Sl.192. Sunceva godisnja putanja, ekliptika
Sl.193. Po izgledu Sunceve putanje (ekliptike) nastalo je latinicno slovo S
Sl.194. Ovaj kameni blok ugradjen je u zid jedne strare kuce u selu Rajacke
Pimnice kod Negotina.
Krivuljasta linija predstavlja suncevu ekliptiku, a kvadrat ispod u onom
polozaju oznacava ravnotezu, mir, pokoj. Vjerovatno je ovaj kameni blok
bio dio prehriscanskog srbskog hrama. Tu su i Perunovi simboli suncevog
cvijeta zivota i solarni krstovi (Sl.194).
151
Sl.195. Motivi na steccima: cetiri godisnja doba sa ljetnim i zimskim
solsticijem.
Sl.196. Ravnodnevnice (plava linija), proljece (P), ljeto (L), jesen (J) i zima
(Z). Suncev krug na vrhu je ljetni solsticij (Vidovdan), a crni krug u dnu je
zimski solsticij (Badnji dan).
152
Sl.197. Sora (zora), svjetlost Sunca. Na japanskom jeziku zensko ime Sora
znaci „plavo nebo‟.
= SO (svjetlost)
= RA (Sunce)
SOHA NEBESKA KAO MOTIV STECAKA
Ni klasicni narodi, ni potonji uceni Evropljani nisu imali potpuno jasne
predstave o planinama Balkana; bila im je poznata uglavnom samo njegova
primorska periferija. Anticki geografi smatrali su da se u centru Balkana
dizu tako strasne visine, da se od njih mogu videti sva mora koja okruzuju
Balkan. Grcka mitoloska geografija znala je za dva Atlasa - jedan od njih na
juznom Balkanu, a drugi u srednjem Podunavlju. Ti Atlasi su sluzili kao
soha nebeska.
Na sanskritu saha znaci nosac, cvrstina, moc, izdrzljivost, trajnost. U
Vukovom Rjecniku soha je motka ili pritka koja drzi sator ali postoji i izraz
soha nebeska za Durmitor, Rtanj, Staru planinu i Smiljan (!?) za koje se
misli da podupiru nebeski okean. Bez tih soha, nebesa bi se sva odreda
srusila na zemlju i njene stanovnike. Za mediteranske Grke, u ono mitsko
arhaicno doba, sav je Balkan, sa svojim planinama, bio daleki sever, pa je
tako i tesalijski Olimp postao bozanskom planinom i vrzistem bogova. Cak
je i sam Aristotel, pored sve svoje goleme ucenosti, verovao u postojanje
neke strasno visoke sohe nebeske na severu, iza koje Sunce provodi noci
153
odmara se od teskog puta, pa je stoga juzno od te planine nocu mrak. Odatle
mit o Hiperborejcima, koji zive severno od te planine, srecni i preserecni u
drustvu Apolonovu.
Sl.198. Suncano bozanstvo sa drzacem neba, sohom nebeskom u ruci
(Hetitske stijene, drugi milenijum stare ere, Yazılıkaya, Bogazkale, Turkey).
Sl.199. Hetitski pecat: Sunce na nebeskom prestolu pridrzavano nebeskom
sohom.
154
Sl.200. U pozadini je vrh Durmitora nazvan Soha nebeska.
Sl.201. Stecak iz Socice (Socica) kod Rogatice: kapija Sunca sa Suncem
oslonjenog na sohu nebesku. Ime sela Socica nije slucajno: soha- socica
(mala soha).
Neki toponimi vezani za SOHU su:
Sočanica niţe Mitrovice, pored Ibra (zapisana u Banjskoj povelji 1316)
kao i brdo So (Soha,Soa, So ..po analizi Rad.Lj.Pavlovića). U narodnom
predanju brdo So kod Sočanice zvalo se So(h)a. Kod Foče postoji sela Soča i
Sočani. Na Durmitoru postoje Sohe i Soja, kod Priboja na Limu Sočanica,
kod Vršca Sočanica, kod Dervente i Velika i Mala Sočanica,kod Donje
Prače (Bih) takoĎe. U Lopuţnju i kod Novog Pazara postoje toponimi
So(h)a, i So(h)e, a pored je i toponim Stub. Kod Novog Pazara ima i jedan
155
vrh brda koji se naziva Nebeska so(h)a, a i kod Roţaja, "Nebeska soha" je
teren koji razdvaja zaseok Zloglavlje od sela Gornja Lovnica.
U centralnoj Bosni sadijevali smo u brdima mala sijena na sohama, a
razanj i danas stavljamo na sohe.
Sl.202. Soha nebeska
Sl.203. Sohe nebeske kao motive stecaka
.
156
SAZVIJEŽDJA NA STECCIMA
Sl.204 Dio sazvijeţdja Škorpion (Scorpius) i njegove zvijezde na steccima:
znak mira, znak Malog Boga Bozica, Svarozica
157
Sl.205. Sazvijeţdje Vaga (Libra). Znak ovog sazvijeţdja je u lijevoj ruci
Svaroţica i taj znaj je tkz. peor runa, koja je simbol Svaroziceve
tansformacije u Jarila (Jurja), Svetovida, Peruna i Mitru
158
Sl.206. U dane radjanja Svarozica Sunce se nalazi u sazvijeţdju Strijelaca
(Sagittarius). Znak ovog sazvijezdja je u Svarozicevoj desnoj ruci.
159
VRIJEME MALOG BOGA, BOŽICA SVAROŽICA
Ивањица лан сејала.
Ивањица коледица
Мила снаха тог Купала.
Лан сејала и обрала.
На Спасов дан посијала
На Видов дан видила га
На видов дан и обрала.
И обрала и топила.
И топила потопила.
Осушила очупала,
На ивањску красну вечер.
Гребенала и кувала.
Опрела га и сновала.
Основала и навила,
И увела у те ните,
И откала на разбоја,
Изаткала га избелила
На ивањске те вечери,
Скроила га и сашила
На ивањске те вечери.
И обукла на Ивана
На Ивана млада бора
Млада бора Колед бора
Мила сина Купалова,
А Купала умрлога,
Обилија мила бора.
Па је носи до Бадњака
И Божића Сварожића
Тог божића млада бора
Сварожића мила сина.
Ивањица пауница!
Венцима се накитила.
Од ивањска рујна цвета
И петрањска плаветнога
У колу је подскакала.
Преко ватре прескакала
Сухе лиле припалила
160
Да нам стока буде здрава
Та говеда и те овце
Ти јарићи и јагањци.
Доратасти вељи коњи
Што но носе те јунаке
Миле борце Триглав бора
Триглав бора те Троице
Вишњег бога Створитеља
Јаког Живе рушитеља
И Брањања Бранитеља.
(Milos S. Milojevic, Srbske obredne pesme, knjiga prva, Beograd, 1869. god.
http://www.tvorac-grada.com/knjige/scribd/obrednepesme.html )
Svarozic je predhriscansko bozanstvo svjetlosti Sunca, sin Visnjeg Boga
Svaroga Stvoritelja. Svarozic se radjao na dan zimskog solsticija kad Sunce
dostigne svoju najnizu tacku na juznom nebu iznad horizonta. Uoci tog dana je
Badnji dan.
Sl.207. Sazvijezdje Hidra (Hydra) kao Cernobog. Glava Hidre je na nebeskom
ekvatoru (0°) i to je linija Suncevog kretanja o proljetnoj i jesenjoj
ravnodnevnici. Crvena linija je pravac Suncevog kretanja o zimskom solsticiju
(-23.5 °) i tad je najkraci dan u godini i najduza noc, vlast Cernoboga.
Da bi se pripomoglo Suncu protiv Cernoboga koji zadobija vlast na zemlji
kroz sve duze noci i sve krace i hladnije dane, na izmaku Badnjeg dana u vece
pale se vatre na kojima gore mladi Perunovi hrastovi kako bi se kroz njihovu
161
vatru oslobodila sunceva svjetlost apsorbovana u drvo prethodnog ljeta i na taj
nacin osnazila snagu Sunca Bjeloboga u borbi protiv Crnoboga. I sljedeceg
dana Sunce ne pada vise ka horizintu, stane i sljedecih dana polako se vraca ka
nebeskom ekvatoru i pocetku proljeca, umanjujuci tako vlast Crnoboga kroz
kracanje noci i duljanje dana. Rodio se Bog Sunca Svarozic i raste ka vojniku
pod imenom Jarilo (Juraj). Tako se priroda ponovo bud i obnavlja i vracajuci
svemu radosti zivota.
Po prirodnim zbivanjima zimski solsticij i pocetka zime u nase vrijeme je 22.
decembra gregorijanskog kalendara, sto znaci da je danas rodovjeracki Badnji
dan 21. decembra.
Pocetkom hriscanske ere Badnji dan padao je na 24. decembar julijanskog
kalendara, sto odovara 6. januaru gregorijanskog kalendara. Srbski pravoslavni
Badnji dan i pravoslavni tog dana obicaji su iz vremena srbskog rodovjerja.
Rodjenje sina Bozijeg Svarozica (malog Boga Bozica) preobrazeno je u
rodjenje sina Bozijeg Isusa Hrista. Svarozic je postao novorodjenji Isus, a
badnjak je i dalje ostao badnjak. Njegova vatra ista je i danas u hriscanstvu kao
i prije u rodovjerju: razgoni tamu hladne noci i grije svojom plamenom
svjetloscu slaveci rodjenje sina Bozijeg, Sunca Pravde.
Do vremena vjere u Hrista rodovjerci su slavili Boga kroz dogadjaje
vremenskih kalendarskih prilika, a ljudi mocnici hriscanske crkve zabranise
slavljenje Boga po vremenskim kalendarskim prilikama odredivsi da se Bog
slavi po danima posvecenim stvarnim ili izmisljenim ljudima. Tu grdno
pogrijesise odvojivsi Boga od prirode i Njegovog poretka u prirodi.
Sl.208. Vatra badnjaka slavi rodjenje sina Bozijeg....
162
PERUN NA STECCIMA
Sl.209. Motiv sa planine Perun kod Varesa, centralna Bosna. Ako zagrmi na
dan sv. Ilije, tj. na dan Peruna 2. avgusta, ljesnjici opadaju sa lijeske. Zasto
je to tako, niko ne zna, ali je to ziva istina.
Sl.210. Stecak sa ligaturom slova cirilice ЖП, tj. ПEPУH (JE) ЖИBOT.
Slovo Ж
Izvor: http://slavonicweb.chat.ru/sl26.htm
163
Sl.211. Motiv sa stecka: ljeto, Suncev kolovrt i Mjesec kao simboli vremena
uramljeni Perunovim znakovima grmljavine.
"I read the Scythian/Sarmatian signs 12 26-26 so ru-ru, cf.
Scythian/Sarmatian so 'the sun; shine; heat; light; eye; bright', ru-ru 'to
make a lot of noise; the terrific noise' (the symbolism of the sun and
thunderstorm, life-giving liquid, reproduction, and growth), cf. Old Indian ru
'noise; to make any noise; to cry aloud; to break to pieces; cutting; dividing',
ruh 'to grow'."
Izvor:
http://slavonicweb.chat.ru/sl55.htm
I compare the word be with Russian bit' (the root bi-) 'to beat', cf. also the
name of the Russian pagan god thunderer Perun 'The one who beats'
(Vasmer 1987: 246). It is a hint at the Scythian sky god Papai. Interestingly,
eagles are associated with the Greek god Zeus and Roman god Jupiter who
are the sky deities; besides, an eagle is carrying and throwing the arrow of
thunder in the Russian folklore (Afanasiev 1996: 147). The wordplay is
quite possible: cf. Old Russian Perun, Indo-European *Per(kw)unos 'god
thunderer' (28), Russian berkut 'golden eagle'; Old Indian garuda 'eagle',
garjh 'to thunder', garda 'dark shade', Russian grom 'thunder', groza
'thunderstorm', grohot 'crash; thunder', grad 'hail'.
A silver plate discovered in the same barrow mound (Mordvintseva 2000:
145, figures 1 and 2) contains signs, see figures 21 - 23.
164
Figure 21.
Figure 22.
Figure 23.
The record presented in figure 21 reads 77 76 01 (cf. sign 18 of the
Phaistos disk) garada, cf. Old Indian garuda 'eagle', garjh 'to thunder',
garda 'dark shade', Russian grom 'thunder', groza 'thunderstorm', grohot
'crash; thunder', grad 'hail'. So this inscription is connected with the cult of
the sky god, too. Both signs, 77 ga (cf. sign 18 of the Phaistos disk) and 76
ra, presented in figures 22 and 23 are the single word gara. This is a variant
of the word garada.
Izvor:
http://slavonicweb.chat.ru/sl29.htm
http://slavonicweb.chat.ru/sl29_i_.htm
Sl.212. Staro fenicansko pismo i znak slova P: isti kao sarmatski znaci o
kojima govori Rjabcikov:
165
Sl. 213. Perunov znak (P) na steccima
" Old Indian garuda 'eagle', garjh 'to thunder', garda 'dark shade', Russian
grom 'thunder', groza 'thunderstorm', grohot 'crash; thunder', grad 'hail'."
" Staroindijski garuda 'orao', garjh 'grmljavina', Garda 'tamni hlad ', ruski '
grom ', groza ' oluja ', grohot' sudar, grmljavina ', grad ' tuča '.(The
interpretation of Scythian, Sarmatian and Meotina-Sarmatian motifv and
record by Sergei V. Rjabchikov:
Izvor: http://slavonicweb.chat.ru/sl29_i_.htm )
Ljutъ jь zvěrь
Kao i u poljskom piorun, tako je u bjeloruskom пярýн, praslavensko
perunъ, do danas kao riječ zadrţalo svoje staro značenje ‗grom‘. Bog Perun i
nije drugo nego bog Grom. (Radoslav Katičić, Ljuta zvijer, FILOLOGIJA
49, Zagreb 2007)
Sl.214. Motivi na steccima: Perun ubija Velesa u liku medvjeda.
"Nema dakle ni najmanje dvojbe da je ljuta zvijer, opasni Perunov
protivnik, kojega on pobjednički ubija, upravo medvjed. Taj protivnik je
dakle zmьjь (onaj koji puţe po zemlji) i čьrtъ (onaj koji ruje i povlači
166
brazde, dakako po zemlji), ali je i zvěrь, što će reći medvjed, najopanija
divlja ţivotinja u lovačkom iskustvu prvotnih Slavena. Ono što se nametnulo
pri prvom pristupu rekonstrukciji mitskoga konteksta i učinilo se kao sasvim
nevjerojatno sada je posve nedvojbeno potvrĎeno. Perunov protivnik je i
zmaj i medvjed." (Radoslav Katičić, Ljuta zvijer, FILOLOGIJA 49, Zagreb
2007)
Sl.215. Veles u liku medvjeda, drevna skulptura, Mount Sleza, Poland.
Sl. 216. Perun sa brkovima (motivi sa stecaka).
Perun was represented with silver hairs and golden moustaches (Russ.), his
weapon: stones, stone - arrows, their remainders according to folk beliefs are
fulgurites and belemnites, and sometimes archaic tools, all they are called (in
Poland): kamień piorunowy, kamień gromowy ("stone thunderbolt"), klin
piorunowy ("wedge thunderbolt"), strzał a piorunowa ("arrow of
thunderbolt"), piorunowiec, iskra perunova ("spark of thunder"), palec
diabla, palec czarta ("devil's finger") but also: God's finger, and even
167
Mother of God finger (compare to: Lith.: "Berkun's finger" - sic!) - after that
also a hammer and an axe.
Perun kao Boziji prst (God's finger):
http://neohumanism.org/p/pe/perun.html
Sl.217. Perunov Bozji prst 6. prst ruke (Berkun‟s finger, God's finger).
Sl.218. Keltski bog groma Taranis (skitski Targitas, Tara): onaj koji
gromovima i olujama TARE (po njemu je ime planine Tare i rijeke Tare). U
desnoj ruci drzi munjevito zezlo, a u lijevoj nebesko kolo vremena (kolovrt).
168
Sl.219. Natpis sa oltara u Orgonu, Francuska (The alter at Orgon, Bouches-
du-Rhône, France).
I danas je jasno citljivo na srbskom jeziku:
"DEDE TARANO ...BRATOU DEKANTCM" , tj. " DADE TARANU OD
BRACE DESETINU? "
Izvor:
http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:-
4iER3wwTLEJ:www.druidry.org/obod/deities/taranis.html+scythian+god+e
ssus&cd=9&hl=en&ct=clnk&gl=ca&source=www.google.ca
TARGITAS (TARA) = TARANIS = PERUN = onaj koji rusi, razvaljuje,
TARE
Treba reci i to da je ovaj kamen "izgubljen" zapravo je nestao, ukriven i
sakriven tajnim odajama (vjerovatno Vaitkana). Bio pa nema! Zna se i zasto
je nestao: zabranjena istorija Srba!
Sl.220. Perunov znak nalazi se na celnim stranama fasada mnogih hramova
SPC sirom Hercegovine, Dalmacije i Krajine.
169
Sl.221. Brdo Perun iznad Ţrnovnice kod Splita, Dalmacija
Sl.222. Kameni blok bivseg rodovjerackog hrama Paganije (8. vijek)
ugradjen je u zid zupne crkve u Ţrnovnici: Perun ubija Velesa u liku
medvjeda.
Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Perun
170
.HOROZ
Ko iza ponoci i pred zoru objavljuje dolazak Sunca i svitanje dana?
(H)oroz, tj. "pijetao".
Sl.223. Motivi sa stecka: horoz, glasnik Sunca i zore, cuvar kapije sunca.
a) slovenski (Srbski) bog sunca Hrst, Horst, Horos, Hor
b) nocni najavljivac dolaska sunca (Sunca): Horoz
c) na glavi horoza je kresta
171
d) od rijeci kresta je i rijec krst
e) Krest (krst) je predhriscanski simbol Sunca
Sl.224. Crvena horozova kresta simbol je vatrenih Suncevih zraka.
Sl.225. Freska manastira Zavala u Hercegovini: Sunce sa suncanom
krestom.
Sl.226. Ime hrasta, srbskog svetog drveta, izvedeno je od imena Hrst (Horst,
Hor ili Kresnik). Po listu hrasta su kreste, simboli Suncevih plamenih jezika.
172
Vatra mladog hrastovog badnjaka jeste vatra mladog Hrsta, Horsta,
Horosa, Hora, Svarozica, Malog Bozica, Malog Boga.
Govore nam moderni lingvisti neznalice i s njima lazovi da rijec horoz
nije srbska rijec, nego je, kazu, turcizam. Pa da provjerimo tu veliku pamet
nasih danasnjih lingvista i njihovo naucno znanje.
Horology (from Greek: ὥρα, "hour, time" and Greek: λόγος, logos, "study,
speech"; lit. the study of time) .
I tako nama Srbima ―naucnici‖ sa Wikipedie tumace kazu da je rijec
‗horologija‘ korijenski potice iz grckog jezika. Hajdemo malo u istoriju
religije starih Srba ―Slovena‖ (izvor je opet Wikipedia):
The Slavic Primary Chronicle is a major work with many valuable
references to the pagan beliefs of Eastern Slavs. The chronicle treats the
history of the early Eastern Slavic state. Even though the manuscript was
compiled at the beginning of the 12th century, it contains references to and
copies of older documents, and describes events predating the Baptism of
Kiev. Two deities, Perun and Veles/Volos, are mentioned in the text of the
early 10th century peace treaties between pagan rulers of East Slavs and
Byzantine Emperors. Later, Nestor the Chronicler describes a state pantheon
introduced by Prince Vladimir in Kiev in 980 CE. Vladimir's pantheon
included Perun, Hors, Daţbog, Stribog, Simargl, and Mokosh. The Hypatian
Codex of the Primary Chronicle also mentions Svarog, compared to Greek
Hephaestus. Also very interesting are the passages in the East Slavic epic
The Tale of Igor's Campaign referring to Veles, Daţbog, and Hors. The
original epic has been dated to the end of the 12th century, although there
are marginal disputes over the authenticity of this work.
Horologija je nauka o mjerenju vremena. Hora ili ora je rijec srbskog
jezika i znaci vrijeme. Pamtim kad su seljaci u centralnoj Bosni htjeli da
pocnu neki sezonski posao, pitali su jedan drugog za misljenje da li je ora za
taj posao ili nije. Hora ili ora je dakle vrijeme, a najbolji znak vremena je
prividno kretanje Sunca nebom.
173
Sta je bio srbski ili ―slovenski‖ bog Hors?
Horā (Sanskrit , "hour", from Greek ὥρα) is a branch of the traditional
Indian system of astrology.
Da vidimo sta kaze sanskrit:
hora = an hour = jedan cas (sat)
horavid = versed in horoscopy = horoskopa znalac
horazastra = astrological science = astrologija
horazastra = horoskop = kolovrt, kokovrat, kolenda, kalendar
Koje stvorenje svake noci najavljuje dolazak Sunca, svitanje, zoru, jutro i
dan? Pa horoz a ko bi drugi. I po srbskom bogu vremena Horsu, Horu horoz
je dobio svoje ime. A lazu nam da je horoz rijec turskog jezika, al ii toj lazi
evo dodje kraj.
Otkud u Srba rijec petao (pijetao)? Podvala Grko-Latina od latinske rijeci
petal sto znaci latica (cvijeta):
Sl.227. Pojedinacne dijelove cvijeta koje Latini nazivaju petal, a Grci
petalion, Srbi nazivaju rijecu pero i to ima veze sa horozom osim ako
slavjansku rijec kresta zamijenimo latinskom rijecju petal, a mi to nikad
tako ne govorimo, niti smo horozovu krestu bilo kada tako nazivali.
174
I tako su lopovi prekrstili naseg horoza u grko-latinsko pijetla i nasu rijec
horoz poklonili Turcima, te tako tu svoju laz pretvorili nama u istinu. A
zasto i sa kojim ciljem, o tome ne treba mnogo da razmisljano: doprinos
lingvista grko-jezuita brisanju srbskog sjecanja na istorijske korijene. I tako
nam izapiraju mozak svojim podvalama i lazima i dan-danas.
U danasnje vrijeme, kad mnoge informacije postoje na internetu, vrlo je
teski nekoga necim obmanuti. Ta vremena su iza nas, bila i prosla. Internet
je postao najpristupacnija biblioteka, te su mnoge informacije koje su prije
bile nedostupne, izasle na vidjelo javnosti. Internetom gledamo u proslost i u
sadasnjost.
(Damjan J. Ovsec, Slovjanska mitologija in vjerovanje, Ljubljana Domus
1991, pg. 73, 130)
Link:
http://books.google.ca/books?id=AfQoAAAAYAAJ&q=Perun,+Hors,+Da%
C5%BEbog&dq=Perun,+Hors,+Da%C5%BEbog&hl=en&ei=79qaTuqLHor
u0gHoyZihCg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CCsQ6
AEwADgK
In Slavic mythology, Hors (Old Church Slavonic: Хърсъ, Cyrillic: Хорс)
is the Slavic sun god.
175
Izvor:
http://en.wikipedia.org/wiki/Hors
Hrst, Horst, Horos, Hors je, tvrdi Jagic, Dazbog:
Izvor: http://sr.wikipedia.org/sr-
el/%D0%94%D0%B0%D0%B6%D0%B1%D0%BE%D0%B3
KO JE DAZBOG (DAJBOG)
Da pogledamo ko je Dazbog, Dajbog, i daj Boze, da nesto naucimo:
Pa kaze: "The supreme god of the pagan Serbs was Dabog who was
identical with Svetovid. In mythical tradition Dabog is also called Vid."
Sto znaci: Vrhovno bozanstvo paganskih Srba bio je Dabog koji je
istovjetan sa Svetim Vidom. U mitoloskoj tradiciji Dabog je takodje
nazivan Vid.
Drugo ime JARILA je JURAJ i kod raznih naroda danas se zove:
DIMINUTIVES: Juro, Jurica, Jure (Croatian)
OTHER LANGUAGES: Gjergj (Albanian), Georgios, Georgius
(Ancient Greek), Kevork, Gevorg (Armenian), Gorka (Basque), Georgi
(Bulgarian), Jordi (Catalan), Jory (Cornish), Jiří (Czech), Jørgen
(Danish), Joeri, Jurriaan, Jurgen, Joris (Dutch), George (English), Georgo
(Esperanto), Georg (Estonian), Yrjänä, Jyrki, Jyri (Finnish), Georges
(French), Joris (Frisian), Xurxo (Galician), Giorgi (Georgian), Jürgen,
Georg (German), Yorgos, Yiorgos, Georgios (Greek), György
(Hungarian), Geevarghese (Indian), Seoirse (Irish), Giorgio (Italian),
176
Juris, Georgs, Georgijs (Latvian), Jurgis (Lithuanian), Gorgi, Gjorgji
(Macedonian), Jurian (Medieval German), Yrian (Medieval
Scandinavian), Gøran, Ørjan, Jørgen (Norwegian), Jerzy (Polish), Jorge
(Portuguese), Gheorghe, George (Romanian), Yuri, Yuriy, Georgy,
Georgiy, Yegor (Russian), Georg (Scandinavian), Seòras, Deòrsa
(Scottish), Djordje, ĐorĎe, ĐuraĎ, Djuradj (Serbian), Jurij (Slovene), Jorge
(Spanish), Göran, Örjan, Jörgen, Jöran (Swedish), Yuri, Yuriy (Ukrainian),
Siorus, Siors, Siôr (Welsh)
Link:
http://www.behindthename.com/name/juraj
Izdvojili smo i podvukli škotsko ime za Jurja: Deòrsa
JURAJ = DEòRSA
Juraj na skotskom zove se Deòrsa. Škoti su od skitskog plemena Pikti. Da
li vam je to ime vec poznato ime Deorson? Hajde da se podsjetimo!
(Arheološki radovi i rasprave, Volume 13, Jugoslovenska akademija
znanosti i umjetnosti, 2001-01-01)
Link:
http://books.google.ca/books?id=3vTwAAAAMAAJ&q=grad+daorson&dq
=grad+daorson&hl=en&sa=X&ei=q_XsTr_WNsPY0QGb26S_CQ&ved=0C
C8Q6AEwAA
Dakle sa istorijske tacke gledista smatra se da grad Daorson bio srediste
mocnog plemena ilirskog plemena Daorsa. Da vidimo sta toponimi kazu o
177
tome ciji je bio drevni grad Daorson i ko je zivio u Daorsonu i oko
Daorsona istocno i zapadno od Neretve?
Sl.228. Vidovo polje (nekropola stecaka Radmilja je u crvenom ramu).
Sl.229. Ostaci zidina grada Daorsona
178
Sl.230. Daorson danas
Izvor fotografija o Daorsonu: http://www.hkv.hr/izdvojeno/reportae/lj-
krinjar/5351-reportaa-daorson-hercegovaka-mikena.html
Na zaravni brda iznad nekropole Radimlje nalaze se ostaci ilirske gradine,
drevni grad Daorson.
Sl.231. Novac grada Daorsona
JURAJ = DEòRSA
Svetovid = Sveti Vid = JARILO = Juraj = Deòrsa (škotski)
179
Deorsin grad = DEORSON (DAORSON) = JURJEVGRAD =
VIDOVGRAD na brdu iznad Vidova polja.
View Name: Deòrsa
GENDER: Masculine
USAGE: Scottish
Meaning & History
Scottish form of GEORGE
Related Names
VARIANT: Seòras
OTHER LANGUAGES: Gjergj (Albanian), Georgios, Georgius (Ancient
Greek), Kevork, Gevorg (Armenian), Gorka (Basque), Georgi
(Bulgarian), Jordi (Catalan), Jory (Cornish), Juraj, Đuro, ĐuraĎ
(Croatian), Jiří (Czech), Jørgen (Danish), Joeri, Jurriaan, Jurgen, Joris
(Dutch), George (English), Georgo (Esperanto), Georg (Estonian), Yrjänä,
Jyrki, Jyri (Finnish), Georges (French), Joris (Frisian), Xurxo (Galician),
Giorgi (Georgian), Jürgen, Georg (German), Yorgos, Yiorgos, Georgios
(Greek), György (Hungarian), Geevarghese (Indian), Seoirse (Irish),
Giorgio (Italian), Juris, Georgs, Georgijs (Latvian), Jurgis (Lithuanian),
Gorgi, Gjorgji (Macedonian), Jurian (Medieval German), Yrian (Medieval
Scandinavian), Gøran, Ørjan, Jørgen (Norwegian), Jerzy (Polish), Jorge
(Portuguese), Gheorghe, George (Romanian), Yuri, Yuriy, Georgy,
Georgiy, Yegor (Russian), Georg (Scandinavian), Djordje, ĐorĎe, ĐuraĎ,
Djuradj (Serbian), Juraj (Slovak), Jurij (Slovene), Jorge (Spanish), Göran,
Örjan, Jörgen, Jöran (Swedish), Yuri, Yuriy (Ukrainian), Siorus, Siors,
Siôr (Welsh)
Link: http://www.behindthename.com/name/deo11rsa
Iz prilozenog citata vidimo da je škotsko ime DEORSA je isto kao i
skotsko SEORUS, dvije rijeci jednog imena, sinonimi. Kako to?
180
(Damjan J. Ovsec, Slovjanska mitologija in vjerovanje, Ljubljana Domus
1991, pg. 73, 130)
Link:
http://books.google.ca/books?id=AfQoAAAAYAAJ&q=Perun,+Hors,+Da%
C5%BEbog&dq=Perun,+Hors,+Da%C5%BEbog&hl=en&ei=79qaTuqLHor
u0gHoyZihCg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CCsQ6
AEwADgK
DEORSA je isto kao i skotsko SEORUS:
DE-ORSA = SE-ORUS
DEO = BOG
HORS = BOG SUNCA
DEO-HORS > DEOHORS > DEORSA
SEO-HORS > SEOHRUS > SEHORSA > SEORUS
Škoti su keltsko-piktskog, srbskog porijekla.
HORS = DAZBOG = JURAJ = JARILO = DEòRSA = SEORUS = SIORUS
= SIORS (velsanski) = SVETOVID = PERUN = SVAROG
"Jer tajna je velika, kako to Svarog biva u isto vreme i Perun i
Svetovid." (Knjiga Velesova)
....
.....
....
181
SUNCANA LADJA DAORSONA
Sl.232. Kod Daorsona na brdu iznad Vidovog polja kod Stoca u Hercegovini
nadjen je ovaj novcic. Istoricari su ga odmah pripisali "ilirskom plemenu
Labeati”.
Sta na novcicu pise? Pise: ЛADIA TAN = LAD(J)A TAN (nemojmo tjerati
mak na konac i ovdje traziti cirilicu ili latinicu, jer ako i to pocnemo odosmo
od u vrijeme 300-500 godina stare ere*).Po slovima to bi morali biti neki
ЛADIATAN(I) ili LADJATANI.
Izmedju rijeci LADIA (LADJA) i TAN je slika LADJE.
Svi znamo sta je LADJA, zar ne?
Sta je TAN? Tan je korijen od imena TAN-JA, TAN-KOSAVA, TAN-
ASKO,TAN-A-SIJA
TAN-A-SIJA < TAN (a) SIJA > TANASIJA
Sta to sija? Sta je TAN pa moze da sija? Evo odgovora u keltskom jeziku:
TANWEN < TAN-WEN
Tanwen — (TAHN-wen) from Welsh tan "fire" + gwen "shining, holy".
Tangwen, legendary name of the daughter of Gweir.
Izvor:
http://www.amethyst-night.com/names/welshfem.html
182
Sl.233. Suncane ladje, piktografski crtezi na stijenama, Evropa, bronzano
doba: suncana ladja sa solarnim simbolom Sunca C (S), simbolom
ponovnog radjanja i besmrtnosti. Postoje i etrurski (rasenski) natpisi u
kojima se brod naziva LADO, a putovati brodom LADOAL. Bozanstvo
proljeca je LADO i ime je izvedeno od korijena LAD, bas kao i LAD(IA).
.
183
LADIA TAN = LADJA TAN, VATRENA LADJA, SUNCANA LADJA
Sl.234. Jedna strana novca iz grada Kerch, glavnog grada skitskog
kraljevstva na Bosforu, 3. vijek st. ere: solarni simboli luk i strijela kao i na
steccima iz Radmilje u Vidovom polju kod Stoca. Ispod luka i strijele pise
TAN. Rijeku Don Skiti su zvali TANAIS = vatrena, sjajna, suncana Rijeka.
Sl.235. Na novcicu iznad ladje jos je jasno uocljiv solarni znak Svetog Vida.
Sl.236. Iz istorije "grckog" pisma*: znak latinicnog slova D
Grcko pismo: http://en.wikipedia.org/wiki/Greek_alphabet
184
Sl.237. Skitske tamge i znak slova D
Skitske tamge:
http://www.hamagmongol.narod.ru/library/pe_2008/ekeev_connection_2008
_r.htm
Sl.238. Geometrija
KOS-TAN-A = KOSTANA (lik iz romana B. Stankovica)
TAN-A-SIJA
T = TAN (svjetlost Sunca)
Tan ili Sunce SINE i obasja brdo S
C = Vrh brda ili KOSA
Trigonometrija:
T = TAN = TANGENS
S = SINE = SINUS
C = KOSA, VRH, VIS (KOS, COS, grcki) = COSINUS
Jos jedan primjer kako su Grci od Srba pokrali znanje svete knjige Zlatne
Rune.
.
185
U LAZI SU KRATKE NOGE
Natpis na ploci humskog kneza Miroslava:
―VA IME OCA I SINA I SVETAGO DUHA JA ŢUPAN MIROSLAV
ZIDAH CRKVA SVETAGO KOZME I DAMIJANA U SVOIH SELIJAH
U DNI VELNEGA ŢUPANA SLAVNAGO NEMANE.‖
Sl.239. Blagajska ploca humskog kneza Miroslava, Nemanjinog brata, 12.
vijek.
Crkva koju je sagradio je posvećena sv.Kozmi i Damjanu (sv.Vrači).
I ovde se kaţe "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha" , što jasno govori da je
istočnog, pravoslavnog ispovijedanja.
Da se jos jednom podsjetimo kako rimokatolicki izvori govoreci o Kulinu
banu, kneza Miroslava proglasise bogumilom:
―A poslije nek se oţeni sa sestrom Stjepana Nemanje, koja bijaše
bogomilka, i on postade sljedbenik iste vjere. Još godine 1174. bio je otajni
njihov sljedbenik i u isto sljedbeništvo privukao je svoju sestru Anu, njezina
čovjeka Miroslava, brata mu Konstantina i svog šuru Stjepana Nemanju,
186
raškog ţupana; dapače protjerane iz Splita i Trogira bogomile u svoju ih
drţavu primi. Razumivši ova, Emerik, kralj ugarski, prisili ga ići u Rim k
papi, da ondje obeća ostaviti bogomilstvo; on istina ode u Rim i pod
zakletvu obeća da unapredak nit će on slijediti nauk bogomilah, niti iste
trpiti u svojoj zemlji; al kako vidimo iz poslanice Vulkana, kralja srbskog,
na papu Inocencija III. godine 1199. pisane, Kulin opet se je povratio na
krivovjerstvo.‖
Izvor:
Bosanski franjevci –ilirici, Ivan Jukic, str. 79-80,
Primjeri bosanskohercegovacke pismenosti i knjizevnosti od 11. Do 19.
stoljeca, Izbor, transkripcija, predgovor i rjecnik Darija Gabaric- -Bagaric,
HDK Napredak, Zagreb – Sarajevo, 2004
Link: http://www-gewi.uni-graz.at/gralis-alt/2.Slawistikarium/BKS/Gabric-
Bagaric_Primjeri%20BH-pismenosti.pdf
Sl.240. Dvanaest rozeta je osam suncanih mjeseci i cetiri mjeseca zime.
Sl.241. Motiv na stecku: stit sa Suncem na nebeskom ekvatoru.
―Ovim dakle nacinom odlucih ja pismo ovega Rituala ili Obicajnika
istumaciti naski, bivsi ja govorio i opcio s ljudima od razlicitih rusaga
slovinskih hodeci po svitu, ja sam njih ovaka govorenja razumio i oni su
187
moja (krstjani, Rasijani, Srblji poluvirci i Turci)...‖ (Bartol Kasic, Ritual
rimski, Pag-Dubrovnik-Pag, 1640)
Bartol Kasic bio je rimokatolicki svestenik i krstjani koje on pominje su
rimokatolici, jer je opstepoznato da Rimokatolicka crkva hriscanima
(krstjanima) smatra samo rimokatolike. Posto Kasic ne pominje
rimokatolike, mada su i oni u to vrijeme zivjeli na istim podrucjima
izmijesani sa Srbima poluvjercima i Turcima, potpuno je jasno da Kasic pod
krstjanima podrazumijeva upravo rimokatolike. Rasijani su Srbi iz Raske
koji su ispovijedali grcko pravoslavlje, Srblji poluvirci su Srbi (Sebri iz
Zakonika cara Dusana) koji su u hriscanskoj vjeri zadrzali prehriscanska
vjerovanja i obicaje, a Turci su oni koji su primili islam i govore istim
jezikom kao i Kasic, dakle domaci islamizirani starosjedioci.
Kasicevi Srblji poluvirci su Srbi, Srbi svetoslavskog pravoslavlja, jer u
Kasicevo vrijeme u 17. vijeku Kasic ne pominje nikakve patarene, nikakve
katare niti nekakve bogumile. Srbi poluvjerci su pretezno pripadnici Crkve
bosanske, koji su po svojim obicajima pola pripadali predhriscanskoj, a pola
hriscanskoj vjeri istocnog obreda.
“Svakako, svaki je spomenik starobosanski u Stonu drevan, jerboa
godine 1333 srbski car Stefan dopusti dubrovackoj republici Ston i Rat,
a republika je tamo slala franceskane koji su gledali iz petnjijeh zila, da
iskorijene bogumilsko, pa dakako i istocni obred.” (Vid Vuletic –
Veksanovic, Starobosanski nadpisi u Stonu, Viestnik Hrvatskoga
Arkeologickoga druztva, Godina 7, u Zagrebu. Tiskarski i litografijski zavod
C. Alberechta, 1885, str. 75-76)
―Bogumilsko istocnog (pravoslavnog) obreda‖ su Srbi dvovjerci,
rodovjerni hriscani, pravoslavci krstjani.
.
.
SEMARGL I PEREPLUTA
Simargl, Semargl, Semargl, Senmurv (Old Church Slavonic: Семарьглъ,
Симарьглъ) je bio jedan od sinova velikog boga Svaroga. Sin Svarogov je
188
Svarozic, a bijase i sin Semargl, bog zemaljskog vatrenog ognja, sto znaci da
je Semargl bozanstvo Sunca, jer je Sunce zemaljski vatreni oganj.
Pereplut je manje bozanstvo i smatrano je bozanstvom sjemena, radjanja i
rasta, mada se po prikazima Semargla ova uloga i njemu pripisuje, sto nije
nikakvo cudo jer je Sunce cuvar sjemena svakog roda i izvor zivota na
zemlji. Prvi pomen pod imenom saêna mereγô je u vedskim Avestama:
―Самые ранние упоминания Сэнмурва или, точнее для того времени,
saêna mereγô, мы встречаем в Авесте, точнее — в Вендидаде и в Яштах.‖
(К.В. Тревер, Сэнмурв-Паскудж, собака-птица).
Link: http://kronk.narod.ru/library/trever-kv-1937.htm
Sl.242. Skitski semargl nadjen u skitskom tumulusu ( Золотые ножны
меча. Эрмитаж).
―Два наиболее ранних известных мне изображения Сэнмурва
сохранились на находящихся в Эрмитаже вещах, происходящих из
скифских курганов. Это — золотая чеканная обкладка ножен меча из
кургана у ст. Елисаветовской (Придонье) и золотая чеканная же пластина,
часть обивки какого-то предмета, из IV Семибратнего кургана‖
(Прикубанье). (К.В. Тревер, Сэнмурв-Паскудж, собака-птица).
Link: http://kronk.narod.ru/library/trever-kv-1937.htm
.
189
.
Sl.243. Bordura stecka iz Gosica Hana kod Konjica: srbski solarni simbol C
SEMARGL KOD KELTA
Sl.244. Semargl, Book of Ballimote, Irska, 14. vijek
190
Sl.245. Semargl, Book of Ballimote, Irska, 14. vijek
.
.
191
.SEMARGL I PEREPLUTA KOD RUSA
Sl.246. Семарьглъ, Симарьглъ (Рельеф с краеугольного камня
Борисоглебского собора, Чернигов, Украина).
Sl.247. Ukrasi sa narukvice sa Semarglom, Pereplutom i grifonima iz 12.
vijeka (Cтарой Рязани, Россия).
.
192
SEMARGL U MIROSLAVLJEVOM JEVANDJELJU
Miroslavljevo jevandjelje je najznacajniji cirilicni srpske ―juznoslavjanske‖
pismenosti iz 12. vijeka. Nastao je po narudzbini zahumskog kneza
Miroslava, polubrata velikog raskog zupana Nemanje, napisano oko 1185.
godine, a za potrebe crkve Svetog Petra i Pavla u Bijelom Polju na Limu, i
same zaduzbine kneza Miroslava. Knjiga je bogato ilustrovana sa likovima
dvaju ―slovenskih‖ bozanstava: Semarglom i Pereplutom.
Sl.248. Semargl i Perepluta iz Miroslavljevog jevandjelja
.
.
193
Sl.249. Semargli i Pereplute, “Srbski Sestodnev” iz 1263. godine
“Заставка из «Шестоднева» сербского извода. 1263 г. ГИМ, Ст., №
235. (по Ф. И. Буслаеву).
Заставка сербского «Шестоднева»— списка 1263 г., выполненного
Федором Грамматиком по заказу иеромонаха Дометиана, «духовника»
Хиландарского братства на Афоне (ГИМ, Син., № 235), хорошо
известна исследователям. Эта композиция останавливала на себе
внимание еще Ф. И. Буслаева и В. Н. Щепкина, в цвете ее опубликовал
в своем альбоме В. В. Стасов, а в наши дни ее значение было
подчеркнуто авторами издания «Сокровища древней письменности» по
материалам ГИМ.‖
Link: http://www.perunica.ru/tradicii/1282-k-voprosu-o-sushhnosti-
slavyanskogo-knizhnogo.html
194
Sl.250. Manastir Studenica, 12. vijek. Likovi Semargla su sa obje strane
baze luka, dok je u sredini lav kao Bjelobog.
195
ZAJEDNICKI MOTIVI
Sl.251. Ukrasni reljef sa sabornog hrama u Starom Rjazan, Rusija (Карниз
собора из Старой Рязани) iz 12. vijeka i motiv stecka (desno).
Sl.252. Ilustracija Miroslavljevog jevandjelja i motiv stecka
Zajednicki motivi keltskih Biblija ranog srednjeg vijeka, ruskih hramova
12. vijeka, Miroslavljevog jevandjelja i graditelja stecaka svjedoce da su svi
oni bastinili istu prehriscansku vjeru.
196
VOLOS (VELES) U MIROSLAVLJEVOM JEVANDJELJU
197
Sl.253. Veles (Volos) u Miroslavljevom jevandjelju svjedoce da je knez
Miroslav bio dvovjerac, tj. rodovjerni hriscanin, svetoslavac.
KOLASTA AZDIJA
Kolasta azdija je solarni simbol na dolami (ogrtacu, plastu) koji su nosili
srbski feudalci srednjeg vijeka. Kako je izgledala azdija po kojem je dolama
dobila ime? Azdiju mozemo vidjeti na freskama sa likovima Nemanjica u
manastiru Sopocani.
198
Sl.254. Kolasta azdija sa freske manastira Sopocani, 13. vijek
Sta znaci rijec AZDIJA?
Staroslovenski: Az znaci JA, JESAM, BIVAM, POSTOJIM
DIJA = DUH = DAH = ZIVOT
AZ-DIJA = JA ZIVOT = JA BOG = JESAM BOG
Kazu da je azdija persijska rijec, ali vidjesmo da je i srbska.
Sl.255. Kolasta azdija na sasanidskoj persijskoj varijanti Semargla ili
Senmurva (Шёлковая ткань. Музей Виктории и Альберта (Англия).
199
Sl. 256. Motivi sa stecka iz Donje Zgosce kod Kaknja: iz kolaste azdije raste
drvo i drvo zivota sa kolastom azdijom (desno).
Sl.257. Ilustracije Miroslavljevog jevandjelja: kolasta azdija ishodi iz usta
Semargla i Pereplute.
200