STAR WARS - Donald F. Glut - Imperij uzvraća udarac

V

Nitko na Hothu nije čuo taj zvuk. Isprva je bio
naprosto predalek da bi nadjačao jaukanje vjetra. A osim
toga pobunjenički su borci, koji su se spremajući se za boj
borili i s hladnoćom, bili naprosto prezauzeti poslom a da bi i
stvarno slušali.

U snježnim rovovima pobunjenički su časnici kričali
svoje naredbe da bi ih čuli kroz orkanski vjetar. Vojnici su se
žurili izvršiti naredbe. Trčali su kroz snijeg s teškim
oružjima nalik na bazuke na ramenima, da bi potom te izvore
zraka smrti položili na ledene rubove rovova.

Pobunjenički generatori energije kraj topovskih kula
počeli su praskati, zujati i pucketati zaglušujućim izbojima
električne energije - dovoljno jakim da snabdiju golemi
podzemni kompleks. No ipak se kroz svu tu žurbu i buku čuo
i jedan neobičan zvuk, zloslutna tupa lupa što je dolazila sve
bliže, i već počinjala potresati smrznuto tlo. Kad se već
primakla toliko da privuče zanimanje jednog časnika, on je
napregnuo oči da prodre kroz oluju, da pokuša doprijeti do
izvora tog teškog, ritmičkog udaranja. Ostali su podigli oči s
posla i ugledali nešto nalik na mnoštvo pokretnih mrljica.
Kroz mećavu se činilo da točkice napreduju polaganim no
sigurnim korakom, muljajući oblake snijega u svom
napredovanju prema pobunjeničkoj bazi.

Časnik je podigao svoj elektrodvogled pa ga izoštrio
na tom nečem što im se primicalo. Kroz snijeg ih je odlučno
napredovalo bar tucet, a izgledali su kao kreature iz bezdane
prošlosti. Pa ipak su to bili strojevi, i svaki je od njih stupao

poput kakvog golemog kopitara na četiri zglobne noge.
Hodači!
Uz šok shvaćanja, časnik je u njima prepoznao

imperijalne oklopne transportere za najteži teren. Svaki je
stroj bio silno naoružan topovima smještenima s prednje
strane, sličnima rogovima kakve pretpovijesne nemani.
Hodači su se gibali poput mehaniziranih debelokožaca, i iz
svojih topova vrtuljaka sipali ubitačnu vatru.

Časnik je dohvatio svoj komunikator.
»Vragolane Vođo... Dolaze! Nula nula tri.«
»Stanici Eho Pet-sedam, već smo krenuli.«
Još dok mu je Luke Skywalker odgovarao, oko časnika
i njegovih strahom zgromljenih ljudi najednom je eksplozija
zavitlala snijeg. Već su se našli hodačima na dometu.
Vojnici su znali da je njihova zadaća skrenuti pozornost dok
ne polete transportni brodovi, ali nitko od pobunjeničkih
vojnika nije bio spreman poginuti od oružja ili nogu tih
strašnih strojeva.
Iz topova hodača suknuli su blistavi oblaci narančastog
i žutog plamena. Pobunjenički su vojnici nervozno uperili
oružje na hodače, i svi su osjetili kako im tijelo probijaju
ledeni, nevidljivi prsti.
Od dvanaest snježnih jurnika četiri su stala na čelo, pa
pod punim gasom poletjela prema neprijatelju. Jedan je od
tih terenskih oklopnih transportera opalio, i za dlaku
promašio letjelicu koja je već ulazila u okret. A onda je drugi
jurnik zahvatio rafal i pretvorio ga u ognjenu kuglu ništavila
što je osvijetlila nebo.
Luke je pogledao kroz prozor pilotske kabine i ugledao
eksploziju prvog izgubljenog jurnika svog eskadrona. Ljutito
je iz svojih topova raspalio po hodaču, no samo zato da bi ga
dočekala tuča imperijalne vatrene moći koja je potresla
njegov jurnik baražom protuzračne artiljerije.

Luke je uspio povratiti vlast nad svojim brodom, i tada
mu se pridružio još jedan snježni jurnik, Vragolan Tri. Počeli
su se rojiti kao kukci oko hodača koji su i dalje neumorno
stupali, dok su drugi jurnici nastavljali razmjenjivati vatru s
imperijalnim jurišnim strojevima.

Vragolan Vođa i Vragolan Tri poletjeli su bok uz bok
do vodećeg hodača, a onda se razmaknuli i skrenuli desno.

Luke je vidio kako se obzor naginje dok je vodio svoj
jurnik kroz hodačeve zglobnate noge, da bi potom izletio
ispod čudovišnog stroja. Vratio je svoj jurnik u vodoravan
let, pa uspostavio vezu s pratećim brodom.

»Vragolan Vođa Vragolanu Tri.«
»Primio, Vragolane Vođo«, dojavio mu je Wedge,
pilot Vragolana Tri.
»Wedge,« viknuo je Luke u svoj komunikator,
»razdijeli svoju eskadrilu u parove.« Potom se Lukeov
snježni jurnik nagnuo i okrenuo, dok se Wedgeov brod
udaljio u suprotnom smjeru s još jednom pobunjeničkom
letjelicom.
Hodači su, pucajući iz svih topova, nastavljali stupati
kroz snijeg. Iz jednog od tih jurišnih strojeva dva su
imperijalna pilota opazila pobunjeničke topove koji su se
jasno ocrtavali na bijelom polju. Piloti su već krenuli u
manevar približavanja topovima, kad su opazili usamljenog
snježnog jurnika kako kreće u drski juriš ravno na njihov
glavni prozor, pucajući iz svih topova. Pred neprobojnim je
prozorom bljesnula silna eksplozija i onda se razišla, dok je
snježni jurnik, urlajući kroz snijeg, nestao iznad njih.
Dok se Luke lebdeći udaljavao, sve se više uzdižući od
hodača, usput se osvrnuo. Taj je oklop prejak za blastere,
pomislio je. Zacijelo mora postojati nekakav drugi način da
se napadne taj užas; nešto izvan gole vatrene moći. Luke je
na trenutak pomislio kakvom bi se jednostavnom taktikom

neki farmerski momak mogao suprotstaviti divljoj zvijeri. A
onda je okrenuo svoj snježni jurnik da krene u još jedan
napad na hodače, i donio odluku.

»Grupa vragolan«, viknuo je u komunikator,
»napadnite harpunima i vučnim čelima. Udarite u noge. To
nam je jedina nada, možda ih samo tako možemo zaustaviti.
Hobbie, još si sa mnom?«

Smjesta mu je odgovorio umirujući glas.
»Da, gospodine.«
»Dobro, sad se drži tik uz mene.«
Dok je poravnavao svoj brod, Luke je bio sumorno
odlučan da poleti u tijesnoj formaciji s Hobbiejem. I tako su
zajedno krenuli, i spustili se još niže do površine Hotha.
U Lukeovoj kabini njegova su topnika Dacka bacakala
nagla skretanja letjelice. Pokušao je u rukama zadržati ručicu
harpunskoga topa i povikao:
»Auh! Luke, nikako da ga zadržim u nišanu.«
Lukeov su brod zanjihale eksplozije i divlje ga ubacile
u baražu koja ga je svega obavila. Kroz prozor je ugledao još
jednog hodača na koga, po svemu sudeći, uopće nije
djelovala puna vatrena moć pobunjeničkih jurnika. Taj stroj
što se polako vukao sad je postao Lukeov cilj, i prema njemu
je letio i spuštao se u silaznom luku. Hodač je pucao ravno u
njega, i stvarao zid od laserskih munja i malokalibarskih
zrna.
»Samo nastavi, Dack,« povikao je kroz eksplozije, »i
spremi se da ispališ taj vučni kabel!«
Tada je Lukeov snježni jurnik potresla još jedna
detonacija. Brod je zakrivudao u letu, a on se borio svim
silama da nad njim povrati vlast. S Lukea je, i unatoč
hladnoći, znoj lio potocima, dok se tako očajnički borio da
poravna brod koji se strmoglavce rušio prema zemlji.
Horizont mu se, međutim, i dalje vrtio pred očima.

»Pripremi se, Dack. Još malo pa stižemo. Je li s tobom
sve u redu?«

Dack nije odgovorio. Luke se uspio okrenuti i opazio
Hobbiejev jurnik koji je održavao kurs kraj njega, dok su
zajedno izbjegavali eksplozije što su praskale oko njih.
Zakrivio je vrat i ugledao Dacka. S čela mu je tekla krv, i
ležao je, skljokan, na komandama.

»Dack!«
A dolje, na zemlji, topovske su kule kraj pobunjeničkih
generatora energije prašile po imperijalnim hodačima, no bez
ikakvih vidljivih posljedica. Imperijalna su oružja
bombardirala čitavo područje oko njih, i eksplozijama dizala
snijeg u nebo, skoro zasljepljujući svoje žive ciljeve
neprekidnim napadima. Časnik koji je prvi ugledao te
nevjerojatne strojeve, a sad se borio rame uz rame sa svojim
ljudima, bio je među prvima posječen hodačevim zrakama
sposobnima da raspore ljudsko tijelo. Vojnici su mu poletjeli
u pomoć, ali ga nisu mogli spasiti; izgubio je već previše
krvi, i ona je na snijegu nacrtala skrletnu mrlju.
Iz jednog od tanjurastih topova podignutih kraj
generatora energije doprlo je još malo pobunjeničke paljbe.
Usprkos tim silnim eksplozijama, hodači su nastavili stupati.
Još se jedan jurnik herojski obrušio između para hodača, no
samo zato da bi ga dohvatila paljba jednog od strojeva,
nakon čega je prsnuo u silnu kuglu pobjesnjelih plamenova.
Od površinskih su se eksplozija zatresli zidovi ledenog
hangara, što je izazvalo širenje dubokih pukotina.

***
Han Solo i Chewbacca grozničavo su pokušavali
dovršiti svoj varilački posao. Dok su tako radili, postajalo im
je sve jasnije da će im te stalno sve šire pukotine na kraju na
glavu sručiti čitav ledeni strop.
»Čim nam se ukaže prva prilika,« rekao je Han, »ovoj

ćemo krntiji priuštiti generalku.« Ipak je znao da će prije
toga morati izvući Milenijskog sokola iz tog bijelog pakla.

Još dok su se on i Vuki mučili oko broda, golemi su se
komadi leda, oslobođeni eksplozijama, počeli rušiti po
podzemnoj bazi. Kraljevna se Leia gibala hitro, pokušavajući
izbjeći padajuće ledene krhotine, pa potražila zaklon u
pobunjeničkom zapovjednom centru.

»Nisam baš siguran da možemo istodobno štititi dva
transporta«, rekao joj je general Rieekan kad je ušla u
komoru.

»To je riskantno,« odgovorila je ona, »ali naša
zalaznica popušta.« Leia je shvatila da lansiranje
transportnih brodova traje predugo i da bi postupak trebalo
ubrzati.

Rieekan je preko svog komunikatora izdao naredbu.
»Lansirajte ophodnju, nastavite s ubrzanim
isplovljavanjem...«
Dok je general izdavao naredbu, Leia je pogledala
njegova ađutanta i rekla:
»Počnite s ukrcavanjem preostale posade baze.«
Ipak je znala da njihov spas potpuno ovisi o tome hoće
li pobunjenici uspjeti u boju što se vodio nad njima.

***
U hladnoj i pretrpanoj zapovjednoj kabini vodećeg
imperijalnog hodača, general Veers je koračao između svojih
pilota u snježnim odijelima.
»Kolika je udaljenost do generatora energije?«
Ne podižući pogled s komandne ploče, jedan mu je od
pilota odgovorio:
»Šest četiri jedan.«
Zadovoljan odgovorom, general Veers je dohvatio svoj
elektroskop i zagledao se kroz ciljnik, pa ga izoštrio na
zvonolikim generatorima energije i pobunjeničkim

vojnicima koji su se borili da ga spase. Najednom se hodač
silovito potresao pod pobunjeničkom baražom. Udarac ga je
bacio prema natrag, no pritom je Veers opazio kako njegovi
piloti lete preko komandi u pokušaju da spriječe prevrtanje
stroja.

***
Snježni jurnik Vragolan Tri upravo je napao čelnog
hodača. Njegov pilot Wedge zatulio je glasni pobunjenički
krik pobjede kad je opazio koliku su štetu napravili njegovi
topovi.
Kraj Wedgea su proletjeli drugi snježni jurnici,
šibajući u suprotnom smjeru. Zakrenuo je svoj zrakoplov na
kurs koji je vodio ravno na još jedan stroj za ubijanje. Dok se
približavao čudovištu, Wedge je doviknuo svom topniku:
»Aktiviraj harpun!«
Dok je pilot smionim manevrom prolazio hodaču
između nogu, njegov je topnik pritisnuo sklopku. Istog je
časa iz stražnjeg kraja jurnika zazviždao harpun i za sobom
odmotao dug kabel.
»Kabel izbačen!« viknuo je topnik. »Nagazi!«
Wedge je vidio kako se harpun zabija u metalnu nogu,
dok je drugi kraj kabela ostao zakvačen za snježni jurnik.
Provjerio je komande, pa zaobišao imperijalni stroj i došao
preda njega. Potom se naglo okrenuo, pa poveo brod oko
stražnje noge, i oko njega opleo čelo kao metaliziranim
lasom.
Do sada, pomislio je Wedge, sve ide po Lukeovu
planu. Sad je još samo trebao povesti jurnik prema repnom
kraju hodača. Dok je izvodio taj manevar, Wedge je
krajičkom oka pogledao Vragolana Vođu.
»Kabel izbačen!« viknuo je jurnikov topnik ponovno
kad je Wedge proletio svojom letjelicom kraj spetljanog
jurnika, tik uz metalnu ljusku. Sad je Wedgeov topnik

pritisnuo drugo dugme i otkvačio čelo sa stražnjega kraja
snježnog jurnika.

Jurnik je odjezdio, i Wedge se nasmijao kad je spustio
pogled i promotrio plod svog truda. Hodač je nespretno
pokušavao nastaviti hod, ali mu je pobunjenički kabel
sasvim sapleo noge. Napokon se nagnuo na stranu i tresnuo
o tlo, i udarac je uzvitlao oblak snijega i leda.

»Vragolane Vođo... Jedan je dolje, Luke«, javio je
Wedge pilotu jurnika kojeg je pratio.

»Vidim, Wedge«, odgovorio mu je komandir
Skywalker. »Dobro obavljen posao.«

Kad su pobunjenički vojnici u rovovima vidjeli da se
jurišni stroj prevrnuo, pobjedonosno su zaklicali. Iz snježnog
je rova iskočio časnik i dao znak svojim ljudima. Potom je
poveo svoje vojnike u silovit juriš prema palom hodaču, i
stigao do silne metalne trupine prije nego što se iz nje uspio
izvući ijedan imeprijalni vojnik.

Pobunjenici su već htjeli ući u hodač kad je on
najednom eksplodirao iznutra i na njih bacio goleme
nazubljene komade metala, pa je udarac eksplozije odbacio
ošamućene vojnike u snijeg.

***
Dok su Luke i Zev letjeli iznad hodača, vrludajući sad
lijevo sad desno da izbjegnu protuzračnu paljbu, jasno su
vidjeli opseg razaranja. Kad su napokon izravnali, njihovu su
letjelicu potresle eksplozije iz topova drugih hodača.
»Polako, Vragolane Dva«, rekao je Luke i pogledao u
snježni jurnik što je letio usporedno s njegovim brodom.
»Pripremi harpun. Ja te pokrivam.«
Ali je tada uslijedila još jedna eksplozija, i ta je oštetila
prednji dio Zevova broda. Pilot je jedva i vidio kroz oblak
dima koji je progutao, zamaglio njegov vjetrobran. Borio se
da zadrži brod na vodoravnoj putanji, ali se on onda zatresao

od još nekoliko neprijateljskih praskova.
Vidik mu se toliko zamračio da je Zev masivni lik

imperijalnog hodača ugledao tek kad mu se izravno našao na
liniji vatre. Pilot Vragolana Dva osjetio je trenutak bola; a
onda je njegova tuponosa letjelica, bljujući dim i jureći u
sudar s hodačem, najednom usred praskova topovskih
granata eruptirala ognjem. Od Zevova broda nije ostalo
skoro ništa da udari o tlo.

Luke je opazio rasap broda, i smučilo mu se što je
izgubio još jednog prijatelja. Ipak si nije mogao dopustiti da
se bavi vlastitom bolu, napose sada kad je toliko drugih
života ovisilo o njegovu ustrajnom vodstvu.

Očajnički se osvrnuo oko sebe, pa progovorio u
komunikator.

»Wedge... Wedge... Vragolan Tri. Namjesti harpun i
slijedi me u sljedećem naletu.«

Još dok to nije ni do kraja izgovorio, Lukea je silovito
udarila strahovita eksplozija i proparala mu jurnik. Hrvao se
s komandama u jalovom pokušaju da zadrži vlast nad malom
letjelicom. Kad je opazio kako mu se iz krmenog dijela
broda izvija valoviti crni lijevak crnoga dima, osjetio je kako
ga preplavljuje ledena strava. U tom je trenutku shvatio da
njegov oštećeni jurnik nikako ne može ostati u zraku. A da bi
sve bilo još i gore, ravno se pred njim uzdizao hodač.

Luke se hrvao s komandama dok se njegov brod rušio
prema tlu i za sobom ostavljao trag dima i vatre. U tom je
trenutku vrućina u njegovoj kabini već postala skoro
nepodnošljiva. Iz unutrašnjosti su jurnika počeli lizati
plameni jezici i već mu se neugodno približili. Napokon je
uspio izravnati brod, pa zaklizio njime po trbuhu i zabio se u
snijeg tek nekoliko metara od imperijalnih strojeva što su
koračali prema njima.

Nakon sudara, Luke se s naporom izvukao iz pilotske

kabine i s užasom se zagledao u neboderni lik hodača koji
mu se približavao.

Skupivši svu snagu, Luke se uspio izvući ispod
iskrivljenog metala komandne ploče i uspraviti se do vrha
pilotske kabine. Nekako je uspio napola otvoriti kapak i
ispentrati se iz broda. Sa svakim bi se slonovskim korakom
hodača, koji mu se sve više približavao, jurnik divlje
potresao. Luke nije shvatio kako su golema ta četveronožna
strašila sve dok jednoga od njih nije ugledao nezaštićen
skloništem svoje letjelice.

A onda se sjetio Dacka, pa se vratio da pokuša iz
slupanog jurnika izvući prijateljevo beživotno tijelo. Ali je
onda od toga morao odustati. Tijelo je bilo tako tijesno
zabijeno u kabinu, a hodač je već bio skoro nad njim.
Prkoseći vatri, Luke je posegnuo u jurnik i dohvatio
harpunsku pušku.

Zapiljio se u mehaničkog behemota što je napredovao
prema njemu, i onda mu je na um najednom pala ideja.
Ponovno je posegnuo u kabinu jurnika i pokušao napipati
protutenkovsku minu pričvršćenu s unutrašnje strane broda.
Silnim je naporom raširio prste i čvrsto uhvatio minu.

Luke je odskočio od vozila baš u trenutku kad je
neboderni stroj podigao masivnu nogu i onda je čvrsto
spustio na snježni jurnik, zdrobio ga i izravnao kao
palačinku.

Luke se zgrbio ispod hodača, pa krenuo s njim da
izbjegne njegove polagane korake. Podigao je glavu i osjetio
kako ga studeni vjetar pljuska u lice, dok je pogledom
proučavao golemo potrbušje čudovišta.

Dok je tako trčao ispod stroja i s njim ukorak, Luke je
nanišanio harpunsku pušku i opalio. Iz puške je izletio jak
magnet pričvršćen za dugi tanki kabel, pa se čvrsto zakvačio
za potrbušje stroja.

Sve u trku, Luke je cimnuo kabel, da provjeri može li
podnijeti njegovu težinu. Potom je prikvačio bubanj kabela
za kopču pojasa i pustio da ga njegov mehanizam digne s tla.
Sada, dok se zibao ispod trbuha čudovišta, Luke je vidio
preostale hodače i dva pobunjenička snježna jurnika koji su
nastavljali boj lebdeći kroz silovite eksplozije.

Uspentrao se tako do strojeve trupine i tu opazio mali
kapak. Hitro ga je otvorio laserskim mačem i povukao,
ubacio protutenkovsku minu i hitro se spustio niz kabel. Kad
je stigao do kraja, žestoko je lupio u snijeg i onesvijestio se;
njegovo beživotno tijelo skoro se očešalo o stražnju nogu
hodača.

Kad ga je hodač prešao i odmaknuo se od njega, utrobu
mu je proparala prigušena eksplozija. Najednom je silni
obujam mehaničke zvijeri eksplodirao na šavovima, i
strojevi i dijelovi trupa razletjeli su se na sve strane.
Imperijalni se jurišni stroj složio u zadimljenu, nepomičnu
hrpu, koja se umirila na ostacima četiri noge slične
hoduljama.

VI

Pobunjenički zapovjedni centar, kojemu su i zidovi i
stropovi i dalje pucali pod silinom boja što se bio na
površini, pokušavao je djelovati i usred sveg tog razaranja.
Cijevi, razderane eksplozijama, rigale su gejzire priječe pare.
Bijeli su podovi bili posuti razbijenim komadićima strojeva a
posvuda su bile rasute i krhotine leda. Zapovjedni je centar
bio zloslutno tih - čula se samo daleka grmljavina laserske
paljbe.

Na dužnosti je bilo još nekoliko pobunjenika, među
njima i kraljevna Leia, koja je promatrala slike na svega još
nekoliko upotrebljivih ekrana na pultu. Željela se uvjeriti da
je imperijalnoj armadi iskliznuo i posljednji transportni brod,
te da sad svi već plove prema svom svemirskom sastajalištu.

Han Solo je uletio u zapovjedni centar i pritom
izbjegao goleme dijelove ledenoga stropa što su se rušili na
njega. Iza jedne velike grude uslijedila je prava ledena lavina
koja se izlila kraj ulaza u komoru. Han je ipak
nepokolebljivo požurio prema komandnoj ploči gdje je Leia
stajala kraj See-Threepija.

»Čuo sam da je pogođen zapovjedni centar.« Hanovo
je držanje odavalo zabrinutost. »Jeste li svi dobro?«

Kraljevna je kimnula glavom. Iznenadilo ju je što ga
vidi gdje je opasnost najljuća.

»Idemo«, ponukao ju je on prije nego što je i mogla
odgovoriti. »Moraš na svoj brod.«

Leia je izgledala iscrpljeno. Već je satima stajala za
ekranima konzole i sudjelovala u razmještanju pobunjeničkih

vojnika na njihove položaje. Han ju je uhvatio za ruku i
izveo iz komore, dok je protokolarni droid kloparao za
njima.

Dok su izlazili, Leia je izdala kontroloru još jednu,
zadnju naredbu.

»Dajte kodni znak za evakuaciju... i ukrcajte se u
transportni brod.«

A onda, dok su Leia, Han i Threepio žurno izlazili iz
zapovjednog središta, iz općeg je zvučnika zagrmio glas,
odjekujući u obližnjim praznim ledenim hodnicima.

»Prekinite borbu! Prekinite borbu! Počnite operaciju
povlačenja!«

»Požuri«, požurivao ju je Han i pritom pravio grimase.
»Ako ne požuriš, tvoj brod više neće ni moći poletjeti.«

Zidovi su se zatresli još žešće nego prije. Dok je njih
troje hitalo prema transportnim brodovima, krhotine leda
nastavile su padati kroz podzemnu bazu. I zamalo su i stigli
do hangara u kojem je čekao Leijin transportni brod,
spreman za polazak. Ali kad su došli do ugla, otkrili su da je
ulaz u hangar sasvim zatrpan snijegom i ledom.

Han je znao da će morati potražiti neki drugi put do
broda Leijina spasa - i to brzo. Poveo ih je natrag hodnikom,
izmičući ledu što ja padao po njima, i dok su žurili prema
brodu, dreknuo u komunikator.

»Transport C jedan sedam!« viknuo je u mali
mikrofon. »Stižemo! Pričekajte!«

Bili su dovoljno blizu hangaru da čuju kako se brod
Leijina spasa priprema za uzlijetanje iz pobunjeničke ledene
i baze. Kad bi ih mogao sigurno povesti bar još nekoliko
koraka, kraljevna bi se našla na sigurnom i...

Komora se najednom stresla od užasne buke što je
zagrmjela kroz podzemnu bazu. Trenutak potom, čitav se
strop srušio pred njima, i stvorio neprobojnu barijeru leda što

se sad našla između njih i hangarskoga doka. Zapanjeno su
se zapiljili u gustu bijelu masu.

»Odsječeni smo«, viknuo je Han u svoj komunikator,
jer je znao da transportni brod, želi li bježati, to mora učiniti
odmah, zato što više nema vremena za taljenje ili miniranje
barikade. »Morat ćete uzletjeti bez kraljevne Organe.«
Okrenuo se prema njoj. »Budemo li imali sreće, možda se
još izvučemo Sokolom.«

Han je poletio prema sljedećoj komori, a kraljevna i
See-Threepio za njim, sve u nadi da Milenijski sokol još nije
zatrpala ledena lavina.

***
Pobunjenički je časnik preko bijelog bojišta gledao
kako preostali snježni jurnici fijuču kroz zrak, kao i prolazak
posljednjih imperijalnih vozila kraj ostataka raznesenoga
hodača. Uključio je komunikator i čuo zapovijed za
povlačenje: »Prekinite borbu, prekinite borbu. Počnite
operaciju povlačenja.« Dao je znak svojim ljudima da se
vrate u ledenu špilju, i opazio da vodeći hodač i dalje teškim
korakom gazi prema generatorima energije.
U kabini jurišnoga stroja, general Veers je pristupio
prozorčiću. Iz tog je položaja jasno vidio cilj pod sobom.
Pomno je promotrio generatore energije iz kojih se iskrilo i
pobunjeničke vojnike koji su ih branili.
»Nula-tri-nula-tri-nula-pet... još malo pa su na dometu,
gospodine«, javio mu je pilot.
General se okrenuo svom pješačkom časniku.
»Svi neka se iskrcaju radi pješačkog napada«, rekao je
Veers. »Ciljaj na glavni generator.«
Vodeći hodač, okružen dvama glomaznim strojevima,
bacio se u napad, sijevajući iz svih cijevi u namjeri da rasprši
pobunjeničke vojnike u povlačenju.
Kad se iz nadirućih hodača osula još žešća laserska

paljba, kroz zrak su poletjela pobunjenička tijela i dijelovi
tijela. Mnogi vojnici koji su uspjeli izbjeći smlavljujuće
laserske zrake, bili su utabani teškim stopama u
neprepoznatljivu masu. Zrak je bio prepun smrada krvi i
spaljenoga mesa, i grmio je od eksplozivne buke boja.

Sve tako u bijegu, nekoliko je preživjelih
pobunjeničkih vojnika kutom oka opazilo usamljeni snježni
jurnik kako se povlači u daljini, dok mu iz zapaljene ljuske
kulja crni trag dima.

Iako mu je dim što se dizao iz obogaljena jurnika
zaklanjao pogled, Hobbie je ipak uspijevao razabrati ponešto
od pokolja što je bjesnio na tlu. Zbog rana što mu ih je
zadala hodačeva laserska paljba svaki je pokret bio mučenje,
a o upravljanju komandama letjelice da i ne govorimo. Ali
ako bi njima uspio ovladati bar koliko mu treba da se vrati u
bazu, možda bi uspio pronaći robota-liječnika i...

Ne, dvojio je da će preživjeti i toliko. Umirao je - u to
je sad bio siguran - a uskoro će biti mrtvi i svi ti ljudi u
rovovima - ukoliko se ne dogodi nešto što će ih spasiti.

***
General Veers, koji je gordo podnosio izvještaj
imperijalnom stožeru, bio je sasvim nesvjestan približavanja
Vragolana Četiri.
»Da, gospodaru Vaderu, stigao sam do glavnih
generatora energije. Za nekoliko trenutaka više neće biti
štita. Onda možete početi s iskrcavanjem.«
Završivši razgovor, general Veers je dohvatio
elekrodaljinomjer, pa pogledao u okular i poravnao s
glavnim generatorima energije. Elektroničke su se niti
poravnale prema podacima iz hodačevih računala. A onda su
najednom na malim ekranima monitora nestala sva očitanja.
Sav smeten, general se Veers odmaknuo od okulara
elektrodaljinomjera i makinalno se okrenuo prozoru kabine.

Kad je ugledao zadimljeni projektil na direktnom kursu
prema upravljačkoj kabini hodača, sav je protrnuo od strave.

I drugi je pilot ugledao leteći jurnik, i shvatio da nema
vremena da okrene masivni jurišni stroj.

»Pa on će...« započeo je jedan od pilota.
U tom je trenutku Hobbleov zapaljeni Hod proletio
kroz kabinu kao živa bomba, a gorivo mu se zapalilo u
čitavu kaskadu plamena i krša. U jednom su se trenutku
začuli ljudski krikovi, potom su poletjele krhotine, da bi na
koncu čitav stroj tresnuo o tlo.

***
Vjerojatno je Lukea Skywalkera svijesti vratio baš
obližnji prasak. Onako ošamućen, polako je podigao glavu iz
snijega. Osjećao je strašnu slabost i upravo bolnu ukočenost
od hladnoće. Kroz glavu mu je proletjela misao da su mu
ozebline možda već oštetile tkivo. Nadao se da nisu; nije
osjećao baš nikakvu želju za još jednini boravkom u onom
ljepljivom fluidu.
Pokušao je ustati, ali se opet svalio u snijeg, i ponadao
se da ga neće opaziti nitko od hodačevih pilota. Komunikator
mu je zazviždao, i nekako je u sebi pronašao snage da
uključi prijamnik.
»Izbačene su se postrojbe sasvim povukle«, javio je
glas iz zvučnika.
Povukle? pomislio je Luke na trenutak. Ali to onda
znači da su Leia i ostali pobjegli! Luke je najednom pomislio
kako sav taj boj i sve te pogibije vjernih pobunjeničkih
vojnika ipak nisu bili uzalud. Kroz tijelo mu je briznula
toplina, pa je skupio snagu da ustane i krene na dugo
pješačanje prema dalekoj ledenoj formaciji.

***
Pobunjenički je hangar potresla još jedna eksplozija,
zbog čega je ispucao strop, a Milenijski sokol umalo završio

pokopan pod ledenim humkom. Svakog bi se časa mogao
urušiti čitav strop. Činilo se da je jedino sigurno mjesto u
hangaru ono ispod samog broda, gdje je Chewbacca
nestrpljivo čekao kapetanov povratak. Vuki se već počeo
brinuti. Ako se Han uskoro ne vrati, Sokol će sigurno biti
pokopan u ledenom grobu. Ipak je vjernost branila Chewieju
da sam odleti teretnjakom.

Kad se hangar počeo tresti još žešće, Chewbacca je
zapazio gibanje u susjednoj komori. U trenutku kad je
ugledao Hana Sola kako se vere preko brežuljaka snijega i
leda i ulazi u komoru, s kraljevnom Leijom i očito
nervoznim See-Threepijem za petama, kuštravi je div
zabacio glavu i ispunio hangar svojim najglasnijim urlikom.

** *
Ne jako daleko od hangara, imperijalni su jurišnici,
lica zakrita bijelim kacigama i bijelim vizirima protiv
snijega, već krenuli praznim hodnicima. S njima je koračao i
njihov vođa, u crno odjenuta pojava koja je pregledavala
ruševine koje su nekad bile pobunjenička baza na Hothu.
Crni lik Dartha Vadera oštro se ocrtavao na bijelim
zidovima, stropu i podu. Dok se gibao kroz bijele
katakombe, stalno se odmicao da izbjegne odlomljenim
dijelovima ledenoga stropa. A onda bi nastavio tako žurnim
korakom da bi njegovi vojnici morali potrčati da ga dostignu.

***
Tihi pisak, sve višega tona, počeo se izvijati iz
tanjurastog teretnjaka. Han Solo je stajao za komandama
pilotske kabine Milenijskog sokola, osjećajući se napokon
kao kod kuće. Brzo je ukopčao sklopku za sklopkom
očekujući da će komandna ploča bljesnuti svojim toliko
poznatim mozaikom lampica; sad su se, međutim, upalile tek
neke.
I Chewbacca je opazio da tu nešto nije u redu pa

zabrinuto groknuo, dok se Leia zagledala u brojčanik, očito u
kvaru.

»Što je bilo, Chewie?« upitao je Han zabrinuto.
Vukijevo je groktanje imalo sasvim očit negativan
prizvuk.
»Da izađem i malo poguram?« obrecnula se kraljevna
Leia, koja se počela pitati je li ga Korelijanac popravljao po
načelu pljuni pa prilijepi.
»Ništa ne brinite, Vaša Uzvišenosti. Već ću ga ja
pokrenuti.«
See-Threepio je zakloparao u spremište pa gestama
pokušao privući Hanovu pozornost.
»Gospodine,« oglasio se robot, »baš sam se pitao da li
bih mogao...« Ali su njegovi skaneri na licu što se u njega
zapiljilo pročitali mrštenje. »To može i pričekati«, zaključio
je.

***
Imperijalni jurišnici, u pratnji žurnog i žustrog Dartha
Vadera, grmjeli su kroz ledene hodnike pobunjeničke baze.
Kad su poletjeli prema tihom cvilu što je dopirao iz ionskoga
motora, korak im se ubrzao još i više. Kad je Vader ušao u
hangar i opazio poznati tanjurasti lik Milenijskog sokola,
tijelo mu se malo napelo.
A u izubijanom teretnom brodu, Han Solo i
Chewbacca očajnički su pokušavali pokrenuti letjelicu.
»Ta se kanta šarafa neće nikad probiti kroz blokadu«,
počela je prigovarati kraljevna Leia.
Han je to odlučio prečuti. Umjesto toga je provjerio
Sokolove komande i potrudio se sačuvati strpljenje iako ga je
njegova suputnica sasvim očito izgubila. Počeo je vrtjeti
sklopke na komandnom pultu usprkos kraljevninu prezrivu
pogledu. Ona je očito sumnjala da će se ta zbirka rezervnih
dijelova i zavarenih komada otpadnog metala uspjeti održati

na okupu čak i ako se on uspije probiti kroz blokadu.
Han je pritisnuo dugme na interfonu.
»Chewie... daj dođi ovamo!« A onda je namignuo Leiji

i rekao: »U ovoj se curi krije još poneko iznenađenje.«
»Iznenađenje će biti ako uopće krenemo.«
Prije nego što joj je Han mogao odgovoriti na

primjereno britak način, Sokol je poskočio od praska
imperijalne laserske paljbe što je bljesnula pred prozorom
kabine. U tom su trenutku svi ugledali odred imperijalnih
jurišnika kako srlja s isukanim oružjem s drugog kraja
ledenoga hangara. Han je znao da Sokolova izgrebena ljuska
može izdržati silu tog oružja, ali da bi ga uništilo mnogo
snažnije oružje, nalik na bazuku, koje su baš žurno
postavljala dva imperijalna oklopnika.

»Chewie!« viknuo je Han dok se hitro uvezivao u
pilotski naslonjač. U međuvremenu je u navigatorski
naslonjač sjela jedna pomalo pokisla mlada žena.

A pred Milenijskim sokolom jurišnici su s vojničkom
efikasnošću postavljali svoj golemi top. Iza njih su se počela
otvarati vrata hangara. Iz Sokolova se trupa pojavilo jedno od
njegovih moćnih laserskih oružja, pa naciljalo ravno u
jurišnike.

Han je djelovao brzo da spriječi nastojanja imperijalnih
vojnika. Bez oklijevanja je odaslao smrtonosni udar iz
snažnog laserskog oružja što ga je uperio u jurišnike.
Eksplozija je njihova oklopljena tijela rasula po čitavom
hangaru.

U pilotsku je kabinu uletio Chewbacca.
»Moramo se samo prekopčati«, javio je Han, »i nadati
se najboljem.«
Vuki je ubacio svoju kosmatu masu u kopilotovo
sjedalo baš u trenutku kad je pod susjednim prozorom
eruptirao još jedan laserski bljesak. Indignirano je viknuo, a