Ljudi među metalima

Ni on nije htio odrasti. 51
A ni ja neću.
Ma ni ne mogu.
Tko bi sada još i odrastao...
Pružih ti ruke.
Pa mi na dlanove sipneš malo zvjezdica.
Tih što svjetlucaju u toploj ljetnoj noći.
Pa ti ja putujem očima.

Jasenka Marija Leko
PRVA RIJEČ...

52 Jutros se budim
Treperi mi ime tvoje na usnama
Ovo je samo poezija
Skriven si u meni
U svakoj kapljici moje krvi
Ovaj put si samo moj
Zla kob vreba i uzme mi sve što volim
Tebe nikome ne dam
Izgorim pa iz pepela zazelenim
Ovaj put je druga priča
Jer samo čekala sam tebe
Moja si ljubav
Ti si ono ime na usnama mojim
Prva riječ svakog jutra
Moja sreća...radost...zelenilo iz pepela
Ti si moj blagoslov...na usnama.

Ana Piršljin 53
DNEVNIK SJEĆANJA
Kako se nazire kraj blatnjavog puta
U zenitu koji postaje sve bliže
S večeri u tami sjećanja mi žuta
U okrilju noći taj podsjetnik stiže.
Dok polako listam taj dnevnik života
Koji stare slike k’o projektor vrti
K’o biserna svijetlost, izvire ljepota
Da svijetli nad stazom do skorašnje smrti.
Izvire u danu kada sretoh tebe
Nakon samovanja ogrezlog u tami
U susretu duša, pronađoh i sebe
Dok beskrajnim morem plutali smo sami.
A onda se sreća k’o biser u nizu
Prostire kroz vrijeme, taj pečat života
I trajat će sve dok si mi blizu
Taj dubok pogled, nestvarna ljepota.
Kada dođe vrijeme odlaska na kraju
A zemlji se vrati, tijelo bez života
Čežnjiva će duša čekat te u raju
Da joj sreću vrati, beskrajana ljepota.

Slavica Mamić

OVCA U SJENI VUKA
54 Osjeti ovca opasnost

bijelo ruho želi skriti
dobrotu mudrošću nadmudriti
u lov se vukovi dali
hoće ovcu uloviti
nije ona naivna
instinktom je vođena
mudro uz bok vuka je stala
u njegovoj sjeni se skrila
tako je tamno ruho dobila
kao vuk izgledala
mekoćom i toplotom usporila je vuka
iz čopora on se izdvojio
svoju sjenu zavolio
poput Aske plešući
ovca je pobijedila vuka.

Milosav Mikić 55
“ZAVJERA”
Okovan negvama
Težim od tuge
U kavezu zvanom sloboda
Kujem zavjeru misli
Protiv samoga sebe
Prisutni zavjerenici su
Nešto naivnosti, kao mašte
Velike i iskrene ljubavi
Mnogo laži, a još više mržnje
Aktivni su
Naprosto se utrkuju
Mašte nema
Ljubav pregažena pati
Laž likuje
Mržnja dominira
Od svih prokazan
I lancima vezan
Smišljam pobunu
Protiv vlastite sudbine

Marina Šoštar
VOLJETI DOMOVINU
56 Kako voljeti Domovinu,
jednostavno srcem, radom, marom, poštenjem.
Dobrotom, širokom slavonskom dušom,
srcem ratara i stočara, onog seljaka, istarskog kažuna,
ličkog prkosa i ponosa, pogledom s Velebita,
rukama raširenih koje grle more, kamen i stinu Pradidovu.
Jednostavno, zar ne, sada i ovdje kako kaže pjesma,
na ovom Svetom Tle.
Ne može se voljeti Domovina sebičnošću, uskogrudnošću,
onim pitanjem duboko u sebi.
Što meni može dati Domovina?
Umjesto toga, samo i jedino ono,
što mi dajemo Domovini?
SEBE.

NEODREĐENO Branka Grakalić
Neodređeno ugibanje zraka 57
širilo se planetom ideja
zaokupljenih samih sobom
odstupajući nezrelost pokreta
prohujalih godina svježine
zadivljujućih pogleda svijeća
zatomljenih uglovima mudrosti
neopisivih znakova sumračja
jednog nepostojećeg bivanja
zaokruživši posljednju nit
budućnosti izvan svih svemira
blistajući nametnutim redovima
izblijedjelih komadića prašnosti
zaboravljajući zjenice prošaranosti
komadićima kvadratića u ogledalu
sasvim neodređeno usred ničega
izbija sumrak svih svjetova
izgubljenih u budućnosti
mračnog svijetla nemogućega

Nikola Vidović
KAKAV NAM JE TO ŽIVOT?!
58 Baš me zanima
Gdo nas za giljotinu sprema?
Gdo izaziva svietske krize?
Zašto istina vraga grize?
Gdo nam zalogaje broji?
Gdo nam sudbinu kroji?
Gdo nam egzistenciju ugrožava?
Gdo se umirovljenicina izsmijava?
Gdo nas žive u grob goni?
Gdo nam posmrtnim zvonima zvoni?
Gdo određuje ščto ćemo jesti i piti?
Gdo piše zakone kako ćemo životinjariti?
Gdo se u krizame bogati?
Gdo su oni rogati?
Smak svieta sve je bliže.
Za naša djela ili nedjela
Nagrada ili kazna uvijek stiže!

LUTANJE Jadranka Varga
ta izgubljena duša 59
još uvijek luta
negdje između
sumračja i svjetla,
a u noći tišine
sve je uvijek
u dubokom snu

60

BREZE, KANARINCI I KIŠA

Budite sretne u svojem lažnom proljeću,
ptičiće otkinute od pradjedova.
Pahulje snijega k vašim staklima

polijeću i lijepe se na naslikana slova.

Marija Vinković - Stančić 61
GLEDAM...
Gledam te, prirodo i zborim sa sobom,
odgovor tražim što ne da mi mira
dok vjetar mi odgovor svira
ja vežem se tajno sa tobom.
Gledam te, drvo, djetinjstvo bajno
gledam te, travo i miris tvoj berem
i uspomene sad beskrajne perem.
gledam te, vodo, iscrpno, trajno.
Gledam te, cvijete, raskoši tkanje,
gledam te, ružo, gledam te roza,
da l’ ne gledam tvoje ubiranje,
jer moja je duša krhka mimoza.

Davorka Črnčec
KRILA OD SVILE
62 Među prste da je zaplesti od svile šal,
dotaknuti korake leptira pod dudom.
Što miljama daleko je, privezati tu.
U skut jeseni umotati obećanje.
U naramak ubrati jabuka i meda.
Otpuhnuti teret godina niz fini vez.
Od dana što dolaze načiniti krila.
Neka izdrže me lomna pred još jedan let.
A poslije u krilo tkalji života leći,
na travu, pod hrast, osluhnuti roda klepet.
Odmoriti oko u zaliječenom srcu,
natočiti slada u kaputa lijevi džep.
U desni riječi, taman toliko stane.
Osam šarenih pikula i kocka jedna,
lišće mente, orah dva, sjeme kupina.
Za još jedan krug, u svili karta svemira.

KAO NEKADA Katarina Mužny
Kao odsjaj rumena sunca 63
u beskrajima modrog plavetnila
iz čijih visina nježno sipi jutarnja rosa
koja se u tisuću i jednu duginu boju
razlijeva po snenim glavicama cvijeća
i u rajskom pjevu prvih ranih ptica
počivam sada ja i duša moja
sva spokojna i mirna
jer nakon mnogo vremena i godina
u lutanju i traženju same sebe
u ovoj dolini suza i bola
ponovno sam pronašla sebe
i davno izgubljenu nit svojeg života.

Tatjana Lončarec
NEBO OD TULIPANA
64 Tiho, netko dolazi ne držeći se puta
kroz polja žutih tulipana s nebom spojena
gnjevno gazi po svojim izdancima
jer ne voli sebe u korijenu tulipana.
Tko si ti da ne vidiš nebo od tulipana
kad ih Sunce doji na svojim prsima
kad ih zemlja natapa svojim suzama
kad među njima malo dijete spava.
Tko se to usudi da ne osjeća
da je ta ljepota sa drugog svijeta,
i zašto misli da je stariji od neba
a mlađi od života žutih tulipana prije njega.
Nebo je palača žutim tulipanima za dana
sa sumrakom s prijestolja se ljušti pozlata
u preljevima boja ovoga i drugog svijeta
tko si ti da se odričeš svoga porijekla?
Kad piješ vodu iz istog zdenca
kad te grije svjetlost od istih zvijezda
kad u ljepoti i tvoje dijete spava
pod nebom od tulipana i žutih trava.

Anđelko Antić Blažević 65
ZIMA
Prosula se u bjelini,
ledenoga daha, gizdava i jaka.
Ogrnula taj čudesni bijeli plašt,
a kose rasplela u ogoljele krošnje oraha.
I fijuče u daljini ,
gorda i ponosna.
Mekim pahuljama nacifrala raskošnu krunu.
Rasipa note svoje jednolične simfonije,
braneći nemilosrdnim hukom
stisnutim pticama ispustiti i ton samo.
Očarala ljepotom dječarca i starca…
Zabljesnula plavičastim očima
i ne da se gledati.
Odlučila je ovaj puta
razasuta i
ostati…

Ivan Grahovec
JAGODE
66 Omamljen
mirisom jagoda
budan sanjam
slušajući pjesmu slavuja
uljuljan u snove
slaveći dar života.
Lagano se uzdižem
u plavetnilo neba
prepuno zvijezda
koje me s radošću
pozdravljaju

Marijan Sviličić 67
NE ZABORAVIMO
Život je besplatan i lijep, ako je ljubav u zraku.
Loša sjećanja su skupa, ne opterećuj se s njima.
Budućnost je iluzija, ne gradi kule u zraku.
Emocije vode u sadašnjost, budi u njima.
Ljubav je dragocjena i besplatna, hrabro je dijeli i ona će rasti.
Poljubac vrijedi tisuću riječi, a lijepo ga je davati.
Zagrljaj liječi dušu i tijelo, a ništa nas ne košta.
Smijeh je zarazan, zarazi svoje prijatelje.
Vježba zdravlje čuva, budi aktivan.
Meditacija i molitva, budi mir i zahvalnost u nama.
Osmijeh otvara sva srca, smiješi se.
Tko rano ustaje njemu se sreća smiješi.
Tko malo govori puno priča.
I na kraju, neka je kratko da se ne zaboravi.

Toni Pavković
OKSIMORON

68 O, Bože kako si se lijepo dosjetio
Tvoja voda je oksimoron
Voda koja gori i kisik koji podržava gorenje
A oba stapajući se taže nam žeđ i daju toplinu.

MJESEC IZMEĐU PLATANA Maja Duhač
Htjela sam sačuvati taj trenutak: 69
Kada mjesec putuje između grana platana
Nisam imala fotoaparat
Pa sam odlučila trenutak
Zadržati u pjesmi
A bio je Advent
Slatko iščekivanje božićnog doba
Hladna nedjelja Adventa
Večer pokraj zrinjevačkog paviljona
Uz glazbu zbora Cantores Sancti Marci
Brojne je slušatelje na cičoj zimi
Grijala milozvučna melodija
Usklađenih glasova pjevača
A mjesec je plovio
Jasan i žut u vedroj večeri
Sjajan mjesec između grana platana

Đurđica Miketa
PRIRODA JE LIJEČNICA
70 Malo tko koga
iskreno voli.
Ljudi,
jedni drugima,
nanose boli...
I meni se događalo
i jako me pogađalo.
Ma, koliko bila
nesretna i tužna,
uvijek je brisala
događanja ružna...
Na cvijetu jutarnja rosa,
zvižduk kosa,
ruža u vrtu, crveni mak,
ljepote i ljubavi znak...
Nije varka, za mene
znači radost -
svaka zelena travka...

Branka Domjanić 71
VIŠNJA

Raširila svoju bijelu vjenčanicu nevjesta višnja.
Uvijek, očekujući svog mladoženju,
ona se tako odijeva.
Ali mladoženja ne dolazi.
Rastuži se kad joj vjetar i kiša
skinu bijeli veo i raskošnu haljinu.
Ljeti u njenoj bogatoj košulji njeni
crveni plodovi hrana su pticama.
A one joj u gnijezdima i njezinim granama
ljubavnu pjesmu pjevaju sve do zime.
A zimi višnja prekrivena snježnim prekrivačem,
zamišljena očekuje proljeće i svog mladoženju.
I tada će ona odjenuti svoju bijelu
raskošnu vjenčanicu.

72

PJESME ČOVJEKA S DUŠOM

Uvijek na više
penjem se.
Diše
Duša.

Katica Tomek

neka tiho, tiho, odlazi sve u vječnost, 73
tuga i maskirani osmjesi, ljubavi izgubljene,
lažne nade i krv prezrelih kupina na obrazima...
ja moram dalje bez osvrtanja,
s teretom neizgovorenog na usnama...
mnogo je poraza bilo
i možda više i ne želim prepoznati jeku što odzvanja
prostorima bez trava i cvijeća,
gdje ptice podrezanih krila pjevaju bez glasa...
a samo sam pokušala živjeti kao što kiše padaju, suše prže,
kao što na kraju balade prašina prekrije sve,
zato, nemoj mi reći da sam izgubljena negdje na putu,
kao putnik u samotnoj, mokroj noći,
još na obrazima nosim tragove prezrelih kupina,
u labirintima duše žive žive tajnoviti plodovi
koji su se rađali i cvjetali bez ičijeg htijenja...
dragi, još pokušavam vjerovati da pusta ljeta
što teku nepoznatim koritom, u neki suton ljetni, imaju smisla...

Đurđica Miketa
SAMO U DOBRIM LJUDIMA
74 Vjerujem u anđele.
Oni žive u dobrim srcima...
nalaze se samo
u dobrim ljudima...
nema ih na skupim jahtama,
ne kite se zlatom, dijamantima...
Žive samo u dobrim ljudima
i njihovim dobrim djelima...
U takve vjerujem anđele...
Nema ih u bogatim zdanjima,
ni skupim haljama,
kraljevskim krunama,
visokim konto-računima,
utajama, lažima...
Nema, nema anđela
u sebičnim ljudima...
Oni žive samo u
dobrim ljudskim srcima...

SUZE Milka Popović
OTKUD OVE SUZE? 75
ALI JA PLAČEM
NEMA MI SUGOVORNIKA
ŽIVOTNOG
ONOG S KOJIM SE U POTPUNOSTI
RAZUMIJEM.
RADIO 101 UGAŠEN
STOJI
I NEKA MI NETKO KAŽE
DA MOGU OKRENUTI
POSTAJU KOJU TRAŽIM
ONI OTVORENO
LAŽU

Velimir Vrsalović
NAJVJERNIJI
76 Od svih stvorova svijeta
tko li nam je prijatelj najveći?
To povjerenje i ljubav i dalje cvijeta.
Nažalost nekome i smeta.
Ta naravno, ljudskom rodu
najvjerniji je pas.
Za mene od svih živih bića
uvijek će imati moj glas.
Veliki i mali,
bez obzira na stas!
Nebrojeno puta dali su
sve što su imali, svoj život za nas.

Đurđica Beštek 77
IMATI ILI BITI
Okovanog srca
beskrajem svijeta letim.
Ni ljubavi ni mržnje se
ne sjetim.
Potonula u traženju.
Zaboravljena u mislima.
Daleko od tmurnih ulica
kojima koračaju
neprepoznatljive ljudske čahure
bljutavo izbačenih
čistih savjesti
ispijene od života
umorne
zavedene kupnjom sitnica
bačenih u kontejnere
iz kojih sirotinja izvlači
njihove nepotrebne ostatke
davno zaboravljenih
čežnji i želja.
Razapeti između svijeta i sebe.
Postojimo slobodni
u biranju smjera. Zalutali u imati.
Zaboravljeni u biti.

Đuro Perica
MOLITVA
78 Ljudi smo, Bože,
po tebi stvoreni
pa zasto onda
nismo svi pravedni?
Zašto si jednima
vlast i snagu dao
a drugima da trpe,
život jadan i zao.
No, ako je takva
Providnost Tvoja
neka je u ruci Tvojoj
i sudbina moja!
Za zlu mi kob
ovoga svijeta
pomoći može samo
Tvoja volja sveta.

Šimunđa Marina

Onaj dan kad sam odlučila da se ne volim. 79
Nijedna odluka nije laka,
a ja sam odlučila nesvjesno.
O Njoj kao da je kao svaka.
Da se ne volim,
ni zamislit nisam mogla.
A dogodilo se.
Za ljubav molim!
Želim sebe da si vratim,
Boli prvo da shvatim.
Tugu da si skratim.
Ništa nije moje,
A ni sebe nemam.
Od dana toga nemam boje.
Do mene je!
Moram to shvatit.
Ne mogu više patit.

Marica Mihac
PEČALBARI

80 Od davnina odlaziše
Preci naši neimari
Svud po svijetu radili su
I bili su pečalbari
Nikom nisu govorili
Što su prošli proživili
Samo da bi obitelji
Bolji život priskrbili
Rijetko kući dolaziše
Jednom dvaput u godini
Samo da bi uštedili
Da bi dom si sagradili
Nekad davno preci naši
Odlaziše al’ sa željom da se vrate
Da se vrate domovini
Da ne sklope oči u tuđini
Odlaze nam mladi naši
Više nego ikad prije
Vrijedni ljudi neimari
Da budu pečalbari
Odlaze ne k’o nekad
Već odlaze da ostaju
Ne žele da se vrate
Ognjištu ni zavičaju
Puste kuće i ognjišta
Stari sada nam čuvaju
Boga mole da se vrate
Djeca rodnom zavičaju
Izumiru naša sela
Polja korov zarasta
Ognjišta se gase i nestaje žara
Jer nema neimara nema kući pečalbara

Jelenka Tripalo

SLIČICE KORAKA KROZ MAGLU PRISAVLJA:

Koračajući kroz gustu maglu Prisavlja, 81
opazih jutros posljednji poljubac latica na
licu promrzlog cvijeta, usamljenu tratinčicu,
pregažene uvenule pupoljke uz stazu i
lišće što tiho umire u zagrljaju zemlje.

Jelenka Tripalo
U BESKRAJU...

U beskraju svemirskog rađanja i umiranja
nije važno kada, kako ni gdje smo se susreli:
u našem dragom MAJERU ili koračajući svaki
pod svojom zvijezdom...? Važno je samo
– da li smo u odsjaju sjaja naših duša prepoznali
treptaj BOŽJE LJUBAVI... jedan prema drugome

Anđelka Dolenec Čižmek

SREĆA
82

Danas mi sunce sja, danas ljubim ja!
Danas na krilima orlova letim ja!
Danas sam jaka! Danas letim ja
Zvijezde i svemirski svod, samo su moj.
Danas pjevam, radujem se i plešem
S leptirom u ruci sa smiješkom gledam cijeli svijet.
Danas sam sretna, oko moje sja...
Dosta je tuge i plača, umrijeti ne želim ja.
Grlim i ljubim cijeli svijet
i tek propupali cvijet.
Nema tuge, ja želim ljubiti i druge.
Kažem si, bilo pa prošlo, nove ljubavi su došle.
Ja pišem, ja rišem i opet se Suncu smijem što sja.
Danas sam sretna žena ja...i sunce nek svima sja...!!!

Jelena S. Viwalt 83
NEĆU
NEĆU SE VEZATI TUGOM
I NE DAT JOJ DA ME PUSTI.
SAD OBOJIM JUTRA DUGOM.
NEĆU BIT MAGNET ZA GLUPOSTI.
JA ĆU UHVATITI SUNCE.
NEK SJAJI SAMO ZA MENE.
I U NJEGOVU SVJETLU
ZAKOPATI USPOMENE.
NA LICE ĆU STAVITI SREĆU
I NA DUŠI POPRAVIT KVAR.
JA IMAM ZA SVE RJEŠENJE
KAO PROFESOR BALTAZAR.
A MOGU I HOĆU I ŽELIM
PRETVORITI CRNU U BIJELU.
ZA MENE NIKADA VIŠE
NEMIRNA VODA U TIJELU.
I VIŠE NIKADA NEĆU
POSTATI NEKOME SJENA.
JA MOGU SVE ŠTO HOĆU.
JA SAM BALTAZAR ŽENA.

Ana Dalipovski

ŽENA I BOL
84 Lako ti je reći

Da bolje će biti
Da vrijeme sve liječi
Da ti ne treba štit
Tako lako je reći
“nije kriv bio on”
Da te “ne diraju riječi
Što su nanijeli bol”
Lako je reći
Da su to “prošle i druge“
Odrekle se sreće
Bile domaćini tuge.
Tako lako je reći
Da to “nije htio”,
“Njegov je teret veći”,
“On nije svoj bio”
Lako je reći
Da si si “sama kriva”
Da si “trebala pobjeći
Dok si još mlada bila”
Tako je lako
Krivit sebe za sve
Nježna kao staklo
Sa srcem lavice

Teško je strašno 85
Reći opraštam ti
Tako je snažno
Sebi vratiti mir
Jako je važno
Vratiti sebi sebe
Puštat sve lažno
Zaboraviti sjene

Zdenka Prodanović
86 Godine pokraj nas prolaze

još jednom kao nekada zagrli me.
Kao cvijet što bez vode vene,
ljubav daljinama srce slama
svako svoju tajnu krije,
uzaludna nadanja
rasplinula se bez pozdrava...
Zbogom i oprosti ,
što još pomislim na tebe,
miješa se san i java, srce umire,
ruže još mirišu dušu smiruju,.
Suzom sjetu pomaknem
starost mladošću mijenjam,
korakom teškim do rijeke dolazim
a ona poput života teče, teče
iz magle proviruje zraka sunca
boru na licu mi obasja,
samo je ostala misao puna
baršunastih sjećanja..
Znam,na pogrešne ljude
godine sam izgubila,sama,
želim otkriti trag tvojih želja,
ali više nema nas,ostalo je sve u mladosti
jednoj što je jedini razlog
da me po dobru pamtiš
i bar me u snovima zagrliš.

ŠTO JE TO U MENI DIVLJE Rosana Kišur
ŠTO MI NE DA DA SE SKRASIM 87
I ŠTO VOLJU UZIMA MI
KADA TONEM DA SE SPASIM?
ŠTO JE TO U MOME SRCU,
ŠTO JE TO U MOJOJ DUŠI
ŠTO ME STALNO U BIJEG TJERA
A KAD STANEM, ONDA GUŠI.
KAKAV JE TO ČUDAN NEMIR,
PITANJA SE STALNO BORE.
PREMALI JE OVAJ SVEMIR
ZA SVE MOJE ODGOVORE.
IPAK, MOJA DUŠA ČEZNE,
MOJE SRCE ŽELI ZNATI
DAL’ ĆE IKAD STIĆI NETKO
ZBOG KOGA ĆU JEDNOM STATI.
TKO ME NEĆE HTJETI KROTIT,
TKO MI NEĆE REZAT KRILA.
TKO ĆE ZNATI DA JE LJUBAV
UVIJEK U SLOBODI BILA.

Slavica Mamić

DUŠOM VOĐENA
88 I kada me noge ne slušaju

na krilima vjetra
zemljom šetat ću
možda mi i ruke neposlušne budu
u zagrljaju sunca
snagu dobit ću
znaju i oči ne vidjeti svjetlost i tamu
ne umiju razlikovati
dušom ću vođena biti
pratiti će je srce
s ljubavlju
cijeli svijet ću osvojiti

89

PAR POD MODRIM
KIŠOBRANOM

Kadikad privinu glave i usne im se spoje
poljubac sreće cijelim tijelom prolazi.
Kroče i kroče i ne pamte korake svoje

ne znaju kad trg, kad ulica dolazi.

Dražen Rubić

RUKA

90 Ovo je ruka. Nije prazna, puna je.
Čula si priču kako se duša prelijeva kao premekano tijesto.
Volio bih da smogneš snage da je prihvatiš.
Vidim ti oči. Gledam ti oči.

I dušu. I smiješak.

Došlo je teško vrijeme, globalno, biti čovjek ili ne.
A i privatno, osobno, kod mnogih koje znam.
Molim te, ne toni u sivilu!
Molim te!
I zbog sebe i zbog mene.

A možda smo samo korak, stepenica, lekcija.
Možda smo i trajanje. Nemoj da ostanemo nedorečenost.
Teško ti je? I meni je.

Daj mi ruku. Evo ti moja.

I sve.

Branka Domjanić 91
TI NE ZNAŠ, TI I NE SLUTIŠ
Ti ne znaš, ti i ne slutiš
da te moje oči prate tvojim
meni nepoznatim putovima.
Ti ne prepoznaješ u mojim očima sebe
kada se u njima pale svjetla mojih čežnji.
Ti ne znaš, ti i ne slutiš
moji snovi zastaju pred
zatvorenim vratima tvoga srca.

Dubravka Vereš

RIJEKA
92 Ti si bio divlja rijeka što

milosti ruši pred sobom sve.
Ali si bio moja rijeka.
Uzalud sam smirivala tvoje brzace.
Sada kada si mirna rijeka
nisi moja rijeka.
S drugom rijekom stopio si se.
Više za mene nema te.
Još čujem tvoj glasni huk
dok niz planinu spuštaš se
i rušiš pred sobom sve.
Ali više ne brinem se.
Više nisi moja rijeka.
Sada druga smiruje tvoje brzace.
Za mene više nema te.

Darko Domić 93
O, NE, NE
O, ne, ona nikada neće sići s
prijestolja, jer ona nije

obična ili trivijalna gospodarica.
Ona je pravi izbor srca
Ona je njegova stvarna gospodarica.
O, ne, ona nikad neće sići s
Prijestolja, jer nije obična ili trivijalna

kraljica
ona je pravi izbor srca
ona je njegova stvarna gospodarica.

Marija Vinković - Stančić

N-u
94 Možda si krenuo putem

na kojem se nikad nećemo sresti
a trebali smo.
Možda smo iste snove snivali
i nikad do kraja
sanjali nismo.
I tako tražeći istinu,
izgubili smo sebe
u nepovrat.
A zauzvrat
slavimo svoj poraz
našavši sudbinu.

ŽELIO SAM TI REĆI Ivan Mlačić
Htjedoh napisati pjesmu 95
za tebe
ali olovki srce pukne
i ne napravi ni retka
Htjedoh ti na gitari
odsvirati melodiju znanu
ali žice puknu pri prvom taktu.
Prođoh ulicom našom
ali kestena starog na uglu
više nema.
Lutah sam noću gradom
i sa mnom bila je i tvoja
sjena.
Htio sam izreći one naše
riječi
ali nisam mogao
u grlu grop se stvori
i krene iz oka suza vrela
htio sam ti poljubiti ruku.
Al’ draga, tebe više nema.

Mirjana Habek
LJUBAVI
96 U proljeće kad priroda se budi
Zaljubljuje se sve, pa i ljudi
Ako nešto po zlu krene
Ljubav nestaje kao cvijet vene
Nježan cvijet mrazom zbilje poljubljen
Umire u bijelom mirisnom oblaku
U oblaku zaborava zarobljen.
Pakleno ljeto
Rastanak je donijelo
Tvoja žarka ljubav
Isparila je, voljeni,
Kao kišne kapi
U užarenom zraku
Ne dotaknuvši zemlju
Isparila je, nestala, nije bila prava
Bila je samo moja fatamorgana.
Jesenske kiše su lile
Otišao si iznenada, dragi
Kišne kapi suze su skrile
Vjetrovi života su te odnijeli
na meni nepoznate pute
nema pjesme ni muzike
klavir i violina šute
samo šumi lišće što pada
ostala je samo sjećanje i nada.
Došla je hladna zima
Tebe nema pa nema
Grije me toplina kamina
Gledam kako se vatra gasi
Nekad se ljubav i spasi
Ako je ostalo bar malo žara
Ponovno bukne ona ljubav prava.

HLADAN VJETAR UMJESTO ZAGRLJAJA Tatjana Šiljak
Hladan vjetar umjesto zagrljaja, 97
kiša klizi niz lice umjesto suza.
Ako samo na trenutak zaklopim oči,
bojim se nestat će sve.
Ako samo jednom okrenem glavu
zaboravit ćeš me.
Ako ne trebaš me
okreni glavu, pusti...
nestat ću.
Možda nisam tvoja želja,
tvoj san.
Možda nisam sav tvoj svijet
i nisam ta
ali ja sam samo ja.

Tatjana Šiljak

VJEROVALA SAM TVOJIM OČIMA
98 Vjerovala sam tvojim očima,

a ti me gledaš kao da ne postojim.
Sve je bila laž,
još samo jedan poraz u nizu.
Gledaš me ko stranca!
Riječima nanosiš bol,
a u meni rijeke podivljale.
Vikala bi ali nešto u meni mi ne da,
riječi su se utopile u moru suza.
Ostavljena ,
zaboravljena...
bez glasa,
otišla sam.

Manda Rašić - Kadić

PRVOMAJSKA PJESMA

Gledao si me, gledala sam te 01.05.(prvog petog) 99
Gledala sam te, nisi me gledao 05.01.(petog prvog)
Poljubio si me prvi put 01.05.
Poljubio si je po tko zna koji put 05.01.

Gledala sam te, gledala vas 05.01.
Ne rodi se u meni ljubav kao 01.05.
Ljubomora ili zavist.
U meni se rodi 05.01.
Ono čega sam se najviše bojala do 05.01.

Tuga, preplavi me u trenutku
kad vidjeh vas jedno pored drugog 05.01.
kad vidjeh njenu ruku u tvojoj 05.01.
kad vidjeh vas zagrljene 05.01.
kad vidjeh isprepletene tvoje i njene kose,
a bilo je to 05.01.

voljeh te kad si me volio 01.05.
mrzih te kad si je ljubio 05.01.
al, ipak voljeh te
od 01.05. do 05.01.

Jasenka - Marija Leko
100 A zove se ljubav,

To znaš i sam
da sve u životu je jedan mali titraj
zatreperi duša
srce zadrhti pa preskoči
neki ushit ga obleti
obuzme te taj divni osjećaj ljubavi
već sljedeći tren
nestane čarolije
nestane te divne fantazije
nestanem čim mi izgovoriš ime
prestaneš maštati
shvatiš
da budan sanjaš
nedosanjane iluzije
a zove se ljubav ...