Tihi svjedoci vjere, baštine i raskoši

Slika 57. Tipovi križeva i krunica pronađenih na
groblju.
Fig. 57. Types of crosses and rosaries discovered
in the cemetery.

Slika 58. Ovalni brevar iz groba 120.
Fig. 58. Oval Breverl amulet from grave 120.

Arheološka istraživanja 51

Keramički, stakleni i metalni nalazi

Andrej Janeš

Slika 59. Izbor keramičkih nalaza. Prilikom arheoloških iskopavanja groblja uz crkvu sv. Nikole biskupa pronađena je i veća količina
Fig. 59. A selection of pottery finds. keramičkih, staklenih i metalnih nalaza. Iako se radi o prostoru koji je bio namijenjen ukopu po-
kojnika, nađeni su predmeti svakodnevne uporabe. Tu se prije svega misli na ulomke keramičkog
posuđa, staklenih predmeta, prozora, noževa, ključeva i lokota.

Većina nalaza nažalost nije pronađena u intaktnim stratigrafskim cjelinama, odnosno arheološ-
ki slojevi u kojima su pronađeni bili su uglavnom prekopani. Ovakav kontekst nalaza je bio očeki-
van s obzirom na česta prekopavanja terena zbog aktivnosti vezanih uz groblje, ali i građevinskih
aktivnosti koje podrazumijevaju i zemljane radove, a koje su se na ovome prostoru kontinuirano
odvijale još od 17. stoljeća.

U usporedbi s drugim nalazištima količina pronađenog keramičkog materijala je zanemariva, ali
ukazuje na neke aktivnosti nakon prestanka ukopavanja. Dobar dio materijala pripada razdoblju od
17. do prve polovice 20. stoljeća. Kako je prva obnova crkve izvedena 1643. godine, možemo pojavu
keramičkih nalaza vezati za taj događaj te uz aktivnosti na crkvi i oko nje.

Od keramičkog materijala zastupljeni su lonci grube fakture (kuhinjski lonci), ulomci posuda s
glaziranim premazima različitih boja, ulomci tanjura koji se pripisuju skupini kasne majolike. Svi
keramički nalazi pronađeni su u nekoliko slojeva koji su se nalazili iznad sloja u kojem su ukopani
grobovi. Manji dio nalaza pronađen je unutar kosturnice, a tamo su završili prilikom izmještanja
starijih grobova zbog potrebe novih ukopnih mjesta. Primjerci kuhinjske i glazirane (stolne) kera-
mike spadaju u nalaze poznate s drugih novovjekovnih nalazišta od 17. i 18. stoljeća (Slika 59.1.-
3.). Zanimljivost među keramičkim materijalom predstavlja ulomak majoličke posude (Slika 59.4.)
ukrašene u stilu cvjetne gotike, koja se datira od kraja 15. i početka 16. stoljeća te pojava ulomaka
pećnjaka, dijelova kaljevih peći.

Od stolnog posuđa ukrasom se izdvajaju ulomci tanjura kasne majolike. Dekoraciju predstavlja
tzv. Wiener Muster ukras uobičajen na kamenini iz 19. stoljeća. (Slika 59.5.). Pronađeni su i ulom-
ci porculanskog tanjura sa žigom proizvođača tvornice MZ Altrohlau CMR iz Čehoslovačke, koji je
vjerojatno proizveden između 1918. i 1939. godine (Slika 59.6.). Ako pojavu keramičkih posuda po-
vežemo s građevinskom djelatnošću prilikom koje su radnici koristili posude za konzumaciju jela i
pića, nalaze pećnjaka u tom kontekstu teže je objasniti.

Prilikom kopanja kontrolne sonde južno od grobljanskog zida otkriven je lonac s kostima djece.
Radi se o jednostavnom kuhinjskom loncu zaobljenog oboda izvučenog prema van, kratkog vrata
i istaknutog prijelaza u rame, tamno sivo-smeđe boje. Rame je ukrašeno urezanom jednostrukom
valovnicom. Grube je fakture s puno primjesa sitnih kamenčića. Promjer oboda je 17 cm, visina 21
cm, a promjer dna 11,2 cm. Zapremina lonca je 3,5 l. Analogijama s drugih novovjekovnih nalazišta
lonac je datiran u 17./18. stoljeće (Slika 60.).

52 andrej janeš

1
2

4
3

5
6

Slika 60. Lonac u kojem su sahranjeni fetusi. Zbog krhkosti materijala, stakleni su nalazi prisutni u daleko manjem broju. Većinom se radi o
Fig. 60. Pot in which foetuses where buried. ravnim ulomcima prozorskih stakala. Dio njih je zaključen šupljim zadebljanjem, a pripadaju tzv.
okulusima. Okulusi su okrugla stakla koja su umetana u metalne okvire koji su prekrivali cijelu po-
Slika 61. Izbor staklenih nalaza. vršinu prozora. Ovakav način ostakljivanja prozora koristio se od 14. stoljeća. Takvi ulomci prozor-
Fig. 61. A selection of glass finds. skih stakala vrlo vjerojatno pripadaju najstarijoj fazi crkve sv. Nikole te su završili u slojevima oko
crkve prilikom jedne od obnova (Slika 61.1.-2.). Od ostalih staklenih nalaza mogu se izdvojiti ulom-
Slika 62. Staklene zdjele nađene na groblju. ci dna cilindričnih boca (Slika 61.3.) koje se mogu datirati u 19. stoljeće, obodi boca manjih dimen-
Fig. 62. Glass bowls discovered in the cemetery. zija (Slika 61.5., 61.8., 61.9.) te ulomak stajaće stope čaše. Svi stakleni nalazi uporabnih predmeta
(boca i čaša) mogu se datirati u razdoblje od 17. do 19. stoljeća (Slika 61.3.-11.).

U jugoistočnom kutu groblja pronađeni su ostaci dviju staklenih zdjela koje se uspjelo rekon-
struirati (Slika 62.). Ovi nalazi predstavljaju iznimnu rijetkost na području Hrvatske. Nalazi sličnih
zdjela u Njemačkoj interpretirani su kao zdjele za pranje pokojnika koje su ostavljane u ljesovima i
tako pokapane s njima, a nalažene su isključivo na protestantskim grobljima.

Metalne nalaze možemo podijeliti u dvije skupine; prvu čine dijelovi nošnje, a drugu različi-
ti predmeti svakodnevne uporabe. U prvu su skupinu uvršteni predmeti korišteni kao dio odje-
će i obuće. Među njima su pomagala za kopčanje odjeće kao dvopetljaste kukice i ušice tzv. „babe i
dede“, gumbi i okovi vezica. Pronađeno je i nekoliko kvadratnih pojasnih kopči s trnom.

Jedno od pomagala za kopčanje odjeće bile su i dvopetljaste kopčice sastavljene iz dva dijela,
kukice i ušice. U kontinentalnoj su Hrvatskoj poznate kao „babe i dede“, u Dalmaciji pod imenom
ažulice (ažule, jažule). Napravljene su od metalne žice, približne debljine 1,5 – 2 mm, dok im veli-
čina varira (Slika 63.). Ovaj jednostavniji tip rađen je tako da bi se žica navila oko okrugle palice te
kliještima oblikovala. Kukice i ušice imaju dvije petlje kojima su bile pričvršćene za odjeću. Pojava
ovakvih kopčica veže se uz korištenje steznika i usko krojene odjeće u drugoj polovici 15. stolje-
ća, dok se tijekom 16. i 17. stoljeća njihova upotreba širi. Na njihovu vrlo različitu namjenu ukazu-
je činjenica da ih u grobovima nalazimo duž potkoljenica i bedrenih kostiju, u visini pojasa, duž

54 andrej janeš

12 3

45 6

7

89 10

Slika 63. Kopčice „baba“ i „deda“. kralježnice te uz vrat kostura. U inventarima iz prve polovice 14. stoljeća sa zadarskog područ-
Fig. 63. Hook-and-eye fasteners. ja spominju se kopče, jažule, od srebra za zakopčavanje ženskih rukava na zapešću. Od sredine 15.
stoljeća nalazimo ih, uz ostala pomagala za zakopčavanje, na izdvojenim rukavima. Ovakva vrsta
Slika 64. Položaj kopčica u grobu. Prikaz načina rukava nastala je u doba gotike te je postala karakteristična za razdoblje renesanse. Povijesni izvo-
nošenja hlača kod krajišnika u 17. stoljeću i kopčice ri i likovna djela upućuju da je pojava kopčica vezana uz širenje tzv. kaftanskog tipa odjeće koji je
za „bječve“. bio otvoren sprijeda te je zamijenio raniji košuljni tip koji se navlačio preko glave. Veći dio kopčica
Fig. 64. Position of fasteners in a grave. Depiction ovog tipa nađen je uz potkoljenične kosti pokojnika, a u nekoliko slučajeva nađeni su i ostaci tkani-
of the way in which trousers were worn by ne. Korištenje kopčica na hlačama spominje u svom opisu odjeće senjskih uskoka anonimni autor
frontiersmen in the 17th century and of fastenings iz prve polovice 17. stoljeća. On piše kako se te hlače nad koljenom šire, a na listovima tijesno prili-
for gaiters. ježu i straga se kopčaju kovinskim kopčicama. Turski, kao i hrvatski autori iz istog vremena dono-
se slične opise hlača kod krajišnika u sjevernoj Dalmaciji i Morlaka u okolici Sinja (Slika 64.).

U 14. stoljeću moda se dosta izmijenila te je nezgrapnu široku odjeću 13. stoljeća zamijenila
nova, uža odjeća, krojena po mjerama. Uz već navedene kopčice za stezanje korzeta, haljina i ru-
kava, korištene su i vezice od kože ili tkanine. Budući da se vrhovi vezica s vremenom istroše, če-
sto su ih okivali kovinskim tuljcima (Slika 65.1.) te su tako zaštitili vezicu od daljnjeg trošenja, ali i
omogućili lakše provlačenje kroz ušice ili rupice na odjeći. Kod ženske mode vezice su korištene za
vezanje steznika s prednje strane, kod muške odjeće za pričvršćivanje rukava i nogavica.

Gumbi (Slika 65.2.) su predstavljali jednostavan način kopčanja vratnih izreza, izreza na ru-
kavima ili su korišteni kao ukras. Iako su poznati od prapovijesti, gumbi su ušli u opću upotrebu
tijekom 13. stoljeća, a prvotno su imali više dekorativnu nego funkcionalnu ulogu. Od 14. stolje-
ća gumbi se počinju pojavljivati u dugom nizu na prednjoj strani tunike. Na primjerima zadarskih
oporučnih inventara njihovu pojavu bilježimo krajem 13. stoljeća. Izrađivani su od više vrsta ma-
terijala: drveta, kosti, mjedi, bronce, dok su oni skupocjeni rađeni od srebra, zlata ili jantara. U no-
vom vijeku, poglavito u 17. stoljeću, gumbi se nose na bokovima kratkih hlača (bermuda), a posta-

56 andrej janeš



1
2

7
3

6

4
8

5
9

1 2
34 5

67

ju uobičajeni na kaputima. Gumbi pronađeni u arheološkim istraživanjima su kompozitni gumbi. Slika 65. Metalni nalazi dijelova odjeće i obuće
Takvi su gumbi sastavljeni su od dva polukružna dijela koja su spojena, dok je ušica pričvršćena na nađenih na groblju.
donji dio. Jedan pronađeni gumb pripada kalotastom tipu, a drugi praporastom. Fig. 65. Metal parts of clothing and shoes
discovered in the cemetery.
Pronađene su četiri željezne kopče (Slika 65.3.-6.), od kojih su dvije cijele, a kod dvije se očuvala
samo pređica. Tri su kvadratne, dok jedna ima oblik slova D. Samo je jedna pronađena u grobu, na Slika 66. Novac pronađen na groblju.
kuku pokojnika. Zbog malih dimenzija pripisujemo ih dijelovima odjeće. Primjerci većih dimenzija Fig. 66. Coins discovered in the cemetery.
mogli su biti dio konjske opreme. Točnu namjenu ovakvih kopči teško je odrediti. Osim za kopča-
nje same odjeće, kopče su korištene i za zakopčavanje ostruga za čizme, a vrlo sličnog oblika bile
su i kopče kojima su se zakopčavale muške kratke hlače (bermude). Takve hlače bile su dio urbane
barokne mode, a na Zapadu su bile poznate pod francuskim nazivom culottes. Do drugog desetlje-
ća 18. stoljeća ovakve su hlače nad koljenom bile vezane vrpcama ili trakama, da bi ih nakon toga
zamijenile podvezice s kopčama. Uz uporabu na odjeći mogle su se koristiti i na opasačima koji su
držali korice mača. Oblik pronađenih kopči ima korijene još u srednjem vijeku te se nije mijenjao
kroz duže razdoblje.

Od metalnih nalaza povezanih s obućom, pronađeni su željezni okovi za pete cipela (Slika 65.7.-
9.). Razlikuju se prema površini i veličini čavala koji su korišteni za njihovo pričvršćivanje za pot-
platu cipele. Uži okovi imaju duže čavle te prema tome možemo zaključiti kako su pripadali cipela-
ma s visokom petom. Usporedbom s rezultatima antropološke analize pokazalo se kako je većina
užih okova s dužim čavlima nađena u grobovima s pokopanim ženskim osobama (Slika 65.8.).

Keramički, stakleni i metalni nalazi 59

1

2

34

Slika 67. Noževi pronađeni na groblju. Među metalnim nalazima koji pripadaju drugoj skupini su noževi, okov ključanice, lokot, igla,
Fig. 67. Knives discovered in the cemetery. ostruga, ključ te primjerci novca. Do sada je uspješno identificirano šest primjeraka novca, dok
kod nekih primjeraka nije bilo moguće odrediti o kojem se novcu radi zbog istrošenosti površine.
Slika 68. Okov ključanice i ključ. Svi su novci, osim jednog jako istrošenog antičkog folisa iz muškog groba 125 (Slika 66.1.), pronađe-
Fig. 68. Keyhole reinforcement and a key. ni u površinskim slojevima. Najstariji je solid mletačkog dužda Marka Antonija Justinijanija (1684.
– 1688. godine) (Slika 66.2.), slijede solid carice Marije Terezije iz 1767. godine (Slika 66.3.), kreu-
Slika 69. Ostruga 14./15. stoljeća. zer cara Josipa II. iz 1782. godine (Slika 66.4.), kreuzer cara Franje I. kovan oko 1800. godine (Slika
Fig. 69. Spur from the 14th or 15th century. 66.5), a najmlađi je primjerak heller cara Franje Josipa iz 1912. godine (Slika 66.6.).

Pronađen je i nürnberški žeton iz 18. stoljeća, u sloju s grobovima (Slika 66.7.) Ovakvi žetoni
nisu imali ulogu novca, već su korišteni kao zamjenski novac, poglavito u ratnim vremenima, pri
opskrbi vojske. Žumberački primjerak ima na prednjoj strani lik francuskog kralja Luja XV., a na
stražnjoj prikaz jedrenjaka. Izdan je u francuskoj luci La Rochelle, a izdala ga je tamošnja trgovač-
ka komora (Chambre de Commerce de La Rochelle). Često su ovakvi žetoni nošeni kao nakit, na što
ukazuje rupica na rubu. Zbog nečitkosti natpisa ne može se točno odrediti kada je izrađen, ali mo-
žemo pretpostaviti da ga je nosio jedan od žumberačkih krajišnika koji je ratovao u carskoj vojsci u
ratovima s Francuskom. Habsburška je monarhija tijekom 18. stoljeća vodila dva velika rata s Fran-
cuskom, Rat za austrijsku baštinu (1740. – 1748.) i Sedmogodišnji rat (1755. – 1764.).

Nakon primjeraka novca, najbrojniji nalazi predmeta svakodnevne uporabe su noževi. Pronađe-
na su četiri ulomka (Slika 67.), od čega jedan u površinskim slojevima, dva u sloju groblja te jedan u
grobu (Slika 67.4.). Dva primjerka noža imaju trn za nasad (Slika 67.2., 67.2.4.). Drži se da je ovaj tip

60 andrej janeš

1

2

noževa stariji, koji je prevladavao u srednjem vijeku, da bi mu primat tijekom 15. stoljeća preuzeo tip
noža s trakastom drškom. Trakasta je drška (Slika 67.1.) omogućavala veću stabilnost sječiva. Drška
je bila obložena koštanim ili drvenim oplatama pričvršćenima metalnim zakovicama i obujmicom.
Dva primjerka pripadaju ovom tipu noževa. Nož trakaste drške s okovanim polukružno oblikova-
nim završetkom nađen je uz lakat desne ruke u muškom grobu (Slika 53.). Navedene noževe može-
mo opredijeliti kao kuhinjske, a tipovi su korišteni u dugom razdoblju od 15. do 18. stoljeća.

U površinskim slojevima nađeni su okov ključanice i ključ (Slika 68.). S obzirom na mjesto nala-
za, okov ključanice možemo pripisati nekima od vrata mijenjanima tijekom nekoliko obnova koje
su izvođene na crkvi počevši od sredine 17. stoljeća. Ključ s trolisno oblikovanom glavom prema
dužini noge od 3,5 cm možemo opredijeliti kao ključ za zaključavanje škrinja (možda tabernakula),
a može ga se datirati u drugu polovicu 17. stoljeća (Slika 68.1.).

Unutar kosturnice pronađen je okov za pričvršćivanje vrata polukružnog izduljenog oblika. Dio
uz okvir vrata pravokutnog presjeka ukrašen je kosim urezima, središnji je dio trokutastog presje-
ka, zaključen je s polumjesečasto oblikovanim krajem koji ima i otvor za pričvršćivanje za vrata. S
oprezom se može pripisati nekim crkvenim vratima ili starijim vratima na kosturnici.

Zanimljiv nalaz unutar kosturnice predstavlja ulomak željezne ostruge sa zvjezdastim kotači-
ćem, zakrivljenim krakom trokutastog presjeka koji je zaključen s okruglom petljom, a trn je rasko-
van u obliku slova V te naknadno savijen (Slika 69.). Ovakav oblik ostruga poznat je od 14. stoljeća,
a blago savijeni krakovi ukazuju na rano 15. stoljeće.

Keramički, stakleni i metalni nalazi 61

Konzerviranje i restauriranje arheoloških nalaza

Mihael Golubić

Restauratorski i konzervatorski radovi prate arheološka iskopavanja od samog početka istraživa-
nja lokaliteta. Najbrojniji su nalazi od bakrenih slitina. Nešto je manje željeznih predmeta, a rjeđi
su srebrni, kositreni, keramički, stakleni i oni od organskih materijala. Neki su kompozitni, što
znači da su sastavljeni od više materijala. Takvi su npr. brevari, koji su kombinacija metala i stakla
sa sadržajem papira, potom dijelovi kožne obuće s metalnim kopčicama i tkaninom, prsteni sa
staklenim krunama, željezni noževi s dijelovima bakrene slitine (Slika 70.) ili krunice od staklenih
perli s metalnim križem. Iz većeg broja pronađenih keramičkih i staklenih ulomaka bilo je moguće
spojiti nekoliko djelomično očuvanih posuda koje imaju dovoljno elemenata za rekonstrukciju.

Postupak konzerviranja započeli su arheolozi već na samom terenu. Nalazi se pažljivo pakiraju
u polietilenske vrećice kako se ne bi polomili i isušili, što je osobito važno za organske materijale
i željezo jer dovodi do kristalizacije soli koja uništava strukturu materijala. Najveći šok za arheo-
loške nalaze nastaje nakon njihovog vađenja iz stabilnog okoliša u kojemu su proveli više stotina
godina. Nagla promjena temperature i vlažnosti može dovesti do nepovratnih oštećenja. U zemlji
metalni predmeti (osim zlata) korodiraju pod utjecajem vlage i štetnih soli (kloridi). Najizloženi-
ji propadanju su željezni predmeti i obavezno moraju proći kemijski proces uklanjanja štetnih soli
iz strukture, dok je predmete od bakrenih slitina potrebno kemijskim putem stabilizirati kako bi
se zaustavio proces korozije. Restauratorska obrada u radionici Odjela za restauriranje kopnenih
arheoloških nalaza Hrvatskog restauratorskog zavoda započela je odmah nakon što su predmeti
iskopani, izradom foto dokumentacije postojećeg stanja svakog pojedinačnog predmeta. Zatim su
nalazi pažljivo, vizualno pregledani pod povećanjem, kako bi se utvrdilo njihovo stanje i stupanj
hitnosti obrade.

Slika 70. Željezni nož s dijelovima od bakrene
slitine – prije i poslije radova.
Fig. 70. Iron knife with elements made of copper
alloy – before and after restoration.

62 mihael golubić

Keramički nalazi

Brojni ulomci keramike oprani su od zemlje i površinskih nečistoća vodom, mekim četkicama i
spužvama, a naslage kalcifikata uklonjene mehanički ili pomoću 10% HCl (solna kiselina), nakon
čega su ispirani u tekućoj vodi uz praćenje Ph vrijednosti. Očišćeni i osušeni ulomci su međusobno
uspoređivani i spajani u cjeline. Keramika je, prema potrebi, konsolidirana otopinom PVA konso-
lidanta Mowilith u acetonu, a ulomci su lijepljeni reverzibilnim ljepilom Mecosan. Prema crtežu
presjeka profila predmeta izrađene su šablone za rekonstruiranje pomoću lončarskog kola, ili u
slučaju sačuvanog većeg postotka površine predmeta, uzimanjem otisaka s plastelinom. Nedosta-
jući dijelovi su izrađeni od alabaster gipsa i obrađeni brušenjem, a zatim tonirani akrilnim bojama
sličnim originalu, kako bi se rekonstrukcija vizualno-estetski uklopila u original. (Slika 71.)

Stakleni nalazi

Čišćenje i preliminarno spajanje ulomaka provedeno je kao i na keramičkim predmetima, a
površinski je sloj stabilnih silikata (tzv. irizacija) uklonjen mehanički, pomoću mikro-motora i
finih čeličnih četkica. Stakleni su fragmenti međusobno spajani kukicama i CA ljepilom, a zatim
je kapilarno naneseno posebno epoksidno ljepilo za staklo Araldite 2020, koje je korišteno i za
rekonstruiranje uz pomoć kalupa od zubarskog silikona. Dio staklenih kruna s prstenja i zrna
krunica je toliko propao da ih je bilo nužno konsolidirati natapanjem u 5 - 10% otopini laka Paralo-
id B72 u acetonu.

Organski materijali Slika 71. Keramički oslikani tanjur – prije i poslije
radova.
Dijelovi kožne obuće su nakon više stotina godina u zemlji postali slični drvenoj kori, bez savitlji- Fig. 71. Painted pottery plate – before and after
vosti i vrlo krhki. Od zemlje i površinskih nečistoća prvo su očišćeni mehanički, laboratorijskim restoration.
priborom i destiliranom vodom, a zatim konsolidirani natapanjem otopinom Paraloida B72. U
nekoliko je slučajeva bilo moguće dijelove tako konsolidiranih predmeta čistiti pomoću mikropje-
skarnika, za što je upotrijebljen agregat staklenih kuglica od 40 mikrona pod tlakom od 1 - 1,5 bara.
Nekoliko vrlo malih ostataka papira i tkanine pažljivo su čišćeni mekim kistom i konsolidirani, već
navedenim, lakom Paraloid B72.

Konzerviranje i restauriranje nalaza 63

Slika 72. Raspelo, bronca – prije i poslije radova. Metalni nalazi
Fig. 72. Crucifix, bronze – before and after
restoration. Među metalnim nalazima iz grobova, izuzetno
su brojne medaljice od bakrene slitine, najvje-
rojatnije bronce, a brojni su i križevi i prsteni,
dok je tek nekoliko nalaza novca. Za mehaničko
uklanjanje korozivnih naslaga (koje su veći-
nom produkt bakrene korozije malahit-mineral
zelene boje) upotrijebljen je laboratorijski pribor
i mikromotor s finim četkicama i brusevima,
dok je na strukturalno čvrstim predmetima bila
moguća primjena ultrazvučne igle. Svi su radovi
obavljani pod binokularnom lupom s uvećanji-
ma do 10 x. Korozija je uklanjana do izvorne
površine – sloja kupritne patine. Dio je pred-
meta sačuvao izvornu površinu samo u obliku
korozivnog sloja. Neki su tipovi medaljica bili
izrađivani od vrlo tankog, vjerojatno bron-
čanog lima, tako da ih je korozija jako struk-
turalno oštetila, što je predstavljalo problem
kod restauratorske obrade. Kao izuzetak se
može navesti veliko raspelo iz kripte (Slika 72.)
koje je vrlo dobro sačuvano i čvrste strukture
materijala, gdje je ispod korozivnog sloja bila
sjajna površina bronce. Već je sondiranje i proba
čišćenja stražnje strane ultrazvučnom iglom
pokazala da se korozivni sloj lako odvaja od
sasvim sačuvane površine, na kojoj se prirodna
patina formirala tek mjestimično. Vjerojatni je
razlog to što predmet nije bio u zemlji, nego izložen produktima raspadanja pokojnika na čijim je
ostacima pronađen, a zatim vlazi u kripti.
Predmeti od bakrene slitine tretirani su Benzo-tri-azolom, blokatorom korozije, a zatim zašti-
ćeni premazom laka Paraloid B72 i mikrokristalinskog voska Cosmoloid H80 koji je odlična povr-
šinska zaštita. Za lijepljenje polomljenih predmeta i konsolidiranje korišteno je dvokomponentno
epoksidno ljepilo sa smeđim ili tamno zelenim pigmentom u prahu kako bi se boja ujednačila s po-
vršinom predmeta.
Od srebra su pronađeni samo prsteni, među kojima se ljepotom i kvalitetom ističe jedan masivni
pečatnjak (Slika 73.). Zbog sadržaja bakra u srebru, površina je bila mjestimično prekrivena bakre-
nom korozijom koja skriva sjaj srebra.
Restaurirani su i rijetki predmeti od kositra, koji vjerojatno sadržavaju i primjesu olova, a dosta
su podložni propadanju u zemlji. Ove su dvije vrste metala čišćene mehanički, pomoću binokular-
ne lupe, laboratorijskog pribora i mikropjeskarnika (istom metodom koja je navedena za organ-
ske nalaze). Za lijepljenje i rekonstrukcije primijenjena je epoksidna smola s punilom od srebrnog
praha. Površina srebra je zaštićena tankim premazom laka Paraloid B-72, a kositar je dobro ispran
95% etanolom i premazan voskom Cosmoloid H80. Staklene geme u boji (najčešće crvenoj) ume-
tane su u krune prstenova, vjerojatno nekom vrstom organskog ljepila koje se vremenom raspalo,
a često su između metala i stakla umetani komadići presavinutog papira koji se u većini slučajeva
raspao. Geme su zato većinom ispadale iz kruna prstena pa su zalijepljene na izvorno mjesto po-
moću prozirne epoksidne smole i, u nekim slučajevima, uz umetanje tanke pločice inertnog mate-
rijala, bijelog polistirena, koji zamjenjuje nedostajući papir.

64 mihael golubić

Željezo je desalinizirano procesom tzv. sulfitne kupke u specijalnim kadama; taj dugotrajni
proces obično traje od 6 mjeseci do godinu dana, ovisno o stanju i debljini predmeta. Bez
desaliniziranja, štetne soli (kloridi) neprestano potiču proces korozije pa se predmet na kraju
potpuno mineralizira i raspadne. Nakon dovršenog procesa uklanjanja soli, predmeti su čišćeni
mikropjeskarenjem (agregat korund ili staklo 100-120 mikrona pod tlakom 3-5 bara i mikromoto-
rom s različitim malim brusevima). Deblje nakupine inkrustacije od željeznog oksida povezanog
s pijeskom i kamenčićima čišćene su do izvorne površina željeza sive boje ili sloja korozivne kore
koja je zadržala oblik izvorne površine, no neki dijelovi površine su sasvim propali ili je korozija
strukturalno narušila predmet. U tom je slučaju oštećeni dio konsolidiran 5% Paraloidom B72 i pu-
kotine zapunjene epoksidnom smolom s grafitnim prahom. Površina više oštećenih predmeta koja
je postala vrlo šarolika, premazana je 95% otopinom tanina u etanolu zbog ujednačavanja boje i po-
moći u zaštiti od korozije. Nakon što je višak sloja tanina uklonjen, predmeti su premazani 10% Pa-
raloidom B72 i kao završni premaz je nanesen vosak Cosmoloid H80.

Nakon radova Slika 73. Prsten pečatnjak, srebro – prije i poslije
radova.
Nakon dovršenog procesa konzerviranja i restauriranja, svaki je predmet fotografiran te je izrađe- Fig. 73. Seal ring, silver – before and after
na pisana dokumentacija u kojoj su navedeni svi relevantni podaci o primijenjenim materijalima restoration.
i metodama, rezultatima analiza i preporukama za rukovanje i čuvanje. Sve primijenjene metode
etičke su, uz maksimalno poštivanje zaštite izvornosti te s pažnjom prema estetskoj komponenti
predmeta. Restauratorski materijali su reverzibilni, tako da se, po potrebi, sve čime je intervenira-
no na predmetu može ukloniti bez daljnjeg oštećivanja originala. Konzervatorsko-restauratorski
radovi se nastavljaju sve do završetka istraživanja lokaliteta.

Konzerviranje i restauriranje nalaza 65

Antropološka analiza kosturnih ostataka

Željka Bedić

Svaka analiza ljudskih kostiju novi je antropološki izazov. Nekad je to brojanje kostiju kako bi
se odredio najmanji broj osoba pokopanih u nekom grobu. Drugi je put, pak, riječ o lijepljenju
fragmentiranih komadića kostiju kako bi se bolje i lakše uvidjela neka trauma. Nerijetko se susreću
i parcijalno sačuvani kosturi kojima je zbog necjelovitosti i fragmentiranosti teže odrediti spol ili
starost. Takav slučaj zapažen je na groblju oko crkve Sv. Nikole biskupa u Žumberku, gdje je zbog
preslojavanja grobova i vrlo gustog ukopavanja velik broj grobova uništen.

Istražena su 254 groba, a analizirano je 247 kostura. Spol je određen na 233 kostura (62 djece, 74
žena te 97 muškaraca) dok se kod preostalih kostura spol nije mogao odrediti sa sigurnošću. Kod
djece je najveća smrtnost zabilježena između 2. i 5. godine života, kada umire 58% od ukupnog bro-
ja nađenih kostura djece, što se pokazalo kao vrlo čest slučaj u arheološkim i povijesnim popula-
cijama. To je izuzetno osjetljivo razdoblje kod djece jer prestaje dojenje i prelazi se s prehrane te-
meljene na majčinom mlijeku na prehranu i vodu koje su prepune raznih mikroorganizama koje
uzrokuju razne zarazne bolesti praćene dijarejom.

Pronađeno je vrlo malo djece u dobnoj skupini do godine dana (14,5% od ukupnog broja kostura
djece). Takva je distribucija uobičajena iz nekoliko razloga. U prvom redu, dječje su kosti gracilni-
je i manje gustoće od odraslih pa se brže raspadaju. Također, na uščuvanost kostiju utječe blizina
vode, vrsta zemlje i pH koncentracija u zemlji. Ukoliko je riječ o velikoj kiselosti zemlje ilovače kao
u Žumberku, kosti će biti podložne bržem raspadanju. Arheološka istraživanja su također pokazala
da su djeca često pokapana u pliće grobove zbog čega dolazi do lakšeg uništavanja kostiju.

U iskopavanjima 2015. godine evidentiran je vrlo rijedak ukop djeteta u posudi (grob 173) koji se
nalazio van granica groblja. U Hrvatskoj su prethodno pronađena još samo četiri ukopa djece u po-
sudama. Fetus pronađen na Žumberku bio je starosti 32 do 34 tjedna (Slika 74.).

Prisutne kosti (dijelovi glave, desna ruka, veći dio lijeve ruke, lijeva bedrena, desna goljenična
kost, gotovo sva desna i dva lijeva rebra te pojedini kralješci) nisu imale tragova nikakvih bolesti.
Pronađena je još jedna lijeva nadlaktična kost fetusa iste starosti što bi indiciralo ukop dva fetusa u
posudi. Na pitanje je li u ovom slučaju dijete bilo živo rođeno pa je umrlo uslijed komplikacija ili je
bilo mrtvorođeno, nije moguće dati odgovor. U svakom slučaju, njegova pozicija ukopa van groblja
i polaganje u posudu intrigira i postavlja se pitanje zašto baš to dijete nije pokopano unutar groblja
kao još barem tri fetusa pronađena na žumberačkom groblju. Jedno od mogućih objašnjenja je da
dijete nije stiglo biti kršteno, a samim time, prema tadašnjem poimanju, nikada nije postalo puno-
pravni član kršćanske zajednice pa se nije smjelo ukapati na groblju.

Još je jedan ukop djeteta (grob 12) pronađen tijekom istraživanja 2006. godine pobudio veliki
interes, kako na samom terenu, tako i tijekom analize kostiju. Naime, već je golim okom bilo vid-
ljivo da nešto nije u redu s glavom ovog djeteta. Činila se prevelikom za dijete starosti između 1,5

66 željka bedic

i 2 godine. Ta je veličina posebno bila naglašena na bočnim stranama glave, odnosno u predjelu Slika 74. Kosti fetusa iz groba 173, s naznačenom
sljepoočnih kostiju. Uz to je na većini kostiju glave s unutarnje i vanjske strane bio prisutan upalni dodatno pronađenom lijevom nadlaktičnom kosti
proces. Mjerenja ove lubanje i usporedba s dječjim lubanjama iste starosti s drugih nalazišta su do- fetusa iste starosti.
kazala da je lubanja djeteta iz Žumberka većeg obujma za gotovo 400 kubičnih centimetara (Slika Fig. 74. Bones of the foetus from grave 173, with
75). Analizom je utvrđeno da je dijete patilo od stanja zvanog hidrocefalus. To je naziv za prošire- (marked) subsequently discovered left humerus
nje komora mozga kojem je prethodilo ili je aktualno povišenje tlaka u središnjem živčanom susta- of a foetus of the same age.
vu. U ranom djetinjstvu (novorođenačkoj i dojenačkoj dobi) hidrocefalus se prepoznaje zbog brzog
rasta glave djeteta čemu pogoduju vrlo otvoreni šavovi glave, a obično nastaje kao posljedica upale Slika 75. Usporedba djeteta s hidrocefalusom iz
središnjeg živčanog sustava, tumora, krvarenja, ozljeda i sl. U današnjim slučajevima, ako se ovo groba 12 sa “zdravim” djetetom iste dobi.
stanje ne liječi, otprilike 50% djece umire u prvih godinu i pol života. Ovakvi su slučajevi u arheo- Fig. 75. Comparison of the child with
loškoj literaturi vrlo rijetki, a ovo je do sada jedini zabilježeni slučaj s područja Hrvatske. hydrocephalus from grave 12 with a “healthy’
child of the same age.
Kako su se djeca oslabljenog imuniteta u razdoblju bez antibiotika često morala suočavati i s
neadekvatnom prehranom, infekcijama i parazitima, nekada su obolijevala od metaboličkih bo-
lesti, od kojih su najpoznatije skorbut (nedostatak vitamina C) i rahitis (nedostatak vitamina D).
Odrasli kostur starosti između 35 i 40 godina iz groba 47 pokazuje znakove mogućeg nedostat-
ka vitamina D, a time kalcija ili fosfata, koji je zatim djelovao na deformiranje potkoljenica. Jedini
je znak deformacije vidljiv na goljeničnim kostima koje su savijene u gornjoj polovici kosti prema

Antropološka analiza kosturnih ostataka 67

Slika 76. Iskrivljene goljenične kosti muškarca koji unutra (Slika 76). Osobito je to vidljivo na desnoj strani te je vjerojatno riječ o preboljenom i zara-
je najvjerojatnije prebolio rahitis, grob 47. slom obliku rahitisa.
Fig. 76. Distorted tibias of a man who probably
suffered from rickets, grave 47. Oni koji su uspjeli preživjeti djetinjstvo, u odrasloj su se dobi morali suočavati s drugačijim iza-
zovima. Kod odraslih je osoba zabilježena najveća smrtnost između 30. i 45. godine života što je
Slika 77. Spiralna fraktura na lijevoj goljeničnoj zajedničko još nekim kasnosrednjovjekovnim/novovjekovnim populacijama s područja današnje
kosti muškarca iz groba 127. kontinentalne Hrvatske; u Virju je prosječna doživljena starost bila oko 38, dok je u Torčecu ona
Fig. 77. Spiral fracture of the left tibia of the man iznosila oko 40 godina.
from grave 127.
U uzorku iz Žumberka, kako kod žena tako i muškaraca, zamijećeno je vrlo loše zdravlje zuba.
Slika 78. Dislokacija i fraktura desnog ramena Učestalosti karijesa su vrlo visoke (oko 17%), što vrijedi i za apscese (oko 7%) i zaživotni gubitak
muškarca iz groba 127. zuba (30%). Ovakve su visoke vrijednosti karijesa i alveolarnih oboljenja uočene u populaciji iz Po-
Fig. 78. Dislocation and fracture of the right žege iz 18. stoljeća što autori objašnjavaju povećanom životnom dobi, brojnim epidemijama i izrazi-
shoulder of the man from grave 127. to lošom oralnom higijenom. Obično se takve vrijednosti povezuju s populacijama koje su privredu
temeljile na poljoprivredi, a prehranu na žitaricama. Ovakve učestalosti čude jer neki povjesničari
navode da su se početkom 16. stoljeća na Žumberku novopridošle populacije uskoka najviše bavile
stočarstvom te da su nedostatak usjeva kompenzirale proizvodnjom mesa i mliječnih proizvoda.

Vrlo je malo trauma zabilježenih na odraslim osobama (1,2%) i većina njih se može pripisati ne-
sretnim slučajevima. Takve su čak tri traume kod muškarca iz groba 127: loše zarasla spiralna trau-
ma na lijevoj goljeničnoj kosti (Slika 77.), zatim trauma donje zglobne plohe desne goljenične kosti
te trauma desnog ramena koja je rezultirala remodeliranim zglobom i jakim osteoartritisom (Slika
78.). Kod žena je zabilježena nešto veća učestalost trauma nego kod muškaraca, međutim ta razlika
nije statistički značajna. Traume na distalnim palčanim kostima (šest) rezultat su nesretnih slu-
čajeva, odnosno padova, pri kojima osoba u namjeri da ublaži pad, ispruži ruku ispred sebe zbog
čega dolazi do pucanja distalnog dijela palčane kosti. Takve su traume mogle nastati kao posljedica
neravnog terena, što je zasigurno bio slučaj u Žumberku. Uz te traume, i frakture ključnih kostiju

68 željka bedic

(dvije) najčešće su posljedica nesretnih slučajeva, odnosno padova kod kojih rame preuzima najve- Slika 79. Perimortalna trauma (nastala u/oko
ći udarac, a mogu nastati kao posljedica pada s konja ili rada s velikim domaćim životinjama. trenutka smrti) na lijevoj tjemenoj kosti muškarca
iz groba 24.
Za razliku od njih, samo se jedna trauma može sa sigurnošću pripisati namjernom nasilju. Riječ Fig. 79. Perimortem trauma (which occurred at/
je o perimortalnoj traumi (nastaloj u/oko trenutka smrti) evidentiranoj na lijevoj tjemenoj kosti around the moment of death) on the left parietal
muškarca starosti između 35 i 40 godina iz groba 24 (Slika 79.). Trauma je veličine 30×9 mm, izva- bone of the man from grave 24.
na je nepravilnih rubova, međutim s unutrašnje strane kost ima defekt u obliku lijevka koji je ka-
rakterističan za penetrirajuće ozljede nanesene oštrobridnim predmetom. Na temelju jednog uboj- Slika 80. Koštana ankiloza (spajanje) baze lubanje
stva i bez dodatnih dokaza koji bi upućivali na namjerno nasilje, teško je rekonstruirati o kakvoj se i pet vratnih kralježaka na kosturu žene koja je
nasilnoj epizodi radilo. vjerojatno bolovala od ankilozantnog spondilitisa,
grob 132.
Na dvije ženske osobe gotovo jednake starosti između 40 i 50 godina prisutne su promjene koje Fig. 80. Bone ankylosis (fusing) of the skull base
upućuju na bolesti kojima se do danas ne može sa sigurnošću utvrditi uzrok, ali se smatra da imaju and five neck vertebra on the skeleton of a
i određenu genetsku komponentu. Na kosturu iz groba 132 kralješci su spojeni u nekoliko koštanih woman who probably suffered from anklylosing
blokova, od kojih je najizraženiji onaj gdje je spojena baza lubanje s pet vratnih kralježaka (Slika spondylitis, grave 132.
80). Također je sedam lijevih i šest desnih rebara spojeno s prsnom kosti. Na gotovo svim zglobo-
vima prisutne su degenerativne promjene. Najvjerojatnije je riječ o ankilozantnom spondilitisu –
upalnoj reumatskoj bolesti koja najčešće zahvaća kralježnicu, a može zahvatiti i druge zglobove,
najčešće ramena i kukove. Češće pogađa muškarce, a znakovi i simptomi javljaju se u ranoj odra-
sloj dobi. S obzirom na zahvaćenost kostiju može se zaključiti da je ova žena živjela neko vrijeme s
ovom bolesti i da je zasigurno imala velikih problema s pokretljivošću.

Drugi slučaj teške upalne bolesti vezivnog tkiva koji je najočitiji na zglobovima, može se uočiti
na kostima žene iz groba 117. Degenerativne promjene mogu se zamijetiti na gotovo svim prisut-
nim zglobovima, a u najjačem obliku na laktovima (Slika 81.), desnom koljenu i kostima stopala.
Kod ove je žene najvjerojatnije riječ o reumatoidnom artritisu, koji je češći kod žena, a razvija se iz-
među 25. i 55. godine života.

Antropološka analiza kosturnih ostataka 69

Slika 81. Promjene na laktu kostura žene koja Bolesti poput karcinoma, koje se danas ubrajaju u jedne od najčešćih uzroka smrti u Hrvatskoj, u
je vjerojatno bolovala od reumatskog artritisa, prošlosti su bile vrlo rijetke. U osteološkom materijalu iz Žumberka pronađen je do sada drugi slu-
grob 117. čaj karcinoma iz arheološkog konteksta s područja Hrvatske (prvi potječe s nalazišta Njive – Ivan-
Fig. 81. Alterations on an elbow of the skeleton of dol). Lezije pravilnih oštrih rubova i različitih veličina (od 2 mm do 30 mm) prisutne su na kostima
a woman who probably suffered from rheumatic lubanje, kralješcima, rebrima, desnoj ključnoj kosti, obje lopatice, obje zdjelične i bedrene kosti.
arthritis, grave 117. Proces je najaktivniji na čeonoj, lijevoj tjemenoj kosti, donjoj čeljusti te na vratnim kralješcima. Na
čeonoj kosti s unutrašnje strane prisutne su dvije velike lezije koje su probile stijenku lubanje (Sli-
Slika 82. Lezije na čeonoj kosti s unutrašnje strane: ka 82). Prva (A) je u potpunosti resorbirala desnu stranu čeone kosti (orbitu i područje oko nje te
A) resorbirana kost desne orbite i područja oko djelomično jagodičnu kost), a druga (B) se nalazi na središnjem dijelu i lijevoj strani čeone kosti;
nje; B) lezija na središnjem dijelu i lijevoj strani veličine je 34×30 mm. Oko obje lezije s unutrašnje strane lubanje prisutna je hipervaskularizirana
dimenzija 34×30 mm; C) nekoliko manjih lezija kost. Prisutno je i nekoliko manjih lezija na desnoj strani (C). Vjerojatno je riječ o metastatskom
na desnoj strani. karcinomu.
Fig. 82. Lesions on the inner side of the frontal
bone: A) resorbed bone of the right orbit and the Kosturnica se može gledati kao zasebna cjelina jer su u nju pohranjene kosti sakupljene, vjerojat-
surrounding area; B) lesion in the central section no, tijekom širenja postojećeg ili formiranja novog groblja. Te su kosti analizirane na terenu 2015.
and the left side, of 34×30 mm; C) several minor godine te je ustanovljeno da je riječ o najmanje 223 osobe od čega su 193 odrasle osobe i 30 djece.
lesions on the right side. Najviše je bilo sačuvanih lubanja (223), što u cijelosti, što u fragmentima, zatim bedrenih kosti-
ju (124), dok je broj ostalih dugih kostiju bio zanemariv. Na većini je lubanja bilo moguće precizno
odrediti spol (85 muških i 75 ženskih). Ono što je najupečatljivije na lubanjama iz kosturnice, velik
je broj antemortalnih (zaraslih) trauma (24,3%, odnosno 37 trauma na 152 lubanje). Više od polo-
vice trauma (19/37) prisutno je na lijevoj strani glave, dok je više od dvije trećine trauma prisutno
na prednjoj strani glave (Slika 83.). Ovakva distribucija trauma može sugerirati namjerno nasilje, s
obzirom na to da su napadači u najvećem broju slučajeva dešnjaci te je sukladno tome udarac naj-
češće usmjeren prema lijevoj strani glave napadnute osobe. Također u prilog visokom intenzite-
tu nasilja ide činjenica da su na pet dječjih lubanja prisutne četiri traume i to ponovo s distribuci-
jom na lijevoj prednjoj strani glave. Inače su u arheološkim i povijesnim populacijama traume na
dječjim kosturima vrlo rijetke. Razlika je vidljiva u odnosu na populaciju pokopanu na groblju gdje
osim perimortalne traume na glavi muškarca nije bilo znakova nasilja. Za sada ostaje pitanje je li se
namjerno nasilje odvijalo unutar populacije ili je bila riječ o nekom vanjskom neprijatelju.

70 željka bedic

Od tolikog velikog broja lubanja, na samo jednoj su primijećeni tragovi bolesti koji bi mogli upu- Slika 83. Dvije antemortalne (zarasle) traume na
ćivati na lepru (gubu). Područje desne nosne kosti je blago prošireno i resorbirano kao i nosni trn prednjoj lijevoj strani muške lubanje iz kosturnice.
(Slika 84.). Alveolarna kost na oba centralna sjekutića je resorbirana, a prisutan je i porozitet na Fig. 83. Two antemortem traumas (healed) on
većini kostiju lubanje. Lepra je kronična zarazna bolest koja primarno zahvaća periferni živčani su- the front-left frontal bone of a male skull from
stav, a zatim kožu, kosti i neka druga tkiva. Iako je u prošlosti bila vrlo raširena i smatrana jednom the ossuary.
od najstrašnijih bolesti, većina je ljudi imuna te ne dobije infekciju čak niti nakon izlaganja. Pošto
inkubacija može trajati dugo, čak do 10-ak godina, postoji mogućnost da su i neke druge lubanje iz Slika 84. Promjene na nosnim kostima i
kosturnice bile zaražene leprom, međutim, bolest se nije stigla manifestirati. alveolarnoj kosti lubanje iz kosturnice koja je
vjerojatno bolovala od lepre.
Fig. 84. Alterations on nasal bones and the
alveolar bone on the skull from the ossuary;
the person was probably suffering from leprosy.

Antropološka analiza kosturnih ostataka 71

Prsluk plemkinje iz kripte

Gordana Car

Arheološki je nalaz prsluka iz kripte crkve sv. Nikole biskupa, od početka radova, pa do danas, vrlo
zanimljiv i intrigantan s gledišta povijesno-umjetničke determinacije.

Kod otvaranja lijesa odrasle žene, čiji je poklopac dekoriran geometrijskim crnim cik-cak linija-
ma (Slika 38.), pronađeno je više elemenata odjeće u raznim stupnjevima raspadanja, lijeva i desna
kožna cipela u odvojenim, sastavnim elementima te nekoliko metalnih predmeta (Slika 39.). Za-
nimljivo je spomenuti da u donjoj polovici lijesa nisu uopće zatečeni nalazi tekstila, dok je, za us-
poredbu, u gornjoj polovici zadržan čak i oblik jastuka od drvenih strugotina s ostacima svilenog
konca iz šava tekstilne jastučnice.

Zatečeno stanje prsluka

U lijesu odrasle žene pronađeno je šest elemenata odjeće ili fragmenata tekstilnih predmeta,
među kojima je prsluk najbolje očuvan zahvaljujući činjenici da je izrađen od svilene tkanine. No
unatoč tome što se radilo o svilenom prsluku, prvi dojam to nije odavao. Općenito je prsluk, na-
kon iskapanja, izgledom više nalikovao na kožni oklop nego na svileni prsluk. Iako nije imao puno
mehaničkih oštećenja, prsluk je bio izobličen, izrazito krut, nefleksibilan i neprepoznatljivog
motiva tkanine (Slika 85.). Bio je specifične smeđe diskolorizacije, uobičajene za grobni tekstil,
svjetlije na prednjici, tamnije na leđnom dijelu, što je i logično budući da je to bilo područje na
kojem su se taložile raspadne tjelesne tekućine. Na prednjici, u području linije kopčanja, zatečena
je nepravilna površinska naslaga fragmentiranih ostataka pamučne marame neutvrđenog tiska-
nog višebojnog biljno-cvjetnog uzorka (Slika 86.). Unutrašnjost prsluka bila je ispunjena koštanim
ostacima i ostacima procesa tjelesnog raspadanja. Francuske metalne kopče na središnjem pred-
njem kopčanju dubinski su korodirale u zeleno. Slojevi prednjice i leđnog dijela bili su potpuno
međusobno slijepljeni.

Slika 85. Zatečeno stanje prsluka, prednja i stražnja Opseg radova na prsluku
strana.
Fig. 85. Condition of the bodice when discovered, Konzervatorsko-restauratorski radovi na kožnim i tekstilnim fragmentima iz dva drvena lijesa
front and back. pronađena u kripti izvođeni su u tri faze u razdoblju od 2011. – 2013. godine u Odjelu za tekstil,
papir i kožu HRZ-a. Prvo su izvedeni istraživački radovi koji su odredili odabir i slijed konzervator-
Slika 86. Zatečeno stanje fragmenta pamučne sko-restauratorskih radova jer je tada još bio nepoznat stupanj stabilnosti nalaza te je bilo važno
tiskane marame. izvesti analize utvrđivanja materijala i probe čišćenja. Zatim su konzervatorsko-restauratorski
Fig. 86. Condition of a fragment of a cotton radovi obuhvatili mokro čišćenje, tehnološku obradu, povijesno-umjetničku bilješku i zatvaranje
printed scarf when discovered. oštećenja na svim konstruktivnim elementima prsluka. Naknadno je, zahvaljujući solidnom stanju
prsluka nakon provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova, odlučeno izraditi izložbenu
lutku za potrebe prezentacije.

72 gordana car

Istraživački radovi 2. Tkalačka tehnika broché podrazumijeva uvo-
đenje dodatnih niti potke u sistem tkanja, koje ne
Na prsluku su istraživački radovi obuhvatili postupak razdvajanja sadržaja različitih materijala sudjeluju u stvaranju osnovnog veza tkanine, već u
s prsluka, provedbu laboratorijskih analiza identifikacije tekstilnih vlakana, bojila i materijala, izvedbi motiva. Utvrđivanje te tehnike jednostavno je
mikrobiološku analizu, povijesno-umjetničku analizu prof. Mirne Cvitan Černelić, površinsko izvedivo pogledom na revers tkanine, gdje se broché
mehaničko uklanjanje nečistoća (drvene strugotine, zemlja, prašina) i tjelesnih ostataka pokojnice potke jasno vide kao skupine niti koje se ne protežu
zatečenih na prsluku, probu mokrog čišćenja te nabavu beskiselinske kutije za pohranu prsluka. od ruba do ruba tkanine, već leže nevezane (flotira-
Francuske metalne kopče predane su na obradu u Odjel za restauriranje kopnenih arheoloških ju) i izdvojene u području motiva kojeg stvaraju na
nalaza. aversu. Prilikom tkanja, svaka je broché nit, ovisno o
boji i materijalu, namotana na zaseban čunak, kojeg
Provedenim laboratorijskim analizama utvrđeno je da su sva vlakna od kojih je izrađen prsluk, tkalac mora s velikom usredotočenošću provesti
svilena, dok su vlakna fragmenata marame zatečenih na površini prsluka pamučna. Kao bojilo vla- kroz točno pretpostavljeni zijev, što postupak tkanja
kna kod fragmenata pamučne marame, kao i kod uzorka svilene vrpce za vezanje na prsluku i svile- ovakvih tekstila čini posebno kompleksnim i dugo-
ne niti koja u tkanju tvori broché2 motiv kod prsluka, utvrđen je alizarin, komponenta crvenog bo- trajnim.
jila dobivena iz biljke broć (Slika 87.). No, tim rezultatima vezanima za determinaciju korištenog
bojila treba pristupiti s određenim oprezom jer je lako moguće da je, zbog specifičnih uvjeta u ko-
jem su se tekstilni predmeti nalazili, identificirano bojilo migriralo iz pamučne marame kojom je
prsluk bio prekriven.

Provedena je i mikrobiološka analiza u suradnji s Odjelom za kliničku mikrobiologiju i kliničke
infekcije, Klinička bolnica Dubrava, prema kojoj se uz nalaz preporučuje uobičajena zaštita prili-
kom rada.

U Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, izvedena je
analiza uzorka za koji se pretpostavljalo da je kitova us na osnovu identifikacije proteinskog pori-
jekla u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a. Uzorak je u cilju determinacije uspoređivan s tri mor-
fološki najsličnija uzorka – s usi velikog sjevernog kita (Balaenoptera physalus), s maceriranim ko-
štanim tkivom (substantia compacta) te s dlakom iz grive i repa konja (Equus cabalus). Provedene
analize s velikom vjerojatnošću upućuju na to da je ojačanje na prsluku izrađeno iz kitove usi, no
ne može se sa sigurnošću utvrditi o kojoj je vrsti kita riječ (Slika 88.).

Prsluk plemkinje iz kripte 73

3. Tkalačka tehnika liseré, slično kao i kod tehnike Povijesno-umjetnička bilješka
broché podrazumijeva uvođenje dodatnih niti potke
u sistem tkanja, koje ne sudjeluju u stvaranju osnov- Kako je zaključila M. Cvitan Černelić oblik prsluka pronađenog u kripti crkve
nog veza tkanine, već se aktiviraju u izvedbi motiva. sv. Nikole biskupa u Žumberku nedvojbeno ukazuje da je pripadao ženskoj
Razlika između ovih dviju kompleksnih tehnika je osobi. Finoća tkanine i izrade koje su došle do izražaja tek nakon provedenog
što kod tehnike liseré pogledom na revers motiva restauriranja, potvrđuju da je pripadao osobi visokog društvenog statusa. For-
tkanine nisu vidljive nevezane (flotirajuće) niti potki. ma prsluka karakteristična je za tip korzeta koji se pojavljuje u drugoj polovici
Tome je razlog što potke koje tvore liseré u podlozi, 17. stoljeća i kao takav, u svojoj osnovi, uz tek poneka odstupanja opstaje i
a protežu se od ruba do ruba tkanine, veže osnovni tijekom gotovo cijelog 18. stoljeća. Ukrućenost se postiže vertikalno ušive-
vez tkanine, samo u području motiva izlaze na po- nim umecima izrađenima od kitove usi, a mogućnost prilagođavanja tijelu (i
vršinu tkanine i tamo tvore flotirajući motiv. Kao i njegova utezanja) ostvaruje se krojenjem u više dijelova i načinima njihova
izvedba broché efekta, i ova je tehnika vrlo zahtjevna spajanja. Dva dijela prednjice povezana su kopčama „baba i deda“, dok leđni,
i složena tkalačka disciplina. također dvodijelni dio spaja vezica koja je kroz rupice provučena spiralno. Taj
način povezivanja također se proteže sve do 19. stoljeća, do pojave unakrsnog
Slika 87. Tragovi crvene boje na prsluku. vezanja. Oba su pak dijela vrpcama povezana u predjelu ramena. Karakteristi-
Fig. 87. Traces of red dye on the bodice. čan za razdoblje druge polovice 17., kao i za cijelo 18. stoljeće, duboki je vratni
izrez koji je, pretpostavljamo, otkrivao bogato ukrašene rubove donje košulje.
Iako nema traga suknji, „klapne“ kojima se donji rub spušta ispod struka,
predstavljajući prijelaz između gornjeg i donjeg dijela, ukazuju na prisustvo
bogato nabrane suknje, što je karakteristično za 17. i 18. stoljeće.

Prsluk je izrađen od svilenog satena. Cvjetni motivi zlatno-žute boje izdva-
jaju se s podloge koja je, kao što pokazuje analiza bojila, izvorno bila crve-
na. Upravo taj bikromni odnos kojeg će potisnuti polikromija i rasvjetljava-
nje palete rokokoa 18. stoljeća, navodi na pretpostavku da se radi o kasnom 17.
ili prvim desetljećima 18. stoljeća. Pretpostavku da je riječ o kasnom baroku potkrepljuju i cvjetni
motivi koji, zahvaljujući usavršavanju tehnika tkanja napuštaju dotadanju plošnost i stiliziranost
prikaza, te kombiniranjem broché i liseré3 efekta, variranjem niti i njihova sjaja stvaraju privid pla-
stičnosti, otkrivajući težnju realističnosti prikaza koja će kulminirati u razdoblju rokokoa. Kom-
pozicija se također oslobađa uklopljenosti motiva unutar jednolično ritmiziranih polja. Dinamično
razigrani cvjetovi podređuju se vijugavom kretanju osi. Sveopći efekt dinamike, ostvaren kompo-
zicijom, bojom, igrom svjetlosti na sjajnoj površini, smiren je zrcalno simetričnim podređivanjem
jedinstvenoj središnjoj osi koju diktira forma prsluka.
Podrijetlo tkanine nije posve sigurno i zahtijeva temeljitiju analizu. U izradi luksuznih tkanina
prednjačila je Italija, posebice Venecija i Genova, međutim u posljednjim desetljećima 17. stolje-
ća, Italiju potiskuje Francuska. I dok je moguće nastanak tkanine smjestiti na sam kraj 17. i u prva
desetljećima 18. stoljeća, datacija izrade prsluka veoma je fleksibilna, uzmemo li u obzir običaje
posezanja za zalihama (inventar porodice Zrinski, sastavljen nakon pogibije Petra Zrinskog do-
kumentira impresivan broj dragocjenih tekstilnih proizvoda koje su „prisvojili“ brojni pripadni-
ci hrvatskoga plemstva, pa čak i sam kralj Leopold I) ili pak uobičajeni način prekrajanja odjeće.
Tom pomicanju datacije prema 18. stoljeću idu u prilog i ostali, iako krnji fragmenti: crvena vrpca i
pamučna marama od gaze. Pomama za pamukom, započeta krajem 17. stoljeća, svoju kulminaciju
doseže u 18. stoljeću s težnjom za laganim i prozračnim tkaninama, po uzoru na indijske. Upravo
gaza idealno zadovoljava te težnje. Ti pamučni fragmenti otvaraju još jedno pitanje: pitanje bojila.
Analiza potvrđuje crveno bojilo (alizarin dobiven iz biljke broć). Iako se divlji broć u Europi kori-
stio još od križarskih ratova, za celulozno biljno vlakno poput pamuka, za razliku od vune i svile
(vlakna životinjskog porijekla) bilo je potrebno močilo za fiksiranje crvene boje radi postojanosti
i otpornosti na svjetlost i pranje. Tajnu indijskoga močila otkrili su Turci i prenijeli je u Armeni-
ju. Tu tzv. „tursku crvenu“ tek 1672. godine donose u Marseille tamo angažirani armenski bojitelji.
Tek polovicom 18. stoljeća proizvedeno je adekvatno močilo i u Europi i tada započinje intenzivan
procvat pamučne proizvodnje, osobito u Engleskoj.

74 gordana car

Slika 88. Uzorak rubne kratke kitove usi.
Fig. 88. Pattern of short whale baleen along the
border.

Prsluk svjedoči o bogatstvu te o potrebi za luksuzom u hrvatskoga plemstva, koja je osobito oja-
čala tijekom 17. stoljeća, a omogućilo ju je oživljavanje trgovačkih puteva povremenim popuštanji-
ma osmanlijskih pritisaka i intenziviranjem komunikacije s Bečom preko Zagreba, Varaždina, Ptu-
ja i Graza, kao i s ostalim dijelovima Europe preko Venecije. Iako u nas veoma rijetki, nalazi poput
ovoga, dragocjeni su dokumenti kulture svakodnevice i spona koje su povezivale naše krajeve s Eu-
ropom.

Opis prsluka 4. Kombinacija liseré i broché efekta (vidi 2 i 3)
doslovno u tkalačkom smislu znači da su pri izvedbi
Prednji dio prsluka formiraju dva zrcalno simetrična krojna elementa koja svojim oblikom usko na- tkanine s motivom (u ovom slučaju stilizirani cvjetni
liježu na tijelo do područja struka. Centralno kopčanje izvodi se sistemom unutarnjih francuskih motiv) korištene po tri radne niti potke u svakom
kopči na sedam pozicija od vratnog otvora do visine klapni. Iako su na rubovima zatečeni obami- zijevu, gdje potka 1 izvodi osnovni vez (8-vezni osno-
tom obrađeni otvori za provlačenje utezne uzice, tragova uzice, kao ni tragova provlačenja uzice vin saten, double po potki), dok ostale dvije potke
kroz te otvore, nema te možemo zaključiti da taj način provezivanja i utezanja sprijeda nikad nije izvode motiv: potka 2 izvodi liseré efekt, a potka 3
bio u funkciji. Vratni je izrez duboko dekoltiran, kružnog oblika (Slika 89.). izvodi broché efekt. Kompleksnošću i kombinacijom
tih dviju tehnika zajedno sa osnovnim vezom tkanja,
Težnja otkrivanju košulje karakteristična je za razdoblje baroka, u kojem košulja i njezina bje- dobiven je finalni rezultat reljefnosti tkanine u dvije
lina postaje bitnim elementom odjevne kompozicije. Rukavi ne postoje, a nisu vidljive ni naznake razine.
vezica ili kopči kojima bi se rukavi pričvrstili na prsluk. Leđni dio također formiraju dva zrcalno
simetrična krojna elementa koja se međusobno spajaju sistemom provezivanja i stezanja svilenom
četverobridnom uzicom u jednom nizu spiralno. Visina naramenica prsluka regulira se vezivanjem
svilenih vrpci. Konstrukcija prsluka je ojačanja letvicama kitove usi. Nepoznat nam je podatak
na koji su način letvice kitove usi bile pričvršćene na prsluk. Najvjerojatnije je da su šivanjem bile
uglavljene između gornje tkanine i podstave. Iako suknja nije sačuvana niti je od nje ostalo ikakva
traga, klapne kojima se donji rub prsluka spušta ispod struka, predstavljajući prijelaz između gor-
njeg i donjeg dijela, ukazuju da je suknja bila bogato nabrana u gornjem dijelu. Prednje su klapne
izvedene iz dviju različitih svilenih tkanina – uz sam rub kopčanja iz tamnosmeđe svilene tkanine
koja vizualno asocira na kožu i osnovne svilene tkanine cvjetnog motiva vanjskim dijelom klapne.
Podstava na prsluku nije zatečena. Tragovi koji na nju upućuju, zatečeni su viseći svileni konci u
šavovima kojima je podstava najvjerojatnije bila prihvaćena na ostatak prsluka, kao i otisak struk-
ture tkanja koji je zatečen na letvicama kitove usi. Preko prednjice prsluka zatečeni su skoreni i
izrazito fragilni fragmenti tiskane pamučne marame cvjetnog uzorka.

Glavna svilena tkanina bogatog cvjetnog uzorka, zbog kompleksnosti izvedbe, primjer je fasci-
nantne umješnosti tkalačkih dostignuća. Plastičnost motiva u dvije razine dobivena je kombina-
cijom liseré efekta i broché efekta4. Čvrstoća svilene tkanine dobivena je ojačanjem osnovnog sate-
na veza platno vezom. I iako je cvjetni motiv razigran, bogat, dosta velikog raporta, bio je izveden
na listovnom tkalačkom stroju baš zahvaljujući kombinaciji saten i platno veza. Motiv tkanine bio
je od presudne važnosti za određivanje vremenskog okvira nastanka prsluka, s obzirom na to da
oblik prsluka nije davao jasne smjernice. Veliki raport i kompozicija motiva S usmjerenja upućuju

Prsluk plemkinje iz kripte 75

na drugu polovicu 17. stoljeća, dok izvanredna tkalačka izvedba tkanine upućuje da je izrađena ili u
talijanskoj ili u francuskoj radionici.

Slika 89. Prsluk nakon radova, prednja i stražnja Konzervatorsko-restauratorski radovi
strana.
Fig. 89. Bodice after restoration, front and back Kako su provedene probe mokrog čišćenja pokazale zadovoljavajuće rezultate, izveden je postupak
side. pranja. Njemu je prethodilo višestruko namakanje (12 izmjena kupki) u destiliranoj vodi. Budući
da su letvice kitove usi na prsluk bile fiksirane i ukrućene samo ljepljivim talogom tjelesnog raspa-
danja, u vodenom mediju su se očekivano počele odvajati te su u nastavku radova tretirane odvo-
jene. Kada tkanina prsluka bez mehaničkog upliva više nije otpuštala grube nečistoće, provedeno
je pranje anionskim deterdžentom Hostapon T. Ispiranje se provelo naizmjenično kombinacijom
namakanja i ispiranja slabim mlazom na kosini (pet namakanja). Sušenje je izvedeno volumino-
znim nosačem pri sobnoj temperaturi. Pranjem je prsluku vraćena fleksibilnost, sjaj tkanine, kao
i čitljivost motiva te je sada bilo moguće izvesti tehnološku obradu i odrediti konstrukciju krojnih
elemenata.

76 gordana car

Slika 90. Tamnosmeđa tkanina na unutarnjim
stranama klapni i ista tkanina uvećana.
Fig. 90. Dark-brown cloth on the inner side of the
flaps and the same cloth enlarged.

Tehnološka analiza sastavnih dijelova prsluka i analiza cvjetnog motiva

Tehnološkom je analizom za tamnosmeđu tkaninu (Slika 90.) na unutarnjim stranama klapni na
prednjicama utvrđeno da je tkana u platno vezu (neka od podvrsta gdje je osnova deblja, a potka
tanja nit, čime se dobiva karakteristični motiv okomitih rebara koji podsjeća na rips tkaninu). Bilo
bi zanimljivo saznati zbog čega je upravo ova svilena tkanina odabrana kao kompozicijski element
na pozicijama na kojima se pri kopčanju dodiruju prednje klapne, s obzirom na to da vizualno više
ostavlja dojam kože nego svilene tkanine.

Tehnološkom analizom za glavnu tkaninu sa cvjetnim motivom utvrđeno da je tkana u 8-ve-
znom osnovinom satenu (skok 3) koji je double po potki. Plastičnost cvjetnog motiva u dvije razine
i visine dobivena kombinacijom liseré i broché efekta, na licu je tkanine uočljiva kad se tkanina pro-
matra s kosa. S naličja tkanine tvorba tog efekta puno je vidljivija te se vrlo jasno uočavaju područ-

Slika 91. Tvorba motiva liseré i broché efektom u
tkanju na naličju tkanine.
Fig. 91. Weaving of the motif with liseré and broché
effects on the back of the cloth.

Prsluk plemkinje iz kripte 77

Slika 92. Manji i veći cvjetni motiv. ja motiva niže razine izvedenih u liseré efektu i područja motiva više razine izvedenih broché efek-
Fig. 92. Smaller and larger floral motifs. tom (flotirajuće niti) (Slika 91.).

Slika 93. Svilena vezica za utezanje prsluka, Na krojnim elementima prsluka zatečena su dva cvjetna motiva. Manji je motiv zatečen na pred-
uvećana 63 puta. njim klapnama i bočnim leđnim dijelovima. Kod manjeg je zatečen i jedan živi rub i to na bočnim
Fig. 93. Silk lace used to tighten the bodice, leđnim dijelovima. Veći motiv zatičemo na ostatku prsluka (Slika 92.). Nažalost, na osnovu rela-
enlarged 63 times. tivno malih dimenzija krojnih dijelova prsluka nije bilo moguće odrediti dimenzije raporta motiva
koji je veći. Moguće je navesti jedino zatečene i nepotpune dimenzije od 40,5 cm x 24 cm. Nepot-
pune dimenzije manjeg motiva su 17 x 9 cm. Iako je moguće da su oba motiva dijelovi jedinstvenog
raporta uzorka tkanine, male dimenzije krojnih elemenata su onemogućile eventualnu potvrdu
ove tvrdnje. Oba motiva tvore bogati stilizirani cvjetno-listni motiv vertikalne orijentacije veli-
kih dimenzija. Motiv se tvori uzlaznom stiliziranom vijugavom cvjetno-listnom kompozicijom S
usmjerenja. Plastičnost se kompozicije dobiva, osim kombinacijom efekata u tkanju (liseré i broché)
i dinamikom odnosa krupno-sitnih stiliziranih cvjetova. Ravnotežu velikim krupnim rascvjeta-
nim glavicama ruža daju cvjetovi srednje veličine, stručci sitnih cvjetića i opušteni listovi s izvije-
nim viticama bobičastih plodova.

Uska svilena uzica za utezanje i reguliranje širine prsluka na spoju leđnih dijelova je pletena i
četverobridna (Slika 93.). Provlačenje jedne niti uzice izvodi se spiralno kroz fino, ručnim šiva-
njem, oblikovane rupice u cik-cak neprekinutoj liniji. Takav način vezivanja specifičan je za razdo-
blje 17. stoljeća, iako se zadržava još i u 18. stoljeću, kada se već uvodi sistem utezanja međusobnim
unakrsnim preplitanjem dviju uzica ili vrpci.

Ojačanje na prsluku izvedeno je od letvica kitove usi. Ima ih ukupno deset, a pozicionirane su
po dvije uz liniju kopčanja sprijeda, po dvije uz liniju utezanja s leđne strane i po jedna ukoso pre-

78 gordana car

ko središnjeg dijela leđnog dijela (Slika 94.). Dvije, koje su se nalazile ukoso preko središnjeg dijela
prednjica, nedostaju. Na prsluku postoje tragovi pričvršćenja šivanjem letvice na donjim rubnim
pozicijama kroz kitovu us, dok na gornjim rubnim pozicijama nema tragova načina pričvršćivanja.
Letvice su izrađene mjestimično od više slojeva kitove usi međusobno lijepljenih neutvrđenim lje-
pilom. Makrosnimke nam otkrivaju oku nevidljive otiske strukture tkanine koji upućuju ili na pod-
stavu prsluka ili podstavu za letvice, kao i površinski sloj nakupina dijatomeja (jednostanična alga
koja je najčešća vrsta fitoplanktona, oblika zrna riže) kojima se kit hranio (Slika 95.).

Konstrukcija prsluka Slika 94. Pozicije letvica kitovih usi na prsluku.
Fig. 94. Positions of whale-baleen ribs in the
Prsluk se konstruktivno sastoji od dva prednja, dva bočna, dva leđna dijela, dvije prednje i dvi- bodice.
je bočne klapne (Slika 96.). Uglavnom je izrađen iz osnovne satenske svilene tkanine, jedino su
unutarnje polovice prednjih klapni izrađene iz tamnije svilene tkanine bez motiva. Vidljivo je iz Slika 95. Površinska nakupina dijatomeje,
grafičkog konstruktivnog prikaza da su, bez obzira na to što se radi o krojnim dijelovima manjih uvećanje 200 puta.
dimenzija, svi krojni dijelovi osim leđnih konstruirani iz više komada tkanine, što ukazuje na či- Fig. 95. Surface accumulation of diatom, enlarged
njenicu da su povijesne tkanine bile skupocjene te su se kod krojenja maksimalno iskorištavale. Na 200 times.
svim krojnim elementima zrcalnom poklapanju motiva posvećena je izuzetna pažnja. Vidljivo je da
krojenje nije izvođeno nasumično, već vrlo precizno, promišljeno i zrcalno simetrično. Svi šavovi
izrađeni su ručno i vrlo uredno svilenim koncem.

Zatvaranje oštećenja na svim konstruktivnim elementima prsluka

Usprkos izrazito oslabljenoj, krtoj i degradiranoj strukturi svilene tkanine, na prsluku nije zate-
čeno puno rupa, a i te zatečene nisu rezultat mehaničke istrošenosti nošenjem, već su rezultat

Prsluk plemkinje iz kripte 79

Slika 96. Grafički prikaz konstruktivnih krojnih izrazito oslabljene strukture tkanine uslijed specifičnih grobnih uvjeta. U trenutku ukopa prsluk je
dijelova prsluka. najvjerojatnije bio u izvrsnom stanju. Iako ne postoje direktni materijalni dokazi da je prsluk imao
Fig. 96. Graphic representation of structural podstavu, sigurno ju je nekada imao, na što upućuju zatečeni tragovi ostataka visećih konaca i
elements of the bodice. otiska strukture tkanja na letvicama kitove usi. Kako se nije moglo utvrditi kakva je bila, odlučeno
je ne izrađivati nadomjestak.

Oštećenja su na glavnoj svilenoj tkanini zatvarana ušivanjem u zaštitni sloj konzervatorskog
tila kako bi unutrašnjost prsluka bila transparentna za daljnja istraživanja, zatim da se izrazito
krhka tkanina ne bode više nego je to nužno te da se zaštiti sipljiva struktura tkanine u području
otvora. Oštećenja na svilenoj četverobridnoj uzici i na svilenim vrpcama u području naramenica
zatvorena su šivanjem. Za konsolidiranje oštećenja na letvicama ojačanja od kitove usi provede-
ne su probe odabira ljepila, s namjerom odabira primjerenog reverzibilnog ljepila koje će istovre-
meno omogućiti zatvaranje oštećenja i fleksibilnost letvicama nakon izvedenog postupka lije-
pljenja. Tako je koncentracija 1,66 g želatine / 50 ml vode bila optimalna za zatvaranje oštećenja
u području raslojavanja, dok je mješavina 50% škrobnog ljepila i 50% Tylose (4%) primjerenija za
zatvaranje oštećenja puknuća i razdvajanja uz upotrebu japanskog papira (kao međusloj ili kao
vanjska zaštitna membrana) toniranog u odgovarajuću nijansu. Dva područja na kojima nedosta-
ju konstruktivni elementi letvica, dorađena su slojevima beskiselinske ljepenke i japanskog papira
te tonirana.

Stabilizirano ojačanje vratilo se na izvorne pozicije prsluka. Kako bi se spriječilo prošivanje le-
tvica u donjim i gornjim rubovima, te proklizavanje letvica iz zadanih pozicija, za svaki vrh letvice
sašiveni su utori iz pamučne nebojane trake.

80 gordana car

Zatečeni solidni, ručno šiveni šavovi uzduž pozicija letvica, korišteni su za provođenje prišiva-
nja letvica. Letvice su uglavljene prvo preko utora križnim bodom te cik-cak linijom preko rubnih
šavova.

U Odjelu za restauriranje kopnenih arheoloških nalaza uspješno su restaurirana samo tri po-
jedinačna elementa od ukupno sedam parova metalnih francuskih kopči u prihvatljivo izvorno
funkcionalno stanje, dok je ostatak nepovratno izgubljen. Kopče su čišćene pjeskarenjem (mikro-
pjeskarnik). Zatim im je nanesen zaštitni sloj Paraloida B72 i voska Kozmoloida. Radi održavanja
funkcionalnog konteksta, umjesto degradiranih kopči na prsluk su stavljene ručno oblikovane ko-
pije iz mesingane žice debljine 1 mm (Slika 97.).

Radovi za potrebe prezentacije Slika 97. Metalne kopčice (označene su originalne)
i linija kopčanja na prsluku.
Uspješno izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi u 2012. godini rezultirali su iznimno Fig. 97. Metal fastenings (the original ones are
vizualno zadovoljavajućim stanjem prsluka. Iako je područje leđa, pogotovo desne strane, kao i marked) and lines along which the bodice was
svilenih vrpca, izrazito krhko, ispostavilo se da je moguće uzeti u obzir, doduše u vrlo smanjenom fastened.
i kontroliranom vremenskom obimu, i prezentaciju prsluka na oblikovanom trodimenzionalnom
nosaču. Zato je odlučeno izraditi prezentacijsku lutku koja može poslužiti ili kao izložbena lutka ili Slika 98. Lutka za prsluk nakon prilagodbe.
kao model za izradu transparentnog i vizualno atraktivnijeg nosača. Za izradu prototipa izložbene Fig. 98. Tailor’s dummy displaying the bodice after
lutke nabavljena je standardna lutka od stiropora, dječjih dimenzija (dječak od dvanaest godina). the adjustments.
Oblikovana je prvo uklanjanjem (rezanjem) viškova, pa nadogradnjom torza slojevima termopla-
stične poliesterske vate i površinskom obradom rastezljivim pletivom kako bi završni prilagođeni
oblik odgovarao dimenzijama prsluka (Slika 98.).

Prsluk plemkinje iz kripte 81

Kožne cipele plemkinje iz kripte

Sandra Juranić

Opis predmeta i zatečeno stanje

Na kožnim fragmentima započeta su istraživanja tijekom 2011. godine na Odjelu za tekstil, papir i
kožu, odnosno Odsjeku za papir i kožu Hrvatskog restauratorskog zavoda. Kožni dijelovi zatečeni
su u lijesu kripte izrazito deformirani i u krutom stanju dok je na donjim dijelovima potplate bio
zatečen deblji sloj skrućene zemlje i sitnih dijelova drveta (Slika 99.). Takvo stanje vjerojatno je
posljedica toga što su grobovi, prema riječima arheologa koji su provodili arheološka istraživanja,
bili u vlažnom okruženju.

Svi su fragmenti na svojim rubovima imali veće i manje rupice u jednakom razmaku koji su vje-
rojatno tragovi konca kojim su dijelovi bili spajani. Dijelovi potplate i zapetka bili su izrađeni od
spojenih dijelova kože kako bi izrađeni dio bio čvršći. Isti dijelovi bili su spojeni takozvanom me-
snom stranom. Na dijelu potplate, predjelu donje strane pete, vidljive su reljefne nakupine na koji-
ma je vidljiva korozija te djelići tkanine (Slika 100.).

Povijesno-umjetnička bilješka

Prema M. Cvitan Černelić cipele i prsluk nisu posve tipični ni za 16. niti za 17. stoljeće. Nađeni su
samo fragmenti fine kože bez dokaza o postojanju peta na cipeli, stoga možemo pretpostaviti kako
su cipele bile blago ušiljenog vrha, pratile su liniju noge te nisu imale povišenu petu. Priljubljena
cipela bez pete karakteristična je za 16. stoljeće, ali je bila zatvorenija i prekrivala rist, za razliku od
žumberačke cipele koja je vrlo izrezana (poput „balerinke“ razdoblja direktorija). Barokna cipela
bila je znatno čvršća, s čvrstim potplatom i visokom potpeticom. Jedini detalj koji bi mogao upući-
vati na razdoblje baroka, jest svileni ukras u obliku rozete.

Slika 99. Cipele u lijesu po otvaranju kripte. Konzervatorsko-restauratorski radovi na obje cipele
Fig. 99. Shoes in a coffin, after the crypt was
opened. Konzervatorsko-restauratorski radovi na prvoj cipeli provedeni su tijekom 2011., dok su na drugoj
provedeni 2012. godine. Na obje su cipele izvedeni identični konzervatorsko-restauratorski radovi
Slika 100. Stanje nakon vađenja iz lijesa. koji su započeli sa suhim čišćenjem površine kože mekanom četkom i mehaničkim uklanjanjem
Fig. 100. Condition after the shoes were pulled komadića zemlje zatečenim na potplatu cipele. Nakon toga se krenulo s detaljnijim mokrim
out of the coffin. čišćenjem tamponima ovlaženim destiliranom vodom. Daljnjim dočišćavanjem (zaostalih nedo-
stupnih dijelova kožnih fragmenata) posebnim tekućim restauratorskim sredstvom namijenjenim
Slika 101. Rozeta nakon šivanja. za dubinsko čišćenje kože, uklonjene su nečistoće koje nisu očišćene vodom. U sljedećoj fazi bilo
Fig. 101. Rosette after the sewing. je potrebno ponovno tretiranje kožnih fragmenata destiliranom vodom kako bi se uklonio sloj
spomenutog sredstva. Nakon faze čišćenja koža je bila spremna za omekšavanje, koje je provedeno

82 sandra juranić



Slika 102. Stanje fragmenta obje cipele nakon posebnim restauratorskim sredstvom za mekšanje kože. Svi su fragmenti premazani posebnim
konzervatorsko-restauratorskih radova u kutiji sredstvom za mekšanje kože, čime su postali dovoljno fleksibilni da ih se moglo izravnati pod
od trajnog kartona. blagim pritiskom. Tek tada je bilo moguće detaljnije dokumentirati sve fragmente. Nakon toga je
Fig. 102. Condition of fragments of both shoes uslijedila konsolidacija poderotina japanskim papirom i reverzibilnim ljepilom te potom konsoli-
after the conservation-restoration interventions, dacija trakom kože kojoj je uklonjen takozvani mesni dio. Japanski papir služi kao konsolidacijsko
in a durable cardboard box. sredstvo, ali i svojevrsna izolacija za još veću reverzibilnost između originalne kože i konsolidacij-
ske kožne trake.
Slika 103. Osam vidljivih nakupina na kojima se
vidi da je tim mjestima bilo pričvršćeno neko Na osnovu rezultata provedenih istraživačkih radova i stanja svilene rozete s cipele tijekom i
dodatno ojačanje na peti. nakon te faze radova, procijenjeno je da svilena rozeta može podnijeti postupak mokrog čišćenja
Fig. 103. Eight visible accumulations of corrosion u destiliranoj vodi. Cilj izvedbe ovog postupka je uklanjanje čahura crva zaostalih unutar nabora
products, indicating that some kind of additional rozete te vraćanje izvorne fleksibilnosti. Uz pomoć mekanog kista i pincete lagano su se uklanja-
reinforcement for the heel was fastened here. li ostaci zadržanih nečistoća dopuštajući tkanini da postupno apsorbira tekućinu i otpušta kru-
te pregibe, a time i zadržanu nečistoću unutar njih. Uslijedilo je prirodno sušenje na bugačici na
sobnoj temperaturi. Zatim je kroz vrlo uočljive tragove uboda nedostajućeg konca, odgovarajućim
koncem rozeti vraćen konstruktivni šav te oblik (Slika 101.). Svilena rozeta sašivena je iz svilene
trake tamno smeđe boje tkane u platno vezu širine 2 cm, a oblikovana je od 11 cm izrezane trake.

Nakon faze dokumentiranja svakog pojedinačnog dijela uslijedila je preliminarna izrada kalupa
na koji su se omekšani dijelovi pričvrstili kako bi poprimili mogući oblik prvobitne cipele. Prilikom
tog procesa, prema izgledu oblika dijelova cipele i zatečenih perforacija spajanja (šivanja) dijelova,
pretpostavljeno je kako se radi o cipeli koja je imala lagano uzdignuti prednji dio. U skladu s ovim
spoznajama izmijenio se i oblik kalupa za privremenu prezentaciju i čuvanje. Nakon čišćenja i mek-
šanja fragmenata bilo je moguće pretpostaviti oblik cipele i tako formirati prezentacijski kalup. Po-
stupnim vlaženjem fragmenta i oblikovanja u cipelu mogao se dobiti vjerojatni oblik cipela. Kalup

84 sandra juranić

Slika 104. Shematski prikaz spajanja krojnih dijelova
cipele.
Fig. 104. Schematics of the way in which the various
parts of the shoe were stitched together.

je izrađen od materijala koji je moguće lako oblikovati, a u koji se mogu pričvršćivati pribadače.
Takav je materijal odabran jer fragmente nije moguće šivati kako bi se dobio oblik cipele, nego ih
je moguće samo pričvrstiti na kalup. Tako pričvršćeni fragmenti na kalupu položeni su u kutiju od
trajnog kartona (Slika 102.).

Nakon potpunog čišćenja kožnih dijelova vidjeli su se ojačani dijelovi zapetka i tabanica. Prila-
gođeni kožni dijelovi na kalupu su poprimili oblik sličan prvobitnim cipelama te je analizom ispup-
čenih dijelova na rubnom djelu tabanice zaključeno da je vjerojatno ipak postojala peta nepoznatog
oblika i dimenzija. Peta je mogla biti u obliku potkovice, izrađena od metala ili puna, izrađena od
drva. Obje vrste peta na jednak način su se fiksirale na kožnu podlogu. Osam izbočina zatečenih
na kožnom dijelu tabanice (Slika 103.), koje se nalaze uz rubni dio pete, dokaz su o postojanju bilo
metalne potkovaste pete, bilo pune drvene pete. U sredini svake izbočine nalazi se manji korozivni
element te djelić tkanine, što upućuje na to da je peta na tim mjestima bila fiksirana za kožnu pod-
logu odnosno da je bila fiksirana uz šav koji je spajao petu i međuđon.

Rekonstrukcija cipela 16. stoljeća iz Žumberka

Nakon proučavanja fragmenata kožnih dijelova i tehnologije izrade cipela posao rekonstrukcije
povjeren je postolaru g. Igoru Kruh Vuku iz Opančarskog obrta Kruh Vuk iz Ivanić Grada koji
se bavi izradom rekonstrukcije tradicijske i povijesne obuće. Ovaj opančarski obrt nalazi se na
listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara pri Ministarstvu kulture. G. Kruh Vuk izradio je

Slika 105. Probni primjerak cipele i prilagođeni
kalup.
Fig. 105. Test sample of the shoe and the adjusted
mould.

Kožne cipele plemkinje iz kripte 85

Slika 106. Rekonstruirane cipele.
Fig. 106. Reconstructed shoes.

86 sandra juranić

probni primjerak cipele i kalupa kako bi detaljno razradio tehnologiju izrade cipele 16. stoljeća. Na
temelju dobivenih informacija izradila se idealna rekonstrukcija cipela koristeći materijale najslič-
nije originalu kao što je vegetabilno štavljena janjeća koža, zečje tutkalo i laneni konac. Radovi na
rekonstrukciji cipele započeli su izradom krojnih dijelova prema pronađenim originalnim ostacima
cipele pokojnika (Slika 104.).

Krojni su dijelovi zatim preneseni na vegetabilno štavljenu kozju kožu koja je odabrana kako bi
bila najsličnija originalu. Kako bi se pravilno izradila cipela prema originalu bilo je potrebno izra-
diti drveni kalup. Bio je dovoljan jedan kalup jer u to vrijeme nije bilo lijevih i desnih cipela. Isko-
ristio se postojeći opančarski kalup broj 36 (zbog najsličnijeg izgleda i veličine prema originalu).
Kalup se morao prilagoditi zbog pretpostavke da je ona imala lagano uzdignuti prednji dio (Slika
105.).

Nakon označavanja šava, krojni bi se dio namočio kako bi koža postala podatna za šivanje. Izbu-
šene rupice su se potom prošivale lanenim koncem. Nakon toga slijedi faza postavljanja na kalup
kako bi se upotpunio oblik cipele. Nakon svih šivanja lijepio se đon za međuđon sa zečjim tutka-
lom. Izrađena je i drvena peta također s pretpostavkom da je ona bila pričvršćena uz šav koji je
spajao petu i međuđon prema priloženoj shemi (Slika 106.).

Kožne cipele plemkinje iz kripte 87

Što smo saznali i što još trebamo znati

Ana Azinović Bebek

Slika 107. Barokni zidani pil. Udaljena oko 8 km sjeverozapadno od Kostanjevca, središta današnje općine Žumberak, nalazi se
Fig. 107. Baroque brick pillar. crkva sv. Nikole biskupa. Smještena u selu Žumberak na oko 300 metara nadmorske visine, crkva je
sjedište župe koja broji oko 130 vjernika te obuhvaća područje Kupčine Žumberačke, Stupa, Žama-
rije, Željeznog Žumberačkog, Velikog Vrha, Markušića i Bartakovića. Crkva danas nije u funkciji pa
župom upravlja župa Pribić, odnosno Jastrebarski dekanat Zagrebačke nadbiskupije.

Crkva sv. Nikole srednjovjekovna je građevina sa sačuvanim tragovima gotike i baroknim inven-
tarom. Na temelju sačuvanih povijesnih vrela moguće je zaključiti kako je upravo crkva sv. Nikole
biskupa žumberačka crkva (Sicherberch) koja se spominje u popisu župa Akvilejske patrijaršije iz
1296. godine. Crkva sv. Nikole vjerojatno je izgrađena tijekom druge polovice 13. stoljeća kao žu-
pna crkva žumberačkog vlastelinstva knezova Spanheima. Crkva se pod punim nazivom spominje
u ispravi iz 1349. godine, vezanoj uz spor oko crkvene desetine, kao crkva sv. Nikole u Žumberku
(sancti Nicolai de Syhembergh).

U blizini crkve nalazi se barokni zidani pil gdje su se prema tradiciji izvršavale kazne (Slika 107.).
U župi se nalaze i dvije kapele, kapela sv. Roka u Žumberačkoj Kupčini koja je nekada bila vojna
kapela, i kapela Srca Isusova u Markušićima.
Na uzvisini iznad crkve sv. Nikole biskupa nalaze se ostaci grada Žumberka (Sicherberg), koji se
po prvi puta spominje 1265. godine u ispravi koruškoga grofa i kranjskoga gospodara Ulrika III.
Spanheima, kojom je on darovao neke posjede cistercitskoj opatiji u Kostanjevici na Krki kao za-
dužbinu za sebe i članove svoje obitelji. Na temelju poznatih podataka, slovenski je povjesničar
M. Kosi pretpostavio kako je grad izgrađen tijekom prve polovice 13. stoljeća, kada je kolonizacija
Žumberačke gore bila u punom jeku, o čemu svjedoči sačuvana darovnica kojom je cistercitskom
samostanu u Kostanjevici darovano pedeset kmetova na Žumberku. U 16. stoljeću Žumberak je dio
protuosmanskoga obrambenog sustava Kranjske. Bio je sjedište kapetana žumberačkih uskoka, a
1793. stradao je od požara. U potpunosti je razgrađen polovinom 20. stoljeća kad je izgrađena nova
zgrada škole u Kupčini Žumberačkoj. Rijetki sačuvani ostaci nekadašnjeg grada danas su obrasli
vegetacijom i teško dostupni (Slika 108.).
Arheološka istraživanja oko crkve sv. Nikole biskupa pomogla su u tumačenju u Hrvatskoj sla-
bo poznatog novovjekovnog načina života i običaja. Do sada su istražena 254 groba iz kojih čitamo
odnos prema životu i smrti tadašnjih stanovnika Žumberka. Doznali smo o raznim građevnim in-
tervencijama na crkvi sv. Nikole biskupa i povijesnim prilikama kroz cijelo vrijeme upotrebe crkve
i groblja. Nesumnjivo je crkva sv. Nikole biskupa činila cjelinu sa starim gradom Sicherbergom od

88 ana azinović bebek



samog osnivanja. Arhivska istraživanja pomogla su u tumačenju i determinira-
nju različitih povijesnih okolnosti u kojima se našlo stanovništvo ovog kraja.

Slika 108. Ostaci starog grada Sicherberga Crkva sv. Nikole biskupa od osnutka do početka 16. stoljeća
početkom 20. stoljeća. U desnom kutu vidi se
crkva sv. Nikole biskupa. Na temelju sačuvanih vrela moguće je pretpostaviti kako se izgradnja crkve
Fig. 108. Remains of Sicherberg Castle in the može povezati s organizacijom žumberačkog vlastelinstva tijekom druge
early 20th century. The church of St. Nicholas polovice 13. stoljeća. Kolonizaciju Žumberačkog gorja provodili su njemački
the Bishop can be seen in the righthand corner. knezovi od druge polovine 12. stoljeća. Do tada je područje Žumberačkog gorja
predstavljalo pogranično područje između Ugarskog Kraljevstva i Njemačkog
Carstva. Od polovine 14. stoljeća žumberačko se vlastelinstvo nalazilo u vla-
sništvu obitelji Žumberačkih. U arhivskim izvorima čitamo podatke o sedam
mlinova na rijeci Kupčini, o 126 selišta, ljudi se bave uzgojem pšenice, raži,
boba i vinove loze, kao i kokoši, ovaca i svinja.

Žumberačko vlastelinstvo početkom 16. stoljeća u zakup uzima hrvatski
plemić Ivan Kobasić podrijetlom iz okolice Bihaća. Upravo u tom razdoblju
započelo je doseljavanje uskoka. Proces naseljavanja uskoka dovršen je
sredinom 16. stoljeća, kada je pod vodstvom Ivana Lenkovića osnovana
uskočka kapetanija sa sjedištem u starom gradu Sicherbergu. Prema
procjenama povjesničara u to doba je na području Žumberka živjelo oko
750 uskoka, što je predstavljalo populacijski maksimum s obzirom na
gospodarske mogućnosti naseljenog područja. Najvažniji segment uskočkog
gospodarstva bilo je stočarstvo, kao i plaćena vojna služba. Većina uskoka
pripadala je istočnom obredu što je značajno promijenilo vjersku strukturu
Žumberka. Unatoč tome, suživot grkokatolika i rimokatolika odvijao se
bez većih problema. Katoličke crkve jednako su koristili grkokatolici kao i
rimokatolici sve do početka 17. stoljeća i osnivanja Marčanske eparhije, kada
se tradicionalno datira izgradnja najstarijih grkokatoličkih crkvi u Budinjaku,
Badovincima, Radatovićima i Mrzlom Polju. Prema dosadašnjim spoznajama i popisu selišta
s grkokatoličkim stanovništvom crkva sv. Nikole biskupa služila je uglavnom rimokatoličkom
stanovništvu, iako ne možemo odbaciti mogućnost da su na groblju oko nje sahranjeni i pripadnici
grkokatoličkog obreda (Slika 109.).
Početak ukopavanja na groblju oko crkve sv. Nikole biskupa trenutno možemo ograničiti na
prvu polovinu 14. stoljeća. Znamo da se crkva spominje u izvorima 14. stoljeća. Za sada 14. stoljeću
možemo pripisati nekoliko pokretnih nalaza (kamene profilacije, ulomci gotičkih stakala, majolič-
ki ulomci keramike i ostruga) kao i četrnaest grobova koji zadržavaju pravilnu orijentaciju, s gla-
vom na zapadu, za razliku od ostalih koji prate nepravilnu orijentaciju crkve SZ - JI i JI - SZ. Gro-
bovi 14. i 15. stoljeća uglavnom nemaju nalaza, ili imaju samo prsten, gumb ili iglu za povezivanje
mrtvačkog platna. Pokojnici su ukapani u zemljane rake umotani u mrtvačko platno (Slika 110.), od
kojeg najčešće pronađemo samo iglu kojom se platno zašilo, ili su sahranjeni u drvenim ljesovima,
od kojih ponekad ostanu tragovi drvenih dasaka i čavala. Od 16. stoljeća možemo pratiti promjene
u grobnim nalazima kojima možemo tumačiti određene društvene i povijesne promjene.
Iako je crkva sv. Nikole biskupa kroz stoljeća doživjela brojne preinake, njeno svetište i lađa, tj.
osnovi volumen crkve ostali su nepromijenjeni od samog početka. Srednjovjekovnoj fazi gradnje
pripadaju bogato profilirani kameni šiljatolučni portal glavnog pročelja te zazidani gotički šilja-
tolučni prozori poligonalnog svetišta. Ukošene bočne stranice tih prozora oslikane su geometrij-
skim motivom kvadara dijagonalno podijeljenih na crvena i svijetlosiva polja, koje nalazimo i na
spojevima svetišnih pročelja i na uglovima lađe. Šiljatolučni otvori utvrđeni su i u jugozapadnom i
sjeveroistočnom zidu lađe. Pronađen je i otvor vrata koji je povezivao lađu sa starijom sakristijom,
koji je vjerojatno zazidan u baroknoj obnovi. U jugozapadnom zidu lađe je pronađena gotička ku-

90 ana azinović bebek

stodija. Najstariji pronađeni pod, koji pripisujemo gotičkoj fazi, izveden je u vapnenom estrihu, vrlo
zaglađene površine. Pretpostavlja se da je u toj najranijoj fazi svetište već bilo svođeno, s kamenim
profiliranim rebrima, koji su pronađeni tijekom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, a ko-
rišteni su kao građevni materijal u kasnijim arhitektonskim preinakama svetišta.

Najljepši dokaz funkcioniranja crkve u kasnosrednjovjekovnoj fazi pronađen je na jugozapad-
nom zidu svetišta, desno od vrata današnje sakristije. Otkriven je oslik s motivom anđela u fron-
talnom položaju kraj kojeg se nalaze ljestve. Ikonografski motiv anđela pored ljestvi vežemo uz san
starozavjetnog patrijarha Jakova. Ljestve koje se protežu od zemlje do neba i anđeli koji po ljestva-
ma silaze i uzlaze predstavljaju Božje obećanje blagoslova, saveza, i posjeda obećane zemlje kao
i brojnog potomstva. Ovo je jedini poznati prikaz tog motiva u srednjovjekovnom zidnom slikar-
stvu kontinentalne Hrvatske. Tragovi istovjetnog slikanog sloja otkriveni su i na drugim mjestima
u svetištu, kao i na desnoj strani trijumfalnog luka, što svakako upućuje na zaključak kako su veći
dio svetišta i trijumfalni luk bili ukrašeni ovim slikanim slojem.

Crkva sv. Nikole biskupa od 16. stoljeća do danas Slika 109. Karta Žumberka s označenim
rimokatoličkim (žuto) i grkokatoličkim (crveno)
Promjene koje nastupaju u 16. stoljeću nisu toliko vezane uz doseljavanje uskoka na Žumberačko naseljima.
gorje, koliko uz opće crkveno povijesne prilike. Naime, promjene koje se uočavaju u grobnim obi- Fig. 109. Map of Žumberak with Roman-Catholic
čajima vezane su poglavito uz posttridentsku pobožnost. Najveći događaj novovjekog kršćanstva (marked yellow) and Greek-Catholic (marked
svakako je Tridentski koncil. Održan je u tri koncilska razdoblja u Tridentu, od 1545. do 1563. godi- red) settlements.
ne, kao odgovor na Reformaciju. Zaključci Koncila bave se unutarnjim uređenjem crkvenih pitanja
(npr. donošenje nauka o dvama izvorima vjere – prema katolicima to su Sveto pismo i predaja, za Slika 110. Prikaz umatanja tijela pokojnika u platno.
razliku od protestanata koji priznaju samo Sveto pismo, nauka o sakramentima, transsupstancija- Fig. 110. Depiction of the shrouding of the body.
ciji, dekreta o čistilištu, oprostu, štovanju svetaca, relikvija i uporabi slika). Osim što se bavio unu-
tar crkvenim pitanjima, Tridentski koncil postavio je i smjernice o gradnji crkava, njihovom izgledu
i unutarnjem uređenju koji su se trebali držati liturgijskih kanona, ali i približiti vjeru puku. Veliki
val katoličke obnove trebao je izbrisati pučka vjerovanja i običaje prenesene iz srednjeg vijeka.
Dijelom je to i bilo uspješno jer su se, kao i mnogo puta do sada, pučka vjerovanja i narodni običaji

Što smo saznali i što još trebamo znati 91

Slika 111. Procesija bratovštine iz 17. stoljeća. spojili s katoličkom pobožnošću u tzv. pučku pobožnost te naglašeno štovanje Majke Božje kroz
Fig. 111. Procession of a 17th-century fraternity. hodočašća i bratovštine (Slika 111.).

Slika 112. Idejna rekonstrukcija odjeće i obuće Kako na području Hrvatske, pa tako i Žumberka, ne postoji stvarna opasnost od reformacijskog
pokojnice iz kripte. nauka, posttridentsku pobožnost vežemo uz val arhitektonske obnove crkava u 17. stoljeću, duhov-
Fig. 112. Possible reconstruction of clothes and nu obnovu kao i borbu protiv stalne osmanske opasnosti. Ta se opasnost očitovala više u brizi za
footwear of the woman buried in the crypt. narod za kojeg je trebalo duhovno skrbiti i pomagati. Prema vizitacijama iz tog doba čitamo o lo-
šem stanju crkava i župa u Zagrebačkoj biskupiji, kao i stalnoj brizi za narod pritisnut neimaštinom
Slika 113. Idejna rekonstrukcija ukopa djevojčice. i ratnim stanjem. Crkva sv. Nikole biskupa obnovljena je 1643. godine, što je zapisano na unutarnjoj
Fig. 113. Possible reconstruction of the burial of strani trijumfalnog luka. Tijekom barokne obnove podiže se pod, koji je načinjen od opeke, zatva-
the girl. raju se gotički prozori, a kutevi stranica svetišta su naglašeni zidanim lezenama. Tijekom arheo-
loških istraživanja svetišta pronađena je kripta s dva ukopa koji najvjerojatnije datiraju u vrijeme
obnove crkve. U sjeveroistočnom zidu svetišta, otkriven je uski otvor koji je vjerojatno služio kao
veza između nekadašnje starije sakristije i svetišta, odnosno propovjedaonice, a zazidan je u drugoj
polovici 19. stoljeća.

Baroknoj obnovi pripada iluzionistički arhitektonsko-figuralni oslik s centralnim prikazom sv.
Nikole biskupa i svetih Petra i Pavla sa svojim atributima u svetištu. Posebno je zanimljiv podatak
kako je oslik dva puta rađen jer nije bila pogođena njegova pozicija.

Prilikom istraživanja u svetištu 2010. godine pronađena je kripta. Pri gradnji kripte probijen je
pod načinjen od uglačanog vapnenog estriha što je sugeriralo da je rađena naknadno, a ne pri grad-
nji same crkve. Kako je iznad nje identificiran opečni pod, koji vežemo uz baroknu obnovu crkve,
možemo pretpostaviti izgradnju kripte u vrijeme te barokne obnove, odnosno sredinom 17. stolje-
ća. U kripti su pronađena dva lijesa, veći ukrašen crno slikanim trokutima i manji, bez ukrasa. Oba
su lijesa izuzetno dobar tesarski rad i relativno dobro uščuvani. U većem lijesu sahranjena je žena
stara 45 – 60 godina od koje su ostali očuvani svileni prsluk, kožne cipele, krunica s medaljicom iz
Loreta, malim križem i privjeskom u obliku ključa, kao i veliki tzv. ukopni križ. Također su ostali
očuvani ostaci jastuka (piljevina i tkanina jastučnice) kao i marame (Slika 112.).

U manjem je lijesu sahranjena djevojčica u dobi od oko 4 godine. Njezina glava bila je povijena
maramom, a ruke sklopljene u molitvi i zavezane mašnom (Slika 113.). Također je nađen i jedan vo-
doravno profilirani brončani prsten, koji djevojčica nije nosila za života jer je prevelik za njene pr-
ste, iz čega zaključujemo da joj je stavljen u lijes kao prilog.

Prvotne antropološke analize odredile su odraslu osobu kao muškarca, što nam je predstavljalo
velike probleme pri interpretiranju odjeće i obuće pronađene u lijesu. Tek nakon provedene DNK
analize u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", gdje je odra-

92 ana azinović bebek



Slika 114. Prikaz crkve sv. Nikole biskupa iz 17. sla osoba označena kao žena u srodstvu s djevojčicom pronađenom u
stoljeća, uvećani prikaz Pieronijeve vedute. drugom lijesu, svi dobiveni podaci mogli su se ispreplesti u prihvatljivu
Fig. 114. A 17th-century depiction of the church of priču. Danas s velikom sigurnošću tvrdimo da je ukopana žena bila pri-
St. Nicholas the Bishop, enlargement of Pieroni’s padnica visokog plemstva, sahranjena negdje polovinom 17. ili počet-
panorama. kom 18. stoljeća, odjevena u luksuzni svileni prsluk izrađen u talijan-
skoj ili francuskoj radionici, ukrašena pamučnom maramom bojanom
tzv. turskom crvenom bojom, u kožnim cipelama čiju izradu možemo
sigurno smjestiti najkasnije u 17. stoljeće. S obzirom na nabožne pred-
mete s kojima je sahranjena, znamo da je bila katolkinja, koja je vjero-
jatno bila na hodočašću u Loreto. O djevojčici možemo samo zaključiti
da je bila sahranjena u skladu s običajima 17. i 18. stoljeća. Posebno se to
odnosi na povijanje ruku ukrasnom mašnom i na maramu oko glave, a
zahvaljujući DNK analizi znamo da je također bila pripadnica visokog
plemstva. Iako je pregledano svo dostupno arhivsko gradivo, nažalost
nismo uspjeli saznati o kojim je dvjema plemkinjama riječ. Prema do-
stupnim podacima moglo bi se raditi o Mariji Euzebiji Drašković, rođe-
noj oko 1625. godine, umrloj 1650. godine ili Mariji Sofiji Löbl (umrloj
1676.), supruzi bana Nikole VII Zrinskoga (čiji brat Petar IV Zrinski je
bio žumberački kapetan od 1647. – 1659. godine) i djevojčici Mariji Te-
reziji Barbari rođ. 1655. godine, umrloj u dobi od 3 godine, tj. 1658. godi-
ne kao kćerki Sofije i nećakinji Marije Euzebije. Nažalost, podaci o njihovom mjestu ukopa su nam
nepoznati. U tom razdoblju žumberački kapetani bili su i Juraj Frankopan Tržački (1659. – 1661.),
Ivan Ernest Paradajzer (1661. – 1687.), Grof Ferdinand Herberstein (1690. – 1691.) i Ivan Vilim
Kušlan (1691. – 1711.) pa bi možda pokojnice iz kripte mogle biti u srodstvu s nekim od njih. Ostaje
nam daljnje detaljno istraživanje izvora kako bismo riješili ovu nepoznanicu.
Periodu obnove barokne crkve vjerojatno pripada i kosturnica koja se nalazi sa SI strane crkve,
ispod stare sakristije. Tome u prilog idu klesanci kojima je građena, a koji na sebi imaju tragove
žbuke i naliča te su očito sekundarno upotrijebljeni za zidanje. U matici umrlih 1819. godine spomi-
nje se kripta župe sv. Nikole. Iz opisa nije jasno radi li se o kripti u crkvi ili se radi o kosturnici kraj
crkve. Vizitacija iz 1821. godine kaže da crkva nema kriptu, već osuarij ispod sakristije. U kostur-
nici su bili nabacani kosturni ostaci pokojnika bez ikakvog reda ili obilježavanja. Kako postoji više
legendi među mještanima o kojim se pokojnicima radi (Napoleonovi vojnici i sl.), odlučili smo u
potpunosti urediti kosturnicu i napraviti dostupne znanstvene analize koje će nam pomoći u inter-
pretaciji. Rađene su analize spola, dobi i eventualne patologije koje su se mogle odrediti na kostima
lubanje i dugim kostima. Ukupno su izdvojene 223 osobe, od čega je uspješno određeno 30 djece, 85
muškaraca i 75 žena. Veliki broj, gotovo četvrtina, lubanja i odraslih i djece imalo je zarasle traume
na lijevoj strani glave, koje su posljedica proživljenog nasilja. Kako su ljudi većinom dešnjaci, tako
se traume nalaze na lijevoj strani glave napadnutih. Inače je dječja populacija pošteđena nasilja ove
vrste, međutim na Žumberku to nije slučaj. Za sada ostaje pitanje je li se namjerno nasilje odvija-
lo unutar populacije ili je li bila riječ o nekom vanjskom neprijatelju. Još uvijek dvojimo radi li se o
kosturnim ostacima koji su sukcesivno ukopavani u kosturnicu ili se radi o ostacima pokojnika koji
su tu sekundarno spremani zbog novih ukopa na groblju. Najvjerojatnije su to pokojnici koji su pre-
mješteni s prostora groblja pri gradnji nove sakristije s JZ strane svetišta. Prema nalazima prona-
đenim u sakristiji tijekom uređivanja, ne možemo na žalost odrediti starost pokojnika jer se ti na-
lazi datiraju od 14. pa sve do 19. stoljeća.
Arhivski izvori za crkvu sv. Nikole biskupa od 18. stoljeća nešto su brojniji nego oni iz kasnog
srednjeg vijeka. Kako je crkva administrativno pripadala nadbiskupiji u Gorici, ostalo nam je neko-
liko vizitacija iz kojih saznajemo i o stanju crkve kao i demografske podatke o župi. Tako tijekom
vizitacije u ljeto 1757. godine, saznajemo da je župna crkva u ruševnome stanju, da se gradi i ob-

94 ana azinović bebek

navlja te da se da ima 17 filijalnih kapela (Slika 114.). Također se navodi da u župi ima 1300 katoli- Slika 115. Prostor groblja tijekom arheoloških
ka i 2000 unijata koji imaju svoga svećenika, da se navedene godine u zakonitome braku rodilo 72 istraživanja.
djece, od kojih nijedno nije umrlo bez krštenja, da se 15 parova zakonito vjenčalo, da u župi nema Fig. 115. The cemetery during the archaeological
skandala te da nitko nije pod sumnjom kao nevjernik. Od kraja 18. stoljeća župa administrativno investigation.
pripada Zagrebačkoj biskupiji. Druga polovina 18. stoljeća dosta je teška za samu crkvu sv. Nikole
biskupa. U izvorima čitamo o stalnim popravcima, o nedostatku novca, o lošem stanju i siromaš-
tvu župe, čak se razmišljalo i o napuštanju crkve. U ovom razdoblju bilježimo i nekoliko obnova
zvonika. Ipak, austrijska nadvojvotkinja Marija Terezija darovala je novac za obnovu crkve 1769.
godine uz obvezu održavanja obreda za habsburšku vladarsku lozu pa je tako crkva i dalje bila na
korist župljanima.

U ovo vrijeme jenjava opasnost od osmanskih napada, a Vojna krajina gubi svoje značenje. Po-
dručje Žumberka ostalo je pod jedinstvenom vojnom upravom sve do razvojačenja Vojne krajine
1881. godine, kada je priključeno Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Crkva je u 19. stoljeću dva puta obnavljana o čemu postoje zapisi na zidovima. Jedna je obnova iz
1871. godine, a druga i posljednja, samo dvadesetak godina kasnije iz 1894. godine, zbog stradanja
u potresu 1880. godine. Tom je prilikom izgrađena i nova sakristija s JZ strane svetišta. Današnji
izgled crkve rezultat je posljednje obnove. U potresu je stradao i stari grad Sicherberg čija se građa
iskoristila za gradnju škole u Kupčini Žumberačkoj 1947. godine.

U 20. stoljeću crkva i župa su u funkciji, međutim problemi s vlagom i narušenom statikom i da-
lje su trajni. Iz tog razloga je izvedena drenaža, nažalost vrlo nestručno, što je dovelo do ozbiljnih
problema. Hrvatski restauratorski zavod uključio se u obnovu crkve 2004. godine s ciljem prezen-
tacije i ponovnog stavljanja crkve u funkciju. Nažalost, od 2015. godine više se ne dobivaju sredstva
za obnovu pa tako crkva nije u funkciji, a župom upravlja župa Pribić.

Arheološkim istraživanjima groblja saznali smo brojne podatke kojima možemo upotpuniti sliku
slabo poznatog kasnosrednjovjekovnog i novovjekovnog razdoblja na Žumberku (Slika 115.). Nivo
hodne površine iz vremena ukopavanja u ovo groblje niži je od današnjeg oko 1 m. Za sada imamo
dva grobljanska zida koja se spajaju u JI kutu. Groblje oko crkve prestaje biti u upotrebi premješta-

Što smo saznali i što još trebamo znati 95



njem na malo dalju lokaciju (vizitacija iz 1821.godine opisuje groblje na 1/5 sata hoda udaljeno od Slika 116. Nacrt s označenim dvojnim ukopima na
crkve – s obzirom na to da ga opisuje znači da se već neko vrijeme koristi) vjerojatno od kraja 18. prostoru groblja.
stoljeća. Nalazi pronađeni u grobovima potvrđuju nam gornju dataciju groblja oko crkve, dok donja Fig. 116. Ground plan of the cemetery with dual
još nije potvrđena. Prema nalazima iz grobova i nalazima oko crkve, kao i prema povijesnim izvo- burials marked.
rima, to može biti 14. stoljeće, međutim ostaje još istražiti veći prostor groblja, kako bi mogli dobiti
točan podatak o počecima ukopavanja na groblju oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku. Slika 117. Postotak muškaraca, žena i djece na
groblju sv. Nikole biskupa.
Do sada su istražena 254 groba smještena s južne i jugoistočne strane crkve sv. Nikole biskupa. Fig. 117. Percentages of men, women and children
Teren pada od zapada prema istoku, a groblje je položeno na terasama. Grobovi su vrlo neuredno in the cemetery of St. Nicholas the Bishop.
ukopavani, bez pravilne orijentacije, tj. pratilo se nepravilnu orijentaciju crkve koja je SZ – JI. S ob-
zirom na brojna presijecanja grobova, može se pretpostaviti da nisu bili obilježeni. Slika 118. Dvije identične medaljice sv. Benedikta
s krivo napisanim natpisom.
Položaj ruku također varira, od ravno ispruženih uz tijelo, prekriženih na zdjelici, prekriženih Fig. 118. Two identical medals of St. Benedict with
na trbuhu do prekriženih na prsima s primjerima gdje je jedna od ruku ispružena uz tijelo. Čini se erroneous inscription.
da su najstariji ukopi imali ruke prekrižene na prsima u molitvi, a u mlađem horizontu ruke su ve-
ćinom ravno ispružene. Zabilježena su četiri dvojna groba, u tri su bili pokopani vjerojatno majka i
dijete, a u jednome dvoje djece (Slika 116.).

Na do sad analiziranim novovjekovnim grobljima kontinentalne Hrvatske nije zamijećena pra-
vilnost u distribuciju prema spolu. Na žumberačkom groblju spol je određen na 233 od 247 kostu-
ra (62 djece, 74 žene te 97 muškaraca), dok se kod preostalih kostura spol nije mogao odrediti sa
sigurnošću. Žumberačko groblje, sa samo 25% ukopane djece, pomalo odudara od uobičajene slike
novovjekovnih grobalja. Možda će se postotak na žumberačkom groblju povećati kada se istraži ci-
jela površina groblja. Muškaraca je za sada 39%, žena 30%, a neodredivo je 6% (Slika 46. i 117.).

Ukop fetusa u posudi novost je na ovome groblju. Taj običaj zabilježen do sada na još tri kasno-
srednjovjekovna i novovjekovna groblja u Hrvatskoj, a vjerojatno se radilo o neželjenim trudnoća-
ma pošto je na sva tri primjera ukop obavljen izvan posvećenog dijela groblja.

Koliko se za sada može primijetiti, pokojnici su sahranjivani ili u rake ili u drvene sanduke, a dr-
veni sanduci dominiraju. Zanimljivo je da su nalazi željeznih igala za mrtvačko platno nađeni i u
grobovima u ljesovima i u grobovima u rakama, što bi moglo značiti da ukop u lijesu nije nužno is-
ključivao i povijanje pokojnika u mrtvačko platno.

Što smo saznali i što još trebamo znati 97

Slika 119. Karta hodočasničkih mjesta Žumberčana Većina nalaza pronađena je u grobovima, a dio je nađen za vrijeme istraživanja groblja, međutim
u 17. i 18. stoljeću. nisu bili dio grobnih cjelina. Gotovo polovica grobova imala je nalaze, a polovicu tih nalaza čine
Fig. 119. Map of pilgrimage destinations of the nabožni predmeti. Grobovi s većim bojem nalaza ne mogu se uzeti kao dokaz bogatstva i boljeg
population of Žumberak in the 17th and 18th statusa pokojnika, jer nam je poznato da se ponekad i bogate osobe sahranjuju bez ikakvih priloga
centuries. u grobu. Od osobnog nakita nađeni su broševi, koji su novost na novovjekovnim grobljima, ukrasne
igle i prsteni te vrlo rijetko ogrlice. Od funkcionalnih dijelova odjeće i obuće nađeni su okovi ve-
zica, potkove cipela, okovi pojasa, kopčice „baba i deda“, gumbi te pojasne kopče i pređice. Od na-
božnih predmeta nađeni su medaljice, križevi, brevari i krunice. Ukupno je na Žumberku do 2014.
godine pronađeno 89 nabožnih predmeta, 56 medaljica, 17 križeva, devet krunica, šest brevara i je-
dan hodočasnički privjesak. Nalazi iz 2015. i 2016. godine još uvijek se obrađuju.

Omiljena medaljica Žumberčana je ona sv. Benedikta, do sada ih je obrađeno 30. Posebno su za-
nimljive dvije identične medaljice jedna iz groba 20 i jedna iz groba 47. Obje imaju krivo napisan
natpis na licu medaljice (CRVX S P E ENDICTI, umjesto CRVX SP BENEDICTI). Očito je da su dvije
različite osobe nabavile identične medaljice, bilo kod putujućih trgovaca na sajmu, bilo na nekom
hodočašću (Slika 118.).

Hodočasničku aktivnost stanovnika Žumberka potvrđuju medaljice iz Loreta, Mariazella, Maria
Taferla, Dorfena, Wiesa, Kölna, Maria Triberga, Gorizije i Trsata (Slika 119.). Inače su medaljice iz
hrvatskih hodočasničkih mjesta vrlo rijetke. Do sada su evidentirane medaljice iz Trsata na groblju
u Rijeci, koje možemo svrstati u lokalnu pobožnost, a ne nužno u hodočašće. Jedina prava potvrda
hodočasničke aktivnosti u hrvatska hodočasnička svetišta bila bi ova trstaska medaljica iz Žumber-
ka i remetska medaljica nađena u Kamenskom.

Osim ovih medaljica nađeni su gotovo svi primjerci osnovnih grupa medaljica (medaljica s prika-
zom Isusa i Marije, medaljice s prikazom arma Christi, medaljice s prikazom Krunjenja Marijinog,
medaljice s prikazima svetaca – sv. Antun Padovanski, sv. Juraj. sv. Mihovil itd.).

Križevi i krunice zastupljeni su u nešto manjem broju nego medaljice. Za razliku od križeva i
medaljica koji su gotovo uvijek religioznog karaktera i vrlo osobne prirode, krunice su ipak uz svoju

98 ana azinović bebek

religioznu namjenu i ukrasno-statusni simbol. Često se poklanjaju za vjenčanja, rođendane i važne Slika 120. Prikaz nošenja muške tzv. zehner krunice
događaje (takve su obično kvalitetnije izrade), a s obzirom na svoju veću ili manju dopadljivost mi- i ženske krunice s preko 30 zrna.
ješaju religioznost i potrebu za ukrašavanjem. U 17. i 18. stoljeću postaju omiljeni votivni dar vjer- Fig. 120. Depiction of the ways in which the male
nika raznim svetištima jer predstavljaju individualnost, vjeru, religioznost i ures. Do sada je svega rosary (zehner) and the female rosary, with more
devet obrađenih krunica, a nađena je i veća količina ukrasnih zrna koja su se nosila uz medaljice i than 30 beads, were worn.
križeve. Uvriježeno je mišljenje kako krunice do 10 zrna, tzv. zehneri definiraju muške običaje iz 17.
stoljeća, a velike krunice s preko 30 zrna ženske običaje (Slika 120). Međutim i jedne i druge kruni-
ce nalazimo i u ženskim i u muškim grobovima.

Do sada je obrađeno 17 križeva, najviše je vitam praesta križeva i onih jednostavnih s trolisnim
završecima. Većinom su križevi bili su nošeni kao završeci krunica, a jedan velik tzv. ukopni križ
svjedok je običaja pri sahranjivanju osoba boljeg socijalnog statusa. Među nabožnim predmetima
ističe se nalaz šest brevara. Brevari su rijedak nalaz u novovjekovnim grobovima, datiraju se u 18.
stoljeće, a mogu se tumačiti kao uspomene s hodočašća jer znamo da su produkt njemačkih franje-
vačkih samostana. Posebno je zanimljiv ovalni brevar koji je sadržavao tekstove molitvi i blagoslo-
va, hodočasničku medaljicu iz Gorizije i vunenu tkaninu. Vrlo sličan takav nađen je i u crkvi sv. Te-
odora u Puli.

Žumberački novovjekovni nalazi dio su uobičajene distribucije na do sada istraženim novovje­
kovnim grobljima kontinentalne Hrvatske.

Prema svim ovim podacima zaključujemo da su se ukopi odvijali pod okriljem katoličke crkve,
pokojnici su umatani u mrtvačka platna koja su potom bila zašivena, oni bogatiji vjerojatno su se
potom stavljali u ljesove pa u zemlju, dok su siromašniji ukopavani bez lijesa, samo u zemljane
rake. Grobovi nisu bili obilježeni, ili su bili obilježeni samo humkom koji se slegao, ili drvenim kri-
žem koji je propao. Iz toga razloga nalazimo jako puno presječenih ukopa koji na prvi pogled mogu
izgledati kao nemarni, međutim oni su u skladu s vjerovanjima i običajima novovjekovnog razdo-
blja kada je odnos prema smrti nešto drugačiji od današnjeg. Smrt je općeprihvaćena, sastavni je
dio života, predstavlja samo trenutak prelaska u život vječni i nema potrebe za obilascima groblja
kao što to mi danas radimo. Groblja su bila uključena u svakodnevni život bilo da su se na njima
održavali sajmovi, predstave ili vodila stoka na ispašu. Početak novog vijeka razdoblje je kada fo-
kus s vlastite smrti prelazi na smrt bližnjih, a taj proces završava krajem novog vijeka premješta-
njem grobalja iz urbanih sredina i zabranom ukopavanja oko crkvi. Tako se i krajem 18. stoljeća
groblje crkve sv. Nikole biskupa premješta na malo dalju lokaciju (Slika 121.).

Ruke su najčešće ispružene uz tijelo, što možemo vezati uz ukope u mrtvačkom platnu, ili su
prekrižene u molitvi. Dubina ukopa varira i ovisi o padu terena. Ponekad je ona svega 30 cm, a po-
nekad gotovo 2 metra. Osim u grobovima pronađeni su ukopi u kosturnici i kripti u svetištu. Pre-
ma običajima onog vremena u kripti su se mogli ukopati samo svećenstvo i plemstvo. S obzirom na
to da se radi o ženskim osobama, sigurni smo da je riječ o plemkinjama. Starija žena imala je i tzv.
ukopni križ. Pokojnici su se prije sprovoda izlagali na odru u crkvi gdje su u rukama držali velike
križeve. Samo su bogati sahranjeni s takvim križevima, a za one koji si to nisu mogli priuštiti, po-
stojao je jedan zajednički križ samo za izlaganje.

Do sada smo identificirali svega četiri dvojna ukopa. U tri groba su ukopani vjerojatno majka i
dijete, a u jednom je ukopano dvoje djece.

Odrasli su najčešće umirali u životnoj dobi od 30 – 45 godina, a djeca u dobi od 2 – 5 godina.
Ipak, za sada je smrtnost djece na žumberačkom groblju manja u odnosu na ostala novovjekovna
groblja kontinentalne Hrvatske. Kvaliteta života Žumberčana u novom vijeku u skladu je s pozna-
tim podacima s drugih arheološki istraženih grobalja. Teško su fizički radili, njih oko 20% bilo je
neishranjeno, imali su puno karijesa, a nesretni slučajevi završavali su frakturama kostiju, koje su
bile više ili manje uspješno zaliječene. Među grobovima istraženima na arealu groblja samo su na
jednom kosturu zabilježeni tragovi teških fizičkih trauma (ubojstvo). Za razliku od toga, u kostur-
nici pokraj crkve na četvrtini analiziranih kostiju primijećeni su tragovi namjernog fizičkog nasi-

Što smo saznali i što još trebamo znati 99

Slika 121. Položaj novog groblja u odnosu na crkvu lja. Na analiziranim kostima, i na groblju i u kosturnici, prisutne su reumatske bolesti, rahitis, le-
sv. Nikole biskupa. pra, karcinom i hidrocefalus. Možemo pretpostaviti kako su oboljeli za vrijeme života bili na neki
Fig. 121. Location of the new cemetery in relation način obilježeni radi svojih bolesti. No, u pogrebnim običajima nije primjetan različiti odnos prema
to the church of St. Nicholas the Bishop. bolesnima. Jedina dva primjera koja odudaraju od ovog pravila su ukopi djece. Dijete koje je umrlo
od posljedica hidrocefalusa sahranjeno je u niši, a ukop fetusa u posudi izvan posvećenog prostora
groblja rezultat je kriomice obavljenog čina.

Prema nalazima iz grobova saznali smo o religioznosti Žumberčana, ali i o pučkim običajima
vezanim uz praznovjerje. Takav primjer je nalaz lokota u grobu, kojeg se povezuje s vjerovanjem
u vampire ili nalaz životinjskih zuba koji su imali ulogu rješavanja boli i zaštite od bolesti. Vampi-
rima tj. neživima se smatralo ljude koji su za života na neki način odudarali od prosjeka, bilo bo-
lešću, bilo ponašanjem, ili se radilo o osobama koje su umrle naglom smrću ostavivši neriješene
račune. Iz straha da se takve osobe ne vrate među žive, ponekad ih se sahranjivalo s kamenjem na
prsima ili u ustima, s lokotom, kosirom ili željeznim klinom, nekada ih se sahranjivalo potrbuške, a
sve s namjerom da ne mogu ustati iz groba. U nekoliko grobova pronađeni su životinjski zubi koje
možemo vezati uz pučka vjerovanja kako oni štite od boli i bolesti. U jednom grobu odraslog muš-
karca pronađen je jako oštećeni antički novac kojeg je pokojnik zasigurno čuvao i nosio kao svoje-
vrsnu zaštitu (Slika 66.1.).

Prema nalazima osobnog nakita vidimo da Žumberčani prate modu onog vremena, većina nosi
prstenje, žene i djeca nose i broševe. Omiljeno prstenje je ono sa šesterokutnom krunom, ima ih
s okruglom ili ovalnom krunom, u koju su umetnuta prilagođena stakla u raznim bojama, koja
imitiraju drago kamenje, te prstenje od spiralno namotane brončane žice. Samo su dva primjer-
ka izrađena od srebra, od kojih je jedan pečatni prsten, s inicijalima ML i propetim jelenom u grbu
te ukrašen pozlaćenom bordurom. Nažalost, usprkos vrlo temeljitoj pretrazi arhivskih izvora i
brojnih upita prema kolegama, nismo uspjeli identificirati vlasnika ovog prstena. U nekoliko dječ-
jih grobova priloženi su prsteni koje djeca za života sigurno nisu nosila, jer veličinom odgovara-
ju odraslim osobama. Prema potkovama cipela, razlikujemo muške čizme i ženske cipele na petu.
Muškarci i žene podjednako nose tzv. bječve, nazuvke koji se kopčaju brončanim kopčicama „baba
i deda“. Takve kopčice nalazimo i na položajima koje možemo protumačiti kao način vezivanja
košulja. Rjeđe se nalaze i gumbi. U nekim su slučajevima pronađene i kopče za cipele, kao i kopče
muških hlača bermuda. Ukrasne igle nose podjednako muškarci i žene, s time da se kod žena češće

100 ana azinović bebek