Ljudi među metalima

PAR NA LJETOVANJU Maja Duhač
Izronili su iz morske pjene 101
Golih tijela na nudističkoj plaži
Uzbibani na valovima
Plivaju prema dalekom otoku
A ako ih zadesi oluja?
Vratili se i obukli kostime
Hitaju prema barki
Provest će se malo
More je mirno
A ako ih zadesi oluja?
Kada se spustilo veče
Lijepo obučeni otišli na ples
Stisnutih tijela okreću se u ritmu glazbe
Topla je noć i jasna mjesečina
A ako ih zadesi oluja?
Završilo je ljetovanje
Zadesila ih oluja… i prošla…
Nisu više zajedno
Imaju nove partnere

Toni Pavković
OSMIJEH
102 Baš sam zadovoljan sobom
u ovom trenutku sreće koja je stvarna
Sreće što mogu dio sebe dati Tebi
ne tražeći ništa zauzvrat
Ipak ne možeš ne nasmiješiti se
a to je ono što mi najviše treba
Zagrljaj i riječ
Kažeš da me voliš
A ja Ti ne vjerujem
Nikada me nisi zagrlila
Čvrsto,toplo ,iskreno
To je ono iz čega bih mogao
Crpsti snagu na putu života
Prenijeti to na svoje potomke
Potkrijepiti svoje riječi zagrljajem
Zagrljaj stvara zalihu ljubavi
Riječi volim Te je nadopunjuju
Te dvije stvarnosti su mi
Najvažnije u životu.

Borna Kekić

PIŠEM O NJOJ

Znam, odavno mi treba netko kao ti 103
jer sam tužan i bez ljubavi
u novome pogledu ostaju
nevidljive riječi i mi na pragu

Tvoje usne kom bi šaptale
riječi tvoga sna i tvojih nadanja
tvoje ruke kog bi tražile
koga grlile, s kim se nježno igrale

Dao sam ti svoje snove
ponavljao tvoje ime
dao sam ti kap sa dlana
gdje nam se sudbina piše
ali tebi nije dosta
ti bi htjela još više
više, više....

Jasenka - Marija Leko
104 Zraka moga sunca,

Ti si toplina moje krvi
Otapaš mraz, moga srca
Razlijevaš se mojim tijelom
kao zraka-zraka
Vrela sunca
Znaš da to jesi
Goriš u meni
I kad vani mrzlo je sve
Zašto te osjećam tako
Jer volim te.

Nada Škrbić

LJUBAV

Ljubav je sreća koja sja. 105
Davati ljubav, primati ljubav
radost je velika.

Ljubav, mir i dobrota
otvaraju i šire srca
čiste srca i mir daju
svakom tko ih u srcu ima.

106

PJESNIK GRAĐANINU

Znadem da me nećeš lako shvatit,
draga žrtvo gastronomije!

Hod je zvijezda vrlo teško pratit
ne znaš astronomije.

Ja se neću dugo zemljom klatit.
Na dalekoj zvijezdi dom mi je.
Ti ćeš ovdje dalje vrijeme tratit

zabadajuć kljun u pomije.

POPIJA SAN SVOJE ASPIRINE Zvonimir Friganović
Spustila se lipa litnja večer. 107
Popija san svoje aspirine.
Visok tlak…masnoća i šećer
pridoda san i pancete fine.
Krenija san prema centru grada.
Pivale su klape…nježni zvuci.
Stajala je vidin je i sada.
Držala je sladoled u ruci.
Gleda san je nisam moga stati.
Topija se sladoled lipoton.
Priša san joj…i mora san znati-
svoju žudnju utažit’ životon.
Hrabrila me isprid cilog svita.
Zgrabija san od sudbine timun.
Odlučnim san glason je zapita:
Jel to držiš…Vaniliju il’ limun?

Ljiljana Marković

BEZUBICA
108 Milo moje sedam godina navršilo.

Još ima sve zubiće na broju.
S njima nemre u školu.
Pitam ga- Kaj sa zubićima?
- Niš, valjda će ispasti prije jeseni.
Za par dana, milo moje,
nema zubić jedan.
- Milo moje, jel’ bila Zubić vila?
Jel’ dar donijela?
- Donijela je dar
i zela drugi zubić.
- Milo moje, sad si krezubica.
- Sad sam bezubica
U jesen mogu u školu.

TOVAR Dražen Rubić
109
Sunce i žega
kamen i krš
i više nego treba
nogama uprt
Natovaren jaram
tek malo trave, vode
teret stišće stalan
na obzor staze vode
Tovar
Ali kada krene
i do zvijezda s neba
bez obzira ne teren
ama, sve što treba
Tek malo vode, trave
za novu noć il’ dan
u uhu šapat da je
i jedan topli dlan
Tovar
Taj sam

Karmelina Kelenc
STO KILA
110 Kad si jednog lijepog dana
Ti na svoju vagu stal
Piše ti sto kilograma
Skoro si u nesvjest pal.
Teže je na štenga ići
Teže ti je i na breg
Rado voliš doma stići
TV gledat ili leć.
Svak pojede jedan batak
A ti možeš tri do pet
Kažeš da je život kratak
Tebi sladak kao med.
Oduvijek si pravi gazda
Ti napreduješ za svagda
Kad okrećeš odojka
Dođe cijela rodbina.
Taram taram taram dam
Vruć si i kad hladno je
Imaš ti kalorije.

MIROVINA POSLIJE KIŠE Ljiljana Aleksić Ćuk
Gle malu mirovinu poslije kiše 111
platim račune i nema je više
I srami se jako
recesijom obasjana
Novac taj nekud se skrije
i nema tu neke mudrolije
A od mirovine ove
opet k’o od prve
ostanu samo
jadne male mrve.