Dave Heyneck Atlantida iscezli kontinent

DAVE R. HEYNECK

ATLANTIDA

IŠČEZLI KONTINENT

Prijevod djela:
ATLANTIS, THE LOST CONTINENT

by Dave R. Heyneck

Dave R. Heyneck

IŠČEZLI KONTINENT

ZAGREBAČKA NAKLADA

ZAGREB, 2001.

SADRŽAJ 7
11
UVOD
• NERAZRIJEŠENI MISTERIJ 14
- O ATLANTIDI UKRATKO 2O
• P R E G L E D VAŽNIJIH DBILJEŽJA

ATLANTIDE
• TEORIJE

PRVO POGLAVLJE 23
• IZGUBLJENI KONTINENT
• P R I Č A U KOJU JE TEŠKO 32
39
POVJEROVATI? 49
• 'ISTINITA PRIČA'?
• IZGUBLJENE CIVILIZACIJE

D R U G O POGLAVLJE 57
• P O S T A N A K CIVILIZACIJE

• IZGUBLJENO SREDIŠTE SVIJETA . . . 61

• POD SVJETLOM VULKANA 72

• PLUTAJUĆI KONTINENT 76

• RAVNOTEŽA DOKAZA 82

• TRANSATLANTSKE PARALELE 85

• UZDIZANJE ATLANTIDE 93

TREĆE POGLAVLJE

• UNIŠTENJE OTOKA TERRE 99

• A T L A N T I D A V I Đ E N A IZ EGIPTA ... 105

• KRAKATAU BRONČANOG D O B A .... 1 1 2

• OLUJA IZNAD OTOKA TERRE 118

• MJESTO I VRIJEME 124

• KRAJ TERRE 129

• G D J E NAĆI PUTOKAZ ZA NESTALU

ATLANTIDU 132

T h o m a s Cole - The Course of Empire: The Consummation of Empire,
1835-36

T h o m a s Col e - The Course of Empire: Desolation, 1836

NERAZRIJEŠENI MISTERIJ

Prije gotovo dvije i pol tisuće godina, grčki filo­
zof Platon postavio je zagonetku čije se rješe­
nje još uvijek ne nazire, te ne prestaje biti iza­
zov za brojne znanstvenike: da li je njegova priča o
izgubljenom kontinentu Atlantidi izmišljena, ili iza
njegovih tekstova postoji određena povijesna
stvarnost? O tom se pitanju raspravlja otkad je Platon
napisao dijaloge Timej i Kritija, pa ipak, više od
tisuće knjiga na tu temu i dalje nisu pružile zadovo­
ljavajuće objašnjenje.

Većinu knjiga o Atlantidi napisali su oni koji
vjeruju u njezino postojanje, te se nerijetko pokušalo
identificirati "stvarnu" Atlantidu, skrivenu negdje u

priči. Omiljena je lokacija oduvijek bio Atlantik (gdje
ju je i Platon smjestio), premda suvremeni istraživači
sve više vjeruju da je Atlantida odraz minojske civi­
lizacije s Krete koja je uništena u eksploziji vulkan­
skog otoka Terre. Jednako čvrsti u svojim uvjerenjima
su i skeptici, koji smatraju da je potraga za At-
lantidom krajnje jalova. Njihovo je mišljenje da je
Platon cijelu stvar izmislio. Neki znanstvenici čak
drže da Atlantida nije djelo Platonove mašte, već
nešto u potpunosti besmisleno o čemu ne treba
raspravljati.

Pokušaj da se opravda Platon kroz pronalaženje
arheoloških ili geoloških dokaza zahtijeva vlastito
uvjerenje kako veliki filozof nije lagao. Skeptici, na­
ravno, pokušavaju pobiti sve tvrdnje atlantologa o
postojanju Atlantide. I jedni i drugi grade svoje sluča­
jeve na gotovo istim činjenicama, stavljajući im samo
drugi predznak. Postoji li put iz ove dileme? Prije
mnogo godina odlučio sam da je jedina ispravna
strategija potisnuti naivnu nadu o pronalaženju
stvarne Atlantide. Stoga sam se više koncentrirao na,
za mene, ključno pitanje: da li je Platon imao izvor za
svoje tvrdnje? Često je ilustrirao svoje ideje pričama
koje je crpio iz bogatoga fundusa grčkih mitova, i
premda ih je slobodno prerađivao u svojim dijalozi­
ma, nikada do sada nije dokazano da je u potpunosti
izmislio bilo koji od svojih izvora. U većini slučajeva,

njegovi se izvori mogu identificirati, no u slučaju
Atlantide, to se do sada nije s uspjehom postiglo - iz
tog razloga mu se i pripisuje da je Atlantidu izmislio.
Stoga, prvo i najvažnije što se mora učiniti je da se
priču o Atlantidi promatra u kontekstu literarne
predaje. Da li je Platonovo tumačenje o tome kako je
došao do priče moguće? I gdje, ako igdje, trebamo
potražiti izvor, odnosno izvore njegove priče?

Ne postoji garancija da će ovakav pristup uroditi
plodom. Iz jednostavnog razloga, jer se jako puno
antičkih tekstova tijekom vremena izgubilo. U pot­
punosti neočekivani bonus ovog pristupa je
pronalaženje određene povijesne stvarnosti iza origi­
nalne priče. Stoga se može zaključiti da Platonovo
potopljeno kraljevstvo nije u potpunosti literarna kon­
strukcija. Platon je bio pisac čiji se tekstovi moraju
promatrati kroz više dimenzija. Radeći na ovoj knjizi,
često sam bio zapanjen brojem nivoa na kojima je s
uspjehom simultano pisao. S obzirom da sam se kon­
centrirao na identifikaciju same srži priče, bilo je
neizbježno da neke, više nivoe značenja, zanemarim.
Primjerice, analiza detaljnoga geometrijskog opisa,
koju daje Platon o Kraljevskom gradu Atlantide,
morala je ostati izvan pregleda ove knjige.
Interesantan je slučaj postavio američki muzikolog
Ernest McClain (1976.), koji kaže da su matematički
omjeri izraženi u opisu reflektirali Platonov strastveni

interes za glazbu kodirajući sofisticirano (pitago-
rejsko) znanje o muzičkoj teoriji. Ipak, to je tek jedan
aspekt priče - jednostavno nije moguće naći korijene
Atlantide isključivo u terminima filozofskih rasprava
kojima je Platon nadgradio priču.

Prilaženje Platonovoj Atlantidi zahtijeva propiti­
vanje tako velike palete znanstvenih područja -
geologije, zemljopisa, mitologije, povijesti, arhe­
ologije, filozofije, astronomije, matematike i lingvis­
tike, da nabrojimo tek ona najvažnija - da bi pokušaj
pretraživanja bibliografskih referenci za svako
područje od ove knjige napravio enciklopediju
Atlantide. A to mi nije bila namjera. Jednostavno sam
želio sebi, pa tako i čitateljima, iznijeti osnovne
postavke o Atlantidi, zadržavajući krajnje neutralnu
poziciju. Volio bih otkriti stvarnu Atlantidu ako bi se
pronašlo dovoljno dokaza za njezino postojanje. S
obzirom da ih nema, zadovoljit ću se proučavanjem
postojećih teorija, otkriti im mane, ali ukazati i na
vrline, te se stalno vraćati tekstovima velikog filozo­
fa, jer ...

... proučiti samo Platona - a da i ne govorimo o
Atlantidi, zaokupilo bi čitav jedan život.

O ATLANTIDI UKRATKO

Prije jedanaest tisuća godina postojao je otok
smješten u središtu Atlantskog oceana, nastanjen ple­
menitom i moćnom rasom. Narod toga otoka posje­
dovao je veliko bogatstvo zahvaljujući prirodnim
resursima njihove zemlje. Otok je bio središte bogate
trgovine i velikog prometa. Vladari te zemlje vladali
su čvrsto nad ljudima i zemljom na svom otoku i
duboko u Europi i Africi.

Bila je to Atlantida.

Atlantida je bila vlasništvo Posejdona, boga mora.
Kad se Posejdon zaljubio u smrtnicu, Kleito, sagradio
je nastambu na vrhu brda blizu sredine otoka, te je
okružio nastambu prstenovima zemlje i vode da bi je
zaštitio.

Kleito je rodila pet parova blizanaca koji su
postali prvi vladari Atlantide. Otok je bio podijeljen

među braćom, a najstariji. Atlas, prvi kralj Atlantide,
imao je kontrolu nad središnjim brdom i okolnim
područjem

Na vrhu središnjeg brda izgrađen je hram u čast
Posejdonu u kojm je bila smještena ogromna zlatna
skupltura Posejdona kako vozi kočiju koju vuku kri-
OvdjeLATI KONJI bi vladari Atlantide dolazili rasprav-
ljati o zakonima, suditi i prinositi žrtve.

Da bi se omogućila putovanja i trgovine, usječen
je kanal za vodu k r o z prstenove zemlje dugačak 9 km,
koji je spajao grad s morem.

Grad Atlantida ležao je odmah izvan vanjskog
prstena vode i širio se preko ravnice pokrivajući 17
km široki krug. To je područje bilo gusto naseljeno i
tamo je živjela većina stanovništva.

Izvan grada ležala je plodna ravnica 530 km
dugačka i 190 km široka, okružena još jednim
kanalom koji se koristio za skupljanje vode rijeka i
potoka iz planina. Klima je bila takva da su bile
moguće dvije žetve svake godine. Jedna u zimi, koja
je natapana kišom, a druga ljeti, natapana sustavom
navodnjavanja iz kanala.

Sa sjevera ravnicu su ograđivale planine koje su
sezale do neba. Sela, jezera, rijeke i pašnjaci šarali su
planine.

Osim žitarica, na otoku su uspijevale sve vrste
voća i povrća. Obilje životinja, uključujući slonove,
prolazilo je otokom.

Generacijama su Atlantiđani živjeli skromnim,
časnim životom. Ali, s vremenom su se počeli mije­
njati. Pohlepa i moć počele su ih kvariti. Kad je Zeus
vidio amoralnost Atlantiđana, okupio je ostale
bogove da bi bahatim ljudima odredio primjerenu
kaznu.

Uskoro je Atlantida nestala pod jednim silovitim
valom. Otok, njegove ljude i sjećanje na njega
progutalo je more.

P R E G L E D VAŽNIJIH
OBILJEŽJA ATLANTIDE

Iz d i j a l o g a Timej:

• Atlantida se nalazi u Atlantskom oceanu -
zapadno od Heraklovih stupova (Gibraltar)*;

• u to se vrijeme Atlantikom plovilo;

• veća je od Libije i Azije (u Platonovo vri­
jeme to se odnosilo na Malu Aziju);

• iz Atlantide je moguće doseći druge otoke,
a zatim i istinski kontinent (?).

Iz d i j a l o g a Kritija:

N a p o m e n a : U tekstovima se koristi grčka mjerna jedinica za
duljinu. Konverzija je sljedeća: 1 stadij (s) = 185 m

Kanal koji se proteže od grada do mora:

• 0,5 s širok (92,5 m) i 0,17 s dubok (32 m);

• 50 s (9,25 km) od mora nalazilo se brdo gdje
su sagrađeni prstenovi vode i tla;

* Heraklovi, odnosno Herkulovi stupovi. Riječ je o starogrčkom i latinskom izgo­
voru i pisanju imena iste osobe. Heraklo, odnosno Herkul bio je heroj, sin Zeusa i
Alkmene koji je imao natprirodna snaga.

Unutrašnji prsten :

• prsten ispunje n vodo m širin e 1 s (18 5 m) ;
• središnj e zemljišt e promjer a 5 s (92 5 m) ;
• prsten je s obj e stran e okruže n zido m prekri -
venim oreichalkosom.

Središnji prsten :

• novi pojas vode , zemljišt e širin e 2 s (37 0 m) ;

• s obj e stran e tl o je okružen o zido m prekri -
venim kositrom .

Vanjski prsten :

• poja s najbliž i mor u s a zemljište m širin e 3 s
(555 m) ;
• s obj e stran e j e okruže n zido m prekriveni m
broncom;

• staz e z a konjsk e utrke .

Vanjski zid :

• zid koj i okružuj e vanjsk i prste n udalje n je 5 0
stadija (9,2 5 km ) o d centra ;

Mostovi:
• mostovi sa zidom bili su široki 0,17 s (32 m);
• kule i vrata nalazila su se na početku i na
kraju mosta;
• čuvari su bili postavljeni na oba kraja.
Ravnica:
• pravokutna, 3000 s duga i 1000 s široka
(555x185 km);
• otvorena prema jugu gdje kanal ulazi u
more;
• ograničena planinama sa sjevera.
Jarak oko ravnice:
• 32 m dubok;
• 185 m širok;
• 10000 s (1850 km) duljine, okružuje cijelu
ravnicu.

Na sljedećoj stranici: Skica Kraljevskog grada Atlantide prema Platonovom opisu.



Vojska:
• u ravnici su se nalazile parcele od 10 s2
(l,85xl,85km).
• svaka je parcela sadržavala:
-1/6 opreme za borna kola,

2 konja i 2 jahača,
- jedan par konja za borna kola, kočijaša i
jahača,
- 2 teško naoružana vojnika,
- 2 praćkaša,
- 3 bacača kamena,
- 3 kopljanika,
- 4 mornara (za flotu od 1200 brodova).
Ostale napomene:
• Posejdon i Kleito su imali 5 parova
blizanaca - Atlas je bio prvi kralj;

• voće i povrće je bilo teško skladištiti, ali je
ono osiguravalo piće, hranu i ulje;
• upravljali su drugim zemljama u Egiptu i
današnjoj Toskani;
• imali su dvije žetve - jednu nakon zimskih
kiša, drugu poslije ljetnog navodnjavanja
• oreichalkos, metal nepoznat Platonu se va­
dio u velikim količinama, po vrijednosti je
bio odmah iza zlata;
• velike količine drva;
• velik broj slonova;
• brojne rijeke, planine i močvare;
• vruća i hladna proljeća;
• bijeli, žuti i crni kamen - iskopavao se u
središtu otoka i prstenastim pojasima, a služio
je za oblikovanje zakrivljenih pristaništa.

TEORIJE

Tri su glavne tvrdnje vezane uz Atlantidu:

• u potpunosti je izmišljena, fikcija;

• literarno nadograđen prikaz baziran na padu
minojske civilizacije i uništenju otoka Terre;

• stvarno je postojala.

Slijedi kratak opis svake od tvrdnji, s naznakama
za i protiv. Iako velik broj ljudi u svakom od ta­
bora misli da je slučaj zaključen, ne postoji za
sada niti jedan dokaz za bilo koju od teorija.

FIKCIJA:

To je najjednostavniji odgovor - Atlantida je
izmišljotina. Stvorena je kako bi Platon mogao
ispričati moralnu priču u svojim dijalozima.

ZA:

• nema dokaza. Timej i Kritija j e d n o s t a v n o su
rečeno, priče;

PROTIV:

• na nekoliko mjesta u dijalozima, Platon
naglašava da je priča istinita;

• dijelovi teksta koji se odnose na neprolaznost
mora i istinski kontinent na drugoj strani
Atlantika upućuju na detaljnije znanje nego što je
potrebno za fiktivnu priču.

T E R R A I M I N O J S K A CIVILIZACIJA:

Postoje određene sličnosti između uništenja Terre
i propasti Atlantide ...

ZA:

• vulkanski otok Terra uništen je oko 1500 g. pr.
Kr. u eksploziji koja je potopila više od pola
otoka;

• arheološki nalazi pronađeni na otoku ukazuju
na naprednu civilizaciju koja je vjerojatno bila
dijelom minojske kulture;

• postoje dokazi koji upućuju na trgovinsku
razmjenu između Egipćana i Minojaca. Gotovo
je sigurno da su Egipćani bili svjesni potpunog ili
djelomičnog uništenja koje se dogodilo
Minojcima.

PROTIV:

• oni koji podupiru teoriju o Atlantidi kao jeki
minojske civilizacije tvrde kako bi Platonovih
9000 godina trebalo umanjiti za deset puta; Solon

ili Platon su očigledno pogriješili. Ako je priča
900 godina stara, Atlantidu bi se lako smjestilo u
vrijeme minojske civilizacije na Kreti i Terri.
Kod takvog tumačenja obično se previđa činjeni­
ca da je u Timeju napisano kako su egipatski
svećenici Solonu rekli da pradavna Atena i
Atlantida prethode egipatskoj civlizaciji za goto­
vo tisuću godina. Egipat je međutim postojao
davno prije 1500 g. pr. Kr. - piramide su građene
sredinom trećeg tisućljeća pr. Kr. Vremena se
stoga ne poklapaju osim ako se ne pretpostavi da
je svećenicima bila u potpunosti nepoznata povi­
jest vlastite civilizacije.

ATLANTIDA JE STVARNOST:

ZA:

• Platon tvrdi da je priča istinita;

• Platon nikada u svojim djelima nije polazio od
potpuno izmišljenih priča.

PROTIV:

• ne postoji niti jedan čvrsti dokaz;

• trenutna arheološka istraživanja i povijesna da-
tacija ne podupire premisu da je sofisticirana ci­
vilizacija postojala prije 11000 g. bilo gdje u svi­
jetu.

IZGUBLJENI KONTINENT

Uznanstveno-fantastičnoj avanturi Dvadeset
tisuća milja ispod mora (1869.) Jules Verne
piše kako je Pierre Arronax, profesor priro­
doslovlja, postao gostom kapetana Nema na čudesnoj
podmornici Nautilusu. Voden svojim tajanstvenim
domaćinom, Arronax je odveden promatrati spek­
takularne podvodne pejzaže i neobične stanovnike
morskih dubina. Nakon šetnje po dnu Atlantskog
oceana, Arronax je zabilježio:

Ispred nas su ležale neke pitoreskne ruševine ...
Posvuda su bile razbacane velike hrpe kamenja medu
kojima su se mogli opaziti tragovi i sjene hramova i
palača ... preko kojih se nadvio, umjesto bršljana,

debeli sloj podmorskoga biljnog života. No što je
predstavljao taj dio globusa koji je progutala kata­
klizma? Tko je složio to ogromno stijenje poput kro-
mleha iz prastarih vremena?

Ispred mojih je očiju, razoren, uništen, ležao grad
- njegovi krovovi otvoreni prema nebu, njegovi
hramovi urušeni, njegovi lukovi srušeni, njegovi
stupovi razbacani ... Dalje, tek ostaci kiklopskih
akvedukata; ovdje visoki stilobat akropole, s

Otok Atlantida kako ga je zamislio Athanasius Kircher (iz
njegove knjige Mundus Subterraneus iz 1644. godine).

plutajućim obrisima Partenona; ondje tragovi dokova
... I još dalje, duge linije potopljenih zidova i širokih
praznih ulica - savršeni Pompeji pod vodom. Takav je
krajolik kapetan Nemo podastro mojim očima!

Gdje sam to bio? Gdje sam to bio? Moram to saz­
nati pod svaku cijenu. Pokušao sam govoriti, ali me je
kapetan Nemo zaustavio kratkom geslom, uzeo kamen
s dna i odšetao do bazaltne stijene te ispisao jednu
riječ:

ATLANTIDA

Voden tako neobičnom sudbinom, koračao sam
planinama toga kontinenta, dodirujući rukama
tisućama generacija stare ruševine, koje su bile
suvremene davnim geološkim epohama. Hodao sam
tamo gdje su hodali suvremenici prvih ljudi.

Više od bilo kojeg drugog pisca, Verne je uspio
uhvatiti srž modernih vizija Atlantide; tajnoviti konti­
nent, stanište napredne kulture gotovo nezamislive
starosti, koja je izgubljena pod valovima tisućljećima
prije početka naše vlastite civilizacije. Kako je Verne
shvatio, samo ime Atlantida u sebi krije posebno,
gotovo magično značenje. Moć toga imena može iza­
zvati neobičnu reakciju, kako je to James Bramwell
primijetio:

"Ime Atlantis ima sjetan prizvuk. Ako se izgovori
zvučno, dajući prvima dvama slogovima njihovu

punu konsonsantsku rezonaciju, a puštajući da
posljednji sibilant nježno prijeđe preko jezika, čini se
da se evocira prizor reza i uzavrelosti ogromnih valo­
va koji se razbijaju preko tonulog stijenja, potapajući
ga u bijelu oceansku pjenu."

Nostalgičan prizvuk Bramwellove zabilješke,
napisane 1937., nije takav zbog nekoga implicitnog
vjerovanja u postojanje Atlantide. Bramwell je jed­
nostavno bio zaražen romantikom predmeta. Tako je
mnogo ljudi - milijuni njih - preobrazilo svoju fasci-
naciju postojanjem Atlantide u predmet vjere. Kroz
medij nebrojenih knjiga i članaka, ovi su tradicio­
nalni "atlantolozi" uzdigli modernu legendu, snažnu i
nerazdvojivu od zapadne civilizacije jednaku kao
Sveti Gral i Superman.

Pisci beletristike i fantastike - od Vernea i Conana
Doylea do Dennisa Wheatleya - također su odigrali
svoju ulogu u stvaranju slike o Atlantidi, vodeći se u
isto vrijeme tako sličnim putevima da je često teško
razaznati tko vodi koga - pisci znanstvene fantastike
znanstvenike ili vice versa.

Još od Verneovog vremena, brojni su pulp-
-romani, stripovi i filmovi razvili motiv Atlantide
korak po korak stvarajući sliku superiorne, ali
izgubljene civilizacije koju nastanjuju svećenici s
poznavanjem okultnog i razvijene znanosti. Prije više
od 11000 godina, izmišljeni stanovnici Atlantide već

su imali razvijene letjelice, podmornice, laserske
zrake, pa čak i nuklearno oružje. U mnogim roman­
tičnim prikazima takvo smrtonosno naoružanje igra
glavnu ulogu u uništenju Atlantide. Veliki su se
svećenici nekako spotakli na elementarne "kozmičke"
sile - ključeve koji otvaraju tajne svemira - ali se nisu
na njih obazirali zbog veličine njihove moći.
Iskvareni do srži, bezobzirno su eksperimentirali sa
zlim silama, koje su, jednom oslobođene, izbjegle nji­
hovoj kontroli i uništile ih. Ogromne nuklearne
eksplozije razorile su gradove Atlantide i samu
zemlju na kojoj su sagrađeni.

Uništena Atlantida potonula je pod valovima i
više nikad nije viđena. Osim, naravno, za one autore
koji su otišli korak naprijed i logično pretpostavili da
su stanovnici Atlantide bili toliko tehnološki napred­
ni da su se zasigurno mogli nositi s tako beznačajnom
katastrofom kao što je kontinent koji tone.

Neki su pisci znanstvene fantastike opisali
Atlantiđane koji žive još i danas, i koji su preživjeli
promjenu svojega okoliša gradeći velike podvodne
kupole ili razvijajući škrge genetskim inženjeringom.

Sve ovo navedeno čini jedan živopisni, fantastični
imaginary, stvoren da se u njemu uživa. No, ono što
začuđuje jest druga činjenica. Gotovo svaki dio maš­
tovitoga i fantastičnog prikaza Atlantide može se naći
pomno obrađen u nebrojenim znanstvenim knjigama.

Mnoge su napisali navodni "transvremenski" svje­
doci i okultisti koji se koriste izvorima znanja bitno
različitima od onih koje koriste povjesničari i
znanstvenici.

Omiljena metoda nekih atlantologa, udruženih sa
samoukim svjedocima-arheolozima je hipnotička
regresija. Osoba u hipnotičkom transu vraća se
unazad kroz brojne prošle živote dok se on ili ona ne
sjeti iskustava koja su proživjeli kao stanovnici
Egipta ili Atlantide.

Neki kažu da se slični rezultati mogu postići me­
ditacijom, ako on ili ona u transu drži pravu vrstu
kristala. Skrivenu moć kristala - kao pomoć iscjelji­
vanju sličnom aromaterapiji - dugo su istraživali
praktikanti alternativne medicine, i iz nekog, meni
nepoznatog razloga, velika većina onih koji koriste
kristale zaokupljeno je idejom da energija tih mine­
rala ima veze s Atlantidom (?).

Prije nekoliko godina bio sam na jednoj radionici
korištenja energije kristala u Londonu, gdje se jedino
najgori skeptik ne bi našao zaintrigiran količinom
"dokaza" koji su sugerirali da bi kristali mogli imati
još neistražene i korisne moći. Pa sam tako ostao
razočaran kad je glavni govornik, nakon izlaganja
zanimljivog pregleda dokaza o moći kristala, zaronio
u povijest energije kristala u kojemu je postojanje

Atlantide kao izgubljene superiorne civilizacije uzeto
zdravo za gotovo. Rečeno nam je da su kristali bili
jako puno korišteni u Atlantidi, za iscjeljivanje i
druge svrhe, ali su ih Atlantiđani ponekad zlorabili.
Nadalje, u nekima su preživjelim kristalima
Atlantiđani čuvali moć i vibracije - poput zapisa na
kompaktnom disku. I dok je u toku ponovno otkri­
vanje mnogih kristala koji sadržavaju dobru energiju
te razvijanje korištenja moći kristala za iscjeljivanje,
još uvijek postoje zli kristali, nabijeni negativnom
moći Atlantiđana, koji sprječavaju napore dobrih.

Literatura o moći kristala - i mnogo drugih "New
Age" zanimacija - puna je takvih stvari. Vodeći pisac
o kristalima, Ra Bonewitz, čak tvrdi da je upravo
zlorabljenje energije kristala uništilo otok-kontinent.
Tek se sada, kaže on, svijet konačno počinje oporav­
ljati od traume uništenja Atlantide - "i to je razlog
zbog kojeg su ljudi širom svijeta toliko privučeni
proučavanjem i učenjem o kristalima".

U sličnom zdravo-za-gotovo stilu Bonewitz oba­
vještava čitatelja da su kraj Atlantide predvidjeli neki
neiskvareni slojevi svećenstva koji su pobjegli do
Nila i u Himalaje da bi tamo zasadili sjeme znanja.
Dovoljno su zapanjujuće Bonewitzove tvrdnje da su
egipatske i tibetanske civilizacije osnovali Atlan­
tiđani. No njegova najnevjerojatnija postavka ipak je
sljedeća: "... podsjetimo se da, iako smo govorili o

Atlantiđanima kao o nekome drugome, mi jesmo
Atlantiđani. Pa, sunarodnjaci Atlantiđani, kako će biti
ovoga puta?"

Ako nekoga veseli da na dosadnom putovanju
autobusom prema poslu zamišlja sebe kao reinkar­
naciju Atlantiđana s neograničenim zalihama ne­
sputane moći, nema nikakve štete. Pa i Bonewitz,
zajedno s ostalim "New Age" misliocima o Atlantidi,
piše iz vrlo opravdanog moralnog kuta, nagovarajući
svoje reinkarnirane Atlantiđane da ovog puta budu
moralno odgovorniji sa svojim nasljedstvom koz­
mičke moći. Ukoliko jedan ili dva njegova sljedbeni­
ka kasnije postanu nuklearni znanstvenici ili genetski
inženjeri, bila bi dobrobit za sve nas kad bi se sjetili
učenja koje su apsorbirali u svojim danima nekri­
tičnog čitanja.

Najgore što se zapravo može reći o okultno-osvje-
dočenoj školi pisanja o Atlantidi je da s vremenom
postaje zamorna. Postoji cijela hrpetina toga i svaki
čitalac koji nije vođen mističnim ciljem o ideji
svećenika Atlantide koji zapovijedaju kozmičkom
moći kristala ubrzo će postati frustriran čistim
nedostatkom dokaza i umjesto toga okrenut će se
bona fide polici sa znanstvenom fantastikom.

Dok je većina nekonvencionalne literature o
Atlantidi tek puka zabava, samo njeno spominjanje

nekim akademicima je poput mahanja crvenom
krpom ispred bika: smiju se, podsmjehuju ili čak
dobivaju kap od razbješnjelosti idejom da je Atlantida
mogla biti stvarna. Čini se da jedino teme poput
NLO-a i astrologije u njima izazivaju snažnije reakci­
je. Ono što dodatno začuđuje jest zašto te teme u
tolikoj mjeri izazivaju znanstvenike? Istinski hlad­
nokrvnom stručnjaku trebalo bi biti zanimljivo otkri­
vati zašto ljudi žele vjerovati u nevjerojatno, i objas­
niti začetke, razvoj i mehanizam takvih vjerovanja.

Atlantida je dobar primjer. Kroz svoju je popu­
larnost ta tema postala besmislica s irelevantnim
vjerovanjima i zabludama koje mogu biti vrlo odbija-
juće za konzervativnije učenjake. Oni su vjerojatno
nesvjesni da je ranije u ovom stoljeću vjerovanje u
izgubljeni kontinent Atlantidu bilo znanstveno cije­
njeno područje. Uistinu, kontroverza oko postojanja
Atlantide bila je središnja za razvijanje moderne
geologije. Iznenađujući broj znanstvenika, kad inzis-
tiraju da je priča o Atlantidi objašnjena, jasno pokazu­
ju da nemaju nikakve ideje odakle je priča potekla.

Pa, otkuda dolazi priča o Atlantidi?

P R I Č A U KOJU JE
TEŠKO POVJEROVATI?

Većina ljudi smatra da je Atlantida grčki mit ili
legenda, ali, strogo govoreći, nije. Nitko od ranih
zapisivača mitova ili pjesnika u Grčkoj ne spominje je
u svojim djelima. Priča o Atlantidi se stoga teško
može ubrojiti u "grčku legendu", poput priča o
Perzeju i Gorgoni, zlatnom runu, Trojanskom ratu ili
Heraklovim podvizima.

Bez obzira na to, Atlantida dolazi iz grčkog svije­
ta. Prvi ju je put zapisao ugledni atenski filozof
Platon, sredinom četvrtog stoljeća prije Krista, u dva
svoja "dijaloga" - Timeju i Kritiji. Bitno je pitanje: da
li je Platon imao izvor za svoju priču ili ju je jednos­
tavno izmislio?

Prvo, vrijedno je proučiti što i kako je Platon
pisao o Atlantidi. Grčki filozof je uvijek govorio kroz
druge ljude u svojim dijalozima, a za Atlantidu je
govornik bio Kritija, sudrug filozof i stari rođak.
Kritija je tvrdio da ima određeno znanje, iz neupitnih
izvora, o prošlom postojanju ogromnog kontinenta,
"većeg od Libije i Azije zajedno", na samom rubu
poznatoga svijeta. Nazvan Atlantidom, ležao je,
prirodno, u Atlantskom oceanu. Ovdje, na planini
blizu mora, bog mora Posejdon vjenčao se sa smrtni­
com Kleito i začeo deset sinova koji su podijelili

kontinent među sobom u deset kraljevstava. Vođa im
je i zajednički kralj bio najstariji sin, Atlas, koji je dao
ime otoku i moru koje ga je okruživalo.

Prirodni izvori otočnog kontinenta bili su neiscrp­
ni. Rasle su svakojake korisne biljke od kojih se dobi­
vao građevinski materijal, hrana, piće i sastojci za
parfeme. Planine, doline, močvare, rijeke i jezera bile
su pune životinja i riba. Posebice je bilo "vrlo veliko
krdo slonova" - bjelokost je bila vrlo cijenjena u
starom svijetu, kao materijal za izrađivanje luksuznog
namještaja i ukrasa. Metala je bilo u izobilju - ne
samo onih koji su bili znani u Platonovo vrijeme, već
i jedan nepoznati nazvan oreichalkos, za koga se go­
vorilo da je drugi po vrijednosti do zlata. Sve što je
otoku nedostajalo uvozilo se iz kolonija Atlantide
preko mora. Ukratko, kraljevi Atlantide "imali su
takvu količinu bogatstva kakvu nikad prije nisu pos­
jedovali kraljevi i vladari, i malo je vjerojatno da će
je ikad i posjedovati" (Kritija).

Na planini ("akropoli") gdje su se Posejdon i
Kleito vjenčali, kraljevi su izgradili glavni grad
Atlantide 'prekrasan za vidjeti po veličini i ljepoti'.
Posejdon ga je okružio koncentričnim prstenima
zemlje i mora, koji su u početku bile neprobojne
prepreke, jer brodovi i plovidba još nisu bili izmiš­
ljeni. Središnji je otok Posejdon blagoslovio s "dva
nepresušna izvora tople i hladne vode" (Kritija).

Radovi sljedećih kraljeva Atlantide transformirali
su sveti otok u blistavu metropolu. Iskopali su kanal,
dovoljno širok za brod, da bi povezali prstene vode s
morem, gdje su izgradili luku. Kanal je tada pokriven
krovom tako da je put do mora bio ispod zemlje;
preko prstena vode sagrađeni su mostovi koji su spa­
jali središnju akropolu S prstenima zemlje. Obrambeni
zidovi s bedemima sagrađeni su oko svakog prstena, i
bili su načinjeni od tri boje mjesnog kamena: crvene,
crne i bijele. Neke su građevine bile jednostavne, ali
neke su Atlantiđani "sastavili od različitog kamena,
koji se razlikovao po boji da bi godio oku". Glavni
obrambeni zidovi bili su obrubljeni metalom: vanjski
broncom, sljedeći kositrom i unutrašnji, koji je štitio
svetu akropolu, oreichalkosom, "koji je blistao poput
vatre" (Kritija).

Kompleks palače na akropoli Atlantide bio je
zemlja čuda. U središtu, okružen zlatnim zidom, sta­
jao je hram Kleito i Posejdona. Fasada hrama bila je
prekrivena srebrom, a vrh je bio od zlata, dok je krov
bio načinjen od čvrste bjelokosti ukrašene dragocje­
nim metalima. Unutrašnjost su ispunjavali zlatni
kipovi kraljeva i kraljica Atlantide, umanjeni jedino
divovskom skulpturom Posejdona.

U blizini su bile kraljevske palače i vrtovi s broj­
nim bazenima koje se punilo iz dva prirodna izvora -
neki su bili otvoreni, a oni s toplom vodom za zimu,

zatvoreni. Postojali su odvojeni bazeni za kraljeve,
građane i žene. Platon bilježi da su čak i konji imali
svoje zasebne kupke (konj je bio sveta životinja boga
Posejdona).

Na vanjskim krugovima zemlje bili su smješteni
hramovi drugih bogova, još vrtova, barake za kra­
ljevske čuvare, vježbališta, i u vanjskom prstenu, veli­
ka kružna staza za konje. Iza gradskog kompleksa
ležala je ogromna ravnica, iskrižana mrežom kanala
koji su se koristili za natapanje i transport. Ti su
kanali povezivali grad s obližnjim planinama u koji­
ma je bilo "mnogo bogatih naselja seoskog sta­
novništva", livada, potoka i jezera.

To je bio Kraljevski grad i glavni grad Atlantide,
sjedište Atlasovih potomaka. Postojalo je još devet
velikih gradova, od kojih je svaki imao svog kralja.
Deset kraljeva zajednički je vladalo i sastajalo se
svakih nekoliko godina da bi donijelo bitne političke
odluke, iako su se u svim stvarima pokoravali
autoritetu Atlasove dinastije. Njegovi su potomci
također bili ratni vojskovođe, zapovjednici najveće
vojne sile na svijetu. Vojska samog Kraljevskog grada
uključivala je 60000 zapovjednika koji su organizirali
ogromnu prikupljenu vojsku, s 10000 bojnih kola, i
flotu od 1200 trijera. Za usporedbu, najveći poznati
broj bojnih kola imao je stari Egipat, u vrijeme
Ramzesa II., a bilo ih je tek 2500. Svaki atlantski

kočijaš vodio je malu borbenu jedinicu, koju je sači­
njavao jahač (koji je skakao s konja na konja), dva
teško naoružana pješaka, dva strijelca, dva teško
naoružana i dva lako naoružana praćkara, dva kop­
ljanika i četiri mornara.

Upravo je ta moćna, dobro organizirana vojska
omogućila kraljevima Atlantide da prošire svoju moć
preko mora do našega svijeta. Carstvo je doseglo
Mediteran, uključujući sjevernu Afriku do Egipta i
Europu do Tirenije - današnje Toskane u Italiji.

S vremenom se, međutim, narod Atlantide počeo
mijenjati. U dijalogu Kritija Platon opisuje kako su
Atlantiđani izvorno dijelili narav svojih božanskih
predaka: "jer su posjedovali istinski i u svakom smis­
lu veliki duh, koji je sjedinjavao pravičnost i
mudrost". Čak ih ni njihovo fanatstično bogatstvo nije
iskvarilo: "Prezirali su sve osim vrline ... ne misleći
o posjedovanju zlata ili drugih svojina, koje su im se
činile samo kao teret." Ali božanski dio njihove
prirode s vremenom je degenerirao, te su konačno bili
zatrovani pohlepom i zavišću. Zeus, vrhovnik bogo­
va, odlučio je njihovu civilizaciju uništiti, kažnjava­
jući ih za njihovu pohlepu.

Atlantiđani, tada već gospodari više od polovice
Sredozemlja, odlučili su da bi Grčku, Egipat te pre­
ostale slobodne zemlje trebalo porobiti. Prešli su u
naš svijet s ogromnom vojskom, ali nisu izvojevali

pobjedu na brzinu. Atenjani nisu bili ni približno
bogati kao Atlantiđani i vodili su jednostavan
društveni život. Slobodni građani ponosnoga grada-
-države, poveli su raznoliku vojsku Grka i barbara
(ne-Grka) protiv osvajača i s uspjehom ih porazili
usprkos brojnim izdajama saveznika. Pobijedili su
Atlantiđane i oslobodili Europu. Odmah potom su
podignuli spomenik da obilježe veliki pothvat.

Što se kasnije događalo, poznato je s puno manje
detalja. Platonov glavni dijalog o Atlantidi, Kritija, je
ostao nedovršenim, pa je naracija iznenada prekinuta.
No, iz kratkog sažetka koji Platon donosi u tekstu
Timej saznajemo kraj. Zeusova prvotna namjera bila
je preobrazba Atlantide na način da ponizi njegove
građane - "da bi postali skrušenijima i boljima"
(Kritija). Očigledno je Zeusov plan trebao biti
dovršen porazom Atlantide u ratu protiv relativno
malene države Atene. Mi, na žalost, možemo samo
pretpostaviti da se Atlantiđani nisu na koncu pokorili,
pa je Zeus na njima iskalio svoj bijes i u potpunosti
uništio njihovu civilizaciju.

"Zemlju su potresli snažni potresi i potopi, i
potom je, u jednome groznom danu i jednoj užasnoj
noći otok Atlantida ... nestao u morskim dubinama. I
iz toga je razloga more u tom području nepristupačno
i neprohodno, jer se na putu nalaze velike mase mulja
i blata; a to je zato što je otok potonuo" (Timej).

Atlantiđani nisu bili jedine žrtve. Tijekom istog katas­
trofalnog događaja, zemlja se otvorila i progutala
cijelu atensku vojsku. Ovaj strahoviti događaj zbio se,
prema Platonu, oko 9600. prije Krista, po njemu
tisuću godina prije početka egipatske civilizacije.

'ISTINITA PRIČA'?

U Platonovom opisu događaja nema letećih stro­
jeva niti svećenika s okultnim moćima, ali fantastični
elementi kvalificiraju tekstove kao jednu od najstari­
jih svjetskih znanstveno-fantastičnih priča. Prven­
stveno se to odnosi na ogromne dimenzije kojima je
oslikana stara civilizacija. Hram u Kraljevskom gradu
bio je tri puta veći od Partenona u Ateni, dok je kip
Posejdona unutra, koji je gotovo doticao krov, mogao
biti visok oko 90 metara. Ovaj kolos, prema Platonu,
bio je napravljen od čistog zlata.

Upravo je ta nevjerojatna veličina, naročito u ter­
minima zemljopisa i kronologije, ono što priču čini
toliko nevjerojatnom. Koncept visoko razvijene civi­
lizacije koja je postojala prije više od 11000 godina
oduzima dah. Premda su neka društva, posebice ona
najranija poljoprivredna na Bliskom istoku, bila rela­
tivno razvijena do 9000. prije Krista, primjer Britanije
je puno tipičniji. U to su vrijeme stanovnici britan­
skog otočja još uvijek bili u pred-poljoprivrednom
dobu: nisu imali lončarstva, i lovili su ribu, te se
koristili alatima napravljenim od kremena, drveta i
biljnih vlakana. Uistinu, kameno doba službeno nije
završilo u Britaniji do otprilike 2500. prije Krista. I
što onda učiniti s prijedlogom da je gotovo svjetsko

carstvo - puno čudesnih gradova, sa sofisticiranom
poljoprivedom, složenim sustavima za navodnjava­
nje, kanalima, mostovima, tunelima za brodove,
hramovima, flotom, čak i metalom obloženim zgra­
dama - moglo postojati oko 9600. prije Krista?

Naravno, takve reakcije temeljene su na moder­
nim shvaćanjima. Platonova publika ne bi imala pred­
nosti - ili ograničenja, ovisno o gledištu - našega
arheološkog i geološkog znanja. A i oni bi vjerojatno
doživjeli njegovu priču o Atlantidi barem kao neo­
bičnu. Grci su, na posljetku, imali svoje vlastite ideje
0 geologiji i povijesti.

Premda su Grci živjeli u prilično nestabilnom
okolišu - egejska osnova jedna je od regija svijeta
koje su geološke najaktivnije - šteta koju su im nani­
jeli vjetar, valovi, potresi i vulkani je bilo prilično
malo. Bili su navikli na ideju da bi potres mogao
uništiti cijelu obalu, razrušiti grad ili čak razoriti
cijelu pokrajinu.

Također su imali legende (vrlo slične onoj o bib­
lijskom Noi) da je cijela Grčka u dalekoj prošlosti
potonula zbog velikih poplava. Ali atlantski kontinent
koji je Platon opisivao bio bi stotine puta veći od
Grčke. Zamisao o takvoj ogromnoj površini koja
odjednom biva uništena sigurno bi uzdrmala pov­
jerenje njegove publike.

Što se tiče vremenske ljestvice Platonove priče,
Grci su iskreno priznavali da je njihova kultura vrlo
mlada. Poštovali su uznositu starost velikih civiliza­
cija na Bliskom istoku: Fenikije, Babilona, Asirije, a
naročito Egipta. Za stare Grke Egipat je bio široko
prihvaćen kao najstarija civilizacija na svijetu (uz
moguću iznimku kraljevstva Frigije u Turskoj).
Pripisivali su Egipćanima otkriće pisanja, astronomi­
je, geometrije, filozofije, većinu umjetnosti i obrta, pa
čak i prvo poznavanje bogova. Grčki povjesničar
Herodot pisao je da su imena većine glavnih bogova
došla iz Egipta. I kad je Platon iznio da je velika,
nepoznata civilizacija postojala tisuću godina prije
egipatskih bogova, uši bi se naćulile i ironični bi se
osmijesi raširili po učenim licima.

Ovo nije hipotetski scenarij. Velik broj grčkih
filozofa i povjesničara nakon Platona ravnodušno je
odbijao vjerovati u njegovu priču o Atlantidi. Bila je,
sve u svemu, previše nategnuta. Aristotel, bivši
Platonov učenik, najviše ju je od svih prezirao.
Usporedio je Atlantidu sa zidom za kojeg je Homer
rekao da su ga izgradili ahejski Grci kad su napali
Troju. Nitko ga nije vidio, ali je Homer rekao da ga je
odnio val nakon što je grad zauzet. O Atlantidi je
Aristotel slično progovorio: "Njegov stvoritelj je
učinio da nestane, isto kao što je i Pjesnik (Homer)
učinio sa zidom Ahejaca." Kriticizam je bio oštar.
Platon nije imao materijalnih dokaza kojima bi

podupro svoju priču, i bilo je malo vjerojatno da će ih
ikada i imati. Da je Aristotel pisao u današnje vrijeme
možda bi rekao da je Platon proizveo hipotezu koja se
ne može ni potvrditi ni osporiti, i da bi zataškao neu­
godnu situaciju zbog nevjerojatne čudovišnosti koju
je stvorio, zameo ju je pod more jednim potezom
pera.

No Platon je uvidio moguće prigovore. Priča se
čini nevjerojatnom i on je otvoreno priznao da "izgle­
da čudnom" (atopos, doslovnije "neumjesna"). Una­
toč tome, Platon je - kroz usta Kritije i Sokrata - inzi-
stirao da je priča bila "potpuno istinita" i "nije fan­
tastika, već istinita priča" (Timej) i otišao ponešto u
duljinu da bi naglasio vjerodostojnost porijekla priče.
Njegov je izvor, tvrdio je, bio nitko drugi do Solon,
poznati atenski političar, filozof i trgovac iz šestog
stoljeća prije Krista.

Solon je bio jedan od "sedam mudraca" grčke
tradicije, poznat po svojoj ljubavi prema istini kao i
po svojoj pravednosti i mudrosti. Jednom je preko-
ravao dramatičara Tespisa zato što je u svoje drame
uvrštavao, po njegovom mišljenju "laži". Tespis je
odgovorio da su takve izmišljotine dopuštene na
pozornici. Udarivši zemlju svojim štapom, Solon je
uzviknuo: "Da, ali ako si dopustimo da cijenimo i
poštujemo izmišljotine poput ovih, sljedeći put ćemo
ih naći u ozbiljim stvarima." Pripisati informaciju

Solonu bio bi starogrčki ekvivalent Amerikanca
dvadesetog stoljeća koji navodi Lincolna kao izvor.

Solon je, prema Platonu, namjeravao skladati
epsku pjesmu o Atlantidi. Nikada nije dovršena, ali su
neki stihovi preživjeli i prenijeti zajedno s pričom
kroz porodicu Kritije, koji je bio Solonov rođak kao i
Platon. Kritijevom pradjedu Dropidu Solon je prvi put
pričao o Atlantidi. Dropid ju je ispričao svom sinu
Kritiji, od kojega je jedan njegov prijatelj zatražio da
potvrdi tvrdnju kako je Solon imao temu koja ga je
mogla učiniti najvećim od svih pjesnika, da ju je
shvatio ozbiljno. Stariji Kritija primjereno je objasnio
"što je Solon ispričao i kako, i tko su bili pripovjedači
koje se moglo pozvati na njenu istinitost" (Timej). Tu
je interpretaciju mlađi Kritija, koji je tada bio prisu­
tan, zapamtio i ispričao je da bi zabavio Sokrata i nje­
gove prijatelje, a zapisao ju je Platon.

Prema Kritiji, Solon je naišao na priču o Atlantidi
na svom putu u Egipat. Bilo je to oko 565. prije
Krista, u ranoj vladavini kralja Amasisa. Amasis se
jako divio Grcima i Solona su lijepo primili u Saisu,
sjedištu kralja iz 26. dinastije. Tamo je napravio ono
što bi učinio svaki mudrac koji poštuje samoga sebe -
posjetio je hram i razgovarao s lokalnim svećenicima.
Solona je posebno zanimalo što znaju o davnoj
prošlosti (archaeotata, doslovno "najstarijim stvari­
ma"), i, da bi počeo s temom, ispričao je uobičajenu

grčku predaju o davnim vremenima. Pričao je
svećenicima o Foroneju, za koga su neki Grci mislili
da je bio prvi kralj, i o njegovoj ženi, arogantnoj
Niobe. Zatim je Solon ispričao grčku legendu o
velikom potopu, kojeg je Deukalion preživio sagra-
divši veliki sanduk. Poslije potopa, Deukalion i nje­
gova žena Pira ponovo su napučili zemlju: svi Grci su
tvrdili da potječu od njih. Solon im je tada ponudio
nekoliko procjena datuma tih događaja, nabrajujući
generacije da bi utvrdio koliko je vremena prošlo.

Najuobičajenija starogrčka procjena vremena kad
je živio Deukalion je oko 1500. prije Krista, i budući
da je genealogija sačuvana grčkom predajom prilično
konzistentna, možemo sigurno pretpostaviti da je bro­
jeve po tom redoslijedu Solon ponosno ponudio kao
datume najranijih događaja za koje su Grci tvrdili da
ih se sjećaju.

Prema Kritiji, Solonovi pokušaji da impresionira
svećenike svojim poznavanjem davnine bili su prim­
ljeni prilično ravnodušno. Jedan od vrhovnih svećeni­
ka odgovorio mu je: "O, Solone, Solone, vi Grci ste
svi djeca, i nema ni jednoga starca među vama."
Solon, izgubljenog samopouzdanja, upitao je što je s
tim htio reći i svećenik mu je odgovorio "da ste svi vi
mladi u umu; nema ni jednoga starog mišljenja koje
vam je dala stara predaja, niti jedne znanosti koja je
sijeda od starosti". Dajući Solonu do znanja gdje mu

je mjesto, svećenik mu je nastavio pričati zašto on
misli da Grci imaju najsiromašnije sjećanje na svoju
vlastitu prošlost i kako Egipćani, za usporedbu, imaju
bilješke koje sežu u daleko ranija vremena (Timej).

Svećenik je objasnio Solonu da ponekad, nakon
ogromnih intervala vremena, zvijezde mijenjaju svoju
putanju na nebu i uzrokuju razaranja vatrom i vodom
na Zemlji. Ove periodične katastrofe su zatrle najsta­
rije stanovnike Grčke, sve ostale, osim Egipćana, koji
su preživjeli zbog njihove posebne klime. Svećenik je
tvrdio, budući da u Egiptu ne pada kiša (iako povre­
meno pada), poplave s neba im nisu naškodile, a za
vrijeme velike vatre, Nil je narastao i davao ljudima
mogućnost da se rashlade. Tako su, svećenik je rekao,
Egipćani uspjeli sačuvati bilješke o svjetskim događa­
jima od najranijeg vremena, bilješke koje su čuvali u
arhivima u hramu. Međutim, što se tiče Grčke, svaki
put kad su njezini stanovnici izumili pismo i počeli
stvarati bilješke, poplave bi ih sve uništile, ostavlja­
jući tek nekolicinu preživjelih da ponovo stvori civi­
lizaciju ni iz čega. Tek su imena nekoliko kraljeva
bila zapamćena.

Svećenik je nastavio dalje sa zapanjujućim tvrd­
njama. Imao je detaljno znanje o rasi Atenjana koji su
postojali 9000 godina prije, o kojoj Solon i njegovi
suvremenici nisu znali gotovo ništa. Svećenik je
rekao da su ti stari Atenjani imali "najbolji ustav od

svih o kojima govori predaja, pod kapom nebeskom".
Zaista, svećenik je ponosno dodao, zakoni i društvena
organizacija prvih Atenjana vrlo su nalikovali onima
u samome starom Egiptu (Timej).

Ovi čudesni pra-Atenjani su važan, ali često zane­
marivan dio Platonove priče. Upravo je njihovo ne­
stajanje najvažniji čimbenik u priči. Kao što je prvo­
bitno spomenuto, pretpostavljeno je da je cijelu aten­
sku vojsku progutao potres iste noći kad je potonula
Atlantida, dok je njihovu zemlju uništila poplava.
Vjerojatno su još uvijek bili u ratu s Atlantiđanima,
jer se čini da je to bila poplava koja je uništila njihovu
rodnu zemlju, Atiku. Ovaj je potop bio najveći koja je
Atika ikad pretrpjela. Potapanje je bilo tako snažno da
se oblik Akropole promijenio preko noći (Kritija).

Iako to nije izričito spomenuto u preživjelim
dijelovima Platonove priče o Atlantidi, jasno je da je
gotovo cijela rasa prapovijesnih Atenjana nestala u
ovim katastrofama; saitski svećenik spomenuo je
"nešto malo potomaka ili njihovih ostataka koji su
preživjeli" (Timej). Postupno je Atika bila naselja­
vana, ali novi Atenjani nisu otkrili umjetnost pisanja
još mnogo generacija. Tako su, svećenik je objasnio
Solonu, Atenjani zaboravili svoju prošlost i naravno,
nisu znali za svoje slavne pothvate i pobjede nad
Atlantiđanima. U Egiptu je bilo drukčije. Svećenik je
tvrdio: "Što god se desilo ili u tvojoj državi ili u našoj,

ili u bilo kojem dijelu o kojemu nešto znamo - ako je
bilo ikakvih djela koja su bila plemenita ili velika ili
na bilo koji način izuzetna, sva su ih zapisali naši stari
i sačuvana su u našim hramovima" (Timej).

Ovo je, prema Platonovom shvaćanju, bilo vrhun­
ski autoritet za postojanje Atlantide. Po njegovom
vlastitom priznanju, priča je proputovala izuzetno dug
put: sjećanje na rat između dvije prapovijesne civi­
lizacije (Atenjana i Atlantiđana) bilo je zapisano u
Egiptu, gdje je sačuvana tijekom nekoliko tisućljeća.
Otprilike 565. prije Krista, egipatski su svećenici dali
sažetak tih bilježaka Solonu. Priča je tada prešla od
Solona do Kritije Starijeg, od Kritije Starijeg do
Kritije Mlađeg, i, oko 400. pr. Kr., do Platona. Platon
ju je uključio u dva od njegovih posljednjih radova,
Timej a i Kritiju, koji su napisani negdje između 360.
i 350. pr. Kr.

Lanac predaje, ovako dug, nije nevjerojatan -
barem što se tiče veza na grčkoj strani. Nema razloga
za sumnju da Solon nije posjetio Egipat, kao što se ne
opovrgava činjenica da je bio uvaženi pjesnik. Brojni
fragmenti njegovih djela su preživjeli. Ideja da bi
prikupljao materijale na svojim putovanjima za neki
budući projekt je jasna. Isto tako tvrdnja da se priču
iza Solonove pjesme prenosilo u porodici Kritija je
prihvatljiva s obzirom da su Solon i Platon uistinu pri­
padali toj atenskoj obitelji. Broj generacija u predaji s

koljena na koljeno od Solona do Platona također je
čine kronološki mogućom.

Uzevši u obzir sve te čimbenike, prima facie
slučajnost da je Platon mogao naletjeti na priču koju
je Solon donio iz Egipta ne čini se nemogućom.
Platon se namučio da bi točno prenio okolnosti preda­
je te priče naročito s obzirom na Kritijinu ulogu. On
je čuo priču od svoga djeda kad je imao deset godina
i u vrijeme kad je to ispričao Platonovim prijateljima
bio je već prilično star čovjek. Ipak, kao što je i sam
Kritija spomenuo, stariji se ljudi često mogu sjetiti
događaja i priča iz njihove mladosti puno bolje nego
što se mogu sjetiti onoga što se dogodilo nedavno.

Prije nego što je ispričao priču "proveo je cijelu
noć uvježbavajući svoj um tako da bi je se mogao
jasno sjetiti" (Timej). I, također, kao aide memorie
mogao se poslužiti bilješkama koje je Solon ostavio u
porodici. "Solon, koji je namjeravao iskoristiti priču
za svoju pjesmu, ušao je u istraživanje značenja
imena i otkrio da su ih rani Egipćani preveli u svoj
vlastiti jezik te je nekoliko imena ponovo preveo na
grčki. Moj pra-pradjed Dropid imao je originalne bi­
lješke koje još uvijek posjedujem i koje sam pažljivo
proučavao dok sam bio dijete" (Kritija).

I Z G U B L J E N E CIVILIZACIJE

Usprkos nekih opovrgavajućih tvrdnji, u
Platonovom iskazu o predaji priče o Atlantidi nema
unutrašnjih nedosljednosti. Zapravo, priča je impre­
sivna zbog svoje ujednačenosti i zbog izvanredne
brige kojom je Platon istkao podlogu. Skeptici bi
međutim mogli reći da ima previše nebitnih detalja i
praznih riječi da bi se postigla umjetnička vjerodos­
tojnost jedne apsurdne, neuvjerljive i nategnute priče.
To je sasvim prirodna sumnja, uzevši u obzir o čemu
je riječ. Platon je tvrdio da ima ništa manje nego tajni
ključ za najraniju povijest svijeta.

Pitanje vjerodostojnosti nije jednoznačno. Ipak,
ideja da je pripovijest izmislio zajedno s uvaženim
izvorima s kojima ju je prikladno povezao čini se
malo nerazumnom. Kritija mlađi je očigledno bio živ
oko 400. g. pr. Kr. kada je Platon sve to ispričao svo­
jim prijateljima, Sokratu, Timeju i Hermokratu. Do
vremena kad je Platon zapisao svoju priču, Kritija i
Sokrat su već sigurno bili mrtvi, ali prijatelji tog
društva čini se da su bili živi. Je li Platon imao toliko
smjelosti da Kritiji pripiše takve fantastične tvrdnje
kada je, vrlo vjerojatno, bilo još uvijek živih misli­
laca koji bi ga mogli uhvatiti u laži? Isto tako ideja da
bi Platon upleo tako cijenjenu i poznatu osobu poput

mudraca Solona u skandaloznu zbrku, čini se vrlo
malo vjerojatnom. Platonove porodične veze s
Kritijom i Solonom takav bi postupak učinile potpuno
sramotnim. Procjenjujući čak i iz iznesenih tvrdnji u
Timeju i Kritiji, činjenica da bi Platon htio izvesti
toliku prijevaru čini se prilično nategnutim. Postoje
zapisi da je posjedovao veliko umijeće u korištenju
već postojećih materijala za ilustriranje svojih filo­
zofskih rasprava, a nije se niti u jednom slučaju
pokazalo da se oslanjao na potpunu izmišljotinu.

Kada se sve to uzme u obzir, zaključuje se kako je
Platon bio iskren kada je iznio priču o Atlantidi za
svoje buduće čitatelje. Naravno, to otvara novi niz
pitanja. Da li je nasjeo Kritiji koji je iz nekog razloga
- zbog senilnosti - izmaštao Atlantidu? Ili je Solon,
bez obzira na svoju reputaciju istinoljubivog čovjeka,
priču izmislio? Isti se argumenti mogu koristiti u nji­
hovu obranu kao i u Platonovu: da li bi ti mudri i cije­
njeni ljudi ugrozili svoju reputaciju zbog jedne,
nazovimo je, umne igre? Svi su oni mogli biti iskreni,
naravno, ali ih je zavelo nešto što su smislili egipat­
ski svećenici. Ili su svi oni igrali svoju malu ulogu
dodajući priči detalje kako su je prenosili?

Najbrže rješenje cijele stvari bilo bi kad bi se
našao dokaz postojanja Atlantide. Uzimajući u obzir
procijenjenu istinitost koja leži iza Platonove priče,
mnogi su mislili kako je najbolje da povjeruju