Ljudi među metalima

IMPRESSUM

Autori:
Pjesnici Udruge umjetnika Vjekoslav Majer

Urednici :
Ljiljana Šiljak
Maja Duhač
Dražen Rubić

Lektor:
Maja Duhač
Tehnička priprema:
Ivan Grahovec

Izdavač:
UDRUGA UMJETNIKA VJEKOSLAV MAJER

TISAK
Studio Moderna d.o.o.

ISBN 987-953-6582- 358
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001134990

Zagreb, 2022.

LJUDI MEĐU
METALIMA

Zbornik pjesama
udruge Vjekoslav Majer
napisan u čast našeg dragog Lojzeka

PREDGOVOR

Ima nekih stihova koji ti se zapiknu u srce poput Maje-
rove sige. Ima tako nekih ljudi čiji način života i stavovi ostave
4 trag na mnogima. Jedan od takvih ljudi, poznat po skromnosti i

vezanosti za svoj grad je naš Majer čiji smo sljedbenici.

Ova je zbirka nazvana Ljudi među metalima po njegovoj
pjesmi koja nekako baš paše u ova luda vremena kad se tehnika
otela kontroli i kad se ljudskim djelovanjem prijeti izumiranjem
svih stvorenja i uništenjem cijele Zemlje. Danas je to moguće
samo jednim pritiskom prsta. Zamjenjivost ljudi strojevima više
nije luda budućnost već realno moguća stvarnost.

U ovoj eri interneta našla sam i poruku s jedne knjige
rukom pisanu lijepu poruku svim pjesnicima.

Našem štovatelju Zagreba posvetili smo prvi dio nazvan
VEČE VELEGRADA. Pjesnici su se potrudili napisati nešto o
svom gradu i životu u vrevi velegrada.

Pjesma MOJ OTAC I JA pjesma je poštovanja i ljubavi
posvećena njegovu ocu, a mi smo pokušali odati poštova-
nje našim najdražima koji su obilježili naše živote ljubavlju i
nježnošću, pružili nam sigurnost i često ostavili bolan trag svo-
jim odlaskom.

PEPIĆ U VREMENU I PROSTORU dio je koji bi nam
trebao dočarati kako se izgubljeno i nemoćno ljudi osjećaju u
ovom vremenu koje nas gazi i tare.

Dio BREZE KANARINCI I KIŠA odnosi se na ljepotu
prirode i te bi nas pjesme trebale podsjetiti da se osvrnemo oko
sebe i ne zaboravimo pogledati cvijet, pticu, travku ili drvo, da
ne zaboravimo da smo i mi dio te ljepote i da se od nje ne smije-
mo udaljiti i zaboraviti ju. Treba je čuvati i poštovati.

PAR POD MODRIM KIŠOBRANOM kao što se i iz 5
naslova vidi pun je romantike, ljubavi u svim njezinim forma-
ma. Donijeli smo Vam stihove o lijepoj ljubavi, ali i bolnoj,
zamišljenoj, ostvarenoj i neostvarenoj. Iskreno onakvoj kakva
ona je, bez uljepšavanja.
I na kraju, dali smo si oduška u odjeljku PJESNIK
GRAĐANINU pjesmama malo šaljivim, malo otkvačenim tek
da knjiga bude poticaj veselju i da je s osmjehom odložite pokraj
kreveta, a sutra opet potražite neki stih koji je ostavio dojam na
Vas.
Ako smo Vas dirnuli, zamislili, potakli na ljubav ili na
pisanje… knjiga je uspjela. Neka to bude pozivnica da nam se
pridružite na našim večerima petkom i da i dalje pratite naša
izdanja.
Ljiljana Šiljak

SADRŽAJ
4.) Predgovor
6 10.) VEČE VELEGRADA
11.) Ljiljana Šiljak - ZAGREBAČKO JUTRO
12.) Sandra Petrž - XXXX
13.) Ljiljana Šiljak - NOĆ UĐE U MENE
14.) Ana Piršljin - NA SAVI
15.) Zdenko Jurić - MOJ ZAGREB
17.) Nada Starčević - OTEC NAŠ
18.) Dubravka Vereš - RODNI GRAD
19.) Mia Bethan -
20.) Bogdan Bunić - U PJESMI VJETRA
21.) Marica Mihac - NIGDE KAK DOMA
22.) Vesna Markulin - Dye - KLUPA NA GRIČU
23.) Albin Horvatiček -
24.) Marija Vinković - Stančić - ZAGREB VU DUŠI
25.) Milka Popović - SVEMIR 101
26.) Anton Niković - OD BISERA TI SI LJEPŠI
27.) MOJ OTAC I JA
28) Dina Franin Maglajlić - SLAVONIJA MOGA DJETINJSTVA
31.) Milivoj Pašićek - ODTIŠEL JE OTEC ZANAVAK VU RAJ
32.) Manda Rašić - Kadić - PRIJATELJU
33.) Marija Preložnjak Jurčević - CRVENA JABUKA
35.) Bogdan Bunić - MAJCI I OCU
36.) Zoran Stamenić - VRTULJAK
37.) Katarina Pahljina - MOJ TATA
38.) Ljiljana Marković - ZVIJEZDE SJAJNE
39.) Ivana Marić Javorović - OTIŠLA JE MOJA SESTRA
40.) Ružica Lah - “POBJEDU NOSIŠ”
41.) Milivoj Pašićek - ODTIŠLA JE MAMA PUT DALEKIH ZVEZDA

42.) Nadalina Palčić - U KRILU MAJKE

43.) Katica Tomek - 7
44.) PEPIĆ U VREMENU I PROSTORU
45.) Dalida Knežević - GODINE OSMIJEHA
46.) Milosav Mikić -
47.) Jelena S. Viwalt - NOVO NORMALNO
48.) Sandra Petrž - KONTEMPLACIJA
49.) Ivan Grahovec - HRABRO
50.) Sandra Rubić - PETAR PAN
52.) Jasenka Marija Leko - PRVA RIJEČ...
53.) Ana Piršljin - DNEVNIK SJEĆANJA
54.) Slavica Mamić - OVCA U SJENI VUKA
55.) Milosav Mikić - “ZAVJERA”
56.) Marina Šoštar - VOLJETI DOMOVINU
57.) Branka Grakalić - NEODREĐENO
58.) Nikola Vidović - KAKAV NAM JE TO ŽIVOT?!
59.) Jadranka Varga - LUTANJE
60.) BREZE, KANARINCI I KIŠA
61.) Marija Vinković - Stančić - GLEDAM...
62.) Davorka Črnčec - KRILA OD SVILE
63.) Katarina Mužny - KAO NEKADA
64.) Tatjana Lončarec - NEBO OD TULIPANA
65.) Anđelko Antić Blažević - ZIMA
66. ) Ivan Grahovec - JAGODE
67.) Marijan Sviličić - NE ZABORAVIMO
68.) Toni Pavković - OKSIMORON
69.) Maja Duhać - MJESEC IZMEĐU PLATANA
70.) Đurđica Miketa - PRIRODA JE LIJEČNICA
71.) Branka Domjanić - VIŠNJA
72.) PJESME ČOVJEKA S DUŠOM
73.) Katica Tomek -

74.) Đurđica Miketa - SAMO U DOBRIM LJUDIMA
75.) Milka Popović - SUZE
76.) Velimir Vrsalović - NAJVJERNIJI
77.) Đurđica Beštek - IMATI ILI BITI
8 78.) Đuro Perica - MOLITVA
79.) Šimunđa Marina -
80.) Marica Mihac - PEČALBARI
81.) Jelenka Tripalo - SLIČICE KORAKA KROZ MAGLU PRISAVLJA
81.) Jelenka Tripalo - U BESKRAJU...
82.) Anđelka Dolenec Čižmek - SREĆA
83.) Jelena S. Viwalt - NEĆU
84.) Ana Dalipovski - ŽENA I BOL
86.) Zdenka Prodanović -
87.) Rosana Kišur -
88.) Slavica Mamić - DUŠOM VOĐENA
89.) PAR POD MODRIM KIŠOBRANOM
90.) Dražen Rubić - RUKA
91.) Branka Domjanić - TI NE ZNAŠ, TI I NE SLUTIŠ
92.) Dubravka Vereš - RIJEKA
93.) Darko Domić - O, NE, NE
94.) Marija Vinković - Stančić - N-u
95.) Ivan Mlačić - ŽELIO SAM TI REĆI
96.) Marijana Habek - LJUBAVI
97.) Tatjana Šiljak - HLADAN VJETAR UMJESTO ZAGRLJAJA
98.) Tatjana Šiljak - VJEROVALA SAM TVOJIM OČIMA
99.) Manda Rašić - Kadić - PRVOMAJSKA PJESMA
100.) Jasenka-Marija Leko -
101.) Maja Duhač - PAR NA LJETOVANJU
102.) Toni Pavković - OSMIJEH
103.) Borna Kekić - PIŠEM O NJOJ
104.) Jasenka - Marija Leko -
105.) Nada Škrbić - LJUBAV

106.) PJESNIK GRAĐANINU 9
107.) Zvonimir Friganović - POPIJA SAN SVOJE ASPIRINE
108.) Ljiljana Marković - BEZUBICA
109.) Dražen Rubić - TOVAR
110.) Karmelina Kelenc - STO KILA
111.) Ljiljana Aleksić Ćuk - MIROVINA POSLIJE KIŠE

10

VEČE VELEGRADA

Burno bruji golem grad
kao bučni vodopad.

Ja sam u njem riba mala:
luda igra ludog vala.

Ljiljana Šiljak 11
ZAGREBAČKO JUTRO

Suncem okupane slike
grada što jutru nas zove.
Kolone još bez gradske vike
automobila gradu što plove.
Lijeno rasteže se zora
dok tramvaj po pruzi se vuče.
U glavama već poslovne brige
dok srce za krevetom tuče.
Budi se Zagreb uspavani, stari
okićen svojom ljepotom iznutra.
Još jedan dan u stoljetnom nizu
ljepotom zrači do novog sutra.

Sandra Petrž
XXXX

12 Na ruševine moga grada
slijeće ptica.
Od sumraka do svitanja
ptica tužno plače.
Nabacana tuga lomi na komade
surovu groznicu izgubljenih duša.
Krpamo rane hrđavom iglom,
vučemo duše natrag u tijela
ne mireći se beživotnim tumaranjem
životnim putem punim smrtnih strijela.

Ljiljana Šiljak 13
NOĆ UĐE U MENE

Noć uđe u mene
i obeća mi snove
ja krenuh da vidim
kuda me to zove
I dok ulice se nižu
bučni tramvaji dok gmižu
svjetla moje oči mame
i snove do neba dižu.
Iza ugla noć me vreba.
Mračna ulica je duga.
Tamo grupa neka buči.
Svatko ima nekog svoga.
Prazno korak već mi zvoni.
Zavukli se pusti sati.
Neka tuga tek me prenu.
Tišina me kući prati.

Ana Piršljin

NA SAVI
14

Kad god teške misli napune mi glavu
Letargija kad se provuče nutrinom
Lagano u suton, poći ću na Savu
Stišavajuć’ nemir tom njenom blizinom.
Dok obale svoje, grleći žubori
K’o da čujem riječi duboke joj sjetne
Osluškujem voda stihovima zbori
Pjesme jednog, starog, dragog mi poete.
U osami sve sam otkrila joj tajne
Sve ljubavi davne iz mladosti moje
Dok je površinom, sve zalaske sjajne
Slikala mekanim, kistom duše moje.
Nosila je tako brzacima svojim
Priču jedne jako usamljene žene
Znala je da, često tu u suton stojim
Dajući joj svoje još poglede snene.
Čuvaj sve te tajne, moja modra rijeko
Prigrli ih nježno valovima svojim
Brzacima malim nosi ih daleko
Dok ti na obali u tih suton stojim.

MOJ ZAGREB Zdenko Jurić
KAK NAJLEPŠI DRAGULJ 15
POD SLEMENOM TAM
BLEŠČI MOJ ZAGREB
OD KAD ZA SEBE JA ZNAM
V SREDINI, TORENJ
K’ NEBU SE DIŽE
TU NAJLEPŠU CIRKVU BUŠ VIDEL
HOJ SIM, SAM DOJDI BLIŽE
NAŠA STOJI TU KATEDRALA
TA JAKA ČRSTA KIČMA HRVATA
SE NIŠČE PIGATI NE DA
OD NIJENEGA STRANJSKOG SVATA
S PRIJATELIM DRAGIM
TU ŽIVOT SEM SPROVEL
I SAKOG SEM RADO
V MOJU HIŽICU DOVEL
NAVEK JE SMEH ZVONIL
VU NAŠEMU DOMU
DOJ’ BUŠ I TI JENEGA SPIL
I OBEDVAL BUŠ K’ TOMU
AL’ NAJEMPUT SU LETA
NEKAM VRE PREŠLA
I GLIBOKA SAD SJETA
VU SRCE JE ZIŠLA

KAJ PRIJATELI MOJI
VRE NISU SI SKUP NA HRPI
A JA TAK SE IH VOLIM
MI SRČEKO SAD FEST TRPI
16
NEKI SU VRE POD ZEMLOM
NEKI VU STRANJSKOJ TUĐINI
A JA JOŠ SKUP SEM S TOBOM
VUV ČISTOJ BOŽJOJ MILINI
TOLIKO TE PUNO IMAM JA RAD
ZAGREB MOJ MILI DRAGI
SEM SKUP S TOBOM OSTAL JA MLAD
I MED NAMA BU NAVEK BOŽJI BIL SKLAD!

OTEC NAŠ Nada Starčević
Otec naš, otec dobri, nebeski. 17
Pogledni si naš kajkafski kraj.
Posluhni kak denes govori,
i onda nam poveć ZAKAJ?
Zakaj smo pozabili govoriti
kak su naši stari govorili?
Zakaj smo pozabili vino piti
kak su naši sarejši pili?
Zakaj više ne popevamo
kak negda po domači?
Stare smo pesme pozabili
I KAJ nam ništ ne znači.
Pozabili smo Tebi moliti.
Pozabili smo rožarij brojiti.

Dubravka Vereš
RODNI GRAD
18 Zagreb, moj rodni grad
da samo znaš kak’ imam te rad.
To je moj dom, nemam rezervnog.
Tu sam odrasla, rodila,
dom svoj savila, sineka podigla,
u penziju stupila.
Sad imam vremena
do mile volje šetati,
u tebi grade moj uživati,
ponovo te otkrivati.
I mada u dušu poznajem te
još uvijek me iznenađuješ
jer uvijek te otkrivam
i to me veseli.

Nema se, a mora se imati Mia Behtan
Ne zna se, ali zna se klimati 19
Sa bogatima za stol popodne
Sirotinjski žuljevi od jutra
Pitam se koga ću probuditi sutra
Na prvi vlak?
U meni osobe dvije
Jedna plače, a druga se smije.
Snijeg je i hladno. Utoplit će me stih
Jer on ne postoji
I po ljeti se jedna od mene žalila
Beskrajno vruće i frizura se
Pokvarila ljudi moji,u krivo vrijeme
Na krivom mjestu
Letjela sam oblacima velika i mala bila
Sporim koracima dobila sam krila
Voljeli su me premalo ili prejako
Svud sam bila znao me je svatko uvijek
Preskakala probleme u trenu
Izigravala jaku ženu. Prelijevala volju
život je gomila laži, ne znam priču bolju
sama prelazim most
ograde silne oko duše
Uvijek dragi gost ma koji vjetar puše
Koju ću stranu lica podmetnuti
Da duša ne boli, smijati se, govoriti-
On me voli.

Bogdan Bunić

U PJESMI VJETRA
20 I danas sam koračao

kratkim koracima.
Uživao u Maksimiru
u pjesmi vjetra.
U skoku vjeverice
vidio se dah vedrine,
koji je nosila,
u preskakanju grana.
Vedrina je u nama.
Ništa nije tako sivo
kako se u trenutku
ponekada čini.
Pozove nas plavet
iz onog našeg ja.
Modrinu Dinama
nacrtalo nebo.
Koračao se dan
iz zimske idile,
prizemljen djecom
i puna mi je duša.
U pjesmi vjetra se
čula veličina sva.
Zagreb i ja smo
na istoj valnoj dužini.

Marica Mihac 21
NIGDE KAK DOMA
Baš nigde kak doma lepo ni
Ni KAJ tak lepo ne zvoni
Doma cvetje zemlja i trava diši
Nigde na svetu lepše ni
Jutro kad se zbudiš miris doma osetiš
Otpreš vrata obluke pak raširiš ruke
Sreča dušu i telo kada ti ispuni
Tiči popevaju cvetje diši a srce tuče vu prsi
Niš doma teško ni niš ne fali
Dok je fiže kora kruva malo ruva
Duše telu dok je zdravlja nek je slavlja
Loza nek nam se razgrana i nastavlja
Nigde kak doma lepo ni
Zato vrnula bum se nazaj vu rodni kraj
K domu svojemu vu mali raj
Tam de se čuje dragi naš KAJ
Da bum se vrnula de svoj se svoga ne srami
De KAJ tak lepo i jasno zvoni
Tam de moreš čovek tak bogat biti
A se bogatstvo vu srcu nositi
Bogatstvo čovek vu srcu nosi
Kam god da kreneš z njem se ponosi
Nigdar nemoj zaboravu dati
Do si od kud si do ti je otec a do mati

Vesna Markulin - Dye
KLUPA NA GRIČU
Vjekoslavu Majeru
22
Tu stalo je vrijeme
Urezano s Tvojim imenom
U klupu na Griču.
Ulice još mokre su od kiše
A plinsku lanternu vjetar njiše.
Dugo me nije bilo
Već otpalo je s grana lišće
I uzalud tražim na njima ptice,
Otišle su nekud na jug ili se sakrile.
Koračam cestom do Kamenitih vrata
I palim svijeću za drage mi ljude
Kojih više nema.
Oko mene tišina
Samo u daljini grom
Sluti da se oluja sprema.
Spuštam se u Donji grad kamenim stupama,
U plinskoj lanterni Tvoja je pjesma.
Promijenila su se vremena
Al čovjek je još uvijek
Izgubljen među metalima.

Albin Horvatiček

Znači postoji obmana u vrtu 23
kao rasadnik
i rakija u jutarnjim krčmama
i stih preživjeli u ljubavi.
Ja stojim i
sebi se činim lijep ispod
usahnulog mjeseca, a on se zato obrće po pustinji
svemira, pun zavisti.
Pred Zrinjevcem svjetluca njena duša, ona prolazi i
zatreperi.
Svakodnevni život bavi se brisanjem događaja
kojeg nosimo po uskim ulicama.
Vrijeme pjesnika obavezno izda u poslušnosti i
rasipa njegove riječi, ako otškrine taj dan
Ljubavi.

Marija Vinković - Stančić

ZAGREB VU DUŠI
24

Lep si kad tak se cakliš na Savi
lepo zglediš na kaplama kiše
Gde si si ancug taki nabavil?
Se nemre v svetu najti ga više.
Pajdaše si zbunil, daleke tak
ti se ne more skinut’ škrlak,
domaći taki k tebi bežiju
serdcem polek serdca navžiju.
Lep si kaj si črlenobeli
lep, kad Maksimir plavi je celi
s popevkim starim mlad si navek,
s puricom, i kaplicom, dobar ti tek.

SVEMIR 101 Milka Popović
Budi tu, 25
Pusti priče
kako bi trebalo
biti.
Stani tu
zadrži svemir.
Stani tu.
Ne boj se.
Broji vrijeme.
Slušaj zvuk.
Proizvodi vječnost.
Ne zaustavljaj se.
Ovdje i sada
Serbus Zagreb 101
Sad si tu i apak buš moj
I samo naš, vječno naš
Radio Zagreb – RADIO 101!

Anton Niković

OD BISERA TI SI LJEPŠI

26 OD BISERA TI SI LJEPŠI
MILI RODNI KRAJU MOJ
SA SRCEM U TEBE GLEDAM
KAO SLAVUJ U GAJ SVOJ.

OSTAVLJAM TE SAD BISERU,
MORAM POĆ U DALEK SVIJET.
S TUGOM TE JA OSTAVLJAM
U NEPOZNAT KREĆEM SVIJET.

NE ZNAM KAD ĆU TI SE VRATIT,
MOJ PREDIVNI RAJSKI CVIJET
DA TE OPET SE NAGLEDAM
JER SI MENI UVIJEK LIJEP.

PO TVOJIM ĆU ŠETAT STAZAMA
I OBIĆ’ ĆU SVAKI KRAJ,
SVE PLANINE I POTOKE.
ZA MENE ĆEŠ OSTAT RAJ.

27

MOJ OTAC I JA

I tako mi je teško kada znam:
svaki korak njegov

vodi ga sve bliže tami,
a svaki korak moj

sve bliže me životu vodi,
pa kao pun krivnje

od njega odvraćam lice
dok tako hodamo šumom sami
jedan uzbrdice, drugi nizbrdice

Dina Franin Maglajlić
SLAVONIJA MOGA DJETINJSTVA
28 Osam sati vožnje vlakom
a on me čeka jedan mjesec u godini,
jedini mjesec u godini
za vrijeme školskih praznika.
Jedino vrijeme s tobom.
Iz mercedesa promatram žitna polja,
Dravu, Vukovar, Daruvar, Đakovo - katedralu,
jezero Orahovice i Osijek srce Slavonije.
A moje dječje srce suzdržano kuca
jedan mjesec u godini,
jedini mjesec u godini
i promatra te da kaže tko si,
i zašto si tako daleko
i zašto si nas ostavio
i uzalud traži odgovore.
I kojim putem treba poći,
je li ona govorila istinu kada te nije voljela?
I kartamo tač i kupamo se,
uvečer grizu komarci
i skupljaju se oko svjetiljki umjesto leptira.

Korzom se šeće, 29
ti me pokazuješ okolo
a ja ne znam tko si
i kaže da će umrijeti
prije moje punoljetnosti.
I nikada neću znati tko si bio.
I ja shvaćam i ne shvaćam
i boli me i ne boli me
i volim te i ne volim te
i ne znam!
Uvečer Čingi-lingi-čarda, kokte, ćevapi
po danu Kopakabana ili bazeni u Borovu,
sladoled od lubenice u Vukovaru.
Po selima male slične kuće, tople, pitome.
I guske i seoski đukci.
Kućna pomoćnica,
naš irski seter,
jutarnji gugut grlica,
grmovi hortenzija kraj bunara u dvorištu.
Tvoji prijatelji ulizice koji čekaju, lešinari!
Tvoje žene, djevojčure,
tvoj šarm i prejaka brada i puno znoja
i status.

30 Baka, moja baka koja se dosađuje.
Koko i iz dvorišta, ljubimice moje
koje kljucaju zlatne privjeske i jedu čokoladu
i spavaju jednim okom otvorenim
blaga pernata stvorenja za moju igru
mjesec dana na godinu
do devetog ožujka 1975.
Zemlja u Dalju i bijela kuća,
vinogradi i voćnjaci - sve tvoje, ništa moje!
I sve strano, i moje a tuđe.
Tvoje cigarete Kent s bijelim filterom
i Old spice mirisna vodica.
I te nedjelje u devet sati ujutro
kad je javljeno
da nema više Slavonije za mene.
I sućuti ljudi koje ne volim
i oni ne vole mene.
Suho oko i praznina do kraja života,
vječni rastanak bez riječi.

Milivoj Pašićek

ODTIŠEL JE OTEC ZANAVAK VU RAJ
31
Tam zgoraj je videt črlene make
Kak večna reka plavi se lan
Tam zgoraj je videt bele oblake
Zorja popeva da sveti je dan

Tam zgoraj je čuti da zvoniju zvoni
Spod velkoga križa božji je cvet
Tam zgoraj je čuti da čovek se moli
Spod cirkvenog krova celi je svet

Tam zgoraj slaviček tak tiho popeva
Vsakem je srcu tak bolna žal
Tam zgoraj zduše tuga se zleva
Jen dober čovek več nebu se stal

Nem nigdar pozabil taj nebeski plam
Blešči se zvezda kak zlatni sjaj
Spod ognja živlenja ostal sem sam
Odtišel je otec zanavek vu raj

Manda Rašić - Kadić
PRIJATELJU
32 Barunici mojoj
što prijatelj mi bi,
želim dati ovu rimu
da sa pjesmom spi.
U spokoju mekom,
sve do vrata raja,
pružam mrežu od stihova
da uvijek nas spaja.
Prijateljstvo naše
od čvrste je niti,
bila si mi podrška
i zauvijek ćeš biti.
Lakši su mi bili dani
sa osmjehom tvojim,
bit ćeš u mom srcu
sve dokle postojim.

(posveta prijateljici Milici)

Marija Preložnjak Jurčević 33
CRVENA JABUKA
Crni hodnik,
hodnik tuge.
Zadnja soba
u njoj kreveta sedam,
stiže ručak ali samo jedan.
Velika kolica i samo mala crvena jabuka
na njima,
a mene steglo u grudima.
Sestra kaže, ručak je
sjednite.
Moj tata, jesti ne može,
a tako je volio jesti
i kaže da je gladan,
krvav, mršav, jadan.
Nema pomoći, odlazim kući
i čekam dan idući.
Ništa mu donijeti neću
tek pokušati donijeti sreću.
Nazove me i kaže prvo:
znaš Majo onaj do mene je umro
i sutra dan još jedan
i više ih nema sedam.

34 I znao je i niko mu to nije trebao reći,
da je on sljedeći,
da će biti treći
Utješiti ga nisam mogla,
laž nije pomogla.
Javio mi se i reko: Majo
nepromočivu plahtu su mi stavili,
znaš ja sam ti sljedeći,
gorko sam plakala sjedeći
i javili su mi dan sljedeći,
da je zauvijek sklopio plave oči
i nije mu bilo pomoći.

Bogdan Bunić

MAJCI I OCU 35
Majci nisam pisao mnogo.
Tek pokoje pismo iz vojske
i neko sa Udbine.
Ni ona meni pisala nije.
Nije ni znala .
Ponekad rekla je onako
kao usput: Čuvaj se sine.
A otac je bio malo grublji
i nije nježnostima važnost
nikakvu pridavao.
Ali kad sam jako bolestan bio
i nisam hodati uopće mogao,
jedino sam njemu pružao ruke
i kraj njega koračao.
Majci mojoj i ocu mome,
za ljubav kakvu su znali dati
do neba hvala.
U mraku mi je otac svjetlo bio.
Kad bih iznova, opet bih te iste
za roditelje ljude imati volio.

Zoran Stamenić

VRTULJAK


36 Moj unuk ima dvije godine
a ja šezdeset sedam
Gledam ga kako se vozi
na vrtuljku i kruži
Vrti se i usporava izlazi i ulazi
pa opet vrti i ubrzava
Sjećam se svojih iskustava u parku
sve je ostalo isto
Vrtimo se ubrzavamo
izlazimo i ulazimo u nove vožnje
Nikada dosta igre
koja bi vječno trajala da nije ručka
Drugi dan opet
i tako godinama do ovoga trenutka
Sada se vrtimo zajedno
i on upravalja vrtuljkom
Usporava i ubrzava
a ja samo sjedim sijed kao djed.

MOJ TATA Katarina Pahljina
Došao je vlakom 37
vidjeti tek rođenu unuku.
Dovukao je pune torbe seljačkih darova
što mama zapakirala.
Na vrhu, između ostalog
u kutiji od cipela
naslagala je pitu od sira i oraha
i sad te kolače
halapljivo gutam od dragosti.
Usput, promatram mog tatu
onako ogrubjelog
nenaviknutog na nježnosti
kako na velikim dlanovima
svoju tek rođenu unuku drži.
Zgurila se beba k’ o pecivo
Pognuo se ponosni dida nada njom
pa se gledaju, upijaju
čude se jedno - drugom
dok meni kolači zastaju u grlu
od silne miline.
Mrve što se prosiplju skupljam
stišćem u šaku kao zlatnu prašinu
kao darovanu veliku ljubav
što donesoše mi tata i... kćer.

Ljiljana Marković

ZVIJEZDE SJAJNE

38 U dalekom svemiru
na ponoćnom nebu
sjaje dvije zvijezde najsjajnije.
Ona veća si ti, sine moj.
Ona manja sine, sin je tvoj.
Dok u meni života ima
gledat ću te zvijezde sjajne,
a kad umrem
svijetlit će na moj grob
dvije zvijezde najsjajnije.
Ona veća si ti, sine moj.
Ona manja, sine, sin je tvoj.

OTIŠLA JE MOJA SESTRA Ivana Marić Javorović
39
Nitko me nije pitao, kako sam?
Zaključala sam se u sebe
Stavila masku
Bit će sve dobro
Ne može drugačije
I bilo je do kraja
U rano jutro krenula sam na let
Vidjela sam je zadnji put
Uzela u svoje ruke njene nježne
Tako nestvarno
Nije istina
Sve će nestati
I bol
Opet ću vježbati, trčati, plivati
Ući ću u dvor na Hvaru i reći
Evo me opet
Mene nitko nije pitao kako si?
Ti koja ostaješ
Pika, pratim te iza zavjese.

Ružica Lah
“POBJEDU NOSIŠ”

40 Jesi li svjestan da si tek tad jak ako ljubav
možeš nesebično davati...
Bez kalkuliranja iza tog svog od
srca darovanog dara sretan kad i poslije,
bez obzira na odgovor možeš stajati...
Kad žarko poželiš znati pravilnom ljepotom
ljubav nesebičnu primati i davati.
Kad se usudiš preuzeti zasluge svoje ...
i zasluženo samom sebi i Bogu pripisati...
i tome nazdraviti.
Bitke svoje u samoći svoje sobice
ako poželiš naučiti voditi,
sebe svladati i dostojnom slavom kititi.
Emocije kad silno poželiš na van tajiti...
i njima upravljati ...i ... njima se radovati.
Majku svoju kad za zdravlje redovno pitaš
i na običan drhtaj rose kad srećom reagiraš.
Tek tad kad sebi slabosti kao svoj dio sebe priznaš,
pobjedu najvažniju nosiš.
Zaista tad znaš da nisi stijena i
punim plućima ovaj život da nosiš.
Divotom ljepote čovjeka u sebi se vodi
i tad bezbrižno, sam na sebe ponosan,
kroz život hodi.

Milivoj Pašićek 41
ODTIŠLA JE MAMA PUT DALEKIH ZVEZDA

Lepa kak slika v beli robači
V čera se mati vrnula z cirkve
Videl sem nebo kak se oblači
I čul svoju mamu – ne plači, ne plači
I gledel sem njene spletene lasi
Dve kečke bele kak žitni klasi
A ni bilo moči videt te oči
I usne kak šepču života mi sreču
Nem nigdar več videl tu belu robaču
I zakaj joj oči i v sreči još plaču
Odtišla je mama put dalekih zvezda
Kak najdrakši ajngel z našega gnezda
I senjal sem senje kak lepo je v raju
Ajngela belog v božjemu domu
Mama najdrakša to moraš znati
Nek dragi ti bogek za vse dobro plati

Nadalina Palčić

U KRILU MAJKE
42 Cvijeće cvate samo za te.

A kad tamo nešto bruji.
To oko cvijeća pčela zuji.
Pa se pitam što sam bijedna
bez ljubavi tako žedna.
Doletio leptir mali
pa se tamo cvijeću žali:
„Oj, ti cvijeće bijele boje
daj utješi srce moje!“
Hodajući dijete malo
u cvijeću majku traži.
Nađe majku uplakanu.
Suzama oči vlaži.
Dijete skoči razdragano
u naručje na majčine grudi.
A ona mu tiho šapne:
„Tu kraj mene sine budi.“

Katica Tomek

majko, vani sipi kiša lagano, 43
kamenje prošlosti me zatrpava,
ukrali su krhotine srca koje su bile moje,
sada su stihovi koje kažem tek jeka nedoželjenog...
neće više rumenilo nade
u proljetno jutro zažariti moje obraze,
ni ljubav me neka opiti neće,
iz pepela ostataka ne niče ništa osim praznoće
i zjenice moje više neće zaiskriti krvlju divljih kupina...
majko, voljela sam život,
uporno tražila kitice bliskosti na putu koji je cvjetao kosturima...
majko, kada samoća hara u srcu, fijuču otrovni vjetrovi,
kad su sve ulice nepoznate,
a svibanjski sutoni rodnoga kraja tako daleki
pitam se kako ću kroz labirinte nailazećih dana
noseći masku na licu, trnje u mislima...

44

PEPIĆ U VREMENU
I PROSTORU

- Nije svaka cipela za svaku nogu.
Tu prijeko stanuje baba piličarka,
i ja još znam, kako je pred pet godina

dopješačila po kiši iz Zagorja
u rupcu i opancima, a nad sobom
je držala ogromnu seljačku ambrelu.
A danas? Danas ima šešir s malim
šlajerom, cipele s visokim šteklima

i mali moderni kišobran,
da joj sva kiša za vrat pada.

Ali ona hoće biti dama.

Dalida Knežević

GODINE OSMIJEHA 45
Spavale su uspomene
na mojim ramenima
a budne slike pisale su
emocijama i željama.
Uvijek isti suputnici:
svi snovi i sva nadanja.
Pružala sam ruke da me dignu
iz tame neznanja...
I svaki put je nova vjera,
iako svjesna svojih grijeha
nekom sam logikom nosila
sve moje godine osmijeha.

Milosav Mikić
NA STOLU KLIMAVOM
SJAJI SREBRNI SAMOVAR
46 UZ RAZGLEDNICU
STRANOG OTOKA
U NAKRIVLJENOM AKVARELU
MUTNE SU LUTKE
S KOMPASOM I KOVČEZIMA
ZNAKOVI RASKRŠĆA
STOJE BEZ NADE
SMOTANI JE ČEMPRES
NA KOSINI PUTA
FOSIL JE ZAKOVAN
U PROPITIVANJU USPOMENA
ZAPJEVANI VJETAR
KLATI SIJALICE NA ŽICI
NAD CESTOM TREPERE
POLOMLJENE GRANE
POŽURILE SU MLADOST
I PUT U NATRAG
NA PUTOVANJU SAMUJE
KAMENA KUĆA
KRIJE SKLONIŠTE OD PATNJI

NOVO NORMALNO Jelena S. Viwalt
BILO JE TO GODINE 47
DVIJETISUĆE I DVADESETE,
KAD JE SVIJET POGODILA
OSVETA PLANETE.
PLASTIKA JE OPASNA,
NEMA CVIJEĆA NIT BALONA.
GLOBALNO JE USVOJENA
NOVA RIJEČ; KORONA.
NEVIDLJIVI NEPRIJATELJ,
NE MOŽEŠ GA PUŠKOM,
A JEDNAKO OPASAN
I ŽENSKOM I MUŠKOM.
NIJE VAŽNO TKO JE KRIV;
ČOVJEK ILI ŠIŠMIŠI...
SVE SU TO NIJANSE
PLANETA MAJMUNA BROJ TRI.
U OVOM MORU IDIOTA
ZDRAVOM RAZUMU JE TEŽE.
IL ZBOG KIŠE METEORA
ILI 5 G MREŽE?!
SMIJE NAM SE ZEMLJA,
PUCAJU JOJ PLOČE,
SAD I ONA,SILOM,
RAVNA BITI HOĆE.
I BIT ĆE JOŠ GODINA
DVIJETISUĆE ILI VIŠE
NOVOG LUDOG ILI NORMALNOG.
TKO PREŽIVI,NEKA PIŠE.

Sandra Petrž
KONTEMPLACIJA

48 Ne mogu mi više ništa.
Ne možeš mi više ništa.
Kontemplacija ponire dublje nego što vi mislite ....
u srž krvnih žila u kostima koje dišu ...
svjetlećim aktivnim neuronima put putuje u vaš um...
svijetlim k’o Teslina prva žarulja ikad
prodirući u vaše rupe koje prokišnjavaju.
Krčim i čistim svoju stazu da mi bude blistava.
Prolazim kroz gustu maglu
Prolazim kroz trnje
Prolazim kroz živo blato
Prolazim kroz pustinjsku oluju
Prolazim kroz zid
Prolazim kroz tebe
I svugdje ostavljam ubojiti trag.
Ne mogu mi više ništa.
Ne možeš mi više ništa.
Žarim, palim, uništavam, gorim, gazim,
pljujem, milujem, grlim, ljubim, proždirem,
svakome ostavljam nešto za uspomenu ...
dijelim zasluge ... lijepim šamare.
Za vječnost.
Neka me ne pamte samo po ljepoti.

Ivan Grahovec 49
HRABRO

Baš mi paše ležim doma i odmaram,
što je s koronom baš se ne zamaram.
Puno mi je ljepše kad kanale biram,
na HTVu sve idila, što da se sekiram.
Sve smo prošli dok smo bili mali,
i za druge pandemije mi smo znali.
Godine su prošle, došlo zrelo doba,
vrijeme da se opet nešto novo proba.
Ne bojte se, bit će opet kao prije,
sunce će istim žarom da nas grije.
Sve prolazi pa će i korona proći,
i sloboda će nam opet natrag doći.
Hrabro, ne predajte se samo tako,
da vam kažem, ni meni nije lako.

Sandra Rubić
PETAR PAN
50 Pružih ti ruke.
I to samo zbog onog jednog iskrenog osmijeha.
Vjerojatno nisi ni znao, koliko si blago taj dan nosio na licu...
Iz očiju ti je tekla topla ljetna noć.
Znaš one ljetne noći, vedre i pune zvijezda...
E tako ti je teklo iz očiju.
Pružih ti ruke.
Samo ih pružih iznad tvojih dlanova.
Ne dotičući ih, upijah toplinu.
A ti nemaš pojma koliko ljudski dlanovi mogu biti hladni...
Rijetko sretoh nekog tko postoji tako bez predmisli
kao da ti riječi samo putuju
krenu i idu, ne pitajući za smjer...
Jer ti znaš da će one stići tamo gdje trebaju.
Pa ih ja skupljam.
Ulovim ih kao leptire pa ih pustim.
A na vrhu nosa ostane mi vilinski prah...
Da, baš me podsjećaš na Petra Pana.
Eto, sad mi to palo na pamet...
A mučim se već danima koje ime da ti dam.
Da, bit ćeš Petar Pan.