..." Mishael preuzme. "Vidi, pretpostavimo, hoüeš sjemenje za zemaljske plodove, ili golubove, ili purane. Stet, odeš na Tržnicu i naÿeš što ti treba. Onda to moraš kupiti. Treba ti nešto što üeš dati vlasniku. Metal, možda." "Mi nemamo puno metala", reþe Rather. "Kakvi su ljudi? Kao vi?" "Ponekad", reþe Carlot. "Što misliš? Visoki? Tamni? Mi možemo biti tamni i svijetli, niski i... pa, uglavnom, visoki kao ja, a muškarci i viši." "Nema patuljaka?" "Ah, dakako, ima patuljaka. U Mornarici." "Što mislite o patuljcima?" Nije namjeravao tako izravno upitati; nije shvaüao koliko mu je to pitanje bilo važno. Carlot je upitala: "Što ti misliš o mojim nogama?" Rather pocrveni. "Dobre su." Bile su, inaþe, sakrivene; Carlot je nosila grimiznu tuniku i hlaþe, odjeüu Stabla Graÿana. "Jedna je duža od druge. Moj uþitelj ima jednu nogu dulju od moje i jednu nogu kao što je tvoja, i njega to uopüe ne brine. A Admiral ima ruku kao puranova kost. Vidjela sam ga. Mi smo svakakvi, Rather." Markov obiþaj je bio da jede u blizini kotla, gdje ga ostali mogu naüi. Rijetko je imao društvo. Tog dana je bio blago iznenaÿen kad su se Clave i Minya smjestili njemu nasuprot. Oljuštili su granþice i poþeli jesti. Napokon, Clave upita: "Što misliš o Serjentima?" "Dobro im ide." "Nisam to mislio", reþe Clave, a Minya doda: "Što üe oni uþiniti Stablu Graÿana?" "Oh." Mark je razmislio. "Polovica vas je došla iz unutrašnjeg pramena slomljenog stabla.

Ti si bila iz vanjskog pramena, Minya. Troje iz Carther Država. Lawri i ja s London Stabla. London Stablo je nekada po Carther Državama lovilo smrdnike. ýetrnaest godina živimo ovdje, i nitko nikog još nije ubio. Možemo živjeti i sa Serjentima, takoÿer." Clave je rekao: "Ah, možemo mi živjeti s njima... "dok se Minya pitala: "Što oni misle o nama?" Clave frkne: "Misle da smo malo zaostali, i rado bi nas nagovorili da krenemo u Busen." Kamo je ovo vodilo? Mark upita: "Misliš li da oni žele TESMO?" "Ne, ne to. Ali nije ni nemoguüe... Jesi li u zadnje vrijeme razgovarao s Gawingom i Debby?" "Oni ne vole moje društvo. A ni ti, Minya." Minya prijeÿe preko toga. "Oni pokušavaju smisliti kako da sagrade parnu raketu, samo na temelju metalne cijevi koju su donijeli!" "Aha." Mark je sad shvaüao. "Mogu nam izgraditi stroj koji pokreüe stablo. Mogu nam objasniti zašto bismo svi trebali otiüi u Busen. Znaþi, ti si malo nervozan, Predsjedniþe? Mogli bi izgubiti pola plemena. Lawri stalno govori da nas nije dovoljno ni sada." "A što ti želiš, Mark?" Mark bi si poželio dvije do tri žene, ali nije vidio nikakvog smisla da to ispriþa Claveu ili Minyi. "Ja ne želim ništa iz Busena. Ovdje smo. Dvanaestoro odraslih, dvadesetero djece, u Stablu Graÿana, sretni kao dumbo. Ne bismo to trebali objavljivati posvuda po nebu. ýak i ako Busen ne drži smrdnike, možda netko tamo vani drži. Stvari nisu ovdje savršene, ali su dobre. Ne bih želio završiti kao neþiji smrdnik." Clave je kimnuo. "Toga se ja bojim." Minya reþe: "Radili smo tako teško da od ovog napravimo svoj dom. Gawing zna koliko smo bili blizu smrti. Kako možemo riskirati ono što imamo?" "Mi smo se, izgleda, složili", žustro reþe Clave. "No? Što üemo poduzeti?" Lawri i Jeffer su propustili ruþak. Lawri je povela svog supruga prema istoku, duž grane, dalje od podruþja koliba. U tamnoj utrobi od lišüa i granþica, oni su pravili djecu. Odmarajuüi se, opuštena prvi put nakon više dana, Lawri sljušti lišüe i strpa ga Jefferu u usta. On je govorio preko zalogaja, nerazgovjetno. "Da li te ovo podsjeüa na mladost?" Njen osmjeh se izgubi. "Ne." On se nakesi. "Deþki i curice London Stabla nikad se nisu iskradali u lišüe... " Ona žestoko pretrese glavom. "Ne ide to tako za curu u London Stablu. Kad djeþaci postanu dovoljno odrasli, ne trebaju nas. Odu u pramen. Smrdniþke žene pripadaju svakom muškom graÿaninu. Jeffer, toliko i ti znaš!" "Trebao bih. Tako je Minya zatrudnjela s Markom, prije nego što smo se oslobodili." Ona promijeni položaj kako bi se ispružila uz njega. "Ako je. Svaki muškarac može biti otac patuljka." ýak ni Rather to ne vjeruje." "Smeta ga?" "Aha... Ali žene su imale djecu u London Stablu, nisu li? I udavale se?" "Da, ako smo bile spremne da se i same ponašamo kao smrdnici. Kako bi drugaþije mogle doüi u obzir? Da sam htjela praviti djecu, ja bih bila smrdnik nekog muškarca. I tako nikad nisam pravila djecu." Jeffer je pogleda u oþi, kao da je vidi po prvi put. "Drago ti je što sam ja došao?" Ona kimne. Možda je on nije mogao vidjeli kako crveni, u polumraku. "Zašto mi nikad nisi rekla?" To je bilo glupo pitanje. Znajuüi koliko ga je ona trebala, iskoristio bi prednost da pobijedi u raspravama! "Nismo došli o tome razgovarati."

"Jesmo li uopüe došli razgovarati?" "Što ste našli na zapaljenom stablu?" "Nismo ništa zatajili... Tako je, ti nisi bila tamo kad nam je Booce priþao što imamo. Dakle, imamo lonac pun pougljenjene tvari meda, on je rekao i metalnu stvar za sijeþenje drveta, i kuke... razliþite stvari. I metalnu cijev. Sve drugo što je izgorjelo zaboravio sam kako je on to sve nazvao, ali sve se može zamijeniti, osim te kako je to Booce nazvao? Žicamreža." "Želim iüi u Busen", reþe Lawri. "I ja. Clave nikad ne bi pustio oba Znanstvenika." Jeffer je poljubi u obraz. "ýekajmo do zadnjeg trena i onda se tucimo oko toga." "Što sa žicamrežom?" "Smislit üemo nešto. Misliš da bi nam Clave dopustio da uzmemo TESMO?" "...Ne." Slegnuo je ramenima, osjetila je. "U redu. Idemo kao drvari?" Ona kimne (njhova þela se dotaknu), a on reþe: "Pretpostavljam, da üe graÿani Busena izgledati kao pravi divovi. Mi bi trebali imati nekoliko. Anthon i Debby üe iüi. Dvoje Serjenta kao vodiþi. Obrana... u Busenu se ne bi kockali s TESMOm ali mogli bismo uzeti srebrno odijelo." "Pogrešno. Mnogi graÿani ne žele nikakve promjene. Clave misli da smo veü preblizu Busenu. Hoüe nas pomaknuti još dalje na zapad. Mark se slaže s njim." "Aha. Razgovarao sam s Markom. Gnoj. Bez njega, ne možemo koristiti srebrno odijelo... Lawri? Clave nas hoüe micati na zapad?" "O þemu razmišljaš?" "Još ne znamo dovoljno. Zaboravi. Vidi što si propustila kad si bila mala curica... " Bez obzira na neslogu koja je sad uznemirivala Stablo Graÿana, postojala je barem ova zajedniþka toþka: svi su htjeli letjeti. Serjentove djevojke su bile voljne. Od štapiüa od drveta grane i tkanine izraÿene na vretenima ispod grane, napravile su krila. Karillv je radila tiho i spretno, bez rijeþi. Mishael i Carlot su objašnjavale kako su napredovale, i ispravljale greške djece koja su ih spremno oponašala. Posao je brzo završen. Graÿani üe svoje stare tunike i hlaþe nositi pola godine dulje, jer tkanina se nije proizvodila brzo; ali dvadeset i þetiri krila završena su za dvanaest dana. Jeffer je dizalom poveo Mishael, Minyu, Gawinga i osmero starije djece do središnje toþke. Ostala djeca su sa žarom radila u mlinu, znajuüi da üe njihov let biti sljedeüi. Jeffer je birao pozorno. Ovo su bila djeca koja se nisu poplašila ulaska u baru, na dan plamenog stabla. No tamo je bila užad za koju su se mogli prihvatiti. Danas su imali samo koru, i neki od njih su se i za nju držali. Rather je poletjeo i smjesta se zaljubio u krila. Jill je izgledala kao da se suoþava sa smrüu, ali kad su krila privezana za njene zglobove, a Rather veü bio u nebu, poletjela je. Mishael je služila kao instruktor. Jeffer je nauþio kako se odbaciti, kako se okrenuti. Kad je nebo bilo ispunjeno krilatim odraslima i djecom, preostali su progutali strah, oslobodili svoj stisak na kori, i poletjeli. U nebu su ostali jedan puni krug sunca. Odrasli su imali pune ruke posla, satjerujuüi ih natrag u dizalo. Arth je iz toga napravio igru, bježeüi nebom dok ga Jeffer i Gawing nisu opkolili i skinuli mu krila. Sunce se dizalo na istoku prije nego što su sakupili svu djecu. Onda je Jeffer poslao ostale dolje, bez njega. Minyi je rekao: "Ja bih malo radio na održavanju. Ponovo pokreni dizalo kad stignete dolje." "Kendy za Državu. Zdravo, Znanstvenice." "Zdravo, Kendy." "Kako vaši izbjeglice?" ýetvero Serjentovih se oporavilo. Jedna od cura, Karilly, izgleda u redu, ali ne govori." "Šok. Možda se oporavi. Kad üu ih moüi vidjeti?"

"Kendy, htio sam Mishael provesti na TESMOu. Predsjednik je to zabranio. Boji se da bi oni mogli pokušati ukrasti TESMO." "Besmislica. Što misli ostatak tvog plemena?" "Prepolovljeni smo. Polovica nas želi iüi vidjeti što ima u Busenu. Oni imaju neko mjesto... Tržnicu?... gdje bi mogli nabaviti sve što hoüemo. Serjenti su nam o tome priþali." "I?" "Predsjednik je nasmrt uplašen od Busena. Misli da smo i sad preblizu. I neki drugi misle jednako. Jayan i Jinny, naravno, ali i Mark i Minya, takoÿer. ýak ni svi Serjenti ne žele otiüi. Mark je tražio od Ryllin dopuštenje se vjenþa s Karilly, i ona je pristala." "Dobro. Kakav je tvoj stav o tome, Jeffer?" "Želim vidjeti Busen. Booce mi je rekao da imaju nešto, što oni zovu Knjižnica, ali to zvuþi kao TESMOv autopilot. Hoüu pregledati njihove kasete. Kendy, radim što mogu. Baš sam njih nekoliko odveo na letenje. To im se sviÿa. Možda üe se zapitati, što još propuštaju." "Sjeüam se Clavea. On vodi svoje graÿane gdje oni žele iüi. Sazovi vijeüe. Natjeraj svoje graÿane da donesu odluku." "Kakvu korist mi imamo od toga?" "Ako izgubiš na glasanju, znat üeš na þemu si. Zatim neka Clave uglavi datum pokretanja stabla. Odredi što ti treba i tko ti treba. Ima li ikakve moguünosti da nagovoriš Marka?" "Nikakve." "Serjenti su ti ispriþali kako se priprema drvarski posao. Reci mi." Djeca su i dalje spavala, iscrpljena letenjem. Gawing je pripremao rani doruþak od režnja dimljenog mesa dumba. Reþe: "Admiralitet ima zemaljske biljke." "Živjeli smo bez njih þetrnaest godina", uspavano je rekla Minya. "Živjeli smo bez dizala i TESMOa i dulje. I to zato jer nismo znali." "Admiralitet nas nikad nije dirao. Ne možemo znati ni da li postoji, osim što nam to Booce govori. Nije li o takvim stvarima prikladnije raspravljati u vijeüu?" Gawing se zagleda u svoju ženu. "Ovako si izgledala prije þetrnaest godina, kad si me pokušavala ubiti. ýitav pramen je takav. Još od rata London Stabla nije bilo ovakve borbe!" "Nisam zaboravila London Stablo. Ovdje smo napravili dom. Svaka promjena je na lošije." "Draga, je li ti žao što su oni došli?" "Ne!" Minya reþe s ponešto žestine. Sad je bila potpuno budna. "Nema nas dovoljno. Svi to osjeüamo." "Lawri Znanstvenica priþa da je bazen gena premali... " "Ne trebaju nama ta naklapanja. Mi osjeüamo da nas je premalo. Sad imamo još tri žene, þak i ako je Rvllin prestara da nosi gosta, a one su drugaþije od nas... " "Baš i jesu!" "Pa, to je dobro!" "Recimo, ako oni svi hoüe kuüi?" "Ne mogu", Minya je rekla ravnodušno. Dijete se promeškoljilo: Qwen. Gawing spusti glas. "Recimo, mi njima sagradimo novu raketu. Recimo, neki od nas požele iüi s njima." Minya zastane da u glavi sredi rijeþi. Gawing je strpljivo þekao. Napokon, ona reþe: "Morali bi biti ludi. Mi bi bili ludi kad bi ih pustili. Gav, ti si zaboravio London Stablo?" "Ne. Nisam zaboravio ni Quinn Pramen, ili Carther Države. Oni nisu od graÿana radili robove, a nisu ni tvoji ljudi." "... Ne. Ali napali smo vas istog trena kad smo vas spazili."

"Toþno." "Sjeüaš li se kad smo bili izgubljeni u nebu, visili na krpi od kore i umirali od gladi? Suoþili smo se s opasnostima koje ne možemo ni opisati našoj djeci, jer su bile i previše þudne! Teško smo se borili za Stablo Graÿana! A sad oboje Znanstvenika želi prevaliti tisuüu klomtara do Busena, urlajuüi, 'Evo nas!' Zašto hoüeš ugroziti ovo što imamo?" "Oni imaju stvari za trgovinu. Imaju krila..." "Mi imamo krila." "Mi smo brali mahune mlaznjarke, kad smo ih uspjeli naüi. ýitavo vrijeme. A to je tako jednostavno! Minya, što bi dala za par krila kad smo bili nasukani u nebu? Sve u Dimnom prstenu može letjeti, osim ljudi, a potrebne su samo kiþmene grane i platno! Oni imaju raketu koja pokreüe stablo, i to nije ukradena zvjezdarija, napravljena je uglavnom od stvari koje nalaze u Dimnom prstenu. A što imaju u Busenu? Ono što još nismo vidjeli?" Ona je svom smijehu dodala gorþinu. 'Tisuüu ljudi i veliku potrebu za smrdnicima, možda." Gawing uzdahne. "Stet, ti želiš da se ništa ne mijenja. Što da radimo? Oni su ovdje." "Nek' budu dobrodošli", reþe Minya. "Nauþimo ih kako da žive na stablu. Nek' se cure udaju. Neka budu dio nas. Gawing, Mark se namjerava vjenþati s Karilly." "Karilly je umobolna. Nije se oporavila." "Jasno, ali Markje patuljak. Trebao je ženu, a nijedna od nas ga ne bi dotaknula. Meni nikad nije bilo žao tog goniþa smrdnika, ali... ali on je voljan da se za nju brine. A ja mislim da bi ti trebao oženiti jednu od preostalih cura." Bang! Gawing je zurio. Ovo je žena koja se boji promjena? "Ja sam oženjen." "Glave ima dvije žene. I Anthon je imao, dok Ilsa nije umrla. Ja postajem prestara da pravim djecu, dragi." "Ti ne misliš da... " "Ne!" Zagrlila gaje. "Ali od toga neüu dobiti gosta." "Misliš ozbiljno? U redu, tko?" Oklijevala je. Onda, hrabro (mislio je on): "Ja bih razmislila o Mishael. Ona je najstarija. Gawing, ona mi je pokazala kako se leti. Sviÿa mi se." "Jesi li spomenula ikome... " "Ne, budalo jedna! Žena ne pita ženu da joj bude supruga!" A kad se on nasmijao, ona se nasmiješi, slabašno. Gawing shvati koliko joj je ovo bilo teško. Minya je o tome sigurno dugo i teško razmišljala. "Ima mjesta da se proširi koliba", rekla je. "Imat üemo još jedan par ruku, odraslih ruku. Djeca rastu, i nisu više tako zabavna..." / ako neki od nas ožene Serjentove žene, imat üemo njihovu odanost kad Admiralitet doÿe do nas! Drvonoša ne može biti jedini brod u nebu. Gawing se pitao ne radi li njegov mozak u korist njegovih žlijezda. Minya se nije osvrnula na Mishaelinu stranu ljepotu. A ako mi zaista posjetimo Busen, njegov mozak je i dalje radio, trebat üe nam vodiþi. Booce i Rvllin üe morati iüi. S njihovim küerkama meÿu nama, imat üemo i njihovu odanost...

Poglavlje peto SREBRNO ODIJELO s kaseta Amiraliteta, godina 3. D.P.: MI SMO ZA OVO IZABRANI. NIJEDAN GRAĈANIN NE NAPUŠTA ORBITU ZEMLJE DOK SE DRŽAVA NE UVJERI U NJEGOVU SPOSOBNOST PODNAŠANJA SLOBODNOG PADA. KOD JEDNOG U DESET TISUûA POSTOJE GENETSKI HIROVI KOJI MU OMOGUûAVAJU DA PREŽIVI MJESECE ILI GODINE SLOBODNOG PADA BEZ OMEKŠAVANJA KOSTIJU, BEZ ZAKAZIVANJA PROBAVNOG SUSTAVA, BEZ STRAHA OD PADANJA. SLUŽILI SMO DRŽAVI LETEûI DO ZVIJEZDA. KAD JE POGON BIO ISKLJUýEN, IGRALI SMO SE LETENJA, SABIJENI U BRODU SIJAýU S JEDVA DOVOLJNO MJESTA DA RAŠIRIMO RUKE. OVDJE SE STVARNO LETI. DAKAKO, DIMNI PRSTEN IZGLEDA KAO NEVJEROJATNI SAN KOJI SE OSTVARIO NAMA. SHARON LEVOV, ASTROGACIJA "Kendy za Državu. Zdravo, Jeffer. Prošlo je više od trideset dana." "Imao sam posla. Imali smo vijeüe. Gotovo je." "Kako je prošlo?" "Mi smo izgubili." "Tko je stao protiv vas?" "Clave. Javan i Jinny. Minya. Mark." "Pet od desetoro. Ako brojiš i Serjente, dvanaest." 'Trinaest. Mishael je dovoljno odrasla, i udata, takoÿer, ali ona nastupa kao mlaÿa žena. Ne želi naljutiti Minyu ili Gawinga. Gawing se ne želi svaÿati s Minyom. Serjenti još ne razmišljaju kao graÿani. Anthon ne želi upasti u raspravu. Nisam zapravo siguran kakvi su njegovi stavovi. Mi ostali želimo vidjeti što ima tamo vani, ali ne želimo svi dovoljno. Debby voli rasprave, ali u tome baš nije jako dobra. Uopüe nismo namuþili Clavea." "Razoþaran si. Nemoj biti. Jesi li mislio da üe im letenje promijeniti mišljenje? Ljudi su skloni priklanjanju autoritetu, a autoritet nastoji zaštititi svoju moü. Clave je kljuþ. Clave ima sve što želi u Stablu Graÿana." "Kendy, smatraš li ti nas divljacima?" "Da. Nemoj to uzeti previše ozbiljno, Znanstvenice. Ja bih vjerojatno i Admiralitet smatrao jednako divljim. Ja želim sve vas poduþiti." "Onda poduþi mene, Kendy. Ne mogu tek tako uzeti Boocea i Ryllin i krenuti u nebo. Mi... " "Ti moraš iüi, Jeffer. Bogatstvo toþke L4 je gotovo nevažno. Da bi se civilizacija održala na okupu, potrebno je mnogo ljudi. Vas ovdje ima premalo da biste bili više od divljaka!" Jeffer nije reagirao na uvredu, pokazujuüi poveüanje u infracrvenom zraþenju s njegovih obraza, vrata i ušiju. "Trebat üe nam stvari koje Stablo Graÿana ne može dobaviti. Lawri je na mojoj strani, ali ne možemo iüi oboje. Stablu treba Znanstvenik. Morali bi uzeti i TESMO, takoÿer. Mi... " "Uzmite ga." "Ne misliš ozbiljno. DaltonQuinn Stablo je umrlo jer ga nismo moglo pomaknuti. Neüu

da se to dogodi Stablu Graÿana." "Vratite TESMO natrag kad s tim završite." Jeffer je zastao da razmisli. (Kendy to nikad nije radio. To je bio još jedan razlog dane vjeruje Kendyju: izgledalo je kao da se baca na njegove odgovore, bez prethodnog razmišljanja.) "Možemo izgubiti TESMO." "Možete sagraditi parnu raketu, Jeffer. Izlazim iz dosega." "Imamo jednu cijev, i to nam treba da bi bili drvari. Bez cijevi, Stablo Graÿana ne bi moglo sagraditi parnu raketu. Ne bih vjerovao da se toliko toga može promijeniti u dvadeset spavanja. Kendy?" Signal se izgubio u buci. Kendy se vratio svojim bilješkama. Dvadeset Državnih godina, TESMO br. 6 je snimao, ne samo putem TESMOvih kamera nego i ribljim okom leüa na zraþnom odijelu. Ovo: drveni kavez koji je pokretao dizalo na pogon mišiüa, i užad koja vode prema gore. Dugaþka, i previše dugaþka. I ovo: vatra zapaljena u velikoj zdjeli od mekane gline. Srebrno odijelo kretalo se oko rubova vatre, raspirujuüi je, ili dodajuüi krpe od kore koje su postavljene kao krila vjetrenjaþe da usmjere vjetar prema zapaljenom drvetu. Izgled gline se poþinje mijenjati. Ovo: manje vatre nego dima. Nešto što je izgledalo kao koliþina špageta dovoljna da nahrani þitavu vladu Države sistema Sola, rasprostirale se u smjeru zavjetrine, od tinjajuüeg drveta. Zraþno odijelo se kretalo oko i unutar mase, okreüXüi je i oslobaÿajuüi niti vilice drškom harpuna kako bi ih dim sasušio. To je bila užad koja je sad služila Stablu Graÿana. Domišljato. Jadan naþin postupanja s Državnom svojinom: ali oni su iskorištavali i lokalne izvore, takoÿer. Platforma oko lonca bila je naþinjena od dasaka povezanih uzetom. Bila je uvijek klimava, i to nije znaþilo puno u slaboj struji Stabla Graÿana; ali s godinama, užad je olabavila. Jayan i Jinny su se žalile kako platforma poskakuje dok one pokušavaju skuhati ruþak. Tako su Rather i Carlot poslani da poprave platformu. Rather je uživao u radu. Zahtijevao je mišiüe više nego spretnost. Podigao je jedan kraj mlade kiþmene grane na mjesto. Doviknuo je: "Drži ovo" i þekao dok se Carlot nije smjestila. Zatim je privezao drugi kraj i sve podigao. Carlot se nasmije. Rather poþne povezivati daske. Jedna petlja užeta da ih drži na okupu, onda üe moüi raditi na složenijim vezovima. Pitao je: "Što je smiješno?" "Nije važno", rekla je Carlot. "Hoüeš li ovo svezati za mene?" "Mislio sam da te pustim tamo gdje jesi. Radiš dobre vezove, i dekorativne, isto tako." "Oh." Dok se naginjala naprijed, jednom je rukom pridržavala daske. Njena desna noga bila je dvadeset üe' metara duža od lijeve, i obiþno se njome služila. Njeni dugi prsti uhvate navoj užeta i povuku ga do njenih ruku. Svezala je privremeni þvor. Kroz dvadeset i dva spavanja od njihovog dolaska, svi iz obitelji Serjent su postali spretni u struji Stabla Graÿana. Rather je omotao uže desetak puta oko krajeva dasaka, pa ih poþeo stezati. Zategni þvor, provuci okolo labavi kraj užeta; i ponovo. S otvora iza ušüa stabla, vjetar je uporno puhao, sušeüi znoj brzo, kako je izbijao. Carlot se javi iz svog kuta. "Ovo je najþvršüe što mogu napraviti." Rather je bio gotov na svom kraju. Odskakutao je do Carlotinog kraja (zrele biljke kopterke zujale su oko njegovih stopala) i poþeo zatezati labavo uže. Ostavila je dobar komad, dakako. Carlot je bila žustra, ali ne i jaka. Pitao je: "Što te je nasmijalo?"

"Samo naþin, kako ti juriš." Ratherove ruke zastanu, manje od sekunde, pa nastave raditi. "Ti si pitao", reþe ona, opravdavajuüi se. "Moraš juriti naprijed natrag, jer ne možeš dosegnuti jednako daleko kao..." "Znam to." "Jeste li sami napravili ovaj kotao? Ne bih pomislila da vi to ovdje možete. Dovoljan je da skuha dvoje ljudi odjednom." "Hej, Carlot, vi zapravo ne jedete ljude u Carstvu, zar ne?" Smijala mu se. "Ne! Ima jedno pleme lakonogih koje to navodno radi. Ali kako ste ga napravili?" "Odrasli su našli mjehur sivog blata zapadno od stabla. Možda je bio u sredini bare koja se raspala. Nešto su donijeli sa sobom. Skupili smo svo kamenje u Stablu Graÿana i naslagali ih u obliku zdjele, vani, na grani, gdje nismo mogli napraviti nikakvu štetu. Ja sam bio samo klinac, ali dali su mi da pomažem oko kamenja. Zalijepili smo blato preko kamenja. Nabavili smo koru za potpalu s drugog stabla, naslagali je u obliku zdjele, i zapalili. Trebalo je desetak dana da se ohladi, a onda je postalo kao sad. To smo dvaput napravili..." "Ti si sladak", ona reþe ozbiljno. Carlot je bila godinu starija od Rathera. Egzotiþna ljepotica je rasla u njoj. Pola njene kose je izgorjelo, i ona je odsjekla ostatak da je izjednaþi. To je sad izgledalo kao šišarka od crne žice. Bila je dva i pol metra visoka, s dugim prstima i dugim, spretnim stopalima, i rukama i nogama koje su se mogle ispružiti do beskraja. Carlot je djelovala na Rathera na naþin koji on još nije bio posve spreman prihvatiti. Rekao je: "To si možeš baciti u ušüe. Kad üu postati neodoljivo zgodan?" "Sladak je dovoljno. Da ti nisam tetka..." "Gnoj." "Zar nisi moj neüak?" Rather je prouþavao svoj rad. "Mislim da smo gotovi... To se tako radi u Carstvu, je li? Ne pravite djecu þak ni s roÿacima roÿaka? Dobro, ali vi imate tisuüu ljudi u Carstvu! Barem tako kažu tvoji roditelji. Mi smo imali desetoro odraslih i dvadesetero djece kad ste vi stigli. Ja neüu imati puno izbora, koga üu oženiti." "Koga, dakle?" Slegnuo je ramenima. "Jill je pola godine starija od mene. Sve ostale cure su mlaÿe. Morat üu priþekati." Zbog te teme se osjeüao nelagodno. Pogledao je gore, dalje od mlina i duž debla, do tamo gdje je grupica graÿana isprobavala svoja krila. "Želio bih da sam tamo gore. Ti si þitavog života letjela, je li tako?" "Ja bih trebala biti tamo, i pokazivati tvojim ljudima kako se leti. Ova prokleta pahuljica", Carlot reþe. Dugi rukavi bili su brižljivo našiveni na njenu grimiznu tuniku. Jedan je povukla. Zeleno krzno duž njene ruke pretvorilo se u smeÿe; mrlja se smanjila. "Kako tvoja?" Dotakla je njegov obraz. Mrlja se osjeüala kao napola odrvenjena i hrapava; išla je od njegovog lica dolje, niz vrat i preko dijela njegovih grudi. "Sad se suši. Deset dana, i bit üu þist." "Previše gnojno sporo." "Samo moramo ostati neko vrijeme u sjeni. Pahuljici treba sunþevo svjetlo." "Aha." S istoka, glas njegove majke javio se preko urlika vjetra. "Rather!" Rather se uputio prema Minyi preko poda od isprepletenih, živih kiþmenih grana. Carlot mu je dala dobru poþetnu prednost, a onda je krenula za njim. Njene asimetriþne noge omoguüavale su joj neobiþan trk, užitak za gledanje; skokSKOK, skokSKOK, niski let. Uskoro

üe biti brža od Jill. Stigla je do Minye s dobrih šest metara prednosti pred Ratherom, okrenula se i dobacila mu osmijeh, koji je odmah išþezao. "... Otpuzao predaleko prema ušüu, i sad ne može... "Minya se prekine i poþne ponovo. "Rather! Djeca. Harry i Qwen su puzali po starim zapadnim sobama. Gorey je otišao predaleko, i Harry i Qwen ne mogu do njega, a on ne može van." "Ti ne možeš do njega?" "Nisam probala. Rather, mi ne znamo koliko je prošlo prije nego što je Harry došao po nas." "Oh." Harry je sam pokušao spastiti Goreyja, a onda potrošio još vremena skupljajuüi snagu da kaže majci. A Goreyju je bilo samo pet godina! "Trebat üe mi nekakav nož", reþe on. "Što?" "Nisam ništa tanji od tebe, Prva majko. Samo sam niži. Možda üu se morati probijati kroz kiþmene grane." Vjetar nije stigao do Markove duge kose i brade. Zadržavali su znoj kao dvije spužve. Motka od þvrstog drveta grane svezana na njegova leÿa težila je koliko i on. Uspinjao se strminom mlina, uspuhan, pokušavajuüi ostati na veüoj visini nego Karilly i sedmero djece. S teretom na leÿima, Mark je bio jednak dvojici odraslih. Mlin je bio šest metara dugaþak i þetiri širok, krhki kotaþ od drvenih štapova. Voda koja je tekla niz deblo pomagala je u okretanju, ali trkaþi su bili i dalje potrebni. Postajalo je lakše; mlin se brže okretao. Kavezi su se sad morali gotovo mimoilaziti. "Van!" dahtao je Mark. "Trkaþi, van!" Sedmoro nasmijane djece poiskakalo je s obje strane mlina, i na kraju su ostali samo Mark i Karilly. Iznad njih odjednom zablista, kad je sunce ušlo u vidokrug. Karillyina tamna koža sjajila se od znoja; disala je duboko dok je kretala uzbrdo, uz njega. Znao je da ga ona razumije. "Karilly. Kad je gornji kavez na vrhu on... ne teži ništa. Da bi se donji kavez podigao... potrebni smo svi mi. Upravo sada... kavezi su jedan do drugog. Ja mogu trþati sam. Za kratko... donji kavez üe se spuštati. Ja üu se morati izvuüi van. Koristi koþnicu. Uspori ga." Gledala ga je kao da ga sluša. "Zato ti sad iskoþi." Onda je shvatio da se ona boji. "U redu." Pustio je da ga kotaþ nosi naokolo. Izvrnut naglavaþke, on se izvuþe s druge strane. "Usporavam ga. Možeš li sad siüi?" Karillv se izvuþe van. Dvadeset klomtara iznad njegove glave, Lawri i njezini uþenici u letenju morali su se pitati što je krenulo naopako. Mark je ponovo zavrtio kotaþ, pustivši da njegovo tijelo izvodi uobiþajene radnje dok mu je um lutao. Nekada davno i jako daleko, postojala je civilizacija. London Stablo je imalo priþvršüene bicikle koji su pokretali dizala do središta stabla, i smrdnike koji su pokretali bicikle. Stablo Graÿana bilo je primitivno. Imali su TESMO London Stabla, dakako: proizvod znanosti iz doba kad su ljudi došli sa zvijezda. Sve drugo su morali izgraditi. Mark je pokazao izbjeglicama kako se gradi dizalo. Mark je htio da se naprave bicikli, ali Znanstvenici su umjesto toga sagradili mlin. Držali su srebrno odijelo kraj mlina s otvorenom kacigom. Graÿani u TESMOu su mogli pozvati dizalo putem radija u odijelu. Ispod sebe mogao je vidjeti prazni prostor blagovaonice i dvoje djece koja se kreüu prema istoku. Visoka, tamna djevojka bila je daleko ispred manjeg deþka, koji se kretao sporijim, kraüim koracima, kao da je struja za njega bila jaþa. Njegov sin. Njegova visina je to dokazala. Mark mu to ne bi poželio; no Rather üe biti sljedeüi Srebrni þovjek. Mark se pitao hoüe li graÿani znati cijeniti svoju sreüu. U kratkom životu

Stabla Graÿana nije bilo potrebe za neranjivim borcem, i srebrno odijelo je postalo puki komunikacijski ureÿaj. Da nije bilo jednog glupog, tvrdoglavog þina, Mark bi i dalje bio graÿanin London Stabla. Ali nikad ne bi vidio zvijezde, i nikad ne bi vidio svoga sina. Mlin se okretao sam. Mark iskoþi van. Spustio je drvenu motku. Pogledao je gore, duž grane, ali nije još mogao vidjeti donji kavez. "Pustit üemo nek' malo putuje." Daje Karilly mogla govoriti, da li bi mu se ipak smiješila kao sada? On primi njenu ruku. "Lawri je htjela da ideš s njima. Ti si se bojala iüi, zar ne?" Poznavao je graÿanina London Stabla koji se bojao padanja. To je bio izopaþeni instinkt. Daje takva žena roÿena na mjestu kao Cather Države, da li bi se stalno bojala? Dok je dodatni užas od požara ne baci preko ruba. "Lawri je htjela da i ja budem tamo. Pitam se kako je to. Letenje." Ali srebrno odijelo mu zapne za oko. Ne. Njegov posao u London Stablu bio je rat. Da li je tamo u Busenu bilo goniþa smrdnika? Karilly üe znati. "Volio bih da možeš govoriti. Znanstvenici nas ne mogu vjenþati dok ti ne možeš izgovoriti rijeþi. Kljuþna rijeþ je da. Hoüeš li pokušati? Da." "Mark!" Poskoþio je. "Debby?" Javljala se odozdola. "Aha. Hoüemo te zamijeniti?" Mark proguta svoje nezadovoljstvo. "Prazni silazi. Vi ga prikoþite kad sunce bude oko jedanaestice." "Hoüemo." Debby i Jeffer penjali su se da im se pridruže. "Zdravo, Karilly." Jeffer reþe: "Ti nisi išao na letenje? Trebao bi probati." "Ne ja. Ja sam Srebrni þovjek. Ja letim sa srebrnim odijelom. Idemo, Karilly." Možda üe nekome zatrebati mišiüi na platformi za kuhanje. Tuneli su prolazili pramenom kao crvotoþine u jabuci. Neupotrebljavani tuneli su se postepeno zatvarali; ali prolaznici su jeli lišüe putem, u prolazu, pa su tuneli u redovnoj uporabi ostajali otvoreni. Jedan takav tunel prolazio je kraj Ratherovog doma. Na njegovom zapadnom kraju, Rather je mogao nogama okružiti kolibu. To je bio najstariji dio. Kako kiþmene grane putuju zapadno duž glavne grane, da bi ih na kraju progutalo ušüe, udubljenja su sklona smanjivanju. Najnoviji dijelovi bili su najveüi. Ovaj dio u nestajanju bio je mali i kao novi. Udomljavao je samo Gawinga i Minyu, i bebu Rathera. Došla su ostala djeca, i Gawing pleo nove sobe, istoþno, brže nego što je ušüe moglo progutati stare. Do danas, bilo je sedmero djece, i nova žena za Gawinga, i mnogo veüa zajedniþka prostorija; jer i populacija Stabla Graÿana je rasla. Prvobitne sobe su nestale u ušüu. Ove kroz koje je sad prolazio, pleterni kavezi duž tunela, i dalje su bile manje od Ratherove visine. Djeca su ih obiþavala smatrati svojima. Rather pronaÿe izobliþena vrata. Kako je puzao unutra, þuo je kako Minya govori: "Samo nastavi, Carlot. Idi do zajedniþke prostorije, skini moju staru maþetu sa zida i donesi je ovamo. Požuri." Harry, osam godina star i Ratherove visine, plakao je u Mishaelinom naruþju. Rather kimne Mishael: "Druga majko. Kamo je on otišao? Ravno na zapad?" Mishael, sedam godina starija od Carlot, imala je Carlotinu tamnu, egzotiþnu ljepotu u potpuno razvijenom obliku, i noge u koje se þak i Rather morao zabuljiti: duge i vitke i savršeno oblikovane. Odsjekla je svoje hlaþe u široke, kratke, neobiþne za Stablo Graÿana. Niski krov joj je uskratio ponešto od dostojanstva. Morala se zgrbiti. Izgledala je kao da joj je neugodno i mrsko. "Ravno prema unutra. I prestao je govoriti. Mislim da je ljut na nas." Rather reþe: "Znaš da ovo nije ništa naroþito, zar ne? To se stalno dogaÿa."

"Ne znam, Rather, i dalje se ježim u vašim skvrþenim kolibama! Tvoji roditelji to nikako ne shvaüaju. A jadni Gorey, on je uplašen." "Jasno. Carlot stiže s majþinom maþetom. Pošalji je za mnom. Moram si prosjeci put." Nije mu bilo þudno što ovako odluþno govori sa svojom drugom majkom. Mishael nije bila mnogo starija od Rathera; u svemu ovom bila je nova, i to se vidjelo. Rather je puzao prema zapadu. Uspomene su pokušavale izroniti oko njega. Spavaüa soba njegovih roditelja: on je živio u košari, u kutu sad premalenom za bebu. Privatni prostor za jelo, i sjene predivnih mirisa: jesu li bili u njegovom nosu, ili u umu? Zajedniþka blagovaonica i previše nepoznatih; plakao je i morali su ga odnijeti. Prostorije su bile izobliþene i malene, zelenocrna utroba. Kiþmene grane su i dalje rasle. Probijao ih je šakama; probio se kroz jednu staru pregradu. Ovo mu se nije sviÿalo. Njegova prošlost je bila premalena da ga izdrži. "Gorey!" Sa sjeverozapada, Gorey je viknuo, prodorno. Zvuþao je više ljutilo, nego prestrašeno. Kako je dospio tamo? Nekadašnji kuhinjski zid se urušio i narastao do pola metra debljine! Sigurno je našao nekakav okolni put... "Rather?" Carlot, iza njega. Posegnuo je daleko iza sebe i uzeo ono što mu je gurnula u ruku. "Hvala." Povuþe to do razine lica, okrene s ponešto teškoüe i gurne oštricu dalje, naprijed. "Možeš li doüi do njega?" "Ovako ili onako." Maþeta je godinama bila tek dio zida. On je zapravo nikad nije gledao. Drška je bila dugaþka i malo preširoka za njegove kratke prste. Sjeþivo je bilo šezdeset üe'metara crnog metala, vremenom prošaranog crvenim. Vrijeme i upotreba nazubili su oštricu. Nekada je pripadala þovjeku iz Mornarice London Stabla. U ovom ograniþenom prostoru, mora je koristiti kao pilu. Nije pokušavao presjeüi zid. Sjekao je granþice zapadno od sebe. Okrenuo se na desno, i dalje sjekuüi kroz razliþito granje. "Gorey?" Oprezno, sumnjiþavo. "Rath?" "Ovamo. Daj mi ruku. Možeš me dosegnuti?" "Ne mogu se maknuti!" Rather spazi stopalo. Povukao gaje, isprobavajuüi. Gorey je bio ukliješten izmeÿu kiþmene grane i glatkog tamnog zida: same glavne grane. Bit üe da je pokušavao puzati izmeÿu njih. Rather se probije naprijed. Presjekao je kiþmenu granu do polovice, ispružio se i prelomio je rukama. Gorey se izmigolji van, obavije ruke oko svog brata i objesi se o njega. Napokon, upita: "lesu bijesni?" "Jasno da su bijesni. Kako si dospio ovamo? Igrao se skrivaþa?" "Aha. Harry je rekao da üe me uhvatiti i baciti trojedinima, pa sam ja išao dalje. Onda sam se bojao da üe me ušüe dohvatiti i stvarno sam se uplašio." "Harry ne bi išao tako blizu trojedinoj obitelji. Znaš to." "Ma da, ali ja sam se naljutio." "Izgladnio bi do smrti prije nego što bi stigao do ušüa. Ovamo, drži me za nogu i za mnom." Djeþakovi prsti bili su dovoljno dugi da se preklope na Ratherovom þlanku. Veü je bio viši od Rathera. Ispuzali su van, kreüXüi se sa svakim metrom sve lakše. U zajedniþkoj blagovaonici Rathera su obje majke doþekale kao junaka, a Gorey je bio i prekoren i mažen. Rather je to prihvatio, koliko je mogao, sa zahvalnošüu. Pitao se, da li mu se Carlot smije; ali ona je, izgleda, mislila kako je on obavio nešto zaista opasno. Zbog toga mu postane neugodno. Silno mu je laknulo kad je Gawing provirio glavom kroz vrata. "Trkaþi za mlin!" pozvao je. "Rather?" I Rather je bio spašen.

Harry i Carlot su krenuli s njima. Kad su se približili ušüu, Gawing reþe: "Harry, Carlot, hoüete li pogledati trebaju li pomoü kod kotla za pranje?" Oni se odvoje. Harry, gunÿajuüi. Rather je slijedio svog oca kroz tunele, gore, prema mlinu. Njegovi živci su poskakivali. Nešto þudno se dogaÿalo. "Oþe? Stvarno im trebaju trkaþi?" "Ne", rekao je Gawing ne okrenuvši se. Mlin je mirovao. Debby i Jeffer su ležali u Ušüu, pokraj, jeli i razgovarali. Sjeli su, kad se Gawing pojavio. "Imam ga", reþe on. Ovo je sigurno imalo neke veze s obitelji Serjent; i skup, jedno spavanje ranije, s kojeg su udaljena djeca; i rasprave koje su podijelile pola obitelji u stablu. Znaju li moje majke za ovo? Umjesto toga, Rather je upitao: "Jesmo li mogli dovesti Carlot?" "Nema potrebe. Rather, moramo nešto ispitati." Gawing pokaže na niskog debelog þovjeka od srebrnastog metala, bez lica. "Probaj ovo navuüi." "Srebrno odijelo?" "Aha. Vidi, da li ulaziš u njega." Rather ga je pregledavao. Ta stvar imala je zastrašujuüu, napola znanstvenu reputaciju. To je bio leteüi borbeni stroj, jaþi od samostrela, jaþi od bezraþnosti iza svega što je bilo poznato. Rather ga nikad ranije nije vidio sa zaklopljenom glavom. Jeffer ga je uputio. "Podigni ovu kvaþicu. Uzmi glavu i okreni je. Povuci je gore. Okreni je u suprotnom smjeru." Glava se smjesti na zglob. "I ovu kvaþicu. Sad ovo povuci dolje... sad ga odvoji... dobro." Odijelo je bilo otvoreno sprijeda, i prazno. "Možeš li uüi unutra?" "Gdje je Mark?" "Debby?" "Nikakav problem. Oslobodili smo ga i odveo je Karillv do kuhinje." "Oþe... þekaj. Poslušaj. Ja sam jedini deþko u stablu sa dvije majke i dva oca." Rather je nastavio, usprkos iznenadnoj povrijeÿenosti na Gawingovom licu. "Nikad nismo o tome priþali, ali ja sam uvijek znao... prije ili kasnije, bih... da li Mark zna što radite sa srebrnim odijelom?" "Ne." "O þemu se radi?" ýetvero velikih odraslih mogli su ga natjerati da napravi što god požele: i to nije bilo važno. Trebali su njegovu suradnju, a on nije znao dovoljno da bi je pružio. Jeffer Znanstvenik reþe: "Radi se o istraživanju þega ima van Stabla Graÿana. Upoznavanju Dimnog prstena, što možemo koristiti, þega se trebamo bojati. Ili, ako ne, ostajemo divljaci dok netko ne doÿe s neba da nas poduþi na teži naþin." "Idemo u Busen", reþe Gawing. "Bili bi sigurniji da možemo uzeti Srebrnog þovjeka." "Aha. Mark ne želi iüi?" "Toþno." Gledali su dok se Rather pokušavao uvuüi u odijelo. Morao je najprije ubaciti noge, pa zaroniti ispod prstena na vratu. On zaklopi klizne kopþe, mikrofon, kvaþice. Odijelo je bilo labavo oko njegovog trbuha, dobro je prilijegalo na svim drugim mjestima. "Pristaje." Jeffer mu zatvori kacigu, na njemu. Okretao ju je na lijevo dok se ne spusti za dva mi'metra, pa onda na desno. Rather je bio zakljuþan u kutiji njegove visine i oblika. Kaciga je blago smrdila po prethodnim korisnicima, po naporu i strahu. Pokrenuo je ruke, pa noge, s blagim otporom. Okrenuo se i posegnuo, pa otrgnuo šaku lišüa... dobro. Može se kretati. Može se kretati kao

normalan þovjek. Zrak je postajao stabilniji... ali Jeffer je veü okretao kacigu, podižuüi je. Odrasli su se meÿusobno smješkali. Gawing reþe: "U redu. Izlazi van." Izaüi iz srebrnog odijela bilo je jednako teško kao i uüi. Rather reþe: "Sad mi ispriþajte." "Neki od nas idu posjetiti Busen. Želiš li krenuti s nama?" "Tko ide? Koliko üe trajati?" "Ja," reþe Jeffer, "Gawing. Booce i Rvllin. Anthon i Debby. U Busenu su sami šumski divovi. Trebaju nam ljudi te visine." "Kako Predsjednik..." "Pokušat üe nas sprijeþiti." "Oþe, meni se baš ne sviÿa zamisao da se uopüe ne vraüamo kuüi." Gawing protrese glavom. "Oni üe htjeti TESMO natrag. Htjet üe i nas natrag. Stablo Graÿana nije tako prenatrpano da bi mogli dozvoliti da izgube ijednog živog þovjeka. Htjet üe znati što smo mi nauþili. Htjet üe ono što budemo donijeli sa sobom. Polovica graÿana je ionako na našoj strani; samo ne žele izazivati Predsjednika." "Uzimate TESMO?" "Da." Gawing ga potapše po ramenu. "Razmisli o ovome. Imamo dva spavanja da se pripremimo. Ma što odluþiš, nemoj to nikome spominjati, naroþito ne svojim majkama." "Oþe, bolje ti meni sve ispriþaj." Rather nije razmišljao ima li on pravo na pitanja. Claveu se ovo ne bi sviÿalo; Minyi se ne bi sviÿalo; a ako on pristane to je tek sad shvatio ako Rather pristane, onda je on Srebrni þovjek." Jeffer reþe: "Ne radi se samo o bogatstvu Admiraliteta Busena. To je..." "Recite mi što üete uþiniti." Rekli su mu.

Poglavlje šesto PRIVID POBUNE iz bilježaka Discipline, godina 1893. Državna 370. D.P.: MEDICINSKI IZVJEŠTAJ POKAZAO JE DA SU MI PUTNICI TESMOA BR. 6 LAGALI. ŽESTOKO SU REAGIRALI NA OPTUŽBU ZA POBUNU. PROPUSTIO SAM PRILIKU DA IH ISPITAM DO POJEDINOSTI. MOGUûE JE DA SU SE POBUNILI PROTIV PUNOPRAVNIH KORISNIKA TESMOA. BUDUûNOST ûE TO RAZJASNITI. TO JE LOŠA NAVIKA. JA ûU IH OD TOGA ODVIKNUTI. SHARLS DAVIŠ KENDY, KONTROLOR Clave je prvi izašao iz dizala. Krila su bila privezana uz kavez, on oslobodi jedno i priveže ga duž goljenice svoje lijeve noge. "Ovo je bila dobra ideja, Gawing. Krila baš nisu od velike koristi u pramenu." "Ah, ostavit üemo nekoliko i tamo. Lovci su obiþno uzimali mlaznjarke. Krila su bolja. Ali nema ih smisla tegliti gore i dolje svaki put kad netko hoüe letjeti. Što ti radiš?" "Sreÿujem ovo." Zasjekao je svojom maþetom po drugom krilu. Kad deset ce'metara otpadne, on priveže krilo uz svoju desnu nogu. Osjetio se priliþno nakošeno. I Jeffer i Gawing su sad veü imali krila. Trojka odlepeta van, prema TESMOu, odbijajuüi se od pogodnih držaþa koje im je pružala kora. Claveov let je krivudao, pa se ustalio. Bio je u pravu. Ovako je bilo lakše izobliþenim mišiüima na njegovom bedru. Jeffer je prvi prošao kroz zraþnu komoru. "Prikazyvat Glas." TESMOv duboki glas reþe: "Spreman, Jeffer Znanstvenice..." Ženski glas ga prekine. "Jeffer, ovdje Lawri. Ja bih ti se pridružila." "Doÿi gore. Donesi nešto za jelo. Glavni motor üemo držati u pogonu možda dva dana." "Može. Lawri gotova." "O þemu se radi?" pitao je Clave. "Lawri mi ne vjeruje s TESMOm." Jeffer se nasmije. "Sad üemo napuniti zvijer." Clave uzdahne. "Crpka?" "Tako je. Ti pumpaj dok ja obavim provjeru. Inaþe üemo izgubiti baricu kad budemo pod potiskom." Crpljenje je veü djelomiþno obavljeno, ali megatone vode i dalje su se gnijezdile uz deblo. Clave proturi crijevo iz TESMOa do barice. Crpka se sastojala od kotaþa, cijevi i ventila, sve izraÿeno od þvrstog drveta grane. Clave se podupre leÿima i rukama o koru i udarcem noge po žbicama pokrene kotaþ. "Pomoü bi bila dobrodošla", gunÿao je. Gawing mu se pridruži. Iz crpke poteþe. Bara se nije brzo smanjivala, ali smanjivala se, ipak. Prekinuli su i žedno pili, pa ponovo nastavili pumpati. Sunce je padalo sa zenita prema nadiru zato što na polovici godine nije bilo iza Voya, nego sjevernije za puna tri stupnja kad Jeffer provuþe glavu kroz otvor zraþne komore. "Stani! Cisterna je puna!" Clave zabaci glavu kako bi otresao znoj iz kose. "Uÿite." Jeffer ih pošalje naprijed, do prednjeg reda sjedala. "Privežite se." On zatipka, i uspravne plave pruge pojave se na tabeli pod prozorom. ýetiri skupine po þetiri u kutovima kvadrata, i veüa crta u središtu. On dotakne središnju crtu.

Zvuk u kabini bio je sliþan urliku vjetra na ušüu stabla. Clave osjeti perolaki pritisak struje i znao je da se stablo kreüe. Jeffer im je rekao: "Veü smo ispravno smješteni, s motorom usmjerenim na zapad. Potiskujemo prema istoku. To dovodi Stablo Graÿana u širu orbitu, pa zato usporavamo i plutamo prema zapadu, dalje od Busena." Clave se pitao želi li to promatrati izvana. "Je li tamo vani opasno?" "Može biti. Ne pada ti se u vatru. Ionako, ovdje je bolji pogled." Jefferovi prsti su zaplesali i TESMOv prozor izbaci pet manjih prozora. "Stražnji pogled je upropašten kad smo pali natrag u Dimni prsten..." "Jeffer, ti ovako puno tumaþiš samo kad si nervozan. Što nije u redu? I prije smo pomicali stablo." Gawing se nasmijao. Zvuþalo je kao da je i on bio malo nervozan. "Sjeüaš se kako smo onda bili napeti? Merril je bila uvjerena da üemo prepoloviti stablo i ubiti se." Clave slegne ramenima. Otiÿe naprijed i uhvati se u vratima zraþne komore. Ono što je od barice ostalo, istegnulo se sa debla pa se razbilo u jednu veliku kap i niz malih. Velika baramajka koju su zarobili dvadeset i dva spavanja ranije, plutala je prema zapadu. Sunce je prošlo Voy i poþelo se uspinjali. Debelu troperajastu pticu, ravno na zapad, do tri klomtara dalje, odjednom zahvati epileptiþki grþ, rastroji se u tri vitke ptice koje se raštrkaju. Clave je kasno shvatio što je vidio: trojedinu obitelj iznenada je pogodila nevidljiva vrelina TESMOvog izgaranja. Glave ude unutra i ponovo se priveže. 2þekivao je Lawrin dolazak veü neko vrijeme, ali urlik TESMOa nadglasao je njen ulazak. Okrenuo se i ugledao je na pola puta izmeÿu sjedala... i Debby iza nje. I Rvllin. I Booce i Carlot. Glave se uspetljao oslobaÿajuüi kopþu koja ga je vezivala | uz stolicu. Trajalo je predugo. Našao se izmeÿu Jeffera i Gawinga, s Lawri iza sebe. Uzdahnuo je: "O þemu se ovdje radi?" Jefferovi prsti su zaplesali. Ploþa se zatamni. On reþe: "Možemo se tuüi, ili üemo razgovarati. Ili možemo razgovarati pa se onda potuüi, ali ti si jedan, Glave. Onesposobi mene, Lawri üe voziti TESMO." Zvati pomoü? Ako bi se uspio provuüi pokraj Jeffera, da upotrijebi Glas, dizalu bi još uvijek trebao þitav dan da stigne gore... zaboravi. Glas je povezan sa srebrnim odijelom, koje je Rather sad gurao glavom naprijed kroz vrata zraþne komore. Dobro bi mu došlo da nekoga udari. Clave reþe: "Bit üu dobar. Dakle, o þemu se radi?" "Idemo u posjetu Admiralitetu", reþe Jeffer. Rather i Booce su unosili stvari unutra: dva dimljena purana, veliku koliþinu lišüa, mahune s vodom. "Svi?" "Ti ne, Clave. I Lawri ostaje. Stablo Graÿana treba Predsjednika i Znanstvenika." "Kako ste odluþili..." U Lawrinom glasu bilo je i malo oštrine. "Znali smo da jedno od nas mora ostati. A ja sam propustila svoje vrijeme krvarenja. Nosim gosta. Pitala sam se zašto je smrdnik bio tako nježan." "Svi biste trebali ostati. Uzimate TESMO?" "TESMO, srebrno odijelo, i cijev sa Drvonoše." Svi su izgledali vrlo ozbiljno. Pozadinski urlik podsjeti Clavea da upita: "Mislite li prije toga pomaknuti stablo? Ili je i to bila laž?" "Dat üemo vam jednodnevni potisak", reþe Jeffer. "Ništa više. Neüu biti tu da vas usporim, a htio bih da vas mogu ponovo naüi."

ýime? Da li bi ti London Stablo dozvolilo da zadržiš TESMO? Neüe ni Admiralitet!" Gawing reþe strpljivo: "O tome smo raspravljali. Neüemo uvesti TESMO u Busen. Oni nikad neüe saznati da postoji. Jeffer üe negdje sakriti TESMO. Mi ostali ulazimo unutra kao drvari, s Booceom i Rvllin koji üe nam pokazati kako." Claveov um je užurbano radio. "Slušajte me, sad. Hoüete slušati?" "Da, Predsjedniþe." "Prvo, jeste li svi dobrovoljci? Rather, kako su tebe uvukli u ovo?" "Ne mogu iüi bez srebrnog odijela", rekao je djeþak. "Oh, išli bi oni. Je li tako, Jeffer?" "Da." "Ja idem, svejedno", reþe Rather. Nije izgledao kao da üe se predomisliti. Rather se nije þak ni potrudio da raspravlja, iako je bio u tome dobar. Clave je znao kako bi on pridobio þetrnaestogodišnjeg deþka. Utrpaj ga u srebrno odijelo, zovi ga Srebrnim þovjekom, ponudi mu položaj i avanturu... "Carlot?" "Ja idem kuüi", djevojka reþe prkosno. "Debby?" Veü i površan pogled je Claveu govorio da je tu bitku izgubio. Debby je bila divlje sretna. Takvu je nije vidio još od Rata London Stabla. "Što s Anthonom?" Debby reþe: "Nisam mu ništa rekla. Jeffer, natjerala sam ga da govori. Sasvim dovoljno mu se sviÿa Stablo Graÿana, i ne želi nikakve promjene. Jesi primijetio kako se deblja?" "Šteta", reþe Jeffer. Clave reþe: "Stet. Prihvaüam da üete to uþiniti. ýuo sam vašu rijeþ, i vi ste þuli moju, i obje nek' se nose u ušüe. Ali zar vi ne shvaüate da üe to raskoliti Stablo Graÿana? Ovo je pobuna. ýekajte! Mislim, pobuna je naþin kako ste to smislili. Ako to ne sredimo, Stablo Graÿana se nikad neüe oporaviti. Mora izgledati bolje nego što sad izgleda." Pobunjenici su se meÿusobno pogledali. "Evo kako mora biti", reþe Clave. "Prvo, idem ja. Gawing ne ide. Ti si rekao i u pravu si stablo treba Predsjednika, i to je Gawing." Gawing reþe: "To je glupo. Ti si... " "Ja sam gnojni Predsjednik, i ako ja idem, ekspedicija je službena. Osim toga, moram se osigurati da üete vratiti TESMO i srebrno odijelo. Graÿani bi bili ludi da pristanu na manje. Prema tome, ja te imenujem mojim Privremenim Predsjednikom dok se ne vratim." Hladnokrvno, Gawing upita: "Još nešto?" "Da. Nemate i Boocea i Ryllin. Jedno od njih ostaje. Mora postojati razlog da nas Serjenti dovedu kuüi." "To ne možemo", reþe Ryllin. "Booce se brine za Drvonošu. Ja se brinem za posao. Ja obavljam svu kupnju i prodaju. Tko vidi jedno od nas u Busenu, oþekivat üe da vidi oboje." Clave je masirao kvrgu na bedru. Ponekad mu je to pomagalo u razmišljanju. Misli! "Graÿani s kojima vi poslujete, ti... trgovci? Ako posluju s Booceom, što üe se dogoditi?" Rvllin reþe: "Moj suprug je vrlo dobar sa strojevima, u trgovini nije tako dobar. Krenulo mu je mnogo bolje nakon što je pametno odluþio da me oženi. Ali Drvonoša ga razumije, on... " "Bez tebe, oni bi uspješnije trgovali?" "Prokletstvo, bi, sigurno", gorko reþe Booce. Zatim: "Da, uspješnije." "To bi im se sviÿalo? Neüe se previše pitati što im je donijelo tu sreüu?" Sad je Rvllin kimnula. "U redu je, ljubavi. Smisli priþu. Morali bi povjerovati u nju." "Ali nedostaju nam i tri küerke!" "Kuüa. Dosad su veü morale završiti s gradnjom naše kuüe. Djevojke i ja smo s Drvonošom ili smo u kuüi, uvijek tamo gdje ti nisi. Možda sam ja negdje na Tržnici, kupujem

namještaj. To je bio razlog ovog zadnjeg putovanja, mi üemo mi smo htjeli..." On se iznenada okrene. Izljevi osjeüaja im ovdje nisu potrebni! Clave reþe: "Ništa ne skrivamo, osim srebrnog odijela i TESMOa. Uostalom, možemo priþati što hoüemo. Što sljedeüe? Gawing, Lawri, Rvllin, vi se podržite meÿusobno kad se vratite u pramen. Tko pita, Predsjednika se moralo nagovarati, ali ja sam se složio, i dodao razraÿene pojedinosti." Rather se javi s prednjeg dijela. "Jeffer, cijev je usidrena uz trup. Imamo sve drugo, ali sve se mora usidriti." "Nastavi. Kasnije üu provjeriti. Gawing, prihvaüaš?" "Gnoj. Pa, to üe vjerojatno sprijeþiti Minyu da me ubije... Clave, hoüe li to uspjeti? Je li to dovoljno?" "Samo ako se vratimo. Vratimo se s TESMOm i još sa neþime, takoÿer. Skoro i nije važno, þime." "Stet. Ja sam Privremeni Predsjednik." Jeffer zaustavi glavni motor. "Nek" netko ode van i odveže našu užad." Rather krene. Debby se pridruži Booceu na prednjem dijelu. Poþeli su priþvršüivati preostali teret: dvije velike kuke, dodatnu odjeüu, vreüe neobojene tkanine, harpune, samostrele. Lawri je rekla: "Jeffer, da ti nešto pokažem." Smjestila se do njega i zatipkala po komandama, šapüXüi. Njeno rame zaklonilo je vidik Claveu. Claveov mozak je i dalje divljao, tražeüi nedostatke... tragao je za rupama u mreži za zeþevke! Nije bilo naþina da pobuna prijatno zamiriši. "Uzimamo li bacaþ? Ne, naravno, ne." Oružje koje je Mark nosio kad je zarobljen, sad je bilo pod nadzorom Predsjednika. "Gawing, on je u starijem dijelu moje kolibe, gdje je nekad bila blagovaonica. Ako nemaš bacaþ, nisi Predsjednik. Uzmi ga prije nego što netko primijeti." Rather se uvukao natrag kroz vrata zraþne komore. Gawing, Rvllin i Lawri su otišli. Jeffer je pustio da se dobro udalje prije nego što je pokrenuo male mlazne motore. Stablo se udalji. Tri siüušna graÿanina zaplovili su prema platformi dizala. Kavez je gotovo stigao do platforme. Jedan putnik je unutra vikao i mahao šakama. "Sigurno je netko našao Marka", reþe Debby. "Smiri se, Clave, samo smo ga svezali." "Aha. Ali da sam znao da dolazi pomoü... preskoþi. Vi bi im zatvorili vrata pred nosom. Nadam se da ste u stanju naüi nešto vrijedno u Busenu, gnojaþi. Sad je na udaru moja reputacija."

DIO DRUGI DRVARI

Poglavlje sedmo STRŠLJENI MEDARI sa kaseta Stabla Graÿana: GODINA 384., DAN 1590. JEFFER, ZNANSTVENIK. NAPUSTILI SMO STABLO GRAĈANA KAKO BI ISTRAŽILI ýETVRTU LAGRANGEOVU TOýKU, S NAGLASKOM NA IZVORE I POPULACIJU. MISIJA KAKVA JE ZAMIŠLJENA, PROMIJENJENA JE KAKO SLIJEDI: PREDSJEDNIK GLAVE SAD VODI. OVA EKSPEDICIJA JE POSTALA ODOBRENO DJELOVANJE STABLA GRAĈANA. SAD PREDAJEM DNEVNIK PREDSJEDNIKU CLAVEU. CLAVE, PREDSJEDNIK. POSADU ýINE: JEFFER KAO ZNANSTVENIK I KAPETAN, GRAĈANI DEBBY I RATHER, BOOCE I CARLOT SERJENT KAO VODIýI I JA OSOBNO. STALNO PRVENSTVO IMA ZAŠTITA TESMOA I DRUGIH VAŽNIH POSJEDA STABLA GRAĈANA. NIKAKVO ZNANJE NIJE VRIJEDNO USVAJANJA AKO GA SE NE MOŽE PRENIJETI STABLU GRAĈANA. Carlot je gledala preko njihovih ramena. "Vi koristite..." "Prikazyvat Završi dnevnik", rekao je Jeffer. "... iste datume kao i mi?" "Zašto ne?" "Pa, kako znate?" pitala je Carlot. "Godine, dosta je pratiti kad sunce zalazi za Voy, ali što s danima? Mi spavamo dva dana od pet, toþno? Ali možete se izgubiti u brojenju..." "Koga briga?" reþe Glave. 'Tko zna koliko dana ima u godini? Ovisi, gdje se nalaziš." Jeffer je pozvao brojeve na ekran. "TESMO bilježi standardni dan, oko þetiri i pola za spavanje. Mi smo nekad vodili bilješke na štapiüima u Znanstvenikovoj kolibi. Kako vi mjerite vrijeme?" Carlot reþe: "Admiralitet postavlja vrijeme." Booce se smijao. "Oni ga sigurno dobivaju na isti naþin! Knjižnica izgleda priliþno sliþno ovom ekranu, Jeffer. Kao da je netko istrgao ovaj dio TESMOa." "I tipke izgledaju sliþno?" "Nisam bio dovoljno blizu da vidim. Ne puštaju obiþne posade blizu. Da vidimo... u ceremoniji prelaska godine, Radyo Mattson je držao govor, ali jedan þasnik Mornarice je stajao pred Knjižnicom, i njegove ruke su se kretale... " A Kendy je motrio sve njih. TESMOv autopilot je þuo sve. Svakih deset sati i nešto više, prebacivao je svoje bilješke do Discipline. Kendy je u razgovorima tražio ono što bi mogao upotrijebiti. Oba TESMOva autopilota, razdvojena pet stotina i trideset i dvije godine i jedanaest mjeseci, bilježili su vrijeme Dimnog prstena, s vremenom dolaska Discipline oznaþenim nulom. Zanimljivo. Pobunjenici su ih sigurno podesili kad su postali sigurni da se nikad neüe vratiti. Presjekli su veze s prošlošüu, Kendyem, Zemljom, samom Državom. Ipak, koristili su rijeþ pobuna kao opscenost. Zaþudno. TESMO je letjeo na istok, zraþnom brzinom od sedamdeset i jednog kilometra na sat, djelomiþno napunjen gorivom, noseüi vodu koja üe postati gorivo. Djelotvornost solarnih kolektora bila je pedeset posto, kolektori djelomiþno zasjenjeni starom cijevi usidrenom za trup. To je bila cijev za tekuüi kisik, išþupana s TESMOa. Mnogo TESMOva moralo je biti

rastavljeno kad su prestali raditi. "Knjižnica" Admiraliteta bila je sigurno komandna ploþa iz rashodovanog TESMOa; ali, je li i dalje radila? Unutrašnjost kabine bila je uvredljivo prljava. Kendy je uoþio tragove starih obroka pojedenih unutra; perje i ptiþje govno iz lova na purane, pred deset godina; crna glina koja je stigla s istog putovanja; i blato, uþestalo izbacivano iz spremnika za vodu. Prljavština nije bila opasna, samo estetski uznemirujuüa. Kendy nije vidio drugih problema, osim onih mikrosocioloških. Bio je na tragu. ýovjeþanstvo je bilo raštrkano. Nije se moglo reüi kako daleko se raširilo po Dimnom prstenu. Naselili su džungle slatke vune i pramenove integralnih stabala; znao je za þetiri siüušne civilizacije kraj toþke L4. Ali Admiralitet je, þini se, bio najgušüa zajednica, najbrojnija, najbolje organizirana: politiþki entitet najpogodniji da postane srce rastuüeg carstva. Isprva neüe sliþiti na Državu. Uvjeti su bili nevjerojatno drugaþiji. Nije važno. Daj im komunikaciju, okupi ih u jednu politiþku grupu. Zatim je oblikuj. Mora znati više. Priþe jedne obitelji lutajuüih drvara nisu bile dovoljne. "Knjižnica" Admiraliteta, toþe mu pokazati kako treba nastaviti dalje... ali veü je znao da üe morati, na kraju, kontaktirati sa samim þasnicima. TESMO mora nekako uüi u Busen. Jeffer je, izgleda, držao stvari dobro u rukama. Djelovanje pobune na Stablo Graÿana nije zabrinjavalo Kendya... ali Clave je dokonþao pobunu pridruživši joj se! Sad mora uvjeravati i Jeffera i Clavea. Ali Kendy se nije mogao obratiti Claveu. Otkrivanje Jefferovih tajni oslabilo bi Znanstvenikovo povjerenje. Upravo to je bila vrsta problema u kojima je Kontrolor najviše uživao. Za sad, Kendy je promatrao šestoro divljaka na snimkama napravljenim kroz proteklih deset sati. Puno su ga trebali nauþiti. Govori Booce: "Posjedujemo posjedovali smo vlastiti brod. Mislim da nas je to þinilo bogatijima od mnogih. Ja sam naslijedio Drvonošu od svog oca, i prva putovanja prošao s njim. Ryllin je küerka drugog drvara, i bila je nauþena na taj život. Imali smo þetiri küerke i nekoliko izgubljenih od možda dvadeset trudnoüa, sve dok smo dovozili drva. Postao sam dobar lijeþnik za porodiljstvo... " Kaseta je završila. Ljudi su se promijenili u Dimnom prstenu. Trudnoüa je bila laka u niskoj gravitaciji. Žene su bile trudne mnogo puta u životu. Smrtnost djece ("izgubljeni") bila je visoka, možda oko šezdeset posto; uroÿenici su to izgleda uzimali kao gotovu stvar. Discipline nije nosio nikakvih bolesti. Meÿutim, s promijenjenom gravitacijom, promijenio se rast kostiju i organa. Neka djeca nisu mogla probavljati hranu. Neki su rasli þudno, dok im bubrezi ili jetra, srce ili crijeva ne bi prestala raditi zbog njihovog oblika. Okolina je bila upotrebljiva i blagonaklona onome tko bi preživio djetinjstvo. Kendyevi graÿani bili su neobiþnih oblika. Kendy se prisjetio Merril Quinn i saznao da je umrla šest godina ranije, u ranim srednjim godinama. Merril nije imala nogu. Borila se protiv London Stabla, i to ne kao sakata. Izobliþena djeca su prolazila TESMOm i bila snimljena. Ryllin Serjent je imala izuzetno dugaþak vrat, priliþno ljupkog, profinjenog i krhkog izgleda. Carlotine noge... Kendy je poželio da je vidi kako hoda ili trþi. Sazrijevali su polakše. Carlot je tvrdila da joj je þetrnaest i pol godina; imala bi dvadeset po zemaljskom raþunanju. Ali nije izgledala starije od petnaest. Ljudi se nisu razvili za Dimni prsten. Smrtnost djece mora da je bila užasna meÿu prvobitnom posadom. Pet stotina godina prirodne selekcije se pobrinulo za to. Kao s maþkama unatrag nekoliko generacija; bliska buduünost bi trebala donijeti znaþajan populacijski rast.

Kendy üe voditi civilizaciju koja üe uslijediti. Ispravno je krenuo baš sada. TESMO je ponovo ulazio u doseg. Kendyev teleskopski raspon zahvatio ga je u poniranju prema istoku i van, usporavajuüi. U sadašnjem vremenu, Booce, Carlot i Rather bili su na straži dok su ostali spavali. TESMO se kretao kroz koprenu tanke magle. Magla nije onemoguüavala TESMOva osjetila. Kendy je primijetio anomaliju nešto prije nego posada. Opazio je ptice nepoznatog oblika. Imale su pluüa (TESMOv sonar je mogao vidjeti trostruku šupljinu) ali zadržale su djelomiþno dio koji je nekada morao biti vanjski skelet: oval od þvrste nebeskoplave školjke prekrivao je jednu stranu. ýetrnaest takvih ptica, svaka približno mase jednog vepra, širilo se u nizu preko neba. Smotane same u sebe, peraje i krila i glave svijene oko tog ovala od školjke. Nebesko plave kugle, hladne u infracrvenom, komatozne ili mrtve. Sad ih je Booce spazio. Probudio je Jeffera. "Cijelo jato mrtvih ptica. Što ih je ubilo?" "Sa zatvorenom zraþnom komorom, nas ništa ne može dotaknuti." Jefferovi prsti poskoþe. "Vanjski zrak je u redu, ništa otrovno. Ma, gnoj!" "Što?" 'Temperatura. Tamo vani je hladno." Kendy je veü pronašao izvor hladnoüe. Prijenos u sadašnjem vremenu pokazao je Jeffera kako smješta TESMO uz jednu od velikih ptica. Ostali iz posade bili su u i u blizini zraþne komore. Debby odapne privezanu strijelu iz samostrela u pticu. Odbila se. Ona odapne još jednu... ... dok je Kendy slao žmirkavo svjetlo oko slike bare. Samo je Jeffer to mogao vidjeti. Rekao je tiho: "Stet." Povukli su pticu na palubu. Clave reþe: "Pa, sad je mrtva." "Imam nešto", reþe Jeffer. "Clave, u onom gustom oblaku je bara. Vidiš li ti išta neobiþno u vezi s njom?" "Nema života oko nje. Taj oblak je pregust da bi bio tako malen. Što to znaþi?" "Ne znam." Led. Bara je bila jezgra od pjenušavog leda unutar ljuske od otopljene ledene vode. Led je bio rijedak u Dimnom prstenu. Bara je bila golema, nekoliko stotina tisuüa tona, ali Kendy je pretpostavljao da je bila još i veüa. Silna bara je sigurno izletjela iz Dimnog prstena zahvaljujuüi gravitacijskoj pomoüi s Golda. U gotovovakuumu plinovitog torusa vrila je i ledila se istovremeno, i kasnije, pala natrag, smanjena isparavanjem, smanjena i dalje vrelinom ulaska. Sad je hladila nebo oko sebe, topeüi se. Kendy je mogao þuti pingove dok su se mjehuri gotovovakuuma mrvili unutar ledene kore. "Ne sviÿa mi se ovdje", reþe Booce. "Previše je þudno." "Želja ti je uslišana. Privežite pticu i zauzmite svoja mjesta." Jeffer priþeka dok to oni ne obave, pa pokrene stražnje mlaznice. TESMO se udalji. Carlot pokaže stražnji vidik. "Gledajte!" Ptice štitarke kotrljale su se u TESMOvom vrelom naletu. Jedna po jedna, zalepetale su, i zatim se raširile u dugu od krila i repova i pahuljastog perja. Grijale su se u vrelini hvatajuüi što više mogu topline. Njihovi oklopi sad nisu bili veüi, u srazmjeru, od ratniþkog štita. Kad se Discipline pomakao van dosega, ptice su se svrstale u niz i poletjele prema zapadu, poveüavajuüi udaljenost izmeÿu sebe i otopljenog gleþera. "Nije potrebno odabrati stablo dok nemaš med", rekao je Booce. "Možeš naüi stablo na sto klomtara od Busena i svejedno proüi pola tisuüe klomtara tražeüi svoju džunglu žalaca." Njihov ulov bio je priþvršüen teretnim kukama, odstranjene kože i iznutrica i nešto grimiznog mesa. Booce je u ruci držao sirovo ptiþje meso, tanko izrezano i smotano oko stabljike limun

bršljana. Njime je pokazivao prema pogledu odozdola. "A ono je džungla žalaca. Zelena mrlja, tamo vani." "Stet." Jeffer pokrene mlaznice. TESMO se okrene. Carlot zacvili i zgrabi Rathera, probudivši ga. Booce ispusti svoj obrok, i uhvati se za naslon sjedala. Jeffer sakrije osmijeh. Ovaj napredni narod Admiraliteta smatrao je TESMO jednako uznemirujuüim koliko i Jefferovi graÿani. Usmjerio je TESMO istoþno od Booceove zelene mrlje. Istok te vodi van... "Pola dana i imamo med. Što još trebamo?" "Neki naþin da ga sakupimo", odgovori Booce. "Stavit üemo Rathera u srebrno odijelo. Nikakav gnojavi insekt neüe ga kroz to ubosti!" "Tako je. Bolje nego oklop." "Priþaj nam o Admiralitetu", reþe Clave. Booce zaklopi.oþi, da razmisli. Zatim: "Vi ste ovdje usamljeni. Ima previše prostora. U Busenu je sve gusto. Zamislite sjemenu mahunu i Admiralitet zamislite kao ljušturu. U bilo koje doba dana ili noüi, samo na Tržnici ima više ljudi nego što ste vi ikada vidjeli. Trupce dovlaþimo u Busen kroz vrijeme od godine do dvije, pa priredimo dražbu na Tržnici. Dvaput su nas napali lakonogi banditi. Jednom smo se vratili baš kad je pristajao drugi trupac, i za drvo smo dobili polovicu od oþekivanog. Ali s godinama, skupili smo dovoljno novca da platimo moju trgovaþku dozvolu. Ovo je trebalo biti naše posljednje putovanje. Trebali smo se smjestiti u Busenu, i ja bih sam obraÿivao drvo i prodavao gotove grede i kvrge, dok bi se Rvllin pozabavila pronalaženjem dobrih muževa za naše küerke. O tome se i radilo: dostižu tu dob... "Clave upita: "Možemo li zaista uvjeriti Admiralitet da smo drvari?" "Mi üemo i biti drvari", reþe Booce. "Nije problem ponovo izgraditi Drvonošu.. Trebali bi imati više oružja za sluþaj da naiÿu lakonogi, a sve mora izgledati kao oprema Admiraliteta... no, svejedno, ne izgledamo kao tipiþna drvarska obitelj. Ali i ne moramo, jer ja imam svoju trgovaþku dozvolu." "Što to znaþi?" "Znaþi da mi ne moramo odmah prodati trupac. Mornariþki brodovi üe nas dopratiti unutra i dodijeliti nam prostor na pristaništu. Ja mogu postaviti duüan na Tržnici i prodavati drvo, i unajmiti koga hoüu; što znaþi da vi ostali možete biti radnici unajmljeni iz džungle lakonogih, ili kupljeni kao smrdnici. Neki lakonogi drže smrdnike. Ne i Admiralitet, pa bi vi bili slobodni ako vas ja kupim." "Slobodni, ali ne i graÿani." "Toþno." Booce razmisli o tome, i nasmiješi se. "Ti imaš taj dar, Glave. Od istine reci što je više moguüe. Debby, ti si iz Carther Država, ravno. Nasukala si se u nebu, probila se do stabla, i sad bi ponovo htjela živjeti u džungli. U redu, Debby?" Debbyne usne su se pokretale dok je nijemo ponavljala pojedinosti. "Stet." "Morat üemo reüi da je Stablo Graÿana blizu Busenu. Inaþe, stižemo kuüi prebrzo, i morali bismo ispriþati za TESMO." Clave kimne. "Dakle, prodajemo trupac. Kako?" "Smjestite se na Tržnici i objavite dražbu. Kupite vaše sjemenke zemaljskih plodova i odete kuüi. Admiralitet üe uzeti pola u porezima..." Clave je uzviknuo: "Pola?" A Jeffer reþe: "Porezi?" "Porezi," rekao je Booce, "to je novac kojeg Admiralitet uzima da bi se održavao. Svi plaüaju, ali bogati plaüaju više. Dobar trupac znaþi bogatstvo. Za cijenu TESMOa vi bi mogli biti

još bogatiji, dakako." "S TESMOm smo to što jesmo. To ne bismo htjeli ugroziti", reþe Clave. "Onda TESMO ne treba dovesti u Busen. Mornarica ne bi htjela da joj nešto tako moüno plovi naokolo. Platili bi dobro, ali kupili bi ga, prodavali vi ili ne." Jeffer pokrene prednje mlaznice. Približavali su se džungli žalaca. Odreÿeni vezovi savršeno su odgovarali srebrnom odijelu, kao da im je upravo to bila svrha. ýetiri skupine. Za þetiri odijela? Jeffer je oslobodio vezove. "Srebrno odijelo je tvoje, Rather. Ja üu te nauþiti sve o njemu." Rather je u srebrnom odijelu vidio oznaku položaja. Nije o tome razmišljao kao o obvezi. "Je li ti Mark pokazao kako se s time radi?" "Gledao sam ga. Podigneš ovu kvaþicu. Uzmeš glavu i okreüeš je dok ne stane. Povuþeš gore. Okreneš na drugu stranu. Podigneš. Pa ovu kvaþicu. Onda ovo povuþeš dolje... odvojiš... dobro." Odijelo je izgledalo kao izvrnuta koža patuljka. Prvo noge, pa ruke. Sagni se ispod vratnog prstena. Rather zaklopi klizne kopþe, kvaþice. "Trebam zatvoriti i glavu?" "Pokrij se. Da ne budeš izboden", Booce reþe. "Ti mali pobunjenici mogu mobija izbosti na smrt." Rather zaklopi kacigu. Reþe: "Zrak je ustajao." Nisu ga mogli þuti. Nije se stvarno mogao ugušiti, tako brzo, zar ne? Jeffer podigne pokrivalo za glavu. "Prvo slušaj. Stavi ruku ovamo." Poveo je Ratherove prste do niza þetvrtastih dugmeta na vanjskom dijelu vratnog prstena. Pritisnuo je jedan (obojeno svjetlo upali se Ratheru ispod brade), i još jedan (zrak šikne unutra, odasvud, s vratnog prstena). Vrškom Ratherovog prsta zavrtio je mali kotaþLü, naprijed i natrag (mlazovi zraka su bili slabiji pa jaþi). "Zaklopi kacigu." Rather uþini kako mu je Jeffer pokazao. Zrak s vratnog prstena šištao je oko njegove glave. Clave je govorio nešto nerazgovjetno. Jeffer povede Ratherov prst do još jednog kotaþLüa, i odjednom se Clavev glas pretvori u urlik. "... iscrpiti zrak? Ta stvar treba biti zatvorena? Ne idemo ponovo van Dimnog prstena, je li tako?" "Nadajmo se, ne. Rather, ti propuštaš. Zatvori taj prorez na grudima. Kako Booce govori o stršljenima, ništa ti ne smije biti otvoreno." Rather napipa, pa pritiskom prsta zaklopi otvor koji mu je promakao. Zatim su mu pokazali male kotaþLüe na grudima. Jedan pokrene na lijevo, probe radi. Njegova lijeva noga poskoþi nagore i on se zakotrlja zrakom, udari glavu i lakat, hvatajuüi se za vezove dok je drugom rukom vraüao kotaþLü na nulu. Nabio je oba koljena prije nego što se je uspio zaustaviti. Clave i Debby su onemoüali od smijeha. Jeffer se odmaknuo. "To ne diraj dok si unutra! S njima letiš. Sad üu te izvesti van. Malo se zabavljaj s mlaznicama. Ako upadneš u nevolju, doüi üemo po tebe." Rather se podupre o vrata zraþne komore, osjeüajuüi se zarobljenim. Džungla žalaca bila je debeli, pahuljasti prsten pola klomtara širok, tamnozelen izvana, i lagano se okretao. Unutrašnji rub plamtio je naranþastim i grimizom. Rather je, pogledavši kroz vrata, tamo opazio kretanje, sliþno uzdrhtaloj magli. Clave i Booce ga otisnu u nebo. Oni uopüe nisu mogli znati kroz što prolazi djeþak, mislio je Kendy. Kako i bi? Nitko nije mogao letjeti u prastarom zraþnom odijelu. Rather bi trebao biti i agorafil i akrofil ujedno. Kendy je objasnio zraþno odijelo dijagramima i strelicama: no da li je pokazao Jefferu kako se nadopunjava kisik i gorivo u odijelu? Ponovi taj dio memorije... ne. Obavi to uskoro, ako