302 Tumačenje snova, I i podseća na pacijente sa „crvenilom straha", koje ja lečim, a i na jednu noviju publikaciju Behtereva o ovoj neurozi koja mi je dala povoda da se ljutim. 5) Drugi put sanjam san koji se sastoji iz dva odvojena dela. Prvi deo je reč koje se živo sećam — „autodidasker", a drugi deo verno se pokriva sa jednom kratkom i bezazlenom fantazijom koju sam pre nekoliko dana izmislio sa sadržajem kako profesoru N., kada ga prvi put budem video, moram reći: „Pacijent o čijem sam vas stanju poslednji put konsultovao zaista pati samo od jedne neuroze, tačno onako kao što ste vi slutili." Novostvorena reč „Autodidasker" sad treba da udovolji dvama zahtevima, da sadrži komprimirani smisao ili da ga zastupa, i drugo: ovaj smisao mora biti u dobroj vezi sa mojom odlukom ponovljenom iz budnog stanja, da profesoru N. dam to zadovoljenje. Reč autodidasker se sad lepo može rastaviti u autor, autodidakt i Lasker, na koga se priključuje Lassalle. Prve od ovih reci vode do — ovog puta značajnog — povoda za san. Ja sam svojoj ženi doneo više svezaka jednog poznatog autora sa kojim moj brat živi u prijateljstvu, a koji je, kao što sam saznao, rodom iz istog mesta kao i ja. (J. J. David). Jedne večeri, ona je razgovarala sa mnom o dubokom utisku koji je na nju načinila dirljivo tužna istorija jednog propalog talenta u jednoj od Davidovih novela; naš razgovor se posle toga okrenuo ka tragovima obdarenosti koju kod naše dece zapažamo. Pod uticajem onoga što je baš pročitala, moja je žena izrazila zabrinutost koja se odnosila na decu, a ja sam je tešio napomenom da se upravo takve opasnosti vaspitanjem mogu ukloniti. Tokom noći moj je tok misli išao dalje, prihvatio zabrinutost moje žene i s time se svašta drugo ispreplele Jedna primedba koju je pesnik stavio protiv moga brata u vezi sa venčanjem ukazala je mojim mislima na jedan sporedan put koji je mogao voditi predstavljanju u snu. Ovaj put vodio je u Breslau (grad u Sleziji u Sljonsku, danas Vroclav, prim. preu.), gde se udala jedna dama s kojom smo bili u veoma prisnom prijateljstvu. Za Rad sna — Rad no sažimanju 303 zabrinutost da pored žene propadne, a to je činilo jezgro mojih misli sna, ja u Breslavu pronađoh primer u slučajevima Lasker i Lassalle, što mi je istovremeno omogućilo da prikazem oba načina na koja ovaj kobni uticaj vodi u nesreću.1 Ono „cherchez la femme", u što se ove misli mogu sažeti, prenosi me u jednom drugom smislu na moga još neoženjenog brata koji se zove Aleksandar. I sad primećujem da Aleks, kako smo njegovo ime skraćivali, glasi otprilike kao izvrnuto Lasker, i da je ovaj faktor morao sudelovati u tome da mojim mislima ukaže na zaobilazni put preko Breslaua. Igrarija sa imenima i slovima, kojom se ovde bavim, ima međutim još jedan dalji smisao. Ona zastupa želju za srećnim porodičnim životom za moga brata, i to ovim putem: u romanu o umetniku L'oeuvre, koji je sadržajno morao biti blizak mojim mislima sna, pisac je, kao što je poznato, u epizodama opisao sebe i svoju porodičnu sreću, a u romanu se pojavljuje pod imenom Sandoz. Verovatno je prilikom zamene imena pošao ovim putem. Zola daje, kada se čita obrnuto (kao što deca tako rado čine), Aloz. To ime mu je, sigurno, bilo još uvek premalo prerušeno; zato se slog Al, kojim počinje ime Aleksandar, zamenio trećim slogom istog imena sand, i tako se stvorilo Sandoz. Tako je, slično, nastalo i ono moje Autodidasker. Moja fantazija kako profesoru N. pričam da bolesnik kojeg smo obojica videli boluje samo od jedne neuroze ušla je u san na sledeći način. Kratko vreme pre završetka moje radne godine dobio sam jednog pacijenta kod kojeg me je moja dijagnostika osta1 Lasker je umro od progresivne paralize, dakle usled posleđica infekcije dobijene kod žene (lues); Lassalle je, kao što je poznato, poginuo u dvoboju zbog jedne dame (Prim. prev.). Ferdinand Lassalle je osnivač nemačkog socijaldemokratskog pokreta, rođen u Breslau (1825—1864), Eduard Lasker (1829—1884), rođen u Jaročinu, nedaleko od Breslaua, osnivač narodne liberalne stranke u Nemačkoj. Obojica Jevreji.
304 Tumačenje snova, I vila na cedilu. To je bila neka teška organska bolest, možda se mogla pretpostaviti neka promena na kičmenoj moždini, ali se nije mogla dokazati. Bilo bi privlačno dijagnosticirati neurozu, i to bi načinilo kraj svima teškoćama, da bolesnik nije tako energično poricao seksualnu anamnezu bez koje ja nikakvu neurozu neću da priznam. U toj neprilici pozovem u pomoć lekara koga kao čoveka najviše poštujem (kao i ostale) i čijem se autoritetu naipre mogu prikloniti. On je saslušao moje sumnje, rekao mi da su opravdane, pa zatim dodao: „Posmatrajte toga čoveka i dalje, biće da je to neuroza." Pošto znam da on ne deli moje poglede o etiologiji neuroze, uzdržao sam se da mu protivrečim, ali svoju nevericu nisam sakrio. Nekoliko dana kasnije saopštio sam bolesniku da ne znam šta da počnem s njim i rekao sam mu da se obrati nekom drugom lekaru. I tada on, na moje najveće iznenađenje, poče da me moli za oproštaj što me je lagao; kazao je da se toliko stideo, i sad mi je otkrio baš onaj deo seksualne etiologije koji sam očekivao i koji mi je bio potreban da bih mogao pretpostaviti postojanje neuroze. Za mene je to bilo olakšanje, ali ujedno i sramota: morao sam sam sebi priznati da je moj „consiliarius", nezaveden obraćanjem pažnje na anamnezu, pravilnije video. Odlučio sam se da mu, čim ga ponovo vidim, kažem da je on bio u pravu a ne ja. I baš to sada ja radim u snu. Ali kakvo ispunjenje želje treba da predstavlja to ako priznam da nisam u pravu? Baš to je moja želja; ja bih želeo da nisam u pravu sa svojim strahovanjima, respektive, želeo bih da moja žena, čija sam strahovanja u snu ' prisvojio, ne bude u pravu. Tema na koju se odnosi to „biti u ili ne biti u pravu u snu" nije mnogo udaljena od onoga što je za misli sna zaista zanimljivo. Ista alternativa organskog ili funkcionalnog oštećenja kroz ženu, zapravo, kroz seksualni život: tabes — paraliza ili neuroza, na koju se labavi je niže način na koji je Lasal propao. Profesor N. igra ulogu u ovom čvrsto sastavljenom (i pri brižljivom tumačenju sasvim providnom) Rad sna — Rad na sažimanju 305 mu ne samo zbog ove analogije i zbog moje želje da budem u pravu — a tako isto ni zbog svojih uzgrednih odnosa sa Breslauom i prema porodici naše prijateljice koja se tamo udala — nego i zbog sledeće opizode koja se dogodila na kraju naše konsultacije. Pošto je svoj lekarski posao obavio sa konstatacijom one pretpostavke, profesor je svoje interesovanje skrenuo na lične stvari. „Koliko dece imate?" — „Šestoro." — Na njegovom licu izraz respekta i poštovanja. — „Devojčice, dečaci?" — „Tri i tri, to je moj ponos i moje bogatstvo." — ,,A sad pazite, sa devojčicama je stvar laka, ali dečaci čoveku kasnije u vaspitavanju stvaraju teškoće." — Prigovorio sam da su oni dosad ostali sasvim pitomi; očigledno mi ova druga dijagnoza o budućnosti mojih sinova nije godila kao ni ona ranija da moj pacijent samo pati od neuroze. Ova dva utiska su kontinuitetom, doživljavanjem povezana zajedno, i ako primam u san priču o neurozi, ja je zamenjujem razgovorom o vaspitanju, koji pokazuje još veću povezanost sa mislima sna, pošto se tako tesno dodiruje sa zabrinutostima moje žene što ih je kasnije izrazila. I na taj način, čak, moje strahovanje da bi profesor N. svojim napomenama o teškoćama vaspitanja dečaka mogao biti u pravu nalazi ulazak u sadržinu sna na taj način što se iza prikazivanja moje želje krilo da u ovakvim strahovanjima ne budem u pravu. Ista fantazija neizmenjeno služi prikazivanju oba suprotna člana alternative. 6) Marcinovski (Marcinowski): „Jutros rano do~ živeo sam između sna i budnoće jedno veoma lepo sažimanje reci. Tokom obilja fragmenata sna, kojih se jedva mogu setiti, zaprepastio sam se nekako na jednoj reci koju pred sobom vidim upola napisanu, a upola štampanu. Ona glasi „erzefilisch" i pripada jednoj rečenici koja je van svake veze potpuno izolovana i neprimetno ušla u moje svesno sećanje; rečenica je glasila: „Das wirkt erzefilisch auf die Geschlechtsempfindung" (= to deluje erzefilisch na seksualno osećanje). Odmah sam znao da bi zapravo trebalo da glasi „erziherisch" (=" vaspitno), kolebao sam 20 FrojJt Odabrana đela, VI
306 Tumačenje snova, I se neko vreme da li, možda, ne bi pravilnije glasila „erzLfilisch". Pri tom mi pade na pamet reč sifilis i, počinjući sa analiziranjem još u polusnu, lupao sam glavu kako mi to može doći u san, budući da sa ovom bolešću, ni lično niti pak profesionalno, nemam nikakvih dodirnih tačaka. Zatim mi na pamet pade „erzehlerisch", objašnjavajući ovo e, i objašnjavajući u isto vreme da sam sinoć od naše „Erzieherin" (= vaspitačica) bio podstaknut da govorim o problemu prostitucije, i ja sam joj stvarno dao Hesejevu (Hesse) knjigu O prostituciji da bih „erzieherisch" (= vaspitno) delovao na njen ne sasvim normalno razvijeni osećajni život, pošto sam joj mnogo što-šta o tom problemu ispričao. I tad mi, odjednom, postade jasno da reč „sifilis" ne treba uzeti u doslovnom smislu nego da ona stoji mesto otrov, naravno u odnosu prema seksualnom životu. Rečenica u prevodu, dakle, sasvim logično glasi: „Durch meine Erzahlung habe ich auf meine Erzieherin erzieherisch auf deren Empfindungsleben einwirken vvollen, aber habe die Befurchtung, dass es zu gleicher Zeit vergiftend wirken konne (U prevodu: Svojom pričom hteo sam da na našu vaspitačicu vaspitno delujem na njen osećajni život, ali se plašim da bi to u isto vreme moglo delovati kao da je trujem). Erzefilisch = erzah — (erzieh —) (erzefilisch). Izopačavanja reci u snu veoma su slična onima koja su nam poznata kod paranoičara, ali koja nalazimo i kod histerije i prinudnih predstava. Jezičke veštine dece koja u izvesnim vremenima sa recima stvarno postupaju kao sa predmetima pronalaze, čak, nove jezike i veštačka sklapanja reci, i za san predstavljaju ovde zajednički izvor, a i za psihoneuroze. Analiza besmislenih tvorevina reci u snu naročito je pogodna za to da se prikaže stepen sažimanja u radu sna. Ne bi trebalo da iz ovog malog izbora primera, ovde upotrebijenih, zaključimo da takav materijal samo retko kada, ili čak izuzetno retko, dolazi da se uzme u razmatranje. Naprotiv, taj materijal je vrlo čest, samo zavisnost tumačenja sna od psihoanalitičkog lečenja ima za posledicu da se samo veoma Rad sna — Rad na sažimanju 307 mali broj primera zapazi i saopšti, i da su saopštene analize većinom razumljive samo za poznavaoce patologije neuroze. Takav je jedan san dr fon Karpinske (Karpinska), objavljen u Internationale Zeitschrift fiir Psychoanalyse II, 1914, u kome se nalazi besmislena tvorevina reci „Svingnum elvi". Zaslužuje da se pomene još slučaj da se u snu javlja reč koja sama po sebi nije beznačajna, ali koja obuhvata razna druga značenja, pošto je sama lišena pravog značenja, prema kojima se onda odnosi kao „besmislena" reč. To je slučaj u snu o „kategoriji" jednog desetogodišnjeg dečaka, koji saopštava V. Tausk (Zur Psvchologie der Kindersexualitat, Internationale Zeitschrift fiir Psychoanalyse, I, 1913). „Kategorija" ovde predstavlja ženski polni organ i reč „kategorieren" isto što i urinieren (= mokriti). Gde se u snu pojavljuju govori koji se kao takvi izričito razlikuju od misli, onda kao pravilo bez izuzetka važi da govor u snu proizlazi od govora spomenutog u materijalu sna. Tekst govora je ili u celini sačuvan, ili u izrazu malo pomeren; govor u snu je često sastavljen od raznih sećanja govora; tekst je pri tom ono što ostaje isto, a smisao je po mogućstvu izmenjen tako da ima više značenja, ili jedno značenje koje se razlikuje od originala. Govor u snu, ne retko, služi samo kao aluzija na jedan događaj o kojem je bila reč.1 1 Kod jednog mladog čoveka koji je patio od prinudnih predstava sa inače intaktnim i visoko razvijenim intelektualnim funkcijama naišao sam, nedavno, na izuzetak od ovog pravila. Govori koji su se pojavljivali u njegovim snovima nisu dolazili od govora koje je on slušao ili ih sam održavao, nego su odgovarali neizvitoperenom tekstu njegovih prinudnih misli koje su mu u budnoći dolazile u svest samo izmenjene. :o»
308 Tumačenje snova, I B RAD POMERANJA Morali smo već ranije zapaziti jednu drugu, verovatno ne manje značajnu relaciju dok smo prikupljali primere za sažimanje snova. Mogli smo primetiti da oni elementi što se u sadržaju sna ističu kao bitni sastavni delovi nipošto ne igraju istu ulogu u mislima sna. Kao korelat ovome možemo izraziti ovu rečenicu i obrnuto. Ono što je u mislima sna očigledno bitna sadržina, u snu uopšte ne mora biti zastupljeno. San je, tako reći, drukčije centriran, njegova sadržina je grupisana oko drugih elemenata kao središta nego što su misli sna. Tako, na primer, u snu o botaničkoj monografiji središte sadržine sna očigledno jeste elemenat „botanička"; u mislima sna se radi o komplikacijama i konfliktima koji proizlaze što se među kolegama iz njihovih profesionalnih obaveza i dalje prigovara da ja za svoj hobi doprinosim isuviše visoke žrtve. Elemenat „botanička" u ovom jezgru oko misli sna uopšte nema mesta, ako nekom antitezom nije labavo povezan s tim, — jer botanika nikada nije zauzimala mesto među mojim omiljenim studijama. U snu moga pacijenta o Safou penjanje i spuštanje, boravak gore i dole načinjeni su centrom; ali san raspravlja o opasnostima seksualnih odnosa prema socijalno nisko stojećim licima, tako da izgleda kao da je samo jedan od elemenata misli sna ušao u sadržaj sna, mada je taj elemenat u nepriličnoj meri proširen. Slično se i u snu o gundeljima koji ima za temu odnos seksualnosti prema svireposti, faktor svireposti, doduše, u sadržini sna ponovo pojavio, ali u povezivanju druge vrste i ne pominjući seksualno, to jest istrgnut iz celine i time preoblikovan na nešto strano. U snu o stricu pojavljuje se opet plava brada, koja sačinjava njegov centar, izvan svakog smisaonog odnosa prema mojim željama punim ambicija koje su, kao što smo videli jezgro misli sna. Takvi snovi onda s punim pravom čine utisak „pomeranja". U potpunoj suprot - Rad pomeranja 309 nosti sa ovim primerima, san o Irminoj injekciji pokazuje da pojedinačni elementi pri formiranju sna s pravom mogu zauzimati ono mesto koje zauzimaju u mislima sna. Uzimanje na znanje ove nove, u njenom smislu sasvim inkonstantne relacije između misli sna i sadržaja sna, pogodno je da najpre izazove naše čuđenje. Ako kod jednog psihičkog procesa u normalnom životu nalazimo da je jedna predstava bila istrgnuta iz više drugih predstava i da je za svest stekla naročiti stepen živosti, onda ovaj uspeh obično smatramo dokazom za to da predominantnoj predstavi pripada naročito visoka količina psihičke vrednosti (naročiti stepen interesovanja). Ali sad otkrivamo da u slučaju raznih elemenata u mislima sna, jedna takva vrednost u procesu stvaranja sna ne ostaje sačuvana, ili ne dolazi u obzir. Ne postoji nikakva sumnja o tome koji to elementi u mislima sna imaju najveću psihičku vrednost; naš sud nam to neposredno kazuje. U toku stvaranja sna mogu se sad ovi bitni, sa intenzivnim interesovanjem istaknuti elementi, tretirati tako kao da su manje vredni, a na njihovo mesto mogu ući u snu drugi elementi, o čijoj maloj vrednosti u mislima sna ne može biti ni pitanja. To najpre čini utisak kao da psihički intenzitet1 pojedinih predstava uopšte ne dolazi u obzir za izbor sna, nego samo jedna njihova više ili manje mnogostrana determinacija. Ne dolazi u san ono što je važno u mislima sna nego što je u njima mnogostruko sadržano, moglo bi se pomisliti; ali ova pretpostavka neće nam mnogo koristiti pri našem shvatanju o stvaranju sna, jer već unapred nećemo moći verovati da oba faktora višestruke determinacije i sopstvene psihičke vrednosti nužno moraju pri izboru sna delovati u istom smislu. Predstave koje su među mislima sna najvažnije biće svakako one predstave koje se u njima najčešće javljaju, pošto će različite 1 Psihički intenzitet, vrednovanje, isticanje interesovanja jedne predstave mora se, razume se, držati po strani od čulnog intenziteta, intenziteta predstavljenog.
310 Tumačenje snova, I misli sna iz njih, tako reći, zračiti kao iz jednog središta. Pa ipak, san ove intenzivno naglašene i mnogostruko poduprte elemente može otkloniti i u svoju sadržinu preuzeti druge elemente kojima pripada samo ova druga osobina. Za rešavanje ove teškoće koristićemo se jednim drugim utiskom koji smo dobili prilikom istraživanja predeterminisanosti sadržaja sna. Možda je poneki čitalac ove rasprave već u sebi pomislio da predeterminisanost elemenata sna nije neki naročiti pronalazak, pošto je sam po sebi razumljiv. Pri analizi se, naime, polazi od elemenata sna i beleže se sve pomisli koje se na njih nado vezuju; nikakvo čudo onda ako se u tako dobijenom misaonom materijalu ovi elementi naročito često nalaze. Ja ne bih mogao da uvažim ovaj prigovor, ali ću sam izneti na tapet nešto što zvuči slično njemu: među mislima koje analiza osvetljava nalaze se mnoge misli koje su udaljenije od jezgra sna i izgledaju kao veštačke interpolacije načinjene za izvesnu svrhu. Njihovu svrhu lako je naslutiti: baš one uspostavljaju vezu, često usiljenu i izveštačenu između sadržine sna i misli sna, i kad bi se ovi elementi izbrisali iz analize, onda bi sastavni delovi sadržaja sna često ostali ne samo bez predeterminisanja, nego uopšte ni neke dovoljne determinisanosti. Tako smo dovedeni do zaključka da mnogostruka determinacija koja odlučuje o tome treba li u san da uđe svakako nije uvek primarni faktor u stvaranju sna, nego često sekundarni rezultat neke nama još nepoznate psihičke sile. Ali ova mnogostruka determinacija pored svega toga mora biti od značaja pri izboru pojedinih elemenata koji će ući u san, jer mi možemo posmatrati da se ona uspostavlja sa izvesnim naporom onde gde iz materijala sna ne rezultuje bez naknadne pomoći. Sada možemo lako pomisliti da se prilikom rada sna ispoljava jedna psihička sila koja, s jedne strane, psihički visoko vrednim elementima oduzima njihov intenzitet a, s druge strane, putem predeterminisanja od elemenata manje psihičke vrednosti stvara nove vrednosti koje posle toga dospevaju u sadržaj sna. Rad pomeranja 311 Ako je tako, onda se u procesu stvaranja sna zbiva prenošenje i pomeranje psihičkih intenziteta pojedinih elemenata, i kao posledica toga pojavljuje se razlika između teksta sadržine sna i misli sna. Proces koji mi tako suponiramo, jeste upravo bitni deo rada sna: on zaslužuje naziv pomeranje sna. Pomeranje sna i sažimanje sna su oba glavna faktora, čijoj delatnosti mi uglavnom možemo pripisati oblik koji je san primio. Mislim, takođe, da je lako prepoznati psihičku silu koja se ispoljava u činjenicama pomeranja sna. Posledica ovoga pomeranja je da sadržaj sna više ne izgleda isti sa jezgrom misli sna, da san daje samo jedno izopačen je želje sna koje postoji u nesvesnom. A izopačen je sna već nam je poznato; mi smo ga sveli na cenzuru koja obavlja jednu psihičku instancu u životu misli protiv druge. Pomeranje sna je jedno od glavnih sredstava za postizavanje tog izopačenja. Is fecit, cui profuit (= delo je počinio onaj kome je to koristilo). Možemo pretpostaviti da se pomeranje sna ostvaruje pod uticajem cenzure endopsihičke odbrane.1 1 Pošto svođenje izopačeni a sna na cenzuru mogu da smatrani jezgrom moga shvatanja o snovima, želim na ovom mestu da umetnem poslednji deo one priče „Traumen wie Wachen" iz dela „Phantasien eines Realisten" od Linkojsa (Lynkeus), Beč, 2. izdanje, 1900, u kome nalazim još jednom izloženu glavnu karakteristiku moga učenja. „O jednom čoveku koji raspolaže neobičnom osobinom da nikad ne sanja glupost..." „Tvoja izvanredna osobina da snevaš kao i kad si budan počiva na tvojim vrlinama, na tvojoj dobroti, tvojoj pravednosti, tvom istinoljublju; moralna jasnoća tvoje prirode čini mi razumljivim sve što je na tebi." „Ali ako dobro razmislim", odgovori onaj drugi, „onda gotovo verujem da su svi ljudi stvoreni kao ja, i da uopšte niko nikad ne sanja glupost! Jedan san kojeg se tako jasno sećamo da ga kasnije možemo ispričati, dakle koji nije san groznice, ima uvek smisla a drukčije ne može ni da bude! Jer ono što među sobom stoji u protivrečnosti ne bi se moglo grupisati u jednu celinu. To što se vreme i prostor često brkaju ne oduzima upravo ništa od pravog sadržaja, jer su i jedno i drugo sigurno bili bez značaja za njegovu bitnu saT-1
312 Tumačenje snova, I Na koji se način pri formiranju sna isprepliću faktori pomeranja, sažimanja i predeterminisanja, koji od njih postaje nadređen a koji sporedan faktor, to ćemo ostaviti za naša kasnija istraživanja. Već sada, međutim, kao druge uslove koji moraju zadovoljiti elemente što dospevaju u san možemo navesti da su izbegli cenzuru otpora. A od sada ćemo pomeranje sna uzimati u obzir kao nesumnjivu činjenicu pri tumačenju snova. C SREDSTVA PREDSTAVLJANJA U SNOVIMA Osim oba momenta sažimanja i pomeranja sna, koje smo pronašli da deluju prilikom pretvaranja latentnog misaonog materijala u manifestnu sadržinu sna, naići ćemo prilikom nastavljanja ove rasprave još na dva dalja uslova koji vrše nesumnjiv uticaj na izbor materijala što u san dopire. Čak i uz opasnost da izgleda da smo na našem putu stali, ja bih držinu. Ta mi tako često nešto i u snu radimo; pomislimo samo na bajku, na tako smele i duhovite tvorevine fantazije za koje bi samo neki nerazuman čovek mogao reći: To je besmisleno! Jer to nije moguće." „Kad bismo samo uvek umeli da snove pravilno protumačimo, onako kao što si ti baš sad uradio s mojim!" — reče prijatelj. „To sigurno nije lak zadatak, ali uz malo pažnje moralo bi samom snevaču svakako uvek uspeti. — Zašto mu obično ne polazi za rukom? Čini se da kod vas u snovima ima nešto skriveno, nešto nečedno sopstvene i više vrste, neka tajanstvenost u vašem biću koja se teško može do kraja zamisliti; i zato vam vaše snevanje tako često izgleda bez smisla, da je čak i besmisleno. Ali u najdubljem smislu to nije tako; štaviše, tako ne može uopšte ni biti, jer je čovek uvek isti, bilo da je budan ili da sanja." Sredstvo predstavljanja u snovima 313 pre svega hteo da bacim prvi pogled na procese izvođenja tumačenja snova. Ne krijem od sebe da bih najpre uspeo da ove razjasnim i da njihovu pouzdanost odbranim od svakog prigovora kad bih jedan pojedinačan san uzeo za primer i izveo njegovo tumačenje, kao što sam to pokazao u drugom odeljku pri tumačenju sna o Irminoj injekciji, pa da zatim misli sna koje sam otkrio sastavim i sada iz njih rekonstruišem formiranje sna, dakle ako analizu snova dopunim njihovom sintezom. Ovaj rad obavio sam na više primera za svoju sopstvenu pouku; ali ja ga ovde ne mogu nastaviti pošto me za ovu demonstraciju u tome sprečavaju raznovrsni obziri prema psihičkom materijalu, koje će svako ko pošteno misli morati da odobri. Kod analize sna ovi obziri su manje smetali, jer je analiza smela da bude i nepotpuna i zadržavala je svoju vrednost, iako nas je samo malo uvela u tkivo sna. Ali u slučaju sinteze ne bih znao ništa, osim da ona mora biti potpuna da bi mogla ubediti. Jednu potpunu analizu mogao bih dati samo o snovima takvih osoba koje su čitalačkoj publici nepoznate. A pošto mi sredstva za nju pružaju isključivo pacijenti, neurotičan, to ovaj deo opisa sna mora biti odložen — na jednom drugom mestu biću u mogućnosti da psihološko objašnjenje neuroza dovedem dotle da se može uspostaviti dodir sa našom temom.1 Iz pokušaja da snove sintetički izgradim iz misli sna znam da je materijal koji se dobija pri tumačenju različite vrednosti. Jedan deo toga materijala sačinjavaju bitne misli sna, koje dakle san u potpunosti zamenjuju i koje bi bile same dovoljne za tu zamenu — kad za san ne bi postojala cenzura. A za drugi deo smo navikli da snu pripisujemo neznatno značenje. Takođe ne pridajemo nikakvu vrednost tvr1 Potpunu analizu i sintezu dva sna dao sam otada u „Bruchstuck einer Hysterienanalyse" — (Odlomak jedne analize histerije. Sabrana dela, sv. V). — Kao najpotpunije tumačenje jednog dužeg sna mora se priznati analiza O. Ranka „Ein Traum, der sich selbst deutet" (San koji se sam tumači). Y"'-
314 Tumačenje snova, I đenju da su sve te misli imale udela u tvorbi sna; naprotiv, među njima se mogu naći pomisli koje se nadovezuju na doživljaje posle sna, između momenata snevanja i tumačenja. Ovaj udeo materijala obuhvata sve spojne puteve koji su vodili od manifestnog sadržaja sna pa sve do latentnih misli sna, kao i posredujuće i povezujuće asocijacije preko kojih smo za vre-; me rada na tumačenju došli do poznavanja ovih spojnih puteva. Nas na ovom mestu interesuju isključivo bitne misli sna. Ove se većinom otkrivaju kao kompleks misli i sećanja najsavršenijom strukturom sa svim atributima misaonih tokova koji su nam poznati iz budnoga stanja. Nisu to retko nizovi misli koji polaze iz više od jednog centra, ali nisu bez dodirnih tačaka; gotovo redovno, pored jednog toka misli stoji njegova kontradiktorna strana, povezana s njim asocijacijom kontrasta. Pojedini delovi ove komplikovane strukture stoje, naravno, u najrazličitijim logičkim relacijama među sobom. Oni tvore pročelje i pozadinu, digresije i objašnjenja, uslove, dokazivanja i pregovore. Ako zatim čitava masa ovih misli sna podleže pritisku rada sna, pri čemu se njeni elementi okreću, mrve i guraju zajedno, otprilike kao sante leda na vodi, onda nastaje pitanje šta se dešava sa logičkim vezama koje su dotle ovaj sklop stvarale. Kako će u snu biti predstavljeni „ako, zato, kao da, premda, ili — ili" i sve ostale prepozicije1 , bez kojih rečenicu i govor ne možemo razumeti? Najpre moramo odgovoriti na to da san za ove logičke relacije među mislima sna nema nikakva sredstva na raspolaganju da bi ih izrazio. Najvećim delom on sve ove prepozicije ne uzima u obzir i preuzima na obradu samo stvarnu sadržinu misli sna. Prepušta se tumačenju sna da ponovo uspostavi međusobnu vezu koju je rad sna uništio. 1 Ovde je sigurno Frojdov „lapsus calami", jer to nisu prepozicije (predloži) nego konjunkcije (sveze). (Prim. prev.). Sredstva predstavljanja u snovima 315 Mora biti krivica do psihičkog materijala od kojeg je san izgrađen ako nema te mogućnosti izražavanja. Pod sličnim ograničenjem nalaze se i likovne umetnosti, slikarstvo i plastika u poređenju sa poezijom, koja se može služiti govorom, a i ovde razlog za nemoć leži u materijalu čijom obradom obe likovne umetnosti teže da nešto izraze. Pre nego što je slikarstvo došlo do toga da upozna zakone izražavanja koji važe za njega, ono se trudilo da ovaj nedostatak savlada. Na starim slikama iz usta naslikanih osoba visili su listići koji su donosili govor u vidu pisma, jer je slikar bio očajan kako da na slici to prikaže. Možda će se i ovde pojaviti neki prigovor koji će osporavati da san nije u stanju da prikazuje logičke relacije. Postoje snovi u kojima se zbivaju najkomplikovanije operacije duha, u kojima se obrazlaže i poriče, prave dosetke i upoređuje kao u budnom mišljenju. Ali i ovde izgled vara: ako se upustimo u tumačenje takvih snova, saznaćemo da je sve materijal sna, a ne prikazivanje intelektualnog rada u snu. Data je sadržina misli sna prividnim mišljenjem u snu, a nisu dati odnosi misli sna jednih prema drugima, u čijem se utvrđivanju sastoji mišljenje. Za ovo ću navesti nekoliko primera. Ali najlakše je utvrditi da svi govori koji se u snovima javljaju i koji se izričito obeležavaju kao takvi jesu samo neizmenjene ili samo malo modifikovane kopije govora koji se isto tako nalaze u sećanjima materijala sna. Govor je često samo aluzija na neki događaj sadržan u mislima sna; smisao sna sasvim je drugi. Razume se da neću osporavati da i kritički misaoni rad, koji nije prosto ponavljanje materijala iz misli sna, ima svoga udela u njegovom stvaranju. Uticaj ovoga faktora moraću osvetliti na kraju ovog raspravljanja. Onda će se pokazati da ova misaona aktivnost nije izazvana mislima sna, nego snom, koji je u izvesnom smislu već završen. Za sada, dakle, ostaje pri tome da logičkim relacijama između misli sna nije dato jedno naročito prikazivanje u snu. Gde se u snu nalazi, na primer,
316 Tumačenje snova, I kontradikcija, to je ili kontradikcija snu ili kontradikcija iz sadržine jedne od misli sna; kontradikciji između misli sna odgovara kontradikcija u snu samo na veoma posredovan način. Ali kao što je slikarstvu, najzad, uspelo da bar nameru naslikanih osoba da žele govoriti, nežnost. pretnju, opominjanje i slično izrazi na drukčiji način nego pomoću lelujavog listića stavijenog dotičnoj osobi u usta, tako se i za san pružila mogućnost da posveti pažnju pojedinim logičkim relacijama između misli sna jednom pripadajućom modifikacijom u metodu prikazivanja karakterističnog za san. Iskustvo nas uči da razni snovi u ovom pogledu idu različito daleko; dok jedan san uopšte ne vodi računa o logičkom sklopu svoga materijala, drugi opet pokušava da taj sklop, što je mogućno razgovetnije, nagovesti: San se u ovom više ili manje udaljuje od teksta koji se pred njim nalazi da bude obrađen. Slično variraju i snovi u svojoj obradi (hronološki) vremenskog reda misli sna, ako je takav red stvoren u nesvesnom (kao što je, na primer, u snu o Irminoj injekciji). Ali kojim sredstvima rad sna može nagovestiti relacije u materijalu sna koji se teško mogu prikazati? Pokušaću da ih nabrojim pojedinačno. Najpre, u celini san vodi računa o nepobitno postojećoj vezi između svih delova misli sna tako što ovaj materijal jednom kombinacijom sjedinjuje kao situaciju ili događaj. On logičku povezanost reprodukuje kao istovremenost; pri tom postupa kao slikar koji udružuje sve filozofe ili pesnike za sliku jedne škole Atine ili Parnasa, koji nikad nisu bili zajedno ni u jednoj dvorani ili na nekoj planini, ali koji za misaono posmatranje predstavljaju neku zajednicu. Ovaj način prikazivanja sna nastavlja u pojedinostima. Cim pokaže dva elementa jedan blizu do drugog, on garantuje da postoji neka naročita intimna povezanost između elemenata koji im u mislima sna odgovaraju. To je kao u našem sistemu pisanja: ab znači da oba slova treba izgovoriti u jednom slogu; a i b, ako je između njih slobodan prostor, prikazuje nam a kao poslednje slovo jedne reci, i o opet kao Sredstva predstavljanja u snovima 317 prvo slovo neke druge reci. Prema tome, kombinacije sna ne stvaraju se od bilo kojih, potpuno odvojenih sastojaka materijala sna, nego od takvih koje se i u mislima sna nalaze u tešnjoj povezanosti. Da bi prikazao kauzalne odnose, san raspolaže sa dva postupka, koji se u suštini svode na jedno. Češći način prikazivanja, ako misli sna na primer glase: pošto je to bilo tako i tako, moralo se dogoditi to i to — sastoji se u tome da sporednu rečenicu iznese kao prethodni san, a zatim glavnu rečenicu priključuje kao glavni san. Ako sam pravilno protumačio, može vremenski red biti i obrnut. Uvek glavnoj rečenici odgovara opširnije izvedeni deo sna. Lep primer za ovakvo prikazivanje kauzalnosti dala mi je jednom jedna moja pacijentkinja; i njen san ću kasnije u potpunosti ispričati. San se sastojao od jedne kratke predigre i veoma obimnog dela sna, koji je u velikom stepenu bio centriran i koji je mogao nositi naslov: Durch die Blume (= uvijeno, zavijeno). Prethodni san je glasio ovako: Ona odlazi u kujnu gde su obe služavke i prekoreva ih što nisu gotove ,,s ono malo jela" (= mit dem bissl Essen). Pri tom vidi u kuhinji vrlo mnogo grubog kuhinjskog posuđa i izvrnutog da bi se ocedilo, i to nagomilano jedno preko drugog. Obe služavke idu po vodu i pri tom kao da moraju ući u jednu reku koja dopire sve do kuće ili do dvorišta. Zatim dolazi glavni san koji počinje ovako: Ona silazi sa visine, preko neobično napravljenih ograda, i raduje se što joj haljina pri tom nigde nije zapela itd. Prethodni san se odnosi na roditeljsku kuću te dame. Reci u kuhinji je svakako toliko puta slušala u kući svoje majke. Gomile grubog posuđa dolaze iz jedne obične prodavnice posuđa koja se nalazila u istoj kući. Drugi deo sna sadržava jednu aluziju na oca koji se mnogo vrzmao oko služavki i koji se kasnije, prilikom jedne poplave — kuća je stajala blizu rečne obale —, smrtno razboleo. Misao koja se krije iza ovoga prethodnog sna jeste dakle: Pošto vodim poreklo iz ove kuće, iz ovako sitnih i neprijatnih prilika. Glavni san prima istu misao i dovodi je u izme-
318 Tumačenje snova, I njenom obliku, izazvanom ispunjenjem želje: Ja sam visokog porekla. Zapravo ovako: Pošto sam niskog porekla, bio je tok moga života ovakav i onakav. Koliko vidim, podela sna na dva nejednaka dela ne znači uvek kauzalni odnos između misli oba sastavna dela. često izgleda kao da je isti materijal u oba sna prikazan sa različitih gledišta; ovo sigurno važi za niz snova koji se završava polucijom u jednoj noći, u kojoj somatička potreba iznuđuje izraz koji postepeno postaje sve razgovetniji. Ili su oba sna ponikla iz odvojenih centara u materijalu sna i ukrštavaju se u sadržini, tako da je u jednom snu centar ono što u drugom sudeluje kao aluzija, i obratno. A u izvesnom broju snova razdvajanje u kraći prethodni san i duži kasniji san stvarno znači kauzalni odnos između oba dela. Drugi način prikazivanja odnosa kauzaliteta nalazi primenu kod manje obimnog materijala i sastoji se u tome što se jedna slika u snu, bilo slika jedne osobe ili stvari, menja u drugu. Samo tamo onda vidimo da se ova promena u snu dešava, kauzalna povezanost se ozbiljno ističe; ne tamo gde samo primećujemo da je sad, umesto jedne, došla druga slika. Rekao sam da se oba postupka prikazivanja kauzalnog odnosa svode na isto; u oba slučaja, kauzacija je predstavljena temporalnom sekvencom; u jednom slučaju sekvencom snova, a drugi put neposrednom promenom jedne slike u drugu. U najvećem broju slučajeva, naravno, kauzalna relacija uopšte se ne predstavlja, nego pada, gubi se u konfuziji elemenata koja je i u procesu sna neizbežna. Alternativu ,,ili-ili" san uopšte ne može izraziti; on njene članove kao ravnopravne prima u tekst sna. Jedan klasičan primer za to sadržava san o Irminoj injekciji. U njegovim latentnim mislima očigledno stoji: Ja nisam kriv za dalje trajanje Irminih bolova; krivica je ili do njenog opiranja da prihvati moje rešenje, ili u tome što živi pod nepovoljnim seksualnim uslovima koje ja ne mogu da izmenim, ili njeni bolovi uopšte nisu histerične prirode nego organske. A san ispunjava sve ove tri mogućnosti koje se međusobno gotovo isključuju i ne libi se da iz želje u snu doda Sredstva predstavljanja u snovima 319 jedno četvrto rešenje. To ili-ili umetnuo sam ja posle tumačenja sna u kontekst misli sna. A onde gde bi pripovedač prilikom reprodukovanja sna mogao upotrebiti ili-ili: To je bila ili bašta ili soba za stanovanje itd., tu se u mislima sna ne pojavljuje možda alternativa, nego ,,i", jednostavno redanje. Sa ili-ili mi najčešće opisujemo jedan elemenat sna koji se još može razrešiti. Pravilo za tumačenje za ovaj slučaj glasi: Pojedine članove prividne alternative treba zajednički među sobom povezati svezom ,,i". Ja, na primer, sanjam, pošto sam duže vremena očekivao adresu svoga prijatelja koji boravi u Italiji, da sam primio telegram koji mi saopštava njegovu adresu. U plavo naštampanim slovima na listu telegrama vidim: prva reč je nejasna: nešto kao via, ili villa, druga reč je jasna: Sezerno ili čak (Časa). Druga reč koja zvuči kao neko italijansko ime i koje me podseća na naša etimološka raspravljanja izražava i moju ljutnju što je svoj boravak tako dugo od mene krio; a svaki od članova predložene tri alternative uz prvu reč može se u analizi prepoznati kao samostalna i ravnopravna polazna tačka jednog spleta misli. Noću, uoči sahrane moga oca, sanjam o jednoj štampanoj tabeli, plakatu ili oglasu — otprilike kao što su cedulje sa natpisom „zabranjeno pušiti", koje se nalaze u čekaonicama železničkih stanica: Man bittet, die Augen zuzudriicken ili Man bittet, ein Auge zuzudriicken1 što sam ja navikao da predstavim u ovom obliku: die Man bittet, Auge(n) zuzudriicken. ein Svaka od ove dve verzije ima svoj naročiti smisao i, u tumačenju snova, vodi u naročitom pravcu. Ja sam ceremonijal izabrao što je mogućno jednostav1 Umoljavate se da zatvorite oči. Umoljavate se da zatvorite jedno oko.
320 Tumačenje snova, I nije, jer sam znao kako je pokojnik mislio o ovakvim pripremama. Ali ostali članovi porodice nisu se složili sa ovakvom puritanskom jednostavnošću; mislili su da ćemo se morati stideti od ljudi koji će prisustvovati sahrani. Stoga tekst sna moli „da se jedno oko zatvori", tj. da budu popustljivi. Značenje nejasnoće koju smo opisali sa jednim ili—ili ovde se naročito lako može shvatiti. Radu sna nije pošlo za rukom da stvori jedan jedinstveni, ali onda dvosmisleni tekst za misli sna. Tako se obe glavne crte misli već u sadržim sna jedna od druge odvajaju. U nekim slučajevima podela sna na dva podjednako velika dela izražava alternativu koju je teško prikazati. Veoma upadljivo je držanje sna prema kategoriji suprotnosti i protivrečnosti. Ovo se prosto zanemaruje, te se čini kao da „ne" za san ne postoji. Suprotnosti se najradije sažimaju u jednu jedinicu ili se predstavljaju kao jedna jedina stvar. San uzima takođe slobodu da bilo koji elemenat predstavi suprotnošću želje, tako da najpre ni za jedan elemenat sposoban za suprotnost ne znamo da li je u mislima sna sadržan kao pozitivan ili negativan.1 U jednom od snova koje sam među poslednjima spomenuo, čiju smo prednju rečenicu već protumačili („pošto sam takvog porekla"), snevačica silazi preko jedne ograde i pri tom drži rascvetalu granu u rukama. Pošto joj uz ovu sliku pada na pamet kako na slikama koje predstavljaju Blagovesti Majke božje Marije (i ona sama se 1 Iz jednog rada K. Abela, Der Gegensinn der Urworte (= Suprotni smisao prareči, 1884, vidi moj referat u Jahr - buch f. Psychoanalyse II, 1910, Sabrana dela, sveska VIII) saznao sam za iznenađujuću i od ostalih istraživača potvrđenu činjenicu da se najstariji jezici u ovoj stvari sasvim podjednako ponašaju kao i san. Oni u početku imaju samo jednu reč za obe suprotnosti na kraju jednog niza kvaliteta ili detalnosti (snažan-mlad, star-mlad, daleko-blizu, vezati- -odvajati) i stvaraju odvojene oznake za obe suprotnosti tek sekundarno lakim modifikacijama zajedničke prareči. Abel dokazuje postojanje ovih odnosa u velikoj meri na staroegipatskom jeziku, ali pokazuje i razgovetne ostatke istog razvoja i u semitskim u inđogermanskim jezicima. Sredstva predstavljanja u snovima 321 zove Marija) jedan anđeo nosi ljiljan u rukama, i kako u belo obučene devojke idu u procesiji na Telovo 1 , dok su ulice ukrašene zelenim grančicama, to je rascvetala grančica u snu sigurno aluzija na seksualnu nevinost. Ali grana je sva puna crvenih cvetova od kojih svaki liči na kameliju. Na kraju njenog puta, kaže se dalje u snu, cvetovi su već prilično opali, zatim dolaze očigledne aluzije na periodu. Tako je ista grančica koju kao ljiljan nosi kao nevina devojka ujedno i aluzija na damu s kamelijama koja je, kao što je poznato, uvek nosila belu kameliju, a za vreme periode crvenu. Ista rascvetana grana (,,des Madchenš Bliiten" = cvetovi devojke u pesmama o mlinarici u Getea) predstavlja seksualnu nevinost i takođe njenu suprotnost. Isti san, koji izražava radost što joj je uspelo da neokaljana prođe kroz život, na nekim mestima takođe propušta (kao na mestu gde opadaju cvetovi) suprotni misaoni tok, da je načinila razne grehe protiv seksualne neokaljanosti (naime u detinjstvu). Prilikom analize sna, mi razgovetno možemo razlikovati oba misaona toka, od kojih utešni tok izgleda smešten na površini, a onaj drugi, pun prebacivanja, dublje dole, i da su oni dijametralno suprotstavljeni jedan drugome, ali čiji su slični, mada suprotni elementi, bili predstavljeni od istih elemenata u manifestnom snu. Među logičkim relacijama, mehanizam stvaranja sna koristi u najvećoj meri jednoj jedinoj. To je relacija sličnosti, slaganja, dodira, relacija „kao što"; ova relacija može se u snu, kao nijedna druga, predstaviti mnogostrukim sredstvima.2 Paralele koje postoje u materijalu sna, ili slučajevi onoga „kao da i", prvi su temelji za stvaranje sna, i ne baš beznačajan deo rada sna sastoji se u tome da stvori nove paralele, ako već postojeća paralela zbog cenzure otpora 1 Telovo (nemački „Fronleichnamsfest") je katolički pra znik koji se u katoličkim krajevima svečano proslavlja kao uspomena na Hristovu Tajnu večeru. (Prim. prev.). 1 Uporedi Aristotelovu napomenu o pogodnosti da neko bude tumač snova. 11 Frojd, Odfttrana dela, VI
322 Tumačenje snova, 1 ne može dospeti u san. Predstavljanje relacije sličnosti pomaže težnji rada sna za sažimanjem. Sličnost, slaganje, posedovanje zajedničkih atributa predstavljeni su snom jedinstvenom unifikacijom koja se može već nalaziti u materijalu sna, ili se može nanovo stvoriti. Prvi deo možemo nazvati kao identifikaciju, a drugi deo kao mešovitu tvorevinu (kompoziciju). Identifikacija se primenjuje kad se radi o licima; mešovita tvorevina onde gde predmeti predstavljaju materijal unifikacije; ali se i o licima stvaraju mešovite tvorevine (kompozicije). Lokaliteti se često tretiraju kao lica. Identifikacija se sastoji u tome što samo jedna od osoba povezanih u mislima sna zajedničkim elementom dolazi do predstavljanja, dok druga, ili ostale osobe za san izgledaju da su potisnute. Ova jedna pokrivaj uća osoba, međutim, u snu ulazi u sve relacije i situacije, koje se izvode od nje ili od pokrivenih osoba. U mešovitoj tvorevini (kompoziciji) koja je proširena na osobe, postoje već u slici sna crte koje su osobama svojstvene, ali nisu zajedničke, tako da se sjedinjavanjem ovih crta objavljuje jedna nova jedinica, složeno lice. Sam proces kompozicije može da se ostvari na razne načine. S jedne strane, osoba sna može imati ime jedne osobe na koju se odnosi — mi u tom slučaju znamo na način koji je potpuno analogan našem budućem znanju da se misli na ovu ili onu osobu —, dok vizuelne crte mogu pripadati onoj drugoj osobi; ili je sama slika sna sastavljena od vizuelnih crta koje, u stvari, pripadaju jednim delom jednoj a jednim delom drugoj osobi. Umesto vizuelnim crtama učešće druge osobe može biti zastupljeno takođe grimasama koje joj se pripisuju, recima koje joj ostavljamo da govori, ili situacijom u koju se stavlja. U ovom poslednjem slučaju razlikovanje između konstrukcije složene osobe počinje da se gubi. Ali se može takođe dogoditi da stvaranje jedne takve mešovite osobe ne pođe za rukom. Onda se scena sna pripisuje jednoj osobi, a druga — po pravilu važnija — nastupa kao inače prisutna osoba bez ikakve druge funkcije. Snevač otprilike pripoveda: Moja majka je Sredstva predstavljanja u »novima 323 takođe bila tu (Stekel). Takav elemenat sadržine sna može se onda uporediti sa determinativom u hijeroglifskom pismu, koji ne služi za izgovor nego za objašnjenje jednog drugog znaka. Zajednički elemenat koji opravdava, to jest prouzrokuje ujedinjenje obeju osoba može u snu biti predstavljen ili može biti iz njega izostavljen. Po pravilu identifikacija i stvaranje mešovite osobe služe baš zato da uštede prikazivanje ovog zajedničkog elementa. Umesto da ponavljam: A mi je neprijateljski raspoložen, a B takođe, ja u snu stvaram jednu mešovitu osobu od A i B, ili zamišljam osobu A u nekoj drugačijoj akciji koju nam B karakteriše. Tako konstruisana osoba sna pojavljuje mi se u snu u bilo kakvoj novoj vezi, a iz okolnosti što ona označava A kao i B crpem opravdanje da na određeno mesto sna umetnem ono što je obema zajedničko, naime neprijateljsko raspoloženje prema meni. Na ovaj način često postižem sasvim izvanredno sažimanje za sadržaj sna; ja mogu sebi uštedeti direktno prikazivanje veoma komplikovanih odnosa koji su vezani za jednu osobu, ako sam uz ovu osobu našao neku drugu koja polaže isto pravo na jedan deo ovih odnosa. Lako se može razumeti u kojoj meri ovo predstavljanje kroz identifikaciju može služiti i za to da se zaobiđe cenzura otpora koja rad sna stavlja u tako teške uslove. Podstrek za cenzuru može ležati upravo u onim predstavama koje su u materijalu povezane sa jednom osobom; ja sad nalazim jednu drugu osobu, koja je isto tako povezana sa materijalom kome se prigovorilo, ali samo prema jednom njegovom delu. Dodir između dve osobe koja nije slobodna od cenzure daje mi sada pravo da stvorim jednu mešovitu osobu koja je karakterisana indiferentnim crtama izvedenim od obe. Ova osoba do koje se došlo identifikacijom ili kompozicijom može kao slobodna od cenzure da bude primljena u sadržaj sna, i tako sam ja sam, koristeći sažimanje sna, udovoljio zahtevima cenzure sna. Gde je u snu predstavljen zajednički elemenat obeju osoba, tamo je to obično mig da se traži neki drugi, skriveni zajednički elemenat, čije je prikaziu*
324 Tumačenje snova, I vanje cenzura onemogućila. Ovde se sigurno dogodilo pomeranje da bi, tako reći, omogućilo njegovo prikazivanje. Iz toga što se meso vita osoba u snu pokazuje s nekim indiferentnim zajedničkim elementom treba da zaključimo da se pronađe neki drugi, ali nipošto indiferentan zajednički elemenat. Identifikacija ili stvaranje mešovite osobe, prema tome, služi u snu različitim svrhama; prvo da predstavi jedan elemenat, zajednički obema osobama, zatim da predstavi jedan potisnuti zajednički elemenat, a treće, da izrazi još jedan samo željeni zajednički elemenat. Pošto se želja da dve osobe imaju jedan zajednički elemenat često poklapa sa njihovom razmenom, to je i ova poslednja relacija u snu takođe izražena identifikacijom. U snu o Irminoj injekciji, ja želim da ovu pacijentkinju zamenim sa jednom drugom: želim, dakle, da ona druga bude moja pacijentkinja kao što je Irma; san vodi računa o ovoj želji tako što mi pokazuje jednu osobu koja se zove Irma, ali koja biva pregledana u jednom položaju kakav sam imao priliku da vidim samo kod one druge pacijentkinje. U snu o stricu je od ove zamene načinjena centralna tačka sna: ja se identifikujem s ministrom, tako što sa svojim kolegama ne postupam bolje i ne sudim bolje o njima nego on. To je moje iskustvo za koje nisam našao nijedan izuzetak, da se svaki san bavi svojom sopstvenom ličnošću. Snovi su apsolutno egoistički.1 Gde se u sadržim sna ne pojavljuje moje ja, nego samo jedna strana osoba, onde mogu mirno da pretpostavim da je moje ja skriveno identifikacijom iza one osobe. Ja smem da dopunim svoje ja. Drugi put, kad se u snu pojavljuje moje ja, pokazuje mi situaciju u kojoj se ono nalazi, da se iza ja krije neka druga osoba kroz. identifikaciju. San onda treba da me opomene da prilikom tumačenja' sna skriveni element, vezan za tu drugu osobu, prenesem na sebe. Postoje takođe snovi u kojima se pojavljuje moje ja pored drugih osoba* 1 Vidi uz. to, napomenu na strani 274. Sredstva predstavljanja u snovima 329 I I koje se oslobađanjem identifikacije ponovo otkrivaju kao moje ja. Te identifikacije sada treba da mi omoguće da sa svojim ja dovedem u vezu predstave čije je prihvatanje cenzura zabranila. Ja dakle mogu svoje ja višestruko predstaviti u snu, jedanput direktno, a drugi put posredstvom identifikacije sa stranim osobama. Sa više ovakvih identifikacija može se sažeti neobično bogat misaoni materijal.1 Sto se snevačevo sopstveno ja u jednom snu više puta pojavljuje, ili nastupa u raznim oblicima, u osnovi nije ni malo čudnovati je nego što je ono sadržano u jednoj svesnoj misli više puta i na raznim mestima ili u vezama, na primer u rečenici: Ako ja na to mislim, kakvo sam zdravo dete ja bio. Još providni je nego kod osoba oblikuje se raspadanje identifikacija kod mesta obeleženih ličnim imenima budući da ovde ne smeta ja koje u snu zauzima nadmoćno mesto. U jednom od mojih snova o Rimu mesto u kome se nalazim zove se: Rim; ali ja sam zabezeknut mnoštvom nemačkih plakata na jednom uličnom uglu. Ovo je ispunjenje želje, uz koju mi smesta pada na pamet Prag; sam san može voditi poreklo iz jednog danas savladanog nemačko-nacionalnog perioda kroz koji sam prolazio u svom mladalačkom dobu. U vreme kad sam ovaj san sanjao, u Pragu je bio predviđen sastanak sa mojim prijateljem Flisom: identifikacija Rima i Praga objašnjava se dakle jednim željenim zajedničkim elementom; ja bih prijatelja radije našao u Rimu nego u Pragu, za taj sastanak zamenio bih Prag sa Rimom. Mogućnost da se stvaraju složene strukture stoji sasvim na vrhu među crtama koje snovima tako često pružaju jedan fantastičan izgled, tako što se preko ove mogućnosti uvode elementi u sadržaj sna koji nikad nisu mogli biti predmet percepcije. Psihički proces konstruisanja složenih slika u snu očigledno je isti, . * Ako sumnjam iza kojih osoba što se pojavljuju u snu treba da tražim svoje, ja se onda pridržavam sledećeg pravila: Lice koje u snu podleže jednom afektu koji kao spavajući osetim, ono krije moje ja.
326 Tumačenje snova, I kao kad u budnom životu sebi predstavimo kentaura ili zmaja ili ga kopiramo. Razlika je saiViO u tome što je kod fantastičnog stvaranja u budnoći merodavan sam nameravani utisak nove tvorevine, dok je mešovita tvorevina determinisana jednim momentom koji leži izvan njenog oblikovanja, onim što je zajedničko u mislima sna. Složena struktura u snu može se izvoditi na veoma mnogostruke načine. Najnaivnije od ovih postupaka predstavlja samo osobine jednog predmeta, i ovo prikazivanje praćeno je znanjem da važi takođe za jedan drugi objekt. Brižljivi ja tehnika ujedinjuje crte jednog kao i drugog objekta u jednu novu sliku i pri tom se služi spretno sličnostima koje oba objekta eventualno imaju i u stvarnosti. Ova nova tvorevina može ispasti potpuno apsurdna, ili čak kao fantastično uspela, već prema tome kako to materijal i duhovitost pri sastavljanju omogućuju. Ako su objekti koji treba da budu sažeti u jednu jedinicu isuviše disparatni, onda se rad sna često zadovoljava time da stvori složenu strukturu sa jednim razgovetnijim jezgrom kome se prilagođavaju manje razgovetni oblici. Proces ujedinjenja u jednu sliku ovde kao da nije uspeo; oba predstavljanja su superponirana i stvaraju nešto kao nadmetanje vizuelnih slika. Kad bismo hteli sebi da predočimo stvaranje jednog pojma iz individualnih perceptivnih slika, mogli bismo doći do sličnih predstavljanja u jednom crtežu. U snovima, razume se, sve vri od ovakvih složenih tvorevina; nekoliko primera sam već dao u snovima koje smo dosad analizirali; sad ću ih dodati još nekoliko. U ranije pomenutom snu, koji životni tok jedne pacijentkinje opisuje „durch die Blume", ili „verbliimt" (= zavijeno, uvijeno), ona u snu nosi u ruci rascvetalu granu, koja, kao što smo videli, ujedno označava i nevinost i seksualnu grešnost. Grana osim toga po načinu kako stoje cvetovi podseća na cvetove trešnje, cvetovi, uzeti svaki za sebe, su cvetovi kamelije, pored čega sve to zajedno čini još i utisak jedne egzotične biljke. Zajednički faktor u elementima ove složene strukture dolazi iz misli sna. Rascvetana grana je sastavljena od aluzija na poklone, kojima su je Sredstva predstavljanja u snovima 327 pobuđivali ili je trebalo da je pobude da se pokaže popustljivom. Tako su joj u detinjstvu davane trešnje, u kasnijim godinama kamelije. Egzotično je aluzija na jednog prirodnjaka koji je mnogo putovao, koji je hteo da stekne njenu naklonost jednom slikom sa cvećem. Jedna druga pacijentkinja u snu stvara nekakvu sredinu između kabina za kupanje na morskom kupalištu, seoskih nužničkih kućica i potkrovnih soba u našim gradskim stambenim kućama. Obema prvim elementima zajednički je odnos prema čovekovoj nagosti i obnaživanju; iz kombinacije sa trećim elementom može se zaključiti da je (u njenom detinjstvu) i sobica pod krovom predstavljala scenu razgolićavanja. Jedan snevač stvara jedan složeni lokalitet od dva mesta, u kojima se obavlja „kura", od moje sobe za ordinaciju i jednog javnog lokala u kome se prvi put upoznao sa svojom ženom. Jedna devojka sanja, pošto joj je stariji brat obećao da će je počastiti kavijarom, o tom bratu, da su mu noge prekrivene crnim zrncima kavijara. Elementi „zaraze" {— Ansteckung) u moralnom smislu i sećanje na ospe (= Ausschlag) u detinjstvu, koje noge prikazuju prekrivene crvenim umesto crnim tačkicama, sjedinile su se ovde sa zrncima kavijara u jedan novi pojam o onome „što je dobila od svoga brata". Sa delovima ljudskoga tela postupa se u ovom snu kao sa predmetima, kao i inače u snovima. U jednom snu, koji je saopštio Ferenczi, pojavila se neka složena slika koja je bila sastavljena od ličnosti jednoga lekara i jednoga konja, i povrh toga imala je na sebi još i noćnu košulju. Zajednički elemenat u ova tri dela pokazao se iz analize, pošto se u noćnoj košulji prepoznala aluzija na oca snevačice u jednoj sceni iz detinjstva. U sva tri slučaja radilo se o objektima njene polne radoznalosti. Kao dete, njena dadilja ju je često vodila sobom u vojnu ergelu gde je imala prilike da svoju — u to doba još nesputanu — radoznalost u dovoljnoj meri zadovolji. Malo ranije sam tvrdio da san nema sredstva kojim bi izrazio relacije protivrečnosti, suprotnosti, da bi rekao „ne". Ja ću se sad prihvatiti toga da se ovom
328 Tumačenje snova, I j tvrđenju prvi put suprotstavim. Jedna vrsta slučaja, koji se mogu obuhvatiti zajedno kao „suprotnost", predstavljena je jednostavno kroz identifikaciju kao što smo videli; to su slučajevi kad se predstava jedne zamene ili supstitucije može dovesti u vezu sa kontrastom. Za to smo već više puta navodili primere. Jedan drugi deo suprotnosti u mislima sna, koji eventualno dolazi u kategoriju „obrnuto, naprotiv", dolazi do prikazivanja u snu na sledeći neobičan, gotovo da kažemo, na duhovit i šaljiv način. Upravo „obrnuto" nije predstavljeno u sadržaju sna samo, nego svoje prisustvo u materijalu izražava time što se jedan deo već konstruisanog sadržaja sna koji postoji iz drugih razloga — tako reći naknadno — preokrene. Ovaj proces je lakše ilustrovati nego opisati. U lepom snu o „Gore i dole" predstavljanje penjanja u snu je obrnuto nego što je njegova slika u mislima sna, naime u sceni uvođenja Dodeoue Safo: u snu penjanje na početku ide teško, a kasnije lako, dok je u Dodeovoj sceni penjanje na početku lako, a kasnije sve teže. I „gore" i „dole" u snevačevom odnosu prema bratu u snu je predstavljeno obrnuto. To ukazuje na prisustvo jedne obrnute ili suprotne relacije, između dva dela materijala u mislima sna; i nju smo pronašli u tome što u snevačevoj fantaziji iz detinjstva ovoga nosi dadilja, obrnuto nego što to junak romana nosi svoju draganu. I moj san o Geteovom napadu na gospodina M. (vidi kasnije) sadrži u sebi jedno takvo upravo „obrnuto", koje je moralo da se ispravi pre nego što bi se moglo doći do tumačenja sna. U snu je Gete napao jednog mladog čoveka, gospodina M; u stvarnosti, onako kao što je sadržavaju misli sna, jedan mlad čovek napao je jednog značajnog čoveka, moga prijatelja. U snu ja računam od datuma Geteove smrti; u stvari, računanje je pošlo od dana rođenja paralitičara. Misao, koja je merodavna u materijalu sna pokazuje se kao protivrečnost tome da sa Geteom treba postupati kao da je luđak. Obrnuto, veli san, ako knjigu ne razumeš, onda si ti maloumnik a ne pisac. U svima ovim snovima o preobrtanju izgleda mi da je povrh toga sadržana veza sa prezriSredstva predstavljanja u snovima 329 vim smislom fraze („einem die Kehrseite zeigen" = pokazati nekom naličje, drugu stranu medalje, prim. prev.). (Snevačevo obrtanje u odnosu na brata u snu o Safo). Dalje je značajno i to koliko se često obrtanje upotrebljava baš u snovima koji proizlaze iz potisnutih homoseksualnih impulsa. Obrtanje, pretvaranje jedne stvari u suprotnost, uostalom, jedno je od najomiljenijih sredstava predstavljanja koje rad sna najviše voli i koje je sposobno za najmnogostraniju primenu. Ono na prvom mestu služi za to da izrazi ispunjenje želja u odnosu na određeni elemenat u mislima sna. Kad bi samo bilo obrnuto! Istina, često je najbolji izraz za reakciju ja — neki neprijatan deo sećanja. Ali naročitu vrednost dobija obrtanje u službi cenzure, jer ono ostvaruje čitavu jednu masu izopačen ja u materijalu koji treba predstaviti, a to upravo najpre koči svaki pokušaj razumevanja sna. Ako, dakle, san uporno odbija da otkrije svoj smisao, uvek vredi pokušati da sa izvesnim delovima njegove manifestne sadržine izvršimo obrtanje, posle čega čitava situacija često odmah postaje jasna. Pored sadržajnog obrtanja ne smemo prevideti ni vremensko obrtanje. Jedna sasvim obična tehnika izopačavanja sna sastoji se u tome da se ishod nekog događaja ili kraj jednog misaonog toka prikažu na početku sna, a da se na kraju sna naknadno stave premise na kojima se zaključak zasniva ili razlozi koji su doveli do zbivanja. Ko god nije pomislio na ovo tehničko sredstvo izopačavanja sna, taj stoji bespomoćan pred zadatkom tumačenja sna. 1 1 Istom tehnikom vremenskog obrtanja služi se ponekad histerični napad da bi od posmatrača sakrio svoj smisao. Jedna histerična devojka je, na primer, u jednom napadu imala da predstavi jedan mali roman, koji je isfantazirala u svom nesvesnom u vezi sa jednim susretom u tramvaju. Kako je dotični, privučen lepotom njene noge, oslovljava dok ona čita; kako zatim polazi s njim i doživljava zanosnu ljubavnu scenu. Njen napad počinje prikazivanjem ove ljubavne scene trzajima tela (pri tome pokreti usnica pri ljubljenju, urkštanje ruku za zagrljaj); posle toga ona trči u drugu
330 Tumačenje snova, I U mnogim slučajevima dobijemo smisao sna tek pošto smo u sadržaju sna izvršili višestruko obrtanje, prema raznim relacijama. Tako se, na primer, u snu jednog mladog neurotičara koji je patio od prinudnih predstava sećanje na infantilnu želju za smrću oca koga se plašio krije iza sledećeg teksta: „Njegov otac ga grdi što tako kasno dolazi kući." Ali smisao psihoanalitičke kure i snevačeve pomisli dokazuju da bi on morao najpre da glasi: On je ljut na oca i, zatim, što mu otac u svakom slučaju suviše rano (tj. suviše brzo) dolazi kući. Snevač bi više voleo da mu otac uopšte nije došao kući, što je opet identično sa željom za očevom smrću. Snevač je, naime, kao mali dečak za vreme očevog odsustvovanja skrivio jednu seksualnu agresiju prema jednom drugom licu i bio kažnjen pretnjom: „Čekaj samo dok ti se otac vrati!" Ako želimo da i dalje pratimo odnose između sadržaja sna i misli sna, onda će najbolje biti da kao polaznu tačku uzmemo sam san i da postavimo pitanje šta znače pojedine formalne karakteristike metoda predstavljanja u snu u odnosu na misli sna. Uz ove formalne karakteristike, koje nam u snu moraju padati u oči, spadaju pre svega razlike u čulnom intenzitetu pojedinih slika sna i u razgovetnosti pojedinih delova sna ili čitavih snova upoređenih među sobom. Razlike u intenzitetu pojedinih slika sna pokrivaju čitavu skalu od oštrine definicije koju smo skloni, mada bez ikakve garanti je, da stavimo iznad realnosti, pa sve do dosadne nejasnoće koju proglašavamo karakterističnom za snove, pošto se zapravo ne može u potpunosti uporediti ni sa jednim stepenom nerazgovetnosti koju na objektima realnosti percipiramo. Povrh toga mi obično utisak koji dobijamo od nekog nejasnog objekta u snu obeležavamo kao „fliichtig" (= nepostojan, nestalan, brz), dok o razsobu, seda na stolicu, podiže haljinu đa bi pokazala nogu, čini pokrete kao da čita iz knjige i oslovljava me (odgovara na moja pitanja). Uporedi uz ovo Artemidorovu napomenu: „Pri tumačenju snova moramo baciti pogled jednom od početka ka kraju, a drugi put od kraja ka početku..." Sredstva predstavljanja u snovima 331 govetnijim slikama u snu mislimo da su percipirane za duže vreme. Postavlja se dakle pitanje koji ušlo vi u materijalu sna determinišu ove razlike u živahnosti pojedinih delova sadržine sna. Ovde se, pre svega, moramo suočiti sa izvesnim očekivanjima koja se javljaju kao neizbežna. Pošto materijalu sna mogu za vreme spavanja pripadati i prave senzacije, verovatno ćemo pretpostaviti da se one ili elementi sna izvedeni od njih u sadržini sna ističu naročitim intenzitetom, ili obratno, da će se sve ono što u snu ispada kao naročito živo, za vreme spavanja, moći svesti na takve realne senzacije. Ali moje iskustvo ovo još nikad nije potvrdilo. Nije tačno da se elementi sna, koji su derivativi realnih utisaka za vreme spavanja (nervni nadražaji), ističu svojom živahnošću ispred ostalih utisaka što dolaze iz sećanja. Faktor realnosti ne znači ništa za određivanje intenziteta slika u snu. Dalje bismo mogli očekivati da će čulni intenzitet (živost) pojedinih slika u snu imati neki odnos prema psihičkom intenzitetu elemenata koji im odgovaraju u mislima sna. U ovim poslednjim intenzitet se poklapa sa psihičkom vrednošću: najintenzivniji elementi su upravo najznačajniji, oni stvaraju središte misli sna. Mi sad, doduše, znamo da su to upravo ovi elementi koji zbog cenzure ne ulaze u sadržaj sna. Ali bi ipak moglo biti da njihovi najbliži derivativi, koji ih u snu zastupaju, mogu stvoriti viši stepen intenziteta, a da zbog toga ne moraju stvarati centar sna. Ali i ovo očekivanje se ruši uporednim posmatranjem snova i materijala iz kojeg se oni izvode. Intenzitet elemenata ovde nema nikakve veze sa elementima intenziteta onde; između materijala sna i sna postoji stvarno jedan potpuni „preokret svih •psihičkih vrednosti" (Umivertung aller psychischen Werte). Direktni derivativ onoga što je prekomerno dominiralo u mislima sna može se češće otkriti samo u nekom prolaznom elementu sna, koji je potpuno pokriven snažnijim slikama. Intenzitet elemenata sna pokazuje se drukčije determinisan, i to preko dva međusobno nezavisna mmmmm
332 Tumačenje snova, I faktora. Najpre je lako videti da su oni elementi naročito intenzivno prikazani kroz koje se izražava ispunjenje želja. A zatim nas analiza uči da iz najživljih elemenata sna proizlazi najveći broj misaonih tokova, da su dakle najživlji ujedno i najbolje determinisani. Nije to nikakva izmena smisla, ako ovu poslednju empirijskim putem stečenu rečenicu izrazimo u sledećem obliku: najveći intenzitet pokazuju oni elementi sna za čije je formiranje upotrebljen najizdašniji rad na sažimanju. Onda možemo očekivati da će se ovaj uslov, a i onaj drugi (naime o ispunjenju želja), moći izraziti i jednom jedinom formulom. Problem o kome sam sada raspravljao — uzroci većeg ili manjeg intenziteta ili razgovetnosti pojedinih elemenata sna — hteo bih da zaštitim od zamene sa jednim drugim problemom, koji se odnosi na različitu razgovetnost čitavih snova ili delova sna. Tamo je suprotnost razgovetnosti — nejasnoća; a ovde — zbrkanost. U svakom slučaju očigledno je da porast i opadanje kvaliteta u obe skale idu uporedo. Jedan deo sna, koji nam se čini jasnim, obično najvećim delom sadrži intenzivne elemente; naprotiv, nejasan san je sastavljen od manje intenzivnih elemenata. Ali je problem koji nam pruža skala koja ide od prividno jasnog do nerazgovetno — zbrkanog, mnogo komplikovaniji nego problem kolebanja živosti elemenata sna; o prvom problemu ovde još nećemo raspravljati iz razloga koje ćemo kasnije navesti. U pojedinim slučajevima primećujemo, na svoje iznenađenje, da utisak jasnoće ili nerazgovetnosti koji o jednom snu stičemo uopšte ništa ne znači za sklop sna, nego da proizlazi iz materijala sna kao jedan od njegovih sastavnih delova. Tako se sećam jednog sna koji mi je posle buđenja izgledao isto tako lepo sklopljen, bez praznina i jasan, da sam još pospan odlučio da dopustim jednu novu kategoriju snova koji ne bi bili podložni mehanizmu sažimanja i pomeranja, nego bi mogli biti označeni kao „fantazije za vreme spavanja". Detaljnije ispitivanje pokazalo je da je ovaj retki san pokazivao iste pukotine i praznine u sklopu kao i svaki drugi; stoga sam napustio kategoriju o fantazijama Sredstva predstavljanja u snovima 333 u snu. 1 Ali je reducirana sadržina sna bila što sam svome prijatelju iznosio jednu tešku i dugo traženu teoriju o biseksualnosti, i ispunjavajuća snaga sna bila je kriva što nam je ova teorija (koja uostalom nije bila saopštena u snu) izgledala jasna i bez praznina. Ono, dakle, što sam smatrao kao sud o gotovom snu bio je zapravo samo deo, i to bitni deo sadržaja sna. Rad sna ovde je, tako reći, posegao u prvo budno mišljenje i preneo mi kao sud o snu onaj deo materijala sna, čije tačno prikazivanje u snu nije uspelo. Nešto sasvim suprotno tome dozi veo sam jednom kod neke pacijentkinje koja najpre uopšte nije htela da ispriča san koji je spadao u analizu — „jer je tako nejasan i zbrkan" —, naposletku uz ponovljene proteste da nije sigurna da je njeno iznošenje tačno, izjavila je da se u snu pojavilo više lica, ona sama, njen muž i njen otac, i kao da nije znala da li je njen muž njen otac, ili ko joj je zapravo otac ili tome nešto slično. Sastavljanje ovoga sna sa njenim pomisli ma u toku analitičke seanse pokazalo je kao nedvosmisleno da se radi o jednoj prilično svakodnevnoj istoriji jedne služavke koja je morala priznati da očekuje dete, pa sad čuje sumnje o tome: ,,ko je zapravo otac (deteta)".2 Nejasnoća koju je san pokazao bila je, dakle, ovde deo materijala koji je san izazvao. Jedan deo ove sadržine bio je predstavljen u obliku sna. Oblik sna ili snevanje upotrebljava se sa iznenađujućom učestalošću za prikazivanjem prikrivene sadržine. Glose o snu, prividno bezazlene primedbe o njemu, često služe za to da jedan deo snevanog prikriju na najrafiniraniji način, dok ga zapravo ipak odaju. Tako, kad na primer jedan snevač izjavljuje: Ovde je san izbrisan, i analiza daje infantilnu reminiscenciju na prisluškivanje jedne osobe koja se posle defekcije čisti. Ili u jednom drugom slučaju koji zaslužuje da se opširno ispriča: Neki mlad čovek sanja je1 I danas ne znam da li sam to s pravom učinio. * Prateći histerični simptomi: izostajanje periode i veliko neraspoloženje, glavne bolesti te bolesnice.
334 Tumačenje snova, I dan veoma jasan san koji ga podseća na fantaziju iz njegovog dečaštva koja mu je ostala u svesti: on se uveče nalazi u jednom letnjem hotelu, zabuni se u broju sobe i dolazi u jednu prostoriju u kojoj se svlače jedna starija dama i njene dve kćeri, da bi legle u krevet. On nastavlja: Zatim ima nekoliko praznina u snu, tu nešto nedostaje, i najzad je u sobi bio jedan čovek koji me je hteo izbaciti, i sa kojim sam se morao boriti. On se uzalud trudi da bi se setio sadržaja i namere te dečje fantazije na koju san očigledno aludira. Ali najzad mu se skreće pažnja na to da je tražena sadržina već data izjavom o nejasnom mestu u snu. „Praznine" su genitalni otvori žena koje se spremaju da legnu; „tu nešto nedostaje" opisuje glavnu karakteristiku ženskih genitalija. On je u onim mladim godinama goreo od radoznalosti da vidi jedan ženski polni organ, i bio je još sklon da se drži infantilne seksualne teorije koja ženi pripisuje da ima muški organ. U sasvim sličan oblik prikrila se analogna reminiscencija drugog jednog snevača. On sanja: Idem sa gospođicom K. u restoran u Folksgartenu1 ... zatim dolazi jedno tamno mesto, jedan prekid ... , onda se nalazim u salonu jedne javne kuće, u kome vidim dve ili tri osobe, jednu u košulji i gaćicama. Analiza: Gospođica K. je ćerka njegovog bivšeg šefa, kao što sam tvrdi, jedna zamena za njegovu sestru. Samo retko kad ima priliku da s njom razgovara, ali jednom se među njima desio jedan razgovor u kome „smo se tako reći prepoznali u svojoj polnosti, kao kad bismo rekli: Ja sam muškarac, a ti si žena". U pomenutom restoranu bio je samo jedanput, u pratnji sestre svoga zeta, jedne devojke, koja mu je bila sasvim ravnodušna. Drugi put je pratio neko društvo od tri dame sve do ulaska u taj restoran. Dame su bile njegova sestra, njegova snaha i već pomenuta sestra zeta, prema svima trima bio je ravno1 Volksgarten, što znači: Narodni (nacionalni) park, jedan divan park u Beču, na Ringu (Prim. prev.). Sredstva predstavljanja u snovima 335 dušan u najvećoj meri, ali sv^ tri su pripadale redu sestara. Javnu kuću je samo retko kada posećivao, možda samo dva ili tri puta u životu. Tumačenje se oslanjalo na „tamno mesto", „na prekid" u snu, i potvrdilo je čl a je on nekoliko puta, na svaki način samo retko, iz dečačke radoznalosti, posmatrao genitalije svoje nekoliko godina mlađe sestre. Nekoliko dana kasnije pojavilo se svesno sećanje na nepristojno delo naznačeno u snu. Prvi snovi iste noći pripadaju prema svojoj sadržim istoj celini, njihovo razdvajanje u više delova, njihovo grupisanje i broj, sve to je puno smisla i može biti shvaćeno kao jedan deo saopštenja iz latentnih misli sna. Pri tumačenju snova koji se sastoje od više glavnih delova, ili uopšte takvih koji pripadaju istoj noći, ne smemo zaboraviti ni na mogućnost da ovi različiti snovi koji slede jedan, za drugim znače isto, da izražavaju iste nadražaje u različitom materijalu. San među ovim homolognim slovima koji je vremenski raniji često je izopačeniji, bojažljiv, dok je sledeći san drskiji i razgovetniji. Već biblijski san faraonov o klasovima i kravama, koji je tumačio Josif, bio je san te vrste. U Jozefa (Jevrejske starine, Knjiga II, glave 5. i 6) prikazan je opširnije nego u Svetom pismu. Pošto je kralj ispričao prvi san, rekao je: „Posle ovog prvog snoviđenja probudih se, uznemiren, i počeh da razmišljam o tome šta bi san mogao da zn.ači, ali sam u tom razmišljanju polako ponovo zaspao i imao jedan još neobični j i san koji me je bacio u još veći strah i zbunjenost." Pošto je saslušao priču o snu, Josif reče: „Tvoj san, o kralju, po svom izgledu svakako je dvostruki san, ali oba viđenja imaju samo jedno značenje." Jung, koji u svom delu B^itrag zur Psvchologie des Geriichtes (= Doprinos psihologiji fame) priča o tome kako su skriveni erotički sa n jedne učenice njene prijateljice razumele bez tumačenja i nastavile ga u izmenama, te napominje, uz jednu od ovih priča o snu, ,,da poslednja misao u jednom dugom nizu slika snova sadržava tačno ono što je već prva slika te se-
336 Tumačenje snova, I rije pokušala da prikaže. Cenzura gura kompleks u stranu koliko god je to mogućno pomoću neprestano obnavljanih simboličkih prikrivanja, pomeranja, preokretanja u bezazleno" (Zentralblatt fiir Psvchoanalyse, I, 1910, str. 87). Šerneru su bile dobro poznate ove osobenosti prikazivanja sna i on ih opisuje uz svoje učenje o organskim nadražajima kao naročiti zakon (str. 166). ,,A naposletku, fantazija se drži opšte važećeg zakona u svima simboličkim tvorevinama sna koje proizlaze iz određenih nervnih nadrazaja: na početku sna ona slika predmet od kojeg nadražaj dolazi samo najudaljenijim i najnetačnijim aluzijama, a na kraju, kad se slikarski izliv iscrpeo, ona prikazuje sam nadražaj u nagosti, odnosno njegov odgovarajući organ ili njegovu funkciju, čime san, obeležavajući sam svoj stvarni organski povod, dostiže kraj ..." Lepu potvrdu ovog Šernerovog zakona dao je Oto Rank u svom radu Ein Traum, der sich selbst deutet (= San koji sam sebe tumači). San jedne devojke, koji on u tom delu iznosi, sastojao se od dva takođe vremenski odvojena sna jedne noći, od kojih se drugi deo završio polucijom. Ovaj polucioni san dopustio je jedno do pojedinosti sprovedeno tumačenje uz obimno odricanje na doprinose snevačice, a bogatstvo odnosa između obe sadržine snova omogućilo je da se vidi da je prvi san u bojažljivom predstavljanju izrazio isto što i drugi, tako da je ovaj drugi, polucioni san, pripomogao da se potpuno objasni prvi. Polazeći od ovoga primera, Rank s pravom raspravlja o značenju polucionih snova za teoriju snevanja uopšte. U takav položaj da jasnoću ili zbrkanosti sna tumačimo prisustvom sigurnosti ili sumnje u materijalu sna, po mom iskustvu dolazimo samo u retkim slučajevima. Ja ću kasnije otkriti jedan dosad još nespomenuti faktor u stvaranju sna, od čijeg delovanja ova skala kvaliteta bitno zavisi. U nekim snovima koji zadržavaju nešto dalje jednu situaciju u scenariju javljaju se prekidi koji se opisuju sledećim recima: ,,A onda kao da je u isto vreme bilo neko drugo mesto i da se tamo doSredstva predstavljanja u snovima 337 godilo to ili ono." Ono što na ovaj način prekida glavnu radnju sna koja se posle izvesnog vremena može ponovo nastaviti, to se u materijalu sna izdaje za sporednu rečenicu kao jedna umetnuta misao. Pogodba se u mislima sna predstavlja u snu istovremenošću: (ako je postala, i kad). Šta znači senzacija inhibiranog pokreta, koja se tako često javlja u snu i koja je tako blizu straha? Čovek želi da ide, a ne miče se s mesta, želi da nešto obavi i neprestano nailazi na prepreke. Voz treba već da krene a mi ga ne možemo stići; podignemo ruku da bismo se osvetili zbog neke uvrede, a ona otkaže poslušnost itd. Mi smo na ovu senzaciju u snu naišli već kod ekshibicionih snova, ali još nismo pokušali da je ozbiljno protumačimo. Zgodno, ali nedovoljno je odgovoriti da u snevanju postoji motorna ukočenost i da mi nju opažamo kroz pomenutu senzaciju. Mi smemo pitati: Pa zašto onda stalno ne sanjamo o takvim inhibiranim pokretima? i možemo očekivati da ova senzacija, mada se u svako doba za vreme spavanja može izazvati, služi da olakša neku naročitu vrstu predstavljanja i da je bila probuđena samo kad materijal misli sna treba na ovaj način da bude predstavljen. Nemogućnost da se nešto izvrši ne javlja se u snu uvek kao senzacija, nego je ponekad jednostavno deo sadržine sna. Jedan takav slučaj smatram naročito pogodnim da baci svetlost na ovo snevanje. Saopštiću, u skraćenom obliku, jedan san u kome se pojavljujem kao optužen zbog nepoštenja. Mesto događaja jeste mešavina jednog privatnog sanatorijuma i više drugih lokala. Pojavljuje se jedan sluga, da me pozove na istragu. U snu znam da nešto nedostaje, i da se istraga vrši zbog sumnje da sam prisvojio ono što se izgubilo. Analiza pokazuje da istragu treba uzeti dvosmisleno i da ona uključuje i lekarski pregled. Svestan svoje nevinosti i svoje funkcije koju u ovoj kući vršim kao konzilijar, ja spokojno krenem sa slugom. Na jednim vratima dočekuje nas jedan drugi sluga i kaže, pokazujući na mene: Ovoga ste doveli, pa to je jedan pristojan čovek! Ja 22 Frajd, Odabrana đela, VI
338 Tumačenje snova, I zatim bez sluge odlazim u jednu veliku dvoranu u kojoj stoje mašine, i ona me pođseća na pakao sa svim svojim paklenim oruđem kazivanja. Upregnutog u jedan aparat vidim jednog kolegu koji bi imao puno razloga da se zainteresuje za mene; ali on ne vodi računa o meni. Zatim mi se kaže da sada mogu ići. Ali sad ja ne mogu da nađem šešir, i ipak ne mogu da odem. Sigurno je to ispunjenje želje sna da mi se oda priznanje da sam pošten čovek i da mogu otići: u mislima sna mora, dakle, postojati svakovrstan materijal koji sadrži kontradikciju tome. To što mogu otići, znak je da mi se oprašta; ako se, dakle, na kraju sna dogodi nešto što će sprečiti moj odlazak, onda je blizu i zaključak da potisnuti materijal protivljenja ovim potezom sebi pribavlja vrednost. Sto ne mogu da nađem šešir, znači dakle: Pa ti nisi pošten čovek! Neostvarivanje sna je izraz protivljenja, jedno „ne", i po tome treba korigovati moje ranije tvrđenje da san ne može izraziti jedno „ne."1 II drugim snovima u kojima se neostvarivanje pokreta ne javlja samo kao situacija nego i kao senzacija ista kontradikcija izražena je snažnije senzacijom inhibicije kretanja, kao volja čijoj se volji suprotstavlja protivvolja. Senzacija inhibicije kretanja predstavlja, dakle, jedan konflikt volje. Kasnije ćemo čuti da upravo motorna paraliza koja prati spavanje spada među fundamentalne uslove psihičkog procesa 1 Odnos prema jednom doživljaju iz detinjstva izlazi iz potpune analize sledećim posredstvom: — Crnac je izvršio svoju dužnost, crnac može ići. Pa zatim šaljivo pitanje: Koliko je star crnac ako je izvršio svoj dug? Godinu dana, onda može ići (Kažu da sam toliko mnogo crne grgurave kose doneo na svet da me je moja mlada majka proglasila crncem). Što ne mogu naći šešir, jeste jedan dnevni doživljaj upotrebljen u više smisla. Sakrila ga je naša devojka koja je genijalna u sakrivanju. — I odbijanje tužnih misli na smrt krije se iza ovog završetka sna: Ja još nisam izvršio svoju dužnost; ja još ne smem otići. — Rođenje i smrt kao u snu o Geteu i paralitičaru, koji sam kratko vreme pre toga imao. Sredstva predstavljanja u snovima 339 za vreme snevanja. Impuls, prenet na motorne puteve, sad nije ništa drugo do volja i činjenica što smo toliko sigurni da ćemo ovaj impuls, inhibiran za vreme spavanja, osetiti kao ometen, čitav ovaj proces čini tako izvanredno pogodnim za prikazivanje akta volje i „ne" koji mu se suprotstavlja. Po mom objašnjenju straha može se takođe lako shvatiti zašto je senzacija inhibicije volje tako blizu strahu i zašto je tako često s njim u snu povezana. Strah je libidinozni impuls koji polazi od nesvesnog i koji je inhibiran od predsvesnog.1 Gde je, dakle, u snu senzacija inhibicije povezana sa strahom u snu mora da se radi o jednom aktu volje, koji je u isto vreme u stanju da razvije libido, to jest, mora da se radi o jednom seksualnom impulsu. Na jednom drugom mestu (vidi kasnije) raspravljaću o tome šta znači sud koji se često javlja za vreme sna: „Pa to je samo san", i kojoj psihičkoj sili on treba da se pripiše. Ja ću ovde unapred reći da on treba da služi smanjivanju vrednosti onog što je snevano. Zanimljiv problem koji je povezan sa ovim, što se izražava time ako se izvesna sadržina u samom snu označava kao „snevana", zagonetka „sna u snu", resio je u sličnom smislu Štekel analizom nekih ubedljivih primera. „Snevanom" u snu treba ponovo da se oduzme vrednost, ono mora da bude lišeno realnosti. Ono što se posle buđenja iz „sna u snu" dalje sneva to će želja sna postaviti namesto izbrisane realnosti. Može se, dakle, pretpostaviti da „snevano" sadržava predstavljanje realnosti, pravo sećanje, dok san koji se nastavlja, naprotiv, predstavlja samo ono što snevač želi. Uključivanje izvesne sadržine u jedan „san u snu" treba, dakle, izjednačiti sa željom da se ono što je ovako opisano kao san nije trebalo dogoditi. Drugim recima: ako sam rad sna neku određenu činjenicu uvršćuje u jedan san, onda to znači najodlučniju potvrdu realnosti te činjenice, najsnaž1 Ovo više ne odgovara novim saznanjima. 12*
340 Tumačenje snova, I nije njeno potvrdenje. Rad sna iskorišćava snevanje samo kao formu otklanjanja i time potvrđuje saznanje da je san ispunjenje želje. D OSVRT NA MOGUĆNOST PREDSTAVLJANJA Dosad smo imali posla sa istraživanjem kako san predstavlja odnose između misli sna, ali smo više puta dodirnuli jednu dalju temu: kakve promene materijal misli sna trpi u svrhu formiranja sna. Mi sad znamo da materijal sna, dobrim delom lišen svojih relacija, podleže jednom procesu kompresije, dok u isto vreme pomeranja intenziteta između njegovih elemenata nužno stvaraju psihičku promenu vrednosti toga materijala. Pomeranja koja smo posmatrali pokazala su se kao zamena jedne predstave nekom drugom predstavom, koja joj je na neki način bliska, i one su asocirane i upotrebljavane da olakšaju sažimanje tako što je na ovaj način umesto dva elementa u san dospeo jedan srednji zajednički elemenat između njih. Jednu drugu vrstu pomeranja dosad uopšte još nismo ni spomenuli. Ali iz analiza saznajemo da jedno ovakvo pomeranje postoji i da se ono ispoljava u zamenjivanju govornog izraza za odgovarajuće misli. Oba puta radi se o pomeranju duž asocijacionog lanca; ali se isti proces može dogoditi u raznim psihičkim sferama, i rezultat toga pomeranja može jedanput biti da jedan elemenat bude zamenjen drugim, dok u drugom slučaju jedan elemenat svoj izraz zamenjuje drugim izrazom. Ova druga vrsta pomeranja koje se javljaju kod stvaranja sna nema samo veliki teorijski interes nego je i naročito pogodna za to da objasni izgled fantastične apsurdnosti u koju se san zaodeva. Pomeranje Osvrt na mogućnost predstavljanja 341 se po pravilu vrši u pravcu da se jedan bezbojan i apstraktan izraz u misli sna zameni slikovitim i konkretnim izrazom. Prednost, pa prema tome i svrha zamene, sasvim je očevidna. Slikovito je za san nešto što može biti predstavljeno: ono se može uklopiti u jednu situaciju gde bi apstraktni izraz u predstavljanju sna stvarao slične teškoće kao što ih otprilike jedan politički uvodni članak nekih novina stvara za ilustratora. Ali ne samo predstavi] ivost, nego i interesi sažimanja i cenzure mogu dobiti tom zamenom. Misao sna je neupotrebljiva sve dok je apstraktno izražena; ali čim je pretvorena u slikovit jezik, uspostavljaju se između ovog novog izraza i ostalog materijala sna, lakše nego ranije, dodiri i identiteti, koji su potrebni radu sna i koje on stvara gde god ih nema, jer su konkretni termini u svima jezicima zbog njihovog razvoja bogatiji nadovezivanjima nego što su pojmovni. Možemo zamisliti da se dobar deo posrednog pri stvaranju sna, koji pokušava da rasturene misli sna reducira na što je mogućno skučeniji i jedinstveniji izraz u snu, obavlja tako što nalazi pogodne jezičke preobražaje za pojedine misli. Jedna misao, čiji je izraz možda utvrđen iz nekih drugih razloga, pri tom će delovati na izražajne mogućnosti drugoga birajući i raspoređujući, i to možda već u samom početku, slično kao kod pesnikovog rada. Ako treba da se jedna pesma napiše u rimama, onda je drugi slikovani red vezan za dva uslova; on mora da izrazi odgovarajući smisao, a izraz te misli mora se rimovati sa prvim slikovanim redom. Najbolje pesme su svakako one gde se ne primećuje namera da se nađe slik, nego gde su obe misli već unapred, međusobnim induciranjem, izabrale govorni izraz koji će uz lakše doterivanje dati istozvučnost (rimu, slik). U nekim slučajevima zamena izraza potpomaže sažimanje sna na još kraći način, tako što pronalazi jedan rečenični sklop, koji kao dvosmislen dozvoljava da izrazi više od jedne misli sna. Celokupna oblast igre reci stavlja se tako na raspolaganje radu sna. Ne treba da se čudimo ulozi koja pripada recima prilikom stvaranja sna. Reč, kao čvorna tačka mnogobroj-
342 Tumačenje snova, I nih predstava, jeste, tako reći, predestinirana dvosmislenost; i neuroze (prinudne predstave, fobije) koriste ne manje bestidno nego preimućstva koja reč tako daje za sažimanje i prerušavanje sna. 1 Lako se može pokazati da izopačen je od pomeranja izraza ima zajedničku korist. Zbunjuje ako se stavi jedna dvosmislena reč umesto dve jednosmislene; i da se naš svakodnevni trezveni naSin izražavanja zameni slikovitim izražavanjem, naše razumevanje se zaustavlja naročito pošto nam san nikad ne kazuje da li njegove elemente treba razumeti doslovno ili pak u prenesenom smislu, i da li treba direktno povezati sa materijalom misli sna ili posredovanjem umetnutih fraza. Uglavnom je pri tumačenju svakog elementa sna sumnjivo da li: a) treba da se uzme u pozitivnom ili negativnom smislu (relacija suprotnosti); b) da li treba da se protumači istorijski (kao reminiscencija); c) da li treba da se protumači simbolički, ili d) da li njegovo tumačenje treba da polazi od teksta. Uprkos ovoj mnogostrukosti može se reći da predstavljanje (izražavanje) rada sna koje nije urađeno s nametom da bude shvaćeno prevodiocu ne zadaje veće teškoće, nego što ih otprilike stari pisci hijeroglifa zadaju svojim čitaocima. Već sam naveo veći broj primera („Usta se dobro otvaraju" u snu o injekciji; ,,Ta ja ne mogu ići" u poslednjem snu, itd.) za izražavanja u snu koje zajedno drži samo dvosmislenost izraza. Sad ću izneti jedan san u čijoj analizi predstavljanje apstraktne misli u slici igra veću ulogu. Razlika ovakvog tumačenja sna od tumačenja pomoću simbolike još uvek se ne može oštro odrediti; kod simboličkog tumačenja sna tumač sna proizvoljno bira ključ za simbolizo1 Der Witz und seine Beziehung zum Unbewussten („Dosetka i njen odnos prema nesvesnom", 1905, Sabrana dela sveska VI), i „Heči-mostovi" u rešavanju neurotičkih simptoma. Osvrt na mogućnost predstavljanja 343 vanje; u našim slučajevima jezičke prerušenosti ovi su ključevi opšte poznati i dati čvrsto ustanovljenom praksom. Ako raspolažemo pravilnom pomišlju u pravo vreme, onda možemo snove te vrste potpuno ili delimično resiti i nezavisno od podataka snevača. Jedna dama sa kojom sam u prijateljstvu sanja: Nalazi se u operi. To je predstava Vagnerove opere, koja je trajala do četvrt do osam ujutru. U parketu i parteru nalaze se stolovi, za kojima se jede i pije. Njen rođak koji tek što se vratio sa svadbenog puta sedi sa svojom mladom ženom za jednim takvim stolom; pored njih sedi jedan aristokrat. O njemu se priča da ga je mlada žena sobom dovela sa svadbenog puta, sasvim otvoreno, kao što čovek vraća šešir sa svadbenog puta. Na sredini parketa se nalazi jedna visoka kula koja pri vrhu nosi platformu, okruženu jednom gvozdenom ogradom. Visoko tamo gore nalazi se dirigent sa crtama Hansa Rihtera; on neprestano trči okolo iza svoje ograde, znoji se strašno i sa toga mesta vodi orkestar koji je raspoređen dole oko osnovice kule. Ona sama sedi sa jednom (meni poznatom) prijateljicom u jednoj loži. Njena mlađa sestra hoće da joj iz parketa doda jedan velik komad ugljena s motivacijom da nije znala da će to tako dugo trajati, i mora da se sada svakako dobro smrzava (Kao da bi lože za vreme duge predstave morale biti ložene). San je svakako dovoljno besmislen mada inače lepo doveden na jednu situaciju. Kula na sredini parketa, sa koje dirigent upravlja orkestrom; a pre svega ugalj koji joj njena sestra dodaje! Ja namerno nisam tražio nikakvu analizu ovoga sna; sa malo poznavanja o ličnim odnosima snevačice pošlo mi je za rukom da samostalno protumačim neke njegove delove. Znao sam da je ona imala mnogo simpatija prema jednom muzičaru čija je karijera pre vremena bila prekinuta jednom duševnom bolešću. Odlučio sam se, dakle, da kulu u parketu uzmem doslovno. Onda se ispostavilo da se onaj čovek kojeg je želela da vidi, na mestu Hansa Rihtera, iznad ostalih članova orkestra uzdiže visoko kao kula. Ovu kulu tre-
344 Tumačenje snova, I ba označiti kao mešovitu tvorevinu apozicijom; svojim donjim delom ona predstavlja veličinu čoveka; a sa ogradom gore, iza koje on trči kao zarobljenik ili kao zver u kavezu (aluzija na nesrećnikovo ime)1 , predstavlja njegovu kasniju sudbinu. „Kula luđaka", otprilike, bila bi reč u kojoj bi se obe misli mogle susresti. Pošto je na ovaj način otkriven način izlaganja sna, mogli smo pokušati da drugu upadljivu apsurdnost, onu sa ugljenom, koji joj sestra dodaje, resimo pomoću istoga ključa. „Ugalj" je morao značiti „tajna ljubav". Kein Feuer, keine Kohle, kann brennen so heiss als wie heimliche Liebe, von der niemand was weiss.! Ona sama i njena prijateljica ostale su sedeći; mlađa sestra koja još ima izgleda da će se udati dodaje joj ugalj, „pošto ipak nije znala da će tako dugo trajati". Šta će trajati tako dugo, to u snu nije rečeno; mi bismo u jednom pripovedanju dopunili sa „predstava", u snu možemo rečenicu posmatrati za sebe, proglasiti je dvosmislenom i dodati: „dok se ne uda". Tumačenje „tajna ljubav" poduprto je, zatim, pominjanjem rođaka koji sa svojom ženom sedi u parketu i otvorenom ljubavnom vezom koja se ovoj ženi pripisuje. Snom ovlađuju suprotnosti između tajne i javne ljubavi, između njene vatre i hladnoće mlade žene. I tamo i ovde, uostalom, i jedan „koji visoko stoji" kao srodna reč između aristokrata i muzičara koji polaže pravo na velike nade. Ovim raspravljanjima mi smo najzad otkrili još jedan, treći faktor čiji udeo u pretvaranju misli snova u sadržtnu snova ne smemo potceniti: Obzir na mo1 Hugo Wolf (= vuk). 2 Nijedna vatra i nikakav ugalj ne mogu tako jako goreti kao tajna ljubav o kojoj niko ništa ne zna. Osvrt na mogućnost predstavljanja 345 gućnost predstavljanja u osobenom psihičkom materijalu, kojim se san služi, dakle većim delom u vizuelnim slikama. Među različitim sporednim mislima vezanim za bitne misli sna biće data prednost onoj koja dopušta vizuelno prikazivanje, i rad sna ne beži od napora da ovu neprilagodljivu misao prelije najpre eventualno u neki drugi jezički oblik, čak i u manje uobičajen, samo ako ovaj proces omogućava predstavljanje i tako donosi kraj psihološkom pritisku pritešnjene misli. Ovo presipavanje sadržine jedne misli u jedan drugi oblik može se, međutim, istovremeno staviti i u službu rada na sažimanju i može stvoriti odnose prema nekoj drugoj misli, koji inače ne bi postojali. A ova druga misao mogla je možda i sama već izmeniti svoj originalni način izražavanja, u cilju da se s pravom sretne na pola puta. Herbert Zilberer (Silberer)1 pokazao je dobar put kako možemo direktno posmatrati pretvaranje misli u slike u procesu koji se vrši prilikom stvaranja snova i na taj način izolovano proučavati upravo ovaj momenat rada sna. Ako je on u stanju premorenosti i pospanosti sebi zadao intelektualni napor, onda se često događalo da mu je misao pobegla i da se umesto nje pojavila slika u kojoj je sad mogao da prepozna zamenu za misao. Zilbererovu zamenu zove ne baš sasvim zgodnim imenom — „autosimboličkom". A ja ću ovde ponovo izneti nekoliko primera iz Zilbererovoga rada, na koje ću se kasnije i na jednom drugom mestu vratiti zbog izvesnih osobina posmatranih fenomena. „Primer broj 1. Mislim na to da sam odlučio da u jednom sastavu popravim neko neravno mesto. Simbol: Vidim kako rendišem jedan komad drveta da bi postao gladak. „Primer broj 5: Pokušavam da sebi predočim svrhu izvesnih metafizičkih studija kojima baš nameravam da se bavim. Ova se svrha sastoji u tome, tako mislim, da se čovek u traženju razloga egzistencije 1 Jahrbuch von Bleuler-Freud I, 1909.
346 Tumačenje snova, I probija do sve viših formi svesti ili do slojeva egzistencije. Simbol: Zavlačim dugačak nož pod tortu kao da ću uzeti jedan komad. Tumačenje: Moj pokret nožem znači „obradu do kraja" o kojoj je reč.. . Objašnjenje pozadine simbola jeste sledeće: Ponekad mi za stolom pripadne zadatak da rasečem i poslužim tortu, posao koji obavljam jednim dugim, savitljivim nožem, što zahteva izvesnu pažnju. Naročito je često sa izvesnim teškoćama povezano kako da podignem isečene komade torte; nož se mora pažljivo gurnuti ispod odgovarajućih komada torte (lagano „do kraja" da bi se stiglo do osnove). Ali još više simbolike ima u slici. Jer torta u simbolu bila je jedna doboš-torta, dakle torta kod koje nož koji seče mora da prodre kroz razne slojeve (slojevi svesti i mišljenja). „Primer broj 9: U jednom toku misli ja gubim nit. Trudim se da je ponovo pronađem, ali moram da uvidim da mi je tačka nadovezivanja sasvim ispala. Simbol: Komad pismenog sloga, čiji su poslednji redovi ispali. S obzirom na ulogu koju u misaonom životu obrazovanih ljudi igraju vicevi, citati, pesme i poslovice, potpuno bi odgovarale našim očekivanjima kad bi se prerušivanje te vrste veoma često upotrebljavalo za predstavljanje misli sna. Sta, na primer, u snu znače kola od kojih su svaka napunjena drugim povrćem? To je suprotnost želje „zbrka, darmar" (doslovno: kupus i repa), dakle „nered", pa prema tome znači „nered". Čudio sam se da mi je o tom snu bilo samo jedan jedini put javljeno.1 Samo za mali broj materija oblikovala se jedna simbolika sna koja ima opštu važnost, na osnovu opšte poznatih aluzija i zamena reci. Jedan dobar deo te simbolike je uostalom zajednički snu sa psihoneurozama, mitovima i narodnim običajima. 1 Na ovakvo predstavljanje zaista nikad više nisam naišao, tako da sam već izgubio opravdanje u tačnost ovog tumačenja. lUUtitttLtUttttim Osvrt na mogućnost predstavljanja 34"! Štaviše, ako tačnije pogledamo, moramo videti da rad sna sa ovom vrstom zamenjivanja uopšte ne radi ništa originalno. Jer da bi postigao svoj cilj, u ovom slučaju mogućnost predstavljanja bez cenzure, rad ide samo onim putevima koje je već našao prokrčene u svesnom mišljenju, daje prednost onim promenama potisnutoga materijala koji kao vic i aluzija smeju postati i svesni, i kojima su ispunjene sve fantazije neurotičara. Ovde se onda odjednom otvara razumevanje za Šernerovo tumačenje snova, čije sam pravilno jezgro branio već na jednom drugom mestu. Bavljenje fantazije sopstvenim telom nipošto nije svojstveno samo snu, ili za njega karakteristično. Moje analize su mi pokazale da je takvo bavljenje u nesvesnom mišljenju neurotičara redovna pojava i da se svodi na seksualnu radoznalost mladića ih' devojke koji rastu, čiji predmet postaju genitalije drugoga, ili ipak i genitalije sopstvenog pola. A kao što Šerner i Folkelt sasvim tačno ističu, kuća nije jedini krug predstava upotrebljavan za simbolizovanje telesnosti — u snu isto tako malo kao i u nesvesnom fantaziranju neuroze. Poznajem pacijente koji su, svakako, zadržali arhitektonsku simboliku za telo i genitalije, (a seksualno interesovanje prostire se daleko iznad sfere spoljnih genitalija): za te pacijente stubovi i nosači predstavljaju noge (kao u Solomonovoj „Visokoj pesmi"), njih svaki otvor podseća na jedan od otvora u telu („rupa"), svaki vodovod na mokraćni aparat, i tako dalje. Ali isto tako rado se krug predstava iz života biljaka ili kuhinje uzima za skrivalište seksualnih slika;1 u prvom slučaju je govor, talog fantastičnih upoređenja iz najstarijih vremena, obavio bogat prethodni rad („vinograd" Gospodnji, „seme", „vrt", devojke u „Visokoj pesmi"). U prividno bezazlenim aluzijama na obavljanje poslova u kuhinjji mogu se zamisliti i o njima sanjati najružnije kao i najintimnije pojedinosti seksualnog života; i 1 Bogat dokazni materijal za to nalazi se u tri dopunske sveske Fuksove (Fuchs) „Sittengeschichte. Privatdrucke bei A. Langen Miinchen). ,w,JW>,i».M(«<H4^>WM'J'"l'*iisW*J'»
348 Tumačenje snova, I simptomi histerije ne bi se upravo nikad mogli protumačiti ako se zaboravlja da se iza svakodnevnoga i neupadljivog može sakriti seksualna simbolika kao u najboljem skrovištu. Ima svoj snažan seksualni smisao ako neurotička deca ne mogu gledati ni krv ni sveže meso, ako kad ugledaju jaja i rezance povraćaju, ako strah od zmije, koji je kod čoveka prirodan, u neuroticara bude neverovatno preteran. Svuda gde se neuroza služi ovakvim prerušavanjem, ona ide putevima kojima je jednom išlo celokupno čovečanstvo u starim kulturnim periodima, putevima o čijem postojanju svedoče još i danas govorna upotreba, praznoverje i običaji, mada ispod najtanjeg vela. Ovde ću umetnuti san jedne pacijentkinje o cveću, koji sam već najavio, i u kome podvlačim sve što treba seksualno protumačiti. Taj lepi san, pošto je protumačen, snevačici se nikako više nije dopadao. a) Prethodni san: Ona dolazi u kuhinju kod obe devojke i grdi ih što „sa ono malo jela" još nisu gotove, i pri tome vidi mnogo posuda, preklopljenog da bi se ocedilo, mnogo grubog posuda nagomilanog u hrpama. Kasniji dodatak: Obe devojke idu po vodu, i pri tom kao da moraju ući u jednu reku koja dopire do kuće ili na dvorište.1 b) Glavni san 2 : Ona silazis sa visine preko neobičnih ograda ili plotova, koji su sjedinjeni u velike kvadrate i koji se sastoje od ispletenih malih kvadrata.* Ono zapravo nije podešeno za penjanje; ona se uvek brine da li će naći mesto gde da stavi nogu, i raduje se što joj, pri tom, haljina nigde nije zapela, što u 1 Za tumačenje ovog prethodnog sna koji treba uzeti „kauzalno" (vidi str. 317). • Njen tok života. 3 Visoko poreklo, suprotnost želje prema prethodnom snu. 4 Kombinovana tvorevina koja sjedinjava dva lokaliteta, takozvani tavan domaće kuće, na kome se igrala sa svojim bratom, predmeta njenih kasnijih fantazija, i dvorište jednog nevaljalog ujaka koji ju je obično dražio. Osvrt na mogućnost predstavljanja 349 hodu ostaje tako pristojna.1 Pri tom, u ruci nosi veliku granu-, zapravo kao neko drvo, koja je gusto posejana crvenim cvetovima, razgranata i raširena.3 Pri tome postoji ideja da su to cvetovi trešnje, ali oni izgledaju i kao punjene kamelije, koje, naravno, ne rastu na drveću. Za vreme silaženja ima najpre jednu, zatim odjednom dve, kasnije opet jednu.* Kad je stigla dole, donji cvetovi su već prilično otpali. Stigavši dole, ona vidi domaćeg slugu koji jedno isto takvo drvo, moglo bi se kazati — češlja, to jest jednim drvetom čupa debele pramene kose, koji kao mahovina vise s njega. Drugi radnici su ovakve grane iz jedne bašte odsekli i bacili na ulicu, gde leže razbacane tako da ih mnogi ljudi skupljaju i odnose. A ona pita da li je to u redu, da li može i ona da uzme jednu.5 U bašti stoji jedan mlad čovek (sa ličnošću koja joj je poznata, jedan stranac), kome prilazi da bi ga pitala kako bi se ovakve grane mogle presaditi u njen sopstveni vrt.6 On je zagrli, našto se ona odupire i pita ga šta mu pada na pamet da srne tako da je zagrli. On kaže da to nije nikakva nepravda, da je to dozvoljeno.7 Zatim kaže da je spreman da sa njom ide u drugu baštu, da bi joj pokazao kako se sadi, i kaže joj nešto što se ne može dobro razumeti: nedostaju mi osim toga tri metra — (kasnije kaže: kvadratna •metra) ili tri hvata zemlje. Čini se kao da će on za svoju spremnost nešto tražiti od nje, kao da ima nameru da se u njenoj bašti obešteti ili kao da će bilo 1 Suprotnost želje prema jednom realnom sećanju na dvorište ujakovo da je imala običaj da se otkriva u snu. 8 Kao anđeo u Blagovestima što nosi u rukama ljiljan. 8 Objašnjenje ove meso vite tvorevine vidi na str. 326: nevinost perioda, dama s kamelijama. 4 Odnosi se na veći broj osoba koja služe njenoj fantaziji. • Da li srne da „izdrka", tj. masturbira. Sich einen herunterreissen = izdrkati. (Prim. prev.). 6 Grana je odavna već primila značenje muškog genitala; uostalom, ona sadržava vrlo razgovetnu aluziju na porodično ime. 7 Odnosi Š%, kao i sledeće, na bračne opreznosti.
350 Tumačenje snova, I koji zakon prevariti, imati od toga koristi, a da ona pri tom nema nikakvu štetu. Da li joj posle toga stvarno nešto pokazuje, ona ne zna. San koji smo ovde naveli treba zbog njegovih simboličkih elemenata nazvati „biografskim" snom. Takvi se snovi često susreću u psihoanalizi, ali možda samo retko kada izvan nje. 1 Upravo ovakvog materijala, razume se, imam u izobilju, ali bi nas njegovo iznošenje odvelo suviše duboko prilikom raspravljanja o neurotičkim odnosima. Sve se svodi na isti zaključak: naime, da kod rada sna ne treba pretpostaviti da u njemu deluje neka naročita simbolizujuća aktivnost duše, nego da se san koristi ovakvim simbolizovanjima, koja su već sadržana u nesvesnom mišljenju, stoga što ona bolje odgovaraju zahtevima konstrukcije sna zbog njihove mogućnosti predstavljanja, a većim delom i zato što po pravilu umaknu cenzuri. * Analogan „biografski" san jeste onaj treći sari, naveden među primerima za simboliku sna; zatim onaj san što ga je Rank opširno izneo, „San koji se sam tumači"; jedan drugi san, koji treba čitati „izvrnuto", v. u Štekela, str. 486. I SADRŽA J NAUČNA LITERATURA O PROBLEMIMA SNA 5 A. Odnos sna prema budnom stanju 10 B. Gradivo sna — Sećanje u snu 14 C. Nadražaji sna i izvori sna 25 D. Zašto se san zaboravlja posle buđenja 47 E. Psihološke osobenosti sna 52 F. Etička osećanja u snu 70 G. Teorije o snu i funkcija sna 80 H. Odnosi između sna i duševnih bolesti 93 II METOD TUMAČENJA SNA 101 III SAN JE ISPUNJENJE ŽELJE 127 IV IZOPACENJE SNA 139 V MATERIJAL SNOVA I IZVORI SNOVA 168 A. Recentno i indiferentno u snu 169 B. Infantilno kao izvor sna 193 C. Somatski izvori sna 223 D. Tipični snovi 243 VI RAD SNA 280 A. Rad na sažimanju 281 B. Rad pomeranja 308 C. Sredstva predstavljanja u snovima 312 D. Osvrt na mogućnost predstavljanja 340