Tihi svjedoci vjere, baštine i raskoši

Konzervatorsko-restauratorski radovi

Crkva sv. Nikole biskupa u Žumberku



Konzervatorsko-restauratorski radovi

Crkva sv. Nikole biskupa u Žumberku

Izdavač:
Hrvatski restauratorski zavod

Urednica:
dr. sc. Ana Azinović Bebek

Tekstovi:
dr. sc. Ana Azinović Bebek, konzervator savjetnik arheolog

Branka Molnar, viša arhivistkinja
Petar Sekulić, konzervator arheolog
Edita Šurina, viši konzervator povjesničar umjetnosti
Josip Brekalo, viši konzervator restaurator
Andrej Janeš, konzervator arheolog
Mihael Golubić, konzervator restaurator
dr. sc. Željka Bedić, poslijedoktorand, viši asistent
Gordana Car, viši konzervator restaurator
Sandra Juranić, konzervator restaurator

Recenzenti:
dr. sc. Krešimir Filipec, izv.prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dr. sc. Katarina Katja Predvornik, izv.prof., Filozofska fakulteta Univerza v Ljubljani

Lektura:
dr. sc. Ozana Ramljak

Korektura:
Ana Fundurulić

Prijevod na engleski:
Tamara Levak Potrebica

Grafičko oblikovanje:
Ljubo Gamulin

Tisak:
Tiskra Zelina

Naklada:
400 kom.

 
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000956665.

Sadržaj

6 Predgovor

Tajana Pleše | Sanjin Mihelić

8 Uvod

Ana Azinović Bebek

10 Arhivski izvori za povijest crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku

Branka Molnar

14 Područje Žumberačkog gorja u razdoblju kasnog srednjeg i
novog vijeka

Petar Sekulić

20 Konzervatorsko-restauratorska istraživanja i radovi na crkvi

Edita Šurina

26 Pregled konzervatorsko-restauratorskih radova Odjela za zidno
slikarstvo i mozaik HRZ-a

Josip Brekalo

32 Arheološka istraživanja

Ana Azinović Bebek

52 Keramički, stakleni i metalni nalazi

Andrej Janeš

62 Konzerviranje i restauriranje arheoloških nalaza

Mihael Golubić

66 Antropološka analiza kosturnih ostataka

Željka Bedić

72 Prsluk plemkinje iz kripte

Gordana Car

82 Kožne cipele plemkinje iz kripte

Sandra Juranić

88 Što smo saznali i što još trebamo znati

Ana Azinović Bebek

102 Church of St. Nicholas the Bishop

Translated by Tamara Levak Potrebica

112 Izbor korištene literature i izvora
123 Popis suradnika

Predgovor

Knjiga Crkva sv. Nikole biskupa u Žumberku, konzervatorsko-restauratorski radovi o arheološkim
i konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku (2004.
– 2016.) rezultat je suradnje nekoliko odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda (Odjeli za inter-
ventni pristup graditeljskom nasljeđu, Odjel za kopnenu arheologiju, Odjel za zidno slikarstvo i
mozaik, Odjel za restauriranje kopnenih arheoloških nalaza, za tekstil, papir i kožu, Prirodoslovni
laboratorij te Foto-laboratorij), sa stručnjacima iz različitih institucija.

Interdisciplinarni pristup ovoj oskudno poznatoj tematici omogućio je da se ispreplitanjem
usko specijalističkih znanja – povijesnih, povijesno-umjetničkih, arheoloških, antropoloških, ar-
hivskih, numizmatičkih, konzervatorskih i restauratorskih – dobije cjelovita slika o dugoj povi-
jesti kako ovog objekta, tako i svakodnevnog života kroz vjekove (od 14. do 18. stoljeća) na širem
žumberačkom području.

Iako su tekstovi znanstvene naravi, zahvaljujući visokoj stručnosti svih autora, sročeni su razu-
mljivo, i nadasve zanimljivo te upotpunjeni brojnim slikama, grafičkim prikazima, zemljovidima i
tablicama, s nakanom da budu zanimljivi i široj publici.

Najzanimljiviji dijelovi ovog rada, proizašlog iz višegodišnjih istraživanja financiranih sredstvi-
ma Ministarstva kulture RH uz svekoliku pomoć općine Žumberak (a posebice župljana iz zase-
oka Bernardići koji s ljubavlju brinu o svojem nasljeđu) te u suradnji s Hrvatskim šumama, bit će
predstavljeni na izložbi u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Cjelovitost u pristupu građi te njihovo interpretiranje i kontekstualiziranje još uvijek su relativ-
no rijetke kvalitete u pristupu pojedinačnim objektima hrvatske kulturne baštine. Stoga ova knji-
ga ima i tu dodanu vrijednost jer, uz stručne i znanstvene spoznaje, donosi i ono neopipljivo bo-
gatstvo – trajno znanje o žumberačkom području za očuvanje njegove bogate baštine.

dr. sc. Tajana Pleše, v. d. ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda

6 Tajana pleše | sanjin mihelić

Na slavu je i čast Hrvatskom restauratorskom zavodu što se već godinama odlučno upliće u
prirodne, a često i štetne antropogene procese, suprotstavljajući se narušavanju baštine i zaustav-
ljajući njezino propadanje. U svim situacijama u kojima je to moguće, svaki put kada valja štititi
i očuvati, otrgnuti zaboravu, a potom i predstaviti stručnoj i općoj javnosti bilo koji djelić naše
arheološke i kulturne baštine, naše će kolege iz Zavoda uvijek moći računati na podršku Arheološ-
kog muzeja u Zagrebu.

Baš kao što je to, primjerice, bio slučaj i pri predstavljanju rezultata desetogodišnjih istraživa-
nja Staroga grada Barilovića 2015. godine u Arheološkom muzeju u Zagrebu, i ovoga je puta Muzej
sa zadovoljstvom podržao još jedan znatan i dugogodišnji znanstveni i stručni angažman Zavoda,
obnovu crkve sv. Nikole biskupa, uz koju je istraženo i kasnosrednjovjekovno te ranonovovjekov-
no groblje.

Zasluge za taj istraživački pothvat pripadaju prije svega voditeljici arheoloških istraživanja, dr.
sc. Ani Azinović Bebek, pročelnici Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavo-
da, no isto tako i njenom vrijednom timu koji je prvo terenskim, a potom i kabinetskim istraživa-
njima rasvijetlio prošlost davnih stanovnika pitoresknog žumberačkog kraja.

Ova je knjiga ne samo podsjetnik na lijepu suradnju dvije ustanove od iznimnog značenja za hr-
vatsku kulturu i kulturnu baštinu, spomen na izložbu predstavljenu u Zagrebu na proljeće 2017.
godine, već i trajno svjedočanstvo velikog i predanog rada uloženog u otkrivanje tajni jednog ne-
velikog, no neizmjerno vrijednog i lijepog dijela naše domovine.

mr. sc. Sanjin Mihelić, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu

predgovor 7

Uvod

Ana Azinović Bebek

Posebnu zahvalnost dugujemo mons. Jurju Arheološka istraživanja oko crkve sv. Nikole biskupa (Slika 1.) odvijaju se od 2006. godine u sklopu
Jerneiću, koji je, kao i mi, zaražen ljubavlju prema konzervatorsko-restauratorskih radova na crkvi, koja od 2004. godine provodi Hrvatski restau-
Žumberku i Žumberčanima. Uz njegovu podršku ratorski zavod. Financira ih Ministarstvo kulture preko redovnih programa zaštite arheološke
i dobrotu ova izložba dodatno je obogaćena baštine, a općina Žumberak uključuje se, u skladu s mogućnostima, s pripremnim radovima rašči-
vjerom u žumberačko bolje sutra. šćavanja terena i odvoza zemlje.

Slika 1. Pogled na crkvu sv. Nikole biskupa s juga. Ovaj je program odličan primjer suradnje unutar Hrvatskog restauratorskog zavoda, ali i među
Fig. 1. View of the church of St. Nicholas the Bishop institucijama različitih struka u cilju što bolje, točnije i brže interpretacije lokaliteta, nalaza i obi-
from the south. čaja na Žumberku u razdoblju od 14. do 18. stoljeća. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja
na crkvi, kao i arhitektonsku obnovu provodi Odjel za interventni pristup graditeljskom nasljeđu.
Zidnim slikama bavi se Odjel za zidno slikarstvo i mozaik, arheološka istraživanja provodi Odjel za
kopnenu arheologiju, pokretni arheološki nalazi obrađuju se u Odjelu za restauriranje kopnenih ar-
heoloških nalaza, a tekstilni i kožni predmeti u Odjelu za tekstil, papir i kožu, odnosno Odsjeku za
papir i kožu. Brojne analize žbuka, kamena, oslika i organskih materijala provedene su u Prirodo-
slovnom laboratoriju Hrvatskog restauratorskog zavoda, a fotodokumentaciju obavljaju djelatnici
Fotolaboratorija HRZ-a.

Zarasli okoliš uredile su Hrvatske šume te nam tako olakšale godišnje uklanjanje vegetacije na
terenu koje redovito provodi Općina Žumberak. O crkvi brine ključar Franjo Bernardić, jedan od
malobrojnih stanovnika zaseoka Bernardići ispod crkve sv. Nikole biskupa.

Antropološka analiza kosturnih ostataka provodi se u Antropološkom centru Hrvatske akademi-
je znanosti i umjetnosti, DNA analize provedene su u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja
i vještačenja "Ivan Vučetić", Ministarstva unutarnjih poslova, a mikroskopske i histološke analize
životinjskih ostataka u Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta u
Zagrebu.

Povijesno-umjetničku analizu prsluka i cipela napravila je prof. Mirna Cvitan Černelić.
Arhivska istraživanja provela je Branka Molnar, viša arhivistica.
Rekonstrukciju cipela napravio je postolar Igor Kruh Vuk iz Opančarskog obrta Kruh Vuk iz Iva-
nić Grada.
Lutku od pleksiglasa za potrebe prezentacije prsluka izvela je tvrtka TehnoTrik Zagreb d.o.o.
Novac su datirali Tomislav Bilić iz Numizmatičkog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu i Kri-
stian Gotić iz Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu.
Ovaj su katalog u potpunosti osmislili i izradili djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda, a
izložba ne bi bila moguća bez odlične suradnje s Arheološkim muzejom u Zagrebu čiji su djelatnici
također dali svoj veliki doprinos u realizaciji.

8 ana azinović bebek



Arhivski izvori za povijest crkve sv. Nikole biskupa
u Žumberku

Branka Molnar

Slika 2. Detalj Karte Slavonije, Hrvatske, Kranjske, Arhivskim izvorima za povijest crkve svetoga Nikole biskupa u Žumberku mogu se smatrati sva
Istre, Bosne i susjednih zemalja na kojoj je ucrtano pisana svjedočanstva koja se trajno čuvaju u arhivskim ustanovama ili u sastavu knjižničnih ili
vlastelinstvo Žumberak (Sichelberg), iz 1550. muzejskih arhivskih zbirki, a koja se odnose na crkvu sv. Nikole biskupa. Arhivski izvori otkri-
godine. vaju, opisuju i ilustriraju određene povijesne činjenice te pomažu dopuniti i zaokružiti sliku o
Fig. 2. Detail of a 1550 map of Slavonia, Croatia, nekome povijesnom entitetu, objektu, zbivanju ili procesu. Arhivistika se pri tome iskazuje kao
Carniola, Istria, Bosnia and neighbouring countries, pomoćna povijesna znanost koja se, pružajući podatke iz pisanih izvora, nadopunjuje prije svega
with the Žumberak estate (Sichelberg) marked. s arheologijom, ocrtavajući povijesni kontekst i dajući svoj doprinos relevantnim interdisciplinar-
nim istraživanjima.
Slika 3. Isječak iz zapisnika o Attemsovoj vizitaciji
iz 1757. godine, u kojem se navodi da je nadbiskup Izvorno arhivsko gradivo koje se odnosi na crkvu svetoga Nikole biskupa, osim u Nadbiskupij-
(archipraesul) otišao za Žumberak praćen skome arhivu u Zagrebu, gdje je pohranjeno kao fond pod nazivom Župni arhiv sv. Nikole Biskupa
zvonjavom zvona i pucnjavom iz topova, da je u Žumberku, većinom se nalazi razasuto u nekoliko slovenskih i hrvatskih arhiva. To su Arhiv Re-
na strmome putu proveo tri sata po lijepome publike Slovenije u Ljubljani, Nadškofijski (nadbiskupijski) arhiv u Novoj Gorici, Hrvatski državni
vremenu te konačno prispio u žumberačku utvrdu. arhiv u Zagrebu, Državni arhiv u Karlovcu te Državni arhiv u Zagrebu. Radi se pretežno o nekoliko
Fig. 3. Excerpt from the report on Attems’s vrsta arhivskih izvora: urbarima, zapisima nadbiskupskih vizitacija, dokumentaciji o vojnokrajiškim
visitation in 1757, stating that the archbishop formacijama na području Žumberka, matičnim knjigama te kartografskome materijalu (Slika 2.).
(archipraesul) left for Žumberak, saluted by
church bells and cannon fire, that he spent three Ti su izvorni zapisi pisani rukom, većinom na latinskom, njemačkom, slovenskom ili hrvatskom
hours on the steep road in fine weather, and finally jeziku, što utječe na ograničenu dostupnost toga gradiva. Manji je dio (većinom slovenskih) izvo-
arrived at the Žumberak castle. ra transkribiran i objavljen te se može pronaći u knjižnicama (na primjer, u Osrednjoj knjižnici u
Celju, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i drugdje). Relevantni kartografski materijal
velikim je dijelom digitaliziran u okviru ARCANUM projekta Austrijskoga državnog arhiva, kao i
projekta David Rumsey Map Collection te se može slobodno pretraživati putem interneta. Putem
interneta moguće je pretraživati i relevantna digitalizirana hrvatska monumentalna izdanja kao
što su Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae (Diplomatički zbornik Kraljevine
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, uredio T. Smičiklas), Spomenici Hrvatske Krajine (uredio R. Lo-
pašić) i druga. Upravo se u 11. svesku Diplomatičkoga zbornika na 253. stranici može pronaći naj-
stariji spomen žumberačke crkve svetoga Nikole: sancti Nicolai de Syhembergh. Ovdje također treba
spomenuti putem interneta dostupnu slovensku Kroniku, časopis za slovensku regionalnu povijest,
odnosno članke koji se odnose na povijest Bele krajine (Iz zgodovine Bele krajine), objavljene u 58.
broju Kronike 2010. godine.

Među najvažnije arhivske izvore za povijest Žumberka ubrajamo urbare. Urbari su većinom zbir-
ni tablični iskazi raznih podavanja koja su kmetovi i drugi feudalni podložnici morali davati vla-
stelinu kao svome zemaljskome gospodaru. To je uključivalo ne samo podavanja u naturi nego i re-
dovnu obveznu podaničku tlaku. Zato se urbari uvijek odnose na određeno vlastelinstvo i u njima
se taksativno navode sva pripadajuća kmetska selišta te pojedinačno kmetovi i ostali podložnici.
Na taj se način, čitajući urbare može ne samo rekonstruirati ukupni opseg vlastelinstva, nego i sa-

10 branka molnar



Slika 4. Crkva sv. Nikole i stari grad Sicherberg znati tadašnje nazive njemu pripadajućih naselja te prezimena i imena tamošnjih obitelji i pojedi-
1744. godine, detalj. naca, što može pomoći pri identifikaciji arheoloških nalaza.
Fig. 4. Church of St. Nicholas and Sicherberg
Castle in 1744, detail. Posebno je značajan Urbar deželnoknežjega gospostva Žumberk iz leta 1498 (Urbar knežev-
skoga vlastelinstva Žumberak iz 1498. godine), jedan od najstarijih izvora za područje Žumberka,
u kojem se nabrajaju sva kmetska selišta sa slovenske i hrvatske strane granice, ustave, mlinovi i
ostali gospodarstveni objekti te se spominje župa Kalje i cistercitski samostan u Kostanjevici. Po-
jedini slovenski istraživači temeljem podataka iz tog urbara dolaze do zaključka da je žumberačko
vlastelinstvo u to vrijeme bilo gusto naseljeno. Urbar navodi podatke o podložnicima u naseljima
Gornja Vas, Javor, Pećno (Pečno), Goljak, Kostanjevica, Dvorišče Vivodinsko, Drašči Vrh, Hudo,
Stupe, Cernik, Kupčinu i Donju Kupčinu, Sopote, Željezno, Dedni Dol, Vranjak, Gradec, Pristavu,
Dobravu, Brod, Slivje, Premagovce, Poklek, Kalje, Gornje Selo, Donje Sošice, Gornje i Donje Re-
štovo i drugima.

Osim urbara, kao jedan od najslikovitijih i najopsežnijih izvora za povijest žumberačke crkve
svetoga Nikole u drugoj polovini 18. stoljeća pojavljuju se vizitacije goričkoga nadbiskupa Karla Mi-
haela Attemsa i njegovih izaslanika (Slika 3.). Sama riječ “vizitacija” dolazi od latinske riječi visita-
tio, a znači posjet, pregled i provjeru djelovanja crkvenih ustanova, odnosno provjeru rada osoblja
te stanja i funkcionalnosti crkvenih objekata u pojedinim župama.

Administracija nadbiskupa Attemsa ukupno je četiri puta vizitirala Žumberak, to jest 1753., 1757.,
1763. i 1771. godine. Attemsove su vizitacije rezultirale opširnim zapisnicima i izvješćima o stanju u
tamošnjim crkvama, a na kraju svake vizitacije bio bi izdan pripadajući dekret. Tako je tijekom vi-
zitacije u ljeto 1757. godine, Attems između ostalog zabilježio da se župnik u crkvi sv. Nikole zove

12 branka molnar

Ivan Jakov Rušnik (Ioannes Iacobus Ruzzsnigg), da je u dobi od 40 godina, da je već 14 godina ta- Slika 5. Szemanov kartografski prikaz Zagrebačke
mošnji župnik, da je sama župna crkva (parochialis ecclesia) u ruševnome stanju (proxime ruina), biskupije, detalj.
da se gradi i obnavlja (aedificetur, repareturque) te da ima 17 filijalnih kapela. U nastavku primjećuje Fig. 5. Szeman’s cartographic representation of
da u župi nema noćnih procesija, a ni javni zborovi nisu uobičajeni. Također navodi da u župi ima Zagreb Diocese, detail.
1300 katolika i 2000 unijata koji imaju svoga svećenika, da se navedene godine u zakonitome bra-
ku rodilo 72 djece, od kojih nijedno nije umrlo bez krštenja, da se 15 parova zakonito vjenčalo, da u Slika 6. Detalj popisa filijalnih kapela koje su
župi nema skandala te da nitko nije pod sumnjom kao nevjernik. pripadale župnoj crkvi sv. Nikole 1769. godine, s
napomenom da bi se mogle urušiti.
Nakon što je Žumberak 1789. godine vraćen pod jurisdikciju Zagrebačke biskupije, vizitacije su Fig. 6. Detail from the list of chapels under the
provodila izaslanstva s Kaptola, odnosno Zagrebačka (nad)biskupija. Podatke o župnoj crkvi sveto- administration of the parish church of St. Nicholas
ga Nikole možemo naći i promatrajući zemljopisne karte. Osim Florjančičevog zemljovida iz 1744. in 1769, with the observation that they could
godine (Slika 4.), na kojem je ucrtana župna crkva svetoga Nikole, jedna od najljepših karata koja collapse.
prikazuje crkve i kapele u Zagrebačkoj biskupiji je karta koju je 1822. nacrtao kartograf Josip Sze-
man (Slika 5.).

Osim kartografskih zbirki, kao sekundarne izvore možemo navesti arhivske zbirke matičnih
knjiga, koje mogu dati podatke o rođenom, vjenčanom i umrlom stanovništvu po dekanatima sa
žumberačkoga područja, zbirke građevne dokumentacije, popise stanovništva i drugo gradivo
(Slika 6.).

Općenito možemo zaključiti da sačuvani arhivski izvori o crkvi svetoga Nikole biskupa svojom
raznolikošću i relativnom malobrojnošću odražavaju turbulentnu prošlost žumberačkoga područ-
ja, ali su ipak sačuvani u dovoljnoj mjeri da vjerno svjedoče o povijesnome kontekstu i tako budu
čvrst oslonac arheološkim nalazima.

Arhivski izvori za povijest crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku 13

Područje Žumberačkog gorja u razdoblju kasnog
srednjeg i novog vijeka

Petar Sekulić

Žumberak ili Žumberačka gora (slovenski Gorjanci) je gorsko-planinsko područje smješteno
između rijeka Krke, Save i Kupe koje sa Samoborskim gorjem i Plešivicom tvori Žumberačko gorje.
U razdoblju srednjeg vijeka područje Žumberačkog gorja predstavljalo je pogranično područje iz-
među Ugarskog Kraljevstva i Njemačkog Carstva. Između rijeka Save i Kupe, na južnim obroncima
Žumberačkog gorja organizirane su dvije pogranične županije – Okićka i Podgorska s ciljem zaštite
zapadne granice Ugarskog Kraljevstva. S druge se strane jugoistočni pogranični dio Kranjske, koji
se od druge polovice 12. stoljeća u sačuvanim vrelima pojavljuje kao Marchia Hungariae ili Ugar-
ska marka, sastojao od vlastelinstva snažnih crkvenih (Akvilejska patrijaršija, biskupije Salzburg,
Freising, Brixen i Krka) i svjetovnih gospodara poput obitelji Andeških, Spanheima, Otokara, Or-
tenburžana, Vovbrških, Bogenskih, Puchsa (Višnjegorskih), Žovneških i Turjaških. Upravo su oni
tijekom druge polovice 12. stoljeća započeli kolonizaciju neprohodnog šumovitog gorskog pojasa
južno od rijeke Krke. Kako bi osigurali nove posjede njemački su knezovi tijekom druge polovice
12. stoljeća izgradili niz utvrda – Mehovo (Michau), Prežek (Prissekke, Prisekh), Hohenau i Kosta-
njevicu (Landestrost) (Slika 7.).

Sredinom 13. stoljeća u sačuvanim se vrelima prvi puta pojavljuje grad Sicherberg odnosno Žum-
berak (Novi grad Žumberački) kao središte posjeda knezova Spanheima na južnim obroncima

Slika 7. Područje Žumberačkog gorja u razdoblju
srednjeg vijeka. Pod indagines podrazumijevaju
se fizičke prepreke na strateškim i lako branjivim
položajima pograničnog područja, s ciljem
kontrole prometnica.
Fig. 7. The Žumberak hills in the Middle Ages. The
indagines constitute physical obstacles in strategic
and easily defendable positions in border areas,
used to control communications.

14 petar sekulić

Žumberačkog gorja. Naime, u dignitariju isprave kojom je koruški grof Slika 8. Prikaz Sichelberga i crkve sv. Nikole 1639.
i kranjski gospodar Ulrik III. Spanheim 1265. godine darovao neke po- godine.
sjede cistercitskoj opatiji u Konstanjevici na Krki, spominje se Engelber Fig. 8. Depiction of Sichelberg and St. Nicholas’s
od Žumberka (de Sicherberg in Carinthia) za kojega se može pretpostaviti Church, 1639.
kako je bio njegov kaštelan ili ministerijal. Nešto sjevernije, na sjevero-
zapadnom dijelu Žumberačkog gorja u sačuvanim se vrelima spomin-
je vlastelinstvo obitelji Sicherstein sa središtem u istoimenom gradu
(danas Stari grad Žumberak). Posjedi obitelji Sicherstein tijekom druge
polovice 14. stoljeća prešli su u vlasništvo grofova Celjskih koji su ih po-
četkom 15. stoljeća darovali novoosnovanoj kartuziji Pleterje. Osim kar-
tuzije Pleterje na području Žumberačkog gorja značajne je posjede imala
i cistercitska opatija u Kostanjevici. Krajem 13. stoljeća goričko-tirolski
grof i koruški vojvoda Majnhart IV., kao zemaljski gospodar Kranjske,
darovao je vlastelinstvo Žumberak knezovima Babonićima s kojima je
bio u bliskim vezama. Žumberačko vlastelinstvo bilo je u vlasti Baboni-
ća do trećeg ili četvrtog desetljeća 14. stoljeća, nakon čega se kao njego-
vi vlasnici u sačuvanim vrelima spominje obitelj Žumberačkih (Sicherberger). Vrijedne podatke o
svakodnevnom životu na žumberačkom vlastelinstvu pruža nam sačuvani urbar s kraja 15. stoljeća.
Tada se na području vlastelinstva Žumberak, koje je otprilike odgovaralo području današnje opći-
ne Žumberak, nalazilo oko 126 selišta u 32 naselja te čak sedam mlinova na rijeci Kupčini. Prema
urbaru od poljoprivrednih kultura uzgajane su pšenica, raž, zob, bob i vinova loza te kokoši, ovce i
svinje. Nakon što je tijekom prva dva desetljeća 16. stoljeća žumberačko vlastelinstvo promijenilo
nekoliko različitih vlasnika, oko 1526. godine u zakup ga je uzeo hrvatski plemić Ivan Kobasić po-
drijetlom iz okolice Bihaća.

Rastuća osmanska prijetnja uzrokovala je sredinom 16. stoljeća drastične promjene na području
žumberačkog vlastelinstva. Kako bi zaštitili svoje granice uslijed sve češćih i razornijih osmanskih
pljačkaških pohoda kranjski su staleži na pogranična područja odlučili naseliti prebjege s područ-
ja pod osmanskom vlašću. Najčešće je bila riječ o populacijama transhumantnih stočara s velikom
količinom stoke koje su za svoju vojnu službu uživale određene povlastice. Iako se u onodobnim
ispravama za njih koristio čitav niz različitih naziva (wlassy, valachi, herüber gefallne Turkhen, pribe-
gi, predawetz) sredinom 16. stoljeća ustalio se naziv uskoci (vyskhok/vsskokhen). U dogovoru s kranj-
skim staležima, vrhovnim habsburškim kapetanom Ivanom Katzianerom te hrvatskim banom Iva-
nom Karlovićem, u jesen 1530. godine na žumberačko vlastelinstvo naselio se upravo Ivan Kobasić.

Područje Žumberačkog gorja u razdoblju kasnog srednjeg i novog vijeka 15

Naseljavanje uskoka na žumberačko vlastelinstvo izazvalo je
žestoke prosvjede susjednih hrvatskih i kranjskih vlastelina
te brojne sukobe s lokalnim stanovništvom. Kako bi zbrinuli
sve brojnije prebjege, kranjske su vlasti 1533. godine otkupi-
le žumberačko vlastelinstvo te žumberačke posjede kartuzi-
je Pleterje i cistercitske opatije u Kostanjevici. U lipnju 1535.
godine naseljenim su uskocima dodijeljene povlastice kojima
su u zamjenu za neplaćenu vojnu službu dobili zemlju te su
na dvadeset godina oslobođeni svih davanja. Zbog nepre-
kidne osmanske opasnosti dobivene privilegije nisu ukinute
nakon dvadeset godina, već su prešutno produljene, čime je
nastao sloj slobodnih, na neplaćenu vojnu službu obveznih
seljaka. Naseljavanjem većeg broja uskoka pojavila se potre-
ba za uvođenjem snažnije kontrole te je uvedena institucija
žumberačkog uskočkog kapetana koji je imao vojnu i civilnu
vlast nad žumberačkim vlastelinstvom. Imenovanjem Ivana
Lenkovića kapetanom žumberačkih uskoka 1546. godine te
njegovim ustrajnim djelovanjem dovršen je dvadesetogodiš-
nji proces naseljavanja uskoka te formiranja uskočke kapeta-
nije na području Žumberka (Slika 8.).

Prema procjenama povjesničara sredinom 16. stoljeća na
području Žumberka živjelo je oko 750 uskoka, što je s obzirom na gospodarske mogućnosti pod-
ručja, predstavljalo populacijski maksimum. Kako je zbog svojih prirodnih datosti područje Žum-
beračkog gorja bilo prilično neplodno te su veće obradive površine bile rijetke, iznimno značajan
segment uskočkog gospodarstva predstavljalo je stočarstvo. Zbog iznimno teških životnih uvjeta
plaćena je vojna služba bila ključna za preživljavanje uskočkog stanovništva. Uskoci su svoju vojnu
službu obavljali na području uskočke kapetanije karlovačkog generalata čije je sjedište bilo u Slu-
nju. Kako je većina doseljenih uskoka pripadala istočnom obredu došlo je do značajne promjene
vjerske strukture Žumberka. Zahvaljujući svojem specifičnom geografskom položaju i političkom
razvoju upravo je područje Žumberka do danas opstalo kao najsnažnije uporište unijatske grkoka-
toličke crkve (Slika 9.).

Nestankom opasnosti od značajnijih osmanskih napada početkom 18. stoljeća Vojna je krajina
izgubila strateški značaj te su vojne vlasti pristupile reorganizaciji kako bi omogućile iskorištava-
nje njezinog ogromnog vojnog potencijala izvan matičnog područja. Reorganizacijom karlovačkog
generalata sredinom 18. stoljeća, dotadašnja Slunjska, Barilovićka, Turanjska i Žumberačka ka-
petanija ujedinjene su u Slunjsku graničarsku pukovniju (Szluiner Grenz Infnterie Regiment Nr. 4).
Prema novom ustroju područje Žumberka podijeljeno je na dvije satnije – Oštrčku (Ostercer Kom-
pagnie Nr.11) sa sjedištem u Kostanjevcu i Žumberačku (Sichelberger Kompagnie Nr.12) sa sjedi-
štem u Siječevcu te kasnije u Kalju. Povojačenjem društva sredinom 18. stoljeća, područje čitavog
Žumberka ostalo je pod jedinstvenom vojnom upravom sve do razvojačenja Vojne krajine 1881.
godine (Slika 10.).

Slika 9. Prikaz Žumberka s kraja 16. stoljeća i Crkva sv. Nikole
područja naseljavanja uskoka.
Fig. 9. Depiction of Žumberak in the late 16th Na temelju sačuvanih povijesnih vrela moguće je zaključiti kako je žumberačka crkva (Sicherberch)
century, and the area settled by the Uskoks. koja se spominje u popisu župa Akvilejske patrijaršije iz 1296. godine upravo crkva sv. Nikole. Cr-
kva sv. Nikole vjerojatno je izgrađena tijekom druge polovice 13. stoljeća kao župna crkva žumbe-
Slika 10. Fotografija starog grada Sicherberga, račkog vlastelinstva knezova Spanheima. Crkva se pod punim nazivom spominje u ispravi iz 1349.
početak 20. stoljeća. godine, vezanoj uz spor oko crkvene desetine, kao crkva sv. Nikole u Žumberku (sancti Nicolai de
Fig. 10. Image of Sicherberg Castle, early 20th Syhembergh). Iz sačuvanih vrela na području vlastelinstva Žumberak tijekom 14. stoljeća poznate
century.

16 petar sekulić



Slika 11. Crkva sv. Nikole Biskupa i stari grad su nam još crkva sv. Jurja u Vivodini (ecclesia sancti Georgii apud Siherberg) i crkva sv. Mihaela
Sicherberg na karti Sebastiana Münstera iz 1552. u Kalju (sand Michel ze Sycherberch). Obje su crkve tijekom prve polovice 14. stoljeća pridružene
godine. cistercitskoj opatiji u Kostanjevici, s time da se patronat nad crkvom sv. Mihaela od početka 15.
Fig. 11. Church of St. Nicholas the Bishop and stoljeća dijelilo sa žumberačkim vlastelinom. Iako se ne spominje u sačuvanim vrelima, crkva sv.
Sicherberg Castle on a 1552 map by Sebastian Nikole nastavila je funkcionirati kao župna crkva žumberačkog vlastelinstva u razdoblju nakon
Münster. doseljenja uskoka.

Slika 12. Prva vojna izmjera, 2. polovica 18. stoljeća. Prema navodima žumberačkog župnika Filipa Weitscha iz 1617. godine, uskoci su bili naklonjeni
Fig. 12. The first military land survey, 2nd half of katoličkim svećenicima te su vjerske obrede obavljali zajedno s katolicima u katoličkim crkvama,
the 18th century. vjerojatno iz praktičnih razloga. Naime, organizirana briga o duhovnom životu uskoka započela je
tek u drugom desetljeću 17. stoljeća.

Sačuvani crtež žumberačkog grada koji je 1639. godine izradio carski inženjer G. Pieroni, a na
kojem se u pozadini grada vidi crkva sv. Nikole, svjedok je kontinuirane upotrebe crkve (Slika 8.).
Na temelju sačuvanog natpisa u crkvi kojeg donosi I. Kukuljević Sakcinski 1891. godine (H(aec)
ECCLES. OPINATVR ERECTA ESE ANNO 1643), možemo pretpostaviti kako je na crkvi izveden
neki građevinski zahvat 1643. godine. Potres koji je 1714. godine oštetio žumberački grad vjerojatno
je oštetio i crkvu sv. Nikole. O tome neizravno svjedoče sačuvani podaci o obnovi crkve u razdo-
blju službe župnika Jurja Tomašića (1731. – 1751.). Naime, 1741. godine opatija u Kostanjevici dopu-

18 petar sekulić

stila mu je korištenje opatijskih šuma za nabavljanje drvene 1. U popisu se spominju crkve sv. Antuna i sv. Roka
građe potrebne za popravak crkve. Na obnovu nas također u Kostanjevici, sv. Marije in Gumana, sv. Fridrika u
upućuje i sačuvani podatak o postojanju misne zadužbine Kupčini, sv. Ivana Krstitelja u Kupčini, sv. Helene u
carice Elizabete, žene cara Karla IV. (1711. – 1740.), koji se Cerniku, sv. Marije u Sošicama, sv. Marka u Tomašev-
navodi u kasnijem popisu iz 1768. godine. Potvrdu je tako- cima, sv. Trojstva u Krašiću, sv. Petronile u Budinjaku,
đer moguće pronaći u natpisu sačuvanom na zvonu (OPVS sv. Lovre u Mrzlom polju, sv. Petra i Pavla na Višćem
IOSEPHI ANTONII SAMASSA LABACI. 1745.) koje njegovu vrhu, sv. Mihaela u Kalju, sv. Jerneja i Vida na Hrašću.
narudžbu datira u 1745. godinu. Prilikom konzervatorsko-re-
stauratorskih radova na zvoniku crkve otkrivene su ispisane
godine 1763 i 1776. koje se mogu protumačiti kao godine po-
pravljanja i bijeljenja zvonika.

Uz potres se vjerojatno može vezati i rušenje kapele sv.
Vilhelma na žumberačkom gradu 1724. godine, nakon čega
je barun Kulmer na njenom mjestu dao podići novu kapelu
Svete obitelji koja je bila podružnica crkve sv. Nikole. Tih je
godina očito riješen dugogodišnji spor između kostanjevič-
ke opatije i žumberačkog kapetana, prilikom čega je došlo
do stapanja žumberačke župe sv. Nikole i „opatijske“ župe sv. Mihaela koja se u popisu crkava 1731.
godine navodi kao podružnica crkve sv. Nikole. S obzirom na to da je u međuvremenu došlo do po-
većane potrebe za duhovnom brigom, 1759. godine je u dogovoru s opatom Kostanjevice uveden
kapelan zadužen za vjernike s područja Željeznog, Kupčine, Maline, Petričkog sela, Sv. Mihaela,
Javora, Kalja, Grgetića i još nekih sela. Žumberački župnik i kapelan brinuli su 1768. godine za 209
kuća u 23 naselja s oko 1500 župljana (Slika 4.).

Žumberačka je crkva u 18. stoljeću bila siromašna. O tome svjedoči sačuvana isprava o uvođenju
župnika Jurja Tomažića 1731. godine. Prema popisu uz crkvu je stajao župni dvor sa stajom,
sjenikom i stanom upravitelja te vrt, voćnjak, mali vinograd i njiva. Osim toga, župa je posjedovala
vinograd na Krasincu, koji je davala u najam, dva travnjaka i dvije košnice. Od životinja se navode 4
guske, 3 patke, 2 kokoši, puran i praščić. Popis spominje različito oruđe i opremu u sakristiji, dvije
misne knjige, kalež s patenom, crkveno posuđe, misnu odjeću i knjige posuđene iz samostanske
biblioteke. Uz to se navodi nešto oružja (sulica, mušketa, noževi) te udaraljke. Prihodi župe 1757.
godine iznosili su 73 forinte i 18 krajcara, odnosno, od podložnika je sakupljeno 60 vjedara vina,
12 mjera pšenice, 8 mjera žita i 65 mjera miješanog žita. Unatoč stalnim molbama, vojne vlasti
nisu htjele uzdržavati žumberačkog župnika i kapelana te su svoju pomoć ograničile na nabavku
nekoliko crkvenih knjiga.

Sačuvani popis žumberačke župe iz 1768. godine svjedoči o iznimno lošem stanju i slaboj opre-
mljenosti crkava. Župna crkva sv. Nikole bila je u ruševnom stanju, izvana poduprta s tri stupa,
nije bila nadsvođena i prokišnjavala je. Crkvena je oprema bila vrlo skromna te je župa imala dug
od 14 guldena. U lošem je stanju bio i župni dvor (koji je imao kamene temelje i drvenu nadgrad-
nju) kojega župljani nisu htjeli popravljati jer je to bila „vojna“ župa. Kako su u iznimno lošem
stanju bile i brojne podružnice diljem Žumberačkog gorja1, 1769. godine sastavljen je popis crkava
koje treba obnoviti. Predložena je obnova crkava sv. Marije u Sošicama, sv. Marije u Kostanjev-
cu, sv. Mihaela u Kalju te sv. Fridrika u Kupčini dok bi se ostale crkve napustile (Slika 6.). Zbog
lošeg je stanja planirano napuštanje crkve sv. Nikole, prilikom čega bi središte župe postala cr-
kva sv. Fridrika u Kupčini. Nova župa obuhvaćala bi 15 naselja sa 126 kuća i 823 stanovnika, dok bi
podružnica sv. Mihaela u Kalju obuhvaćala sedam naselja sa 73 kuće i 573 župljana. Do realizacije
nije došlo jer je austrijska nadvojvotkinja Marija Terezija 1769. godine darovala 2600 guldena za
obnovu župne crkve, uz obvezu održavanja obreda za habsburšku vladarsku lozu. Nakon refor-
me Vojne krajine, Žumberak je 1789. godine, u crkvenom smislu, podvrgnut zagrebačkoj biskupiji
(Slika 12.).

Područje Žumberačkog gorja u razdoblju kasnog srednjeg i novog vijeka 19

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja i
radovi na crkvi

Edita Šurina

Slika 13. Godina 1643. naslikana u vrhu trijumfalnog Žumberačka crkva sv. Nikole biskupa od 2004. je godine dio redovitog programa zaštitnih radova
luka, s njegove unutrašnje strane prema svetištu. Hrvatskog restauratorskog zavoda koji vodi istraživanja i radove obnove. Program zaštitnih radova
Fig. 13. The year 1643 painted at the top of the izvodi se financijskim sredstvima Ministarstva kulture RH i pod vodstvom Odjela za graditeljsku
triumphal arch, on the inner side facing the baštinu, a u njemu tijekom godina sudjeluju brojni stručnjaci HRZ-a iz Odjela za zidno slikarstvo
sanctuary. i mozaik, Odjela za kamenu plastiku, Odjela za kopnenu arheologiju, Odsjeka za istraživanje i
dokumentaciju nepokretne baštine, Prirodoslovnog laboratorija, Odsjeka I za drvenu polikromi-
Slika 14. Glavni oltar s Gospom Lurdskom. ranu skulpturu, Stolarske radionice i brojni vanjski suradnici. Dokumentacija dosadašnjih radova
Fig. 14. Main altar with Our Lady of Lourdes. pohranjena je u Arhivu Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu (broj dosjea 1596).Aktivnosti
su započele provođenjem geodetskih snimanja unutrašnjosti i vanjštine te geostatičkim i geome-
Slika 15. Barokna propovjedaonica uz sjeveroistočni haničkim analizama terena, a praćenje promjena traje i dalje. Tijekom 2005. godine provedena su
zid svetišta. preliminarna konzervatorsko-restauratorska istraživanja pročelja i unutrašnjosti što je uključilo
Fig. 15. Baroque pulpit by the north-eastern wall i izradu detaljnog arhitektonskog snimka postojećeg stanja crkve. Ta su istraživanja pokazala
of the sanctuary. zanimljive nalaze i usmjerila daljnja istraživanja kojima je potvrđena naslućivana bogata slojevitost
crkve, a sama je datacija pomaknuta u povijest raniju od sredine 17. stoljeća kada se zapravo dogo-
Slika 16. Oltar Presvetog Srca Isusova, uz dila njezina barokna obnova.
sjeveroistočni zid lađe.
Fig. 16. Altar of the Holy Heart of Jesus, along the Crkva je orijentirana u smjeru sjeverozapad – jugoistok i građena je kamenom. Jednobrodna je,
north-eastern wall of the nave. pravokutnog tlocrta s izduljenim poligonalnim svetištem, zaključena limenim pokrovom (Slika
1.). Ispred ulaznog pročelja podignut je zvonik kroz prizemlje kojeg se pristupa u crkvu. Krajem
Slika 17. Oltar sv. Antuna Pustinjaka, uz jugozapadni 19. stoljeća uz jugozapadni je zid svetišta prizidana niža sakristija pravokutnog tlocrta, zaključena
zid lađe. dvoslivnim, također limenim pokrovom. Ranija je sakristija bila smještena uz sjeveroistočno proče-
Fig. 17. Altar of St. Anthony the Hermit, along the lje lađe, na mjestu gdje je istraživanjima otkrivena starija zidana struktura za koju se smatra da je
south-western wall of the nave. srušena u potresu 1881. godine. U unutrašnjosti je svetište za visinu stepenice više od ostatka lađe i
odvojeno od nje polukružnim trijumfalnim lukom. U vrhu luka, s njegove unutrašnje strane, prema
svetištu, nazire se naslikana godina 1643., koja se vrlo često navodila kao vrijeme same izgradnje
crkve, no ona zasigurno označava zapravo tek vrijeme njezine barokizacije (Slika 13.).

Svetište je svođeno križnim svodom, a lađa je zaključena ravnim oslikanim stropom. Iznad ula-
znog dijela nalazi se drveno pjevalište podignuto na dva kamena stupa. Sačuvani inventar je drveni
barokni, ali je doživio brojne preinake. Inventar je tijekom zaštitnih radova demontiran i pohra-
njen u općinske prostorije. Glavni oltar nad menzom ima Gospu Lurdsku u špilji umjesto središnje
pale, okruženu stupovima nadvišenim izlomljenim gređem (Slika 14.).

Uz sjeveroistočnu stranu trijumfalnog luka je propovjedaonica na kojoj su 2011. godine izvedeni
restauratorsko-stolarski radovi (Slika 15.).

Uz bočne zidove lađe, neposredno uz svetište smješteni su oltar Presvetog srca Isusova (istočno)
te oltar sv. Antuna Pustinjaka (zapadno) (Slike 16. i 17.). Oba oltara imaju zidane stipese i drvene

20 edita šurina



Slika 18. Višestruko profilirani kameni portal crkve.
Fig. 18. Multi-profiled stone portal of the church.

Slika 19. Detalj zida svetišta, vidljivi ostaci retable, s time da je na istočnom skulptura Srca Isusova smještena u polukružnu nišu formiranu u
najstarijeg sloja pročelja s naslikanim crvenim i zidu, a na oltaru sv. Antuna je slika na platnu istoimenog sveca iz 1894. godine, rad karlovačkog sli-
sivim geometrijskim motivima kvadara. kara i puškara Jakova Šašela.
Fig. 19. Detail of the sanctuary wall, with visible
remains of the oldest façade layer with painted Zidovi lađe rastvoreni su s po jednim polukružno zaključenim prozorskim otvorom, a svetište
red and grey geometric cuboid motifs. prozorom sa sjeveroistočne strane. Svod svetišta i strop lađe su oslikani, kao i zidovi, koji su ureše-
ni jednostavnim geometrijskim šablonskim uzorkom. Pod crkve popločan je keramičkim pločica-
Slika 20. Natpis o obnovi crkve iz 1871. u gornjem ma s uzorkom.
dijelu jugozapadnog zida svetišta, iznad ulaza u
sakristiju, otkriven tijekom istraživanja. Zatečeno stanje crkve bilo je loše. Građena je na strmoj padini s mogućnošću klizišta. Uslijed
Fig. 20. Inscription about the 1871 church neodržavanja, lošeg sustava odvodnje oborinskih voda i neprikladnog tehničkog rješenja izvedene
restoration, in the upper part of the south-western drenaže kojom je voda usmjeravana prema crkvi i okolnom nasipanom terenu, zidovi su bili nato-
wall of the sanctuary, above the entrance to the pljeni vlagom koja je uzrokovala otpadanje žbukanog sloja i pojavu mrlja na podovima. Također su
sacristy, discovered during the conservation- se na zidovima, svodu i stropu pojavile pukotine. Nadalje, tijekom stoljeća su otvorima mijenjani
restoration investigation.

Slika 21. Drveni medaljon na ogradi pjevališta s
natpisom o obnovi crkve 1893./4. godine.
Fig. 21. Wooden medallion on the choir railing,
containing an inscription about the 1893-94
church restoration.

22 edita šurina

veličina i pozicije, zazidavani su lošijim građevinskim materijalom te je sve Slika 22. Pogled na oslikani strop lađe.
to nepovoljno utjecalo i na nosivu konstrukciju i na slojeve žbuka te, u ko- Fig. 22. View of the painted ceiling of the nave.
načnici, na slojeve zidnih oslika kod kojih je došlo do pucanja i osipavanja.

Već i prije početka konzervatorsko-restauratorskih radova neki od za-
tečenih vidljivih elemenata ukazivali su na bogatu slojevitost žumberač-
ke crkve što su kasniji nalazi i potvrdili. Istraživanjima je potvrđeno da je,
unatoč promjenama u oblikovanju unutrašnjosti tijekom stoljeća, osnovni
volumen crkve sv. Nikole, lađa i svetište, sačuvan u svom izvornom obliku.
Najranijoj, srednjovjekovnoj fazi gradnje pripadaju bogato profilirani ka-
meni šiljatolučni portal glavnog pročelja (Slika 18.) te zazidani gotički otvo-
ri poligonalnog svetišta.

Naime, reške vidljive na površinama pročelnih zidova uputile su tijekom
istraživanja na sondiranje i otkrivanje visokih prozora zaključenih šiljatim
lukovima. Ukošene bočne stranice tih prozora oslikane su geometrijskim
motivom kvadara dijagonalno podijeljenih na crvena i svijetlosiva polja
(Slika 19.).

Isti se motiv ponavlja kao najstariji slikani sloj i na spojevima svetišnih
pročelja i na uglovima lađe. Visoki prozorski otvori, potvrđeni i na unutraš-
njim zidovima svetišta, a jednako tako i šiljatolučni otvori, utvrđeni su i u
jugozapadnom i sjeveroistočnom zidu lađe. U središnjem dijelu istog sje-
veroistočnog zida lađe, s vanjske i unutrašnje strane, na mjestu današnjeg
prozora, pronađen je otvor vrata koji je izgledno povezivao lađu s već spo-
menutom starijom sakristijom. Nakon njezinog rušenja krajem 19. stolje-
ća, podignuta je današnja, uz jugozapadno pročelje svetišta. Istraživanja u
unutrašnjosti dala su također kompleksne rezultate. U jugozapadnom zidu lađe, uz oltar sv. Antu-
na, u zidu je pronađena gotička kustodija. U lađi su pronađene tri starije razine poda, od kojih je
najstariji na dubini od oko 80 cm od današnjeg. Promjene podnih razina dodatno potvrđuje i nalaz
na stipesu oltara koji se nalazi uz jugozapadni zid lađe, jer je njegova zapadna bočna stranica is-
pod razine zatečenog poda bojana crvenim vapnenim naličem. I u svetištu su utvrđene tri starije
razine podova, od kojih je najstariji na dubini oko 1 metra. Izveden je u vapnenom estrihu i vrlo je
zaglađene površine. Pretpostavlja se da je u toj najranijoj fazi svetište već bilo svođeno, s kamenim
profiliranim rebrima, čemu u prilog govore ulomci kojih su pronađeni u istraživanjima, a korište-
ni su kao građevni materijal za oblikovanje kasnijih arhitektonskih elemenata svetišta. Tijekom ba-
rokne obnove podiže se pod, zatvaraju se gotički prozori, a kutovi stranica svetišta naglašavaju se
zidanim lezenama. Zidani stipes glavnog oltara u središtu prostora svetišta nalazi se, još od najra-
nije faze, na izvornom mjestu, ali je njegova visina prilagođavana podizanju razina podova, a pro-
stor pred njim je nasipavan. U podu svetišta je tijekom arheoloških istraživanja pronađena i kripta
s dva ukopa. U sjeveroistočnom zidu svetišta, između prozora i trijumfalnog luka, otkriven je uski
segmentno zaključeni otvor koji se ukoso spušta prema van. Za pretpostaviti je da je prolaz služio
kao veza između nekadašnje starije sakristije i svetišta, odnosno propovjedaonice te da je zazidan
u drugoj polovici 19. stoljeća.

Posebno su zanimljivi i nalazi dvaju slojeva zidnih slika na unutrašnjim zidovima svetišta. Fra-
gment oslika na jugozapadnom zidu prikazuje starozavjetni prizor Jakovljeva sna i zasigurno
pripada najstarijoj utvrđenoj građevnoj fazi crkve. Mlađi sloj pripada već spominjanoj baroknoj
obnovi i zauzima tri stranice zaključka svetišta, iza glavnog oltara. Taj je pak oslik iluzionistički
arhitektonsko-figuralni, u obliku oltara na kojem je središnja pala s prikazom sv. Nikole bisku-
pa flankirana stupovima. Iznad pale je naslikana atika s prikazom Presvetog Trojstva, nadvišena
baldahinom koji prelazi na dio svoda. Oslik središnjeg dijela atike probijen je ugradnjom okulusa
u nekoj od naknadnih obnova, vjerojatno krajem 19. stoljeća. Bočno od oltara naslikani su lukovi

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja i radovi na crkvi 23

Skika 23. Pogled na gornji dio zvonika nakon deambulatorija na čijim su vrhovima prikazane figure svetih Petra i Pavla, sva-
provedenih konzervatorsko-restauratorskih kog sa svojim atributom. S obzirom na likovne karakteristike ovaj se sloj, kao
istraživanja, vidljiv je izvorni sloj žbuke i naliča s što je rečeno, može pripisati fazi barokizacije crkve, u vrijeme nakon zazidava-
naslikanim okvirima prozora i godina 1763. nja gotičkih prozora. U gornjem dijelu jugozapadnog zida svetišta otkriven je
Fig. 23. View of the upper part of the bell tower još jedan veliki pravokutan prozor, vrlo vjerojatno zazidan u obnovi 1871. go-
after the conservation-restoration investigation; dine, koju bilježi natpis slikan iznad ulaza u sakristiju: „CELA JE NA SLAVU
the original plaster and painting are visible, with BOGA CERKVA OVA POLEPŠANA DAREŽLIVOSTĆU ŽUPLJANA (?) (B)RI-
painted window frames and the year 1763. GOM G.B. ŽUPNIKA 1871.“ Slova su napisana plavom bojom, s time da su po-
jedina (podebljana) izvedena crveno i daju kronogram koji odgovara ispisanoj
1871. godini. (Slika 20.)

Crkva je nedugo nakon toga, 1894. godine, iznova uređivana za vrijeme župni-
ka Nikole Belavića, o čemu svjedoči natpis u drvenom medaljonu na ogradi pje-
vališta crkve (Slika 21.).

Tada su zidovi oslikani jednostavnim šablonskim uzorkom i rastvoreni polu-
kružno zaključenim prozorskim otvorima. Svod svetišta je oslikan plavo sa ša-
blonskim zvijezdama. Lađa je zaključena ravnim stropom s oblim holkelom koji
se nadovezuje na starije zidove lađe. Nije poznato njegovo ranije oblikovanje,
kao što nije poznata niti izvorna visina obodnih zidova lađe, no zasigurno su bili
viši. U najranijoj fazi strop je bio obojan bijelo, s istaknutim profiliranim kruž-
nim bijelim medaljonom u središnjem dijelu, a današnji oslik, koji pripada obno-
vi iz ranije spomenute 1894. godine, dijeli strop širokom smeđom trakom s vege-
tabilnim ukrasima na dva kvadratična polja. U polju bližem svetištu naslikano je
pet kružnih medaljona. U središnjem je prikaz Uskrsnuća Kristovog, a u ostali-
ma su četiri evanđelista prikazana dopojasno, s pripadajućim simbolima: u sje-
vernom kutu je sv. Marko s lavom, u južnom sv. Ivan s orlom, zapadnom sv. Luka
s volom i istočnom sv. Matej s anđelom. Crtež je nespretan, uniformiran i krut (Slika 22.).
Istraživanja provedena na zvoniku rezultirala su nalazima više faza uređenja. Zvonik je kvadra-
tičnog tlocrta i ima pet etaža. Pročelja su mu sa sjeverozapadne i jugozapadne strane rastvorena
u prizemlju velikim polukružnim otvorima, a iznad njih, u središnjim osima, po dva su manja pra-
vokutna otvora, jedan poviše drugoga. Sa sjeveroistočne mu je strane prizidano zatvoreno stubi-
šte za pristup na pjevalište crkve iz kojeg se ulazi u unutrašnjost zvonika. Posljednja je etaža zvo-
nika rastvorena sa sve četiri strane velikim polukružno zaključenim prozorima koji su naglašeni
istaknutim okvirima i zaglavnim kamenom u tjemenu luka. Na drvenu konstrukciju krovišta, koja
je ukrašena girlandama i vegetabilnim ukrasima, obješena su dva velika zvona izrađena u Ljublja-
ni 1925. godine. Posvećena su sv. Antunu i sv. Nikoli. Zvonik je zaključen piramidalno, a njegova je
visina izvorna što potvrđuje zona holkela, koji je prema sloju žbuke i građi oblikovan istovremeno
kad i pročelja. Istraživanjima je utvrđeno da su pročelja bila žbukana jednim slojem čvrste vapnene
žbuke zaglađene površine i ličene dvobojno, crvenim i bijelim vapnenim naličima tako da je tijelo
oslikano pravokutnim crvenim poljima, a uglovni su dijelovi i razdjelne trake između polja bojane
bijelo. Obrisne linije svih polja su usječene u žbuku (Slika 23.).
Unatoč tome što je sjeverozapadno pročelje u potpunosti zaraženo mahovinama i lišajevima koji
su petrificirani i na njegovoj su površini vidljivi tragovi usječenih linija koje odgovaraju podjeli po-
lja na ostalim pročeljima zvonika. Izvorna zona sokla zvonika sačuvana je samo na sjeveroistoč-
nom pročelju. Bio je bojan topložutom bojom, visok oko 55 cm. Njegova obrisna linija također je
usječena u žbuku.
Pročelja su naknadno ličena u više navrata monokromnim, uglavnom bijelim vapnenim naličima
koji su ostali djelomično sačuvani na jugozapadnom, jugoistočnom i sjeveroistočnom pročelju. U
donjoj zoni zvonika, do visine prvih malih prozorskih otvora su u žbukani sloj naknadno usječeni
vodoravni žljebovi.

24 edita šurina

Među najznačajnije nalaze istraživanja zvonika spadaju natpisi i godine naslikane jedna preko Slika 24. Na najstarijem izvornom sloju žbuke
druge na zidu ispod krovnog vijenca, odnosno iznad prozora njegova jugozapadnog pročelja. Na otkrivena je naslikana godina 1763. iznad
najstarijem, izvornom sloju žbuke otkrivena je godina 1763. (Slika 24.). polukružnog prozora na jugozapadnom pročelju
zvonika. Najvjerojatnije je to godina oblikovanja
Ispisana je crvenim tonom na bijeloj podlozi, jednakim onom kojim su bila oslikana sva pročelja zvonika.
zvonika te stoga vrlo vjerojatno označava i godinu njegovog oblikovanja. Na sljedeća dva sloja bi- Fig. 24. On the oldest original layer of plaster, the
jelog naliča crvenom su bojom ispisane najprije 1776. godina, koja vjerojatno datira novo bijeljenje year 1763 was painted above the semi-circular
pročelja, a na sljedećem sloju iznad njega iznova 1763. godina, odnosno ponovljen je najstariji nat- window on the south-western façade of the bell
pis pa za sada nije moguće točno datirati taj sloj. U posljednjem je sloju otkriven gornji dio uokvire- tower. It probably denotes the year in which the
nog natpisa ispisanog tamnocrvenom bojom na bijeloj podlozi „CIO JE POKRIT I POFARBA …“. Ni bell tower was built.
njega se za sada ne može točno datirati.
Slika 25. Podgled polukružnog prozora
Okviri svih otvora izvorno su bili samo naslikani bijelom bojom. Naknadno su oblikovani u jugozapadnog pročelja zvonika s ispisanim
žbuci tako da su trake okvira jednostavne, a veliki polukružni otvori prizemlja imaju naglašeni imenima majstora.
zaglavni kamen. Na jednak su način, s istaknutim zaglavnim kamenom te s pravokutnim kapitel- Fig. 25. View of the semi-circular window on the
nim zonama, oblikovani i veliki polukružni prozori pri vrhu zvonika. Ispod njihovih donjih rubo- south-eastern façade of the bell tower, with names
va sondiranjem su otkriveni naslikani motivi ovješene tkanine koja se stepenasto sužava i završa- of the masters.
va resicom. Na podgledima tih prozora nalaze se ispisana imena i godine majstora i zidara koji su
bili angažirani na obnovi zvonika 10. srpnja 1899. i 1910. godine. Natpisi iz 1899. izvedeni su širo-
kim potezima kista tamnosmeđom bojom na pretposljednjem sloju naliča kojim su ličeni naknad-
no oblikovani žbukani okviri prozora. Potpisani majstori su zidar Nikola Dellamarina, slikar Vilim
Wiroubal, Mija Šarka, poduzetnik (Slika 25.). Natpisi i potpisi iz 1910. izvedeni su grafitnom olov-
kom i nečitki su.

Manji prozorski otvori imaju također naslikane prozorske okvire toplobijelom bojom s usječe-
nim rubnim linijama. Naknadno su im usječeni i u žbuci oblikovani žljebasti okviri koji bi bili, po
karakteristikama žbuke kojom su oblikovani, istovremeni spomenutim vodoravnim žljebovima u
donjoj zoni pročelja. Na jugoistočnom pročelju, u razini malih pravokutnih prozora, pronađen je
naslikani prozor istih dimenzija kao i stvarni otvori. Njegov je otvor naslikan tamnosivom bojom.
Sondiranjem jugoistočnog pročelja u zoni iznad sljemena krova crkve, potvrđeno je da je stariji
krov crkve bio viši te da je imao veći nagib. Godine 2012. izvedena je građevinska sanacija zvonika
ugradnjom zatega prema izrađenoj tehničko-konzervatorskoj dokumentaciji i izvedbenom projek-
tu, 2014. godine započela je statička sanacija pukotina na zidovima svetišta u skladu s odobrenim
financijskim sredstvima, no 2015. i 2016. godine sredstva nisu dobivena.

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja i radovi na crkvi 25

Pregled konzervatorsko-restauratorskih radova
Odjela za zidno slikarstvo i mozaik HRZ-a

Josip Brekalo

Slika 26. Motiv kvadra na pročelju svetišta. Odjel za zidno slikarstvo i mozaik HRZ-a sustavne kon-
Fig. 26. Motif of a cuboid on the sanctuary’s zervatorsko-restauratorske radove na crkvi sv. Nikole
façade. biskupa u Žumberku započeo je preliminarnim konzer-
vatorsko-restauratorskim istraživanjima pročelja i zidnih
površina u unutrašnjosti svetišta i lađe crkve. Prelimi-
narna konzervatorsko-restauratorska istraživanja izve-
dena su tijekom lipnja 2005. godine kako bi se utvrdila
stratigrafija bojenih i žbukanih slojeva, kao i graditeljska
slojevitost ovog sakralnog objekta. Temeljem rezultata
sondiranja utvrđene su pozicije zazidanih gotičkih pro-
zora na južnom, jugoistočnom i istočnom zidu svetišta,
kao i na jugozapadnom zidu lađe. Na spojevima svetišnih
pročelja pronađen je oslik s motivima slikanih kvadara,
dijagonalno podijeljenih tako da su dobivena trokutasta
polja koja su obojena crvenom i sivom bojom (Slika 26.).
Na južnom zidu svetišta, unutar zazidane špalete prozo-
ra, otkriven je geometrijski oslik koji je istodoban i stilski
istovjetan s oslikanim bočnim kvadrima.

Preliminarnim istraživanjima u unutrašnjosti potvr-
đene su pozicije otkrivenih zazidanih gotičkih otvora,
pronađenih na pročeljima. Na zidovima trostranog za-
vršetka svetišta ispod nekolicine naknadnih bojanih slojeva pronađen je figuralni oslik. Oslik se
nalazi na žbukanom sloju koji je nanesen nakon zazida gotičkih prozorskih otvora. Pronađene su
slikane glave bradatih svetaca te elementi slikane arhitekture s baroknim obilježjima. Rezultati
preliminarnih istraživanja dali su stanovite smjernice i poslužili kao podloga za nastavak i proši-
renje stratigrafskih istraživanja unutrašnjosti svetišta, lađe, pjevališta i zvonika crkve. Dodatna
istraživanja provedena su tijekom ljetnih mjeseci 2008. godine, kada su ujedno započeti i sustavni
konzervatorsko-restauratorski zahvati na osliku koji su uključivali preventivnu zaštitu, probe či-
šćenja i uklanjanja naknadnih bojanih i žbukanih slojeva, utvrđivanje kohezije i adhezije slikanog
i žbukanih slojeva, konsolidaciju te fotografsko dokumentiranje prije, tijekom i nakon radova. U
svim fazama rada uzimani su uzorci žbuka u svrhu utvrđivanja granulometrijskog sastava i vre-
menskog slijeda žbukanja. Analize su provedene u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a. Na zidnim
površinama u unutrašnjosti vidljive su pukotine prouzročene statičkim pomacima, površinska

26 josip brekalo

oštećenja uzrokovana razornim djelovanjem vlage i soli, mikrobiološko djelovanje u vidu plijesni Slika 27. Sondiranje u unutrašnjosti, barokni sloj
te razna mehanička oštećenja prouzročena ljudskim djelovanjem, poput rupa od čavli i klinova. ispod višekratnih bojanih naliča.
Fig. 27. Probing in the interior: a baroque layer
Daljnjim otvaranjem zidnih površina trostranog završetka svetišta potvrđena je pretpostavka da under several coats of paint.
se radi o baroknom osliku (Slika 27.). Ovaj je oslik tijekom sljedećih godina u potpunosti otvoren
te je utvrđeno da je tijekom prošlosti doživio razne promjene što ljudskim djelovanjem što nega-
tivnim i razornim djelovanjem kapilarne i oborinske vlage. Vidljive su intervencije u vidu žbukanih
popravka, preslika te oštećenje uslijed otvaranja manjeg otvora okulusa u gornjoj zoni završnog
zida svetišta. Veća oštećenja, gdje su trajno i nepovratno stradali dijelovi u slikanom i žbukanom
sloju, nalaze se na jugoistočnom zidu. Na očuvanom su osliku izvedeni svi potrebni postupci na za-
ustavljanju daljnje degradacije.

Sukladno potrebama konzervatorsko-restauratorskih i arheoloških istraživanja pod svetišta je
otkopan i istražen te je ustanovljeno da je izvorna gotička razina poda bila niža gotovo 1 m, dok je
barokna razina poda niža oko 60 cm od današnje razine. Utvrđeno je da se kompozicija oslika na-
stavlja i niže od današnje razine poda, odnosno da je tijekom prošlosti ta razina varirala kako je
problem s vlagom bivao sve izraženiji. Svakim podizanjem razine poda dolazilo je i do nelogičnog,
narušenog izgleda izvorne kompozicije, sve dok oslik nije u potpunosti prekriven višebrojnim va-
pnenim naličima.

Tijekom 2010., 2012. i 2013. godine najveći obim radova bio je usredotočen prema donjim zona-
ma zidova trostranog završetka svetišta. Čišćenje, odnosno uklanjanje naknadnih bojanih slojeva
koji su uslijed dugotrajne izloženosti kapilarnoj vlazi inkrustrirali u izrazito tvrdi sloj debljine i do
8 mm, a mjestimično i više, izvođeno je mehaničkim metodama, pažljivom uporabom tanjih dlijeta
i tvrdih skalpela. Takvim pažljivim pristupom zidni je oslik u velikoj mjeri očuvan. Nakon okonča-
nja ovih konzervatorsko-restauratorskih radova na vidjelo je izašla kvalitetna barokna iluzionistič-
ka kompozicija (Slika 28.).

U središnjem polju trostranog završetka svetišta nalazi se prizor sa sv. Nikolom, titularom cr-
kve, izveden kao oltarna slika umetnuta u slikanu iluzionističku arhitektonsku kompoziciju oltar-
nog retabla. U Hrvatskoj danas postoji preko 300 crkava s ovim titularom, a njegovu omiljenost
pratimo od srednjeg vijeka. Najstariji podatci o kultu sv. Nikole sežu u razdoblje između 11. i 13.
stoljeća. Širenju toga kulta snažno su doprinijeli benediktinci iz Monte Cassina u Italiji. Štovanje
sv. Nikole iznimno je rašireno u kršćanskom svijetu, podjednako na Zapadu i na Istoku. Sv. Nikola
rođen je u Patari, u pokrajini Lyciji, u Maloj Aziji u 3. stojeću. Bio je biskup grada Myre, a sudjelo-
vao je na Nicejskom saboru 325. godine. U ikonografiji se prikazuje kao biskup s tri vrećice sa zlat-
nicima ili s tri zlatne kugle što predstavlja njegovo dobročinstvo. Ponekad se prikazuje sa sidrom

Pregled konzervatorsko-restauratorskih radova Odjela za zidno slikarstvo i mozaik HRZ-a 27

Slika 28. Barokna oltarna kompozicija u svetištu.
Fig. 28. A baroque altar composition in the
sanctuary.

Slika 29. Prikaz putta, detalj barokne oltarne
kompozicije u svetištu.
Fig. 29. A putto, detail of the baroque altar
composition in the sanctuary.

Slika 30. Oltarna pala, prikaz sv. Nikole u pomaku.
Fig. 30. Altar retable, depiction of St. Nicholas,
repainted.

Slika 31. Prikaz sv. Petra i sv. Pavla s natpisom.
Fig. 31. Depiction of St. Peter and St. Paul with
an inscription.

28 josip brekalo



Slika 32. Ulomci kamene plastike sekundarno ili s lađom u pozadini, kao zaštitnik mornara. Katkad se prikazuje s malim djetetom koje mu ljubi
korišteni u zidnoj strukturi polustupova. ruku, ili s troje dječice u kablu što simbolizira njegovo zaštitništvo male djece. Uz blagdan Svetog
Fig. 32. Fragments of stone ornaments, in their Nikole u hagiografskoj baštini Hrvata vezuju se Nikolinjski ophodi u kojima osoba prerušena u sv.
secondary use in the masonry structure of the Nikolu u pratnji krampusa, u biskupskom ornatu s palicom, košarom, lancima, šibom i sl., hoda od
pilasters. doma do doma te nagrađuje dobru djecu, a krampusi plaše „zločestu“ djecu. Štovanje sv. Nikole
Hrvati danas iskazuju slavljima, procesijama, spaljivanjima barki.

U svetištu je sv. Nikola prikazan u biskupskom ruhu crvene boje s biskupskim štapom u ruci,
dok je u drugom planu prikazan brod u oluji. Uz središte retabla nalazi se po par stupova sa svake
strane, s korintskim kapitelima, koji nose visoke profilirane baze na koje se oslanja profilirani luk
iznad kojeg se diže baldahin. Na bočnim stranama baldahina, oslonjene na baze iznad kapitela stu-
pova, nalaze se volute na kojima sjede likovi putta, slikani monokromno (Slika 29.).

Od vrha baldahina u naborima pada tkanina modre boje s rubom slikanim žutom bojom. Prili-
kom pozicioniranja prikaza sv. Nikole biskupa, slikar je očito pogriješio u visini kompozicije te ga je
morao slikati ponovo tridesetak centimetara više. Nama su danas vidljiva oba prikaza, zahvaljujući
pažljivom čišćenju zidova, dok je u baroku bio vidljiv samo onaj viši prikaz. Ovaj proces stvaranja,
prilagođavanja i poboljšavanja kompozicije, izrazito je životan i impresivan detalj (Slika 30.).

Na bočnim stranama su likovi sv. Petra i sv. Pavla, slikani monokromno, kao oltarne skulpture.
Lik sv. Pavla, na desnoj strani, prikazan je sa svojim uobičajenim atributima – otvorenom knjigom i
mačem u ruci. Slikan je na visokom arhitektonskom postolju u obliku profilirane i ukrašene konzo-
le na kojoj se nalazi i natpis PAULUS (Slika 31.). Na lijevoj strani nalazi se prikaz sv. Petra s atribu-
tima, ključevima i mačem. Natpis, donji dio tijela sveca i dijelovi arhitekture su propali.

Primjer uobičajenog baroknog motiva, iluzionističkog slikanog oltara skladno je prilagođen go-
tičkoj arhitekturi. Izvorno stanje gotičkog svetišta zasigurno je bilo drugačije što potvrđuju i nala-
zi istraživanja. Istraživanjem zidnih površina naišli smo na dijelove klesanih profiliranih kamenih
ulomaka sekundarno korištenih kao materijal u kasnijoj, baroknoj graditeljskoj fazi. Na tim kame-
nim ulomcima vidljivi su tragovi naliča i boje, a možemo ih odrediti kao dijelove gotičkih rebara
svoda svetišta (Slika 32.). Na jugozapadnom zidu svetišta, desno od vrata današnje sakristije, otkri-
ven je fragment kasnosrednjovjekovnog oslika. Na otkrivenom fragmentu vidljiv lik anđela slikan u
frontalnom položaju pored kojeg se nalaze ljestve (Slika 33.).

30 josip brekalo

Ikonografski motiv anđela pored ljestvi pripisujemo prizoru Jakovljeve ljestve ili Jakovljev san. Slika 33. Prikaz anđela s ljestvama na jugozapadnom
Taj prizor predstavlja viđenje u snu starozavjetnog patrijarha Jakova, a prikazuje se s ljestvama zidu svetišta.
koje se protežu od zemlje do neba, i anđelima koji po ljestvama silaze i uzlaze. Prema tom viđenju Fig. 33. Depiction of angel with ladders on the
Bog obećava Jakovu blagoslov, savez, posjed obećane zemlje i brojno potomstvo. Prof. R. Ratkov- south-western wall of the sanctuary.
čić, povjesničarka umjetnosti, zaključuje kako je ovo jedini poznati prikaz motiva Jakovljevih lje-
stava u srednjovjekovnom zidnom slikarstvu kontinentalne Hrvatske. Oslik je izrazito oštećen na-
sumičnim udarcima čekića, uobičajenim načinom za pripremu podloge prilikom nanošenja novog
žbukanog sloja. Tijekom sporog i dugotrajnog postupka otkrivanja, uklanjanja naknadnog izrazito
tvrdog i debelog sloja žbuke paralelno se izvodio i postupak konsolidacije zbog krhkosti stanja osli-
ka. Tragovi istovjetnog slikanog sloja otkriveni su i na drugim mjestima u svetištu, kao i na desnoj
strani trijumfalnog luka. Njihova očuvanost nije takva da bi se mogao razabrati sadržaj oslika, no
svakako upućuju na zaključak da su veći dio svetišta i trijumfalni luk bili ukrašeni ovim kasnosred-
njovjekovnim slikanim slojem.

Daljnje otkrivanje kasnosrednjovjekovnog slikanog sloja i cjelovito konzerviranje baroknih zid-
nih slika svojom će estetskom vrijednošću značajno obogatiti izgled unutrašnjosti ovog prosto-
ra. Barokni zidni oslik treba dočistiti, konsolidirati žbukane slojeve, nadoknaditi žbukane sloje-
ve te nadoknaditi slikani sloj retušem i ograničenom rekonstrukcijom. Sve ove radove potrebno je
detaljno i pažljivo dokumentirati. Trajno učinkovito rješenje za očuvanje ovih povijesnih oslika je
smanjenje dotoka kapilarne vlage, kao i graditeljsko uređenje crkve koje bi riješilo probleme s od-
vodnjom oborinskih voda te popravak prozorskih otvora i krovišta. Nažalost, svi su graditeljski ra-
dovi na crkvi obustavljeni 2015. godine.

Pregled konzervatorsko-restauratorskih radova Odjela za zidno slikarstvo i mozaik HRZ-a 31

Arheološka istraživanja

Ana Azinović Bebek

Arheološka istraživanja (Slika 34.) provedena su u razdoblju 2006., 2009. (sondažna), 2010. – 2016.
godine i nadamo se da će trajati i dalje do dobivanja svih relevantnih podataka za obnovu crkve.
U istraživanjima sudjeluju djelatnici Odjela za kopnenu arheologiju i djelatnici Odjela za restauri-
ranje arheoloških nalaza HRZ-a, studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
i fizički radnici. Osteološku analizu obavljaju djelatnici Antropološkog centra Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti.

Arheološka su istraživanja za sada ponajviše usmjerena na istraživanje kasnosrednjovjekovnog i
novovjekovnog groblja oko crkve. U sklopu sveukupne obnove crkve provedena su sondažna arhe-
ološka istraživanja u crkvi 2009. i 2010. godine. Tada su dobiveni podaci o četiri sigurne građevne
obnove crkve i istražena je kripta u svetištu.

Slika 34. Za vrijeme arheoloških istraživanja. Crkva
Fig. 34. During the archaeological investigation.
Do sada je istražena unutrašnjost svetišta, nekoliko manjih probnih sondi unutar crkve te temelji
Slika 35. Tlocrt crkve s istraženim sondama. svetišta i jugoistočnog dijela lađe crkve (Slika 35.).
Fig. 35. Ground plan of the church with excavated
test pits. Temelje je bilo potrebno istražiti zbog izrazito loše statičke situacije te loše izvedenih radova
drenaže u drugoj polovici 20. stoljeća. Pomalo je nevjerojatno da izvođači drenaže nisu vidjeli kako
Slika 36. Temelji crkve koji se nalaze ispod su temelji crkve za cijelih 150 cm dublje nego što su oni pretpostavili te su u sklopu tih radova po-
betonskog učvršćivanja „temelja“. stavili i betonsku plombu oko crkve koja je dodatno narušila postojeću lošu statičku situaciju (Sli-
Fig. 36. The church foundations are located ka 36.).
beneath the concrete reinforcement of the
‘foundations’. U crkvi su otvorene četiri probne sonde te se ustanovilo četiri povijesno različite razine podova
(Slika 37.). Tri godine uređenja crkve evidentirane su na zidovima u crkvi: 1643., 1871. i 1894. Da-
Slika 37. Nacrt oltara s visinama istraženih podova. našnji, najmlađi pod i podloga za njega ostatak su zadnje obnove crkve nakon potresa, što je i za-
Fig. 37. Drawing of the altar, with heights of bilježeno na pjevalištu (1894. godine). Pod od opeke veličine 19 x 31 x 4 – 5 cm nalazi se 20-ak cm
investigated floors. niže od današnjeg poda. Ako se može pretpostaviti da je današnji pod napravljen 1894. godine zbog
štete od potresa, onda bi se pod od opeke vjerojatno mogao datirati u 1871. godinu, koja je također
zabilježena u crkvi kao godina obnove. Pod je očuvan ispod propovjedaonice. Na oko 30 cm niže
od poda od opeke, a na prosječno – 40 cm od praga na ulazu u crkvu, javlja se podloga sljedećeg
poda, koji je također bio od opeke. Cijelom površinom podloge vidljivi su otisci od opeke veličine
cca 17 x 31 x 4 cm, a opeka je očuvana jedino u spojevima poda i zida u kutovima kod stupova u sve-
tištu te iza oltara. Vjerojatno se radi o podu učinjenom za obnove 1643. godine. Na oko 40 cm niže
od ove podloge poda, a na prosječno -80 cm od praga ulaza u crkvu evidentiran je najstariji pod
načinjen od fino uglačanog estriha. Ispod njega nađen je sloj estriha širine od 6 do 20 cm. Očuvan

32 ana azinović bebek

pod iz 1894.

pod iz 1871.
pod iz 1643.

pod iz
gotičke faze

tlocrt je jedino u sjevernom kutu svetišta. Nalazi se na – 92 cm od praga ulaz u crkvu. Vjerojatno je isto-
vremen s estrihom najstarijeg poda koji je u nekoj fazi popravljan. Međutim, i taj se podatak teško
uzdužni presjek može potvrditi bez istraživanja lađe crkve, a posebno baza stupova trijumfalnog luka gdje se naj-
svod lakše čitaju veze između faza gradnje.

poprečni presjek Kripta

Slika 38. Nacrt kripte. Na dijelu ispred oltara estrih najstarijeg poda probijen je pri gradnji kripte. U kripti je u ljesovima
Fig. 38. Drawing of the crypt. pronađena starija žena (45 – 60 godina) i djevojčica (4 – 5 godina). Nalazi odjeće, obuće, medaljice,
krunice i križa datiraju vrijeme ukopa u sredinu 17. stoljeća. Možda možemo pretpostaviti kako je
1643. godina obnove crkve, napisana na trijumfalnom luku, vrijeme kad se gradi kripta za ove dvije
pokojnice (Slika 38.).

Kripta je oko 1,5 m visine, sastoji se od komore za ljesove i prilaznog hodnika koji su oboje oko
2m dužine. Široka je oko 1,2 m. Lijes odrasle žene ukrašen je ravnim slikanim linijama crne boje
koji tvore trokute, dok je lijes djevojčice neukrašen (Slika 39.).

Oba su lijesa izrazito kvalitetno tesarski učinjena i relativno dobro uščuvana. Žena je na sebi
imala prsluk, maramu i cipele (Slika 112.), u rukama je držala veliki, ukopni, brončani križ (Slika
72.), krunicu od drvenih zrna s medaljicom iz Loreta, jednostavan mali križ i privjesak u obliku
ključa (Slika 40.). Na krunici je bilo i jedno zrno u obliku credo križa, što sugerira vrijeme izrade
ove krunice u 16. stoljeću. Ženina glava bila je položena na jastuk koji je bio punjen piljevinom, a
tkanina jastučnice očuvala se u tragovima.

Djevojčica je imala svilenu maramu, mašnu povezanu oko zglobova ruke te prsten koji je oči-
to stavljen s njom u lijes jer je preširok za dječju ruku te ga ona zasigurno za života nije nosila
(Slika 41.).

Slika 39. Ljesovi u kripti.
Fig. 39. The coffins in the crypt.

34 ana azinović bebek

Slika 40. Nalazi iz lijesa žene
Fig. 40. Finds discovered in the woman’s coffin.

Prvotne antropološke analize pretpostavile su da se radi o muškarcu i djevojčici, što je bilo go- Slika 41. Nalazi iz lijesa djevojčice.
tovo nemoguće dovesti u vezu s prslukom veoma malog broja (rekonstruirani prsluk pripasan je na Fig. 41. Finds discovered in the girl’s coffin.
lutku današnjeg dječjeg broja 12) te cipelama koje danas možemo povezati s brojem 36. Tek je DNA
analiza, provedena u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, po-
tvrdila s velikom vjerojatnošću kako se radi o ženi i djevojčici koje su u krvnom srodstvu.

Otvaranjem kontrolne sonde u unutrašnjosti crkve pokušali smo pronaći kamenu ploču ulaza u
kriptu koji je ispred stepenice svetišta. Nažalost, kamena ploča je očuvana samo djelomično, a pro-
stor koji nedostaje nadomješten je velikim neobrađenim kamenom. Očito je prilikom neke od pre-
gradnji crkve kamena ploča oštećena te je nadomještena neobrađenim kamenom. Kada se istraži
unutrašnjost crkve i ulaz u kriptu, možda će se moći riješiti i ovo pitanje.

Arheološka istraživanja 35

Slika 42. Nacrt kosturnice. Kosturnica
Fig. 42. Drawing of the ossuary.
Na sjeveroistočnoj strani crkve nalazi se kosturnica (Slika 42.). Danas je ona djelomično pod ze-
Slika 43. Stanje u kosturnici prije uređivanja. mljom, ali zasigurno je stajala iznad zemlje jer ima i prozor i vrata koji su kasnije zatrpani. Znamo
Fig. 43. Condition of the ossuary before it was da je teren oko crkve nasut za gotovo 100 cm tijekom više faza obnove crkve. Tako je iznad kostur-
rectified. nice stajala sakristija (vidljiva na katastru prije premještanja sakristije krajem 19. stoljeća) dok je
sakristija danas s jugozapadne strane crkve.
Slika 44. Stanje u kosturnici nakon uređivanja.
Fig. 44. Condition of the ossuary after it was U kosturnici su bili nabacani kosturni ostaci pokojnika bez ikakvog reda ili obilježavanja (Slika
rectified. 43.). Nije jasno radi li se o ostacima koji su sukcesivno ukopavani u kosturnicu ili se radi o ostaci-
ma pokojnika koji su tu spremani zbog novih ukopa na groblju.

U matici umrlih 1819. godine spominje se kripta župe sv. Nikole. Nije jasno radi li se o kripti u cr-
kvi ili se radi o kosturnici kraj crkve. Vizitacija iz 1821. godine kaže da crkva nema kriptu, već osu-
arij ispod sakristije. Kosturnica je svođena, veličine je 350 x 500 cm, zidovi su širine oko 70 cm, a
pod je od utabane zemlje. Zidana je od klesanaca (tuha i sivca, dva lokalna kamena) uz obilato kori-
štenje veziva. Sve su kosti sortirane (odvojene su lubanje, duge kosti i ostale kosti od već analizira-
nog osteološkog materijala) i uredno posložene u kosturnici (Slika 44.).

Izbrojano je oko 230 cjelovitih lubanja. Kako postoji više legendi među mještanima o kojim se
pokojnicima radi (Napoleonovi vojnici i sl.), odlučili smo napraviti dostupne znanstvene analize
koje će nam pomoći u interpretaciji. Na osteološkom materijalu iz kosturnice učinjene su antropo-
loško-osteološke analize u Antropološkom centru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Rađe-
ne su analize spola, dobi i eventualne patologije koje su se mogle odrediti na kostima lubanje i du-
gim kostima. Ukupno su izdvojene 223 osobe, od toga 30 djece i 193 odrasle osobe. Za 17 osoba nije
bilo moguće ustanoviti spol, 75 je žena (još 6 mogućih), 85 muškaraca (još 10 mogućih). Među dje-
com dominiraju oni 2 – 10 godina, njih 17, do 2 godine ih je svega troje, a onih 10 – 15 godina je de-
vet. Odrasle osobe podijeljene su u dvije dobne skupine, do 35 godina i preko 35 godina u trenutku

36 ana azinović bebek



smrti. U obje spolne skupine više je osoba starijih od 35 godina (žene do 35 godina – 27 osoba, pre-
ko 35 godina – 48 osoba; muškarci do 35 godina – 12 osoba , preko 35 godina – 73 osobe). Činjenica
da je gotovo jedna četvrtina osoba iz kosturnice imala zarasle traume glave (pa čak i četvero djece)
svjedoči o nekoj vrsti nasilja nad stanovništvom.

Nalazi iz kosturnice mogu se datirati u čitav period trajanja groblja oko crkve sv. Nikole bisku-
pa te nam ne pomažu u razjašnjavanju o kojim se osobama ovdje radi. Još uvijek dvojimo je li riječ
o ostacima koji su sukcesivno ukopavani u kosturnicu ili o ostacima pokojnika koji su tu spremani
zbog novih ukopa na groblju.

Slika 45. 3D model sonde u fazi istraživanja Groblje oko crkve
grobova.
Fig. 45. 3D model of a test pit during the Kao i svako novovjekovno groblje i žumberačko ima svoje posebnosti koje su temeljene na lokal-
investigation of the graves. noj tradiciji i povijesno društvenim prilikama. Nivo hodne površine iz vremena ukopavanja u ovo
groblje niži je od današnjeg oko 1 m. Grobljanski zidovi zidani su od nepravilnog kamenja polože-
nog na zdravicu te uz korištenje vrlo male količine veziva. Očuvani su u visini od oko 20 – 60 cm.
Jasno se razaznaju dva sloja ukopa. Jednoga možemo datirati u novovjekovno razdoblje, a drugoga
u kasnosrednjovjekovno. Grobovi su položeni na terase, vrlo gusto i nepravilno poredani, a pratili
su orijentaciju crkve (Slika 45.). Najstariji se ukopi više pokušavaju držati pravilne orijentacije s
glavom na zapadu i pogledom prema istoku.

Groblje oko crkve prestaje biti u upotrebi premještanjem na malo dalju lokaciju (vizitacija iz
1821.g opisuje groblje na 1/5 sata hoda udaljeno od crkve). Možemo pretpostaviti da je to novo gro-
blje u upotrebi vjerojatno od kraja 18. stoljeća. Nalazi pronađeni u grobovima potvrđuju nam 18.
stoljeće kao vrijeme prestanka ukopavanja na groblju oko crkve, dok još uvijek nismo sigurni kada
se groblje počinje koristiti, no vjerojatno odmah po izgradnji crkve.

Kako su grobovi uz južnu stranu crkve nađeni vrlo plitko (već nekih 30-ak cm od današnje hod-
ne površine), a grobovi uz sjeveroistočno pročelje svetišta tek na dubini od preko 200 cm, može se
zaključiti da je hodna površina iz vremena ukopa grobova bila daleko plića nego što je sada, ali i da
je teren oko južne i jugozapadne strane crkve bio oko današnje hodne visine. Ovaj podatak ne treba
čuditi, jer je za vrijeme nekoliko pregradnji crkve, a pogotovo u onoj zadnjoj iz 19. stoljeća veliki dio
terena nasut, uglavnom šutom i zemljom. Tako je potrebno maknuti gotovo 1 m nasute šute i ze-
mlje da bi se došlo do razine ukopanih grobova.

Do sada su istražena ukupno 254 groba smještena s južne i istočne strane crkve sv. Nikole bisku-
pa (Slika 46.).

Teren pada od zapada prema istoku, a grobovi su ukopavani u terasama (Slika 47.). Najbolje se to
vidi na sjevernim profilima do sada istraženih sondi.

Grobovi su vrlo neuredno ukopavani, bez pravilne orijentacije, tj. pratilo se nepravilnu orijen-
taciju crkve koja je SZ-JI. Grobovi su orijentirani u svim smjerovima: najviše JZ-SI, SI-JZ, SZ-JI,
JI-SZ, a manje S-J, J-S, I-Z i Z-I. Obzirom na brojna presijecanja grobova, može se pretpostaviti da
nisu bili obilježeni. Položaj ruku također varira od ravno ispruženih uz tijelo, prekriženih na zdje-
lici, prekriženih na trbuhu i prekriženih na prsima s primjerima gdje je jedna od ruku ispružena uz
tijelo. Čini se da su najstariji ukopi imali ruke prekrižene na prsima u molitvi. Zabilježena su četiri
dvojna groba, u tri su bili pokopani vjerojatno majka i dijete, a u jednom dvoje djece.

Na do sada analiziranim novovjekovnim grobljima kontinentalne Hrvatske nije zamijećena pra-
vilnost u distribuciju prema spolu. Na žumberačkom groblju je u razdoblju od 2006. do 2016. an-
tropološki bilo moguće obradit 247 grobova od 254 istraženih. Muških je 97, ženskih 74, dječjih 62
i 14 je neodredivih. Muškaraca je za sada 39%, žena 30%, a neodredivo je 6%, dok je samo 25% uko-
pane djece. Veća smrtnost djece zamijećena je na grobljima u Torčecu (43,9%) i Koprivnu (58,9%).
Možda će se postotak na žumberačkom groblju povećati kada se istraži cijela površina groblja.

Posebnost među dječjim grobovima predstavlja posuda koja je sadržavala kosti dva fetusa, stara
32 – 34 tjedna, tj. 8-10 lunarnih mjeseci (Slika 60.). Običaj ukapanja fetusa u posudama na margina-

38 ana azinović bebek



Slika 46. Tlocrt sa svim istraženim grobovima.
Fig. 46. Ground plan with all investigated graves.

Slika 47. Terase na kojima su ukopavani pokojnici.
Fig. 47. Terraces in which the deceased were
interred.

40 ana azinović bebek



Slika 48. Raka u zdravici. ma groblja već je zamijećen na novovjekovnim i kasnosrednjovjekovnim grobljima i nalazištima. T.
Fig. 48. Grave pit in sterile soil. Sekelj Ivančan i T. Tkalčec donose dva primjera s lokaliteta Torčec, datirana u 18. stoljeće. Za oba je
djeteta utvrđena smrt oko porođaja (8 – 10 lunarni mjesec), a obje su posude dio obične kuhinjske
Slika 49. Ostaci drvene daske u grobu. keramike novog vijeka. Nalazile su se ispod površinskog sloja, a ukopi su vjerojatno obavljeni nakon
Fig. 49. Remains of a wooden plank in a grave. prestanka funkcioniranja groblja (1731. – 1733. godine) te se vjerojatno radi o neželjenim trudnoća-
ma. Drugi primjer ukopa fetusa u posudi datiran je u razdoblje 15. – 17. stoljeća, a potječe s lokaliteta
Slika 50. Gotičko svodno rebro i prozorski šprljak. samostan klarisa – Muzej grada Zagreba te se interpretira kao čedomorstvo. Još jedan fetus starosti
Fig. 50. Gothic ceiling rib and a glazing bar. 30 do 32 tjedna pronađen je u plitkoj jami na nalazištu Donji Miholjac – Đanovci unutar kasnosred-
njovjekovnog naselja, a radiokarbonskom je metodom datiran u 14. stoljeće. Kako su u posudi groba
Slika 51. Tlocrt grobova orijentiranih Z – I. 173 nađene dvije lijeve nadlaktične kosti iste starosti, zaključeno je kako se radi o dva fetusa, vjero-
Fig. 51. Ground plan of graves, with W-E jatno blizanačkoj trudnoći. Radi li se o mrtvorođenčadi ili namjerno prekinutoj trudnoći, ne može-
orientation. mo znati. Indikativno je da nisu ukopani na groblju već s vanjske strane grobljanskog zida koji ogra-
đuje posvećen prostor. To vjerojatno znači da je u trenutku ukapanja posude groblje bilo u funkciji
(inače bi ga ukopali unutar posvećenog prostora). Ovaj čin izgleda kao kriomice i na brzinu obavljen
pokop jer je posuda ukopana vrlo plitko. Ukoliko se radi o prekinutoj trudnoći (namjernoj ili sponta-
noj) djeca zasigurno nisu krštena pa je i to još jedan razlog za nemogućnost ukopa na groblje. Ukop
u posudi možemo tumačiti kao produženje života jer predstavlja maternicu, a time i novi život.

Koliko se za sada može primijetiti, pokojnici su sahranjivani ili u rake ili u drvene sanduke. Gro-
bovima ukopanim u zdravicu bilo je moguće definirati rake, dok je to u gornjim slojevima bilo ne-
moguće (Slika 48.). Dijelom je to zbog velikog preslojavanja grobova, a dijelom zbog stalnih građe-
vinskih zahvata oko crkve, uslijed kojih su navezene veće količine šute i zemlje.

Drveni sanduci identificirani su prema nalazima kovanih čavala, za koje je učinjena tipologija, ali
i prema mjestimičnim nalazima ostataka tih sanduka (Slika 49). Zanimljivo je da su nalazi željeznih
igala za kopčanje mrtvačkoga platna nađeni i u grobovima u ljesovima i u grobovima u rakama.

42 ana azinović bebek



Do sada nije definiran početak ukopavanja na ovome groblju. Nekoliko podataka omogućuje
nam pretpostavku o 14. stoljeću kao donjoj granici ukopavanja:

– pisani izvori o crkvi iz 14. stoljeća (popis župa Zagrebačke biskupije Ivana Arhiđakona iz 1334.
godine i isprava Pape Klementa VI. iz 1349. godine)

– nalazi kamenih profilacija (svodno rebro i prozorski šprljak) koje stilski odgovaraju prijelazu
14. na 15. stoljeće (Slika 50.)

– ulomci gotičkih stakala (Slika 61.1., 61.2.)
– pokretni nalazi iz kosturnice (majolički ulomci keramike, ostruga iz 14. – početka 15. stoljeća)
(Slika 59.4. i 69.)
– postojanje starijeg horizonta grobova – 11 grobova ima orijentaciju Z – I, ukopani su u rake u
zdravicu (samo su dva u sanducima), nemaju nalaza (jedan ima prsten, jedan mali brončani gumb,
a jedan iglu za povezivanje mrtvačkog platna) (Slika 51.).

Slika 52. Broševi nađeni u grobovima. O nalazima u grobovima
Fig. 52. Brooches discovered in the graves.
Na novovjekovnim grobljima nalazimo najčešće nabožne predmete, osobni nakit i funkcionalne
Slika 53. Nacrt groba 40 s položajima nalaza. dijelove odjeće i obuće. Postotak grobova s nalazima, prema dosadašnjim rezultatima iznosi oko
Fig. 53. Drawing of grave 40 with positions of 53%. Međutim, kako nije istraženo cijelo groblje, ovaj postotak može i varirati. Grobova s nalazima
the finds. devocionalija ima oko 30%, što je uobičajeni postotak na do sada analiziranim grobljima.

Od osobnog nakita nađeni su broševi (Slika 52.), koji su novost na novovjekovnim grobljima,
ukrasne igle i prsteni te vrlo rijetko ogrlice. Od funkcionalnih dijelova odjeće i obuće nađeni su
okovi vezica, potkove cipela, okovi pojasa, kopčice „baba i deda“, gumbi te pojasne kopče i pređice
(Slika 64. i 65.). Od nabožnih predmeta nađeni su medaljice, križevi, brevari i krunice.

U kontekstu groblja pronađena su tri noža, a jedan je nađen u grobu 40 (Slika 67.). Osim noža,
nađenog u desnoj ruci, a koji se datira u drugu polovicu 16. stoljeća, pokojnik (muškarac, 20-
25) imao je još i medaljicu s prikazom arma Christi i krunjenja Marijinog te po jedan par kopčica
“baba i deda” na zglobovima nogu (Slika 53.). Nož je relativno rijedak nalaz u novovjekovnim gro-
bovima, što je potvrđeno i na žumberačkom groblju. Zanimljiv je i nalaz lokota u grobu 83 (žena,
25 – 30), a datiran je širi vremenski raspon od 16. do 18. stoljeća. Otvarao se okretanjem šupljeg
ključa, kojim se otpuštala opruga u cijevi brave. Izrađen je od lijevane bronce ukrašene mjedenim
detaljima (Slika 54.). Lokot je nađen kraj lijeve ključne kosti. Uz lokot, pokojnica je imala i olov-
no dugme, 2 prstena, iglu za učvršćivanje mrtvačkog platna te medaljicu s karičicom. Lokot se u
stranoj literaturi najčešće povezuje s lokalnom tradicijom i narodnim običajima vezanim uz strah
od vampira. Naime, u narodu je dosta često vjerovanje da su nagle, nasilne smrti ostavile nerije-
šene račune pokojnika te se on zbog toga vraća u svijet živih i traži zadovoljštinu. Jednako tako,
ljudi koji su bili drugačiji, zbog bolesti ili zbog ponašanja, također su smatrani vampirima. Da bi
se spriječio njihov povratak među žive, često ih se poklapalo s kamenom na prsima ili nogama, u
usta ili ruke su im se stavljali obluci, lokoti ili kosiri, a nekad su pokopani ležeći na trbuhu, sve s
namjerom da im se onemogući ustajanje iz groba. Nekoliko takvih običaja iz 18. stoljeća opisano je
u etnološkoj literaturi.

Prstenje je izrađeno od lijevane bronce, tiještenog brončanog lima ili namotane brončane žice.
Prstenje od brončane namotane žice nađeno je i u Kamenskom te datirano u 18. stoljeće. Dominira
prstenje sa šesterokutnom krunom, ima ih s okruglom, kvadratnom ili ovalnom krunom, u koju su
umetnuta prilagođena stakla u raznim bojama koja imitiraju drago kamenje (Slika 55.). Samo dva
primjerka izrađena su od srebra, od kojih je jedan pečatni prsten, s inicijalima ML i propetim jele-
nom u grbu te ukrašen pozlaćenom bordurom (Slika 73.).

Terminom nabožni predmeti ili devocionalije obuhvaćeni su svi predmeti religijske namjene, a
koji potiču ili proširuju pobožnost, ili imaju svrhu podsjetnika na neke religijske misterije. Obično
su to križevi, krunice, medaljice, privjesci, sličice malog formata i sl. Važno je naglasiti kako Crkva
uvijek inzistira da pomoć dolazi od vjerovanja u Boga, a ne od samih predmeta.

44 ana azinović bebek



Slika 54. Lokot nađen u grobu 54. Kako je sjeverozapadna Hrvatska kulturološki i vjerski vezana za područja Bavarske, Austrije,
Fig. 54. Padlock discovered in grave 54. Italije i Slovenije (ali i Češke i Moravske), komparativni materijal iz tih područja gotovo je identi-
čan onome pronađenom na grobljima u Hrvatskoj. Ukupno je na Žumberku do 2014. godine prona-
Slika 55. Tipovi prstena nađeni na groblju. đeno 89 nabožnih predmeta, 56 medaljica, 17 križeva, devet krunica, šest brevara i jedan hodoča-
Fig. 55. Types of rings found in the cemetery. snički privjesak. Nabožni predmeti pronađeni u istraživanjima 2015. i 2016. godine još uvijek se
konzerviraju i restauriraju.

Prikazi na medaljicama univerzalni su bez obzira na to jesu li nađene u Hrvatskoj, Sloveniji, Nje-
mačkoj, Austriji, Italiji, Češkoj, itd. Najčešće su nošene na vrpci oko vrata, kao završeci krunica, a
u grobovima se nalaze i u rukama pokojnika. Pučka pobožnost baroka očituje se u izrazitoj omi-
ljenosti svetačkih medaljica. Sve socijalne i društvene kategorije nose medaljice – žene i muškar-
ci, bogati i siromašni, stanovnici grada i stanovnici sela, redovnici i laici, nitko nije isključen iz ove
pobožnosti. Razlike se očituju jedino u materijalu od kojih su medaljice napravljene. Uz velik broj
čašćenih muških svetaca, dojmljiva je i raznovrsna marijanska pobožnost. Mariju se časti obila-
skom hodočasničkih mjesta i osnivanjem bratovština.

Analizom medaljica može se uočiti velika podudarnost u oblicima, prikazima i omiljenosti odre-
đenih svetaca ili hodočasničkih mjesta s medaljicama objavljenim u stranoj literaturi. Od do sada
obrađenih 56 medaljica pronađenih na groblju oko crkve sv. Nikole biskupa 30 je medaljica s pri-
kazom sv. Benedikta, što se podudara s većinom istraženih novovjekovnih groblja kontinentalne
Hrvatske, gdje također dominira pobožnost sv. Benedikta (Slika 56.1.-6.). Sv. Benedikt bio je omi-
ljeni svetac zaštitnik u 17. i 18. stoljeću. Naime, Benedikt je i zaštitnik od kuge, a kuga je u to vri-
jeme vrlo česta na prostoru Hrvatske. Između ostalog, smatralo se da je kuga neka vrsta kazne za
neposlušne vjernike pa je svetac zaštitnik mogao imati utjecaja na Božju pomoć, makar preko me-
daljice. U narodu je prisutno vjerovanje da osim od kuge štiti i od čaranja, vještica, uroka, sotone,
pomaže u poboljšanju uroda, uzgoja stoke i sl. Medaljica s njegovim likom stavljala se i u temelje
kuća, zakopavala na polja, bila je univerzalna zaštita svega i od svega. Od ostalih svetačkih medalji-
ca pronađenih na žumberačkom groblju, prepoznati su sv. Antun Padovanski (Slika 56.7.), sv. Petar
Alkantarski (Slika 56.8.), sv. Mihovil (Slika 56.9.), sv. Ivan Nepomuk (Slika 56.10.) i sv. Juraj (Slika
56.11.). Medaljice s prikazom sv. Mihovila i sv. Jurja najčešće vežemo uz bratovštine sv. Mihovila. U
susjednom Kalju je crkva sv. Mihovila koja je mogla imati bratovštinu sv. Mihovila. Do kraja 18. sto-
ljeća bila je filijalna crkva župe sv. Nikole biskupa, a potom i sama postaje župna crkva.

Medaljice koje potiču marijansku pobožnost dijelimo na hodočasničke i marijanske. Od mari-
janskih medaljica pronađene su medaljica s prikazom Marije od sedam žalosti (Slika 56.12.) i Kru-
njenje Marijino (Slika 56.13.), a među hodočasničkim medaljicama dominiraju one iz Mariazella.
Žumberčani su osim u Mariazell (Slika 56.17.) hodočastili i Majci Božjoj Trsatskoj (Slika 56.18.),
Majci Božjoj Goričkoj (Slika 56.19.), Majci Božjoj Loretskoj (Slika 56.20.), u Köln (Slika 56.21.), Dor-
fen (Slika 56.22.), Taferl (Slika 56.23.), Triberg (Slika 56.24.) i Wies (Slika 56.25.). Pronađene su još
i medaljice s prikazom Isusa (Slika 56.14.) i Marije (Slika 56.15.) kao i s prikazom arma Christi (Sli-
ka 56.16.). Prikaz arma Christi veže se uz simbole Kristove muke, tj. uz sprave i predmete kojima je
Isus Krist bio mučen. Medaljice s tim prikazom štitile su od iznenadne smrti i čuvale pri porodu,
nosile su se za prisjećanja i ozdravljenja. Simboli arma Christi rado su se stavljali na krunice, a po-
pularnost im traje sve do Prvog svjetskog rata kada su ih bavarski vojnici nosili uz sebe kao zaštitu
od metaka. Zanimljivo je da su medaljice s prikazom arma Christi bile omiljene i kod protestanata.

Križevi koji su pronađeni za vrijeme arheoloških istraživanja također su potvrda uobičajene po-
božnosti za ono vrijeme. Nose se kao privjesci oko vrata ili na kraju krunica. U grobovima su na-
đeni na području grudnog koša (bili su nošeni na lancu), zdjelice (bili su završetak krunice koja se
pokojniku stavljala najčešće u ruku) ili pak bedara. Primjerci pronađeni kod bedara uglavnom su
većih dimenzija te je za pretpostaviti da su skliznuli iz ruku. Takvi primjerci predstavljaju ukopni
običaj i nisu bili nošeni za života. Jedni takav primjerak pronađen je u lijesu plemkinje ukopane u
kripti u svetištu. Križevi pronađeni na žumberačkom groblju različiti su – od običnih, jednostav-

46 ana azinović bebek



Slika 56. Najčešći tipovi medaljica pronađeni na nih, malih, lijevanih križeva trolisnih završetaka greda (Slika 57.2. i 57.4.), preko križeva Carava-
groblju. ca s dvije poprečne grede (Slika 57.1.), grčkih križeva sv. Benedikta (Slika 57.6.) i križeva latinskog
Fig. 56. Most frequent types of medals discovered oblika s prikazom nekog sveca ili svetice (Slika 57.3. i 57.5.) Čini se da je omiljeni križ Žumberča-
in the cemetery. na onaj s prikazom vitam praesta. Križevi su uglavnom bili izrađeni od bronce ili kositra, drva, ili
kombinacije drva i bronce. Veličine križeva ovise o njihovoj namjeni. Ako su nošeni na krunicama
ili kao privjesci oko vrata, obično su dugi do 50 mm. Oni veći križevi, bogate izrade i upečatljivosti,
služili su isključivo za ukopnu namjenu (Slika 72.).

Za razliku od križeva i medaljica koji su gotovo uvijek religioznog karaktera i vrlo osobne pri-
rode, krunice su ipak, uz svoju religioznu namjenu, i ukrasno-statusni simbol. Često se poklanja-
ju za vjenčanja, rođendane i važne događaje (takve su obično kvalitetnije izrade), a s obzirom na
svoju veću ili manju dopadljivost, miješaju religioznost i potrebu za ukrašavanjem. U 17. i 18. sto-
ljeću postaju omiljeni votivni dar vjernika raznim svetištima, jer predstavljaju individualnost, vje-
ru, religioznost i ures. Kako je krunica u potpunosti prekrila sva polja svakodnevnog života (od
religioznog, preko svjetovnog do magijskog), čovjek koji ju nije nosio, nije se smatrao kršćaninom.
U grobovima zrna krunice nalazimo najčešće na prsima, oko šaka, na mjestu pojasa, a ponekad i
na ramenima. Izgled i oblik krunice ovise o korištenom materijalu. U početku se koriste prirod-
ni materijali, dostupni u svakodnevnom životu – kamen, žitarice, kost i drvo. Kasnije se, ovisno o
društvenom statusu, dobi ili bogatstvu, krunice ili paternoster brojanice rade od špage s običnim
čvorovima, drvenim, koštanim, staklenim, ahatnim, jantarnim, koraljnim, srebrnim, bisernim,
zlatnim i drugim zrnima. Među siromašnim pukom postojao je običaj prekrajanja krunica od zrna
različitih boja i oblika.

Kod do sada pronađenih i ovdje obrađenih krunica, razlikujemo staklene i drvene. Ukoliko u
grobu nađemo samo jedno zrno, teško je definirati njegovu prvotnu namjenu. Zrno je moglo biti
dio krunice ili ukrasno zrno koje je povezivalo medaljicu ili križ na vezicu na kojoj se predmet no-
sio. Pronađeni su različiti oblici zrna: dominiraju okrugla, slijede poliedarska, ovalna, valjkasta i
kalemasta zrna koja tvore prečke križa credo.

Do sada je obrađeno svega devet krunica, a osim krunica koje su se dale rekonstruirati, nađena
je i veća količina ukrasnih zrna koja su se nosila uz medaljice i križeve (Slika 57.7.-12.). Jedna kruni-
ca načinjena od drvenih zrna sadrži i vodoravnu prečku credo križa (credo, lat. vjerujem) te je zbog
toga možemo datirati od 16. stoljeća, kada se uvodi molitva Vjerovanja na početku krunice. Sve
ostale datiramo u 17. i 18. stoljeće. Uvriježeno je mišljenje kako krunice do 10 zrna, tzv. zehneri, de-
finiraju muške običaje iz 17. stoljeća, a velike krunice s preko 30 zrna ženske običaje. Međutim i jed-
ne i druge krunice nalazimo i u ženskim i u muškim grobovima.

Posebnu, osobito zanimljivu skupinu nabožnih predmeta čine brevari (lat. littera brevis – krat-
ko pismo njem. Breverl). Brevar može biti izrađen od kože, metala (bronca, srebro, kositar), drva,
kartona ili brokata (Slika 56.26. i 56.27.). Riječ je o kutijici koja u sebi sadrži razne zazive i blagoslo-
ve – tekstove iz Biblije i molitvenika. Brevar se nosio na razne načine – u kožnoj, brokatnoj, svilenoj
ili platnenoj vrećici, nekad ušiven u odjeću ili pak u metalnim kutijicama oko vrata, ruke ili ispod
ramena. Često su se stavljali djeci u kolijevke. Uvijek su bili čvrsto zatvoreni i osobi koja ih je nosi-
la nije bio poznat sadržaj u unutrašnjosti. Služili su kao zaštita protiv raznih opasnosti, za ljubav,
protiv nevremena, vještica i demona. Kod bolesti su se stavljali ispod jastuka kao pojačano djelova-
nje za ozdravljenje. Nekad su se u brevare znale stavljati i osušene ljekovite trave, crvene trakice (u
narodnom vjerovanju crvena boja ima zaštitnu ulogu jer odvraća poglede vještica i demona) te ko-
madići drva ili poludragog kamenja. U stranoj literaturi se datiraju u 30-e godine 18. stoljeća te se
prema unificiranim motivima, ukrasima i načinu izrade pretpostavlja njihova izrada u nekom ba-
varskom franjevačkom samostanu. Najljepši žumberački brevar u sebi je sadržavao papir s blago-
slovima, molitvama i raznim zazivima, vuneni jastučić i medaljicu Majke Božje Goričke (Slika 58.).

Žumberački novovjekovni nalazi dio su uobičajene distribucije na do sada istraženim novovje-
kovnim grobljima kontinentalne Hrvatske.

48 ana azinović bebek

1 2 3 4 56

7 8 9 10 11

12 13 14 15 16

17 18 19 20 21

22 23 24 25
26 27

2
1

3 45
7
6

8
9

11

12 10