Sl.258. Miroslavljevo jevandjelje: kolasta azdija na kruni Isusa Hrista
Prehriscanska srbska vjera vuce korijene iz skitizma, najstarije
monoteisticke vjere. Bila je mesijanska vjera kao sto je bila i vjera
starobiblijskih Jevreja. Srbi su povjerovali u Hrista po prorostvu svoje
predhriscanske vjere. I srbska prehriscanska vjera je sjena Novog Zavjeta i
zato su tu vjeru balkanski Srbi zadrzali primivsi hriscanstvo, te tako, osim
onih sto iz nevolje ili povlastica primili islam i rimokatolicizam, do
danasnjih dana ostadose Srbi dvovjerci, krstjani pavoslavne vjere.
201
Kovrtan je pogaca cesnica za Mali Bozic koji pada 1. januara julijanskog
ili 14. januara gregorijanskog kalendara kada kalendarski pocinje julijanska
Nova godina. Za razliku od bozicne cesnice, u sredini kovrtana je iskruzenje
u obliku kocke sto je geometrijska simbolika Bozijeg mira.
Kovrtan je rano izjutra, u samo svanuce na Mali Bozic nosen u pojatu
(staju, stalu) i stavljan volu desnjaku iz jarma na desni rog, a potom u guvnu
postavljan na vrh stozijera, a djeca su trcala oko stozijela u pravcu
suprotnom satu, dakle u pravcu zemljine rotacije. Sve to jasno pokazuje da
je stozijer centralna tacka neba na kojoj pociva Sunce, a kovrtan simbolise
Sunce, dok Zemlja (koju predstavljaju djeca) rotira oko Sunca.
Zapitajmo se otkud Srbima centralne Bosne taj obicaj? Je li to hriscaski
obicaj? Nije hriscanski, nego obicaj iz predhriscanske srbske vjere, obicaj
koji su zadrzali Srbi dvovjerci, svetoslavci koje kroz grkopravoslavna usta
Svetog Save 1219. i rimokatolicka usta Franje Rackog 1869. godine nazvase
bogumilima.
.
...
.
202
.. Medju pravoslavcima i muslimanima Bosne, Hercegovine i Dalmacije, kao
i medju rimokatolicima ciji preci nisu davno iz pravoslavlja presli u
rimokatolicizam, jos postoji jedan drevni obicaj koji oni cine nasuprot
hriscanskoj i islamskoj dogmi. To je prinosenje zrtve na temelju nove kuce.
Pravoslavci to zovu "posjek", muslimani nazivaju "kurban". Obicno se kolje
janje, dobar ovan ili debela ovca, mada su poznati slucajevi da se i june ili
vo prinesu na zrtvu. Autoru ovih redova nije poznato da je neko nekad
zaklao svinju na posjek. Majstor zidar zakolje zivotinju na desnomu ćošku
temelja da ga okrvavi. Meso pojedu majstori i ukućani, a u Hercegovini se
razdijeli i po komšiluku. Vjeruje se da je time domaćin zamijenio svoju
glavu, a da zrtva nije prinijeta, onda bi domaćin, domaćica ili kogod drugi u
onomu domu za godinu dana umro.
I sta je zakljucak? Zakljucak je da su i pravoslavci i muslimani i vecina
rimokatolika sa prostora bivse Jugoslavije potekli iz jednog zajednickog
korijena: Sebra, Simbra, Cimbra, Cimeriana, Kimbra ili Kelta .
Sl.259. Sasvim lijevo je ligature vincanskog pisma. Obratimo paznju na
slovni znak C (S) sa pecata ruskog kneza Svjatoslava (10.vijek) i znak slova
C na stecku. Sasvim desno je sarmatska tamga koja znaci SO i to je bilo
sarmatsko ime Sunca.
Na pecatu ruskog kneza Svjatoslava su slova glagoljice, cirilice i latinice.
Striktna podjela na cirilicu kao srbsko i latinicu kao pismo Hrvata i Bosnjaka
je politickog karaktera i ta podjela uslijedila je poslije pod politickim
uticajem razdijeljenih crkava i suprotstavljenih vjera.
.
203
Sl.260. Motiv sa stecka: srbski bog Sunca i svjetlosti, Svetovid, Sveti Vid,
Bijeli Vid, Belovid, keltski Beleni ili Belenis.
Sl.261. Solarni simbol C (S, ognjilo) na vrhu suncanog drveta zivota
oznacava prvi dan ljeta, Vidovdan. To je znak sunceve vatre Svaroga,
Kresnika (Horsa), Svarozica, Jarila, Svetovida, Peruna.
Kresnik (or rarely Kersnik and Krsnik) is a Slavic god associated with fire,
the summer solstice, and storms. His mythical home, a sacred mountain at
the top of the world, represents the axis mundi.
Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Kresnik_(deity)
204
Sl.262. Simboli Sunca na stecku (Djurdjevik kod Tuzle)
E = istok
W = zapad
P = proljece
L = ljeto
J = jesen
Z = zima
.
.
.
205
Sl.263. Sest krugova je sest suncanih mjeseci proljeca i ljeta. Koplje Svetog
Vida pokazuje prvi dan ljeta: Vidovdan!
Sl.264. Uze (špag) je vrijeme. Baza krsta i drzac “trougla” jesu zimski
solsticij, pocetak novog ciklusa Sunca, pocetak godine. Krugovi na
vodoravnoj liniji su proljetna i jesenja ravnodnevnica, a treci krug iznad je
ljetni solsticij, ljeto.
Sl.265. Kameni blok sa prehriscanskim solarnim simbolima kolijade
(kolovrta) sada sluzi kao stepenik crkve manastira Rudare kod Leskovca
(ovo je ujedno i odlican primjer zatiranju srbskog kulturno-istorijskog i
vjerskog naslijedja).
Izvor: pravoslavlje.nl/foto_manastiri/manastir_rudare_leskovac.htm
.
206
Sl.266. Stecci ugradjeni u zid pravolsavne crkve u Markovcima kod
Benkovca (crtez stecka preuzet iz knjige M.Wenzel "Ukrasni motivi na
steccim" Biskupija Knin, Tabla XLI, str.171).
Stecci ugradjeni u zid pravoslavne crkve svetog proroka Ilije u Markovcu
kod Benkovca, nedaleko od Knina. Govoreci o ovom hramu na zvanicnom
sajtu Eparhije dalmatinske pise o napadu Turaka na taj kraj 1480 godine, o
turskoj sjeci stanovnistva i paljenju hrama, pa kazu:
―Na crkvi i danas, vjerovatnokao jedinstven primjer na njenoj juţnoj i
sjevernoj fasadi, stoji isklesan mač, kao simbol stradanja, zatim na juţnoj
fasadi bliţe zvoniku je isklesan krst koji govori da su postradali hrišćani i
pored njega cvijet koji govori da je većinom mladost postradala.‖
Tako se sa grobova predaka kradu spomenici i ugradjuju u crkve i tako se
na ocigled svih unistava narodno kulturno-istorijsko naslijedje.
207
Sl.267. Simboli stecaka: vrijeme kao nebesko kolo, Horova (X) kolijada,
koledo, kolovrt, festival koji je pocinjao zimskim solsticijem, rodjenjem
Malog Boga Bozica Svarozica, praslikom Gospoda Isusa Hrista. Badnjak
jos to svjedoci.
208
Sl.268. Prehriscansko svetisliste Paganije, odnedavno prozvano "Gospina
spilja", Gornji Vinjani, Imotski, Dalmacija.
209
.
Sl.269. Ztecak iz Zgosce (replika): u desnoj ruci Bog drzi zezlo (gornja
slika). U pravouglim dijelovima gornje sekcije bili su natpisi, vjerovatno
imena slovenskih prehriscanskih bogova, te su ih je neko u 17. vijek izbrisao.
.
210
KRES, KREST I BOSANSKI KRESTJANI (KRSTJANI)
“Navlastito na sjevernoj dugoj granici hrvatstva i srbstva, po tvrdoj
zaklonjenoj Bosni, najljuce brane se krestjani.” (Rad Jugoslovenske
akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga LXXVI, Razredi filolosko-historicki
i filolosko-juridicki, XI, u Zagrebu 1885, Dionicka tiskara u Zagrebu, str.
49)
Sl.270. Kresni (krsni) hljeb je simbol Suncevog kresa, Suncevog ognja.
Крест (praslovenski) je krьstъ, krst
kresta < kres > oganj
Sunce Kresnoe, Sunce Krasno. Suncani zraci su oganj, tj. kres i tome u cast
paljeni su kresi (vatre).
Listovi hrasta imaju krestu = simbol munje, a munja je bozanski oganj,
simbol Peruna; hrast je badnjak, a badnjak je simbol radjanja mladog suncanog
Boga Svarozica, malog Bozica koji se istinski rodio kao Isus Hrist.
211
Pijetao (h)oroz) ima krestu kao Sunceve zrake koje od ognja izlaze i simbol
su boga Sunca Horosa, Dazboga
Praslovensko кръст (кръс) znaci крес, oгнь, oganj. Kres ili krst bio je
symbol Sunca:
Sl.271. Motiv sa stecka: Suncev kres (krst): krugovi sa znakom X su proljetni i
jesenji ekvinocij (ravnodnevnice), a krugovi sa tackama su ljetni i zimski
solsticij.
Sl.272. Motiv sa stecka: kres, oganj, Sunce. Krug sa krstom je simbol sunca
od sumerske civilizacije i skitizma kao prve monoteisticke religije. Ovaj
symbol Sunca savremeni astronomi su zamijenili krugom sa tackom u
sredini
Sl.273. Motiv sa stecka: nebesko kresivo (ognjilo) na suncevom drvetu
zivota, i danas je simbol Srba krestjana (krstjana svetoslavaca)
212
Sl.274. Motiv na stecku: cetiri boje su cetiri godisnja doba, cetiri strane
svijeta, cetiri elementa (Butovo selo, Ugljevik, Bosna)
Sl.275. Sarmatska tamga (lijevo) i motiv sa stecka (desno)
Ovo je Sunce. Ko je stvorio Sunce? Sunce je stvorio Visnji Bog da grije
svoj njegovoj kreaciji i svim ljudima na zemlji bez obzira na vjeru, bez
obzira na imovno stanje. Da je u ljudskoj vlasti i moci, i Sunce bi oteli od
drugih i prisvojili samo za sebe i svoje istomisljenike. Covjece koji po zemji
hodis, zapamti da nemas pravo silom nad drugima da propovijedas istinu o
Bogu i da silom tu istinu nameces drugima, jer da si svojom vjerom u istini
Bozijoj, ne bi nikome zlo cinio, nego dobro od dobroga Boga, jer samo je
Bog dobar. Cinis li zlo drugome, tvoj bog nije Bog dobra, Bog pravde, istine
i ljubavi, nego bog zla, bog lazi i mrznje i to je vrag, djavo, šejtan.
213
Sl.276. Sunce kolovodja (motiv na stecku).
Sunce je Boziji kolovodja i neba i sve zemlje. Hvatajte se u Suncevo kolo
zivota i radosti, jer Bog je stvorio Sunce da daje svjetlost svijetu i toplotom
da odrzava zivot na Zemlji, a ti, covjece, od Boga nemas pravo bilo ciji zivot
da unistavas. Nemas pravo ni mrava da zgazis u Bozije ime, a kamo li da
zlo cinis i da ubijas i zatires ono sto je Bog stvorio zivota radi. Ko god ti
kaze drugacije, taj je lazov i ne sluzi Bogu, nego sluzi vragu, djavolu,
šejtanu. Ne sluzite svojim djelim ljudima i djavolu, nego Bogu Stvoritelju
Sunca sluzite, jer On je Sunce Pravde i Stvoritelj svega vidljivog i
nevidljivog.
Sl.277. Svaroţić, Mali Boţić, Isus Hrist i Svarog, Višnji Bog, Bog Otac
Svarozic (Isus Hrist) drzi skiptar svoje vlasti: zivotvorni svjetlosni krest
214
KO SU SRBI?
Citat iz Zakonika cara Dusana:
55. О псовању властеоском:
И ако властелин , или властеличић, опсује себра, да плати сто перпера;
аколи себар опсује властелина, или властеличића, да плати сто перпера и
да се осмуди.
Izvor: http://www.dusanov-zakonik.com/
Srbi su Sebri, koje pominje Dusanov zakonik, bili su starosjedioci Balkana u
vrijeme kad su Sebrima vjerom i porijeklom vrlo srodni skito-sarmatski ratnici
preko Dunava prodrli na Balkan i porobili Sebre sve do Egejske Makedonije.
Bilo je to u ono vrijeme od 6-7. vijeka, koje istorija naziva dolaskom Slovena
na Balkan. Ovi ratnici donijeli su sa sobom staroslovenski jezik, vrlo srodan
srbskom jeziku, te su grcki monasi braca Cirilo i Metodije pokusali
starolovenski jezik nametnuti svim pokorenim Sebrima. Njihova namjera je
propala, jer je staroslovenski jezik, mada srodan srbskom narodnom jeziku, bio
i ostao samo jezik osvajaca i njihovog plemstva koji su se nametnuli
starosjediocima Sebrima (Kimbrima ili Keltima) za vladare. Slomom
nemanjicke drzave staroslovenski jezik opstaje samo u krilu pronemanjicko-
grcke Crkve, kao duhovno-politickom produzetku nemanjicke zvanicne drzave
i crkve, dok je u prostom serbskom narodu opstao bogati narodni jezik Sebra,
danas poznat kao srbski jezik.
Sebar (jed.) i Sebri (mn.). Zar to nije logika stvari? I da ponovim da su
istorijski Gimri, Gimiri, Cimerijani, Cimbri, Galati, Galicijani, Kimbri, Simbri,
Sebri ili Srbi poznati i kao Kelti. Sad tek moze da nam bude jasno otkud tolika
srbske plemena sirom Evrope. I jasno nam je otkud staroslovenski jezik kao
sluzbeni jezik srednjeg vijeka i otkud narodni srbski jezik medju Srbima
(Sebrima). Jasno je takodje zasto je Nemanja u Raskoj zatro tradicionalnu
srbsku dvovjeracku pravoslavnu Crkvu krstjana, prognao njene sljedbenike i
popalio sve knjige napisane prije uspostavljanja njegove potpune vlasti nad
Sebrima. Tako se jos jednom obistinilo da pobjednici pisu istoriju.
Cimerijani su potomci najstarijeg Nojevog sina Jafeta, tj. potomci Jafetovog
sina Gomera (odatle vuce korijen izreka das u Srbi narod najstariji, jer je Jafet
215
najstariji Nojev sin, a Gomer najstariji Jafetov sin). Korijen rijeci Gomer je
Gom- i znaci gomolj, skup, rod, zajednica, porodica, domacinstvo, dok Gomer
znaci onaj koji stiti zajednicu, domacin. Nakon Bozijeg rusenja Vavilonske
kule i rastura Nojevih potomaka iz Sumera, nova domovina Cimerijana je na
Balkanu odakle su se rasirili po cijeloj Evropi, a na istok preko Karpata
nastanili su se sjevernoj obali Crnog mora in a Krumu (Tauriji). Na Zapad su
stigli do danasnje Irske i Skotske. Sa sjevernih obala Crnog Mora kasnije su
potisnuti od rodjaka Skita i opet odatle rasuli se na sve cetiri strane svijeta (o
tome pise Herodot). Jedni su su izbjegli sjeverno od Krima, drugi su stigli do
Karpata i preko Karpata ponovo dosli do svojih saplemenika na Balkanu i
cijeloj Evropi, a treci su stigli sve do Indije i zapadnih granica Kine. Dakle su
Cimerijani, Cimbri, Simbri, Sebri ili Srbi bili starosjedioci Balkana i Evrope.
Svi su poznati opstim istorijskim imenom i kao Kelti, Galacani ili Gali.
Spisak nekih srbskih panonskih plemena
216
Neki istoricari s pravom povezuju etimologiju rijeci sebri sa rijecju kimeri, tj.
Kimbri, Cimbri
Izvor: Matica srpska, Archivum philologicum et linguisticum, Volumes 1-
3,1953
Sl.278. Cimerijani (Kimbri, Sebri) na Balkanu i pravci njihovog rastura sa
Krima
217
Sl.279. Neka balkanska plemena Cimerijana Kimbra, Cimbra, Sebra, Kelta
Srz cijele price o tome ko su poluvjerci, ili "istorijski bogumili" iz vremena
drzave Nemanjica i zapadno od Drine, otkrivamo iz 20. clana Dusanovog
zakonika:
―Није искључено да су Срби који су правили громиле поред цркви
прихватили хришћанство, али су наставили да спаљују покојнике
(верујући да ће тако душу пре ослободитида оде на небо).‖ (Dj. Jankovic,
Srpske gromile, str. 28)
Izvor: http://www.scribd.com/doc/30954045/Djordje-Jankovic-Srpske-Gromile
„20. О врачарима, који тела мртвих спаљују:
И људи, који враџбинама узимају из гробова, те их спаљују, то село,
које то учини, да плати вражду, а ако буде поп на то дошао, да му се
узме поповство.”
Izvor: http://www.dusanov-zakonik.com/
218
Nemanjici su uveli zakon da se tijela pokojnika moraju zakopati po ucenju
vizantijskog hrišćanstva, koje je u vrijeme Nemanjica postalo zvanicna drţavna
vjera.
Neki poluvjerci, drzeci se obicaja stare vjere da se pokojnik spali, još u
Dusanovo vrijeme tajno su nocu vadili tijela umrlih i spaljivali ih po starom
srbskom obicaju. Da se taj obicaj zadrzao i po primanju hrišćanstva sve do
Dusanovog vremena, svjedoci pominjanje popova na tim spaljivanjima i
popovima se prijeti rascinjenjem ako se nadju, ili se dokaze da su prisustvovali
obredu spaljivanja mrtvaca. Ocito je da se ne radi ni o kakvim vradzbinama i
gatanjima, već prisustvo popa na spaljivanju tijela umrlog svjedoci da se radi o
hristijanizovanim Srbima poluvjeracima, krestjanima ili krstjanima. Zato se
pod mnogim steccima nema grobova, jer su tijela pokojnika spaljena, a ne
pokopana.
Izvor: http://books.google.ca/books?id=3ZkU...ed=0CDQQ6AEwAA
The first encylopaedia, Pliny the Elder's Historia Naturalis, compiled in the
first century A.D., locates the Serbs or Serbi near the Cimmerio: "A Cimmerio
accolunt Maeotici, Volt, Serbi, Serrei, Gnissi".
Pliny also locates "Cimmerium, formerly known as Serberion"
(Ultiomoquein ostio Cimmerium, quod antea Serberion vocabantur).
According to Austrian Slavist and Indo-Europeanist Georg Holzer, though
the surviving linguistic evidence is scarce, it is nonetheless sufficient to suggest
that the largely unknown language of the Cimmerians is a link in the Indo-
European chain generally and a vital link in the proto-Slavic and proto-Baltic
language chain specifically. (G. Holzer, Entlehungen aus einer bischer
unbekannten indeogermanischen Sprache im Urslavischen und Urbahischen,
1989)
219
Sl.280. Nemanjici, dinastija Cimerijana (Sebra)
220
Sl.281. Stefan Dusan Nemanjic, car Cimerijana (Sebra)
221
Sl.282. Grb porodice Kosacica (Kosaca): Cimerijani (Sebri). Desno je grb
Kosaca iz Fojnickog grbovnika
Na grub Kosaca iz Fojnickog grbovnika jasno se vide tragovi brisanja natpisa
iznad grba. Sta je tu pisalo? Bilo, pa nema, a ostala razmazana crvena boja. To
je jos jedan ocigledni dokaz prekrajanja istorije.
Sl.283. Dupli krst na steccima istovjetan je duplom krstu na grbu Kosaca.
Srbi su slovenizirani Cimerijani, Kimbri, Simbri, Sebri iz Dusanovog
zakonika, koje su neki istoricari zvali Keltima. To su danasnji Srbi, Hrvati i
njihovi islamizirani sunarodnici Bosnjaci. Politika je kroz tri vjere:
grkopravoslavlje, rimokatolicizam i islam, unijela sjeme razdora u jedan rod sa
222
nekad dva, danas vec tri plemena. Sveti Juraj, kojeg i danas slave i postuju, i
stecci svjedoci su ovih rijeci.
Sl.284. Sveti Juraj ubija azdahu Ĉernoboga. Sveti Juraj, Jarilo ili Jarovit je i
srbski i hrvatski i bosnjacki i sveukuopnog nekadasnjeg srbskog roda
Sl.285. Lavovi na steccima bili su i dio heraldike Cimerijana (Sebra)
Motivi stecaka bojeni su crvenom bojom, a crveni zmaj i crveni lav bili su
simboli Cimerijana (Kimbra, Simbra, Sebra ili Srba).
223
Sl.286. Stecak u Dobrom Polju kod Trnova, Sarajevo: u gornjem desnom uglu
su rune HRS, sto znaci: H(O)RS. To je lik boga Horsa (Хорсъ, Хръсъ, Хрьсь)
sa pticom u ruci kao na kumiru Svetovida iz Retre. Hors bozanstvo vremena,
hore, ore, kolijade ili koleda (vrijeme je prikazano kao valovi vode). Hors je
bog Koledo koji se ponovo radja kao Mali Bozic Svarozic, raste u Jurja, pa u
Svetovida (Roda) i Peruna, a sve to je Dajbog kome je otac Svarog.
Наведимо овде податак (који узимам из "друге руке") да je, на пример,
према пропису св. Саве за монахе (пре-пис из 16 стол.) свештеник морао
од својих исповедника извидети "Я splutilajesi z babami bogomerskija
bludy, li molila sia jesi wilaml i rodu i roženicam i Perunu i Chor su i
Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony" (види и: Mal, 1940:19).
У слободнијем преводу: "Јеси ли чинила с бабама (= врачарама) бого-
мрски блуд, jecи ли се молила вилама или Роду и Рожаницами, а
Перуну и Хорсу и Мокоши у част пила и јела: (треба) да држиш пост
у поклоњењу три године".
Дакле, и код нас, на подручју деловања српске архиепископије,
налазимо најпре у црквеним круговима, а свакако да je тога морало пре
свега бити у реалности, у именима цркава, култова и свести људи, помена
Перуна, Хорса и Мокоше, Рода и Роженица, Вила, имена којасу се
хришћанској цркви указивала као мрска. (СРЕТЕН ПЕТРОВИЋ, СРПСКА
МИТОЛОГИЈА, МИТОЛОШКЕ МАПЕ, стр. 19-20)
Izvor: http://www.scribd.com/doc/24323935/Sreten-Petrovic-Srpska-
Mitologija-Mitoloske-Mape
Dr Midorag Petrovic ne navodi "izvor iz druge ruke", a taj izvor lako bi
mogao biti drugi Petrovic, dr Miroljub Petrovic, koji je prevodio dijelove
224
Krmcije (Zakonopravila) Svetoga Save (ovo je samo pretpostavka autora ovih
redova).
Bosanski krstjani bili su dvovjerci, rodovjerni hriscani, lazno nazvani
bogumili, koje su grkohriscani od vremena Stefana Nemanje i Svetoga Save sa
istoka i rimokatolici sa zapada progonili, a to, po vec skrojenoj vjersko-
politickoj situaciji na Balkanu, danas ne smije da se zna.
Sl.287. Ukrašeni stub stecak iz Glisnice, opština Pljevlja, sa solarnim
simbolima i novac keltskog plemena Boi (oko 50. god. st. ere) sa istim solarnim
simbolima.
Izvor o novcicima: http://www.piece-gauloise.com/atlas55.php
225
Sl.288. Novcic Vinda, Venda, Sorba iz Vindalije, Vindelici (5-1. v. st. ere): u
lijevoj ruci bozanstvo drzi zezlo istog izgleda kao Bozije zezlo na steccima. U
desnoj ruci bozanstva je najvjerovatnije perunika (“ljiljan”).
Sl.289. Stecak iz Fatnice sa lokacije Kamenicka glavica kod Bilece. Slovni
znaci na njemu datiraju iz davne proslosti. Neki slovni znakovi u gornjem redu
slicni su slovima Etruraca iz 4-1 vijeka st. ere. Ciji su ovi slovni znaci i sta
znace? To niko ne zna (ili nece da zna), pa su svi ovo precutali, jer da su ista
progovorili, sve njihove lazi o bogumilima srusile bi se kao kula od karata.
Stecci su djelo generacija jednog naroda, Gradjeni su i podizani i prije
srednjeg vijeka i ropstva pod Turcima. Najstariji stecci pripadaju paganima
rodovjercima, a potonji polupaganima: rodovjernim hriscanima, krestjanima ili
krstjanima pravoslavcima i njihovim prvim poluislamiziranim rodjacima.
I tako sve lazi o ―istorijskim bogumilima-babunima‖ u drzavi Nemanjica i
zapadno od Drine padaju na djubriste istorije!
226
DODATAK
Sl.290. Sape-kolovrti: petroglif Pueblo Indijanaca, Petrified Forest
National Park, Arizona 12-13 vijek (lijevo) i motiv na stecku (desno)
Sl.291. Solarni simboli: petroglifi americkih Indijanaca, Greenwater
Canyon, Death Valley, California (slika iznad) i solarni simboli stecaka.
Sl.292. Ruke u znaku polusvastike i krugovi Sunca: Hawaii Big Island Pauko
(lijevo) i motiv na stecku.
227
Sl.293. Ista simbolika: petroglifi Pueblo-Anasazi Indijanaca, oko 7. vijeka,
USA (sasvim lijevo) i motivi na steccima. Podignute ruke su simboli proljeca i
ljeta, glava je kao ljetni solsticij o Vidovdanu. Noge su jesen i zima.
Sl.294. Petroglif Pueblo-Anasazi Indijanaca (lijevo) i motivi na steccima.
Sl.295. Suncano bozanstvo: drevni petroglif, Tassili, Sahara Desert, North
Africa (lijevo) i motiv na stecku.
Lažima je kraj, istina je pred vasim ocima.
228
Literatura o steccima:
Sefik Beslagic: Stećci - kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982
Sefik Beslagic: Stećci - Kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971
Marian Wenzel: Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965
229