nije veü prekasno. Od onog što je Kendy gledao veü su prošla dva sata. Ali TESMO je ponovo bio u dosegu, i u sadašnjem vremenu, djeþak je bio unutra, van odijela! još uvijek živ. Kendy je pustio snimku dalje: Debby i Clave lebdjeli su na sigurnoj udaljenosti. Djeþak se praüakao. Bilo ga je posvuda po nebu, okretao se, brže... polakše, naginjao se natrag i boþno kako bi usporio vrtnju... uþio je kako se micanjem ruku i nogu mijenja položaj. Obišao je TESMO, pa se izvio prema zelenom krugu kojeg je Booce odredio za metu. Jeffer progovori kroz radio u odijelu. "Ne još, Rather. Vrati se. Nemaš ništa za nošenje tog, tog, Booce?" "Meda." "Tog meda. Booce, što mu treba?" "Za to služe vreüe." Rather se usmjerio prema TESMOu, poveüao potisak, obrtao se dvije seknude pa se izvio unatrag padajuüi prema zraþnoj komori. Vatra zašišti s njegovih nožnih þlanaka, izvijajuüi se u luku naprijed. Dobro, Kendy pomisli. Dakako, on nije bio potpuni novak. Letio je s onim divovskim lepezama za plivanje. Deþko je ostavio otvorenu kacigu (ali nije iskljuþio zraþne mlaznice!). Debby poþne vezivati dvanaest grubih vreüa na njegova leÿa, bude joj upuüen urlik i ona ih sveže, umjesto toga, na njegove grudi, gdje ih je mogao dosegnuti. Upotrijebila je nekoliko navoja užeta. Divljaci nikad nisu bili bez užeta, Kendy se prisjeüao. Dobra praksa u okolišu slobodnog pada. U sadašnjem vremenu, Rather je ponovo prolazio kroz zraþnu komoru, a signal je slabio. Kendy je þekao. Veliki zeleni torus pretvorio se u krajolik kad je Rather stigao bliže. Bilo je tamnije od lišüa integralnog stabla, i pahuljasto, fino razmaknuto kako bi uhvatilo što je više moguüe sunþevog svjetla. Grimizno i naranþasto prodirale je preko zavoja, postajuüi jasnije. Naranþasti rožnati oblici, oblici sliþni nosu rakete, priliþno dopadljivi. Na tisuüe njih. I uzdrhtala magla se razišla: ne para koju raznosi vjetar nego bilijuni þestica koje se roje oko cvatova, roneüi unutra i van. Sad su kukci napuštali rožnate oblike i usmjeravali se prema Ratheru. Bili su posvuda oko njega, zujavi crni, bijesni oblak. "Znanstvenice? Ja sam u središtu. Jedva vidim. Stršljeni medari su..." "Potraži crveno", rekao je Booceov glas. Naranþasto i grimizno. Naranþasti rošþLüi veliþine tikve za piüe, i grimiz drugaþijeg oblika. Rather se odbaci bliže. Stršljeni su krenuli za njim. Tisuüe ptica veliþine palca; mali harpunþLüi za nos, nevidljivi þvorovi vjetra za leÿima. Mogao je razabrati bijesno zujanje kroz svoju kacigu. "Imam crvenu stvar... Booce, to je neka vrsta klizavog višekutnika velikog pola metra, prekrivenog mnoštvom sitnih trokutastih rupica. Raste izmeÿu ovih rožnatih oblika." "To je cvijeüe. Nije izraslo tu, priljepilo se. Jesi li uzeo nož?" "Ne. ýekaj malo, na mojoj nozi je maþeta. Sigurno je Markova." "Oslobodi mahunu s medom i nabaci vreüu na nju. Svezi vre'üu na vrhu." Rather zamahne maþetom iza grimiznog višekutnika. Srebrno odijelo þinilo je sve pokrete ukoþenima. Konaþno, mahuna s medom zaplovi slobodna. Rather odveže vreüu, otvori je i nabaci je na mahunu. "Imaš je? Zatvori i svezi vreüu. Gotovo?" "Gotovo. Na rukavicama mi je posvuda ljepljiva crvena stvar." "Stet. Sad radi dalje dok ne ostaneš bez vreüa. Nemoj lizati med!"
"Sa zatvorenom kacigom?" "Nemoj nikada lizati med. To je samoubojstvo."
Poglavlje osmo MEDNA STAZA s kaseta Stabla Graÿana, godina 1426. Državna: GOLDBLATTOV SVIJET GOLDBLATTOV SVIJET SE, MOGUûE, RAZVIO KAO NEPTUNOLIKO TIJELO U KOMETNOM OBUKU OKO PARA ZVIJEZDA. PO GOLDBLATTOVOM SCENARIJU, TIJELO JE ZAROBLJENO NEKOLIKO MILIJUNA GODINA NAKON DOGAĈANJA SUPERNOVE. KOLABIRAJUûA JEZGRA SUPERNOVE, ŠIREûI SVOJ VANJSKI OMOTAý ASIMETRIýNO, ZBOG ZAROBLJENOG MAGNETSKOG POLJA, MOGLA JE DOBITI BRZINU EKSCENTRIýNOG KRETANJA KOJA JE GOTOVO ODGOVARALA BRZINI PROTONEPTUNA. LIŠEN SVOJE ORBITALNE BRZINE, GOLDBLATTOV SVIJET SE KRETAO DRASTIýNO EKSCENTRIýNOM ORBITOM, PROLAZEûI VRLO BLIZU ZVIJEZDE LEVOVEVE. NAKON STOTINJAK PROLAZA, ROCHEOVE STRUJE SU IZOBLIýILE ORBITU U KRUG. IZGLEDA VJEROJATNO DA SE ORBITA GOLDBLATTOVOG SVIJETA I PRIDRUŽENOG PLINOVITOG TORUSA STEZALA KROZ ýITAVIH MILIJARDU GODINA. ZA TO VRIJEME, ZVIJEZDA LEVOVEVE SE HLADILA BUDUûI DA NEUTRONSKE ZVIJEZDE VIŠE NISU PODLOŽNE FUZIJI ODRŽAVAJUûI RELATIVNO STABILNU RAVNOTEŽU TEMPERATURE U DIMNOM PRSTENU. TREBA REûI DA ROCHEOVA GRANICA NIKAD NIJE APSOLUTNA. VARIRA, KAO I GUSTOûA TIJELA U KRUŽENJU. SVIJET TIPA PLINOVITE KUGLE MOŽE BITI UNUTAR SVOJE ROCHEOVE GRANICE, I OVAJ JE VJEROJATNO I BIO. ALI STJENOVITOMETALNA JEZGRA JE GUSTA. GOLDBLATTOV SVIJET JE VJEROJATNO BIO PRILIýNO VAN SVOJE ROCHEOVE GRANICE NAKON ŠTO JE PLINOVITA KUGLA IZGUBILA DIO SVOG PLINA, A EKSCENTRIýNA ORBITA POSTALA CIRKULARNIJA. MASA PLANETA SADA NE PRELAZI DVA I POL PUTA ZEMLJINE MASE... SAM GOLDBLATT, PLANETOLOG "Shvaüate problem? Previše je besmislica", Jeffer je rekao djeci. Rather i Carlot su potvrdili, ali oþi su im bile staklaste. "Možeš potražiti neke rijeþi. Možeš pogoditi nešto malo. Goldblattov svijet je Gold. Postoji bilješka o Zemlji i Neptunu i ostatku Sunþevog sustava, ali to je teško. Rocheove struje, Rocheova granica to je, izgleda, toþka ravnoteže izmeÿu struje i neke druge sile, možda iste sile koja ti mijenja orbitu ako proÿeš preblizu Goldu. Fuzija je snaga: pomoüu nje Sunce gori, i Discipline se kretao pomoüu fuzije. Oortovi oblaci, magnetska polja, supernova to Lawri i ja nikad nismo uspjeli shvatiti." Okrenuo se Booceu. "Klincima ovo treba, ali mrsko mi je što tebe tjeram da sve to slušaš ponovo, u tvojoj dobi... " I Booceove oþi su bile staklaste. "Ne, ne, ne. Ovo je sve za mene novo." "Niste imali nastavu? Imate Knjižnicu... " "Samo za þasniþku djecu", Booce reþe suho. "Nastavi s tim. Što je ekscentar?" "To je kružna putanja koja nije krug. Ide prema van i unutra. Booce, þinim li ja zloþin ako tebe i Carlot poduþavam u takvim stvarima?"
"Ali ja želim uþiti!" "Šuti, Carlot. To se nikad prije nije dogodilo", Booce reþe. "Uostalom, ne pokazuješ nam Knjižnicu." Carlot je bila uporna: "Znanstvenice, kakvog ima smisla sad prekinuti?" Jeffer se nasmije. Zatipkao je i prozor se ponovo pojavi. Busen je sad bio bliže, i više paralelnih linija pružalo se putanjom TESMOa. "U pravu si, Carlot, ali lekcija je ionako završena. Stigli smo preblizu." Debby odgovori izrazima negodovanja. "Booce?" reþe Jeffer. "Posebne želje?" "Ono najmanje, mislim, ali, pogledajmo bolje," Booce oslobodi spone svog sjedala i krene prema stražnjem dijelu. "Jeffer, hoüeš li otvoriti vrata?" "Može." On otvori. "Booce, ti ne vjeruješ prozoru?" "Više volim svoje oþi. Okreni nas, hoüeš li?" On se uþvrsti u vratima zraþne komore. Ostatak posade ga je u tome slijedio. Jeffer zapoþne manevar. Na prednjem vidiku, sad ulazeüi u lijevi pogled, jedno od stabala poþelo je svjetlucati: zelena aura se palila, gasila, palila, gasila. Nitko nije bio u blizini. Jeffer šapne: "Zašto?" Jedna ruka se zabola uz Jefferovo uho; morao je suspregnuti vrisak. "Tamo," rekao je Booce, pokazujuüi na jedno stablo. "Trideset klomtara, i izgleda zdravo." "A što misliš o ovom, Booce?" Jeffer pokaže stablo koje mu je zasvjetlucalo. "Ništa mu ne fali. Veüe je, dvostruke mase. Trebalo bi nam dulje da uÿemo u Tržnicu, ali dakako, bilo bi i više drveta, a tu je i TESMO... Zašto baš to?" "Predosjeüaj. Nemaš ništa protiv?" Sad je i Glave bio iza njega. "Jeffer, ti se to igraš vlasti?" "Ja... " "Ja sam Predsjednik, ti upravljaš TESMOm, Booce je drvar. Booce bira stablo." Jeffer suspregne uzdah. "Da, Predsjedniþe. Booce?" Booce pokaže na Jefferovog izabranika. "Ovo tu." Deset klomtara iznad pramena, drvo debla je zaklonilo kvrgu strane tvari. Jeffer opazi kako je Booce uputio pogled svojoj küerki, kad je ona htjela progovoriti. Odšutjela je. Na središnjoj toþki stabla, Jeffer usmjeri TESMO prema deblu. Koristio je položaj mlaznica dok je njegova posada zabijala šiljke u koru kako bi oznaþila þetverokut veliþine TESMOvog stražnjeg dijela. TESMO je plutao dok su oni isijecali dok svojim maþetama. ýak i na ovom mlaÿem stablu, kora je bila metar debela. Olakšali su si život, zasijecajuüi duž pukotina. Petoro njih je zajedniþki moglo podiüi i odvojiti velike plahte kore od drveta ispod nje, i potom otpiliti komade. Booce i Carlot upotrijebe pilu, pa je prepuste ostalima, kada su dobili predodžbu kako se s time radi. Booce i Carlot su se ponovo pridružili Jefferu u TESMOu. Booce reþe: "Izgleda da im dobro ide." "Ali stablo je nagrÿeno", primijeti Carlot. "I koliko üe nas drveta to koštati?" Ona slegne ramenima. "Pet posto? A nismo li mi žurili da stignemo kuüi?" Booce se smješkao. "Toþno. Jeffer, zašto ovo stablo?" "Vuüi üete mednu stazu niz deblo. Stet? Pogledajte taj ožiljak." "Možeš li mi reüi što bih ja trebao naüi?" "Ne, ne mogu." "Jeffer Znanstvenice, Stablo Graÿana nam je dalo zaklon i mjesto meÿu vama. Zahvalni smo. Neüu raspravljati o svakoj odluci koju donesete. Neüete to više trebati iskušavati."
Jeffer je osjeüao kako mu gore uši i obrazi. "Ako taj ožiljak nije zanimljiviji nego što Rþekuješ, ja neüu drugi put napraviti budalu od sebe, na to možeš raþunati. Neka bude?" "Neka bude. Neüu ovaj problem postaviti pred Predsjednika, nikada." "Lijepo od tebe. Što dalje?" "Med." U kabini, urlik glavnog pogona zvuþao je kao velika zvijer izdaleka: ali van zraþne komore, urlik je zaglušivao. Prozirni plavi plamen izvirao je iz otvora glavne TESMOve rakete. Toplina je zapljuskivala deblo. Carlotine oþi bile su širom otvorene od straha. Rather je povuþe za ruku, kako bi je usmjerio prema pramenu, i krene za njom, a Booce ga je slijedio. Stali su tamo gdje se buka ponešto smanjila. Sama gruba kora upijala je zvuk. Booce vrisne: "Ta buka je van pameti! Što je taj prokleti TESMO, brod sa zvijezda?" "Jeffer kaže da je došao ovamo na zvjezdanom brodu. Moj otac nikad nije vidio Discipline." To što je Rather rekao, bila je istina, ma tko bio njegov otac. "Ali vidio je zvijezde. Stvarne su." "Ja se toga bojim. Priznajem. Gledajte, buka rastjeruje bube iz kore! Idemo na posao." Booce je upotrijebio drvenu maþetu da napravi rupu na jednoj od medenih košnica. Unutrašnjost je bila podijeljena; saüe je sadržavalo crveni, ljepljivi med. Booce ga oštricom razmaze po kori. "Ovdje unutra üeš naüi još i ponekog stršljena," rekao je Ratheru. "Pokušat üe te ubosti kroz vreüu ako im daš par dana da postanu nestrpljivi, a onda umiru. Ali nemoj na to raþunati. Ne daj ni jednom da te dohvati. Sad razmazi slojeve u razmaku od nekoliko metara. Bliže, razbacuješ med. U veüem razmaku, bube izgube put." Rather je za sebe mislio da je penjaþ, ali ovo je bilo drugaþije. Imao je problema u napredovanju. Gotovo se izgubio meÿu vreüama koje je nosio. Booce i Carlot su se penjali glavom na dolje; ostavili bi ga za sobom da se Booce nije zaustavljao mažuüi deblo. Predahnuli su kad je sunce bilo na nadiru, a sjene postale zamršene. Sunce je prolazilo bliže Voyu kako je godina odmicala. Dan kasnije, uzeli su dulji odmor. "Ovo je dio kojeg najviše volim", reþe Booce. "Obiþno smo previše u žurbi. Ovog puta, vaš TESMO nas veü vozi kuüi. Možemo si ostaviti vremena, raditi što poželimo!" "Kao što?" "Pokazat üu ti putem." Booce poþne derati komade kore veüe od þovjeka, priþvršüujuüi ih rubom prema goloj kori. Kad ih je rasporedio, zapalio ih je. Dim je uglavnom ostajao gdje je i nastao. Booce usidri þetiri kigrama odreska od ptice štitarke usred oblaka. Manje odreske su pekli na svojim maþetama, bliže vatri, i jeli ih još vruüe. "Dimljeno meso üe trajati dok ne siÿemo," reþe Booce. "Ali na deblu ima i drugih stvari. Nikad se nisi penjao?" "Kad smo bili djeca, malo smo se penjali, ali samo na nižem dijelu debla. Nismo smjeli Lüi dalje od klomtara na gore. Ako padneš, lišüe üe te doþekati. Na više, išli smo dizalom." Spavali su brižljivo privezani u pukotinama kore. Ponekad, na trenutke, urlik TESMOa se mogao þuti kroz vjetar. Tamni oblak se oblikovao iznad njih i postepeno se spuštao, lebdeüi. Bube ovog stabla našle su med. * * * Doruþkovali su dimljenu pticu. Zatim je Carlot razmazivala med dok je Booce nosio hranu. Sunce ih je obišlo, još jednom. Uvijek su se zaustavljali kad su se sjene pružale ravno prema van. Voda je poþela teüi lijeno duž njihovog puta. "Bubama se sviÿa vlaga", rekao je Booce. "Na središtu je kora za njih dovoljno mokra, ali ne i dolje, niže. Moraš ih usmjeriti dolje
istoþnom stranom, uz vodopad, ili neüe doüi. Isto tako, deblo ih brani od vjetra. Neüemo da nam vjetar otpuše bube." Tu je bila i gljiva lepezarka, kao brojne blijede ruke pružala se iz kore. Carlot pokaže Ratheru kako da otrgne crveni rub prije nego što üe pojesti bijelu unutrašnjost. Bila je blaga, gotovo bezukusna, ali dobro je išla sa dimljenim mesom jakog okusa. S ruþkom, doÿe i zabava: grm ruža na vjetru. Stabljike su bile þetiri metra dugaþke. Tamnocrveni cvjetovi, krhki kao papir, okrenuti ravno prema Voyu, upijali su njegovo plavo svjetlo. Rather nešto sliþno nije nikad vidio. On i Carlot gledali su kako ruže plove prema istoku, dok se nisu izgubile iz vida. Rather je preuzeo svoj red u razmazivanju. Booce je pomno pratio, ali izgledalo je sasvim jednostavno. Sloj veliþine djeþje ruke; sljedeüi sloj dva metra niže. Tamni oblak letio je za njima niz deblo. Vjetar postane jaþi, iako ga je deblo zaustavljalo. Narastajuüa struja olakšala je Ratheru penjanje. Voda je snažnije tekla. Bila je þišüa od barske vode, þišüa od vode koja je stizala do bazena u blagovaonici. Okus je bio divan, a razmazivanje je bilo težak rad od kojeg se ožedni. Kroz dva dana, Ratherova ruka se pretvorila u jedan veliki grþ. Bio je preumoran da pomogne oko veþere. Booce se sam snalazio. Pronašao je školjkaste stvari skrivene u kori i išþupao ih. Isprženo, njihovo bijelo meso postajalo je ukusan obrok. Ponovo, uklinili su se duž dugaþke pukotine u kori, Carlot izmeÿu muškaraca. Na deblu je bilo opasnosti. Rathera su bolovi držali budnim. Napokon je primijetio nemirno micanje Carlotinih nogu. "Carlot?" Ne bi ponovo progovorio, no ona se javila odmah. "Ne možeš spavati?" "Ne. Otac mi je priþao o penjanju uz deblo. Kad su stigli do vrha, stablo se raspalo." "To je jedan od razloga zašto mi jednostavno ne odsijeþemo pramen ili ga spalimo. Ovo je lakše, ali isto tako odvlaþi bube od središta. Kad stablo umire, njih nema tamo da ga pregrizu na pola." "Kako se riješite vanjskog pramena?" "Ah, neke bube ne slijede med. Množit üe se dok mi budemo putovali. Kad se približimo Busenu, razmazat üemo još jednu stazu prema van." "Zašto si ti budna?" "Struja. Teško mi je spavati u struji." Ali njen glas se isprekidano gubio. Zašutila je i napokon, zaspala. Nakon doruþka Booce reþe: "Nešto bih želio pogledati na zapadnoj strani debla. Ostavite ovdje opremu." Penjanje je bilo lakše kad uz to nije trebalo i razmazivati med. Za manje od dana, napola su okružili deblo. Nad njima, oko þetvrt klomtara, kora je bubrila kao val koji se podiže u bari. Penjali su se prema tom mjestu. "Jeffer je htio da ovo pogledamo", rekao mu je Booce. "Mora da je nešto udarilo deblo dok je bilo mlade. Drvo je zaraslo oko toga." Drvo je bubrilo skrivajuüi tu stvar kao neko tajno blago. Rather je bio gotovo veü u krateru prije nego što je mogao nešto vidjeti. Carlot se, ispred njega, zaustavila. Booce je bio tik iza njega. Rather ga je þuo, zaustavio je dah. Carlot reþe: "Metal!" "Moram se ispriþati Jefferu", reþe Booce. "Metal, dakako! Stablo ga možda smatra otrovnim: vidiš kako ga drvo izbjegava dotaknuti! Ali Admiralitet neüe tako misliti." Rather upita: "Hoüemo to?"
"Hoüemo. Tajna dražba, mislim." Booce je bio duboko u krateru, prelazeüi rukama crvenocrnu površinu metala. "Šest do osam tisuüa kila. Nema smisla ni pokušavati da to pomaknemo. Morat üemo ga ionako pokazati Mornarici, osim ako... hmmm." Carlot pogleda svog oca. "Ne bismo htjeli privuüi pozornost." "Upravo tako. Moram o ovome razmisliti. No, lijepa moja posado, mislim da smo zaslužili slavlje!" Popeli su se natrag oko debla, ne žureüi. Booce je znao gdje se može naüi školjkaste kopaþe. Nakon ruþka proveli su dan sputani u, sad snažnom, vodopadu, najprije peruüi se i cijedeüi med iz svoje odjeüe, a onda u rvanju. I još su odradili malo razmazivanja prije spavanja. U dvadeset dana, stigli su do divljeg pramena. Rather nikad prije nije cijenio lišüe. Okruživalo ga je þitavog života. Proždirao gaje, uživajuüi u okusu i teksturi. "I vama se sviÿa", primijetio je. "Carlot, Booce, zašto ne živite na stablu?" "Oh, ima lišüa i u Busenu," Carlot reþe. "Svih vrsta. Rather, jedva þekam da ti pokažem!" Spavali su u lišüu. Rather je spavao kao mrtvac, od iscrpljenosti i poznatog osjeüaja spavanja pod strujom, u utrobi od mekog lišüa. Probudio se rano, i osjeüao se divno. Carlot je ležala nedaleko od svog oca. Lice joj je bilo pogoÿeno patnjom. Okretala se usporeno, nesvjesno se pokušavala održati u struji. Rather je primi za ruku, nježno. "Hej. Mora?" Njene oþi se otvore. "Oh. Rather. Pokušavala sam doüi do Wend. Ona je vrištala i pokušavala letjeti golim nogama... "Protresla je glavom, divlje, i sjela. "Nešto ti moram reüi." "U redu." "Kad smo plivali. Otac je primijetio da ti se digao." "Digao? A, digao. Ti si vrlo zgodna", reþe Rather, pomalo nesigurno. "Mi ne možemo praviti djecu." "Ne možemo? Hej, šumski divovi i graÿani London Stabla nisu imali nikakvih problema. Ja sam patuljak, ali... " Carlot se nasmije. "Otac kaže da ne možemo. Hoüe da se udam za drvara. On hoüe, ja mislim, da to bude Raff Belmy, sa Kladara, ali sasvim sigurno, drvar. Mislila sam, bolje je da ti kažem prije nego... no, prije nego što si ti nešto zamisliš." "Zamislim. Pa, prekasno je, u tom sluþaju." "Onda, u redu je?" "Jasno. Spavaj dalje." Istina je bila da je Ratheru gotovo laknulo. Zbog Carlot bez odjeüe, njegova glava je plivala a krv uskuhala: neugodan osjeüaj. A Booce nije htio da njegova küer voli patuljastog divljaka. Trebao bi mu to zamjeriti? Nekako, i nije. Za doruþak je bilo još lišüa. Zatim je Booce dao Ratheru maþetu. "Sljušti koru. Treba nam þitav prsten golog drveta pola metra širine. Mi üemo za tobom razmazivati." Tri i pol dana kasnije, bio je na pola puta uokolo. Kora je bila meka, lako je se moglo guliti, ali deblo je moralo imati dobrih dva klomtara u presjeku. Vratili su se u divlji pramen, jesti i spavati. Rather je sav bio jedan veliki bol, ali i dalje mu je prijalo spavanje u struji, u lišüu. Nakon doruþka, Rather je i dalje radio s maþetom. Serjenti su, izgleda, dijelili vjeru Stabla Graÿana u patuljkovu nadmoünu snagu. Završio je posao prije nego što su ponovo otišli na spavanje. Bili su brži od planiranog. Jeffer neüe spustiti TESMO po njih još šest ili sedam dana. S podnožja debla, promatrali su napad jednog mobija na bube koje su se spuštale mednom stazom. Mobiji su obiþno prodirali u oblake buba, iz neba, tražeüi hranu. To je bilo strašno stvorenje, uglavnom usta i peraje, leteüi na vjetru prema deblu i roju buba brzinom od stotinu metara po
dahu. Shvatilo je svoju grešku u posljednji tren. Razmahalo se divlje, zijevajuüi, neodoljivo smiješno, dok ga je vjetar bacao prema stablu. Njegov trup je za sobom ostavio kišu odvaljene kore. Bube su silazile kao oblak þDÿave prašine. Stigle su do prstena namazanog golog drveta i širile se prema sjeveru i jugu. Oblak se skupio, postao tamniji, rojeüi se na nekoliko üe' metara od kore. "Carlot. Sviÿa ti se na stablu?" Potvrdila je, promatrajuüi bube. "Booce? Gledao sam te. Ovdje ti se sviÿa." "Volim ovo." "Pa kako onda možete ubijati stabla?" Booce slegne ramenima. "Ima mnogo stabala."
Poglavlje deveto RAKETA iz dnevnika Drvonoše, govori kapetan Booce Serjent: GODINA 384., DAN 1280. DESET STUPNJEVA ZAPADNO OD BUSENA. NAŠLI SMO NASAD I IZABRALI JEDNO KRATKO, 30 KLOMTARA. DAN 1300. NAPUNILI U KIŠNOM OBLAKU. SVE JE MOKRO. DAN 1310. USIDRENI NA SREDIŠTU STABLA. DAN 1330. RVLLIN I KARILLV DO SAD SU VEû MORALE POSTAVITI MEDNU STAZU. BUBE IH SLIJEDE DOLJE, DO PRAMENA. ODVEST ûU DRVONOŠU UNUTRA PO NJIH. SVI SMO NESTRPLJIVI DA SE VRATIMO U ADMIRALITET, ALI NEMA NAýINA DA SE POSAO UBRZA. DAN 1335. RVLLIN I KARILLV SU SE UKRCALE. IZ UNUTRAŠNJEG PRAMENA VIDJELE SU BARU 50 KLOMJARA ZAPADNO I MALO UNUTRA. ŽENE TVRDE DA MOŽEMO ZAPALITI RAKETU I KRENUTI NATRAG, NE ýEKAJUûI NA BUBE. BARA ûE NAM NAPUNITI CISTERNU ZA VODU. TAKO BI ZARADILI DVADESET DO TRIDESET DANA. SAD JA TREBAM IZABRATI. POSTOJI RIZIK, ALI JA NIKAD DOSAD NISAM IZDRŽAO PRED ŽENAMA. ODUSTAT ûU BRZO, UŠTEDITI NA VREMENU. DAN 1360. BUBE SU STIGLE DO MEDNOG OMOTAýA OKO UNUTRAŠNJEG PRAMENA. OBIýNO BIH JA BIO TAMO DOLJE, I NADGLEDAO, ALI TO NE MOGU DOK SMO POD AKCELERACIJOM. NAIZMJENIýNO DRŽIMO STRAŽE PRED LAKONOGIMA. AKO NAS ONI NAĈU, KROZ POLA DANA MOŽEMO PRIPREMITI DRVONOŠUZA SAMOSTALNI LET. RAKETA JE VRELA I U POGONU. DAN 1370. USKORO ûU PRESTATI S ODRŽAVANJEM VATRE ZA CIJEV. NEKA DOGORI PRIJE NEGO ŠTO BUBE ODVOJE PRAMEN. MOGU NAS DOVESTI DO BARE NA OSTATKU PARE. AKO RAKETA PRESUŠI, TO ûE DJEVOJKE NAUýITI OPREZU. SVEJEDNO ûEMO NAPUNITI CISTERNU PRIJE NEGO STIGNEMO U BUSEN. UVIJEK NALETIŠ NA JEDNU DO DVIJE BARE DOK SI U POKRETU. DAN 1380. ODRASLO STABLO PLUTA PREMA NAMA; PREPRIJEýI? ûE NAM PUT. PROKLETSTVO. MOŽDA ûE PROûI. NIKAKVIH ULAZA DALJE. TESMO ih je pokupio na grani i vratio se na svoje pristanište s kabinom dopola ispunjenom lišüem. Rather je sumnjao da zadugo neüe ponovo jesti lišüe ili spavati u pristojnoj struji. ýuje raspravu kad je Clave htio ponovo pokrenuti motor. "Nema smisla", govorio mu je Jeffer. "Trošili bi gorivo da se borimo s vjetrom. Ide nam dobro ovako." Booce je svoj glas pridružio Jefferu. "Plovit üemo još dalje unutra nakon što se pramen odvoji. Ostavi nam nešto za disanje!" Da li je još netko vidio Claveov pogled unazad? Claveu je trebalo manje od jednog daha da proþita lica svoje posade, ali i Rather je to uhvatio. Ne tako davno, daleko u Stablu Graÿana, Gawing je ovako govorio svom sinu: "Ti si sad graÿanin. Gledaj Clavea na sastancima. On vodi tamo gdje üemo iüi. Uvijek je. Ti ne trebaš iüi Claveovim putem samo žito što Clave kaže tako... "
Motor je ostao iskljuþen. Stablo se polako kretalo na zapad i unutra. Njegovo gibanje prema zapadu usporilo se kroz nekoliko dana. Dani su bili kraüi i Voy je bio bliži. Najmanja djeca su nauþila da nikad ne gledaju ravno u Voy; ali Rather je znao. U uglu njegovog oka, ljubiþastobijeli vršak igle bio je jaþi, bliži i manji, s manje neba koje ga zamagljuje i izobliþuje. Za spavanje je trebalo šest dana; zatim sedam. Vrijeme se kovitlalo oko njih sve dok nisu prestali pratiti. Putovanje je postalo važnije od odredišta. Posada je živjela na kori, svi osim Jeffera. TESMO su smatrali previše þudnim. ýak je i Rather napustio TESMO nakon nekoliko spavanja. Shvatio je da mu se neobiþnost sviÿa: ali osjetio je da ga Jeffer doživljava kao uljeza. Znanstvenik upravlja TESMOm. Debby i Booce su nestali niz deblo kako bi nadzirali napredovanje buba. Vratili su se s dimljenim mesom dumba i dvije sušene kože, koje je Booce oblikovao u oklop vrlo sliþan srebrnom odijelu. "Neüemo ga koristiti na ovom putovanju, ali to je standardna oprema. Mornarica üe oþekivati da ga imamo." Nasad izdanaka integralnih stabala prošao je kraj stabla u smjeru Voya, prvi kojeg su graÿani ikada vidjeli. Bili su stotinjak metara dugi, s pramenom samo na vanjskom kraju. "Sjemenke otpadaju, van i unutra", rekao im je Booce. "Kad proklijaju, moraju ploviti natrag prema medijanu. Narast üe im drugi pramen kad bude dovoljno hrane za njih." Došao je i dan kad je Carlot pozvala svog oca i pokazala prema van. "Nije li ono nasad mahunarki?" Odostraga osvijetljena suncem, nakupina je mogla gotovo biti i minijaturni nasad stabala stotinu klomtara vani. "Malo... da. Predaleko, meÿutim." "Zašto?" pitala je Debby. "Pa, bilo bi predugo da... zaboravio sam TESMO. Pitajmo Jeffera." Jeffer pozove svoje prozoreuprozorima. "Jasno, možemo stiüi do tamo. Glave, hoüeš na izlet?" "Možemo li naüi put natrag? Stablo izgleda veliko kad si uz i njega privezan, ali sa šest stotina klomtara udaljenosti..." "Vjeruj mi." ýetrdeset biljaka raslo je u labavom grozdu, sve vrlo sliþne. Iz vlaknaste þaske okrenute prema zapadu, dugi, labavi list se vukao prema istoku, lijeno lepršajuüi na vjetru. Debela vilica se pružala van, na stotinu metara, iz sjemenog tobolca, završavajuüi u nekoj vrsti ovratnika. Svaki ovratnik nosio je smeÿi jajoliki oblik. 'To su mahune mlaznjarke", Debby odjednom shvati. "Mi smo na njima jahali u Carther Državama." Booce uputi Rathera do jedne od najveüih biljaka. Carlot i Debby su zaostale za njima. Rather Srebrni þovjek kružio je oko mahune, oprezan pred novom stvari: vlaknasto smeÿe jaje veliko i kao blagovaonica u kolibi njegovog oca. Bilo je dovoljno struje da napne vilicu. Manje mahune rasle su u spirali na kraju stabljike, veliþina u rasponu od šake do þovjeka. Nadopune, zakljuþi on,' koje üe rasli nakon što one zrele otpadnu. Zadovoljan, Rather obavije noge oko stabljike, zbog ravnoteže, i zamahne maþetom. Zvuk raznese þitavo njegovo tijelo. Nebo se zavrti oko njega.. Struja ga je razdirala. Osjeüao je kao da se prsti na njegovim rukama i nogama napuhuju dok ih je vrtnja punila krvlju. Proliv struje koja ga je koþila, Rather je silom održavao noge j uspravno prema tijelu; pritisne ruku na grudi i ukljuþi nožne mlaznice. Nebo uspori vrtnju. On usmjeri nogu suprotno od smjera okretanja i zaustavi se. Izmuþen i zaglušen, otvorio je svoju kacigu da þuje što mu dovikuje Booce. "Ta je bila zrela! Probaj drugu biljku!"
Rather odleti prema nasadu. Booce ga je vodio iz udaljenosti. "Ne, ta je zakržljala. Treba nam jedna velika." "Nisu li one velike vjerojatnije zrele?" "Zato koristimo oklop! Probaj tamo... " Mahuna je eksplodirala, odbacivši ga zapadno, dalje, dok su se sjemenke zvuþno odbijale od srebrnog odijela. Vrtnja je bila ovog puta manja: udar je bio izravniji. Rather otvori kacigu. "Mislim da sam se bolje zabavljao na stablu!" "Ovdje je prevlažno. Mahune vole širili svoje sjeme kad ima vode u blizini. Probaj onu tamo. Zatvori kacigu!" Rather je najozbiljnije razmišljao da li bi stranog trgovca poslao da samim sobom nagnoji stablo. Ali veü se kretao prema treüoj vilici. Nema drugog Srebrnog þovjeka, on pomisli. Opako je udario po podnožju mahune. A što sam ja, ako ne Srebrni þovjek? Mahuna otpadne van, i udalji se. Carlot i Debby zalepeüu za njom. Ni sljedeüa nije eksplodirala. Rather je lovio sjemenu mahunu, a Booce je lovio njega. Podboþili su leda o mahunu i krenuli natrag. Bili su blizu TESMOa kad Ratherove mlaznice utihnu. Petljao je s pogonskim kotaþima. Ništa. "Booce! Ne ostavljaj me!" "Što ne valja?" "Odijelo se ne miþe!" Booce se nasmije. "Hoüemo li morali na tu stvar staviti krila?" "Možeš me gurnuti...?" "Mogu i hoüu. Evo stiže Debby. Ja üu te gurnuli, a dame nek' izvole uzeti mahunu." Booce je djelovao nepristojno veselo, a Rather je veü shvatio zašto je tako. Booce je pronašao propust u zastrašujuüoj znanosti Stabla Graÿana. "Ostao si bez goriva, to je sve", Jeffer mu je rekao. "Vidiš ovo malo crveno svjetlo ispod svog vrata?" "Bilo je upaljeno kad sam krenuo van. Ne znam što znaþi." "Znaþi da ti je nestalo vodika. Mora postojati naþin da se odijelo ponovo napuni gorivom. Pretražit üu kasete. Ako ne uspijem ništa naüi, morat üemo pitati Marka, kad sve ovo proÿe. Samo mirno! Imamo mahune i imamo med. Možda nam više neüe trebati srebrno odijelo." ýetrdeset kilometara dugaþko stablo teško je promašiti sa šest stotina kilometara udaljenosti. Jeffer nije imao problema, dovodeüi ih natrag. Booce je oprezno napao prvu mahunu, udarajuüi stabljiku maþetom, ustuknuvši pri svakom udarcu. Nakon šestog udarca, mahuna je iznenada ispljunula zamagljeni zrak pod strašnim pritiskom. Booce se baci u nebo. Zaplovio je natrag, zadržavajuüi se na sigurnoj udaljenosti. I drugu mahunu je otvorio na isti, oprezan naþin. Zatim su je on i Carlot prepilili na dva dijela. Unutrašnjost je bila prošarana pahuljastim loptama veliþine šake, svaka s viseüim ticalom. Booce je sve to poþistio. Odsjekao je stabljiku s prve mahune, ostavivši malu rupicu. Gulio je rubove dok rupa nije postala manja od metalne cijevi. Tad prekinu, radi jela. Nastavili su rad nakon doruþka. Trebalo je njih þetvoro da bi ubacili krajeve cijevi u rupe, na obje mahune. Glave upita: "Kako tamo unutra dovodite vodu?" "Probodeš malu rupicu na suprotnom kraju cisterne. Staviš cijev u baru i sišeš. Trebaju ti dobra pluüa da bi bio drvar." "Predaleko smo unutra da bismo našli mnogo bara." "Znam. Mi obiþno napunimo Drvonošu prije nego što krenemo na posao, na stablu. Ali,
prokletstvo, imamo TESMO, a negdje üe biti i bara, i Drvonoša je ponovo þitav! Osim užadi. I kabina. Trebat üe nam drveta da sagradimo kabine." "Iüi üemo po drvo nakon sljedeüeg spavanja", reþe Jeffer. "Vanjska grana, mislim. Unutrašnja grana možda je na putu da otpadne." "Ne. Još trideset dana, najmanje." Carlot reþe: "Oþe..." "Nemoj u to vjerovati", smjesta je rekao Booce. "Uzet üemo vanjsku granu." 'Ti si drvar. Zbog þega si promijenio mišljenje?" Booce uzdahne. "Pogaÿao sam. Ja ne znam zaista kad üe unutrašnja grana otpasti. Jeffer, vjerojatno üe doüi do potresa kad se grana odvoji. Ostani u TESMOu. Budi svezan dok spavaš. Ostavi motor iskljuþen." "Stet. Hoüe li s vama ostalima biti sve u redu na stablu?" "Dok god budemo imali krila pri ruci. Uvijek držite svoja krila na dohvat... uvijek. Ali ti trebaš biti u TESMOu, za sluþaj da nas treba spašavati." Parna raketa je i dalje zahtijevala pažnju. Booce i Carlot uþvrstili su spremnik za vodu pomoüu užadi i ispleli pletenicu od užadi oko prednjeg kraja. "Usidrit üemo kabine ovdje. A drugo... ja još uvijek ne znam što üemo uzeti umjesto žicamreže. Mora postojati naþin da se ugljen zadrži na svom mjestu." Clave je imao prijedlog. "Mogli bi stiüi ošteüeni. Dobijemo uzgon od TESMOa, da trupac uplovi u doseg, pa pozovemo pomoü, nekako. Kažemo Mornarici da smo izgubili svoju žicamrežu, stigli kuüi na sreüu." "Mmm... možda. Izgledao bih kao budala, ali možda. Samo ne bih htio biti u prevelikoj žurbi." Zastao je naglo. A onda je rekao: "Rvllin i djevojke, one mi smo se žurili da se vratimo u Admiralitet. Pokrenuli smo raketu prije nego što je pramen otpao." "Što je...?" "Jesam li vam rekao da ste bogati?" "Ne znam što to znaþi", Clave reþe. 'Ta bradavica na deblu je tisuüu kila metala. S metalom, možete kupiti sve što se na Tržnici prodaje. Isto tako, to nas þini metom. Netko bi ga mogao pokušati ukrasti." "Dobre novosti i loše novosti." "Toþno. Postavit üemo duüan da prodamo drvo, i priþekati s prodajom metala. Nikakva žurba." Hrana se ponovo istanjila. Debby i Clave letjeli su unutra, duž debla, dok nisu pronašli jato ekshibicionista. S deblom kao pozadinom, ispucali su þitavo svoje punjenje strijela i pogodili pola tuceta malih ptica. Trebalo im je šest dana. Zapalili su vatru na deblu, da skuhaju ptice. Posada Drvonoše bila je spremna za gozbu. Booce je bio izuzetak. Jeo je malo. Bio je neuobiþajeno šutljiv, goruüih oþiju, dok Carlot nije rekla: "Tata? Dvadeset, dvadeset i pet dana?" "Otprilike toliko," reþe Booce. Zatim: "Zadnji put sam pogaÿao. Trebao bih biti u pramenu, nadzirati bube." "Tata, svejedno nas nisi mogao upozoriti od tamo, odozdola." "Mogao bih poþeti s penjanjem deset ili petnaest dana ranije..." "Tata..." "Drago mi je da raketa nije zapaljena. Mi smo palili raketu kad se to dogodilo." Tišina se raširila. Debby upita: "Što se dogodilo?" Booce ispriþa. Booce je þvrsto spavao kad s u ga lagana drvena vrata kabine tresnula u lice i grudi. Njegov krik iznenaÿenja izgubio se u ženskim vriskovima. Posegnuo je za krilima i prije nego što
su mu oþi bile potpuno otvorene. Oko njega, žene su bile u groznici akcije, grabile su svoja krila, izlazeüi. Rvllin je stigla do vrata, pogledala oko sebe, i odmah se okrenula prema ljubiþastobijelom sjaju koji nije bio tamo kad su otišli spavati. Carlot i Karillv su je slijedile. Wend nije našla svoja krila. Bila je na rubu suza dok ih je tražila. Booce je ostavi. Ništa strašno se Wend nije moglo dogoditi na Drvonoši, a to üe je nauþiti da uvijek treba znati gdje su joj krila. Jednim pogledom, vidio je sve: Drvonoša je bio usidren uz prostrani zid od kore, istoþnu stranu debla. Ugljevlje je u svojoj mreži gorilo svijetlonaranþasto, duž sredine cijevi. Stožac štrcaljke je pokazivao na istok, prema Busenu. Nekoliko metara od stošca, svježa para se zgušnjavala u bijeli trak dugaþak klomtarima. Busenje bio udaljeni kovitlac bijelosive oluje, s magliþastom bijelom cijevi Dimnog prstena koja se svijala dalje i ispod njega. Okom se moglo pratiti tu bijelu crtu niz nebo... i tamo gdje se stablo svodilo na toþku, tamo je bio Voy. Blještavo bijela toþka bila je zaklonjena unutrašnjim pramenom kad je Booce otišao na spavanje. Unutrašnjeg pramena nije bilo. Odvojio se nekoliko dana prije nego što je Booce Rþekivao. Osloboÿeno njegove težine, stablo je pojurila prema van. Booce je to mogao pogoditi; sad je mogao i vidjeti. Unutra, prema Voyu, lepetajuüa crna silueta sjajila je na plavom svjetlu. Mishael je bila vani, na straži. Nagli pokret ju je oslobodio. Bila je daleko na deblu, lepetajuüi prema van i na istok, kako bi dospjela van, upravo kako je nauþila. Ali on je nikad nije Xþio da odveže jedno svoje krilo! Ryllin i djevojke letjele su prema njemu: skraüene crne siluete. Polako su napredovali. Unutra i zapadno vodilo ih je ravno unutra, ali zapad je bio zid od crne kore. Booce je lagano išao za njima. Mishael je, izgleda, sve imala pod kontrolom. Bez unutrašnjeg pramena, središte mase bilo je više i na stablu. Struja je Boocea vukla dalje od stabla, unutra. Lagani povjetarac znaþio je da stablo plovi, ubrzano vjetrom na vanjskom pramenu. On se odbacio i zamahnuo kako bi se ispravio. Ryllin i djevojke su gotovo stigle do Mishael. Karillv je pogledala gore i zamahnula, da se okrene. Nešto mu je vikala. Vjetar je odnio njen glas. Pokušavao je þuti. Odbacivala se prema njemu, vrišteüi... Booce se okrene prema Drvonoši, prekasno. Gibanje i vjetriü, i Booceova nepažnja, to je uzrokovalo propast. Lavina ugljena poispadala je iz kaveza od žicamreže. Pod vatrom iz cijevi, kora se sušila i zagrijavala danima. Bila je spremna da se zapali. Pod normalnim okolnostima, integralno stablo je u ravnoteži s vjetrom. Stalni nalet vjetra puše na oba pramena, a na središtu ne puše nikakav vjetar. Zrak se mora gibati uz vatru da bi je održavao. Ali stablo koje jedri, u pokretu je, i tu ima vjetra. Ugljen je stigao do kore i zapalio je. Booce je snažno zaplutao prema Drvonoši, veü okruženom plamenom. Tada se nije uspaniþio. Postojalo je crijevo, i pritisak u rezervoaru za vodu, jer ga je vatra zagrijavala. Crijevo üe koristiti da prska vodu i paru na vatru. Booce je duboko disao leteüi, pretjerano trošeüi kisik. Zadržat üe dah dok bude radio. Opasnost je u tome što može udahnuti vatru. Wend se oprezno provukla kroz vrata kabine. Njena stopala bila su bez krila, njene oþi i usta ogromne u užasu. Vidjela je Boocea, skupila se, i skoþila prema njemu, u nebo. Spremnik za vodu provali. Booce je vidio Wend, odbaþenu prema van u vjetru žive pare s uzavrelom vodom. Krenuo
je da je dohvati, slušajuüi vlastito zavijanje. Letjela je kraj njega. Nemoguüe se istegnuo i uhvatio njen goli nožni zglob, i osjetio opeþenu kožu koja je slobodno kliznula iz njegove ruke. Ruke su se spustile na Boocea tješeüi ga, na njegova ramena i ruke i zglobove, jer dodirivanje je bilo naþin Stabla Graÿana. Rather je þekao, nesiguran, neodluþan da si dopusti takvu slobodu. Booce je bio zreli odrasli. Gdje je Carlot? Booce je bio promukao, jer je vikao, zavijao; ali sad je zvuþao gotovo mirno. "Sve je zamagljeno nakon toga... Lawri Znanstvenica me je hranila lišüem, a ja se niþeg nisam mogao sjetiti. Sve se vratilo, s vremenom, komadiü po komadiü." Rather se udalji od vatre i odleti u smjeru Voya. Tamo iza njega, Booce je govorio uglavnom Debby, koja mu je masirala sljepooþnice. "Nikad se to prije nije dogodilo... ne nama. Ponekad þitavo drvarsko poduzeüe jednostavno nestane. Pitamo se zašto. Nikad ne saznamo. Zbog Ryllin, zbog djevojaka, trebao bih odustati. Ali drvarenje je sve što znam... " Mora da su uspomene bile previše za Carlot. Ako se htjela sakriti... pukotina u kori? Stijenke od kore prigušit üe agoniju u glasu njenog oca. Mogla je otiüi u bilo kojem smjeru... ali pukotine se šire prema van i prema unutra. Pokušaj unutra. Rather je krstario iznad kore. Nije ga smetalo da bude viÿen. Ona je sigurno nastavljala dalje, do mjesta na kojem nije mogla þuti rijeþi. "Odlazi." On napravi kolut naprijed i udari u zrak da se zaustavi. "Carlot?" Bez odgovora. Odgovor stigne njemu slijeva, sa sjevera. Eno: grimizno se pokazalo u pukotini. On reþe: "Ne bih te našao da si i dalje šutjela." Bila je skupljena u sebe, kao ptice štitarke kod ledene bare. Krila su joj bila na leÿima. Doplutao je u pukotinu do nje, ali nije ju dotaknuo. "Sigurno je bilo gadno... " "Bilo je gadno." Pokušao je ponovo. "Hoüeš da te zagrlim?" "Hoüu da se Wend vrati." "Moraš nauþiti da o njoj misliš kao o izgubljenoj." "Imala je petnaest godina!" ("Nije imala ni dvije!" Jill je zavijala za sestrom koja se razbolila i umrla. Ilsa je þesto grlila svoju küerku. Kad je Ilsa umrla u trideset i drugoj, Jill je bilo jednako teško.) (Dob nije bila važna. Dodir je pomagao.) Rather provuþe prste kroz njenu kosu i poþne joj masirati glavu. Nije se pomakla. On reþe: "I meni su umirali braüa i sestre. Svima. Zaboraviš." Uklonila je rukave, kad je pahuljica usahnula. Koža njenih ruku bila je glatka i vrlo tamna; ona se iznenada izvije i uhvati ga u klinþ. OkreüXüi se, plutali su u nebu. Rather je još uvijek nosio svoja krila; instinkti su mu govorili da se vrati na stablo. Zagrlio ju je. Ona nije plakala. Na kraju je podigla glavu s njegovog ramena i poljubila ga. On upita: "Bolje?" "Da. Ne želim iüi natrag." "Bit üeš dobro ovdje? Da ostanem?" Pola tuceta kaktus prstiju plutalo je istoþno, manje od klomtara udaljeni. Kaktus prst nošen vjetrom može biti smrtonosan. Ovi su samo plutali, i takvo plutanje... ali nikad ne prestaješ oþekivati opasnost. Carlot nije odgovorila. On reþe: "Tvoj otac bi se mogao uznemiriti ako ostanemo ovdje predugo..." "Otac je i prije griješio." "Ipak, on ti govori s kim üeš praviti djecu. Mishael je morala pitati, a starija je od tebe."
"Ti želiš otiüi?" "...Ne." "Dobro sam razmislila prije nego što sam skinula odjeüu pred tobom." On se sjeti plivanja u vodopadu i nasmije se. "Primijetio sam. Ali Booce je bio tamo." Pustila gaje, i svi mišiüi njegovog tijela poskoþe. Slobodan u nebu! Ali imao je krila. Carlot je plutala, okreüXüi se od njega... priþvršüuje krila? Ne: povukla je svoju tuniku preko glave, pa svukla hlaþe i smotala ih zajedno. Gledao je. Sad je vezivala krila za svoje zglobove. I odjeüu, takoÿer. Golotinja nije za njega bila neobiþna, ali ovo je bilo drugaþije. Carlot je bila dugaþka, jedan i po' puta njegove visine. Njene grudi bile su savršene kupole, nagli prekid u dugoj, glatkoj površini tijela. Rather je odolio porivu da je dotakne. Progovorio je žurno, prije nego što tu bitku izgubi. "I sad, što bi se dogodilo da mi zaista napravimo dijete? Ti bi se svejedno mogla udati za koga hoüeš?" Ona reþe: "To je u redu. Samo moramo paziti u koje vrijeme to radimo." "Je li?" Rather nikad nije þuo kako se to ne prave djeca. "Kad to možeš raditi?" "Sada." "Ja to nikad prije nisam radio." Zaplivao je prema njoj. "Ja üu ti pokazati. Skini se."
Poglavlje deseto TAJNE s kaseta Stabla Graÿana, godina 31. D.P.: RIBIý BILJKA JE TOBOLýASTOG OBLIKA, 100300 METARA U PROMJERU. MOŽE ISPUSTITI DUGAýKI VODOM ISPUNJENI KORIJEN U BARU U PROLAZU, ZBOG GNOJIVA KAO I ZBOG VODE. RIBIý DŽUNGLA MOŽE SE SMATRATI VELIKOM (400700 METARA) RIBIý BILJKOM S BODLJOM. MOŽE NAPASTI VELIKE PTICE, KAO I BARE. PLIJEN SE UNOSI U DŽUNGLU, KAKO BI ISTRUNUO. KAKTUS PRST TEK PROPUPALA MLADICA IZGLEDA POMALO KAO ZELENI KRUMPIR, S OýIMA. PRSTI IZNIýU IZ OýIJU I GRANAJU SE DOK ODRASLA BILJKA U CVATU MOŽE NOSITI 2030 PRSTIJU. SVAKI PRST ZAVRŠAVA SA BODLJIKOM. SVAKO STVORENJE KOJE SE PREVIŠE PRIBLIŽI MOŽE BITI PROBODENO; ZATIM KORIJENJE URASTA U ŽRTVU. KASNIJE, PRSTI PUPAJU NOVIM KAKTUSIMA. OPASNO. Rather se probudio, jer su mu oþi gorjele. Bile su ispunjene suzama. Žmirkanje nije pomagalo. Suze su se zadržavale pod kapcima, ispunjavajuüi ih. Bol ga je tjerala na cvilež. Pokušao je podiüi svoje oþne kapke prstima, kako bi ih oslobodio vode. To je boljelo. Trljanje oþiju tunikom dovelo ga je do oþaja. On nije vidio! "Carlot?" Sjetio se da ona nije s njim. Nisu se vratili do vatre dok svi nisu pozaspali, osim Debby, na straži. Namignula im je... razdvojili su se... San, pa noževi u oþima. Ne bi htio da ga Carlot vidi ovakvog. Ali bio je sam i slijep! "Glave? Debby? Bilo tko?" Rather je mogao napipati koru koja ga je okruživala. Ponovo vikati? Vikao je kad su otkazale mlaznice srebrnog odijela. Sjeüanje ga postidi. Imao je i prije bolne oþi, kad je bio umoran... ali ne ovako! "Nek' mi netko pomogne! Ne vidim!" "Rather?" "Debby? Oþi mi gore, a ja ne znam zašto!" Njene ruke su bile hladne i hrapave na njegovim obrazima. "Otvori ih." "Ne mogu..." Uspio ih je otvoriti, samo prorez, samo na tren. Svjetlo je izazivalo agoniju. "Crvene su ti. Idem po Clavea. Nemoj izgubiti svoju sponu." "Ni sluþajno!" Bol nije postajala ni gora ni bolja. Prošlo je dugo prije nego što je þuo glasove. "Rather?" "Clave! Što nije u redu sa ranom?" Dugi prsti pridržali su mu glivu: palþevi otvore njegove oþne kapke. "Nisi slijep. Niti umireš. To je napad alergije. Tvoj otac je ovako prolazio dok je DaltonQuinn Stablo umiralo od suše. Bili smo previše unutra prema Voyu. Suh, rijedak zrak i nedovoljno sna." "Što sad da radim?" "Gawing je uglavnom trpio. Kroz pola dana prošlo bi mu. Nemoj trljati oþi. Da razmislim." Izgledalo je kao da manje boli sad kad je znao da üe to proüi. Gawinga to nije ubilo. A ako njih obojica imaju istu alergiju, onda On je stvarno moj otac! Trebao bih mu reüi! I majci... i Marku? Ali bolje bila preþa. "Clave, ako se ovo dogaÿa kad ne spavam, a ja ne mogu spavati jer previše boli... Clave?"
Njegovo uže olabavi. "Nešto sam smislio. Samo se opusti. Ja üu te vuüi." "Kendy za Državu..." "Kendy! Gnoj! Dugo je bilo." "To nije moja krivnja, Jeffer. Svaki put kad su nam se orbite poklopile, netko je bio u TESMOu. Gdje su oni sad? Ne nalazim ih ni vani." "Spavaju. I ja sam. Svi osim mene spavaju na kori. Kendy, kako da ponovo napunim srebrno odijelo?" Dijagrami se pojave: TESMO i srebrno odijelo, jedno do drugog. Dijelovi sheme bljeskali su plavo dok je Kendy govorio. Jeffer shvati da su rezervoari duž listova srebrnog odijela þinili noge odijela tako nezgrapnima. "Vodik tu, kisik tu. Ispod ovih malih ploþa je crijevo. Ventili su usaÿeni ovdje, i ovdje, ispod ovih poklopaca na trupu. Otvaraš ih s komandne ploþe. Ukljuþiš shemu, zatim zakreneš iznad ovih toþaka, ovako." Jedna strelica je kružila. "Dobro." "Zapamti. Dovod kisika odavde dovde. Vodik odavde dovde. Pogreška može uzrokovati eksploziju." "Što plinove održava hladnima?" "U zraþnom odijelu? Ne, plinovi su samo pod tlakom. Zato spremnici tako brzo presušuju." Kendyevo lice se vratilo na luþni prozor. "Jeste li pronašli šest metriþkih tona metalne kovine?" "Da. Hvala. Booce kaže da nas to þini bogatima." "Dobro. Vidim da ste gradili parnu raketu. Je li gotova?" "Booce još mora sagraditi kabine. Iüi üemo na vanjsku granu po drvo. Još uvijek ne zna kako da zadrži vatru za cijev... " "Evo TESMO", rekao je jedan glas. "Osjeüaš zidove zraþne komore? Gnoj!" U zraþnoj komori je bio Clave s Ratherom iza sebe. Ekran utrne, za dah prekasno. Clave skupi usne. "Prvo, stvari s prvenstvom. Znanstvenice, Rather ima napad alergije. Sjeüaš se kako je Gawingu bilo u vrijeme suše? Rather, tebi treba gusti, vlažni zrak. Dakle, zatvorit üemo zraþnu komoru, poveüati pritisak i humi... hm, vlažnost. Sredi to, Jeffer." Jeffer pokrene prste. Zatvori oboja vrata, poveüaj vlažnost, poveüaj tlak. Pritisak u njegovim ušima. Pokrenuo je vilicu. Odvezao se i pomaknuo unatrag. Ratherovi kapci bili su nateþeni; oþi, grimizne. Jeffer reþe: "To prolazi nakon nekog vremena, ma što radio. Ovo može pomoüi. Ili ne mora. Miþi vilicom da si odþepiš uši." Okrenuo se Claveu. "Dakle?" "Kako dugo je Kontrolor opet ovdje?" "Od kad su Serjenti stigli na deblo." "Zašto nisi nekome rekao? Meni?' "Idemo van." Otvorio je unutrašnja vrata zraþne komore i pozvao Clavea. Sudeüi po izgledu, Clave je mogao eksplodirati svakog trena; ali došao je. Stajali su licem u lice dok su se unutrašnja vrata zatvarala, a vanjska otvarala. "Zadržava unutrašnji tlak", Jeffer reþe. "Zato se i zove zraþna komora." Odbacio se u nebo. Clave krene za njim, s nejednakim krilima. "Ti se izmotavaš." "Ne. Kendy ne može do nas osim kad je sunce ravno na istoku, ali sve što se u TESMOu dogaÿa, Kendy þuje kasnije. Sad nas ne može þuti." "Ne bi nas þuo ni u blagovaonici Stabla Graÿana!" "Ma da. Clave, ja se zapravo nisam ni u koga dovoljno pouzdavao da bi mogao
razgovarati s Kendyem. Ja Kendyu ne vjerujem, a on je vrlo uvjerljiv." "A meni je pahuljica previše izjela mozak da bih rekao ne?" "Clave... u redu, bio sam drzak i pogriješio sam. Idemo sad reüi Serjentima." "Uh..." "Hej, graÿanmmm!" Nije bio baš uzvik, ali Claveovi dugi prsti sklopili su se preko Jefferovog lica. Tren kasnije, podigao je dlan i otkrio zloban osmijeh. Clave reþe: "Ipak si trebao reüi meni. Rather ništa nije vidio. Jesi li rekao Lawri?" "Ne." "Što hoüe Kendy?" "Hoüe Busen. Hoüe saznati sve o Busenu." "Ovo putovanje je bila njegova ideja, je li?" "Kažem ti, uvjerljiv je. Clave, moramo ovo reüi Ratheru prije nego što nekome ne ispriþa. Veü zna previše. Nitko drugi, može?" "Može. A onda ja hoüu razgovarati s Kendyem." "On ulazi u doseg svaka þetiri dana, u posljednje vrijeme. ýetvrti dan od sada, kad je sunce ravno na istoku." Jeffer je zatekao Rathera na sjedištu Znanstvenika, ruku položenih nad komandama. "Ne mrdaj", reþe. "Sad se miþi." Rather posluša. "Pokušavao sam otvoriti zraþnu komoru." "Koristi mala svjetla na vratima. Rather, svaki graÿanin znao bi bolje nego da petlja po komandama. Jednom sam ja zamalo ubio sve nas jednim loše procijenjenim pritiskom prsta. Ali ja to tebi ne moram objašnjavati. Samo trebam reüi, Jeffer upravlja TESMOm, drži svoje gnojave ruke dalje od komandi." "Stet?" "Stet. Oprosti, Jeffer. Vidio sam da ti otvaraš vrata i osjetio sam se zarobljenim." "Kako su tvoje oþi?" "U redu." Umirio se dok je Jeffer pogledao. Ratherove oþi bile su ružiþaste, kapci podbuhli, ali nije žmirkao. "Od sada, ti spavaš u TESMOu sa mnom. Ionako trebam nekog ovdje za sluþaj da nas protrese kad otpadne pramen." Rather je veü dobio plavi dijagram TESMOve kabine na ekran. Jeffer raširi prste preko crta koje su predstavljale zraþnu komoru. Vrata se otvore iza njih. Reþe mu: "Pomozi mi da spojimo crijevo. Onda ga iznesi van." Booce ih je našao na vratima. "Ja üu to preuzeti, Rather. Punimo raketu. Kako ti je?" "Bolje." Debby, Clave i Carlot þekali su kod rakete. Booce i Rather puzali su duž kore, tegleüi za sobom crijevo. Booce tiho progovori: "Jesi li znao da je Carlot dijete prelaska godine?" "Ne. Što to znaþi? Prelazak godine je kad Voy prelazi sunce." "Djeca roÿena na prelazak godine su nepredvidljiva. Mogu krenuti bilo kojim putem. Rather, pokušavam ti reüi da ti i Carlot ne možete sklopiti brak. Ona üe se udati za drvara." Rather nije odgovorio. Carlotin izraz je bio neþitljiv do trenutka kad je Booce okrenuo leÿa. Tada je namignula. Rather osjeti kako mu se lice žari. Na posao. Booce je ugurao crijevo u štrcaljku rakete. "Jeffer kaže da je može napuniti, a da nitko ne mora sisati na drugom kraju. Clave, pomozi nam. Sad guraj. Jeffer! Spremni!" Trojka se podboþila, zadržavajuüi crijevo na mjestu. Clave reþe: "Jeffer daje znak koji TESMOu kaže da izbaci van ono što je u spremniku za vodu. Tako se rješava blata... " Crijevo se izvije. Voda zaprška van, na spoju. Rather je osjeüao snagu vode koja
pokušava istrgnuti crijevo iz njegovih ruku. Držali su ga, držali... i odjednom, crijevo se oslobodi i poþne udarati kao živa stvar. Rather se izmakne, a crijevo ga zavitla u nebo. Booce zagrmi: "Dosta! Jeffer, puna je!" Bili su mokri prije nego što se crijevo opustilo. Jeffer se veselo javi s vrata zraþne komore. "Kad üemo vidjeti probu?" Booce je izgledao kao da mu je neugodno. "Još uvijek ne znam kako da zamijenim žicamrežu. Imamo vremena... " "Aha. Pa, potrošili smo previše vode, ovako ili onako. Hoüu napuniti TESMO. Clave, Rather, doÿite. Neüemo dugo, Booce. Ostali mogu poþeti s veþerom." Njih troje se vrati na TESMO. Clave upita: "Što üemo s pumpanjem?" Jeffer se smješkao. "Nešto sam smislio. Ima jedna bara trideset klomtara van i malo istoþno... "Sunce nije daleko prošlo zenit. Dijamantna toþka se žarila kraj njega, van i nešto zapadnije; sunþano svjetlo prodirale je kroz baru. Jeffer pokrene TESMO ravno van. Vanjski pramen pojurio je prema njima, i pokraj njih. Bara nije bila daleko iza njega, ne mnogo veüa od TESMOa. Kad su bili blizu, Jeffer je pokrenuo prednje mlaznice. Zaustavili su se prema unutra od vodene kugle. Jeffer otvori zraþnu komoru. Rekao je Ratheru: "Upadaj u svoja krila i za nama. Uzmi srebrno odijelo. Napunit üemo mlazni pogon." Jeffer ih povede van i uokolo, do TESMOve gornje površine. Rather ih je slijedio, držeüi srebrno odijelo oko olabavljenog pojasa. Tamo, Jeffer uzme odijelo od njega. Gledao je kako Jeffer izvlaþi uska crijeva ispod poklopca... Glave reþe: "Zaboravi odijelo za neko vrijeme. Nek' Jeffer to sredi. Rather, ti si propustio nešto za vrijeme napada alergije. Što misliš, što se tada dogodilo?" "Sve što znam, je da si u neþemu uhvatio Jeffera." Jeffer zagunÿa. Crijeva je uþvrstio uz otvore na nogama odijela. Clave reþe: "Propustio si priliku da vidiš Sharlsa Davisa Kendya. Imat üeš je ponovo, za, koliko ono, pola dana?" Jeffer pogleda sunce: prošlo dva sata, nekoliko stupnjeva van od zapada. "Malo više od toga. U stvari, to je tajna, Rather." "Svi imaju tajne... Kendy? Kontrolor?" "Reci mu, Jeffer." Jeffer je rekao: "Kendy se vratio. On nam je ukazao na Bradavicu. Razgovarao je sa mnom onog dana kad smo spasili Serjentove. Razgovaramo od tada. To ga, pretpostavljam, nešto košta, možda mu skraüuje život, a ipak, ne može do nas više nego jednom u svaka dva dana." Rather reþe: "Po priþama koje priþaju Mark i Gawing, Kendy bi vas ubio sve, da je znao da ste ukrali TESMO." "Ja ne mislim da bi on to mogao napraviti", reþe Jeffer, "ali mogao je htjeti. Ukrali smo TESMO da pobjegnemo iz London Stabla. Svezali smo Lawri u njenu stolicu, i Marka Srebrnog þovjeka, takoÿer. Kendy bi to mogao zvati pobunom. Znaš ponešto od ovog." Rather reþe: "Bili ste smrdnici. Oni su vas posjedovali. Nikad nisam shvaüao kako možete živjeti s Lawri i Markom nakon toga." Clave upita: "Što smo trebali uþiniti, baciti ih u nebo? Zaslužili su svoje graÿanstvo, Rather. Kad je zrak curio iz TESMOa, Lawri je pronašla naþin da zaþepimo propust. Kad je Kendy postavljao pitanja, Mark nas je pokrivao. Mogli smo reüi Kendyu da smo odbjegli smrdnici, ali nisam siguran kako bi on to doživio. Možda su Kendyevi ljudi držali smrdnike." "Kendy." "Aha. On Znanstvenice, ti ovo razumiješ bolje nego ja."
Jeffer reþe: "Pusti me na tren." Micao je crijeva. "Treba puniti svaku pojedinu nogu..." "Stet. Dakle, Sharls Daviš Kendy tvrdi da je snimka þovjeka. Ja to ne shvaüam. Ni Lawri. Mi þak ne znamo ni kako kasete rade, zapravo. Pitao sam se, da nije on samo nekakav luÿak koji je stigao do starog zvjezdanog broda, kao što smo i mi, zamalo, i sad živi na njemu. Ali, prošlo je þetrnaest godina, a on ne zvuþi nimalo starije. Htio je znati sve o nama. Jesmo li pobunjenici. Pa, gnoj, mi jesmo ukrali TESMO, mi jesmo bili pobunjenici, ma koliko ja mrzio tu rijeþ." "To sve spada u prošlost", reþe Clave. "Ma da. On sad hoüe vidjeti Busen. Clave, sjeüaš se kako je govorio prije þetrnaest godina? Mislim da on i dalje želi da svi u Dimnom prstenu budu jedno veliko sretno pleme koje prima nareÿenja od Sharlsa Davisa Kendya." Tamna bara blještala je na istoþnom rubu. Rather se pitao hoüe li biti vremena za plivanje. Nije mu bilo ugodno u ovom labirintu od tajni. "Kendy nije Predsjednik. Mi ne moramo raditi ono što on kaže." "Ne." "Pa, i mi želimo vidjeti Busen. A ako nam on ne može ništa... Zašto ne bismo rekli Serjentima?" "Deþko ima pravo", reþe Clave. "Nisi im ni ti rekao." "Možda je to bio samo refleks." "Samo priþaj s Kendyem, Predsjedniþe, a onda üu te ja upozoriti na nešto." Clave jedva kimne. Ratheru je rekao: "Još jedna stvar. Kendy þuje sve što se govori u TESMOu." Rather se nasmije. Jeffer upita: "Još nešto treba raspraviti? Ja sam, mislim, završio. Dakle, da napunimo TESMO. Vratite se unutra i vežite se." "Još uvijek nemamo crpku." Znanstvenik mu je odgovorio pomalo suludim osmijehom. Glave uzdahne. Mlaznice zagrme, pa utihnu. Rather je promatrao kako se vjetrom namreškani zid vode pomiþe prema prednjem prozoru. Glave upita: "Zar ne bi trebao zatvoriti vrata?" Jeffer se nakesi i odmahne glavom. Clave reþe: "Htio bih upozoriti, Kapetane, da üemo udariti u tu baru." "Aha." Bara ih udari. Rather se objesio o svoje spone. Clave zagunda. Upitao je: "Iskreno, znaš li ti što radiš?" "Iskreno, znam." Kroz veliki prozor, unutrašnjost barice je bila dostupna njihovom pogledu. Jato malih srebrnih torpeda projurilo je kroz polumrak i izgubilo se u drhtavoj srebrnoj površini. "TESMO je stotine godina star i ništa ga do sad nije oštetilo. Sad üu smanjiti unutrašnji tlak." Jefferovi prsti se pokrenu; zraþni sistem zašišti; voda uÿe u zraþnu komoru u narastajuüem srebrnom mjehuru. Vrata se zatvore. Voda je ostala unutra, prelijevajuüi se preko stražnjih zidova, njena krivulja postajala je sve konkavnija. Valovi su se svijali i prelijevali dok je Jeffer okretao TESMO od bare. Nacerio im se. "Sad vraüam tlak natrag na normalu i iskljuþujem vlažnost. To TESMOu govori da treba osušiti zrak, izvlaþHüi vodu iz njega. Voda. odlazi u rezervoar. Vidite? Sad ne možemo ostati bez goriva. Nešto na što Lawri nikad nije pomislila." "Ovdje unutra je gnojavo mokro, Znanstvenice!" "Ali ne treba ti crpka. Kendy je sljedeüi na rasporedu. Kontrolore, kad ovo þuješ, molim,
predstavi se." Clave upita: "Što ako on nije tamo?" ýut üe kad bude pregledavao snimku..." Na prednjem prozoru pojavilo se lice. Kendy je bio patuljak. Rather je to oþekivao, ali ipak je bio zateþen. Duboko usaÿene oþi su ga ispitivale, procijenjujuüi ga, unutar lica kao isklesanog od kamena. Duboki glas diva reþe: "Kendy za Državu. Zdravo, Predsjedniþe Clave. Zdravo, Rather Srebrni þovjeþe. Znanstvenice, tvoj naþin punjenja TESMOa vjerojatno üe ga uništiti. Daje sraz raznio solarne kolektore, kako bi razdvojio vodu? TESMO ne leti na vodu." Jeffer je izgledao razdraženo. Clave reþe: "Dobrodošao natrag, Kendy." "Hvala, Predsjedniþe." "Zašto si se skrivao od mene?" "Smatrao sam da je Jeffer sposobniji da procijeni ovu politiþku situaciju nego ja." Clave je prkosio. "A ja nisam?" "Daje Jeffer rekao tebi, trebao bi sasvim sigurno reüi i svojoj ženi. Vjeruješ li ti Lawrinom sudu?" "Odustajem. Izmeÿu vas, vas... Stet." "Promatrao sam vašu nepobunu s odreÿenim zanimanjem. Ti si roÿeni voÿa, Clave. Trebao bi vladati s mnogo više od tvojih trinaestoro graÿana." "Hvala, Kontroloru. Gdje bih, po tvom mišljenju, trebao naüi još tisuüu graÿana, koji bi svi bili skloni da vjeruju došljaku koji živi na stablu?" Jezik je bio hladan i krut. Jeffer i Clave nisu vjerovali Kendyu, a Kendy je to nesumnjivo znao. On reþe: "Ne trebaš pretvarati pohvalu u politiþku izjavu, Clave. Ne mogu te prisiliti da se pokoravaš mojim nareÿenjima. Ti mene ne možeš sprijeþiti da promatram putem TESMOvih instrumenata. Znaš da ja znam stvari koje vi ne znate. Zar ne možemo raditi zajedno?" "Možda. Zahvaljujem što si nam pokazao Bradavicu." "Molim. Je li Booce pronašao naþin da ograniþi vatru za cijev?" "Ne još." ýak i sa žicamrežom, vatra je opasna. Vi imate izvor metala. Možete izraditi ležište za vatru od Bradavice." Glave se nakesi. "Kakva dobra ideja." "Vi vjerojatno nemate uvjeta da napravite topionik?" "Što?" "Topionik proþišüava metal. Topi metalnu kovinu i spaljuje neþistoüu. Oblikuješ metal nalijevanjem tekuüine u kalupe. Potrebna je gravitacija, ili struja, ili vrtnja. Admiralitet možda ima takvu tehnologiju, ali zakljuþujem da vi nemate." "Nemamo. Zapalili bi stablo, sasvim sigurno!" "Ali vi imate pilu. Bila je usidrena u teretnom odjelu. Upotrijebite je da odsijeþete komade s Bradavice." "Kendy, upropastili bi joj zupce." "Ne. Ta pila je donesena s Discipline. Veüina alata na Discipline izraÿena je da traje. ýak i kod najobiþnijih predmeta, glavni trošak bio je transport. Žiþana mreža morala je biti izraÿena u Admiralitetu, ali vaše crijevo je ojaþano legurom od metala s trupa. Cijev je od metala s trupa. Tako i pila. Ne bi je oštetio odsijecanjem komada s masernekog željeza. Evo... " Kendyevo þetvrtasto lice zamijenio je crtež parne rakete, pa još jedan crtež: þetverokut sa oznaþenim rubovima. "Odsijecite ova tri. Prvi upotrijebite kao kalup..." "Kako üemo držati dijelove na okupu? Spone bi izgorjele." "Postavite ploþe na mjesto,! udarajte po oznaþenim rubovima dok se ne saviju. Ploþe üe se preklopiti jedna preko druge." Tri þetverokutne ploþe oblikovale su trokutastu prizmu. Oznaþeni
umeci duž rubova bljeskali su zeleno, pa su se presavili i preklopili. Drvonoša se pojavi ponovo, a trostrana kutija sad je uokvirivala cijev i vatru. Clave reþe: "Pitat üu Boocea. Neüe biti baš veliki protok zraka do ugljena." "Uspravite raketu dva ili tri kilometra unutra ili van od središta mase. Vjetar üe održavati žar ugljena. Ionako ne bi mogli napraviti potpuno zatvorenu kutiju. Propuštat üe." "Mmm... da. O ovome si temeljito razmišljao." "Jednostavne mehaniþke probleme mogu riješiti. Što üete s TESMOm kad stignete do Busena?" Clave je i dalje prouþavao dijagram. "Sakrit üemo ga prije nego što stignemo tamo. Uvesti trupac unutra s parnom raketom. Polako ga prodavati." "Trebat üe vam TESMO na sigurnom, ali dovoljno blizu za spašavanje ako nešto ne bude u redu. No, Busen je naseljeniji nego Dimni prsten opüenito, ali može se i dalje o njemu razmišljati kao o praznom prostoru. Dvije tisuüe ljudi ne bi pretrpali regiju volumena Zemljinog Mjeseca! Naüi üete brojne zaklone." "Kendy, mi ne možemo uvesti TESMO u Busen i jednostavno razgledavati. Bili bi viÿeni!" "Ja imam bolji pogled na Busen nego vi, þak i ako nije dobar pogled. Ako se približite sa sjevera ili južno od Busena... " "Ovo üemo napraviti uvesti trupac, pa onda razgledavati, dok budemo prodavali drvo. Ako naÿemo siguran put unutra, uüi üemo TESMOm." "Još jednu stvar bi trebali uzeti u obzir", reþe Kendy. "TESMO je moü. Može doüi vrijeme kad üemo htjeti da tu snagu upotrijebimo... "Kendyjev glas i lik izblijede. "Dakle, to je to." Jeffer napusti svoje sjedalo. Temeljito se protegnuo. "Idemo van. Uzmite par kopalja. Pokupit üemo si par vodenptica prije nego što se vratimo." Izašli su. Clave reþe: "Dakle?" "Shvaüaš li sada što sam mislio? On hoüe TESMO unuta Busena. Jako ga hoüe. Kad bi uspio dobiti nekoliko graÿana'' Admiraliteta u TESMO, mogao bi ih pregledati i ispitati." "Nije rekao ništa nerazumno", reþe Clave. "Uvjerljiv, nije li? U redu, razmisli o ovome. Dogodio se sluþaj koji je omoguüio da Predsjednik Clave vidi kako Kontrolor razgovara sa Znanstvenikom. To se dogodilo nakon što je Kendy bio uvjeren da mene ne može nagovoriti na ovo." Clave se smješkao: "Zanimljiva podudarnost. TESMO ima vanjske kamere, je li tako?" "Aha. I Booce bi rado postao bogat, pa bi mogao prestati s i drvarenjem. Misliš da bi Kendy mogao uvjeriti Boocea da TESMO razmijeni s Mornaricom za metal?" Smiješak se izgubi. "Mi üemo na svoj naþin. Rather, ovo se zaustavlja na nama. Sve. A sad, hoüemo si pokupiti par vodenptica?" "Ja sam to rekao da nas izvuþem van", Jeffer reþe. "Idemo, svejedno."
Poglavlje jedanaesto LAKONOGI iz kaseta Knjižnice Admiraliteta, godina 131. D.P., dan 160.: GLAS NAM JE POSTAVIO ZADATAK INTEGRIRANJA DEZERTERA OPROSTITE, LUTALICA U ADMIRALITET. ZA TO ûE SIGURNO TREBATI GENERACIJE. EXEC WILLOUGHBY PRIZNAJE DA TO MOŽE BITI NEMOGUûE, A JA SAM BLIZU TOME DA SE SLOŽIM. DESETAK DŽUNGLI SLATKE VUNE SAD REDOVNO TRGUJE U BUSENU, OKUPLJAJUûI SE NA PRELASKU GODINE. POKORAVAJU SE ZAKONU ADMIRALITETA, GDJE JE MORNARICA ADMIRALITETA PRISUTNA DA GA PRIMIJENI. VAN BUSENA VLADA GUSARENJE I POROBLJAVANJE. VJERUJEMO DA SU TRAGAýI I OBITELJ LUPOFF BILI UKLJUýENI U TAKVE RADNJE IAKO SU PRVI POýELI TRGOVATI NA TRŽNICI. NE MOŽEMO DONIJETI ZAKON NASTANJIVOM PODRUýJU OD TRIDESET ZEMALJSKIH VOLUMENA. DIMNI PRSTEN JE PREGOLEM, A NAS JE PREMALO I PRESPORI SMO. PORUýNIK RAND CARSTER Iako sjajna, neutronska zvijezda je bila premalena da da mnogo svjetla. Ipak, nebo nikad nije bilo tamno, þak ni na prelasku godine, kad sunce na nadiru mora sjati kroz punu gustoüu suprotnog kraja luka Dimnog prstena. Tamu treba tražiti u oblaku ili džungli, pramenu stabla ili nenaseljenim dubinama Busena. Sunce je sad bilo ravno na istoku, negdje iza lagano uzgibane mrlje koja je bila njihovo odredište. Bilo je tmurno u sjeni Busena. Nakupine u blizini bijelo obrubljene crne mase izgledale su kao da blješte, u kontrastu. "Mi smo na više od pola puta kuüi", reþe Booce. "Debby, tražio sam još biljki mahunarki. Zadnje što bi ikad poželio bilo bi da se vratim kuüi u mahuni umjesto kabine, ali nemamo vremena za gradnju prave kabine." "Raketa je inaþe gotova?" "Da." "Dobro." Debby je teško radila. Skinula je tuniku i njena blijeda koža je sjajila znojem. "Sad, kako üe to proraditi?" "Poslovna tajna." Debby je gnjevno promatrala Boocea. "Mi smo sagradili tu gnojavu stvar. Neüeš nam reüi kako da je pokrenemo?" "Povjerljivo, Debby." "Hoüeš li nam reüi kako se zaustavlja? U sluþaju nužde, ako ti ili Carlot niste u blizini, kako da je sprijeþim da jednostavno ne sagori?" "Uzet üemo dodatnu mahunu i napuniti je vodom koju se može proliti po vatri..." "Jako dobro! Sad, recimo, ti i Carlot oboje padnete sa stabla i izgubite krila i mi moramo po vas. Recimo, ostavili ste raketu u pogonu. Što üu ja uþiniti?" Booce je njenu upornost smatrao uznemirujuüom. "Upotrijebit üeš TESMO, pretpostavljam..," "TESMO je otišao."
"Samo ga pune." "Može ponovo nestati!" "U tom sluþaju, koristi krila. Ne pokušavaj koristiti raketu. To je opasno." Debby je zurila i šutila. Bila je Booceove visine i gotovo njegove dobi, opasne i strane ljepote. Blijedosmeÿa koža, blijeda ravna kosa, plamene plave oþi; lice, same plohe i kutovi, s nosom kao oštrica sjekire. Bila je vrsta žene koja bi promijenila muškarca, koja bi upravljala njegovim životom umjesto njega. Kao Ryllin. A Ryllin je bila daleko... i ako Booce nastavi dalje s takvim mislima, Ryllin üe nekako znati, i Booce bi teško požalio. Booce skrene pogled u nebo da izbjegne Debbyne oþi. U to vrijeme, danima je gledao nebo. Bližili su se Busenu. Materija üe ovdje biti gušüa, þak i ovako daleko unutra: više bara, biljni svijet, životinje, grabežljivci, možda mornariþko vozilo ili lutajuüi lakonogi. Zapadno od vani, gotovo iza preostalog pramena trupca, našao je par sjajnih i tamnih mrlja: bara i TESMO. Nikakvog znaka od biljki mahunarki. Hoüe li ipak morati isjeüi drvo s vanjske grane? Drvo s grane je bilo bolje... ali to je bio težak posao, a kabine bi bile grube. Debby se i dalje pjenila. "Znaš, rasprava nije stvar koju radim najbolje. Ali Glave üe to izvuüi od tebe, jer je glupo da nam ne kažeš kako se koristi osnovno oruÿe drvara. Zar neüe Admiralitet oþekivati da mi to znamo... ?" "Ne. Vi ste najmljena snaga." "Toþno. Zaboravila sam." Dani su brzo prolazili ovako blizu Voya: devet dana izmeÿu dva buÿenja. Na sjeveru i zapadu, crvenkasti rub sjene Busena naglo je klizio nadolje u ogromni zid oblaka. Unutra, oluje i munje, i bare u nastanku... Trak sunþevog svjetla otkrio je zelenu mrlju; jedna plutajuüa džungla se promaljala na rubovim oluje. Carlot odjednom upita: "Debby, da li bi mi trebali znati kako se koristi TESMO?" "Da. Da, mi bismo trebali znati kako se vozi TESMO! Gnojave budale, oboje, i Lawri i Jeffer." Booce je bio iznenaÿen. "Debby? Ti ne znaš upravljati TESMOm?" "Nitko ne zna, osim Znanstvenika, Povjerljivo. Lawri mogu shvatiti. Ali Jeffer, on je sam ukrao tu stvar, a sad se ponaša isto kao i ona! Skoro petnaest godina!" 'Tata? Ima pravo. Mi bismo, svi mi, trebali znati sve o tome, i nekako moramo poþeti." Booce uzdahne. Dijete Prelaska! Zabavlja se naokolo s patuljastim stanovnikom stabla... ali, žene su uvijek pobjeÿivale u raspravama. "Debby, što se tiþe bilo kojeg graÿanina Admiraliteta, vi uopüe ne znate kako radi raketa. Shvaüaš?" "Da, Drvaru Booce. Dakle, što ste to vi drvari skrivali od nas radnika?" "Nastavi, Carlot." Carlot razmisli prije nego što üe progovoriti. "U redu. Toþno kako si ti mene uþio. Debby, morat üeš zamisliti omotaþ od žicamreže oko cijevi. Ja ga ispunim drvetom za potpalu, i zapalim." Debby kimne. "Ugljen ide duž sredine cijevi, ne preblizu krajevima. Onda þekam. Dok se metal ne zagrije. Treba isijavati crveno. Vrelije od toga, štrcaljka pougljeni. To nije dobro. Zato pustim vodu kroz cijev. Metal ostaje tamno crven, a para izlazi kroz otvor štrcaljke. Tamo gdje izlazi van, ne možeš je vidjeti, ali može ti spržiti meso s kostiju, zato se držiš podalje." Njen otac se potvrdno smješkao. Dobro ju je nauþio. "A kako dovedem vodu u cijev?" Debby je premišljala. "Nema struje... " "Kako izbjegnem da me došljaci gledaju dok to radim?"
Debby shvati. Odbacila se do prednjeg kraja cisterne za vodu. "Ja sam ovdje, je li tako? Tu jekabina, ja sam unutra. A ovdje je zatvaraþ..." "Baš tako!" Carlot se pridruži. "Povuþeš zatvaraþ. Puhneš unutra. Kad voda pljusne natrag na tebe, brzo spustiš polugu." "Na taj naþin, mogu pluüa napuniti vodom." "Jasno da možeš. Svi smo mi progutali svoje. Otac nas je to nauþio da ne bi morao raditi sam." "Zašto udara natrag?" "Ja... Tata?" Booce reþe: "Para tjera u oba smjera. Kroz štrcaljku van i u suprotnom smjeru, isto tako. To uzburka vodu pa više vode protjeþe kroz cijev. Kad se raketa smiri, vodu kroz cijev tjera potisak. Povratni tlak je spreþava da utjeþe prebrzo. Raketu možeš ostaviti u pogonu sve dok vode gotovo ne nestane." Carlot reþe: "Moraš pustiti da se vatra u cijevi ugasi prije nego što üe se rezervoar isprazniti. Inaþe, pougljeniš i ventil i rezervoar. Nezgodno je ako moraš vodom gasiti vatru u cijevi." Oluja je nesumnjivo stizala stablo i obavijala ga... a i džungla je bila bliže. Booce je pokazao: "Carlot.... " Carlot pogleda. "Lakonogi?" "Možda. Debby, što imamo od oružja?" "Harpune. Raketu, pretpostavljam." "Nije dovoljno. U redu, dame. To je možda samo plutajuüa džungla, a þak i ako su lakonogi, možda nisu primijetili ništa, ali mislim da bi se mi trebali sakriti." "Sakriti?' Debby je bila zapanjena. "Booce, to nije baš neka džungla. Carther Države su bile dvaput te veliþine." Džungla je sad bila bliže, þupavi zeleni elipsoid sa sjenovitim usjekom u sebi, kao da je lišüe poþupano, oblikujuüi prozor u unutrašnjost. Booce reþe: "Džungla te veliþine može nositi obitelj od dvadesetero ili tridesetom. Debby, stablo je veliko. Možemo nestati u pukotinama u kori, i neüe nas vidjeti. Ja... imamo vremena, mislim. Pomozite mi da rastavim raketu." "Booce, bilo ju je dovoljno teško sastaviti" "Misliš da mi se ovo sviÿa?" Ali Booce i Carlot su veü razvlaþili cijev i ventil i Debby im se morala pridružiti. "Cijev... nema cijene. Mi... ne možemo dozvoliti daje... lakonogi pokupe." Booce je hvatao dah na rijetkom zraku. Ventil se oslobodi i Booce se zakotrlja preko kore obavijen oko njega. Njegov glas se vraüao natrag. "Ostalo nek' si uzmu. Cijev üemo sakriti u jednu pukotinu i nadzirati je. Sad stvarno neüemo imati vremena za izradu kabina." Oslobodili su cijev i rezervoar za vodu. Zelena puhara je bila još bliže, a trak pare vukao se za njom. Trak pare se pretvori u krivulju... Debby reþe: "Ispustili su petoro ljudi. S krilima. Sad odlaze." Ventil i rezervoar su lebdjeli, polako se okreüXüi. Booce je sad mogao pogledati. "Idu prema Bradavici." "Ne možemo pustiti da je pokupe!" viknula je Debby. "Pa, u stvari, i možemo," rekao je Booce. Gurao je cijev pred sobom, snažno se odbacujuüi. Carlot i Debby mu polete u pomoü. "Možda nam je TESMO može donijeti natrag. Ako ne... ne treba nam Bradavica da stignemo u Busen. Ta petorica koji su iskoþili idu na nas." Trupac je bio daleko na istoku, plutajuüi na rubu olujne tvorevine. Rather ga je pronašao prije Jeffera: sjena odostrag osvijetljena suncem. Jeffer krene za trupcem. TESMO se u luku podigao preko vrha vanjskog pramena,
krenuvši unutra duž istoþne strane debla. Na vidiku se pojavi pristanište: þetverokut od golog drveta, nazubljen na rubovima. Rather osjeti pritisak prednjih mlaznica i zaþuje kako barska voda pljuska prema njemu. Voda se proširila TESMOvim zidovima i sad je puzila dalje. On se baš i nije navikao na ovo, zar ne? "Gdje je raketa?" Clave je pokazivao tek radoznalost. Tamo gdje su gradili raketu, nije bilo niþeg. ýekaj... tamo, slobodno plutajuüi, blijedosmeÿi zvonoliki lik: štrcaljka. Tamo, nešto dalje, smeÿi elipsoid, vuþe užad za sobom. Gdje je Carlot? Gdje su svi, uopüe? "Što se ovdje dogodilo?" pitao se Clave. "Eksplozija?" Da li je bilo vatre? Rather je pronašao samo mali crni trag od vatre za kuhanje. Sve postavljeno oko nje bilo je netaknuto. Jeffer reþe: "Ne možemo pretražiti þitavo stablo. Gdje je sunce?" Ravno na istok. "Kendya neüemo dobiti još jedan dan." "Vodi nas unutra," reþe Rather. Jeffer ga pogleda, "Zašto?" "Samo nagaÿam." Carlot je otišla unutra, prošlog spavanja. Jeffer zakrene TESMO prema Voyu i aktivira mlaznice. Zaplovili su iznad kore. Sad ih je okruživala magla. Jeffer se pozabavio komandama. "Eno", odjednom reþe. "Petoro ljudi." Ali na ekranu se pokazala nekakva apstrakcija, naranþaste mrlje na crvenom i crnom. "Gledamo pomoüu topline", reþe Jeffer. Na tren, vrati se normalni pogled: magla je klizila duž crne kore. Zatim se vrati crveno i crno. "Nije li Booce rekao nešto o lakonogima?" "Naÿi naše ljudi", reþe Calve. "Mmm... tamo." Tri naranþaste mrlje u nizu. Pod normalnim svjetlom pretvore se u tri ljudska lika poredana duž pukotine. "I cijev s rakete, mislim. Rather?" Rather brzo oslobodi pojas svog sjedišta i krene nazad. Izvukao je srebrno odijelo iz vode i uvukao noge unutra. Clave reþe: "Dobro. Pokupi ostatak i pridruži se ostalima. Uzmi nešto harpunova. Oni nemaju oružja. Jeffer, kako su dospjeli tamo?" "Dobro pitanje. Ne vidim ništa što ih je moglo donijeti. Nešto bi trebalo biti s druge strane kore." Rather je þekao dok je Clave privezivao šest harpuna na grudi srebrnog odijela. Zrak ukljuþen; glas ukljuþen. "ýuješ me?" Njegov glas provali s komandne ploþe, i Jeffer poskoþi. "Dobro te þujem." "Otvori mi." Kora je bila pola klomtara udaljena. Rather je koristio svoje mlaznice. Uznemirila ga je navala potiska duž tijela: krv je napuštala glavu, utroba se spuštala prema petama. Ne previše ugodan osjeüaj, ali s malobrojnima ga je mogao podijeliti. Za njim, TESMO je ubrzao južno, duž krivulje debla, i nestao. Carlot i ostali vidjeli su TESMO; mahali su. Dva klomtara prema plavoj mrlji Voya, stotinu metara van od stabla, ljudi u zelenom izronili su iz magle. Letjeli su duž kore, zureüi u pukotine kako su prolazili. Na ovoj udaljenosti, Rather je mogao vidjeti samo da su to petorica šumskih divova i to naoružanih. Opazili su ga. Njihove noge se zaustave, no njihovo gibanje se nastavilo. Sada, bliže. Jedno od njih je bila žena... Zatim su se ponovo odbacili, okrenuvši leÿa oluji što je bila nadohvat stabla. Mogao ih je uhvatiti. Nisu mogli znati za srebrno odijelo. Njegovi spremnici su bili puni. Rather aktivira mlaznice u svojim þizmama; njegova putanja pretvori se u luk.
Mogao ih je uhvatiti. I što onda? Ubiti ih? Ratherovi roditelji su ubijali, oboje. Nisu voljeli priþati o tome. Kad jesu, stari gnjev bi izobliþio njihova lica. No, to je bila dužnost Srebrnog þovjeka: s vremena na vrijeme, on je ubijao. Jedan od napadaþa se osvrnuo, i onda se svo petoro poþelo divlje odbacivati, podvostruþujuüi svoju brzinu. Njihove ruke bile su pune harpuna, pretovarene, dok Debby, Carlot i Booce nisu uopüe imali oružja. Rather zaplovi natrag prema svojoj posadi. Udario je u koru nedaleko od Boocea. Carlot ga je u þudu gledala. Otvorio je kacigu i rekao: "Ja sam. Njih petoro vas je zamalo našlo. Što se dogodilo?" "Lakonogi", reþe Booce. "Mala džungla, na parni pogon. Obitelj Lupoff, sudeüi po izgledu. Hoüe Bradavicu." Rather ukljuþi svoj osobni Glas: "Srebrni þovjek zove Znanstvenika. Jeffer, oni hoüe Bradavicu. Idem tamo." Ništa. "Oni me ne þuju. Booce, ja üu vas þuvati s površine, ali ne mislim da üe se oni vratiti. Izgledali su kao da bježe." Booce se nakesi. "Mislili su da si iz Mornarice." "Što?" "Preskoþimo to." Rather se smjestio na kori, iznad njihovih glava. Spuštene kacige. Neranjivi ratnik (a Carlot ga je gledala kao neku neobiþnu pticu.) Ali lakonogi ratnici su nestali iz vida. Oluja je obavila stablo. Njen rub je bila fina magla, tek je poþela zaklanjati vidik. Volio bih da mogu koristiti one druge vrste svjetla s kojima Kendy gleda. A trupna kamera je skoro slijepa... vodik nizak, kisik nizak, zapremina vode niska ali u porastu. Trebali smo do sad napraviti crpku. Hej... "Što je to?" Clave pogleda. "Džungla. Mala, toþno nasuprot Bradavice." Sad je Jeffer spazio zelene mrlje na naboranoj kori. Ljudi, a jedan je pokazivao prema TESMOu. Kendyev glas ga iznenadi. "Ja motrim na infracrvenom. Ne vidim ništa ljudsko van podruþja Bradavice. Uvedi TESMO bliže. Daj mi pogled." Jeffer ubrza unutra. Upitao je: "Upravo si ušao u doseg?" "Da, pregledavam snimku vašeg približavanja. Trebali ste ubiti uljeze na istoþnoj strani. Mogli bi napasti vaše ljude." Kako se TESMO približio, džungla je jurnula dalje na traku pare: sjeverno u oluju, pa oko debla, a para se raspršila u svim smjerovima. Bila je sakrivena prije nego što je TESMO stigao. Jeffer zaustavi TESMO þetvrt klomtara od drvenog kratera. Lakonogi su kopali uz jednu stranu Bradavice. Izduženi ljudi lebdjeli su oko bloka crnog metala. "Deset", reþe Kendy. Prstenovi crvenog svjetla znanstveno su zasvjetlucali na kori, osvijetlivši ljude koje je Jeffer veü opazio, ukazujuüi na ostale. Tri isprepletena prstena kružila su golim drvetom. "ýetvero na otvorenom, tri izmeÿu kore i Bradavice, još troje u pukotini van kratera." "Bolje da slijedimo džunglu", reþe Clave. "Oni mogu naüi ostale naše dok smo mi ovdje zaposleni." Jeffer se okrene u svom sjedalu, ali Kendy je prvi progovorio. "Ima vremena." > "Prebrojni su da se protiv njih borimo, svejedno. Jeffer, je li ti poznat priklopac za glavni pogon?" "Da." Jeffer nije poznavao rijeþ priklopac ali Lawri mu je pokazala kako da kontrolira silu raketa. Njegovi prsti zaigraju.
TESMO je krenuo prema Bradavici. Lakonogi su þekali, zaslijepljeni maglom, sa spremnim kopljima. "Uhvati se, Clave". TESMO zakrene, i dalje u smjeru nabora na kori, ali krmom naprijed. Ljudi su napustili Bradavicu, snažno zamahujuüi. Drugi se pojave iz kore iza Bradavice. Polete koplja. Donja kamera pokazivala je kako koplje s okruglom glavom udara o trup i eksplodira u pjeni zadimljene vatre. Kroz trup se moglo þuti snažne udare. Jeffer ukljuþi glavni pogon. Izgledalo je kao samoubojstvo. Posljednji put kad je to napravio, skoro je umro. TESMO pojuri naprijed. Jeffer osjeti kako mu grudi propadaju, obrazi se zatežu u mrtvaþku grimasu. Ali ruku je držao þvrsto iznad lica, prsti su gotovo dodirivali komandnu ploþu. Uspjelo je! Pokrenuvši prst niz zelenu preþku, smanjio je potisak glavnog pogona na podnošljivo. Priklopac. Gotovo nevidljivo plavo oblije desetoricu lakonogih ratnika. Napadaþi planu jarkim žutim plamenom. Bili su komete, plamen se izvijao iz njih. Komadi raznesenih ljudi razlete se od eksplozija... Clave vikne: "Gnoj, Jeffer! Prestani!" Jeffer iskljuþi pogon. (Vodik, kisik: oboje priliþno nisko. Bradavica se udaljavala.) "Clave, oni su nas napali. Imaju eksplozivne harpune." "Nisu mogli pomaknuti Bradavicu s nama za vratom! Samo smo je trebali skloniti od njih!" "U redu, Predsjedniþe." Jeffer se okrene da pogleda Clavea. "Sad mi reci što rade Booceu i Debby, i Carlot." "Vrijeme je da to saznamo", Kendy reþe. "Vrijeme je da kreneš, Jeffer. Izgubio sam pogled na džunglu s položaja Discipline. Do polovice je opisala krug oko debla, i približavala se toþki gdje si ti izbacio Rathera. Morat üemo tamo stiüi brzo, prije nego što izaÿem iz dosega. Uljezi su sad ovdje dovoljno bezopasni." I bili su. Neki su se i dalje koprcali, neki nepokretni, ali svi su bili ispeþeni do crnila. Jeffer pokrene TESMO. Bilo je prerano da osjeüa krivicu. Sad su bili u oblaku: gusta, uskovitlana magla, sve gušüa. Jeffer je stablo u pokretu sad mogao vidjeti jedino kao zid od sjenki. Kendy reþe: "Skreni desno. Ne trebaš u tako širokom luku obilaziti deblo, Jeffer, ja imam infracrveno." TESMO se kretao duž kore u velikoj krivulji. Odostraga, iznenada bljesne munja. "Džungla na vidiku, ravno van, pet zarez šest kilometara. Ravno van, Jeffer." "Ne vidim." "Dolje, trbušno. Još dva stupnja. Dobro. Ubrzaj. Stani! Rather je uhvatio džunglu. Srebrni þovjeþe, javi se." Ratherov limeni glas javi se s komandne ploþe. "Vidim veliku sjenku, ali nikakvih pojedinosti. Ni oni nas ne mogu vidjeti." "Vas su nekako našli", reþe Jeffer. "Blizu si", reþe Kendy. "Zakreni jedan zarez osamdeset stupnjeva." "Ne bih..." "Graÿanine, ja ne znam gdje se nalaze ljudi! Što možemo drugo, nego napasti cijelu džunglu? Zakreni." Bilo je neþeg þudnog u Kendyevom glasu. Jeffer okrene TESMO. Napola se nadao da üe se Clave suprotstaviti naredbi, ali Clave nije rekao ništa. "Glavni pogon", Kendy je trebao zvuþati uzbuÿeno. Zvuþao je samo glasno. Jeffer dotakne dugme. TESMO pojuri. Njegovo lice se pokuša slijepiti s potiljkom. Žuto
svjetlo zasja u magli ispred njega, i on zaþuje kako Rather hvata dah. Iskljuþio je pogon, ali žuto svjetlo je ostalo. Grubi bas je rekao: "Gotovo. Ja gubim doseg... " Clave reþe: "Ti prelako ubijaš, Kendy." Kendyjev glas postajao je nerazgovjetan. "Graÿani, vi ne shvaüate. Ovo je bila pokretna džungla. Ti lakonogi mogu imati veze u Admiralitetu. Vidjeli su TESMO i srebrno odijelo." "Ljudi nisu stršljenovi, Kendy!" Odgovora nije bilo. Kiša je slijetala na glavni prozor TESMOa u kapima veliþine šake, nošena vrtlozima u vjetru. Drvo je vani bilo crno od vode. I unutar kabine bilo je priliþno vlažno. Jefferov komadiü bare raširio se u vodenom prekrivaþu preko svih zidova i sjedišta. Topli, suhi zrak puhao je iz otvora naprijed i odostraga, rastjerujuüi vodu. Graÿani su se skutrili kraj stražnje mlaznice. Sljedeüi put, vodu treba crpiti, pomisli Jeffer. Moramo sagraditi crpku. Carlot reþe: "Vidjeli smo kako ogromna sjenka izranja iz magle. Bilo je priliþno zastrašujuüe. Onda je pet... pa, mogle su biti i ptice, koliko sam ja mogla vidjeti, samo što su letjeli prema džungli i zamahivali s oba kraja. Mahali rukama, pretpostavljam. To su bili razbojnici koji bježe od Rathera. Džungla se zaustavila da ih pokupi." "To su bili Lupoffi", reþe Booce. "Poznam njihovu odjeüu. Sreo sam ih na Tržnici. Velika obitelj, tri džungle, naseljavali bi se dalje kad bi mogli kupiti još jednu cijev. Prenatrpani su." Clave reþe: "Pa?" "Ako Lupoffi saznaju što se ovdje dogodilo, dvije džungle üe vas progoniti." "Neüe saznati." Nije bilo trijumfa u Claveovom glasu. Jeffer protrne. Bilo im je dovoljno toplo i dovoljno suho dok su se držali mlaznica. Ali oluja je razlijevala kišu po prednjem prozoru, a kroz kišu, dopirao je žuti sjaj zapaljene džungle. "Ne bi me smetalo da ubijem kojeg razbojnika", reþe Booce. "Par puta su me opljaþkali. Brine me razmjer stvari. U toj džungli je moralo biti þetrdesetoro graÿana, ne raþunajuüi djecu." Clave skoþi prema prednjem kraju kabine. Tren kasnije, Jeffer krene za njim. Kod prednje zraþne mlaznice bilo je jednako suho kao i kod stražnje. Clave reþe: "Dosta mi je toga." ýetrdesetoro ljudi", rekao je Jeffer. "Jednostavno, ne može ih se sprijeþiti da o tome govore." Claveov glas je bio promukli šapat. "Uvjerljiv, zar ne? Nikome osim tebe ne može se povjeriti da razgovara s Kendyjem, je li tako? Spalio si ih dok su pokušavali spasiti svoje graÿane!" "Oni su nas napali." "S kopljima. Pa?" "Što sam trebao uþiniti? Ugrožavali su naše graÿane!" Clave uzdahne. "Ne krivim tebe. A ako te i krivim, ne bih trebao. Ali Kendy... "U tren oka, Clave se sjeti da üe i Kendy to slušati. Poþeo je izgovarati rijeþi s više pažnje. "Gnojavi Kendy ih je pobio kao košnicu stršljena medara, jer su mu se našli na putu. Jer bi mogli priþati pogrešnim ljudima!" Tišina i nelagoda. Debby im se pridružila. "Mokro", rekla je. "Što ste uþinili da se toliko smoþi?" Jeffer nije odgovorio. Obratio se Claveu: "Osjeüao sam se mnogo gore kad sam ubio Klancea Znanstvenika da ukradem TESMO. On to nije oþekivao. Ovi graÿani jesu. Oni su ratovali." "Tako je!" Debby reþe s oduševljenjem. "Kad nas je London Stablo napadalo, mislila sam, kad bi mogli zarobiti tu stvar i zapaliti njihovo stablo. Ovi razbojnici nisu isti, ali Države mi,
konaþno smo to napravili!" "Nemojmo ponovo", reþe Clave. Jeffer potvrdi.
DIO TREûI CIVILIZACIJA
Poglavlje dvanaesto CARINA Godina 384., dan 1992., heliografom: STANICA DVA SOKOLU. LASTAVICA IZVJEŠTAVA DOLAZAK VELIKOG TRUPCA ISTOýNO OD ADMIRALITETA. VLASNIK NEIDENTIFICIRAN. SASTANAK ZBOG OBAVLJANJA CARINE, PO MOGUûNOSTI. LOKACIJA TRUPCA DANA 1992. JE BILA DVADEVETNUL RAVNO, PET STUPNJEVA SJEVERNO, DVAOSAMNUL KILOMETARA RADIJALNO. PRIJEM. "Riþe, ovo je upravo stiglo?" "Da, gospodine. ýistio sam trup kad sam opazio žmirkanje svjetla u blizini Tržnice. Preuzeo poruku i odmah ušao, ali ne znam koliko dugo je helio svijetlio." Doþasnik Mart Wheeler je premišljao. Sokol je, nosio šestoþlanu posadu; Lastavica, dvoje. Mornarica je više voljela da civili zapaze velike naoružane brodove. Trebaju se podsjetiti što kupuju þinom plaüanja carine. No dakle. "Gdje smo?" "Saznat üu, gospodine." Letaþ Riþe okrene se prema spremištu s instrumentima. "Ne, ne ti. Boþman Murphy, preuzmi naš položaj." Ovo nije bila hitna misija. Iskoristit üe je kao vježbu iz obuke. Patuljica je veselo kimnula; njena plamenocrvena kosa lebdjela je oko nje. Kratke, ali snažne noge odbace je preko kabine do spremišta s instrumentima. Izabrala je što joj treba i izašla van. Duga kosa üe morati otiüi kad dosegne viši þin. Šteta. Ali patuljci su bili rijetki, i boþman Sectry Murphy mora brzo proüi obuku... Kroz otvor, Wheeler je mogao vidjeti plavo svjetlo, sitno i snažno: mornariþki heliograf, odbijao je svjetlo Voya žmirkajuüi blizu istoþnog kraka vrtloga. Crvena kosa i þetvrtasto ženstveno lice odjednom mu preprijeþe vidik. "Doþasniþe, nalazimo se na dvašezdesetpet ravno, šest južno, dvaþetrdeset klomtara." "I imamo više od pola rezervoara, toþno?" Murphy potvrdi. "Idi na heliograf. Doþekat üemo trupac. Jimson, Riþe, pripremite nas za paljenje." Gusto, unereÿeno nebo smuüivalo je Rathera. Kad bi u to pao, bio bi više nego uobiþajeno izgubljen. Penjao se s oprezom. Clave i Debby su ga slijedili. Rad je bio težak, popraüen dugim penjanjem. Svi su bili umorni. Ratherovi prsti i stopala poþeli su se grþiti. Ali raketa je bila na vidiku, stotinu metara van... ako je taj smjer i dalje znaþio van. Trupac se promaljao kroz i stoþne rubove Busena. Vjetar osine Rathera iz zasjede, ovdje, ondje, posvuda, kao da je uronio u jato prestravljenih purana. Oblaci su se pružali u neobiþnim smjerovima, ne s istoka na zapad, ne kao spljoštene spirale, nego kao plitke krivulje u smjeru unutravan. Niz malih zelenih puhara plutao je u luku koji nije ni najmanje odgovarao struji. Suoþene s takvom neobiþnošüu, Ratherove oþi tražile su jednu nepromjenjivu toþku snalaženja. Voy je plamtjeo plavobijelo i uporno... dvadeset i pet stupnjeva istoþno od patrljka unutrašnjeg pramena! Iskidani nemirni oblaci zamaglili su sunce. Sjene su treptale, mutile se i izoštravale. Preko njih, blijede, oštre plave sjenke Voya ležale su u vijugavim smjerovima. Djeca su uþila da ne opažaju sjenke Voya. Te sjenke nisu govorile ništa, jer nikad se nisu kretale, nikad mijenjale, nikad privlaþile pogled. Stablo se okrenulo; deblo se pogrešno pružalo. Booce i Carlot þekali su kod rakete.
Debby se javi: "Booce! Kako to možeš podnijeti?" "Struju? Odrastao sam u njoj. Naviknut üeš se. Lakonogi se naviknu." "Od sjenki mi je slabo u želucu", reþe Debby. I Ratherov želudac je bio uznemiren. "Carlot... " "Skoro smo kod kuüe." Nije bilo sumnje u njeno veselje. Njoj se ovdje sviÿalo. "Vidi, imamo vatru za cijev." "Ja üu pustiti vodu." Manja mahuna bila je ugraÿena u novu kabinu Drvonoše. Booce se uvuþe unutra. "Svežite se." Vrh rakete pokazivao je prema istoku. Rather zaviri u mali otvor. "Booce, ponovno nas usporavaš?" Booceov glas imao je jeku. "Što? Ne, struja je drugaþija u Busenu. Guramo na zapad, ravno prema Tami." Izvukao je drveni zatvaraþ iz rezervoara za vodu. Udahnuo je, spojio usne s rupom i puhnuo. Rather povuþe glavu, da vidi završenu raketu u pogonu. Žutobijeli ugljen sjajio je unutar kutije koja im je zadala toliko muke. ýelik je sjao tamnocrveno. ýetvrta mahuna u blizini bila je ispunjena vodom za sluþaj da se ploþe ne održe zajedno. Na kraju rakete sa štrcaljkom... "Ništa se ne dogaÿa." Odgovor je bio zvuk, Booce dok puni pluüa zrakom. Zatim raketa proizvede üuff! i izbaci paru. "Kreüe, Booce", reþe Rather i pogleda unutra. Booceovo lice bilo je obliveno vodom. Kašljao je i gušio se dok je nabijao zatvaraþ rubom dlana. Njegov pogled bio je ubistven. ûUFF, ûuff, üuff, üuffüuffüuff... Raketa se smiri. Niz oblakapahulja postane spojeni trak što skakuüe u igri hirovitog vjetra. Rather nije osjetio nikakvo ubrzanje. Bit üe lagano, s tako velikom masom koju treba pokrenuti. Carlot mu se približi, s leÿa; njeni dugi prsti pronaÿu njegovu ruku i obuhvate je. "Oþe? Zar ne bi mi... " Booce je zvuþao kao da mu je grlo i dalje puno vode. "Da, igrajte se malo izviÿanja na zapadnom dijelu, vas dvoje. Tražite Mornaricu i sve u što bi mogli udariti." Vrtlog se otkrivao pred njima dok su kružili oko debla. Letenje je i dalje predstavljalo þudo za Rathera, no Carlot je išlo bolje. Odmicala bi ispred njega, pa kružila požurujuüi ga. Na pogodnoj isturenoj toþki, na zapadnoj strani, skinuli su krila i odmarali se. Busen je bio kovitlac, sliþan ogromnom otisku prsta. Prema unutrašnjosti, tvar je postajala gušüa. Tu je bilo stabala slagaljki, izobliþenih džungli slatke vune, mnogo manjih puhara na koje je upozorila Carlot ("ribiþ džungle"), i potpuno nepoznatog zelenila. Bare su dobivale þudne oblike u izvrnutoj struji. Nebo je bilo puno ptica: nebeskih konja, trojedinih, i tisuüa crvenih i žutih toþkica što su se skupljale oko džungle puhare. Sve se kretalo u lukovima, blizu središta vrtloga gušüe i tamnije. Samo središte bilo je gotovo crno, ali unutra se i dalje moglo vidjeti gibanje. Bilo je teško uoþiti trojedine obitelji, ali dvije su se okrenule, promatrajuüi trupac u prolazu. Debeli, nebesko plavi likovi sliþni cigarama s trostrukim perajama: mužjak, ženka i mladunþe, povezani duž trbuha. Tri vitka plava lika bijesnu naranþastim trbusima kad su se okomili na crvenožuti roj ptica: još jedna trojedina obitelj, razdvojena zbog lova. Tanki trak oblaka presijecao je putanje drugih oblaka. Rather ga spazi tren prije nego što je Carlot upozorila: "Eno. Mornarica." "Kako znaš?" Rather je vidio samo tamnu toþku na kraju traka oblaka. "Ide prema nama. Carina. Izvest üe paljenje, i presresti nas u jednom danu. Oh, gnoj." Rather se nasmije. Posudila je njegovu psovku. "Što?" Pokazala mu je. Daleko unutra, prema tamnom središtu Busena, u gustišu pokretne materije, nalazio se
široki, plosnati prstenasti lik hrapave unutrašnje površine... þetvrtasti oblici pastelnih boja... vidljivo umjetno. Može li zaista biti toliko veliko koliko izgleda? Procijenio je veliþinu prema još veüem prirodnom objektu u blizini: stablu bez jednog pramena. Trupac je bio manji od njihovog, pomisli Rather. Na središnjoj toþki, razabirao je lik rakete, stožac, rezervoar i þetvrtastu kabinu. Carlot reþe: "Znam tu raketu. Kladar. Tati se ovo neüe sviÿati. Oni su baš mogli ostati vani još jednu prokletu godinu." Pogledala ga je u oþi. "Neüemo imati puno vremena zajedno. Obitelj Belmy posjeduje Kladara. Tata me hoüe udati za Raffa Belmvja." "Ti üeš to uþiniti?" "Zaþepi." Uhvatila ga je za pojas tunike i privukla sebi. "Ne želim razmišljati o tome. Samo sad nemoj govoriti", dahnula mu je na uho, i on je posluša. Kroz um mu proleti da bi Booceu trebalo ispriþati o ovim stvarima. Ali bit üe vremena... Sokol je lako pronašao trupac: veüi nego obiþno, oba pramena odcijepljena. Izvodio je paljenje: lelujavi trak oblaka iza njega poþeo se svijati u luk. Raketa je morala biti iza debla. "Instrumenti", naredi Wheeler. "Riþe, daj nam putanju sastanka. Murphy, neudar. Ta tamna kvrga na drvetu... " "Vidim je, gospodine." ýekao je i promatrao. Njegova posada je dobro radila, boþmanka Murphv naroþito. Ona još nije koristila neudar u terenskim uvjetima. Kretala se polako, ali bez grešaka. To üe se dobro odraziti kod Wheelera. "Kvrga je gusta. Metal", rekla je. "Kilotoni." "Sad raketa." "Ne vidim ništa..." "Iza središnje toþke." "Ah! Mogu pogledati kroz drvo!" Pokušala je. "Mmm... nešto... metal, ne mnogo. Željezni ventil naše rakete ostavio bi takav trag." "Riþe?" "Treba nam paljenje, doþasniþe. Pedeset stupnjeva planarno, nula osno, sto dahova za paljenje i stižemo tik iza njega." "Daj nam paljenje, zatim svi u odijela. Letaþ Riþe, u kabinu, na instrumente. Murphv, na crpku." Sokol je nosio stakleni alkoholni spremnik i par rezervoara za vodu. Njegov sistem ventila je išþupan sa trupa jednog starog Teretno Servisnog Modula. Na dugim putovanjima, uobiþajena praksa je bila prskati vodu na alkoholni plamen, za pogonsku masu. Vodu se moglo nadopuniti u podruþjima van dosega Admiraliteta. Alkohol, uglavnom, ne, iako su neka lakonoga plemena nosila alkoholne destilerije za razmjenu s Admiralitetom. Wheeler i Jimson su se pažljivo privezali na komandnoj platformi iznad motora. Murphv poþne okretati pedale. Pedale se moglo produžiti, ali patuljak na biciklu je uvijek davao više snage. Wheeler pruži ruku prema zraþnoj struji, da provjeri, pa aktivira alkoholni plamen. Provjerio je ruþne držaþe svoje posade prije nego što poveüa dotok zraka. Potisak pritisne njegovu kožu i kosti. Pustio je vodu u plamen. Potisak se ponovo poveüa i vrelina oblije unutrašnjost njegovih napetih nogu. Riþe se javi iz kabine. "Zaustavi!" Doþasnik Wheeler posegne za alkoholnim ventilom ispod svojih nogu. Urlik se stiša do šištanja: voda na vreloj površini. Zatim, vodeni ventil. Sokol je slobodno padao. Trupac je bio bliže: trag akceleracije je nestao. Dvogledom, Wheeler pronaÿe dva ljudska lika na bližoj strani. "Ne poklanjaju nam previše pozornosti", rekao je.
Murphv uzme dvogled. Konaþno, reþe: "Imat üe vremena." Gledala je dok joj on nije uzeo dvogled. Mornariþki brod je bio veüi i složeniji od Drvonoše. Stigao je u valu tople pare i stao na stotinu metara od polovišta debla. ýetvero ljudi izaÿe i zaplovi prema njima. Posada Drvonoše þekala je pred kabinom. "Brzi su", reþe Debby. Booce se nasmije. "Nikad ne pokušavaj preteüi Mornaricu u letu. Mornarica ima drugaþija krila, i ljudi su birani zbog njihovih nogu." Sad su bili bliže. Rather odjednom zgrabi Booceovu ruku. "Booce, oni nose srebrna odijela!" "Ah.'Rather..." Rather popusti stisak. "Oprosti." "Pa, promotri ih. To je samo mornariþki oklop." "Ali izgleda..." "Samo oklop. Postoje tri vak odijela u Admiralitetu, ali mi nismo dovoljno važni da ih vidimo. Inaþe, oni bi jako voljeli da ih bude þetiri." Još bliže. Oklop ih nije pokrivao. Svi su nosili kacige: pokrivala za glavu i ramena s otvorom za lice. Neki su nosili dodatna pokrivala. A jedan je bio patuljak. Njihova krila! Stršala su malo prema naprijed, kao stopala;! skupljala su se pri zamahu naprijed i otvarala se pri zamahu natrag. | Znanstvenik bi trebao ovo vidjeti, pomisli Rather. Zadržali su krila þak i kad su stupili na koru. Patuljak je bila žena. Crvena kosa izvirivala je iz kacige prije nego što ju je skinula. Blijeda koža, oštar nos, uska brada; kosa kao plamen što se diže sa zapaljenog stabla. Njen grudni oklop bio je nekoliko üe'metara odmaknut od njenog grudnog koša. Bila je pet ili šest godina starija od Rathera, priliþno zgodna i Ratherove visine. Uhvatila je njegov pogled i nasmiješila mu se. Zaboravio je da se može kretati. Njene oþi su bile plave, i lutale su. Crvenio je, Carlot je to vidjela i Rather užurbano skrene pogled. I pogleda visokog, visokog þovjeka koji se odbacivao prema njima. Okrugla kaciga bila je mnogo veüa od njegove glave, s otvorom za lice... kao kaciga srebrnog odijela bez vizira za lice. Odvojeni zakrivljeni dijelovi štitili su njegove bokove, leÿa, nadlaktice i bedra. Bili su drveni, obojeni srebrno; ali pokrivalo za glavu i ramena bilo je od kovanog metala. Širok nos, tamna koža, crni jastuk od kose: mogao je biti þlan Booceove obitelji. Prepoznao je Boocea (i ignorirao njegovu posadu). "Booce Serjent? Možda me se sjeüaš: doþasnik Wheeler. Dobrodošao kuüi." "Drago mi je da vas ponovo vidim, doþasniþe. Sjeüate se Carlot..." Ona se blistavo nasmije. "Dobar dan, doþasniþe Wheeler." "O, da. Narasla si, Carlot." Booce reþe: "Ovi ostali su Clave i Rather Graÿanin, iz Stabla Graÿana, nekoliko stotina klomtara zapadno od nas. Debby Carther smo unajmili prije odlaska." Upoznavanje sa strancima bilo je van Ratherovog iskustva. Booce mu je rekao što treba Xþiniti. On reþe: "Drago mi je, gospodine," i ispruži ruku. "Molim." Marinþev stisak ruke bio je jak za jednog šumskog diva. "Kasnije üu razgovarati s tobom, Rather. Clave, Debby, drago mi je. Booce, imate li što prijaviti? "Da. Jedan trupac, þetrdeset klomtara približno. Ako ga želite sami izmjeriti..." "Ne, samo üemo uzeti pola od vaše carinske prijave kad trupac prodate." "I Bradavica", Booce reþe samozadovoljno. "Naš zgoditak, a lakonogi su ga se gotovo domogli."
"Ona prljava velika kvrga metala na unutrašnjoj strani?" "Ah. Veü ste je našli? Ni to nismo izmjerili, ali bit üe tisuüe tona. Doþasniþe, htjeli bismo Bradavicu pod povjerljivo. Na taj naþin neüemo imati toliko lopova." "U redu, ali ako su vas lakonogi napali... " "Ne bih podnosio prijavu. Pobjegli su, ali ranili smo ih, i ja ne bih htio da znaju tko. Mogli bi s prijateljima krenuti na nas." "Mornarici takvi stavovi otežavaju život, Booce. Mi bi ih radije pohvatali. Siguran si?... U redu. Porez üemo uzeti u metalu." "Može. Zadržao bih privremeno ležište za vatru dok ne uspijem kupiti više žicamreže. Nije lijepo, ali radi. Osim toga, þitav tovar bih smjesta prodao Mornarici, kad bi ga vi mogli išþupati i odvuüi kuüi. Skinite mi to s vrata", reþe Booce. Rather si nije mogao pomoüi: zapiljio se. Ali što ako on tebi sjedne za vrat zbog toga? Doþasnik Wheeler se smijao. "Nemam alkohola za vuþu, i ne mogu odobriti takav izdatak. Ali tovar üemo sad ispitati i ja üu poslati ekipu koja üe izrezati naš dio kad se usidrite." Posada doþasnika Wheelera poþela je pretraživati Drvonošu uzduž i poprijeko. Ratherov trenutni poriv bio je da ih sprijeþi. Ali Booce nije pokazivao nikakvo iznenaÿenje... a naravno, na Drvonoši se nije moglo naüi ništa. Istovremeno, þasnik Mornarice se okrene Ratheru i reþe: "Rather, zar ne? Ti bi trebao razmisliti o ulasku u Mornaricu." "Zašto?" ýovjek se smješkao. "Plaüa je dobra, naroþito za jednog stanovnika stabla, ako uspiješ Xüi. Sredit üemo te i nauþiti stvari koji bi trebao znati, kao, kako dobiti bitku. Ti üeš održavati civilizaciju. Osobna prednost, ti si pravog oblika. Primijetio si boþmanku Sectry Murphy? Niska, crvene kose... " "Da?" "Ona üe nositi vak odijelo kroz šest godina. ýuvar je najviši moguüi þin, osim ako nisi roÿen kao þasnik. I ti bi to mogao." "Morat üu o tome razmisliti." "Razgovaraj s njom. Pitaj Boocea, što se toga tiþe. Booce, mi letimo dolje da ispitamo vašu Bradavicu. Želite li s nama?" "Bilo bi mi izuzetno drago." Booce pogleda svoju posadu i doda: "Bilo bi nam svima izuzetno drago." Na trupu Sokola posvuda su izvirali ruþni držaþi. Marinci su smjestili posadu Drvonoše visoko na jedan bok. Tamo su bili utori za stopala i spone koje se moglo omotati oko pasa (ili tik ispod pazuha, za Rathera). "Borbeno vozilo", Glave došapne Debby. "Trup mogu prekriti strijelcima." Tri pripadnika Mornarice radili su straga, na motoru. Nisu obraüali pažnju na civile. Nešto zeleno je pokušavalo rasti na drvenom trupu. Pahuljica, možda. Drvo je nedavno bilo oþišüeno. Rather je to uspio primijetiti prije nego što je raketa ispalila. Ako je Wheeler pokušavao impresionirati barbarskog patuljka, uspio je. Raketa je zaurlala i probljuvala vatru. Rather osjeti kako mu krv silazi u noge. Gruba kora trupca projuri kraj njih, sve brže. Odostrag, Wheeler i Murphy su pomoüu nazubljene opreme usmjeravali štrcaljku. Na neki naþin, bilo je dojmljivije od TESMOa. Moglo se vidjeti kako sve to radi. Urlik motora üe prigušiti njegov glas (i strah u njemu.) Rather upita: "Zašto nas ne puste unutra?" "Povjerljivo. Nitko ne zna što ima u mornariþkom brodu", rekla je Carlot. "Nismo vidjeli þitavu posadu, u to sam sigurna. Rather, primijetila sam, buljio si u, hm, crvenokosu ženu?" Rather izgovori poluistinu. "Izgleda niska. Mislim, iznenaÿujuüe je, jer ona je moje
visine. Mark nikad nije izgledao nizak." Carlot se, izgleda, opustila. "Pa, ne. Bio je veüi od tebe kad si rastao." Wheeler je zakrenuo ventil deset stupnjeva na lijevo. Brod se okrene, prskajuüi vatru. On zakrene ventil na desno; vrtnja se uspori, pa prestane i Sokol uspori. Zaustavio se manje od sto metara od izboþine na deblu. "Razbojnici su ga zamalo išþupali", primijeti Wheeler. Booce potvrdi. Ista þetvorka mornariþkog osoblja otprati ih do Bradavice. Troje se posvetilo prouþavanju izboþine koja je rasla oko metala i maþetom isjeþenog drveta koje se pružalo daleko iza njega. ýetvrti þlan potraži Rathera. "Doþasnik Wheeler kaže da bi mi možda htio postaviti neka pitanja", reþe boþmanka Murphy. Rather nije stvarno razmišljao o ulasku u Mornaricu. Nije tako rekao. "Ne znam dovoljno da bih postavljao pristojna pitanja." Ona se oþaravajuüe nasmiješi. "Postavi ona nepristojna. Mene ne smeta." "Što su vak odijela? Zašto su važna?" "To je stara znanost, stara koliko i Knjižnica. Neranjiva su", reþe ona. "Najviši borbeni þin je ýuvar, i to je þin koji nosi vak odijela. Trebalo bi biti devet ýuvara. Mi ih imamo osam. Ovo..." Ona potapše svoju kacigu, pa ploþe na svojim bedrima."... Izgleda kao ovo, ali ide posvuda. Stigneš do þina doþasnika samo zato što si prave veliþine, a onda saznaš da li ti zapravo odgovara vak odijelo." "A ti?" "Ne znam. Još nisam tako daleko stigla." Spustila je nesretno pogled na svoj odmaknuti grudni oklop. "Možda neüu uüi. I dalje bih zadržalaþin doþasnika. Shvaüaš, moraš biti kvalificiran, moraš biti obuþen. Ako si prave veliþine, samo je jednostavnije." "Obuka. Kakva je?" "Prolaziš vježbe. Možda misliš da si jak ti si stanovnik stabla? Vidim mišiüe. Ali doþasnik Wheeler te može srediti. Nakon što proÿeš obuku, ti üeš moüi srediti njega. Ja bih mogla, mislim, a ti sijaþi. Tvoj narod, koriste li polarne koordinate da se snaÿu?" "Ne." "Nauþit üeš kako se snaüi u nebu. Nauþit üeš brojiti, ako ne znaš... " "Znam brojiti." "Nauþit üeš kako se upravlja raketom, ne parnom, nego mornariþkom raketom. Nauþit üe te kako da se pokoravaš, takoÿer. U to ulaziš bez ostatka, Rather. Nadreÿeni þasnik ti kaže da letiš, ti letiš, s krilima ili bez." Zvuþalo je neprijatno. "Kamo idu mornariþki brodovi?" "Mmm... Otkuda vi dolazite?" "Stablo Graÿana. Malo zapadnije od Busena." "Nije vjerojatno da üeš posjetiti svoju obitelj. Mi ne vidimo mnogo stanovnika stabala. Šaljemo brodove van Busena, ali ne þesto, i nikad više od nekoliko tisuüa klomtara. Uglavnom, obilazimo sam Busen. Skupljamo porez, dakako... " "Aha." "Borimo se sa životinjama. Tamni psi i druge stvari. Graÿani naÿu gnijezdo bušilice, ili stršljene medare, pozovu nas i mi to spalimo." "I trojedine?" "O, ne, trojedini su brzo shvatili. Oni nas nikad ne napadaju. Neki od njih nas vole. Ima jedan tip, Exec Martin, on lovi ptice sabljarke s trojedinima. Nitko ne zna koliko su oni zapravo pametni, ali može ih se nauþiti." "Zašto spaljujete stršljenove medare? Booce kaže da su vrijedni." Njen izraz se ozlovolji. "Med je šverc. Staviš na jezik samo koliko ti stane na vršak prsta,
i sanjaš divne snove. I onda ne možeš prestati. Uzmeš još malo, i umrijet üeš u ekstazi. Neki ljudi bi puno platili za to." Med je samoubojstvo. Rather nije shvatio da je to Booce mislio doslovno. Promislio je, pa rekao: "Ali to jenjihov izbor... " Ona zatrese glavom. "Nije moja odluka. I onda, tu je detektivski rad i suzbijanje pobuna, i služba spašavanja. Mi se ne specijaliziramo puno. Nauþiš raditi sve to, ali najprije nauþiš kako se leti brodom." "Što se dogaÿa s kadetima koji ne uspiju? Murphy, što se dogaÿa s patuljcima koji podbace?" "Ništa. Mislim, izlaze iz Mornarice, dakako. Idu u najam ili pokrenu posao, možda poþnu roniti u Tamu, po peþurke i gljivu lepezarku, ili krenu u drvarenje. K vragu, što radi drvar ako u neþemo ne uspije?" Pogledala ga je pažljivo. "Što je?" "Imam nevolja sa svim ovim. Ovdje ima više ljudi, pa ima i više poslova za ljude, tako je? Ako ne možeš loviti ili uzgajati zemaljski život, jednostavno nešto pokušaš?" Murphv vedro kimne. "Sljedeüe pitanje?" "Hoüu li te ponovo vidjeti ako se prijavim ? Mogu li te zvati Sectry?" "Hvala, boþmane." "U svako doba", ona reþe i odskoþi dalje. Zaplovila je usporedno s korom, prema Wheeleru, kad se on pojavio iz pozadine Bradavice. "Veliko je", javi se Wheeler. "Booce Serjent, ti si se obogatio." "Oporavio se, u svakom sluþaju. Prvo što üu uþiniti je ponovna gradnja Drvonoše." "Da... No, vidio sam dovoljno. Osam tisuüa tona ili približno. Ti ožiljci na metalu... " "Koristili smo pilu da dobijemo komade koji þine ležište za vatru. Bilo je bolje nego što sam se nadao. To je dobra zamjena za žicamrežu, a pila nije ošteüena." Wheeler kimne, zadovoljan. "Možemo li vas odbaciti natrag do vašeg broda?" "Ne, moramo ovo nekako pokriti prije nego što stignemo do Tržnice." "Mislim da se brinete ni za što. Kako bi itko mogao ukrasti nešto ovako veliko?" "S pilama... Pa, možda ste u pravu." Gledali su kako Sokol dimi prema unutrašnjosti Busena. Nešto sjajno zasvjetlucalo je na pramcu. "Javlja se kuüi", reþe Booce. "Koriste ogledala i odbijaju svjetlo Voya u željenom smjeru." "Što se sad dogaÿa?" pitao je Glave. "Wheeler misli da sam otpilio više metala od tih ploþa za kutiju. Motrit üe da vidi hoüu li ga prodati na crnom tržištu. Mogao je odmah kupiti Bradavicu, ali rnisli da üu mu dati bolju cijenu ako bude þekao. Koji dan nakon što pristanemo, dobit üu ponudu. Bit üe premalo, i ja üu ih malo zavlaþiti, pa onda prihvatiti da mogu prestati s þuvanjem metala..." "Što sada radimo, Booce? Jeffer sigurno negdje ludi þekajuüi nas da se javimo." "I dalje nas motre." Sokol je sad bio malen. Njegov trak pare se razilazio. Clave je pitao: "I dalje nas mogu vidjeti? Imaju nešto sliþno TESMOvim prozorima?" "Kutija, koju drže pred oþima. Clave, trebamo nekako sakriti ovaj veliki prljavi komad metala." I tako se petoþlana posada Drvonoše okupila oko Bradavice; ne žureüi, samo su je pregledavali iz svih kutova, kao da je postojao naþin da se sakrije sumnjivi nabor u netaknutom drvetu stabla. Sunce je putovalo sa zenita, sjeverno od Voya. l napokon, Debby reþe: "Booce, ti si vidio više stabala nego itko od nas. Kakva stvar uzrokuje ovakvu vrstu ožiljka?" "Nešto udari stablo... može biti kameno, ne mora biti metal. Vidio sam ovakav usjek, ništa u njemu, samo je zarastalo usjeþeno drvo. Nisam shvatio." Debby se pitala: "Led?"
Booceovo lice postane... glupo? Usta otvorena, oþi lutaju. Rekao je: "Ha. Da! Komad leda može udariti u stablo, pa se otopiti." "I dalje, nama ništa ne pomaže. Što drugo? Bolest? Ima li nešto što gradi gnijezda? Ili bube sa stabla mogu gristi samo na jednoj strani..." "Jasno, medna mahuna može udariti u stablo i bube progrizu veliku rupu... da predahnem, Debby." Glup ponovo: razmišlja. "Možemo. Dvadeset dana da stignemo do Tržnice. U redu. Treba nam ribiþ džungla koja ima termite, moramo izgledati kao da smo prošli kroz katastrofu, no to veü i imamo. Nikad nisam mislio da üu stiüi kuüi s mahunom umjesto kabine Drvonoše T "Što trebaš od nas?" pitao je Clave. "Ostanite ovdje, razgovarajte s Jefferom. Mi ostali, odletjet üemo gore, na deblo. Ovo je zgodno. Ako se Wheeler zapita zašto i dalje lebdimo oko Bradavice, vidjet üe kako je skrivamo!" 175Rather proguta svoj protest, jer Clave je govorio. "Ti ne trebaš Rathera. Ja ga hoüu." "Stet." Booce je imao krila na nogama. "Idemo, djeco."
Poglavlje trinaesto GNIJEZDO TERMITA s kaseta Stabla Graÿana, godina 5. D.P.: LAGRANGEOVE TOýKE MATERIJA SE SKUPLJA NA ýETVRTOJ I PETOJ LAGRANGEOVOJ TOýKI (L41 L5) GOLDBLATTOVOG SVIJETA. TA PODRUýJA IZGLEDAJU MANJE TURBULENTNA OD OLUJA OKO SAMOG GOLDBLATTOVOG SVIJETA, ALI SMO ODGODILI NJIHOVO DUBINSKO ISTRAŽIVANJE. ISPITALI SMO SAMO L4. VIŠE ILI MANJE STABILNO PODRUýJE PROSTIRE SE NA 600 KILOMETARA. BILJEŽENJEM EKVIPOTENCIJALNIH KRIVULJA STRUJE DOBIVAMO ISPREPLETENE POLUMJESECE. PROSTIM OKOM, POKAZUJE SE IZOBLIýENI VRTLOG KOJI SE NA ISTOKU I NA ZAPADU PRETAPA U LUK SAMOG DIMNOG PRSTENA. VRTLOG JE ZELEN DUŽ PERIFERIJE, TAMNIJI I SMEĈIJ1 BLIZU SREDIŠTA, GDJE NAGOMILANA MATERIJA POSTAJE DOVOLJNO GUSTA DA SE ISPRIJEýI SVJETLU SUNCA. BILJKE STABILIZIRANE STRUJOM TAMO NE USPIJEVAJU. PRONAŠLI SMO POZNATE OBLIKE ŽIVOTA TROJEDINE I DŽUNGLE SLATKE VUNE ALI I NEKE POSEBNE OBLIKE, KOJI DRUGDJE NISU VIĈENI. DUBINSKI RADAR UKAZUJE NA ýVRSTE MASE UNUTAR TAMNOG UNUTRAŠNJEG PODRUýJA. NIJEDNA NIJE VELIKA. PITALI SMO SE ZAŠTO SE BUSENOVI NIKAD NISU ZGUSNULI U JEDNO VELIKO TIJELO. MOŽDA SAM ŽIVOT UZROKUJE UKLANJANJE MATERIJE IZ UNUTRAŠNJEG PODRUýJA. KORIJENJE RIBIý DŽUNGLI PRESIJECA VELIKE BARE. SAPROFITI URASTAJU U GUSTU JEZGRU, POTOM IZBACUJU SPORE U DIMNI PRSTEN. GLAD, ILI POPULACIJSKI PRITISAK RASTJERUJE PTICE... Ovo je izazivalo glavobolju. Jeffer je jeo þitajuüi. Kad je stigao do kraja, tvrdoglavo se vratio na poþetak. Njegovi Xþenici ovo su smatrali þudesnim. I Jeffer, samo, on je imao jednu prednost pred studentima. Imao je Kendya. Kad bi se Kendy javio! Danas je pretraživao nebo. Vratio se mrtvoj ribiþ džungli tegleüi poveliku pticu štitarku. Na laganoj vatri u blizini TESMOa skuhao je svoj ulov. U tome je postajao dobar. Meso skuhano u sendviþu od koštanog oklopa ptice bilo je mekano i nije zagorijevalo. Zamalo se udavio kad TESMO odjednom progovori. "Jeffer? Ovdje Clave. Jeffer, þuješ me?" Jeffer jedva proguta i reþe: "Prikazyvat Prebaci u zraþno odijelo. Veü je i bilo vrijeme, gnoj! Jeste živi?" "Jeffer, nismo mogli do kacige. Mornarica je pretražila Drvonošu.ýak i kad su otišli, gledali su nas. Gdje si ti? Jesi li sakriven?" "Clave, pronašao sam nešto dobro. Sjeüaš se Booceovog opisa ribiþ džungle? Zelena puhara, klomtar u promjeru, s dugim smotanim korijenom. Ispušta korijen prema bari, ali na njemu je otrov i može napasti žive oblike, ubiti ili i uvuüi ih unutra da trunu... " "Tako je. Oni navodno ne žive van Busena."
"Možda. Ova je pedeset klomtara od rubova Busena, i to mrtva. Osno deblo je šuplje. Jedan mornariþki brod dolazi ovamo. Nije vjerojatno da üe njuškati oko ribiþ džungle, ali ja sam svejedno usidrio TESMO unutra, u šupljinu. Kad odu, TESMO üu privezati iznad korijena, da može uhvatiti nešto sunca. Gdje si ti? Ne vidim ništa." "Ja sam u mraku. U onom kanalu kojeg smo prokopali kraj Bradavice. Još nismo maknuli srebrno odijelo." Jeffer se sjeüao dovršavanja posla kojeg su zapoþeli lakonogi. Još su ga boljela leda i ramena. "Trebali smo pustiti da lakonogi još malo izdube." "Vrijedilo je. Booce je imao pravo. Mornarica zna ako nosiš metal. Taj graÿanin doþasnik Wheeler znao je za Bradavicu, ali dalje ništa nije tražio." "Kakav je Busen?" "Natrpan. Trupac üemo usidriti kroz dvadeset dana. Booce zna naþin da se sakrije Bradavica. Boji se lopova, a srebrno odijelo ne možemo koristiti za borbu, jer... " "Ne, naravno." "... Jer oni bi ga prepoznali. Jeffer, oni imaju tri srebrna odijela. To je oznaka višeg þina. Patuljcima ide dobro ako uÿu u Mornaricu, i Rather je dobio ponudu." Ponudu? "Rather, tamo si?" Jeffer je þuo udaljeno Claveovo dozivanje. Napokon Rather reþe: "Tu sam." "Dobio siponudu da uÿeš u Mornaricu? Što su ti rekli? Što si ti rekao njima?" "Nisam ozbiljno shvatio doþasnika. Radi se o tome da saznamo ponešto o Admiralitetu, kupimo nešto sjemenja zemaljskih plodova, i vratimo se na Stablo Graÿana!" "Mi želimo nauþiti nešto i o Mornarici." "Ja sam ponešto saznao... " Clave se ubaci. "Koliko smo ozbiljni? Jeffer, što bismo mi to trebali vidjeti od onog što ima Mornarica? Ja nisam toliko željan zaviriti u mornariþku raketu, da bih zbog toga nagnojio svog..." "Knjižnica! Kasete! Što ima na kasetama Admiraliteta?" "U redu, Jeffer. Zbog þega misliš da bi Rather mogao doüi do ijedne od tih stvari? Booce bi mogao znati, ali on nije ovdje." Jeffer završi meso štitarke dok je razmišljao. "Pitaj ga kad dobiješ priliku. No, meni ovdje postaje krajnje dosadno. Možete premjestiti srebrno odijelo u raketu?" "Ne. Previše ga je lako prepoznati", reþe Glave. "A samo kacigu?" "Morat üemo pitati Boocea, ali... mislim da ne. Ukljuþimo Kendya u ovo. Jeste li u vezi?" "Rekao je da mijenja orbitu. Bit üe natrag za jedan dan. Glave, volio bih da mi možeš dati nekakav pogled." "Nešto üu smisliti, Jeffer. Rather mi maše." "Znanstvenik gotov." "Clave? Ovo trebaš vidjeti", rekao je Rather. "Sto? Razgovarao sam s Jefferom." Clave ispuzi iz udubine iza Bradavice. "Oh." Iz napuþenog neba izroni bezobliþna stvar bljedunjave žutosmeÿe boje. Njen lik bio je zamagljen trzavim gibanjem od kojeg su poskakivali optiþki živci. Išlo je ravno na njih, a iza te stvari je bio Drvonoša. "Sklanjaj se, Rather, udarit üe! Imaš krila?" Poletjeli su. Stvar je padala prema Bradavici uz slab, zastrašujuüi zvuk zujanja. Milijarde crnih mrljica rojile su se oko stvari; insekti mnogo manji od stršljenova medara. Udarilo je u krater oko Bradavice i izobliþilo se kao meko blato. Drvonoša mekše dotakne deblo. Debby se pojavi iz otvora na prednjoj mahuni. Napeto je
zurila u masuuljeza. Dovikne: "Zalijepit üe se." Booce odgovori iznutra. "Stet. Razmazi med." Debby domahne Claveu i Ratheru, ali to je bila sva pažnja koju im je uputila. Poþela je mazati crveni ljepljivi med po rubu kratera. Slijedio ju je roj insekata. Kad je završila krug, veüina insekata se veü preselila na med. "Gotovo!" "Dobro. Ulazi unutra. Clave, Rather, ja moram usidriti ovu stvar. Jeste za vožnju?" Clave zagrmi: "Booce, izlazi van i odgovaraj na pitanja!" Booceova glava izviri. Premišljao je, pa zalepetao prema njima. Izgledao je nepristojno samozadovoljan. "To je gnijezdo termita", rekao je prije nego što je Clave uspio upitati. "Reüi üemo da nismo imali drugog izbora, to je bilo jedino stablo u blizini, a mi smo se morali vratiti u Busen jer... Smislit üu nešto." "Aha. Med?" "Potpora. Kad terimitima ponestane meda, jest üe drvo. Spojit üe gnijezdo s Bradavicom." "Što sa srebrnim odijelom? Ti bi ga jednostavno ostavio?" "Gdje može biti sigurnije?" "Jeffer je sasvim sam u nebu. Poludio bi!" Booceova grimasa je govorila sve. Clave reþe: "On je Znanstvenik Stabla Graÿana, i nije ludi ubojica. Bio je u borbi, s našim životima na kocki, Booce, a upotrijebio je ono što je imao. Bilo je moünije nego što je on mislio..." "Dvaput je upotrijebio." "Booce, ako si ti ikada bio lakonogi razbojnik, reci mi odmah." Booce je bio zapanjen, pa uveseljen. "No, stvarno! Ne, ja ne štitim svoje. Ja ne branim razbojnike koji pljaþkaju drvare. Sigurno, oni bi inaþe radije napali kakvo pleme bespomoünih divljaka. Tvoje sumnje su ispravne, Clave, ali to ne znaþi da se meni sviÿaju razbojnici. Ali isto tako, ne bih ni spalio þitavo prokleto pleme!" "Aha. Ti bi ih otjerao a ne bi ih jako povrijedio. Kako? Opisi postupak u pojedinosti." "To ne mogu. Jeffer nije nikome od nas rekao kako se leti TESMOm! Clave, Znanstvenik ne smije spaliti nijedno pleme, nikad više. Govorim tebi, ne njemu. Ti ga trebaš sprijeþiti." "Reüi üu mu. I što sad?" "Oh... ostavit üemo sve, osim kacige, gdje je. Jefferove znanstvene oþi su u kacigi, toþno? Oni prozorþLüi na þelu? Usidrit üemo je na gnijezdo. On üe imati vidik. Dovoljno vremena üemo provoditi u blizini Bradavice; tada üemo razgovarati s njim." TESMO je, sa svojini kamerama, bio sakriven na jednom tamnom mjestu, zraþno odijelo na drugom, nadolazeüe snimke su bile danima stare, a u sadašnjem vremenu, Jeffer nije bio prisutan. Kendy preskoþi snimke. Saznavao je više osjetilima samog Discipline. Drvonošu je bilo lako pratiti: þetrdeset kilometara stabla bez pramenova i metalna masa dalje od središta, sad je kružilo po vanjskom kraju vrtloga L4. Održavanje kontakta ovdje neüe biti lako. Nova orbita Discipline imala je dva puta period Goldblattovog svijeta, a periVoy je padao sjeverno od toþke L4. Održavanje nejednolike orbite van Dimnog prstena omoguüilo je njegovim instrumentima prodiranje kroz manje komade smeüa u Busenu; ali trupac i TESMO i svi Kendyjevi graÿani, kružit üe oko tog središta u dugaþkim putinjama, oblika bubrega. Barem ne mora više trošiti gorivo. Kad bi uspio uspostaviti odnose s Admiralitetom, njegova sadašnja orbita mogla bi biti dovoljna za stotine godina. Divljaci üe se u uznapredovaloj civilizaciji prije ili kasnije susresti s poteškoüama. Strpljenja. Neka nužnost üe prisiliti Jeffera da uvede TESMO u toþku L4. Onda üe on Mornarici
otvoriti vrata zraþne komore... Jedan po jedan problem. ýekaj. Uþi. Jeffer uÿe u kabinu prije nego što je Kendy izašao iz dosega. Na njegovoj tunici bilo je svježe ružiþaste krvi, još više na njegovim rukama. "Kendy za Državu..." "Zdravo, Kendy. Kako bi mi mogli... " "Jeffer, ako je Rather dobio ponudu od Mornarice, ja želim da je prihvati." "Ti da. Rather nije zvuþao baš previše oduševljeno. A nisam ni ja. Kako üemo se izvuüi s otkrivanjem srebrnog odijela?" "Odliþno pitanje." Kendy upotrijebi pojaþano osvjetljenje, ali pokazalo mu je samo željeznu kovinu i nagrizeno drvo. Clave i Rather su napustili skrovište. "Ako Mornarica ima zraþna odijela, prepoznat üe vaše. Razmišljao sam o rastavljanju, ali prepoznali bi i kacigu. Uništili bi kameru kad bismo je pokušali skinuti, a elektriþni izvor je u kacigi, takoÿer." "Pa?" "Strpljenja." "Nagnoji si stablo sa svojim strpljenjem, Kendy. Imam misteriozni zapis pod 'Lagrangeove toþke'... " "Ja sam imao tri stotine i osamdeset i þetiri godine da se nauþim strpljenju. Gotovo si izašao iz dosega. Možeš li se hraniti tamo?" "Jasno. Ima rukogljiva, i ekshibicionista što se hrane bubama, i nekih drugih stvari. Na neki naþin, to je kao da ponovo uþim loviti... "Veza se izgubi. Prilika za ispitivanje vojnog krila Admiraliteta iznutra! Ali Rather nije bio oduševljen. A Kendy je morao nagovoriti Jeffera prije nego što njegovi argumenti uopüe stignu do djeþaka. Strpljenja...
Poglavlje þetrnaesto PRISTAJANJE iz dnevnika Drvonoše. Govori kapetan Booce Serjent: GODINA 384., DAN 1700. NA OVOM PUTOVANJU NE TREBAMO SE BOJATI LAKONOGIH. JA SE BOJIM JEFFERA ZNANSTVENIKA. BOJIM SE TAJNI KOJE SKRIVAMO OD ADMIRALITETA I TAJNI KOJE ZNANSTVENIK KRIJE OD MENE. ALI IMAM VELIKI DUG PREMA STABLU GRAĈANA. DAN 1710. NAŠLI SMO JEDNOSTAVAN NAýIN DA SAKRIJEMO NAŠEG PRAZNOG ýLANA POSADE. NE IMAO NIKAD PRILIKE DA ZAHVALIM LAKONOGIMA ŠTO SU TO OMOGUûILI. DAN 1780. OTIŠLI SMO PO JOŠ MAHUNA. JEDNA JE POSTALA NAŠA KABINA, DRUGA USKLADIŠTAVA DODATNU VODU U SLUýAJU ŠIRENJA VATRE. DUŠA ME BOLI ZBOG POVRATKA S MAHUNOM NA MJESTU DRVONOŠA EKABINE, ALI TO ûE SIGURNO SAKRITI BOGATSTVO KOJE NOSIMO. DAN 1810. BOJANJE JE ZADALO VIŠE MUKA NEGO ŠTO SAM OýEKIVAO. BOJE SU I DALJE JADNE, ALI BIT ûE DOVOLJNO. ISPISALI SMO LOGO STRŠLJENA MEDARA NA KABINI DRVONOŠE. SAD ûEMO VIDJETI ŠTO SE MOŽE UýINITI S KRILIMA MOJE POSADE. DAN 1996. UŠLI U PROSTOR ADMIRALITETA. SOKOL JE POPISAO TRUPAC I METAL ZA CARINU. SLIJEDI PROCJENA. DAN 2000. TRUPAC SE PRIBLIŽAVA TRŽNICI. METAL SAKRIVEN OD SVIH OSIM MORNARICE. UVJETI OPTIMALNI. DAN 2015. PRISTALI. POSADU POSLAO VAN S CARLOT. IŠAO BIH S NJIMA DA MOGU. NIKAD RANIJE NISAM IMAO POSLA SA STANOVNICIMA STABLA. NE MOGU POGODITI KAKO ûE ONI REAGIRATI. NEDOSTAJE MI RVLLIN. NIKAD U ŽIVOTU NISAM MORAO PLESTI TOLIKO MNOGO NITI ISTOVREMENO. Debeli, svijetloplavi torpedo krstario je polagano duž Serjentovog trupca, približavajuüi se mjestu na kojem su Rather i Carlot stražarili. Odjednom, prepolovi se po dužini, i þetiri vitka plavonaranþasta trojedina obruše se na nekog životinjskog stanovnika stabla. Rather pokaže. "ýetiri?" "Ponekad trojedini imaju blizance." "Nikad za to nisam þuo." "Nikad nisi vidio nijednog od ovih." Pokazala je prema trokutastoj sjeni, van. "To je Tamni pas. Oni obiþno ne idu ovako daleko na nebo. Opasni su. Sami zubi, nema mozga." "Na nebo?" 'Tama, nebo, okret, protuokret. Koristimo i sve normalne smjerove." "Kako se uspijevate snaüi u svemu tome?" Rather se istegne i omota svoje noge lagano oko njenog struka. Ona nije odgovorila. Lopta zelene pahuljice ispustila je þetvrt klomtara vijugavog repa prema vodenoj kugli u prolazu. Booce, Debby i Glave bili su iza horizonta trupca, spremni da upotrijebe raketu ako se bilo što približi. Carlot i Rather þuvali su stražu na istoku. "Možemo i dalje nadgledati nebo",
pokazao je Rather. Carlot udari njegova koljena šakama, oštro. "A tko üe nadgledati nast?" "Mene ne smetaju trojedini. Možda mi se þak i sviÿa." "A što misliš o kuüama?" "Kuüe?" "Ti bi rekao kolibe. Pogledaj... " Iza Tržnice, iza Carlotine glave, šest kocaka je bilo nanizano duž zašiljene drvene grede s raketnim rezervoarom i štrcaljkom na jednom kraju. "To je domaüinstvo kapetanþuvara Waynea Mickla," reþe Carlot. "On je jedan od najbogatijih þasnika." "Nije blizu." "Ona tamo jest." Graÿevina je plutala na pozadini Tame, kocka zakiüena platformama, izboþinama za spone, mahunama za vodu i drugim stvarima kojima on nije znao ime. "To su Hillardi, mislim. A ona džunglapuhara su Keriani." Nebo je bilo puno puhara. Ona koju je Carlot pokazala nosila je veliko K ispunjeno ostalim slovima, premalenim da bi ih se proþitalo. Carlot reþe: "Posada živi u njima ako su presiromašni da kupe drvo. Obiþno izrezbare logo u lišüu." Rather se nasmije. "U redu, uvjerila si me." Druga pokretna džungla bila je obilježena vitkim brojem osam. "Ako si bogat, gradiš s drvetom?" "Da." "Tvoja obitelj ima kuüu." "Mi smo samo našli svoje drvo! Pokazat üu ti ako naiÿe. Nije bilo gotovo kad smo otišli, ali ja poznajem nacrt." "Mi smo siromašni, zar ne? Stablo Graÿana je siromašno." "Vi živite siromašno. TESMO vas þini bogatima, samo što ga ne možete koristiti... a tu je i vaš dio Bradavice, jednom kad je otac proda. Rather?" "Slušam." "Mislim da üu se udati za Raffa." Rather se okrene i pogleda je. Iznenadna crna praznina u želucu bila je za njega potpuno nova, no ipak nije osjeüao nikakvo iznenaÿenje. Pokrenuo je usne. "Da li bi tebi bilo bolje da ja odem nekamo drugdje?" Ona je s mukom susrela njegove oþi. "Nisam vidjela Raffa tri godine. Rather, mislim da bi on bio sretniji kad ne bi znao da smo..." "Pravili djecu. Ja to neüu oglašavati." "U redu. Ali ja te ne bih gurala u Mornaricu samo zato da te se riješim! Nikad to nemoj pomisliti! Ne znam da li je to dobra ideja ili ne. Ja ne mislim za Stablo Graÿana, a ne razmišljam ni umjesto tebe. Nemoj odustati samo zato da ostaneš blizu mene." "Nemam nikakve namjere pridružiti se Mornarici." Rather se vrati nebu. I dalje je bio na straži. Sad kad je znao što treba tražiti, nebo je vrvilo graÿevinama. Džungle puhare bile su posvuda, više njih u smjeru Tame, a neke su bile oznaþene. Bilo je drvenih kocaka i nakupina kocaka, pažljivo obojanih jarkim temeljnim bojama. Razabirao je vjetrom zamršene niti pare što su presijecale Tamu. Rekao je: "Ljudi se promijene kroz tri godine." Carlot reþe: "Jasno. Možda se neüemo svidjeti jedno drugome. Vidjet üemo. Govorim ti, Rattier, ako se složimo, ja üu se udati za njega. Belmy je prvi meÿu drvarskim poduzeüima i najmoüniji je" Kaciga je bila nepomiþna na svom mjestu u gnijezdu termita nekih dvadeset sati. Kendy
je prelazio snimku u svom umu, sreÿujuüi, zakljuþujuüi, vodeüi bilješke. Kad je stigao do sadašnjeg vremena, vratio se natrag na poþetak. Njegov mentalni model Admirah'teta skladno se oblikovao. Bilo je više novih biljaka nego novih životinja. Životinje' su pokazivale istu modificiranu trostranu simetriju ovdje, kao i u samom Dimnom prstenu. Vidljiva odsutnost strujom stabiliziranih biljaka: nimalo iznenaÿujuüe. Graÿevine su bile zanimljive. Sve manje primitivno od izdubljene biljke slatke vune, graÿeno je u þvrstim þetverokutima. Kao da su i dalje gradili opiruüi se gravitaciji... ali baš i ne, jer dodaci su izvirali pod svim kutovima, a otvori su se mogli pojaviti u svakom od šest zidova. Izgledali su kao da ih je dizajnirao Escher. Neke kuüe imale su veliku kvadratnu peraju koja je izvirala iz jednog ugla. Busen je bio vrlo buran. U infracrvenom, Kendy je vidio male virove, "vražje vrtloge" bez prašine u njima. Kuüa bi se prevrnula i nastavila se kotrljati bez te peraje. Osim ako nije bila priþvršüena za neku veüu graÿevinu. Zašto je postojala samo jedna Tržnica? Nije izgledala kao da ju je teško izgraditi. Kuüe su bile raštrkane po vanjskom Busenu. Veüina nije uopüe imala nikakvih susjeda, dobar dio vremena. Nije bilo potrebe za takvom izolacijom. Nedjelotvorno i samotnjaþki. Položaj stabla stalno se mijenjao. I pogled kroz kameru na kacigi pri tome se kolebao. Kendy je hvatao samo kratke poglede na Tržnicu, ali mogao ih je spajati. Mnoge graÿevine bile su betonom priþvršüene uz okvir Tržnice. Šteta. Kendy bi im rado ponudio beton. Ako bi ikad privukao njihovu pažnju, morao bi im nešto ponuditi, neki djeliü znanja koji üe njihove živote uþiniti boljima. On je poznavao obrazac koji bi ih uþinio naprednom Državom, širom Dimnog prstena, kroz stotinu godina; ali moralo je postojati nešto brže. Elektricitet? Ni Busen nije imao pravu noü. Kako su osvjetljavali svoje kuüe? Prepoznao je stakleni spremnik s jednog od sijaþkih projektila s Discipline, pokazivao je oštri vrh na svjetlosnom spektru: klorofil. Pretvorili sa ga u* hidroponski rezervoar. Ploþasta polukugla u blizini bila je jedan stari šator za sluþaj nužde obložen drvetom, a prozirne ploþe ostavljene su nepokrivene. Ostale graÿevine duž okvira bile su od materijala iz Dimnog prstena: uglavnom drvo, ali jedna je bila džungla slatke vune privezana uz jarbol. Graÿevina iza Tržnice imala je široki prozor: vjetrobran s TESMOa. Inaþe, nigdje nikakvog stakla. Nema pijeska? Posade su lebdjele oko graÿevina kao lišüe na jesenjem vjetru. Poluodrasla djeca letjela su u grupama pod nadzorom jednog ili dvoje odraslih... Moram znati više. Mogu li pronaüi naþin da premjestim kacigu na Tržnicu? Booce je bio na položaju u raketi, sa zagrijanim ugljenom u pripremi, i imao je Debby i Clavea za nadzor i kormilarenje. Nebo je bilo prepuno krhotina. Trebalo se nadati da üe se Carlot i Rather držati svog stražarskog zadatka... ali, imat üe barem priliku da razgovaraju. Mornariþki brod imao ih je jasno na vidiku. Motrili su, kako bi bili sigurni da üe se trupac zaustaviti na sigurnoj udaljenosti od Tržnice. Veüa raketa odvojila se od Belmvjevog trupca i zadimila prema Drvonoši. Booce i njegovo ošteüeno stablo stiüi üe uz puno zanimanje javnosti. Vraüao se kao prosjak. Ali naravno, tu je bila Bradavica... i srebrno odijelo iza nje. Toga bi se on rado riješio. Najgore za što ga Admiralitet može optužiti je 'prikrivanje izvora od životne važnosti', no to je bila teška optužba. Da li je vrijedilo riskirati, zato da bi mogli razgovarati s Jefferom Znanstvenikom? Ali, nije imao izbora. Bio je gotovo kod kuüe. Belmvjev trupac bio je pred njima, zaklanjajuüi Tržnicu.
Bezprameni kraj izgledao je kao da je odgrižen. Belmy je prodao nešto od svog drveta. Kladar je, bio uoþljiv na nebu, stizao je štrcaljkom naprijed. Nije bilo zabune, razraÿena gornja graÿevina, þetiri kocke koje okružuju vodenu mahunu, svaka obojana razliþitom bojom, svaka je nosila mali crni logo, slovo B. Držaþi posvuda, i komandna platforma u blizini štrcaljke, sa zakrivljenom ogradom. Štrcaljka je postavljena nešto više prema van od ostatka, tako da se brzo mogu ubaciti zamjenske vodene mahune. Hilar Belmy dolazio je da ih pozdravi. "Gotovo na vrijeme", Booce reþe i opazi da su Glave i Debby kimnuli u znak slaganja. Ubacio je svoje ugljevlje u ležište za vatru. Vatri üe trebati vremena da se uhvati. "Belmy je privezao svoj trupac iza Tržnice, dakako. Mi üemo morati pristati iza njega. Tada postaje neugodno." Debby upita: "Zašto jednostavno ne pristanemo ispred Tržnice?" "Jer tamo Admiralitet pristaje sa svojim brodovima." "Booce, ako oþekuješ borbu, bolje nam odmah reci. Isto tako, koje oružje..." "Krvoloþna žena. Ni oružja, ni borbe. Radi se samo... Ja ulazim iza Hilara Belmvja s gorivnom mahunom umjesto kabine i na dva mjesta ošteüenim trupcem. Samo Kontrolor zna što üe Hilar misliti. Promijenit üe mišljenje kad sazna za Bradavicu, ali... Onaj trupac i dalje ima jedan pramen." "Pa?" "Zašto bi, Zemlje ti, Hilar Belmy ostavio jedan pramen na trupcu?" Clave upita: "Zašto mi nismo?" "Vjetar. S jednim pramenom možeš uvesti trupac u sidrište, ali nezgodno je. Obiþno, to znaþi da ti je ponestalo meda ili buba... hmmm?" "Što?" "Samo prolazna misao. Zdravo, Hilarry Njegova posada se zabulji u njega. Nikada nisu þuli tako veseli glas od Boocea Serjenta. Kladar je ispuštao paru, usporavajuüi. Dva muškarca vozili su se na platformi iznad štrcaljke. Bili su visoki: viši od Boocea. Njihovi vratovi bili su dugi, kao kod Rvllin; imali su zajedniþku prabaku. Crna kosa, sijeda kosa, inaþe gotovo identiþni. Crnokosi þovjek veselo je mahao. Booce nije mogao razlikovati Belmvjeve sinove, ali ovo mora da je Raff, i Carlot mu je sigurno domahnula. Sjedokosi je bio Hilar. Dobro je izgledao: krepak, uspješan, nekoliko kila teži od svog sina. "Booce! Mislio sam ti ponuditi vuþu. Kako... Jeste li imali neprilika?" "Baš i jesmo!" Booce je vikao s manje napora kad se Belmvjeva raketa približila. "Hilar, hvala na ponudi, ali sam üu je uvesti." "Stet", Hilar Belmy dovikne natrag. Kladar uspori i zaustavi se pedeset metara od debla. "Pridruži nam se kasnije! Hoüu da priþamo o poslu!" "Stet." Booce stiša glas. "Sad üemo to izvesti kako treba. Debby, ostani kraj vodene mahune. Glave, tebe trebam da mi pomogneš okrenuti raketu." Drvonoša je izgledao spremno. Ležište za vatru bilo je mrkocrveno; bijelo svjetlo prosijavalo je kroz pukotine. Ploþe se nisu toþno poklapale, ali nisu izgledale ni kao da se raspadaju. Drvonoša je bio nakošen gotovo usporedno uz koru. Booce uÿe u kabinu. Puhnuo je u dovodni otvor (ûUFF, ûuff, üuff, üuffüuff...) i izašao zadihan. "Glave, još nije... sasvim." Pritisnuli su gorivnu mahunu Drvonoše, nakosivši raketu u njenom ležištu od kore, kako bi je zadržali usmjerenu ravno prema Tržnici. Kondenzirana vrela para zacrta liniju preko neba. Kladar je stajao na sigurnoj udaljenosti. Trupac se okrene kad se približio Belmvjevom trupcu; raketa se okrene u suprotnom smjeru i lijeno gibanje trupca postane sporije, sve sporije, pa se zaustavi. Booce nestane u kabinu. Oslobodio je zatvaraþ na dovodnom otvoru i odskoþio. Slijedili
su ga mjehuri tople vode. "Ispustio sam vodu. Debby, zalij vatru. Smjestili smo se." Ležište je zašištalo. Zarobljen nevidljivim isparavanjem vode, ugljen se smjesta ugasi. Jaz izmeÿu dva trupca ostao je nepromijenjen. "A ovo je bilo beznaþajno pristajanje", reþe Booce, sa zadovoljstvom. Carlot i Rather izrone iz zakrivljenja u kori. Booce im se javi. "Dobro uraÿeno, moja posado! Ja prelazim na Kladar da vidim što hoüe Hilar. Carlot, hoüeš li ovim ljudima pokazati Tržnicu?" Carlot je stigla do njega mnogo prije Rathera. "Da privatno razgovaramo?" Odletjeli su dalje od ostalih. Booce upita: "Jesi li donijela odluke?" Ona potvrdi, nesigurno. "Raff vjerojatno oþekuje da üe me vidjeti." "Ti odluþi da li üeš ga povesti. Hoüe li se Rather pristojno ponašati?" Oklijevala je. "To nije dobra ideja." "Ja üu te ispriþati Raffu. Sve üu svaliti na sebe." Glave i Debby slijedili su Carlot. Rather je malo zaostajao. Sad bi bilo neugodno letjeti preblizu Carlot. Prošli su blizu Kladara. Tad je Rather prvi puta dobro pogledao Raffa Belmvja. Tamnokos i visok, tri metra ili blizu, dugih ruku, dugih simetriþnih nogu; þvrsta crna kosa i kratka brada. Njegov vrat je bio kao i oþev: dugaþak i elegantan, ali mišiüi su se jaþe ocrtavali. Kome se sviÿaju visoki, Raff je bio zgodan þovjek. Žustro im je mahnuo kad su proletjeli, pa se izgubio u kabini. Tamo se sigurno odvijala užurbana diskusija. Raff Belmy se pojavio, a nije ih slijedio. "Volio bih da smo najprije razgovarali s Jefferom", Glave reþe tiho. "Pusti ga, nek' se pita", Debby odgovori. "Imat üemo mu štošta ispriþati kad uhvatimo priliku." Prošli su Belmvjev trupac, i golema Tržnica je bila na vidiku. Kotaþ je imao deset do dvanaest klomtara u promjeru, i stotinu metara širine. Unutrašnja površina bila je djelomiþno prekrivena... kuüama? Sasvim sigurno, to nisu bile prave kolibe. Sjajile su bojama. Uglavnom, kocke i pravokutnici, ali bilo je i drugih, þudnijih oblika: ploþasta polukugla, drveni cilindar, veüi cilindar proziran kao TESMOv prednji prozor. Carlot im dovikne dok su letjeli. "Mi nauþimo sve o Tržnici u školi. Nastala je kao pukotina izdubljena þitavom dužinom trupca, pred tri stotine godina. Admiralitet ju je provukao kroz baru, da bude natopljena. Zatim su je sponama svezali u krug. Prije toga, Tržnicu su þinile samo trgovine zajedno svezane." Ova ogromna umjetna stvar... to je bilo bogatstvo. Rather osjeti strah i strahopoštovanje svakog divljaka koji se približava civiliziranom gradu. Ljudi su letjeli njima u susret. "Starije trgovine su smiješnih; oblika. Lopte i geodezike. Onaj stakleni cilindar, to je Vivarij. Vince Limited tamo uzgaja zemaljski život." Carlot primijeti da svo troje njenih štiüenika zaostaju. Okrenula se u polukrugu i vratila do njih. "Dobro ste? Umorni?" Rather odgovori za sve. "Ovo je pomalo zastrašujuüe. Tko su ti ljudi?" "Prijatelji. Trgovci. Upoznat üu vas. Raym! Posado, ovo je Raym Wilby..." Bio je to stariji þovjek, šumski div blijede kože i tamne, kovrþave kose i brade. Uzviknuo je, spazivši Carlot, sudario se s njom malo prejako, i obgrlio je rukama. Kad je prouþio njeno društvo, njegov široki, glupavi osmijeh se izgubi pred pogledom razveseljenog þXÿenja. "Carlot? Kratki?" Ona ga prekori. "Raym, ovo su neki od graÿana koji su nam spasili živote kad je naše stablo zahvatio požar. Hej, John, hej, Nurse!" Stizali su i drugi. Carlot se izmigoljila, doþekivala dlanove ili stopala; brbljala, predstavljala ih. John i Nurse Lockheed bili su brat i sestra, tako su i izgledali, þetvrtastih lica (obrijanog, u Johnovom sluþaju) i bijeloplave kose. Dugoglavi Grag
Maglicco je bio u Mornarici, kao Prvi Letaþ. Adjeness Svvart je bila niska, za šumskog diva. Njena kosa bila je crna i ravna, nos savijen i oštar. Radila je u Vivariju, rekla je Carlot. Još nekoliko drugih stigne do njih i Rather poþne gubiti nit. Raym üe biti trideset do þetrdeset godina star; Grag nešto mlaÿi. Svi ostali bili su oko Carlotine dobi. Sami šumski divovi i iskusni letaþi. Carlot je priþala svoju priþu dok su letjeli prema Tržnici. Pridruživali su im se ostali, i ona je morala poþeti iz poþetka. Sad je bilo desetak šumskih divova meÿu njima, i za sve, osim za Carlot, bili su neznanci. Ona se držala oþeve priþe i nije ni spomenula Bradavicu, ili TESMO, ili srebrno odijelo. Graÿani su bili neuobiþajeno tihi. Toliko toga je trebalo vidjeti, a bili su okruženi s onoliko nepoznatih, koliko je bilo odraslih u Stablu Graÿana. Debby je konaþno bila spremna priznati da je ovo bila pogreška. Htjela je kuüi. Nije bila s Anthonom stotine dana. Booce se bojao svoje žene, Jeffer je izgledao kao da je oženjen za TESMO, a Glave... najviše što je ona mogla reüi, Glave je uvelike uživao u odmoru od svojih žena. Ona se nalazila u seksualnoj pustinji. Imala je i drugih razloga da bude na rubu živaca. Tržnica je prekrivala þetvrtinu neba. Ne veüa od malog stabla, ali to je bila napadno napravljena stvar, koju su stvorili preci ove posade. Oni nisu izgledali tako moüno. Letjeli su meÿusobno bliže nego što je Debby smatrala udobnim. Lako je pogoditi zašto: letjeli su þitavog života. Raym Wilby je priþao Ratheru. "Bubooki, oni se temeljito naliju kad cvjeta rub. Samo pružiš ruku i strpaš ih u vreüu... "Debby je pokušala shvatiti, ali nije mogla. Lockheedi su se držali zajedno, po strani. Možda su bili stidljivi? Adjeness Swart letjela je uz Debby. Oglasila se veselo: "Kako ti se sviÿa Tržnica?" "Dojmljivo." "Prvi posjet civilizaciji?" "Mi volimo misliti da i mi imamo civilizaciju", Debby reþe. Sigurno izgledamo kao nespretne budale. Adjeness se nasmije i obiÿe je u letu. Prošli su rub Tržnice i sad su prelazili ponor u središtu. "Ako vi imate išta sliþno ovome, Admiralitet bi htio znati za to." I dok je Debby suzbijala poriv da ovoj umišljenoj stanovnici Busena ispriþa o TESMOu, Adjeness upita: "Koliko od Admiraliteta vidite s vašeg stabla? Zašto nitko od vas nije ranije došao ovamo?" "Neki nisu htjeli ni da mi idemo, uopüe. Nismo znali što üemo naüi. Možda stvari koje nam se ne bi sviÿale. Ispriþavam se." Debby se snažno odbaci kako bi stigla Carlot. Razgovorljivo društvo okruživalo je Carlot. Debby se pokuša neprimjetno uvuüi meÿu njih, samo da bi slušala... ali nije raþunala na pristojnosti Admiraliteta. Domaüi su se udaljili od Debby i Carlot i pustili ih da razgovaraju. Carlot je pogleda upitno. Debby reþe: "Bojim se da üu reüi previše." "Adjeness?" "Aha. Nisu samo pitanja, nego i to njeno gnojavo nadmoüno držanje. Carlot, osjeüam se tako maleno." "U tome ti ne mogu pomoüi, ali... hajde, leti kraj Rayma. On ti uopüe neüe dati da progovoriš." Carlot je govorila tiho. "Raym Wilby je stari ronilac Tame. Udarilo mu je u mozak." "Što radi s nama?" "On je stari majþin prijatelj. Grozno bi mi bilo da ga ona sad vidi! Mogla bih ga se riješiti, ali to znaþi više muke nego što se isplati. Ili bih povrijedila njegove osjeüaje ili bi trajalo u vjeþnost." "Stet. Što je ronilac Tame?" "Pitaj ga. Ili samo slušaj." Debby zaostane. Raym je govorio Ratheru: "Nije tama ono što te muþi, nego gustiš. Oþi ti
se naviknu na svjetlo tamo unutra. Nekako je sivo i boje blijede. Nikad nisam þuo da se ronilac razbio, osim ako nije prokleta budala, jer stvari se tamo unutra ne kreüu brzo. Ali ni ti se ne možeš brzo kretati. Plutaš. Ponekad se izgubiš, zaboraviš gdje je smjer za van. Izaÿeš van i uopüe ne znaš koliko si dana bio unutra." Rather upita: "Zašto ti... " "Kredit. Kod lošeg putovanja, izaÿeš van sa samim blatom, ali Zakry dobro plaüa za blato. Dobro putovanje, možeš izaüi s trupom prekrivenim crnoglavkom ili orahjastukom ili rubom." Raym se nakesi, i Debby shvati što ju je muþilo u vezi s Adjenessinim zubatim osmijehom. Rather je rekao: "Od toga postaneš... " "Ne. Ne prima se to." "... bogat?" Zubi. Raym je bio stariji þovjek, a ipak je i dalje imao pola svojih zubi. Adjeness mora biti Debbyinih godina, ali njen osmijeh su sami zubi, s jedva tri ili þetiri rupe. Ostali su bili mladi: nijedan zub uopüe nije im manjkao. Okruživale su je þetvrtaste kolibe. Debby se borila s vrtoglavicom. Dolje u svim smjerovima: nema struje. Društvo iz Admiraliteta je oblikovalo niz dok ih je Carlot vodila prema velikom prozirnom cilindru. Oni su letjeli þitavog života. Zbog njihove lakoüe, Debby se osjeüala nezgrapno. Debby se smjesti u niz iza Rathera. Cilindar od zvjezdarije imao je otvor najednom kraju. Debby ga okrzne krilima dok je prolazila. Nitko drugi, jedino ona.