326 O snu zbijeniji način pregledamo sredstva predstavljanja koja radu sna stoje na raspolaganju, da bi na osobeni način izražavanja reprodukovao misli sna. Misli sna za koje saznajemo analizom pokazuju se kao psihički kompleks najzamršenije građe. Delovi toga kompleksa stoje među sobom u najraznovrsnijim logičkim relacijama; oni stvaraju prednju stranu i pozadinu, uslove, udaljavanja, objašnjavanja, dokazivanja i prigovore. Gotovo redovno pored jednog toka misli stoji njegov kontradiktorni deo. Ovom materijalu ne nedostaje nijedna od karakteristika koje su nam poznate od budnog mišljenja. Ako sad od svega toga treba da postane san, onda ovaj psihički materijal podleže jednom presovanju koje ga izdašno zbija (sažma), jednom unutrašnjem rasparčavanju i pomeranju koje tako reći stvara nove površine, i jednom selektornom delovanju najsposobnijih delova za stvaranje situacije. S obzirom na genezu ovog materijala jedan ovakav postupak zaslužuje naziv „regresije". Logičke veze koje su dosad psihički materijal držale zajedno gube se sad prilikom ovog pretvaranja u sadržinu sna. Rad sna tako reći preuzima na obradu samo stvarni sadržaj misli sna. Prepušta se radu na analizi da uspostavi vezu koju je rad sna prekinuo. Izražajna sredstva sna treba dakle smatrati skromnim u poređenju sa našim misaonim govorom, ali san ipak ne treba da se u potpunosti odrekne vraćanja logičkih relacija među mislima sna; naprotiv, njemu dosta često uspeva da ih zameni formalnim karakteristikama svoga sopstvenog sklopa. San, pre svega, vodi računa o nepobitnoj vezi između svih delova misli sna tako što ovaj materijal objedinjuje u jednu situaciju. On stvara logičku vezu kao približavanje u vremenu i prostoru, slično slikaru koji sastavlja sve pesnike za sliku Parnasa, koji nikad nisu bili zajedno na nekom planinskom vrhu, ali koji pojmovno svakako tvore jednu zajednicu. Ovaj način predstavljanja, on nastavlja u pojedinostima i kad dva elementa pokaže u sadržaju sna blizu jedan do drugog, garantu je za jednu naročitu i O snu 32? blisku vezu između elemenata koji im u mislima sna odgovaraju. Ovde, uostalom, treba napomenuti da svi snovi, produkovani iste noći, prilikom analize pokazuju da vode poreklo iz istog misaonog kruga. Kauzalni odnos između dve misli ostavlja se ili bez predstavljanja ili se zamenjuje dvema različito dugim delovima sna koji dolaze jedan za drugim. Cesto je ovo predstavljanje obrnuto tako što početak sna donosi zaključivanje, a njegov završetak — pretpostavku. Direktna promena jedne stvari u drugu u snu izgleda da predstavlja relaciju između uzroka i posledica. Alternativu ,,ili"-„ili" san nikad ne izražava, nego njena oba dela uzima u istu vezu kao ravnopravna. Već sam spomenuo da to„ili-ili", što se pri reprodukciji sna upotrebljavaju, treba prevesti sa ,,i". Predstave koje među sobom stoje u suprotnosti, u snu se rado izražavaju istim elementom.1 Izgleda da „ne" za san ne postoji. Opozicija između dve misli, relacija preokretanja, nalazi u snu jedno krajnje zanimljivo predstavljanje. Ono se izražava tako što jedan drugi deo sadržine sna — tako reći naknadno — biva pretvoren u njegovu suprotnost. Jedan drugi način da se izrazi protivrečnost upoznaćemo kasnije. A senzacija inhibiranog kretanja koja je tako česta u snu, služi zato da bi predstavila jednu protivrečnost između impulsa, jedan konflikt volje. Jednoj jedinoj među logičkim relacijama — relaciji sličnosti, zajedničnosti, slaganju — mehanizam stvaranja sna koristi u najvećoj meri. Rad sna se ovim slučajevima služi kao uporištima za sažimanje sna, tako što sve što ovakvo slaganje pokazuje skuplja u jednu novu jedinicu. Ovaj kratak niz grubih napomena, naravno, nije dovoljan da bi ocenio vrednost čitavog obilja formal1 Značajno je da čuveni jezikoslovci tvrđe da su najstariji jezici ljudi potpuno kontradiktorne suprotnosti izražavali istom rečju (jak—slab; unutra—spolja i tako dalje) „Suprotni smisao prareči" (Gegensinn đer Urworte). m
328 O snu nih sredstava predstavljanja sna za logičke relacije njegovih misli. Pojedini snovi su u ovom pogledu izrađeni tanani je ili površni je, oni su se svpga teksta koji leži pred njima držali više ili manje pažljivo, i u većoj ili manjoj meri koristili se sredstvima rada sna. U poslednjem slučaju, snovi izgledaju tamni, zbrkani, nepovezani. Ali onde gde san izgleda opipljivo apsurdan, gde u svojoj sadržini uključuje očiglednu besmislicu, tu je on takav namerno i izražava svojim prividnim zanemarivanjem svih logičkih zahteva jedan deo intelektualne sadržine misli sna. Apsurdnost u snu znači protivrečnost, pogrdu i porugu u mislima sna. Pošto ovo objašnjenje izaziva najjači prigovor protiv shvatanja koje tvrdi da san postaje disocijiranom, nekritičkom duhovnom aktivnošću, ja ću ga istaći jednim primerom. Jednog od mojih poznanika, gospodina M., napao je u jednom članku niko manji no Gete i, kao što svi mi mislimo, neopravdano velikom žestinom. Gospodin M. je ovim napadom, naravno, uništen. On se u jednom društvu za stolom gorko žali na ovo; ali njegovo obožavanje Getea pri ovom ličnom doživljaju nije dovedeno u pitanje. Ja pokušavam da malo objasnim vremenske odnose koji mi izgledaju neverovatni. Gete je umro 1832. godine. Budući da je do njegovog napada na gospodina M., prirodno, moralo doći ranije, tada je gospodin M. bio sasvim mlad čovek; čini mi se verovatnim da mu je bilo osamnaest godina. Ali ja nisam siguran u kojoj smo godini sada, i tako celokupan račun postaje nejasan. Napad je, uostalom, objavljen u poznatom Geteovom članku „O prirodi." Besmislica ovog sna postaje još oštrija ako kažem da je gospodin M. mlađi poslovni čovek kome su strana sva pesnička i literarna interesovanja. Ali ako se upustim u analizu ovog sna, svakako će mi poći za rukom da pokažem koliko „metoda" se krije iza ove besmislice. Svoj materijal san uzima iz tri izvora: 1) Gospodin M., koga sam upoznao u jednom društvu za stolom, molio me je jednog dana da preO snu 329 gledam njegovog starijeg brata koji pokazuje znake poremećene duševne aktivnosti. Prilikom razgovora sa bolesnikom dogodila se neprijatna stvar da je ovaj bez ikakvog povoda doveo u nepriliku svoga brata aluzijom na njegove mladalačke ludorije. Ja sam bolesnika pitao za njegovu godinu rođenja (u snu godi- *na smrti) i podstakao ga na razna računanja kojima je trebalo da se dokaže njegova slaboumnost. 2) Jedan medicinski časopis koji s ponosom na naslovnoj strani nosi i moje ime primio je od jednog veoma mladog recenzenta upravo poražavajuću kritiku o jednoj knjizi moga prijatelja F. u Berlinu. Ja sam zbog toga pozvao redaktora na odgovornost, koji mi je, doduše, izrazio žaljenje zbog toga, ali nije hteo da obeća da će stvar ispraviti. Posle toga sam prekinuo odnose sa časopisom i u pismu kojim sam odrekao saradnju istakao sam svoje očekivanje da naši lični odnosi neće trpeti zbog ovog slučaja. To je onaj pravi izvor sna. To što knjiga moga prijatelja nije bila primljena učinilo je na mene dubok utisak. Knjiga je prema mojoj oceni sadržavala jedno fundamentalno biološko otkriće koje tek sada — posle mnogo godina — počinje kolegama stručnjacima da se sviđa. 3) Malo ranije pre toga ispričala mi je jedna pacijentkinja istoriju bolesti svoga brata koji je pao u ludilo vičući „Natur, Naturi" Lekari su pomislili da ovaj usklik dolazi iz lektire onog lepog Geteovog članka i da ukazuje na bolesnikovu premorenost u njegovim studijama. Ja sam rekao da mi se čini verovatnim da uzvik „Natur" treba uzeti u onom seksualnom smislu koji je kod nas poznat i manje obrazovanim ljudima. Činjenica što -se nesrećnik kasnije osakatio na polnim organima izgleda da je potvrdila da sam u pravu. Osamnaest godina bilo je tome bolesniku kad se pomenuti napad dogodio. U sadržini sna krije se iza „Ja" pre svega moj priptelj s kojim je kritika tako zlo postupila. Ja pokušavam da malo razjasnim vremenske odnose." Knjiga moga prijatelja bavi se, naime, sa vremenskim odnosima života i između ostalog i Geteovo tra-
330 O snu janje života svodi na mnogostruki iznos broja dana koji su važni za biologiju. Ali ovo Ja se izjednačuje sa jednim paralitičarom („Ne znam sigurno koja je sada godina"). San dakle prikazuje da se moj prijatelj ponaša kao paralitičar, i pri tom se raspi injava u apsurdnosti.. A misli sna ironično glase: „Naravno, on je luđak, budala, a vi ste geniji koji to bolje shvataju. Ne bi li trebalo da bude obrnuto?" — Ovo obrtanje je sad izdašno zastupljeno u sadržini sna tako što je Gete napao mladog čoveka, što je apsurdno, dok bi jedan sasvim mlad čovek još i danas mogao napasti velikog Getea. Ja bih tvrdio da nijedan san nije nadahnut nekim drugim podstrecima osim egoističkim. J a u snu zaista ne stoji samo umesto moga prijatelja, nego i za — samog mene. Ja se identifikujem s njim pošto mi sudbina njegovog otkrića izgleda kao simbolična za prihvatanje mojih sopstvenih nalazaka. Kad budem istupio sa svojom teorijom koja ističe seksualnost u etiologiji psihoneurotičkih smetnji (vidi aluziju na osamnaestogodišnjeg bolesnika „Natur, Natur"), ponovo ću naći istu kritiku i ja joj se već sad na isti način podsmevam. Ako sad i dalje pratim misli sna, nalazim uvek podsmeh i ruganje kao korelat apsurdnosti u snu. Pronalazak jedne napukle ovčje lobanje na Lidu kod Venecije dao je, kao što je poznato, Geteu ideju za takozvanu teoriju pršljenova lobanje. — Moj prijatelj se hvali da je kao student izazvao buru da bi se uklonio jedan stari profesor koji je, iako nekad veoma zaslužan (između ostalog i za ovaj deo uporedne anatomije), sada postao nesposoban da drži nastavu zbog staračke slaboumnosti. Agitacija koju je on podstakao otklonila je ovo zlo, da na nemačkim univerzitetima nije ostavljena granica starosti za akademsko delovanje. — Starost ne štiti od ludorija. — U ovoj bolnici ja sam imao čast da godinama služim pod jednim primari]usom, koji je odavno bio fosilan, decenij ama notorno sldbouman, ali je ipak smeo da svoj posao, pun odgovornosti, i dalje vodi. Meni se ovde nameće jedna karakteristika posle nalaska O snu 331 na Lidu. — Ovom čoveku su nekad mlade kolege ispevale u bolnici prevod jednog u ono vreme omiljenog šlagera: Das hat kein Goethe g'schrieben, das hat kein Schiller g'dicht itd .. - 1 VII Još nismo došli do kraja sa ocenjivanjem vrednosti rada sna. Vidimo da smo primorani da radu sna, osim sažimanja, pomeranja i očiglednog doterivanja psihičkog materijala, treba da pripišemo još i jednu drugu delatnost, čiji se doprinos, doduše, ne može prepoznati u svim snovima. O ovom delu rada sna ne bismo hteli da govorimo opširno; želeli bismo samo da navedemo da o njegovoj suštini najlakše možemo stvoriti predstavu ako se odlučimo za pretpostavku (verovatno neprikladnu): da on tek naknadno delu je na već unapred stvorenu sadržinu sna. Njegov rad se onda sastoji u tome da sastavne delove tako raspoređuje da se otprilike sklapaju u jednu celinu, u kompoziciju sna. Na taj način san dobija nekakvu fasadu koja, naravno, ne pokriva njegovu sadržinu na svim stranama; pri tome dobija svoje prvo prethodno tumačenje koje biva potpomognuto umecima i neznatnim izmenama. Ova obrada sadržine sna omogućena je svakako samo tako što sve ostavlja da ide kako ide, ona i dalje daje samo jedno eklatantno nerazumevanje misli sna, i ako počnemo sa analizom, moramo se najpre osloboditi ovog pokušaja tumačenja. U ovom delu rada sna naročito je providna motivacija. Ovu poslednju preradu sna prouzrokuje obzir na razumljivost; time se odaje i poreklo ove delatnosti. Ona se prema sadržini sna koja je pred 1 Nije*to napisao ni Gete, nije to ispevao ni Siler.
332 O STIM njom ponaša kao naša normalna psihička delatnost uopšte prema bilo kakvoj perceptivnoj sadržini koja joj se pruža. Ona ovu sadržinu obuhvata pod izvesnim predstavama očekivanja, sređuje je još pri percepciji pod pretpostavkom njene razumljivosti, izlaže se pri tom opasnosti da je falsifikuje i, zaista, ako .se ne može staviti u red ničeg što je poznato, upada pre svega u najneobičnija pogrešna razumevanja. Poznato je da mi nismo u stanju da posmatramo jedan niz stranih znakova i da saslušamo redosled nepoznatih reci a da pre svega njihovu percepciju ne falsifikujemo prema obziru na razumljivost, prema •oslanjanju na nešto što nam je poznato. Snove koji su pretrpeli ovu obradu od strane jedne psihičke aktivnosti potpuno analogne budnom mišljenju možemo nazvati dobro komponovanim. U •ostalim snovima ova delatnost je u potpunosti otkazala; nijednom nije načinjen pokušaj da se uspostave red i tumačenje, i dok se posle buđenja osećamo identični sa ovim poslednjim delom rada sna, mi sudimo da je san potpuno „zbrkan". Ali za našu analizu taj san, koji liči na gomilu bez reda nepovezanih fragmenata, ima isto toliku vrednost kao i lepo uglačani san sa površinom. U prvom slučaju sebi ušteđujemo trud da ponovo razorimo preradu sa- -držine sna. Ali bismo pogrešili kada bismo u ovim fasadama sna hteli da vidimo samo ovakve zapravo nerazumljive i prilično svojevoljne obrade sadržine sna od strane svesne instance našeg duševnog života. Za stvaranje fasade sna upotrebljavaju se, ne baš retko, fantazije želje koje se nalaze već predoblikovane u mislima sna, i koje su iste vrste kao i fantazije koje su nam poznate iz budnog života i koje s pravom nazivamo „dnevnim snovima". Fantazije želje koje analiza otkriva u noćnim snovima pokazale su se često kao ponavljanja i prerađivanja infantilnih scena; fasada sna nam tako pokazuje u mnogim snovima neposredno pravo jezgro sna, koje je izopačeno mešanjem sa drugim materijalom. • O snu 33$ Druge aktivnosti, osim četiri navedene, ne mogu. se otkriti u radu sna. Ako se čvrsto držimo pojmovnog određenja da „rad sna" označava prevođenjemisli sna u sadržinu sna, onda moramo kazati da rad sna nije stvaralački, da ne razvija nikakvu fantaziju, koja bi mu bila sopstvena, da ne sudi, ne zaključuje, da uopšte ne radi ništa drugo do što sažima materijal, pomera ga i prerađuje tako da postane očigledan; uz to dolazi još i nekonstantni poslednji delić objašnjavajuće obrade. U sadržini sna se, doduše, nalazi mnogo štošta, što bismo mogli shvatiti kao rezultat, jednog drugog i višeg intelektualnog rada, ali analiza uvek uverljivo dokazuje da su se ove intelektualne operacije dogodile već u mislima sna i da ih je sadržina sna samo preuzela. Zaključivanje u snu. je samo ponavljanje jednog zaključka u mislima sna; ono izgleda kao da ne vređa, ako je bez promeneprešlo u san; ono postaje besmisleno, ako je radom sna bilo eventualno prebačeno na neki drugi materijal. Računanje u sadržini sna ne znači ništa drugo* nego to da se među mislima sna nalazi neko preračunavanje. I dok je ovo uvek tačno, račun u snu može sažimanjem njegovih faktora i pomeranjem istog načina operacije na drugi materijal dati najluđi rezultat. Cak ni govori koji se već nalaze u mislima sna nisu ponovo komponovani; pokazuju se kao da su sastavljeni od isečaka govora koji su u mislima sna. bili obnovljeni kao saslušani ili pročitani; njihov tekst kopiraju najvernije, dok povod za njih ostavljaju potpuno po strani i njihov smisao najnasilnijemenjaju. Možda nije izlišno ako ova poslednja tvrđenja potkrepimo primerima. I) Jedan san koji zvuči bezazleno, dobro komponovan san jedne pacijentkinje: Ona odlazi na trg sa svojom kuvaricom koja nosi korpu. Mesar joj kaže, pošto je nešto zatražila: „To se iMe ne može dobiti", i hoće da joj da nešto drug& uz napomenu: To je takode dobro. Ona to otklanja v odlazi piljarici. Ova hoće da joj proda nekakvo neobično povrće povezano u svežanj, ali koje je crno
334 O snu -po boji. Ona kaše: „Ovo ja ne poznajem, to neću uzeti". Govor: „To se više ne može dobiti" — potiče od lečenja. Ja sam lično pacijentkinji, nekoliko dana ranije, doslovce rekao da se najstarija sećanja iz detinjstva više ne mogu kao takva dobiti, nego samo zameniti prenosima i snovima. Drugi govor: „Ovo ja ne poznajem" — dogodio se u jednoj sasvim drugačijoj vezi. Dan ranije ona je sama prekorno prebacila svojoj kuvarici koja se uostalom takođe pojavljuje u snu: „Ponašajte se pristojno: ja to ne poznajem", to jest, svakako, ja jedno takvo ponašanje ne priznajem, ne dozvoljavam. Bezazleniji deo ovog govora dospeo je pomeranjem u sadržinu sna; u mislima sna igrao je ulogu samo onaj drugi deo, jer ovde je rad sna izmenio jednu situaciju fantazije do potpune nerazgovetnosti i do krajnje bezazlenosti: situaciju u kojoj se ja prema ovoj dami na izvestan način nepristojno ponašam. A ova situacija očekivana u fantaziji samo je novo izdanje jedne situacije koja je jednom stvarno bila doživljena. II) Jedan naoko sasvim beznačajan san u kome se javljaju brojke: Ona hoće nešto da plati; njena ćerka uzima iz novčanika tri forinte i 65 krajcara; ali ona kaže: Šta radiš? Pa to staje samo 21 krajcaru. Snevačica je bila strankinja koja je svoje dete bila smestila u jedan bečki vaspitni institut i koja je mogla da nastavi lečenje kod mene sve dok joj je ćerka ostajala u Beču. Na dan pre sna objasnila joj je upraviteljica instituta da dete može ostaviti još godinu dana. U ovom slučaju ona bi i lečenje produžila za godinu dana. Brojevi u snu dobijaju značenje ako se setimo da je vreme novac. Time is money. Jedna godina je 365 dana, izraženo u krajcarama: 365 krajcara ili 3 for. 65 krajcara. 21 krajcara odgovara trima nedeljama, koje su tada od dana sna preostajale do završetka školske godine, pa prema tome i do kraja lečenja. Očigledno su novčani obziri naterali damu da otkloni predlog upraviteljice; oni su odgovorni i za mali iznos novca u snu. O snu 335 III) Jedna mlada dama, već godinama udata, saznaje da se verila gospođica Eliza L., njena poznanica otprilike istih godina. Ovaj povod izaziva sledeći san: Ona sa svojim mužem sedi u požarištu, jedna strana parketa je potpuno prazna. Njen muž joj priča da su i gospođica Eliza L. i njen verenik hteli da idu, ali da su dobili samo loša sedišta, tri za 1 forintu 50 krajcara, a takva mesta naravno nisu mogli uzeti. Ona kaže da to ne bi bila nikakva nesreća. Ovde će nas interesovati poreklo brojki iz materijala misli sna i promene koje su one pretrpele. Odakle dolaze 1 for. 50 kr.? Iz jednog indiferentnog povoda prethodnog dana. Njena zaova je od svoga muža dobila na poklon sumu od 150 forinata i požurila da ih se oslobodi tako što je za tu sumu kupila za sebe nakit. Mi želimo napomenuti da je 150 forinata sto puta više od 1 forinte 50 kr. Za trojku koja stoji uz pozorišne karte nalazi se samo jedna veza, naime što je gospođica Eliza L. tačno tri meseca mlađa od snevačice. Situaciju u snu predstavlja reprodukciju jednog malog događaja zbog kojegju je njen muž često zadirkivao. Ona se jednom toliko požurila da pre vremena kupi karte za jednu pozorišnu predstavu, i kad je zatim došla u pozorište, jedna strana parketa bila je gotovo prazna. Nije, dakle, bilo nužno da se toliko žuri. —- Naposletku ne treba prevideti i apsurdnost sna što dve osobe treba da uzmu tri karte za pozorište! A sad misli sna: Bila je ipak besmislica udati se tako rano; ja nisam imala potrebu da se žurim. Na primeru gospođice L. vidim da bih još uvek dobila muža, i to sto puta boljeg (muža, dragana) samo da sam čekala. Tri takva čoveka mogla bih da kupim za svoj novac (miraz).
336 O snu VIII Pošto smo u prethodnim izlaganjima upoznali rad sna, bićemo svakako skloni da ga proglasima jednim naročitim psihičkim procesom kakvih inače, koliko znamo, nema. Na rad sna je tako reći prešlo« čuđenje koje je inače u nama obično budio njegov proizvod, san. U stvari, rad sna je samo prvi u čitavom nizu psihičkih procesa koji smo prepoznali,, na koji se svodi postanak histeričnih simptoma, ideja straha, prinudnih i sumanutih ideja. Sažimanje i pre svega pomeranje su takođe karakterističnosti koje i ovim drugim procesima nikad ne nedostaju. Međutim, prerada u očiglednost ostaje svojstvena samo radu sna. Ako ovo objašnjenje dovodi san vt isti red sa stvaranjem psihičkih oboljenja, onda će za nas postati utoliko važnije da saznamo za bitne uslove ovakvih procesa kao što je stvaranje sna. Mi ćemo verovatno biti začuđeni kad čujemo da među ove neophodne uslove ne spadaju ni stanje spavanja ni bolest. Jer čitav niz fenomena svakodnevnog života zdravih ljudi — zaboravljanje, pogrešno izgovaranje, pogrešno shvatanje i jedna izvesna klasa grešaka — duguju svoj postanak jednom analognom psihičkom mehanizmu kao što su san i ostali članovi niza. Jezgro problema leži u pomeranju, tom izdaleka najupadljivijem među pojedinačnim radovima rada sna. Bitni uslov za pomeranje upoznajemo pri temeljnom udubljenju u predmet kao čisto psihološki; on je neke vrste motivacija. Mi joj ulazimo u> trag, ako cenimo vrednost iskustva koje nam nemože umaći prilikom analize snova. Pri analizi primera sna na strani 307 ja sam morao prekinuti iznošenje misli sna, pošto su se među njima, kao štosam priznao, nalazile i takve misli koje rado krijem, od stranaca i koje ne mogu saopštiti a da teško ne povredim važne obzire. Dodao sam da ne bi bilo ni kakve koristi kad bih umesto ovog izabrao neki drugi san za saopštenje njegove analize; pri svakom snu„ čiji je sadržaj nejasan ili zbrkan, naišao bih na misli O snu 337 sna koje zahtevaju da se drže u tajnosti. A kad nastavljam analizu sam za sebe, bez obzira na druge ljude za koje jedan ovako lični doživljaj kao što je san uopšte nije određen, ja naposletku dolazim do misli koje me iznenađuju, koje u sebi nisam poznavao, koje mi nisu samo strane nego i veoma nepri^ jatne, i koje bi zbog toga hteo energično da pobijem, dok mi ih neumoljivo silom nameće povezanost misli koje ide kroz analizu. O ovom sasvim običnom stanju stvari ne mogu da povedem računa drukčije nego uz pretpostavku da ove misli zaista postoje u mom duševnom životu i da su posedovale izvesni psihički intenzitet i energiju, ali da su se našle u jednoj osobenoj psihološkoj situaciji zbog koje mi nisu mogle postati svesne. Ovo naročito stanje nazi-» vam potiskivanje. Ja ne mogu drukčije a da između tame sadržine sna i stanja potiskivanja, nesposobnosti za svest, nekih od misli ne uspostavim jedan kau-r zalni odnos i da ne zaključim da san mora biti taman zato da ne bi otkrio zabranjene misli sna. I tako dolazim do pojma izopačenje sna, koje je delo rada sna, i do prerušivanja, namere da prikriva. Izvršiću probu na primeru sna koji sam odabrao za analizu i zapitaču se: koja je to misao koja sebi u ovom snu pribavlja vrednost kao izopačena dok bi, neizopačena, izazvala moj najoštriji protest. Sećam se da me je besplatna vožnja kolima podsetila na moje poslednje skupe vožnje kolima s jednom osobom iz moje porodice, i da se kao objašnjenje sna pokazalo: Hteo bih jednom da upoznam ljubav koja me ništa ne staje, i na to da sam kratko vreme pre sna morao da upravo za ovu osobu isplatim jednu veću sumu novaca. U vezi s tim ne mogu da se odbranim misli da mi je žao zbog tog izdatka. Tek pošto sam priznao ovaj motiv dobij a smisao to da u snu želim ljubav koja me neće primoravati na iz-> datke. Pa ipak mogu pošteno da kažem da se prilikom donošenja odluke da onu sumu utrošim, nisam ni jedan trenutak kolebao. Žaljenje zbog toga, suprotna struja, nije mi postala svesna. Iz kojih razloga, to je svakako drugo pitanje, koje vodi daleko, 22 Frctfđ, Odabrana dela, vrt mm^^^^^'^mmmm^m^mmtmmmmmmmmmmmmmmimmm
338 ° sn w i odgovor na to pitanje, koji mi je poznat, spada u drugi domen. Ako analizi izložim san neke druge osobe, a ne svoj sopstveni, rezultat ostaje isti; ali se menjaju motivi za ubeđivanje. Ako je to san jednog zdravog čoveka, ne preostaje mi nijedno drugo sredstvo nego da ga privolim da prizna pronađene potisnute ideje kao sastavni deo misli sna, pa makar se on protivio takvom priznanju. Ali ako se radi o neurotičkom bolesniku, eventualno o nekom histeriku, onda on mora priznati postojanje potisnute misli zbog povezanosti ove misli sa njegovim simptomima bolesti i zbog poboljšanja koje on doživljava prilikom zamene simptoma za potisnute ideje. Kod pacijentkinje, na primer, od koje dolazi onaj san sa tri ulaznice za 1 forintu i 50 krajcara, analiza mora pretpostaviti da ona svoga muža nipodaštava, da joj je žao što se za njega udala, da bi želela da ga zameni nekim drugim. Ona naravno tvrdi da svoga muža voli, da njen osećajni život ništa ne zna o ovom nipodaštavanju (jednog sto puta boljeg!), ali svi njeni simptomi vode do istog razrešenja kao i ovaj san; i pošto su njena potisnuta sećanja na jedno određeno vreme ponovo oživljena, u kome svoga muža i svesno nije volela, ovi simptomi su razrešeni, i njen otpor protiv tumačenja sna je nestao. IX Pošto smo fiksirali pojam potiskivanja i izopačen je sna doveli u vezu sa potisnutim psihičkim materijalom, možemo potpuno uopšteno izneti glavni rezultat koji daje analiza snova. O razumljivim i smisaonim snovima saznali smo da su neprikrivena ispunjenja želje, to jest, da situacija sna u njima prikazuje kao ispunjenu jednu želju koja je svesti O snu 339 poznata i preostala od dnevnog života, i koja je svakako vredna interesovanja. O tamnim i zbrkanim snovima analiza uči nešto sasvim analogno: situacija sna opet prikazuje jednu želju kao ispunjenu, želju koja se redovno uzdiže iz misli sna, ali je predstavljanje nerazgovetno, i treba ga tek analizom objasniti; želja je ili potisnuta, strana svesti, ili je ipak najbliže povezana sa potisnutim mislima i njima nošena Formula za ove snove dakle glasi: Oni su prikrivena ispunjenja potisnutih želja. Pri tome je zanimljivo napomenuti da je narodno mišljenje u pravu kad tvrdi da san apsolutno objavljuje budućnost. U stvari, budućnost koju nam san pokazuje nije ona koja će se dogoditi, nego ona za koju želimo da se dogodi. Duša naroda ovde postupa kao što je i inače navikla: ona veru je u ono što želi. U svom odnosu prema ispunjenju želje snovi se dele na tri klase: Najpre su snovi koji nepotisnutu želju prikazuju neprikriveno; to su snovi infantilnog tipa koji u odraslih bivaju sve redi. Drugo: snovi koji jednu potisnutu želju izražavaju prikriveno; to je, svakako, najveći broj naših snova za čije je razumevanje potrebna analiza. Treće: To su snovi koji, doduše, predstavljaju potisnutu želju, ali bez prikrivanja ili nedovoljno prikriveno. Ovi poslednji snovi redovno su praćeni strahom koji prekida san. Strah je ovde zamena za izopačen je sna; strah je uštedeo rad sna samo u snovima druge klase. Mogućno je, bez neke naročite teškoće, dokazati da je predstavna sadržina koja nam sad u snu stvara strah nekad bila želja i da je otada podlegla potiskivanju. Postoje, takođe, snovi neprijatne sadržine koja se u snu ne oseća kao neprijatna. Stoga te snove ne možemo ubrojiti među snove straha; ali su oni uvek služili za to da dokažu beznačajnost i psihičku bezvrednost snova. Analiza jednog takvog primera pokazaće da se ovde radi o dobro prikrivenim ispunjenjima potisnutih želja, dakle o snovima druge klase, i ujedno će pokazati izvrsnu sposobnost rada na pomeranju za prikrivanje želje. S2»
340 O snu Jedna devojka sanja da jedino dete svoje sestre gleda mrtvo pred sobom u istoj okolini u kojoj je nekoliko godina ranije gledala njeno prvo dete kao leš. Ona pri tom ne oseća nikakav bol, ali se, razume se, buni protiv shvatanja da ova situacija odgovara jednoj njenoj želji. To se i ne zahteva; ali ona je kraj odra toga deteta pre nekoliko godina videla poslednji put čoveka koga je volela i razgovarala s njim; kad bi ovo drugo dete umrlo, onda bi toga čoveka sigurno ponovo srela u kući svoje sestre. Ona žudi za tim susretom, ali se buni protiv tog svog osećaja. Ona je na sam dan snevanja kupila ulaznicu za predavanje koje je objavio čovek koga je još uvek volela. Njen san je prosto san nestrpljenja, kao što se obično javlja pred putovanje, pri poseti pozorištu i sličnim uživanjima. Ali da bi joj tu čežnju sakrila, situacija je pomerena na jednu priliku, najnepovoljniju za jedno takvo prijatno osećanje, a tak^ va Se prilika ipak jednom zaista desila. Treba paziti i na to da držanje afekta u snu nije prilagođeno napred pomerenom sadržaju sna, nego stvarnom, ali uzdržavanom. Situacija sna je preduhitrila davno željeno viđenje; ona ne daje nikakvo nadovezivanje za jedno bolno osećanje. X Filozofi dosad nisu imali nikakvog povoda da se bave psihologijom potiskivanja. Dopušteno je, dakle, da u prvom pristupu još nepoznatom činjeničkom stanju stvorimo jednu očiglednu predstavu o toku stvaranja sna. Shema do koje ne dolazimo samo od proučavanja sna, doduše, već je prilično komplikovana; ali s jednom jednostavnijom shemom mi ne možemo izići na kraj. Pretpostavljamo da u našem duševnom aparatu postoje dve instance koje stvaraO snu 341 ju misli; druga od ovih instanca ima prednost što njeni proizvodi nalaze otvoren pristup u svest, dok je delatnost prve sama po sebi nesvesna i može dospeti u svest samo preko druge instance. Na granici obeju instanca, na prelazu sa prve ka drugoj, nalazi se cenzura koja propušta samo ono što je njoj prijatno, dok ostalo zadržava. Onda se, prema našoj definiciji, ono što je cenzura odbacila nalazi u stanju potiskivanja. Pod izvesnim uslovima, od kojih je jedan stanje spavanja, menja se odnos snaga između obe instance na taj način što potisnuto više ne može biti u potpunosti zadržano. To se u stanju sna dešava eventualno popuštanjem cenzure; onda će onom što je dosad bilo potisnuto uspeti da sebi prokrči put u svest. Ali pošto cenzura nikad nije ukinuta, nego samo smanjena, ona će pri tom morati dopustiti neke izmene koje ublažavaju njegove nepristojnosti. Ono što u takvom slučaju postaje svesno predstavlja kompromis između onog što jedna instanca namerava a druga zahteva. Potiskivanje- -popuštanje cenzure-stvaranje kompromisa — to je osnovna shema za postanak vrlo mnogih drugih psihopatskih tvorevina na isti način kao i za san, i pri stvaranju kompromisa posmatraju se, ovde kao i onde, procesi sažimanja i pomeranja i uzimanje površnih asocijacija, što smo ih upoznali pri radu sna. Nemamo nikakvog razloga da prećutimo elemenat demonizma koji je igrao ulogu pri postavljanju našeg objašnjenja rada sna. Stekli smo utisak da se stvaranje tamnih snova zbiva tako kao da jedna osoba, koja je zavisna od jedne druge osobe ima da kaže nešto što ovoj drugoj mora biti neprijatno da čuje i, polazeći od ovog upoređenja, svorili smo pojam izopačen ja sna i pojam cenzure i potrudili se da naš utisak prevedemo na jednu svakako grubu, ali bar očiglednu psihološku teoriju. Čime god se prilikom daljeg objašnjenja predmeta naša prva i druga instancija budu identifikovale, mi ćemo očekivati da će se potvrditi jedan korelat naše pretpostavke da druga instanca dominira ulaskom u svest i da prvu može od svesti isključiti.
342 O snu Kad je stanje spavanja savladano, cenzura se brzo ponovo uspostavlja u punoj visini i ponovo može sad da poništi ono što joj je za vreme njene slabosti bilo oteto. To da zaboravljanje sna bar delimično traži ovakvo objašnjenje proizlazi iz iskustva koje je nebrojeno puta potvrđeno. Za vreme prepričavanja jednog sna ili za vreme njegove analize dešava se često da se ponovo pojavi jedan fragmenat sadržine sna za koji se mislilo da je zaboravljen. A ovaj deo, otet od zaborava, redovno sadrži najbolji i najbliži pristup značenja sna. Trebalo je, verovatno, da samo zato pripadne zaboravu, to jest ponovnom potiskivanju. XI Ako sadržaj sna shvatimo kao predstavljanje jedne ispunjene želje a njegovu ne jasnoću svedemo na promene koje je cenzura izvršila na potisnutom materijalu, neće nam biti teško da dokučimo ni njegovu funkciju. U neobičnoj suprotnosti sa izrekama koje kažu da snovi ometaju san, moramo priznati san kao čuvara spavanja. Naše tvrđenje lako bi moglo biti potvrđeno mišljenjem o dečjim snovima. Stanje spavanja ili psihološka promena spavanja, ma u čemu se ona sastojala, ostvareno je odlukom koja je detetu nametnuta ili ju je ono donelo na osnovu senzacija umora, da spava, i omogućena je jedino time što se po strani drže nadražaji koji psihičkom aparatu postavljaju druge ciljeve nego što je spavanje. Sredstva koja služe za to da se spoljni nadražaji drže daleko poznata su; ali koja nam sredstva stoje na raspolaganju da bismo kočili unutrašnje duševne nadražaje koji se protive usnuću? Posmatrajmo majku koja uspavljuje svoje dete. Ono neprestano izražava svoje potrebe, zahteva još jedan poljubac, htelo bi još da se igra. Ovim potreO snu 343 bama se delimično udovoljava, a drugim delom one se ostavljaju za sutrašnji dan. Jasno je da su želje i potrebe koje se javljaju smetnje za usnuće. Kome nije poznata vedra priča o nevaljalom deranu (Balduin Grollers) koji, probudivši se noću, kroz san viče: Das Nashorn tviller? (= Traži nosoroga). Neko valjanije dete, umesto da viče, sanjalo bi da se igra sa nosorogom. Pošto san koji ispoljava želju kao ispunjenu za vreme spavanja nalazi verovanje, on ukida želju i omogućuje spavanje. Ne može se ukloniti misao da ovo verovanje pripada slici sna, pošto se i ova oblači u psihičku pojavu percepcije, dok detetu još nedostaje sposobnost koju će kasnije steći, da razlikuje halucinacije ili fantaziju od realnosti. Odrastao čovek upoznao je ovo razlikovanje, on je takođe shvatio beskorisnost željen ja, a nastavljanjem vežbe postigao je da svoje težnje odlaže sve dok preko dalekih zaobilaznih puteva, preko promene spoljnog sveta, mogu naći svoje rešenje. Shodno tome u njega su retka i ispunjenja želje na kratkom psihičkom putu u spavanju; čak je mogućno da se one uopšte i ne pojave, i da sve ono što se čini da je stvoreno po ugledu na dečji san zahteva mnogo komplikovanije rešenje. A zato se u odraslog čoveka — a svakako i u svakog normalnog bez izuzetka — oblikovala diferencijacija psihičkog materijala, koja je detetu nedostajala. Stvorila se jedna psihička instanca koja, poučena životnim iskustvom, održava dominantni i inhibitorni uticaj na duševne impulse sa ljubomornom strogošću, i koja je svojim stavom prema svesti i prema svojevoljnom kretanju opremljena najvećim sredstvima psihičke moći. A jedan deo dečjih impulsa potisnut je od ove instance kao beskoristan za život, i celokupni materijal misli koji dolazi od ovih nalazi se u stanju potiskivanja. Dok se sad instanca u kojoj prepoznajemo naše normalno Ja priprema na želju da spava, izgleda da je psihofiziološkim uslovima spavanja primorana da popusti u energiji kojom je pritiskivala ono što je danju bilo potisnuto. Ovo popuštanje doduše, samo mmmmm lHM)i(HHHH»'J
344 ° sn u je bezazleno; uzbuđenja potisnute dečje duše mogu se kojekako poigravati; zbog tog istog stanja spavanja njihov pristup u svest je otežan a pristup u motilitet zatvoren. Ali opasnost da bi san njima mogao biti ometen treba da bude odstranjena. Mi ionako moramo dozvoliti pretpostavku da se čak i u dubokom snu javlja izvestan iznos slobodne pažnje kao čuvar od senzornih nadražaja koji buđenje prikazuju kao uputnije nego nastavak spavanja. Inače se ne bi mogla objasniti činjenica da nas u svako doba mogu probuditi čulni nadražaji izvesnog kvaliteta, kao što je već stari fiziolog Burdah isticao: majku može, na primer, probuditi stenjanje njenog deteta, vodeničara ako vodenički točak stane, a većina ljudi može se probuditi ako se tiho pozovu imenom. Ova pažnja koja čuva stražu okreće se sad i unutrašnjim nadražajima želje iz potisnutog i zajedno s njima stvara san koji kao kompromis u isto vreme zadovoljava obe instance. San stvara neku vrstu psihičkog rešenja za potisnutu želju, ili želju formiranu pomoću potisnutog, time što je prikazuje kao ispunjenu; ali ona zadovoljava i drugu instancu time što dozvoljava nastavak spavanja. Naše Ja se pri tom rado ponaša kao dete, ono slikama sna poklanja veru kao da želi kazati: Dobro, dobro, u pravu si, ali ostavi me da spavam. Potcenjivanje koje mi, pošto se probudimo, pokazujemo prema snu i koje se poziva na zbrkanost i njegovu prividnu nelogičnost, verovatno nije ništa drugo do sud našeg usnulog Ega o impulsima iz potisnutog koje se oslanja na motoričnu nemoć ovih narušivača spavanja. Ovaj potcenjivački sud postaje nam ponekad i u samom spavanju svestan; ako sadržina sna suviše prekorači cenzuru, mi mislimo: Pa to je samo san — i nastavljamo da spavamo. Nije to nikakav prigovor ovom shvatanju, iako i za san postoje granični slučajevi, u kojima svoju funkciju da sačuva spavanje od prekida više ne može zadržati — kao pri snu straha — i menja je za drugu funkciju da ga blagovremeno prekine. On, pri O snu 345 tom, postupa isto kao i savesni noćni čuvar koji najpre vrši svoju dužnost tako što prvo stiša smetnje da građane ne bi probudio, a zatim svoju dužnost nastavlja time što sam budi građanstvo ako mu uzroci smetnji izgledaju podozrivi i kad s njima sam ne može da iziđe na kraj. Naročito jasna postaje takva jedna funkcija sna ako se spavaču pridruži nadražaj za čulna osećanja. Opšte je poznato da čulni nadražaji, izazvani za vreme spavanja, utiču na sadržaj sna, koji se eksperimentalno mogu dokazati i spadaju među manje pouzdane, ali veoma precenjene rezultate lekarskog istraživanja sna. Ali za ovo otkriće vezana je i jedna zagonetka koja dosad nije mogla biti rešena. Čulni nadražaj kojim eksperimentator deluje na spavača izgleda, naime, da u snu nije pravilno prepoznat, nego podleže bilo kome od neodređeno mnogih tumačenja, čije je determinisanje ostavljeno psihičkoj .samovolji. Psihička samovolja, naravno, ne postoji. Spavač može na više načina reagovati na jedan čulni nadražaj koji dolazi spolja. Ili se probudi ili mu pođe za rukom da uprkos tome nastavi da spava. U ovom poslednjem slučaju on se može poslužiti snom •da bi uklonio spoljašnji nadražaj, i to opet na više načina. On, na primer, može da otkloni nadražaj tako što sanja jednu situaciju koja je potpuno nepodnošljiva s nadražajem. Tako se, na primer, ponašao jedan spavač kome je smetao jedan bolan absces na perineumu. On je sanjao da jaše na konju pri čemu se služio, kao sedlom, oblogom od kaše koja je trebalo da mu ublaži bolove, i tako je savladao smetnju. Ili pak, što je češći slučaj, spoljni nadražaj dobij a drugo tumačenje koje san dovodi u vezu sa jednom potisnutom željom koja upravo vre1>a na ispunjenje, lišava ga na taj način njegove realnosti i s njim postupa kao s jednim delom psihičkog materijala. Tako neko sanja da je napisao jednu komediju koja oličava određenu osnovnu ideju, da se komad izvodi u pozorištu, da je prvi čin prošao i da dobija oduševljeno priznanje. Pljeska se
346 O snu besomučno... Mora da je snevaču ovde uspelo da svoje spavanje produži uprkos smetnji, jer kad se probudio, više nije čuo nikakav šum, ali je s pravom ocenio da su se tresli tepisi ili postelja. — Snovi koji se glasnim šumom javljaju neposredno pre buđenja, pokušali su svi da očekivani nadražaj buđenja poreknu nekim drugim tvrđenjem da bi još za kratko vreme san produžili. XII Onaj koji se pridržava gledišta da je cenzura glavni motiv za izopačenje sna neće biti iznenađen kad iz rezultata tumačenja snova sazna da se većina snova odraslih ljudi analizom svode na erotske želje. Ovo tvrđenje ne cilja na snove sa neprikrivenom seksualnom sadržinom, koji su svakako svim snevačima poznati iz sopstvenog doživljavanja i koji se obično jedini opisuju kao „seksualni snovi". Takvi snovi još uvek pružaju dosta neobičnosti izborom osoba koje su načinili seksualnim objektima, na kojima snevač u budnom životu zaustavlja svoje seksualne potrebe, nego i mnogim neobičnim pojedinostima koje podsećaju na takozvano perverzno. Analiza pokazuje da se veliki broj mnogih drugih snova koji u svojoj manifestnoj sadržini ne pokazuju ništa erotično radom na tumačenju demaskiraju kao seksualna ispunjenja želje, i da s druge strane mnoge misli koje su preostale od misaonog rada iz budnog stanja, kao „ostaci prethodnog dana", dospevaju da budu predstavljene u snu jedino uz pomoć potisnutih erotskih želja. U cilju objašnjenja ovog činjeničkog stanja koje se teorijski ne pretpostavlja kao uslov, neka bude skrenuta pažnja na to da nijedna druga grupa nago-r na nije pretrpela tako obimno potiskivanje zbog zaO snu 347 hteva kulturnog vaspitanja kao upravo seksualni nagoni, ali i da se seksualni nagoni kod većine ljudi umeju najlakše izvući iz vladavine najviših duševnih instancija. Otkako smo upoznali infantilni seksualitet, koji je u svojim ispoljavanjima često taka neugledan, redovno previđen i pogrešno shvaćen, mi smo u pravu da kažemo da je gotovo svaki kulturni čovek u bilo kojoj tački zadržao infantilno oblikovanje seksualnog života; i tako shvatamo da potisnute infantilne seksualne želje daju najčešće i najsnažnije pokretačke snage za stvaranje snova. 1 Ako snu koji izražava erotske želje može da uspe da u svom manifestnom sadržaju izgleda bezazleno' aseksualan, onda se to može dogoditi samo na jedan, način. Materijal seksualnih predstava kao takav ne srne da bude predstavljen, nego u sadržini sna mora biti zamenjen aluzijama, nagoveštajima i sličnim vrstama indirektnog predstavljanja, ali za razliku od ostalih slučajeva posrednog predstavljanja, predstavljanje primenjeno u snu mora biti lišeno neposredne razumljivosti. Navikli smo da predstavna sredstva koja odgovaraju ovim uslovima označavamo kao simbole onoga što se njima predstavlja. Njima je posvećeno naročito interesovanje otkako se primetilo da se snevači istog jezika služe istim simbolima, štaviše, da u pojedinim slučajevima zajednica simbola premaša i jezičku zajednicu. Pošto snevači sami ne znaju značenje simbola koje upotrebljavaju, ostaje najpre zagonetno odakle dolazi njihov odnos prema onom što zamenjuju i označavaju. Ali je sama činjenica nesumnjiva i ona postaje značajna za tehniku tumačenja sna, jer pomoću poznavanja simbolike sna mogućno je razumeti smisao pojedinih elemenata sadržine sna, a ponekad i čitavih snova a da snevača ne moramo pitati za njegove pomisli. Tako se približavamo popularnom idealu prevođenja sna 1 Upoređi s ovim autorovo đelo „Drei Abhanđlungen zur Sexualtheori" (Tri rasprave o seksualnoj teoriji), 1905, ponovljeno izdanje, 1922 (Sabrana dela sveska V).
348 O snu i s druge strane vraćamo se tehnici tumačenja starih naroda za koje je tumačenje snova bilo identično sa tumačenjem pomoću simbolike. Mada su proučavanja simbola sna još daleko od toga da budu završena, ipak sa sigurnošću možemo zastupati čitav niz tvrđenja i specijalnih podataka o njima. Postoje simboli koji se mogu gotovo jednosmisleno prevesti: Tako car i carica (kralj i kraljica) znače — roditelje, sobe predstavljaju — žene1 , izlazi i ulazi u njima — telesne otvore. Najveći broj simbola služi predstavljanju osoba, delova tela i poslova koji su istaknuti sa erotskim interesom; naročito mogu genitalije biti predstavljene velikim brojem .simbola koji često veoma iznenađuju, i za simbolično obeležavanje genitalija upotrebljavaju se najraznovrsniji predmeti. Ako oštro oružje, dugi i kruti predmeti, kao na primer stabla i štapovi, zastupaju .muški polni organ, a ormani, kutije, kola, peći žensko telo u snu, onda nam je „tertium comparationis" — ono što je u ovim zamenama zajedničko — bez •daljeg razumljivo; ali shvatanje ovih odnosa koji povezuju nije nam time olakšano u svim simbolima. Simboli kao što su stepenice i penjanje stepenicama za seksualno opštenje, kravata za muški polni organ, drvo za žensko telo — izazivaju naše neverovanje sve dok drugim putevima nismo stekli uvid u označavanje simbola. Uostalom čitav jedan niz simbola sna je biseksualan, i može se prema smislu primeniti na muški ili na ženski polni organ. Postoje simboli sa univerzalnom rasprostranjenošću na koje nailazimo u svih snevača iz jednog jezickog kruga ili jednog kruga obrazovanja, i drugi koji se javljaju krajnje ograničeno i individualno, a Jeo je je pojedinac stvorio iz svoga predstavnog materijala. Među prvima razlikujemo takve simbole 1 Nemački: Zimmer = soba; Frauen (zimmer) = žene. .Ali reč Frauenzimmer može značiti dvoje: 1. soba za žene; X žena. Danas reč Frauenzimmer ima više pejorativno znamenje (Prim. prev.). O snu 34$ čije je pravo da zastupaju seksualno jezičkom upotrebom bez daljeg opravdano (kao što su na primer simboli koji vode poreklo iz zemljoradnje, uporedi rasplođavanje, seme) od drugih, čiji odnos prema seksualnom životu izgleda da dopire u najstarija vremena i najtamnije dubine našeg stvaranja pojmova. Snaga koja stvara simbole nije se ugasila ni danas u obe vrste simbola koje smo gore odvojili. Možemoposmatrati kako se novopronađeni predmeti (na primer vazdušna lađa) odmah izdižu do seksualnih simbola koji se univerzalno upotrebljavaju. Bilo bi, uostalom, pogrešno očekivati da će nas još temeljnije poznavanje simbolike sna („jezika sna") učiniti nezavisnim od toga da snevača pitamoza njegove pomisli u vezi sa snom, i da se ponovovratimo tehnici antičkog tumačenja snova. Bez obzira na individualne simbole i na kolebanja u upotrebi univerzalnih simbola, nikada se ne zna da li jedan element sadržine sna treba tumačiti simbolički ili u njegovom pravom smislu, a sa sigurnošću se zna da se simbolički ne može tumačiti celokupna sadržina sna. Poznavanje simbolike sna uvek će nas dovoditi samo do prevođenja pojedinih sastavnih delova sadržine sna i neće načiniti izlišnim primenjivanje ranije datih tehničkih pravila. Ali kao najdragocenije pomoćno sredstvo, ona će nastupiti, upravo onde gde nas pomisli snevačeve ostavljaju na cedilu ili gde su nepotpune. Simbolika sna je neophodna i za razumevanje takozvanih „tipičnih" snova ljudi i snova pojedinaca „koji se vraćaju". Ako je ocenjivanje vrednosti simboličnog načina izražavanja sna u ovom kratkom, prikazu ispalo tako nepotpuno, onda se ovo zanemarivanje opravdava upućivanjem na jedno saznanje koje spada među najvažnije što o ovom predmetu možemo reći. Simbolika sna vodi daleko iznad sna;, ona ne pripada snu kao svojina, nego na isti način dominira prikazivanjem u pričama, mitovima i legendama, u vicevima i u folkloru. Ona nam dopušta IfflfflPPHfflfPfflPiP^
350 O snu •da pratimo intimne odnose sna prema ovim proizvodima; ali moramo reći da ona nije ostvarena radom sna, nego da je svojstvenost — verovatno našeg nesvesnog mišljenja ono što radu sna daje materijal za sažimanje, pomeranje i dramatizovanje.1 XIII Ne polažem pravo na to da sam ovde osvetlio sve probleme sna niti da sam uverljivo resio one probleme o kojima sam na ovom mestu raspravljao. Onog koji se interesu je za celokupan obim literature 0 snovima upućujem na knjigu: Sante de Sanctis: 1 sogni (Snovi), Torino 1899; onaj ko traži detaljnije obrazloženje shvatanja sna koje sam ja izneo, neka ;se obrati mome delu: Die Traumdeutung, Lajpcig i Beč, 1900. Ja ću ukazati samo još na to na koji bi način valjalo nastaviti moja raspravljanja o radu sna. Ako kao zadatak tumačenja sna postavljam zamenu sna njegovim latentnim mislima, dakle rešenje onog što je rad sna ispleo, onda s jedne strane nabacujem čitav niz novih psiholoških problema koji se odnose na sam mehanizam ovog rada sna kao i na prirodu i uslove takozvanog potiskivanja; s druge strane, ističem postojanje misli sna, kao veoma bogatog materijala psihičkih tvorevina najvišeg reda, opremljenog svim znacima normalnog intelektualnog rada: taj materijal se ipak kloni svesti dok je, oštećen sadržinom sna, nije obavestio. Primoran sam da pretpostavim da su ovakve misli prisutne u sva1 Više o simbolici sna, osim u starim spisima o tumačenju snova (Artemidor iz Daldisa, Serner, „Das Leben des Traumes", 1861) nalazi se u delu „Tumačenje snova" autora, u mitološkim radovima psihoanalitičke škole i takođe u ra dovima Stekelovim (Stekel, „Die Sprache des Traumes", 1911). O snu 351 kog čoveka, pošto su gotovo svi ljudi, i najnormalniji, sposobni da sanjaju. Na nesvesno u mislima sna, na njegov odnos prema svesti i prema potiskivanju nadovezuju se dalja pitanja, značajna za psihologiju, čije se rešenje svakako mora odložiti sve dok analiza ne objasni postanak ostalih psihopatskih tvorevina, kao i histeričkih simptoma i prinudnih ideja.
SADRŽA J VI RAD SNA E. Predstavljanje kroz simbole u snu — Još neki tipični snovi F. Primeri — Računanje i govorenje u snu G. Apsurdni snovi — Intelektualne aktivnosti u snu H. Afekti u snu I. Sekundarna obrada 5 5 59 78 118 140 VII PSIHOLOGIJA PROCESA SNA A. Zaboravljanje snova B. Regresija C. Ispunjenje želja D. Buđenje kroz san — Funkcija sna — San straha F. Nesvesno i svest — Realnost 161 184 185 201 224 259 VIII LITERATURA © SNU * * * 273 302