Slatinko2017-2018

OŠ Slatine
Broj 18
Listopad 2017

Slatinko broj 18

Osnovna škola Slatine
Put Lovreta 1
21224 Slatine
Tel: 021/891 - 464; 021/796 - 420
Faks: 021/891- 464; 021/891 - 027

Uredništvo:
učenici – Josipa Baras, Marita Matić, Ela Nakir, Ivan Perić,
Antonia Rožić, Nikolina Škrobica
učitelji – Slavenka Barada, Marina Ležaja, Željka Ninčević,
Tea Radić, Antonela Rađa, Nela Sprečkić Keča,
Nataša Trebotić.

Lektorica: Marina Ležaja

Nakladnik: Osnovna škola Slatine
Za nakladnika: Željka Ninčević, ravnateljica škole
Grafička priprema: Tea Radić

Sadržaj:

Naše aktivnosti ...... 1
Putovanja ...... 23
Škola ...... 32

Razmišljanja ...... 42
Osmaši ...... 46

Iz školske knjižnice ...... 48
Eko kutak ...... 55

Pedagoški kutak ...... 59
Vjerić ...... 61

Pišemo i rišemo ...... 75
Zabavne stranice ...... 89

Naše aktivnosti Uvijek imamo dovoljno vremena ako ga
koristimo na pravi način.
Bernard Borush

5. rujna 2016. Ove su nas godine za štandom Učeničke
zadruge Prizidnica predstavili naši učenici Ilija
NOVI POČETAK Nakir (8. r.) i Duje Cipirita (5. r.). Izložili smo
Nakon dugih i ugodnih ljetnih praznika svoje proizvode i tako privukli brojne
započela je još jedna nastavna godina. hodočasnike, raznolikim suvenirima,
Odmorni i spremni, učenici su ispunili uporabnim predmetima i proizvodima od
učionice i vratili se u radno ozračje. Najveću maslinovog ulja.
promjenu su doživjeli prvaši za koje je
organizirana i svečana priredba te su se 13. rujna 2016.
upoznali sa svojom učiteljicom Nelom
Sprečkić Kečom. Drugaši su promijenili RAFTING NA CETINI
učiteljicu te su upoznali učiteljicu Antonelu Kako bismo probudili avanturistički duh
Rađu, a promjenama se vesele i petaši koji su učenika i učitelja, otišli smo na rafting na
prvi put u predmetnoj nastavi. Cetinu. 15 učenika u pratnji nekoliko učitelja i
roditelja proživjeli su nezaboravno iskustvo: tri
11. rujna 2016. i pol sata spuštanja kanjonom jedne od
najljepših hrvatskih rijeka gdje se čitavom
BLAGDAN GOSPE OD PRIZIDNICA stazom neprestano izmjenjuju brzaci i slapovi,
Svečano je proslavljen blagdan Gospe od ali i mirni dijelovi rijeke s bogatom florom i
Prizidnica, kojeg obilježavamo nedjelju nakon faunom, kupanje u rijeci i uživanje u prekrasnoj
Male Gospe a uoči Imena Marijina u prirodi zaštićenog kanjona rijeke Cetine.
poznatom povijesnom svetištu u Slatinama.

2

23. rujna 2016.

EKSKURZIJA 8. RAZREDA - ISTRA
Tjednima su trajale pripreme i dugo se
razgovaralo o njoj, tako da je s velikim
uzbuđenjem dočekana ekskurzija naših osmaša.
Nije bilo nepoznanica što se tiče mjesta koja će
posjetiti, Istra je djelovala najprivlačnije, stoga
su naši osmaši zajedno s učenicima iz Segeta
krenuli na dugo i uzbudljivo putovanje. Putem
su se zaustavili u rodnom mjestu slavnog
znanstvenika Nikole Tesle-Smiljanu gdje su u
pratnji vodiča razgledali njegovu rodnu kuću,
Multimedijalni centar i Ispitnu stanicu, te su se
upoznali s mnogobrojnim inovacijama i djelima
tog znanstvenika. U nastavku putovanja,
učenici su započeli sa zabavom u Hotelu Pula u
Puli, a razgledali su i staru povijesnu jezgru
grada uz pratnju lokalnog vodiča. Posjetili su
kroz 4 istarska dana Fažanu, Nacionalni park
Brijune, Poreč, Rovinj, popeli se na Motovun,
razgledali su Opatiju, posjetili i marijansko
svetište Majke Božje Trsatske, te se na kraju
uputili kući puni dojmova, umorni i zadovoljni.
Sprijateljili su se s učenicima iz jedne šibenske
škole i jedne cavtatske škole, a još dugo ćemo
slušati o najzabavnijim i najuzbudljivijim
trenucima njihove ekskurzije za koju mnogi
tvrde da je predstavljala najbolje dane u
njihovom životu.

3

30. rujna 2016. 5. listopada 2016.

SLAVIMO EUROPSKI ŠKOLSKI KONSTITUIRAJUĆA SJEDNICA
SPORTSKI DAN U STILU DJEČJEG GRADSKOG VIJEĆA GRADA
Svi učenici naše škole su se danas pridružili SPLITA
desecima tisuća mladih iz škola cijele Europe, U velikoj vijećnici Gradske uprave Grada Splita
sudjelujući u nizu sportskih aktivnosti održana konstituirajuća sjednica Dječjeg
povodom obilježavanja Europskog školskog gradskog vijeća Grada Splita u mandatu od
sportskog dana. Učenici i učitelji su započeli dvije godine 2016.–2018.
dan svečanošću otvaranja i to Wake and Shake Riječ je o drugom sazivu Dječjeg gradskog
aktivnostimai. Zaključili su kako je ovakvo vijeća (DGV), u koje je izabran po jedna
jutro odličan preduvjet za uspješan i učenica/učenik iz 27 splitskih osnovnih škola,
produktivan radni dan. a među njima i naša učenica Nikolina Škrobica.
Voditeljica DGV je
Anđelka Visković,
viša savjetnica
Gradonačelnika za
obrazovanje
i predsjednica
Koordinacijskog
odbora akcije Grad
Split – prijatelj djece.

Nastavili su sa Festivalom igara kroz koje ih je 7. listopada 2016.
vodio učitelj tjelesne i zdravstvene kulture Ante
Popović. Turnir u odbojci i nogometu bio je DANI KRUHA I ZAHVALNOSTI ZA
pravo mjesto da pokažu svoje motoričke, ali i PLODOVE ZEMLJE
navijačke sposobnosti. Bio je ovopravi dan za Naši su učenici tradicionalno obilježili Dane
pamćenje! kruha i dane zahvalnosti za plodove zemlje.
Svečanostima Dana kruha, uz molitvu,
blagoslov i simbolično blagovanje kruha
zahvaljujemo Bogu na svim plodovima,
radostima, uspjesima i darovima kojima smo
tijekom godine bili podareni. Učenici, učitelji i
roditelji su uložili veliki trud i svojim marljivim
radom priredili bogati stol. Nakon zajedničke
molitve, koju je predvodio župnik don Ante
Čulić, uslijedio je blagoslov svih plodova
zemlje koji su se našli na stolu, a zatim i
blagovanje.

4

DJEČJI TJEDAN Platforma na kojoj se odvija liga je edukacijski
Već više od trideset godina Savez društava robot mBot (Bluetooth verzija) koja nudi vrlo
Naša Djeca obilježava Dječji tjedan u prvom jednostavan ulazak u svijet robotike, ali
tjednu mjeseca listopada, a redovito im se omogućava i naprednije korištenje. I naša škola
priključuju i škole i vrtići diljem naše zemlje. U se uključila u ovu zanimljivu inicijativu.
našoj školi ovaj tjedan smo se bavili Učenici će kroz 5 kola natjecanja pokazati svoje
problemima dječjih prava i to na zabavan način. sposobnosti u različitim disciplinama. Za
Igrali smo igru Čovječe, ispravi se i naučili početak to su praćenje crte, pronalaženje
mnogo toga važnog o Konvenciji o dječjim izgubljenog prijatelja i izbjegavanje prepreka, a
pravima. kasnije ih čekaju sve zahtjevniji zadaci.
Naučiti će mnogo o programiranju i
CROATIAN MAKERS - ROBOTIKA naprednim tehnologijama, a kroz sve će ih
SVIMA! voditi njihov mentor, Pero Kurilj, naš učitelj
Croatian Makers liga je dio projekta Croatian informatike.
Makers kojega je pokrenuo Institut za razvoj i
inovativnost mladih. Cilj Lige je omogućiti
široko uključivanje robotike, automatike i
programiranja u edukaciju u osnovnoškolskom
uzrastu.

10. listopada
2016.

SVEHRVATSKA SMOTRA DANI KRUHA - DANI
ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE 2016. U
STUBIČKIM TOPLICAMA
Na ovogodišnjoj svečanosti Dani kruha - dani
zahvalnosti za plodove zemlje, koja se
održala u Stubičkim Toplicama, predstavilo
se 50 - tak izlagača; međunarodnih eko –
škola, vrtića i udruga. Svečanost se odvijala
u Hotelu Matija Gubec u Stubičkim
Toplicama u organizaciji Udruge Lijepa naša,
a pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora.

5

DAN KRAVATE

Hrvatski sabor 2008. godine proglasio 18. listopada za
Dan kravate. U čast toga dana, svi smo u školu došli s
kravatom oko vrata – i učenici i učitelji. Ponosni smo na
činjenicu što je kravata izvorni hrvatski proizvod, ona je
dio našeg kulturnog i povijesnog naslijeđa, a dolazi od
riječi Croata (Hrvat).

28. listopada 2016.

Ove školske godine naš krovni projekt je We
Eat Responsibly! – Mi jedemo odgovorno!,
projekt sufinanciran od strane Europske unije,
u kojem sudjeluju 9 zemalja članica Zaklade za
odgoj i obrazovanje za okoliš. Provedba u našoj
školi je započela osnivanjem Eko odbora koji
će organizirati i pratiti sve aktivnosti. Naš cilj je
jesti odgovorno, uzevši u obzir zaštitu okoliša,
političke, socijalne, kulturne i ekonomske
aspekte naših odluka, koje su u skladu s
temeljnim i stvarnom potrebama, s malim ili
nikakvim utjecajem za planet, a pozitivnim
utjecajem na poboljšanje kvalitete života
pojedinca i društva u cjelini.

U sklopu projekta Mi jedemo odgovorno
15.studenog smo organizirali zdravi doručak za

učenike 2. i 4. razreda.

6

I NAŠE MASLINE SU POBRANE!
Zajedničkim snagama, zalaganjem i trudom svih učenika i
djelatnika nabrali smo 203 kg maslina. Djelatnici Uljare na
Portu su nam i ove godine poklonili preradu na čemu im se
toplo zahvaljujemo. Rezultat - 31.5 litara mirisnog ekstra
djevičanskog maslinovog ulja.
Bilo je i nagrada za najbolje berače. Učenici nižih razreda su
za izniman trud i međusobnu suradnju, nagrađeni slatkim
mandarinama iz ekološkog uzgoja (uključili smo se u projekt
Mi jedemo odgovorno pa više ne jedemo čokoladu, nego
lokalno sezonsko voće). Petaši su, kao najbolji, zaslužili
poklon bon kojega će iskoristiti na nekom od "teških"
ispitivanja, a i ostali su se zadovoljili utješnim nagradama

7

VUKOVAR

18. studenog 2016. za Hrvatsku i opomena za čuvanje slobode
kao najveće osobne i društvene vrijednosti.I
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU naša škola je odala počast Vukovaru
VUKOVARA prigodnim programom i paljenjem svijeća u
Grad Vukovar i danas, 25 godina nakon pada, školskom dvorištu. Obilježavamo Dan
ostaje najsnažniji simbol borbe i žrtve za sjećanja na žrtvu Vukovara s posebnim
slobodu i neovisnost naše domovine. Vukovar poštovanjem prema palim braniteljima i svim
je stradao više od bilo kojeg drugog grada u žrtvama za slobodu s nadom da se ratne
Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.Sudbina strahote više nikada neće ponoviti.
Vukovara treba ostati trajni podsjetnik na žrtve

14. studenog 2016.

HUMANITARNA AKCIJA POMOĆI
SOCIJALNOJ SAMOPOSLUZI
U VUKOVARU
Potaknuti vijestima i slikama praznih polica socijalne
samoposluge u Vukovaru, a na inicijativu Aktiva
ravnatelja osnovnih škola Grada Splita, uključili smo
se u humanitarnu akciju pomoći socijalnoj
samoposluzi u Vukovaru.

8

23. studenog 2016. Brzom intervencijom naših vatrogasaca,
domar, kojega su iznijeli na nosilima, je
VJEŽBA EVAKUACIJE I SPAŠAVANJA udahnuo čisti zrak ispred škole i naravno
Treba biti spreman za svaku situaciju, stoga zaradio veliki pljesak.
smo praktično provjerili funkcionira li Plan Vatrogasci su nam zatim demonstrirali
evakuacije i spašavanja u našoj školi, jesu li gašenje požara zapaljive tekućine uz pomoć
djelatnici osposobljeni i upoznati s procedurom ručnih aparata za početno gašenje požara, a u
evakuacije, a provjerili smo i brzinu intervencije gašenju vatre aparatom okušali su se i neki od
žurnih službi Grada Splita. Točno u 10 sati učitelja.
oglasila se uzbuna zbog "požara", te su svi
učenici i učitelji evakuirani iz svojih učionica na
školsko dvorište. Pozvali smo 193 i u vrlo
kratkom roku su stigli vatrogasci DVD-a
Slatine.
Ravnateljica Škole ih je izvijestila kako su svi
uspješno evakuirani, osim domara koji je ostao
"zarobljen u vatri i dimu" u učionici broj 2.

Hvala našim
vatrogascima što su nas

opet "spasili"!

9

S
P
L
I
T

24. studenog 2016.

TERENSKA NASTAVA U SPLITU
Da bismo naučili i nešto drugačije, manje zamorno od učioničnog učenja, otišli smo do Splita koji nas
uvijek ima nešto naučiti. Pogledali smo kazališne predstave, posjetili Židovsku općinu i prošetali
Dioklecijanovom palačom. Kad bi barem bilo više ovakvih dana!

10

6. prosinca 2016.

DAN ŠKOLE - 103. ROĐENDAN ŠKOLE
Svečano smo proslavili 103. rođendan naše
male škole i blagdan Sv. Nikole. Dan smo
započeli kreativnim radionicama - učenici su
izrađivali različite božićne ukrase, kugle,
aranžmane, čestitke, snjegoviće, jelke i štošta
drugo. U atriju škole je potom organizirana
prodajna izložba gdje su roditelji i posjetitelji
mogli kupiti naše uratke i tako pomoći rad
Učeničke zadruge Prizidnica. U 11 sati je
započela vesela školska priredba
Pripremili smo prigodan program prepun
pjesme, plesa, recitacija i igrokaza, kako bi
pokazali Sv. Nikoli, našem zaštitniku, da smo
tijekom cijele godine bili dobri i vrijedni! A on
nas je nagradio prigodnim poklonima.

18. prosinca 2016.

BOŽIĆNI SAJAM
I ove smo godine tradicionalno izložili proizvode učeničke zadruge na izložbenom prostoru ispred
crkve u Slatinama, kako bismo predstavili što sve znaju napraviti naši vrijedni zadrugari. Kako i priliči
u ovo blagdansko vrijeme, posjetitelji su bili najviše zainteresirani za božićne ukrase koje su izradili
naši likovnjaci s učiteljicom Anom Madunić. Svatko je mogao pronaći unikatan poklon za svoje
najmilije, a kupnjom pomoći rad naše zadruge.

11

21. prosinca 2016. 27. siječnja 2017.

DONACIJA ZA DAN SJEĆANJA NA HOLOKAUST I
DJEČJI DOM MAESTRAL SPRJEČAVANJE ZLOČINA PROTIV
Na prijedlog vjeroučiteljice Slavenke Barade i ČOVJEČNOSTI
uz suradnju ravnateljice i svih djelatnika škole,
tijekom Došašća smo prikupljali donaciju za Nikad više! uzviknuo je svijet nakon patnji
Dječji dom Maestral. Drugog svjetskog rata, osobito nakon patnji
Učenici i roditelji su i ove godine pokazali židovskog naroda koji je zbog rasnih zakona
iznimnu volju za pomaganje i darivanje. prošao Holokaust. S ciljem da se takva
Također učenici koji sudjeluju u radu likovne stradanja nikad više ne ponavljaju ni jednom
grupe donirali su za svako dijete anđele, koje su narodu, obilježava se svakog 27. siječnja Dan
izrađivali s učiteljicom likovne kulture Anom sjećanja na holokaust i sprječavanje zločina
Madunić. Nadamo se da će donirane igračke, protiv čovječnosti, upravo na dan kad je 1945.
odjeća, obuća i ukrasi razveseliti djecu koja godine ruska Crvena armija oslobodila
stanuju u ovom Domu i uljepšati im ovo zloglasni koncentracijski logor Auschwitz.I mi
blagdansko vrijeme. smo se pridružili obilježavanju na satovima
hrvatskog jezika, osvještavajući probleme
diskriminacije i netolerancije.

22. veljače 2017.

NACIONALNI DAN BORBE PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA
CEPN (Centar za edukaciju i prevenciju nasilja iz Đakova) već 4. godinu zaredom zadnju srijedu u
mjesecu veljači potiče cijelu Hrvatsku, osobito odgojno-obrazovne ustanove, da nose ružičasto u znak
potpore borbi protiv nasilja. 17. veljače ove godine, Dan ružičastih majica je sa 107 glasova saborskih
zastupnika proglašen i Nacionalnim danom borbe protiv vršnjačkog nasilja.
I mi smo dali svoj doprinos obilježavanju ovog važnog dana. Ružičaste majice su nas podsjetile kako
moramo živjeti u praksi ono što piše na zidu naše škole, a to je da je naša škola mjesto nulte

tolerancije na nasilje. D A N R U Ž I Č A S T I H
M
A
J
I
C
A

12

28. veljače 2017. 25. veljače 2017.

POKLADNI UTORAK ŽUPANIJSKO NATJECANJE IZ DEBATE
Kao i svake godine, posebnu pozornost smo U petak 24. veljače i subotu 25. veljače 2017.
posvetili proslavi najboljeg utorka u godini – u OŠ Dobri i OŠ Manuš u Splitu održano je
Pokladnog utorka. U školu su došli likovi iz prvo Županijsko natjecanje iz debate u kojem
filmova, bilo je strašnih i veselih maski, mališi su sudjelovali i članovi Debatnog tima OŠ
su bili kauboji i strašila, našla se i pokoja Slatine: Marita Matić (8. r.) , Ela Nakir (8. r.),
životinja, posjetitelji iz Japana, bilo je i vojnika, Ivan Perić (8. r.) i Antonia Rožić (7. r.) te
a nastava je bila sve samo ne obična. Čak su i voditeljica tima Marina Ležaja. Nakon 6
učitelji uhvatili korak s vremenom pa su postali debatnih kola, osvojili smo 10. mjesto i naučili
emotikoni. nešto novo o debatiranju.

Točno u podne nas je pozdravila Josipa Baras
iz 5. r. i pozvala da prošetamo mjestom da nas
vide mještani i da i njih inspiriramo na neku
posebnu masku. Žiri je pomno promatrao
maske i na kraju donio niz priznanja:
najstrašnija maska je pripala Lucijani Vantić iz
6. r., najveselije maske su imale Mia Vakante i
Nina Ljubica iz 8. r., najbolja skupna maska je
otišla u ruke Ivana Perića i Ante Fidlera iz 8. r.,
najmaštovitiju masku je imala Darija Škrobica
iz 7. r., a najgost nam je bio maleni Frane
Nakir, Elin mali brat.
Nagrade za ekipne maske su dobili kauboji iz 1.
i 3. r. te strašila iz 2. i 4. r. Treće mjesto za
najbolju masku pripalo je Duji Miši iz 5. r. koji
je bio kokica, drugo mjesto je osvojio originalni
Marin Franić iz 6. r. koji se obukao u djeda, a
najboljom maskom je proglašen Mateo Miše iz
8. r. On si je dao truda i utjelovio Jokera iz
filma Odred otpisanih.

13

Maškare 2017.

Nagradili smo i ravnateljicu Željku Ninčević za izradu emotikona za učitelje te je dobila priznanje za
najkreativniju masku. Na kraju smo se osladili tradicionalnim krafnama.
Emma Uvalić iz 6. r. je pročitala optužnicu za Krnju koji je ove godine predstavljao nastavne
predmete i bio je kriv za sve školske nedaće. Nije, stoga, bilo druge no da ga spalimo i time uništimo
sve loše što vezujemo uz pojam škole.

13. ožujka 2017.
DIOKLECIJANOVA ŠKRINJICA
Trećaši naše škole su i ove školske godine
sudjelovali u projektu Dioklecijanova škrinjica
čiji je cilj poticanje svijesti o vrijednosti
kulturne baštine i važnosti njenog očuvanja.
U pratnji turističkog vodiča, krenuli su od
makete na Rivi, prošli kroz Podrume do
Peristila, obišli Katedralu sv. Duje te došli do
Jupiterovog hrama. Prošetali su Pjacom te
svoju šetnju nastavili do kipa Grgura Ninskog
a zatim se preko Zlatnih vrata i Carda vratili na
Peristil.
Učenici će imati priliku pokazati što su naučili
kroz kviz znanja koji će se održati nakon što
svi učenici trećih razreda splitskih osnovnih
škola obiđu Dioklecijanovu palaču.

14

16. ožujka 2017. po svim splitskim osnovnim školama, a
javnosti će ga vidjeti kroz izložbu dvadeset i
FINALE PROJEKTA PJAT PUN sedam plakata u
JUBAVI I ZDRAVJA atriju Banovine u
Povjerenstvo za ocjenjivanje Dječjeg gradskog prigodi proslave
vijeća je u sklopu projekta BI-PI-TRI izabralo Dana Grada Splita.
naš projekt Pjat pun jubavi i zdravja u finale Cilj ovog projekta je
projekta. Projekt su pokrenuli učenici 8. r. s pokazati kako djeca
vjeroučiteljicom Slavenkom Bradom, a vide svoj grad. Naša
pomogla im je i pedagoginja Nataša Trebotić tema je Pomorski
teravnateljica Željka Ninčević. Uskoro su se muzej u Splitu.
projektu pridružili svi učenici i učitelji.
Dječji vijećnici su predstavili i novi projekt pod
nazivom Split očima djeteta koji će prezentirati

17. ožujka 2017.

ZANIMLJIV SAT BIOLOGIJE
Danas smo prisustvovali posebno zanimljivom
satu biologije u 8. r. Učili smo o srcu, i to kroz
demonstraciju sekcije svinjskog srca. Uočili
smo veličinu srca, mišićno tkivo od kojeg je
građeno, klijetke, pretklijetke, srčane zaliske,
aortu i plućne vene. Naučili smo sve u radu i
funkciji srca. Samo nikako nismo uspjeli
pronaći mjesto na srcu koje se zove ljubav.
Čudno, zar ne?

15

18. ožujka 2017.

IV. PREZENTACIJA MLADOG MASLINOVOG
ULJA OTOKA ČIOVA - BERBA 2016.
U organizaciji Udruge maslinara Čiovka - Slatine i
suorganizaciji Savjetodavne službe - ispostava Trogir, te uz
podršku i učestvovanje Udruge za zaštitu kulturne baštine
Slatine te naše Učeničke zadruge Prizidnica, održana je u
Slatinama IV. prezentacija mladog maslinovog ulja otoka Čiova
- berba 2016. Započeli smo prezentacijom rezidbe u obližnjem
masliniku koju je vodio Stanislav Štambuk dipl. ing. agr., a naši
su učenici naučili kada i kako obrezivati masline. Poslušali smo i
edukativna stručna predavanja o štetnicima i bolestima koje
napadaju masline, te o gnojidbi i zaštiti maslina, a održali su ih
naši dugogodišnji suradnici, djelatnici Poljosavjetodavne službe,
dipl. ing. agr. - Božena Beljan, Nikolina Tomaš i Igor Gomezelj.
Uslijedilo je ocjenjivanje ulja. Od prijavljenih 37 uzoraka,
proglašena su tri najbolja. Iako se naše ulje nije našlo među
prva tri mjesta, na temelju rezultata fizikalno - kemijske analize
i senzorskih ispitivanja, ocijenjeno je kao ekstra djevičansko, što
nas posebno raduje. Na štandu smo osim maslinovog ulja
izložili i ostale proizvode učeničke zadruge. Posjetitelji su bili
oduševljeni našim znanjem, idejama i radom u smislu
njegovanja tradicije i očuvanja baštine našega kraja.
Druženje je završeno podjelom priznanja i zahvalnica, a svi
nagrađeni su dobili mali poklon paket proizvoda Učeničke
zadruge Prizidnica - ekstra djevičansko maslinovo ulje, ulje
gospine trave, eko - sapun od maslinovog ulja i razglednice sa
motivima našeg mjesta.

16

15. svibnja 2017. predstavnici PU Splitsko-dalmatinske županije,
predstavnik Udruge Most, predstavnica
SMOTRA PREVENTIVNIH Nastavnog zavoda za javno zdravstvo i drugi
STRATEGIJA I PREVENTIVNIH stručnjaci govorili su o važnosti sveobuhvatnog
PROGRAMA SPLITSKO- preventivnog djelovanja. Potom su uslijedile
DALMATINSKE ŽUPANIJE primjeri i prezentacije iz dobre prakse.
U Muzeja hrvatskih areoholoških spomenika u Prikazali smo i naš plakat koji prikazuje
Splitu, suradnjom Agencije za odgoj i važnost suradnje na preventivnom djelovanju,
obrazovanje i Ureda državne uprave u Splitu, kako u radu s roditeljima, tako i u radu s
otvorena je Smotra preventivnih programa pod djecom i učiteljima, a isto tako i ništa manje
motom Lijepim i dobrim kroz život. Voditeljice važnu suradnju s humanitarnim udrugama te
županijskih aktiva za osnovne i srednje škole, lokalnom zajednicom.

P
R
E
V
E
N
T
I
V
N
I

P
R
O
G
R
A
M

18. svibnja 2017.

EDUKACIJA DJELATNIKA ŠKOLE - DIJABETES
Temeljem iskazane potrebe i zamolbe naših djelatnika, danas smo se upoznali sa šećernom bolešću,
simptomima, specifičnim situacijama i kvalitetnom suživotu s dijabetesom. Sve navedeno su nam
predstavili: gosp. Branko Lulić, dipl.ing., predsjednik Splitskog dijabetičkog društva, koordinator
udruga dijabetičara Dalmacije, te dijabetičar na dugogodišnjoj intenziviranoj terapiji, gđa. Katja Šćurla,
prof., predsjednica Društva dijabetičara Trogir, dijabetičarka na dugogodišnjoj intenziviranoj terapiji,
te nastavnica u OŠ Petar Berislavić u Trogiru, te gđa. Liljana Repanić, VMS, umirovljena djelatnica
Klinike za dječje bolesti (Odjel endokrinologije) KBC Split.

17

26. svibnja 2017.
EKSKURZIJA 4. RAZRED - HRVATSKO ZAGORJE
Ove su školske godine učenici četvrtog razreda naše škole, njih četvero, zajedno sa učenicima
OŠ Petar Berislavić iz Trogira te svojom učiteljicom Antonelom Rađom bili na trodnevnoj
ekskurziji u Hrvatskom zagorju. Odlično su se zabavili i dobro proveli, a kući su se vratili
prepuni dojmova i zadivljeniji ljepotama naše domovine.

ZAGREB TRAKOŠĆAN MARIJA BISTRICA KRAPINA

18

27. svibnja 2017.

PROVEDBA PROJEKTA PJAT PUN JUBAVI I ZDRAVJA
Iskoristili smo ovu sunčanu subotu kako bismo se malo odmorili od završnog učenja i posvetili dan
humanitarnom djelovanju, odnosno proveli smo naš projekt Pjat pun jubavi i zdravja. Dan je bio
divan i s radošću možemo reći da smo prikupili ukupno 5000 kn za dobrotvornu udrugu koja je dio je
međunarodnog projekta Mary's Meals, a poznata je po prehrani školske djece u najsiromašnijim
zemljama svijeta.

Zadnji startni broj koji smo zalijepili je 111, no koja je vozila bicikl, a najbrži trkači su bili Ivan
bilo je mnogo ljudi koji su sudjelovali s Perić (8. r.) i Marin Franić (6. r.)
donacijama, ali nisu zbog obveza ili Na cilju smo se zabavili igrajući stare
zdravstvenih razloga sudjelovali u samoj utrci. dalmatinske igre na koje su nas podsjetili
Utrka je bila vesela i šarena, puna šetača, članovi Udruge Zajedno iz Splita. Usput smo
biciklista i nekolicine onih koji su se odvažili i se okrijepili na štandu s domaćom hranom, a
trčati ovu rutu dugu nešto više od 4 km, od predstavili smo i proizvode naše Učeničke
slatinske župne crkve do poznatog svetišta zadruge Prizidnice. U crkvi je zatim održana
Gospe od Prizidnica. projekcija dokumentarnog filma Generacija
Na cilju su nas dočekali učenici i učitelji koji su nade prije koje su nas članovi Dječjeg župnog
promovirali još jedan školski projekt - Mi zbora Slatine počastili s par pjesama. Film
jedemo odgovorno. Putem do cilja smo Generacija nade je predstavio priče o nekoliko
nailazili na niz pitanja koja su nas informirala o mladih ljudi koji, nakon što su kao djeca uživali
zdravom i odgovornom odnosu prema u Marijinim obrocima, sada čine dio nove
prehrani. generacije koja pronalazi svoj glas i počinje
Najbrža natjecateljica je bila Mia Vakante (8. r.) graditi bolju budućnost.

19

PJAT PUN JUBAVI I ZDRAVLJA - ZAHVALE
Zahvaljujemo don Anti Čuliću, voditeljici malog crkvenog zbora Vesni Maglici, DVD-u Slatine, Udruzi
Zajedno i Gradu Splitu, a posebno voditeljici Dječjeg gradskog vijeća, gospođi Anđelki Visković za njene
savjete, poticaj i podršku u ovom i drugim projektima u kojima smo sudjelovali. Zahvaljujemo naravno i svima
koji su, bilo donacijama, bilo sudjelovanjem u programu ili pripremom zdravih zalogajčića pomogli da
prikupljeni iznos bude što veći. Naravno puno hvala i svim promotorima naše akcije: Gradskom radiju Trogir,
Narodnom radiju, Trogirskom portalu, Slatine portalu, Radio Dalmaciji, Radio Suncu i Radio Splitu te
Mreži TV i TV Jadranu, kao i portalima: Slobodna Dalmacija, Crveni križ Split, Caritasu Splitsko-
makarske nadbiskupije, portalu Civilizacija ljubavi, te tvrtki Naturala d.o.o. koji su nam donirali izvorsku
vodu s rijeke Cetine. Od srca hvala i svima koji su htjeli ostati anonimni, a dijelili su našu Facebook stranicu i
informaciju o samoj utrci gdje god su stigli.

5. lipnja 2017.

ŠKOLE ZA AFRIKU
Već drugu školsku godinu provodimo
Unicefov projekt Škole za Afriku. Dva
osnovna cilja projekta su prikupljanje sredstava
za školovanje djece u Africi, ali i navikavanje
na humano djelovanje.
Vrlo važno je i osvještavanje svega ono što
imamo, a uzimamo zdravo za gotovo (hrana,
voda, obitelj, škola, liječnička skrb i sl.). Na
učeničkom vijeću te na satovima razrednika
kroz cijelu godinu radili smo na osvještavanju
o problemima djece iz Afrike.
Pri obradi humanitarnih tema su nam puno
pomogli materijali za provedbu projekta. U
mjsecu lipnju prikupljali smo po 5 kn za djecu
Afrike.
Prikupljene donacije bit će uplaćene na
Unicefov račun te se nadamo da će pripomoći
u otvaranju škola i osiguravanju kako toplog
obroka na mjestu obrazovanja tako i
zdravstvene skrbi za ovu djecu.

Pozdravljam te Zemljo 20

7. lipnja 2017.

EKO FOTKA 2017.
Na ovogodišnjem natječaju za Najbolju eko-
fotku sudjelovao je naš mladi fotograf Ilija
Nakir (8. r.), čije su dvije fotografije odabrane
za izložbu i to u kategorijama: Ovo raduje našu
majku Prirodu (čovjekovo djelovanje koje je u
suglasju s prirodom) i Ovo nanosi bol našoj
majci Prirodi (svi čovjekovi postupci koji nisu u
skladu s održivim razvojem i prirodnom
ravnotežom). Svrha natječaja je poticanje i
razvijanje ljubavi za prirodne ljepote zavičaja,
razvijanje kritičkog mišljenja prema
tendencijama koje narušavaju prirodnu
ravnotežu te osvješćivanje potrebe da je svaki
pojedinac dužan živjeti i djelovati u suglasju s
prirodom.

Pogled na fotografije
našeg Ilije!

Tuga od juga

9. lipnja 2017. i životinjskim svijetom: domaćim i divljim
životinjama, egzotičnom peradi, ogromnom
IZLET - OTOK BRAČ papigom i zlatnim ribicama.
Na kraju još jedne nastavne godine,ostvarili Djeca su dobro iskoristila veliki pješčanik s
smo jednodnevni izlet – terensku nastavu, za ljuljačkama, klackalicama i toboganima,
sve naše učenike. U dogovoru s roditeljima, boćarsku stazu, veliki amfiteatar i dvije manje
odabrali smo Park prirode Sutivan na otoku žičare.
Braču i nismo pogriješili. Redovnom linijom
Bura Line stigli smo do Splita, a odande
trajektom do Supetra. Vožnja brodom i
trajektom po sunčanom i izrazito toplom
vremenu bila su najbolji mogući izbor.
Cjelodnevni boravak u Parku obuhvatio je
kratko predavanje uz obilazak, pod stručnim
vodstvom vlasnika Parka i zaljubljenika u
životinje, te upoznavanje s raznovrsnim biljnim

21

Odbojka na pijesku i mali nogomet bili su
posebno privlačni, a bilo je i potezanja konopa,
utrke u vrećama, te izviđačkih igara koje je vrlo
uspješno vodila Ivana – turistička pratiteljica
agencije Magellan.
U restoranu, koji je u sklopu parka, pripremaju
se jela primjerena djeci (pilići i purići iz
domaćeg uzgoja) a djecu je posebno oduševilo
što su mogli jesti do mile volje i piti
pripremljene sokove. U popodnevnim smo se
satima autobusom vratili u Supetar, gdje se
jedna grupa djece odlučila za šetnju slikovitim
gradićem i posjet crkvi Navještenja Marijina, a
drugi su se kupali do ukrcaja na trajekt za Split,
odakle smo se brodom vratili u Slatine.
Vrijedno je napomenuti i to da su se učitelji i
učenici našli na istoj strani, ocijenivši današnji
dan ocjenom plus 5! Ponovilo se!

BRAČ-SUPETAR I SUTIVAN

22

26. lipnja 2017.

SVEČANA DODJELA ž
SVJEDODŽBI OSMAŠIMA
Još je svježe sjećanje kad su prije osam godina
ušetali u školsku zgradu donoseći razigranost,
brbljavost i inovativnost. I svih osam godina
osnovne škole su bili takvi, nisu se mijenjali,
bili su složni i znatiželjni, uvijek spremni raditi
nešto novo i neobično. Neustrašiva generacija i
sigurno jedna od najbrbljavijih, jutros je dobila
svoje svjedodžbe i tako se oprostila od
osnovne škole.

Prvo im se obratila ravnateljica Željka Ninčević, a potom i razrednica Jasna Šapina. Dirljivi
govor je imala i njihova učiteljica razredne nastave Antonela Rađa koja je uspjela izmamiti i
pokoju suzu. Istaknuto je kako su u svim situacijama uvijek bili svoji, bez obzira na uspone i
padove, jedinice i petice, izlete, ekskurzije, pohvale i opaske, oni su uvijek bili jedinstveni,
ambiciozni i radišni. A osmaši su posebno cijenili svoju razrednicu koju su dirnuli posebnim
poklonima koji su nosili priču o njima samima. Ovaj rastanak je bio gorko sladak jer su naši
osmaši dovoljno veliki da odu dalje na novu plovidbu, a opet su ostavili značajan dio sebe u
svakom kutku naše škole.
Dok ih čeka neizvjesnost upisa u srednju školu, želimo im sretan put, želimo im pametne i
promišljene odluke na životnom putu, a nadasve im želimo da i dalje ostanu svoji, dobri,
originalni i živahni, bez obzira što im u idućim svjedodžbama bude pisalo. Sretno vam, dragi
naši osmaši!

Putovanja Putovanja vraćaju snagu i ljubav u
vaš život.
Rumi

Rafting na Cetini svi nazad, lijeva nazad, desna nazad i
popularna "BOMBA". Prve četiri komande
Već u rujnu, dok nas grije bablje ljeto, se odnose na veslanje, a kod pete
odlučili smo se okušati u raftingu. Rafting komande svi trebaju sjesti u rafting čamac.
avanturu smo započeli kod Pavića mosta. Prvi dio od 9 km rijeka nije toliko brza, pa
Svi smo se opremili pojasom za plivanje, smo se na tom dijelu uvježbavali pravilnom
zaštitnom kacigom i veslom i rasporedili u veslanju i naravno, kao pravi omiški gusari,
tri rafta (gumena broda). Svaki je skiper uz međusobno se prskali, što je bilo jako
pomoć svoje posade donio raft i svu zabavno. Priroda je prekrasna, rijeka je
opremu do rijeke koja je na tom dijelu biserno čista i puna je ribe, pataka, a vidjeli
mirna. smo i kornjaču, koja je brzo pobjegla pod
Smjestili smo se u svoje gumenjake, a vodu.
skiperi su svojim posadama objasniti kako A zatim smo došli na dio rijeke koji je
se vesla, što trebaju učiniti ako ispadnu na tehnički dosta zahtjevan, pa se dobro
mirnom djelu rijeke a što ako ispadnu na moraju slušati komande skipera. „Labirint“
brzacima. Svi smo naučili pet osnovnih i brzac "Z" su bila mjesta gdje je adrenalin
rafting komandi, a to su: svi naprijed, bio na vrhuncu.

24

Brzac "Javornica" je toliko uzak da smo
preko njega prošli kao kroz iglenu ušicu -
između velike stijene i kamena koji samo
malo viri iz rijeke. Zatim smo doveslali do
dijela zvanog "Tisne stine" gdje su naši
osmaši isprobali svoju vještinu skakanja u
rijeku s stijene visoke 4 metra. Avanturu
smo završili nakon još 25 minuta veslanja
prekrasnim mirnim i zelenim krajolikom u
Radmanovim mlinicama.
Vrijeme nam je prošlo kao u trenu, i iako
mokri i umorni, zadovoljni smo jer ćemo
ovakvo iskustvo pamtiti i prepričavati
godinama.

Željka Ninčević

25

Terenska nastava
u Splitu

Dobro je ponekad izaći iz

učionice i naučiti nešto na

ugodniji način, bez bilježnica,

knjiga i ploče. Iskoristili smo,

stoga, Dan hrvatskog

kazališta, koji se obilježava

24. studenog, kako bismo za

promjenu posjetili i jedno

kazalište te pogledali

kazališnu predstavu. Uputili

smo se iz kuće kao da idemo

u školu, no umjesto škole,

odredište nam je bio grad

Split. Premda se čini kako o

Splitu znamo sve bitno, nije

bilo zgorega još se malo

podsjetiti na sve zanimljivosti,

a i otkriti koju tajnu. Kako

smo mala škola, podijelili

smo se na učenike

predmetne i učenike

razredne nastave jer su nam

interesi drugačiji, ovisno o

godinama.

Tako su učenici razredne

nastave odmah otišli u

Gradsko kazalište mladih

pogledati predstavu

Poštarska bajka prema knjizi

češkog pisca Karela Čapeka.

Radnja se, doduše, nije

odvijala u Češkoj, već u

Hrvatskoj, pa su tako

Kolbaba, František i

Marženka postali Poibaba,

Vrane i Mare, a predstava se

jako svidjela našim malim

učenicima. Nećemo ni

spominjati koliko koristi je

bilo kod obrade lektire.

26

Za to vrijeme, stariji učenici su razgledavali Dioklecijanovu palaču i saznali sve o životu i djelu
rimskoga cara. Potom smo posjetili Židovsku općinu kako bismo upoznali tradiciju, kulturu i
baštinu splitskih Židova. Saznali smo mnogo zanimljivih pojedinosti o židovskoj kulturi i vjeri,
a naš domaćin Albert je bio jako simpatičan i strpljivo je odgovarao na sva naša pitanja.
Saznali smo i da je splitska sinagoga jedna od najstarijih europskih još uvijek aktivnih
sinagoga, a nastala je u 16. stoljeću te da su mnogi Židovi dali veliki doprinos splitskoj kulturi
i razvitku grada Splita, kao npr. Daniel Rodigo koji je u 16. st. potaknuo izgradnju splitskog
lazareta i poznati nakladnik, tiskar i bibliograf Vid Morpurgo. Saznali smo i kako je bilo
splitskim Židovima tijekom Drugog svjetskog rata te dijelimo nadu da se takva stradanje neće
više nikada ponoviti ni jednom narodu ili skupini.
Zatim su i mlađi učenici razgledali Dioklecijanovu palaču, a stariji su u pratnji učitelja
pogledali predstavu Kazališni sat, najdugovječniju splitsku predstavu koja se izvodi već četvrt
stoljeća. To je ustvari predstava o tome kako nastaje – predstava. Ako je itko u ovoj eri
računalne tehnologije, filmova, serija i društvenih mreža bio skeptičan kako će učenici
prihvatiti predstavu, sigurno se iznenadio snažnim pljeskom i glasnim smijehom koji svjedoči
da je predstavila ostavila jako pozitivan dojam na učenike. Još dugo će se prepričavati
anegdote i dogodovštine ove zabavne predstave.
Eto, tako smo iskoristili našu terensku nastavu i zaključili kako je može biti zanimljivija i
učinkovitija od klasične pa jedva čekamo kamo ćemo idući put ići i što ćemo novoga naučiti.

Marina Ležaja

27

Izvanučionična nastava - Solin

Zaključili smo kako je veljača dobro vrijeme za izaći iz učionice i tako smo 8. veljače 2017. u
okviru planirane izvanučionične nastave posjetili Solin – „kolijevku hrvatske povijesti“.
Umjesto u razredu, povijest, vjeronauk, prirodu, likovnu te tjelesnu i zdravstvenu kulturu, imali
smo van učionice i mnogo novoga vidjeli i naučili.

Započeli smo obilaskom Javne ustanove u prigodu vidjeti i izložbu dječjih radova na
kulturi Zvonimir. Uz stručno vodstvo temu antičke Salone, a više smo saznali i o
zaposlenika, razgledali smo izložbu prirodnim znamenitostima Solina-
najpoznatijih salonitanskih odljeva »Salona zaštićenom spomeniku prirode močvarnom
Divina« i uljâ na platnu solinskih slikara. čempresu i endemskoj vrsti mekousne
Posebno mjesto u Galeriji ima poznata pastrve Solinke. Obilazak smo završili
glava Solinjanke, uz koju se veže tužna crtajući viđeno. Nadamo se da će neki od
priča. Smatra se da glava pripada carici naših radova pronaći mjesto na dječjoj
Fulviji Plautili, koja je od malena bila izložbi.
pripremana za udaju u carsku obitelj
dobivajući poduku iz znanosti, glazbe i
plesa. Sudbina princeze obilježena je
nesretnim brakom s carem Karakalom, koji
ju je na kraju dao ubiti. Jako nam se
svidjela i replika poznatog salonitanskoga
mozaika s prikazom dvaju jelena, a čuli
smo i kako se izrađuje mozaik. Imali smo

28

Sljedeća postaja je bila kuća Parać,
sagrađena 1863. godine od kamena
salonitanskog amfiteatra i Salone. Tu smo
se okušali u radionicama izrade antičkog
novca od gline uz pomoć kalupa, te
suvenira s antičkim motivima od bijele
gline, također utiskujući glinu u pripremljeni
kalup. Sve što smo izradili smo ostavili na
sušenje, a kasnije će se ispeći na
temperaturi od 1000 stupnjeva i ostati kao
trajni suvenir. Razgledali smo i izložbene
predmete arheološke zbirke na katu kuće
Parać, te vidjeli kako se restaurira prava
amfora.
Za autentičan doživljaj davnih vremena, bio
nam je potreban još samo amfiteatar,
smješten ispod kuće Parać, u kojem su se
nekada održavale borbe gladijatora.
Pretpostavlja se da je mogao primiti 18.000
gledatelja, koji su gledali borbu snažnih
boraca sa opasnim lavovima i ostalim
zvijerima. Nama je poslužio za odmor i igru i
završetak ove naše male avanture. Kad bi
bar nastava uvijek bila ovakva…

Željka Ninčević

29

Ekskurzija četvrtaša

U ranim jutarnjim satima krenuli smo veseli i uzbuđeni iz Trogira. Avantura je započela. U
autobusu je bila vesela atmosfera. Upoznali smo puno novih prijatelja. Prvo zaustavljanje bilo
je u gradu na četiri rijeke - Karlovcu. Tu smo posjetili Akvatiku, prvi slatkovodni akvarij i Muzej
rijeka u kojem smo upoznali floru i faunu hrvatskih rijeka. Na licu mjesta mogli smo vidjeti sve
ono o čemu smo učili u školi i vidjeli na slikama. Naučili smo puno o bioraznolikosti naših
rijeka i kako ih očuvati za budućnost.

Putovanje smo nastavili prema gradu Stigavši pred hotel, prijavili smo se na
Krapini gdje smo posjetili čudesni Muzej recepciji i smjestili u dvokrevetne sobe koje
krapinskih neandertalaca. Svi su bili su nas oduševile. Prvi je dan bilo smiješnih
oduševljeni i u čudu gledali evolucijski situacija s hotelskim karticama koje smo
razvoj čovjeka od pećine do svemirskih zaboravljali u sobama. Nakon osvježenja u
prostranstava. Kupivši razne suvenire, hotelskom bazenu, spustili smo se u
umorni i puni dojmova zaputili smo se na restoran na večeru. Tanjuri su za čas bili
krajnje odredište našeg putovanja, Hotel prazni jer smo dobro ogladnili, a hrana je
Trakošćan koji se smjestio u samom bila izvrsna i po svačijem ukusu. Te prve
podnožju blizu predivnog dvorca obitelj večeri imali smo organiziranu disco večer.
Drašković-Trakošćana. Svi smo bili očarani Nekima je bilo draže druženje po sobama.
njegovom ljepotom već na prvi pogled. Svi smo jako kasno zaspali od prevelikog
Jedva smo čekali iduće jutro kad ćemo poći uzbuđenja.
u obilazak samog dvorca u pratnji vodiča.

30

Sljedeći dan nakon doručka posjetili smo dvorac Trakošćan i divili se njegovoj ljepoti i burnoj
prošlosti. Posjetili smo i svetište u Mariji Bistrici u kojoj smo sami izrađivali licitarska srca i
predivan barokni grad Varaždin, u kom smo, na našu nevjericu, uz glavni gradski trg zatekli
kip našeg Grgura Ninskog. I tamo je njegov palac bio" izlizan". Za uspomenu smo se slikali i
vratili u hotel. Opet smo imali disco večer i zaspali puno ranije jer smo bili jako umorni. Nakon
večere spakirali smo svoje stvari, jer sutra nas je čekao odlazak iz hotela i put u Zagreb.
Zadnji dan putovanja bio je najuzbudljiviji. Ne znamo gdje nam je bilo ljepše: u obilasku
Gornjeg grada, u Muzeju iluzija, Tehničkom muzeji ili u ZOO-u. Dan je bio pun uzbuđenja i mi
smo se odlično zabavljali. Svi smo se slikali na Markovom trgu, Trgu bana Josipa Jelačića i
pred Saborom. Iako smo bili umorni, radovali smo se povratku kući i susretu s roditeljima koji
su nam jako nedostajali.

Stekli smo puno novih
prijatelja, a i prve
simpatije. Upoznali smo
dio naše prelijepe
domovine, otkrili njene
krajeve u kojima nikada
nismo bili. S torbama
punim suvenira, puno
divnih doživljaja i novih
prijateljstava vratili smo se
kući u kasnim večernjim
satima. Našoj sreći nije
bilo kraja kad smo vidjeli
svoje obitelji.
Bila je ovo najbolja
ekskurzija ikada, koja će
nam dugo ostati u lijepom
sjećanju na školske dane.

Antonela Rađa

31

Ekskurzija osmaša

Još od eksurzije u 4. r. čekali smo nastavak, samo smo ovaj put bili spremniji i zreliji. Danima
smo se dogovorali tko će biti s kim u sobi, kako ćemo sjediti u autobusu i kako ćemo se
slagati sa školom iz Segeta s kojom smo išli na izlet. U početku se činilo kako smo svi
raspoloženi za svađu, no vrlo brzo smo pronašli zajednički jezik i mirno se dogovorili čiji je
stražnji dio autobusa.
Premda je put bio dug, nama je sve brzo proljetjelo uz šalu i zabavu. Putem smo se prisjećali
fizike, odnosno slavnog fizičara Nikole Tesle. Posjetili smo njegovo rodno mjesto Smiljan.
Moramo priznati da su neke njegove inovacije bile baš zanimljive.
Istra nas je oduševila čim smo došli u Hotel Pula za koji imamo samo riječi pohvale i za sobe
i za hranu. Vodič nas je strpljivo vodio kroz Pulu, a strpljenje su imali i ostali vodiči koji su nas
upoznavali sa znamenitostima Fažane, Brijuna, Poreča; Rovinja te Motovonu do kojeg smo na
laganoj kišici prošli 100 stepenica.
Meni se najviše svidio Nacionalni park Brijuni jer osvaja svojom ljepotom, životinjama i
samom atmosferom. No, i sve ostalo je bilo prekrasno, smo smo bili jako umorni od stalnog
hodanja pa možda nismo uživali koliko smo mogli. Razgledali smo i Opatiju, te marijansko
svetište Majke Božje Trsatske koje je baš posebno.
Nije nam bilo dosadno jer je u hotelu zabava trajala neprestano. Družili smo se s osmašima
iz Šibenika i iz Cavtata, bilo je genijalno i nezaboravno. Bogatiji smo za dojmove i prijateljstva
i ovo je bilo 5 najboljih dana u našim životima.

Ante Fidler, 8. r.

O

S

M

A

Š

I

Škola Kad podučavamo druge,
učimo i sami.
Seneka

Županijsko natjecanje u debati

Kaže se sa mi otočani znamo puno pričati. A kako znamo braniti argumente i
debatirati, provjerili smo na prvom Županijskom natjecanju u debatu na kojem
je sudjelovao i naš Debatni klub OŠ Slatine koji vodi nastavnica Marina Ležaja.
Na natjecanju su, osim učenika osnovnih škola Splitsko- dalmatinske županije,
sudjelovali i učenici osnovnih škola iz Knina tako da je bilo ukupno 22 tima te
smo imali ustvari Međužupanijsko natjecanje. Natjecali smo se u 6 kola, 4 su
bila na zadanu tezu: Treba uvesti minimalne kvote za žene za Hrvatski sabor, a
dvije teze su bile ad hoc. Tu su učenici bez pomoći voditelja i tehnologija, morali
sami napraviti jednu stranu na tezu koja im je netom prije zadana.
Ponosni smo na naš tim koji se jako dobro snašao te smo završili natjecanje na
10. mjestu, pobijedivši u 3 debate i izgubivši u 3. Dobili smo nekoliko pohvala,
ali i savjeta i poticaja te će naš Debatni klub i dalje nastaviti raditi, razvijati se i
napredovati. Ovo nam je bila prilika za učenje i napredovanje jer pomoću
debate razvijamo komunikacijske, socijalne i prezentacijske vještine. Upoznali
smo i ostale timove, družili se i ozbiljno debatirali. Sad znamo sve o Saboru,
ženskim kvotama, pravima žena i snalaženju u samoj raspravi. Bogatiji smo ne
samo za iskustvo, već i za druženje jer je natjecanje prvenstveno bilo jako
zabavno i premda je dugo trajalo (u subotu cijeli dan), nismo se nimalo umorili.
Zahvaljujemo sucima na komentarima koji su nam pomogli da se iz kola u kolo
razvijamo i napredujemo. Prijavit ćemo se na sve ostale turnire i natjecanje jer
nam se jako svidjelo.

Marita Matić, 8. r

33

Naj fotka osnovnih škola Budući da je učionica potpuno zamračena,
Hrvatske brzina zatvarača se postavi na 30 sekundi.
Ovaj eksperiment učenici su radili prošle
15. studenog 2016. otvorena je u OŠ Dr. godine na nastavi fizike kada su obrađivali
Ivan Merz u Zagrebu izložba digitalne svjetlost, te su se odmah dosjetili kako bi
fotografije osnovnih škola Hrvatske, na ga rado ponovili za ovakav natječaj.
temu Svjetlo. Pristiglo je 317 fotografija iz Zapravo su učenici sami izradili vlastiti
51 škole diljem Hrvatske, a predstavljene „fotoaparat“, a budući da će za nagradu za
su na javnoj izložbi na ogradi škole u ulici 1. mjesto dobiti novi fotoaparat Nikon
Račkoga 4 (centar grada Zagreba), te na S2900 Coolpix, dogodine očekujemo još
mrežnim stranicama škole. Stručni žiri je zanimljivih digitalnih fotografija.
kao najbolju odabrao fotografiju učenika
naše škole Ilije Nakira pod nazivom Camera Ana Vukadinović
obscura – svjetlo u sobi.
Zanimljiv je način kako je nastala ova Ilija Nakir
fotografija. Prozori učionice se prekriju
tamnim crnim najlonom, a na jednom od
njih se napravi rupica veličine kovanice od
20 lp. Na taj način učionica se pretvori u
cameru obscuru, te se na suprotnom zidu
dobije obrnuta sliku školskog okoliša.

34

101 način kako (ne)učiti

Zanimljivo, za ne učiti se može naći 1001 razlog a za učiti samo jedan – ocjena. Možda
nije uvijek tako i sigurno neki izuzetci mogu naći i neke dobre i pametne razloge zbog kojih
uče, no kad bismo bili iskreni, samo su ocjene jasan razlog zašto učenici uče.

Ja svakog dana imam volje učiti. Ne samo zbog ocjena, već i zbog
znanja koje će mi biti potrebno u odraslom životu. No, toliko je smetnji
tokom dana da volje za učenjem treba biti toliko snažna da pobijedi sve
što smeta.
Kao prvo, ja imam malog brata i još manju seku koji mi odvlače pažnju
na svakom koraku. Oboje su u pelenama i toliku su slatki, ali i zahtjevni
da djelomično im ne mogu odoljeti, a djelomično suosjećam sa svojom
mamom i želim joj pomoći.
Mama mi stalno prigovora da trebam učiti, a tata bude od pomoći jer
kao svaki dobri otac, misli da sam ja njegova princeza i staje na moju
stranu.
I tako, nakon napornog dana u školi, kad dođem kući shvatim kako je u
školi bilo mirnije, jer dvije bebe, roditelji i niz stvari koje mi odvlače
pažnju, uvijek pobjeđuju želju za učenjem. Znači, kad dođem kući, prvo
se poigram s bebama, pomognem malo mami i potom počnem
razmišljati to ću prvo učiti. Čim padne odluka, osjetim neopisiv osjećaj
gladi, premda sam ručala prije pola sata. Kako za probavljanje hrane
treba biti u ugodnom okruženju, malo se opuštam gledajući You Tube i
zanimljive youtubere. Potom malo provjeravam informacije koje sam
saznala, a onda shvatim kako mi nedostaje novac za kupnju
neophodne šminke i gubim vrijeme pokušavajući saznati na koji način
bih najbolje mogla zaraditi novac na siguran i bezbolan način. Shvatim
kad treba početi štedjeti odmah, uhvatim se posla i napravim odličnu
kasicu-prasicu na koju izgubim dodatno vrijeme na ukrašavanje. Kad
shvatim koliko je vremena prošlo, već je vrijeme za moju omiljenu tv
seriju i odvojim dragocjeno vrijeme za opuštanje. Svi stalno govore kako
smo pod stresom tako da sam ja shvatila upute sasvim ozbiljno i
ozbiljno se opuštam. Nakon opuštanja, dođe vrijeme za učenje.
Izaberem predmet koji trebam prvo učiti započnem i od silnih
informacija dobijem potrebu za hranom i pićem. Nakon toga trebam ići
u zahod, a usput uzmem mobitel samo da se javim okolini kako sam
živa, no učim. Ugasim zvuk i sjednem na hladan stolac koji hitno treba
zagrijati. Pokušavam čitati, no oči mi se sklapaju. Ništa, trebam si
napraviti neki topao napitak. Mobitel stalno zvoni na vibraciji, nešto se
dogodilo. Pokušavajući pokupiti sve važne informacije tko je kome
rekao što i kada, izgubim dragocjeno vrijeme za učenje.

35

Stolac je još uvijek nezagrijan. Istaklo mi je vrijeme mira i treba dati
svoj doprinos čuvanju beba, pomaganju oko kućanskih poslova što
uključuje odlazak u trgovinu. Na putu sretnem svoje prijatelje i dodatno
razjasnimo tko je kome što rekao i kada, vratim se kući i već je vrijeme
večere. Nisam gladna jer cijeli dan nešto grickam, no teško je odoljeti
obiteljskom zajedništvu tako da sjedim s obitelji i uživam. Još malo
odgovaram na poruke koje dobivam preko društvenim mreža i čeka me
onaj hladan stolac.
Osjećam se pomalo krivo što cijeli dan govorim kako učim a više je toga
što nisam otvorila nego onoga što sam stvarno pročitala. Osjećaj
krivnje me dodatno izmori i kasno navečer shvatim da mi se oči same
sklapaju. Dan je gotov, koncentracija mi je na nuli i odustajem. Navila
sam budilicu za rano ujutro, tada ću imati više volje i koncentracije.
Ujutro je budilica učinila ono što treba – zvonjela je. Bilo je mrak, bilo je
hladno i nisam se mogla sjetiti zašto sam ju navila. Vratila sam spavati.
Probudila sam se netom prije škole. U školu sam ušla s izrazom lica na
kojem se mogla čitati samo panika. Sreća me htjal tog dana, nisam
bila ispitana ali sam shvatila kako za učenje trebam biti izolirana i
učvrstiti svoju volju. Danas će sve biti drugačije.

Ela Nakir, 8.r.

Biram svoj put u život

Izabrati svoj put u život je istovremeno važna i zastrašujuća stvar.
Donosim važne odluke o svojoj budućnosti i koliko god me zamišljanja
budućnosti radovala, toliko me je strah hoću li dobro izabrati i kako ću
se snaći u srednjoj školi.
Uvijek sam bio neodlučna osoba i to se ne sviđa ni mojoj okolini ni
meni. Evo na primjer, upis u srednju školu. Bilo bi mi puno lakše kad
bih znao što želim. Za ovako neodlučne osobe, najlakši put je upis
jedne od gimnazija jer time zapravo odgađam odluku za naredne četiri
godine, plus dobivam vrijeme da shvatim što zaista želim. No, gimnazija
podrazumijeva i obvezatan odlazak na fakultet, daljnje školovanje, a
kako nikad ne znamo što nam život nosi, možda to i nije najbolja
odluka. Uz to, gimnazije su na glasu kao vrlo zahtjevne i teške škole,
tako da je riskantno ako netko u trećem ili četvrtom razred srednje
škole shvati kako ipak ne želi studirati.
Dodatan problem mi predstavljaju ocjene i interesi. Gotovo iz svih
predmeta imam slične ocjene, ni jedan predmet mi nije posebno težak,
mnogi su mi dosadni, ali sve se može lako naučiti. Matematika mi
dobro ide, no ne toliko da bih upisao III. gimnaziju. Tako je i s ostalim
predmetima. Možda me najviše zanima arhitektura ili građevina,

36

možda čak i dizajn tako da ozbiljno razmišljam i o tim školama. No, što
ako na kraju srednje škole shvatim kako me to zapravo nimalo ne
zanima i kako se ne bih bavio time?
Gimnazija se stoga čini kao logičan izbor jer daje dovoljno širine i
poticaja da upoznam sebe i donesem pravu odluku kad budem zreliji i
sigurniji u sebe. Neko vrijeme sam se zamišljao i kao pomorac, no život
na moru može biti izazovan za obitelj. Razmišljao sam i o nekim
strukovnim školama, ali sam svakoj našao i prednost i manu.
Shvatio sam da je život nepredvidljiv, nitko ne zna što ga očekuje u
budućnosti. Ni mi osmaši ne znamo koliko ćemo se promijeniti ni što će
nas čekati u srednjoj školi. Zasad smo samo osmaši, trebamo uživati u
sigurnosti osnovne škole i uživati u sadašnjosti.

Ivan Perić, 8. r.

Muke jedne učenice

Teško je biti učenik. Odrasli misle kako ne radimo ništa, učitelji kako ne
učimo ništa, a meni s 13 godina je život toliko ispunjen obvezama da
se već osjećam kako sam zaposlena, samo ne primam naknadu za svoj
rad.
Svim učenicima je teško i da ih pitate, rekli bi vam da je najteži upravo
onaj razred koji sad pohađaju. Tako je i sa mnom. Meni je najteži sedmi
razred, ali ja za razliku od drugih učenika, mislim kako je to zato što je
sedmi razred stvarno težak. Mnogo teži nego treći u koji ide moj mlađi
brat. Meni je sada smiješno oko čega se on uzbuđuje i što smatra
teškim. Kad bi imao za učiti onoliko koliko ja imam, pao bi u nesvijest.
Najbolje da vam opišem jedan dan u životu sedmašice kako biste dobili
sliku koliko je nama teško. Ujutro, jako rano ujutro dok još nije izašlo
sunce, budilica nemilosrdno zvoni. To je najružniji zvuk koji možete
zamisliti. Još gore od zvuka budilice je činjenica da me uvijek probudi iz
sna, prekrasnog sna, i tužnog izraza lica napuštam krevet.
Doručak pokušavam preskočiti jer je tako rano da želudac nije u stanju
probaviti hranu, samo možda kakao. Za razliku od doručka, sjedenje na
kauču traju dugo jer dugo traje dok mi mozak nabraja što me sve
očekuju danas u školi. Ispituje nas četiri predmeta, a ja sam stigla

37

naučiti samo dva. Ostalo su igre na sreću. Razmišljanje mi oduzima
dragocjeno vrijeme i prije nego se snađem, već je vrijeme da pođem
u školu i to brzinom munje.
Susret s prijateljima samo pojačava osjećaj nesigurnosti. Svi su
nešto učili, pisali neke domaće zadaće, odgovarali neke predmete
dok sam ja lutala mislima. Osjećaj straha polako napreduje i ulazeći
u učionicu osjećam kako se fizički smanjujem. Prijatelji me tješe
kako ni oni nisu ništa spremniji i dok u glavi smišljam kako ću
opravdati moguću negativnu ocjenu, čujem nastavnicu kako
izgovara moje ime. Prozvana sam i odjednom se ne sjećam ni
naslovnice udžbenika ni svih ostalih stranica. Strah napreduje i prije
nego nastavnica uspije postaviti pitanje, ja ju preduhitrim
molbom/plačem da nas pita idući sat. Njen pogled i uzdah
razočarenja samo pojačavaju strah koji se pomiješao s panikom.
Zvono je označilo kraj mukama prvog sata.
Drugi sat je prilika da učim za ono što ispituje treći sat. Nastavnica
shvati kako ne prati nastavu i umjesto da naučim za fiziku, dobijem
jedinicu što nisam pratila hrvatski. Sreća me ne prati.
Treći sat odgovaram prva. Nastavnica pokazuje znakove
suosjećanja i započinje s laganim pitanjima, opuštam se i onda, kao
iz zasjede, zaskoči s nekim teškom, nerazumljivim i neshvatljivim
pitanjima. Izvukla sam dobru ocjenu, no njen izraz dok sam davala
neke čudne odgovore me prati na velikom odmoru. Jedini problem
kod odmora je to prekratko traje. Osjećaj gladi sam utažila i sad,
kad bih se trebala odmarati i probavljati što sam pojela, ulazim u
učionicu u kojoj trebam pisati ispit iz kemije. Odjednom mi se sve
izmiješalo u glavi, nisam sigurna ni u što i čitam pitanja polako, kao
da učim čitati u prvom razredu. Pri kraju sata shvatim da cijelu
stranicu nisam još stigla napisati. Od panike više ni ne razumijem
što trebam riješiti. Ovaj put školsko zvono nije donijelo spas, već
osjećaj razočarenja.
Do kraja dana su bile nove lekcije koje nisam pratila jer sam se
stalno pokušavala sjetiti što sam trebala napisati. Tijekom 7. sata
sam se sjetila, ali tada je bilo kasno za sve osim za osjećaj tuge i
razočarenja.
Kod kuće sam polako dolazila k sebi, ali pošto me sutra očekivao
jednako težak dan, nije bilo vremena za tugu, već sam prionula
učenju i propustila zabavu. I kad još čujem onu poslovicu „Od
kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba“, pomislim da je to
mogao reći samo netko tko nikada nije bio sedmaš.

Antonia Rožić, 7. r

38

Muke jedne učenice

Teško je biti učenik. Odrasli misle kako ne radimo
ništa, učitelji kako ne učimo ništa, a meni s 13
godina je život toliko ispunjen obvezama da se već
osjećam kako sam zaposlena, samo ne primam
naknadu za svoj rad.
Svim učenicima je teško i da ih pitate, rekli bi vam
da je najteži upravo onaj razred koji sad pohađaju.
Tako je i sa mnom. Meni je najteži sedmi razred,
ali ja za razliku od drugih učenika, mislim kako je
to zato što je sedmi razred stvarno težak. Mnogo
teži nego treći u koji ide moj mlađi brat. Meni je
sada smiješno oko čega se on uzbuđuje i što
smatra teškim. Kad bi imao za učiti onoliko koliko
ja imam, pao bi u nesvijest.

Najbolje da vam opišem jedan dan u životu sedmašice kako biste dobili sliku koliko je nama
teško. Ujutro, jako rano ujutro dok još nije izašlo sunce, budilica nemilosrdno zvoni. To je
najružniji zvuk koji možete zamisliti. Još gore od zvuka budilice je činjenica da me uvijek
probudi iz sna, prekrasnog sna, i tužnog izraza lica napuštam krevet.
Doručak pokušavam preskočiti jer je tako rano da želudac nije u stanju probaviti hranu, samo
možda kakao. Za razliku od doručka, sjedenje na kauču traju dugo jer dugo traje dok mi
mozak nabraja što me sve očekuju danas u školi. Ispituje nas četiri predmeta, a ja sam stigla
naučiti samo dva. Ostalo su igre na sreću. Razmišljanje mi oduzima dragocjeno vrijeme i
prije nego se snađem, već je vrijeme da pođem u školu i to brzinom munje.
Susret s prijateljima samo pojačava osjećaj nesigurnosti. Svi su nešto učili, pisali neke
domaće zadaće, odgovarali neke predmete dok sam ja lutala mislima. Osjećaj straha polako
napreduje i ulazeći u učionicu osjećam kako se fizički smanjujem. Prijatelji me tješe kako ni
oni nisu ništa spremniji i dok u glavi smišljam kako ću opravdati moguću negativnu ocjenu,
čujem nastavnicu kako izgovara moje ime. Prozvana sam i odjednom se ne sjećam ni
naslovnice udžbenika ni svih ostalih stranica. Strah napreduje i prije nego nastavnica uspije
postaviti pitanje, ja ju preduhitrim molbom/plačem da nas pita idući sat. Njen pogled i uzdah
razočarenja samo pojačavaju strah koji se pomiješao s panikom. Zvono je označilo kraj
mukama prvog sata.
Drugi sat je prilika da učim za ono što ispituje treći sat. Nastavnica shvati kako ne prati
nastavu i umjesto da naučim za fiziku, dobijem jedinicu što nisam pratila hrvatski. Sreća me
ne prati.

39

Treći sat odgovaram prva. Nastavnica pokazuje znakove suosjećanja i započinje s laganim
pitanjima, opuštam se i onda, kao iz zasjede, zaskoči s nekim teškom, nerazumljivim i
neshvatljivim pitanjima. Izvukla sam dobru ocjenu, no njen izraz dok sam davala neke čudne
odgovore me prati na velikom odmoru. Jedini problem kod odmora je to prekratko traje.
Osjećaj gladi sam utažila i sad, kad bih se trebala odmarati i probavljati što sam pojela,
ulazim u učionicu u kojoj trebam pisati ispit iz kemije. Odjednom mi se sve izmiješalo u glavi,
nisam sigurna ni u što i čitam pitanja polako, kao da učim čitati u prvom razredu. Pri kraju
sata shvatim da cijelu stranicu nisam još stigla napisati. Od panike više ni ne razumijem što
trebam riješiti. Ovaj put školsko zvono nije donijelo spas, već osjećaj razočarenja.
Do kraja dana su bile nove lekcije koje nisam pratila jer sam se stalno pokušavala sjetiti što
sam trebala napisati. Tijekom 7. sata sam se sjetila, ali tada je bilo kasno za sve osim za
osjećaj tuge i razočarenja.
Kod kuće sam polako dolazila k sebi, ali pošto me sutra očekivao jednako težak dan, nije bilo
vremena za tugu, već sam prionula učenju i propustila zabavu. I kad još čujem onu poslovicu
„Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba“, pomislim da je to mogao reći samo netko
tko nikada nije bio sedmaš.

Antonia Rožić, 7. r

Učenje

Učenje. Ne znam osobu koja voli učiti, pogotovo nekoga mojih godina. Roditelji nas često
upozoravaju: „Uči, inače ćeš dobiti jedinicu!“, no ja mislim kako su ustvari zaboravili kako je to
ići u školu i koliko je učenje dosadno.
Dosadnije od škole su roditelji koji nikako da prestanu prigovarati, tako da najčešće odem
učiti ne bih li im dokazala kako ja mogu dobiti dobru ocjenu, samo nemam volje za učenjem.
Kad počnem učiti, shvatim kako je to teže no što se čini. Ukratko, dođem u sobu sva odlučna i
spremna za novo gradivo, otvorim knjigu i onda me dosadan tekst toliko uspava da mi želja za
učenjem netragom nestane. Kad učim povijest, sve mi je jasno, samo u jednom trenutku
shvatim kako su se sva ta imena, godine, događaji stopili u jedno veliko ništa.
Kako bih poboljšala pamćenje, odlučim u svijet učenja unijeti malo boje i provedem 10
minuta tražeći boje, flomastere i markere po svojoj sobi. Nakon što sam našla boje, odlučim
podcrtati najvažnije kako bih lakše zapamtila bitno. Na kraju to najvažnije ispadne podcrtane
i ukrašena cijela knjiga, bilježnica i još malih papirića. Kao da nije dovoljno što se borim sama
sa sobom, u jednom trenutku me prekine mlađa sestra čiji je životni cilj ometati brata i mene

40

kad učimo. Jedno vrijeme se
nadglasavamo i vika privuče
roditelje koji pokušavaju
popraviti situaciju prvo
mirnim putem, a kasnije se i
njihovi glasovi pridružuju
jednoj zaglušujućoj galami.
Kad se sve smiri i ostanem
opet sama sa svojom
knjigom, prvo zakaže
pamćenje, a potom i
koncentracija. Čuju se
zvukovi mobitela koji me
obavještavaju kako se
negdje drugdje događa

nešto uzbudljivo i važno, a kad se potrudim ignorirati zvukove, netko izvana me zove da se
pridružim veselju, bezbrižnosti i igri. Odlučim kako malo odmor može imati samo pozitivan
učinak, no prije nego se snađem, već je prošlo sat vremena i nisam odgovorila na sve poruke.
Roditelji su već nervozni, vani pada mrak i odjednom roditelji gube svoje čelično strpljenje i ja
se još jednom uhvatim u koštac s učenjem. Ignoriram buku iz susjedne sobe, gluha sam za
sve zvukove i želim dokazati roditeljima da ja mogu sve naučiti, no sad me izdaju oči. Spava
mi se!
Javi se spasonosna ideja da bih mogla sada ići spavati, a ujutro prije škole nastaviti učiti i
jednostavno padnem pod utjecaj te spasonosne misli. Ujutro ne čujem zvukove, zakasnim još
na prvi sat i pomiješan gradivo još manje razumijem nego jučer u ovo doba.

Ako i ne dobijem
jedinicu, dobijem kaznu
jer nisam dobro naučila.
Odrasli jednostavno ne
razumiju koliko je teško
učiti i kako se teško
posvetiti učenju. Kad ja
odrastem, sigurno ću
biti drugačija.

Noemi Balić, 7. r.

41

Kratak vodič za preživljavanje dana u školi

Ima dana kad se čini da je neizdrživo provesti dan u školi. Na školu odlaze mnogi
dani našeg djetinjstva i ponekad je teško, stoga vam donosim kratak vodič za
preživljavanje dana u školi.
Najbitnije je da u školu dođete naspavani. Uglavnom smo svi u polusnu do
velikog odmora, cjelonoćno korištenje mobitela ili gledanje TV-a uzimaju danak i
umjesto spavanja do podne, boravak u školi izaziva stres. Stoga je bitno da odete
ranije leći, naspavate se i dođete veseli i odmorni u školu. To će vam poboljšati i
koncentraciju i raspoloženje.
Drugo je hrana. Umorni smo i teško se koncentriramo jer smo gladni. Kad bismo
se ujutro najeli i došli u školu siti, sigurno bi nam bilo lakše. Ruku na srce, koliko
mislite o hrani do velikog odmora, posebno tijekom trećeg sata?
Treće, pomoglo bi kad bismo nešto i naučili pa došli u školu spremni. Kako je to
stvarno teško očekivati, ja sam jednom na satu pazila i shvatila da kad slušamo
učitelje pozorno, kod kuće trebamo malo ili nimalo učiti. Znam da zvuči čudno, ali
pokušajte.
Dan u školi je nenormalno dug. Ponekad smo u školi skoro do 15 h i to je teško
izdržati. Da bi nam bilo lakše, imam još par savjeta. Ne uzbuđujte se oko loših
ocjena, u našoj školi je malo učenika i lakše je ispraviti loše ocjene nego u
velikim školama. Nadalje, koliko god učitelji bili dosadni i naporni, zadržite veseo
i zainteresiran izgled. Jednostavno, kad vide da vam je dosadno, većini ne pada
na pamet da su vas to oni uspavali, već misle da ne znate što ćete sa sobom pa
vam daju dodatne zadatke. Dobro je i da ne ulazite u previše sukoba s ekipom iz
razreda i da uživate dok ne uvedu e- dnevnik. Shvatiti ćete o čemu pričam kad ga
dobijemo.
I to je to. U svojih 7 razreda promijenila sam dvije škole što mi daje nekakvo
iskustvo. Roditelji nikako ne razumiju kako je nama, iz njihovih priča se može
zaključiti kako je škola zabavna i laka, što samo dokazuje kako ni oni ne bi danas
uživali u učenju i svim ostalim učeničkim mukama.

Isabella Garić, 7. r.

Razmišljanja Djeluj brzo, razmišljaj polako.
Germaine Greer

Zaslužuje li svatko drugu priliku?

Druga prilika. Što bi većina ljudi dala da dobiju drugu priliku i
da mogu ponovno nešto učiniti? I gledajući iz jednog ugla, svatko zaslužuje

drugu priliku. No, koliko je zaista lako dati nekome još jedu šansu?
Moje mišljenje je da trebamo dobro razmisliti o toj drugoj prilici. Naravno sve

ovisi o osobi i situaciji, no svakako treba dosta toga uzeti u obzir kad se
razmišlja o drugoj prilici. Uzmimo npr. ljubavnu problematiku. Djevojka

upozna mladića, lijepog, zabavnog, pametnog. U našim godinama je to
dovoljno da se djevojka zaljubi. Ako uz to jako lijepo priča, nemate šanse.
I onda možete ćuti da je takav prema svim lijepim djevojkama, da svima

govori isto (jer nema mašte za drugačiji pristup) i da su mnoge djevojke
zaljubljene u njega. Kako takvom dečku vjerovati, a kamo li dati mu
drugu priliku? Naravno, priča može ići i u drugom smjeru, dečko se

može zaljubiti u djevojku koja ga može prevariti i kako će on
njoj vjerovati?

Po meni, problem je u iskrenosti. Danas ljudi jednostavno ne vjeruju jedni drugima i
kad se njihove najgore slutnje pokažu istinitima, samo se potvrdi da su u pravu i da
ne trebaju vjerovati. Nema nekog recepta po kojem se možemo ponašati.

U svakoj situaciji kad tražimo i kad dajemo drugu priliku trebamo zadržati hladnu glavu, dobro razmisliti i
možda otvoriti svoje srce. Ako imamo mašte, možemo sagledati situaciju iz drugog ugla i tada će nam biti
jasnije kako se netko osjeća.
Jasnog odgovora nema, ako se prilagodimo situaciji, ako dobro razmislimo, donijet ćemo dobru odluku. Svaka
priča, životna situacija imaju svoju pozadinu i ponekad je potrebno dati drugu priliku. A ponekad, kad iz
osjećaja ljutnje ili boli ne možemo, osoba treba naučiti iz situacije i to nedavanje druge prilike je ustvari prilika
da nešto nauči.

Marita Matić, 8. r.

43

Što nam donosi
budućnost?

U godinama smo i u razredu u kojem smo stalno
usmjereni na budućnost. Naime, biramo srednju školu
i nekako od svih osjećaja prevladava strah da ne izaberemo krivu
školu, krivo zanimanje. Imam osjećaj kao da smo na životnoj
prekretnici i krivi korak će nas odvesti u potpuno pogrešnom smjeru.

A mi najčešće ne znamo što želimo, čime se želimo baviti, u kojem gradu bismo išli u školu – Trogiru ili
Splitu. Sve češće stojimo na takvim raskrižjima, u godinama samo kad donosimo takve odluke i sve češće se
pitam što nam budućnost uopće donosi? Tehnologija tolikom brzinom napreduje da je vrlo vjerojatno da će se
male bebe baviti nekim poslom koji još nije ni izumljen. Čak se i današnje srednje škole i fakulteti čine kao da
nisu uhvatili korak s vremenom. Gledajući srednje škole u našoj županiji, smijala sam se s prijateljima koja
zanimanja se nude jer se već sad zna da se ljudi s takvim zanimanjima vrlo teško zapošljavaju. To nam
nimalo nije pomoglo donijeti pravu odluku jer većina nas uopće ne zna to nas zanima i čime bismo se željeli
baviti u budućnosti.
No, što nam donosi budućnost? Kakav će biti svijet, naša zemlja, kakvi ćemo biti mi sami? Po meni, glavno
je pitanje koliko ćemo se promijeniti, što će sve utjecati na naše želje i mogućnosti. Možda, ono što nas sada
zanima, za nekoliko godina bude potpuno nevažno. Sad se već toliko mijenjamo da ona boja, odjeća ili glazba
koja nas je oduševljavala prije par mjeseci, odjednom nije više zanimljiva ni važna. Pitam se onda hoće li naša
promenjljivost i neodlučnost s godinama samo rasti ili ćemo se razviti i biti svjesniji što je dobro za nas.
Koliko god bilo pitanja o budućnosti, jedno je sigurno. Budućnost je neizvjesna, ne znamo što nas čeka, ne
znamo u kojem smjeru će nas život odnijeti i koliko će se naši snovi ostvariti. Možda je to i bolje, ima neke
ljepote u neznanju, u iščekivanju i nadanju. U svakom slučaju, nadam se da ćemo svi bolje upoznati sebe, svoje
dobre strane i iskoristiti ih da se bavimo nekim dobrim poslom.

Ela Nakir, 8.r

44

Koliko nas odrasli razumiju?
Nepotrebno je naglašavati da smo djeca, idemo u osnovnu školu i imamo roditelje, učitelje, rodbinu i susjede,
jednom riječju – odrasle. Nisu oni neprijatelji, naprotiv. Vrlo često nam daju savjete i to dobronamjerne, paze
nas, vole i čuvaju. No, ponekad se vidi razlika, a ta razlika je da nas ne razumiju.

Često čujem rečenice tipa: „Kad sam ja bio/bila tvojih godina, ja sam ovo ili ono, a ti trošiš svoje vrijeme na
mobitel!“ Uopće ne shvaćaju da ono što je njima bio telefon ili mobitel, nama je nešto više od toga. Mobitel je
mojoj generaciji najmanje sredstvo koje zamjenjuje telefon, služi nam kao internet, kao put k društvenim
mrežama i kao sredstvo za slikanje. Odrasli jednostavno ne razumiju, a često i ne znaju, čemu sve služe
mobiteli ili računala i nerijetko traže našu pomoć jer se ne snalaze s novim sredstvima komunikacije.

S druge pak strane, savjeti koji nam daj, a to je u najboljoj namjeri, ponekad nemaju smisla jer živimo u
potpuno drugačijem dobu i oni se često ponašaju kao da su rođeni s 30 godina. Bez obzira na mobitele,
zaboravljaju kako je biti dijete, što sva djeca vole i na koji način. Kad bi se samo sjetili koliko su i oni sami
željeli igru, sigurno bi nas bolje razumjeli, a time bi se i naš odnos poboljšao. Mobitel je nama ustvari igračka,
kao što su oni u vrijeme svog odrastanja imali.
Odrasli su bili djeca, a mi ćemo odrasti, upravo zato je potrebno da pokažemo više razumijevanja jedni za
druge.

Noemi Balić, 7. r.

45

Pritisak

Ne, nije vršnjački pritisak.
O tome pričamo dovoljno u školi, a rekla bih i da sam dovoljno jaka

oduprijeti se vršnjacima.
Jedan drugi pritisak me muči – odraslih.

Trebam izabrati srednju školu i svi vrše pritisak na mene, ali u najboljoj
namjeri. Zamislite kako mi je teško?

Zbog tih upisa, trebam imati što bolji prosjek sad u školi.
Savjetuju me i koju srednju školu, u kojem gradu i koji fakultet upisati.

I sve, ponavljam, u dobroj namjeri.
Ne pomaže što imam sestru blizanku pa kad mene puste na miru, okome se
na nju istim riječima i savjetima tako da stalno slušam iste savjete dvaput.

Pritisak nastaje polako, u meni. Nitko ne traži ništa, nitko se ni na što ne
ljuti, samo odjednom osjetim da ja sama tražim i bolju ocjenu
i više slobode i sve ono što je prirodno
za moje godine.

Mislim da bi rješenje bilo da me svi puste na miru neko vrijeme, dok se ne
slože u mojoj glavi neke stvari i da tako nađem svoj put.
Time bi i njihov pritisak splasnuo,
a ja bih imala cilj.

Josipa Škrobica, 8. r.

Osmaši Ne sanjaj svoj život,nego živi
svoje snove.

Nepoznat autor

Dragi razrede,

jedan smo i jedini osmi razred u školi. Poznajemo se još od pelena, susjedi smo i rođaci.
Ustvari smo obitelj koja se druži mnogo duže od ovih osam godina koliko smo u osnovnoj
školi. I sad je došlo vrijeme da se pozdravimo, da krenemo dalje, svatko svojim putem. Znam
da će neki nastaviti ići u istu srednj školu, ali većina nas će otići dalje i ovo što sad imamo će
nestati.
Toliko me nekad živcirate i toliko se nekada ljutim, a onda se sjetim da ovo sve traje još koji
tjedan i odmah ste mi draži, odmah vas razumijem i vidim u drugom svjetlu. Sjećam se
početka, prvog razreda kad sam s nekima samo nastavila druženje, a neke sam tek tada
upoznala. Odmah smo se povezali u jednu živahnu cjelinu. Može se svašta reći za nas, al bar
smo bili živahni. Prve godine su obilježili strah i svađe, ali i neki dobri trenuci s našom
učiteljicom Antonelom Rađom.
U petom razredu smo se najviše bojali novih nastavnika i predmeta. Svima je sve bilo čudno,
imali smo osjećaj kako ništa ne razumijemo i odjednom smo se zbližili. Odjednom smo postali
složni i počeli smo štititi jedni druge. I dalje smo bili brbljavi i glasni, ali smo počeli disati kao
razred. Pomagali smo si i bili tu jedni za druge. Prva zaljubljivanja, prve jedinice, prve velike
svađe, sve smo to zajedno prošli.
Neki učenici su otišli, novi su došli. Stalno se nešto mijenjalo, a i mi s tim, a opet, kad bolje

47

razmislim, uvijek smo ostalo isti, svoji. I kad
se u sedmom razredu nismo mogli složiti
hoćemo li pobjeći s nastave, i to je bilo
smiješno i zabavno. Čak je nastavnica
Ležaja napisala igrokaz o nama jer morate
priznati, toliko smo posebni, da smo i
inspiracija.
U osmom razredu smo, pripremajući se za
srednju, napokon i pobjegli sa sata, no
opet nismo bili zadovoljni. Bilo mi je žao
razrednice. Učitelje smo stalno ogovarali,
da nije bilo nekih vaših i nekih njihovih
smiješnih komentara, ovo bi bila jako tužna
škola.
Hvala vam na ekskurziji, bilo je to najboljih
pet dana u mom životu. S vama je sve bilo
odlično. Bez obzira koju srednju upisala,
uvijek ćete mi biti u srcu. Zabavna Nina
koja je par dana starija od mene, Mia –
kraljica svemira, Ela- prijateljica na koje se
uvijek mogu osloniti, Petra – najbolja
susjeda koja me spasila s bilježnicama,
blizanke koje su mi toliko dizale živce da
bih ih na kraju i zavoljela. Muška ekipa
Ivan, Mateo, Ilija, Ante, Marin uvijek me
svojim humorom spašavala od straha i
nasmijavala. Oni su krivi za moje glasno
smijanje jer su toliko smiješni da se mogu
samo glasno smijati. Nedostajat ćete mi
puno. Nezamislivo puno.
Nedostajat će mi i neki nastavnici. S
nastavnicom Ležajom sam se najviše
smijala, hvala joj što me vodila na debatu
gdje sam doživjela samo pozitivna iskustva.

Nedostajat će mi i naša razrednica koja nas je stalno pokušavala naučiti komunicirati.
Nedostajat će mi i svi ostali, sa svim manama i vrlinama.
Što više razmišljam o njima i o vama, sve mi se manje ide u srednju školu. Najradije bih
ostala ovdje, s vama, ali život ide dalje. Moramo odrasti.
Želim vam svima dobru srednju kolu, odličnu ekipu i dobre nastavnike. Ispunite sve svoje
zečje i ciljeve. Hvala vam na svemu!

Voli vas
Marita Matić