- Ama, ko si bre ti?!- dreknu Aleksa, na šta se čiča uozbilji. - Zovu me Kreator. A tvoj otac mi je drpio najdragoceniju stvar koju sam ikada posedovao i 300 franaka pride one noći kad sam se mrtav pijan valjao pod mostom Mirabo kraj Sene. - Budalo! Ja nemam oca! Ja sam superklon! - dreknu Aleksa. - Tata ti je budala. Govorim o tvom pravom ocu, biološkom, onom ko je začeo Aleksu Lakića sa čije su guzice uzete ćelije od kojih si napravljen. Junior me je pokrao. - Junior? On je živeo pre trista godina. Šta to pokušavaš da dokažeš? - Kažem da mi je Junior ukrao ono što nazivate Prostorno Vremenskim Adapterom i izmislio gomilu budalaština o nekakvoj paukovoj mreži kako bi objasnio nešto što nije razumevao. Junior me je oštetio, a ti ima da mi se odužiš! - Ama... Čekaj malo... Tvrdiš da PVA nije Juniorov pronalazak nego TVOJ? - Nije baš tako, ali da... Junior nije napravio PVA, niti mu je to pravi naziv. Ukrao ga je od mene, ali ja nisam inžinjer, pa ni sam ne znam tačno kako vražja spravica funkcioniše. Kao što ti rekoh, ja sam Kreator, nešto što vi ovde zovete majstorom ili zanatlijom. PVA je običan alat, nešto poput mistrije. - Stani! Šta si tačno izgradio? Mislim... S tom “mistrijom”? - Pa ovaj svet, brate. Ovaj svet i sve njegove senke. I sve vas zajedno s njime. - A? Ti tvrdiš da si Bog? Glavom i bradom? - Mda... I tako su me zvali... I Odin i Alah i Višnu... Perun... Jahve... Ali to nije moje ime. - A šta jeste tvoje ime?- promrmlja Aleksa posle izvesne pauze. - Prekomplikovano je za vašu vrstu da ga izgovori, ali u prevodu znači ono što sam ti rekao. Kreator. A sad dosta pitanja. Slomih se jureći za tobom i
tvojim ljudima popravljajući sve što ste zajebali po vremenskoj osi. Dosta ste se igrali! Smučili su mi se vaši ratovi, civilizacija i neoliberalizam. Bolje bi mi bilo da vas nisam ni stvorio!- ražesti se dedica. -Ček' malo... Smučili smo ti se? Pa ako si nas stvorio, šta te sprečava da nas istrebiš? Matori uzdahnu, pa potegnu iz čokanjčeta i pogleda Aleksu u oči. - Pravite mnogo dobru rakiju.- reče, pa nastavi: - Slušaj klinac. Nisi ti kriv što si poverovao u Juniorova sranja, ali ti si jedini koji može počistiti ovaj nered. Nije ti ćaća bio glup. Kopirao je uređaj, prilagodio ga svojoj genetskoj strukturi, otkrio govor mislima... Ali, nije to sprava za vašu vrstu. Niste dosegli nivo koji je može kontrolisati. - Zašto bih ti verovao? Mislim, kako da znam da nisi izlapeli dopelgenger koji pijan svašta lupeta?- pribere se najzad Aleksa. - Kako? Pa ovako, na primer?- reče čiča pa podiže ruku. Aleksa je najednom ležao u krevetu sa Anom. - Toliko te volim, želim... Zaboga, čoveče, voli me - glas joj je bio sanjiv i mazan. Aleksa se prenu. Vremensko putovanje! Kako? Nije bilo ni adaptera ni suspenzora trzaja! Ali sad je tu sa ženom koju je tražio. Pogleda je i prepusti se trenutku. - Znaš šta je najlepše na tebi? - upita, na šta ga Ana začuđeno pogleda. -- Imaš prelepe oči - dovrši misao. - Znam - nasmeši se Ana. Aleksu za trenutak pomete ta samouverenost. - Kako god. Zaljubio sam se u njih. - Ti si mi najveći izazov - nasmeja se najzad Ana i pribi se uz njega. Dođavola! Ovo nije prostor vreme! Može da oseti dodir! Anino telo je bilo čvrsto i toplo. - Jesam li? - propenta Aleksa, dok ga je ona prigrlila i počela maziti prstima mekanim poput pamuka. Prebacio joj je ruke niz leđa, a ona mu spusti poljubac iza uha. Dah joj beše vreo i izluđivala ga je, pa zaboravi sve što ga je mučilo potpuno joj se prepusti. Ona mu stade ljubiti vrat, klizeći prema prsima, ali najuzbudljiviji Anin dodir bilo je nežno milovanje Aleksinih prepona. On je odgurnu i poljubi u stopalo, pa nastavi da je ljubi sve više uz nogu, preko lista, pa ispod kolena, uz butinu, posle čega mu jezik kliznu po
pregibu na spoju noge i boka. Potom nastavi lagano da je ljubi naviše, uz stomak. - Želim teee! - vrisnu Ana, a onda svega nestade i ponovo je gledao u starčeve vodnjikave oči. Đubre matoro ga je vratilo kad je postajalo najlepše. - Kako... Kako si to izveo?- nesigurno će Aleksa. Bilo mu je potpuno jasno da to nije nikakav ćiribu ćiriba. Matori je plovio po prostor vremenu kako god bi mu se prohtelo. - Rekoh ti da još uvek niste dorasli korišćenju anghjur.... Ma... Ionako nećeš razumeti... Ne umete da koristite PVA. Ovako izgleda pravo putovanje.- nasmeši se čiča - I to nije sve. Mogu da fiksiram taj trenutak i razvijem ga u pravcu koji želim. - Pa, jebem li mu sunce, zašto to nisi dosad učinio? Zabavlja te da gledaš kako patimo?- planu Aleksa, najednom se osetivši povređenim. - Pokušavam, klinac, pokušavam... Ali kadgod trasiram put ljubavi dođete ti i tvoji jebivetri i sve zaserete. Vi volite da patite... Ili jednostavno ne razumete da se ne možete igrati po vremenskoj osi kako vam se ćefne... Nisam baš siguran šta je u pitanju.- zamišljeno odgovori starac. - Šta ti u stvari hoćeš od mene? - upita i dedicin osmeh postade širi. - Reći ću ti klinac, ali prvo da ti kažem šta ćeš dobiti ako posao odradiš kako valja. Svidelo ti se mesto na kome si bio? - Da - propenta Aleksa. Svidelo? To je jedino mesto na kome je ikada želeo da bude. - Slušaj me sad dobro. To je bliska budućnost, ali se neće dobro završiti ukoliko nastavite sa sranjima po vremenskoj osi. Ako me poslušaš, srediću da vas dvoje ostarite zajedno. U svim mogućim budućnostima do sada ste stradali, a stvoreni ste jedno za drugo. To ti nudim. - A šta je cena?- oprezno upita Aleksa.
- Hoću da uništiš svih trinaest VPA kao i sve nacrte i planove koji postoje. Daću ti tačne lokacije gde se kriju - odvrati matori kao da priča o nedeljnom šopingu. - Trinaest? Koliko ja znam ima ih dvanaest. - odvrati Aleksa. - Kamo sreće da ih je samo toliko. Njih će uskoro zbrisati Zakavkaški nuklearni udari. - A? Kakvi nuklearni udari?- zaprepasti se Aleksa. Matori ga odmeri, pa se nasmeja. - Pojma ti nemaš klinac. Tvoja draga je upravo na putu da izazove građanski rat. Trinaesti VPA je kod nje. Vidi, bez ikakvog odlaganja moraš krenuti u Lakiće da zaustaviš malu besnulju i otmeš joj taj VPA. U njenim rukama je ubistven. Kad to odradiš. moraš se vratiti u Belland i zatrti svaki pomen na VPA. Zar je to tako teško razumeti? - izdeklamova čiča. - Nije teško razumeti, ali je teško uraditi... - započe Aleksa, ali ga matori prekide: - Imaš prolaz u sve ustanove MDO. Ako neko može da onesposobi vremenska sranja, onda si to ti. Prestani da se prepireš i uradi kako sam ti rekao! - Uništiću jedan ili dva, a onda će MDO shvatiti šta se dešava. Imaš li ikakvu predstavu koju će silu upotrebiti da zaštite svoju imovinu? Armiju, policajce, superklonove! Neću preći ni metar i biću mrtav!- pobuni se Aleksa. - To li te brine? - nasmeja se starac - Ne sekiraj se brate. Za njih će se pobrinuti Gavrilo i Mihailo. Aleksa podiže pogled i ugleda dvojicu mrguda odevene u suknjice, sandale i neki vid grudnih borbenih oklopa. Bog te jebo, odakle li su se ovi stvorili?! Nosili su nekakva dugačka sečiva nalik svetlosnim mačevima i... Je li to neki borbeni implant?... Imali su krila... - Dva čoveka? Misliš da će dva čoveka zaustaviti Armiju Republike?!- jedva izusti. Čiča poče da se cereka i sav je zasuzio kad najzad uspe da se
obuzda. - Čoveka? O čemu ti to? Ovo nisu pripadnici tvoje vrste, idiote. Ovo su galaktički komandosi. Mislim da ste ih zvali arhanđelima. Nema sile koja će im odoleti. Aleksa se najzad spusti u stolicu nasuprot neobičnog svata. Možda ta ponuda i nije tako loša... Samo... Došlo je vreme za pogađanje i cenjkanje.
PAVLE TEOFILOVIĆ TRI NIJANSE - ZELENO Stevan Šarčević spada u one autore fantastike koji vole da se poigravaju zamišljanjem alternativnih budućnosti. Toga su svedoci svi koji su čitali njegove predhodne romane: “Sam ispod šljive”, “Dan posle kraja” itd. Logičan nastavak bio bi i poslednji roman tog serijala “Šejtanove senke”. Novina u pomenutom delu je što se pisac poigrao i onom, ne baš retko pominjanom varijantom mogućeg futurizma po kojoj su gotovo ceo kontinent preuzeli radikalni islamisti. Na prvi pogled to izgleda nemoguće, a da li je? I Iran je nekad bio poprilično moderna država koja je obećavala. Bake su nosile šarene i kratke suknje, za razliku od njihovih unuka koje ne smeju bez zara. Šarčević razrađuje opciju u kojoj demokratija i ljudska prava maksimalno degradiraju, što se nekoliko puta tokom istorije i dešavalo. Stari kontinent trenutno je u ideologiji tolerancije, poštovanja multi kulturalnih razlika. Mnoge države primaju na desetine hiljada stanovnika iz trećeg sveta prvenstveno razmišljajući da im je potrebna radna snaga. Na pitanje kako će se broj tolikih migranata odraziti na promenu kulture, mnogi zapadnjački režimi odgovaraju da će se novajlije ako ne pre, a onda kasnije, u drugij ili trećoj generaciji, prilagoditi sredini u koju su došli i asimilizovati u nju. Autor “Šejtanovih senki” pak obrađuje suprotan scenario. Onaj po kome se novajlije nisu prilagođavale već su rešile da prostor u koji su stigli prilagode sebi. Uz izuzetak Rusije koja u toj realnosti povraća formu carevine i Tevtonske Unije koju čine Nemačka sa skandinavskim zemljama, ostatak kontinenta ili spada u proširenu Tursku Imperiju ili u Zapadni Kalifat sa sedištem u
Parizu. Da bi se nove muslimanske tvorevine obezbedile od revanšizma hrišćana koji žive u odeljenim četvrtima, režimi su počeli da forsiraju upravo one najtvrdje islamske struje. Konstanta koje se Stevan Šarčević drži i njegov lični potpis je da stvarnost koju je zamislio ne umiva. Kao i u predhodnim delima, on se odlučio da ogoli čak i najniže porive ljudskih bića, a ljudi kao ljudi, uglavnom su najsuroviji kad dobiju veliku moć ili vlast nad drugima. Moćnici se u tom slučaju retko libe od seksualnog iživljavanja i nad onima koji ih ne žele. Sve uz primese sadizma. Ako neko preti da relativizuje ili ugrozi nečiju moć, ne preza se od nanošenja najstrašnijih bolova. Najsvetliji junaci, oni u kojima ljudskosti ipak ima, su Aleksa i Ana. Oni kao glavni junaci (ne samo ovog romana) imaju i neke više ideje i ciljeve, a nalik superherojima poseduju i određene moći. Veštom metodom detektivske indukcije pisac nam postepeno otkriva ko su u stvari njih dvoje i iza čega stoje. Aleksa deluje kao pasivniji, ali obazriviji dok je Ana koordinator većine akcija. Roman ne samo da ruši tabue braka, biseksualnosti (oba glavna junaka su biseksualna) već i tabu incesta jer iza velike moći koje imaju oboje stoji to da ovaj zaljubljeni i seksualni par čine brat i sestra i to blizanci. Od majke velike čarobnice. Neke od ideja koje nam se nameću dok čitamo su i te da su religije zlo, da guše svaku ljudsku slobodu i individualnost. Zato će, kad dobiju moć putovanja kroz vreme, glavni likovi iskoristiti hod po vremensko-prostojnoj osi i unište zametke svih religija u prošlosti. Ipak, kada vidimo varijantu i bez religija, (što i danas možemo primetiti u smislu da ateistička Severna Koreja nema nimalo manju diktaturu ni kršenje ljudskih prava od teokratskih zemalja), shvatamo da čovek može da bude surov u svim varijantama bitisanja i da će moćnici uvek naći izgovor da muče običan puk ako to žele i da se surovo razračunavaju sa neistomišljenicima ma šta oni predstavljali. Uprkos sličnostima Alekse i Ane, čini se da sam kreator svemira koga će Aleksa sresti na kraju, a koji odbija da se nazove bogom, imati više
poverenja njega nego u Anu sklonu akcijama pa se čini da će roman imati i nastavak i to takav da će on Aleksa biti razumniji lik na bitnijem zadatku. Da je roman obavljen u Americi i umiven od previše horora, perverzija i tabua, lako bi mogao biti filmovan i uvršten u još jednu storiju o superherojima. Ipak autor bira da je autentičan, pa surove ljudske psihe često daleko gore od divljih zveri, ne želi da prebojava u ružičaste nijanse i time zaliči na more sličnih knjiških ili filsmkih dela. I oni koji ne vole šokove u tolikoj dozi, morali bi da priznaju da je Stevan Šarčević redak maher u osmišljavanju istih, a majstorstvo mu ne manjka i u kreiranju odličnih prideva, bogatih poredjenja i metafora i sklapanju dinamičnih i vrcavih dijaloga.
Tihomir Tika Jovanović ŠEJTANOVE SENKE Roman Šejtanove senke je peti u nizu romana koje je Šarčević u saradnji sa Lazarom Janićem započeo knjigom Kuća obrasla bršljanom, a posle koje slede nastavci: Veštičije ludilo, Sam ispod šljive i Dan posle kraja. Ovaj roman spada u kategoriju SF romana i to mešavini takozvane tvrde Naučne fantastike i antiutopije. Radnja je smeštena u ne tako daleku (2077 godina) i ne tako veselu budućnost. Priča deluje donekle i mračno proročki ako se uzmu u obzir dešavanja na međunarodnoj sceni, sa talasom izbeglica iz islamskih zemalja u Evropu. Evropa kakvu je sada znamo više ne postoji. Nije u pitanju raspad Evropske unije, niti vraćanje onoj podeli iz hladnoratovskog perioda. Veliki deo Evrope je postao deo turske imperije. Francuska i jugozapadna Evropa su deo Zapadnog kalifata. Slobodni delovi Evrope su Ruska carevina i Teutonska unija, koja obuhvata Nemačku i par okolnih zemalja. Srbija je deo Turske Imperije a dobar deo priče odvija se u Beogradu koji je dobio islammizirano ime, Dar al Džihad. To je grad sa preko pet miliona stanovnika i koji se prostire na preko 15.000 kvadratnih kilometara. Stevan Šarčević vešto vodi priču a verodostojnost toj vladavini Turaka daje pravovremenim i odmerenim korišćenjem turcizama, kao i opisom garderobe, običaja i gradova. Pariz je postao muslimanski grad sa posebnom četvrti za hrišćane, u kojoj oni nastavljaju da žive po svojim pravilima mada su i dalje u nekoj vrsti ropsstva. Crkva Notr Dam je doživela sudbinu Aje Sofije i postala je džamija. Ajfelov toranj je srušen i na njegovom mestu podignuta velika džamija. U Kalifatu vladaju posebni zakoni koji dozvoljavaju ropstvo, mučenje nevernika i bludnica, veoma slično šerijatskim zakonima. Zaplet romana je potraga za sistemom za navođenje balističkog projektila Alahova oštrica – AO 732 i Prostorno vremenskog adaptera (PVA). PVA je posebno bitan jer se uz pomoć njega može ostvariti neka vrsta putovanja kroz vreme, odnosno vraćanje astralnog dvojnika u prošlost i na taj način da se utiče na događaje koji se trenutno odvijaju. U potragu su uključeni špijuni iz svih oblasti Evrope. Niko od njih nije sasvim pozitivan ni sasvim negativan. Svi su ljudi od krvi i mesa, posebno vrele krvi, jer se ne ustežu da ubiju, kao da ni svoju telesnu strast i požudu podele sa nekim. S tom razlikom što su u 1 0 2
potragu neki uključeni samo zbog materijalne koristi a neki zbog značajnijih ličnih interesa i zaveta... Epilog romana Šejtanove senke najavljuje dalje mogućnosti a da li će to biti prolog novog romana ostaje da vidimo i da se nadamo...