[email protected]
Ubio sam tisuće divljaka, zarobio ih još tisuću i rastjerao ostale, ali obojica znamo da
će se vratiti. Melisandre je to vidjela u svojim vatrama. Taj Tormund Gromovita Šaka
vjerojatno ih već i sada okuplja i planira neki novi napad. A što više budemo iskrvarili
jedni druge, to ćemo slabiji biti kad nas napadne pravi neprijatelj."
Jon je došao do iste spoznaje. "Ispravno zborite, Vaša Milosti." Pitao se kamo je ovaj
kralj smjerao.
"Dok su se tvoja braća mučila da odluče tko će ih voditi, razgovarao sam s tim
Manceom Rayderom." Zaškripi zubima. "Tvrdoglav čovjek, i ponosan. Ne ostavlja mi
drugog izbora nego da ga predam vatri. Ali uzeli smo i druge zarobljenike, druge
voñe. Onoga koji sebe naziva Knezom Kostiju, neke od njihovih poglavara klanova,
novog Magnara od Thenna. Tvojoj se braći to neće svidjeti, kao ni knezovima tvog
oca, ali kanim propustiti divljake kroz Zid... one koji će mi obećati svoju odanost,
prisegnuti da će poštovati kraljev mir i kraljeve zakone, te prihvatiti Gospodara svjetla
za svojega boga. Čak i orijaše, ako se ona njihova velika koljena dadu saviti. Smjestit
ću ih u Daru, kad ga jednom ot-mem tvom novom Vrhovnom zapovjedniku. Kad se
podignu hladni vjetrovi, zajedno ćemo ili živjeti ili umrijeti. Vrijeme je da se
udružimo protiv zajedničkog neprijatelja." On pogleda Jona. "Slažeš se?"
"Moj otac je sanjao o ponovnom naseljavanju Dara", prizna Jon. "On i moj stric
Benjen običavali su o tome govoriti." No, nikad ga nije mislio naseliti divljacima... ali
nikad nije ni jahao s divljacima. Nije se zavaravao; slobodni će narodi biti nepokorni
podanici i opasni susjedi. Ali kad je odmjerio Ygrittinu crvenu kosu naspram hladnih
modrih očiju stvorova, izbor je bio lak. "Slažem se."
"Dobro," reče kralj Stannis. "jer najsigurniji način da se zapečati novi savez jest brak.
Kanim vjenčati svojeg kneza Oštrozimlja s tom divljačkom princezom."
Možda je Jon predugo jahao sa slobodnim narodom; nije mogao a da se ne nasmije.
"Vaša Milosti," reče, "zarobljenica ili ne, ako mislite da mi Val možete tek tako dati,
bojim se da morate štošta naučiti o divljim ženama. Tko god se njome oženi morat će
se pripremiti na to da se popne do njezina prozora na kuli i odvede je pred vrškom
mača..."
"Tko god?" Stannis ga odmjeri pogledom. "Znači li to da se nećeš vjenčati s
djevojkom? Upozoravam te, ona je dio cijene koju moraš platiti, ako želiš očevo ime i
očev zamak. Taj brak je neophodan, da pomogne osigurati odanost naših novih
podanika. Odbijaš li me, Jone Snow?"
"Ne", reče Jon, prebrzo. Kralj je govorio o Oštrozimlju, a Oštrozim-Ije se nije dalo
lako odbiti. "Želim reći... sve je to došlo vrlo iznenada, Vaša Milosti. Mogu li vas
zamoliti za malo vremena da razmislim?" s
"Kako želiš. Ali razmišljaj brzo. Nisam strpljiv čovjek, kao što će tvoja crna braća
uskoro otkriti." Stannis položi tanku, bezmesnu ruku na Jonovo rame. "Ne kazuj ništa
o ovome o čemu smo danas ovdje razglabali. Nikome. Ali kad se vratiš, moraš samo
saviti koljeno, položiti svoj mač pred moje noge i prisegnuti sebe u moju službu, i
ustat ćeš kao Jon Stark, knez Oštrozimlja."
- 601 -
[email protected]
Kad je čuo zvukove kroz debela drvena vrata svoje ćelije, Tyrion Lannister se pripremio da
umre.
Već je i vrijeme, pomisli. Hajde, hajde, završite s tim. Ustao je. Noge su mu utrnule jer su bile
savijene pod njim. Sagnuo se i istrljao trnce iz njih. Neću posrtati i gegati se do krvnikova
panja.
Pitao se hoće li ga ubiti tu dolje u tami ili će ga odvući kroz grad da mu Ser Ilyn Payne može
odrubiti glavu. Nakon njegove glumačke farse od suñenja, njegova mila sestra i ljubljeni otac
možda radije odaberu da ga se riješe potiho, radije nego da riskiraju javno pogubljenje.
Mogao bih reći svjetini par probranih stvari, ako mi dopuste govoriti. Ali hoće li biti tako
nerazboriti?
Dok su ključevi zveckali, a vrata se njegove ćelije otvarala prema unutra, škripeći, Tyrion se
stisne uz vlagu zida, priželjkujući oružje. Još mogu ujedati i ritati se. Umrijet ću s okusom
krvi u ustima, i to je nešto. Želio je da se može dosjetiti kakvih izazivačkih posljednjih riječi.
'Jebite se svi' vjerojatno mu ne bi zaradilo vrlo važno mjesto u povijesti.
Svjetlost baklje padne mu po licu. On zakloni oči rukom. "Hajde, zar se bojiš patuljka? Učini
to, ti sine kozičave kurve." Njegov glas postao je promukao od neuporabe.
"Zar se tako govori o našoj majci kneginji?" Čovjek se pomakne naprijed, s bakljom u
lijevoj ruci. "Ovo je još jezivije od moje ćelije u Rije-kotoku, iako ne baš toliko
vlažno."
Na trenutak Tyrion nije mogao disati. "Ti?"
"Pa, uglavnom ja." Jaime je bio ispijen, njegova kosa kratko podrezana. "Ostavio sam
ruku u Harrenhalu. Dovoñenje Hrabrih suputnika preko uskog mora nije bila jedna od
očevih boljih zamisli." On podigne ruku, a Tyrion ugleda batrljak.
Lavež histeričnog smijeha prasne mu s usana. "O, bogovi", reče. "Jaime, tako mi je
žao, ali... bogovi, smilujte se, pogledaj nas dvojicu. Bez-ruki i Beznosi, dobri
lannisterski dečki."
"Bilo je dana kad je moja ruka zaudarala tako gadno da sam želio da nemam nosa."
Jaime spusti baklju, kako bi svjetlost okupala lice njegova brata. "Impresivan ožiljak."
Tyrion odvrati lice od žara. "Natjerali su me da se borim u bitki bez mog velikog brata
koji bi me štitio."
"Čujem da si umalo zapalio grad."
"Prljava laž. Zapalio sam samo rijeku." Naglo, Tyrion se sjeti gdje se nalazi i zašto.
"Jesi li tu da me ubiješ?"
"E to je nezahvalno. Možda bih te trebao ostaviti ovdje da truneš, ako budeš tako
nepristojan."
"Truljenje nije sudbina koju mije Cersei namijenila."
"Pa i nije, istinu govoreći. Sutra će ti odrubiti glavu, vani na staroj turnirskoj poljani."
Tyrion se ponovno nasmije. "Hoće li biti hrane? Morat ćeš mi pomoći s posljednjim
riječima, misli mi bježe poput štakora u podrumu punom gomolja."
"Neće ti trebati posljednje riječi. Došao sam te spasiti." Jaimeov glas bio je neobično
svečan.
- 602 -
[email protected]
"Tko kaže da me treba spasiti?"
"Znaš, gotovo sam zaboravio kakav si ti mali gnjavator. Sad kad si me podsjetio,
vjerujem da ću ipak dopustiti Cersei da ti otkine glavu."
"O ne, nećeš." Odgegao se iz ćelije. "Je li gore dan ili noć? Izgubio sam svaki pojam o
vremenu."
"Tri su sata poslije ponoći. Grad spava." Jaime utakne baklju natrag u njezin utor, na
zidu izmeñu ćelija.
Hodnik bijaše tako slabo osvijetljen da je Tyrion gotovo zapeo preko ključara,
raskrečenog na hladnom kamenom podu. Bocnuo ga je nožnim prstom. "Je li mrtav?"
"Spava. Zajedno s ostalom trojicom. Uškopljenik im je začinio vino slatkim snom, ali
nedovoljno da ih ubije. Ili se barem on tako kune. Čeka kod stubišta, odjeven u septonovu
halju. Spustit ćeš se u odvodne kanale, a odatle do rijeke. Galija čeka u zaljevu. Varys
ima posrednike u Slobodnim gradovima koji će se pobrinuti da ti ne uzmanjka zaliha... ali
pokušaj biti neuočljiv. Cersei će poslati ljude za tobom, ne sumnjam. Možda bi bilo bolje
da uzmeš drugo ime."
"Drugo ime? O, dakako. A kad me Bezlični doñu ubiti, reći ću: 'Ne, uhvatili ste
pogrešnog čovjeka, ja sam potpuno drugi patuljak s odvratnim ožiljkom na licu.'" Oba
Lannistera nasmiju se apsurdnosti svega toga. Tada se Jaime spusti na koljeno i poljubi ga
brzo u svaki obraz, okrznuvši usnama smežuranu vrpcu brazgotine.
"Hvala ti, brate", reče Tyrion. "Na mom životu."
"To je nešto... što sam ti dugovao." Jaimeov je glas bio čudan.
"Dugovao?" On naheri glavu. "Ne razumijem."
"Dobro. Neka je vrata najbolje ne otvarati."
"O, zaboga", reče Tyrion. "Zar je nešto mračno i ružno iza njih? Je li možda netko
jednom rekao nešto okrutno o meni? Pokušat ću ne zaplakati. Reci mi."
"Tyrione..."
Jaime se boji. "Reci mi", ponovi Tyrion. Njegov brat odvrati pogled. "Tysha", reče tiho.
"Tysha?" Želudac mu se stegne. "Što s njom?"
"Nije bila kurva. Nisam je kupio za tebe. To je bila laž koju mije otac zapovjedio da ti
kažem. Tysha je bila... bila je ono što se činila. Kći malog posjednika, koju smo slučajno
sreli na cesti."
Tyrion je mogao čuti tih zvuk vlastita disanja koji je šuplje zviždao kroz ožiljak njegovog
nosa. Jaime mu nije mogao susresti pogled. Tysha. Pokušao se sjetiti kako je izgledala.
Djevojka, bila je samo djevojka, ne starija od Šanse. "Moja žena", zakrešti on. "Udala se
za mene."
"Za tvoje zlato, rekao je otac. Bila je niskog roda, ti si bio Lannister od Bacačeve hridi.
Htjela je samo zlato, po čemu se nije razlikovala od kurve, pa... pa to nije bila laž, ne
zapravo, a...on je rekao da ti je trebalo dati pouku. Da ćeš naučiti iz toga i kasnije mi
zahvaliti..."
"Zahvaliti?" Tyrionov glas bio je stisnut. "Dao ju je svojim stražari-ma. Barakama
punih stražara. Natjerao me da... gledam." Da, i više od toga. I ja sam je uzeo... moju
ženu...
"Nisam znao da će to učiniti. Moraš mi vjerovati."
"O, moram li?" Tyrion zareži. "Zašto bih ti ikad išta vjerovao? Bila je moja žena!"
"Tyrione—"
On ga udari. Bila je to pljuska, nadlakticom, ali on je u nju uložio svu svoju snagu,
sav svoj strah, sav svoj bijes, svu svoju bol. Jaime je čučao, neuravnotežen. Udarac
gaje bacio na pod pa se zakotrljao. "Ja... pretpostavljam da sam to zaslužio."
"O, zaslužio si više od toga, Jaime. Ti, moja mila sestra i naš ljubljeni otac, da, ne
mogu ti ni početi govoriti što ste zaslužili. Ali dobit ćete to, kunem ti se. Lannister
uvijek plaća svoje dugove." Tyrion se odgega odatle, gotovo opet zapevši preko
- 603 -
[email protected]
ključara u svojoj brzini. Prije nego što je prešao deset lakata, bubnuo je o željezne
rešetke koje su zatvarale prolaz. O, bogovi. Jedva se zaustavio da ne krikne.
Jaime doñe iza njega. "Imam tamničareve ključeve." "Onda ih upotrijebi." Tyrion
korakne u stranu.
Jaime otključa dveri, gurne ih i korakne kroz njih. Osvrne se preko ramena. "Ideš li?"
"Ne s tobom." Tyrion korakne kroz njih. "Daj mi ključeve i idi. Sam ću pronaći
Varysa." Naheri glavu i zapilji se u svog brata svojim nejednakim očima. "Jaime,
možeš li se boriti lijevom rukom?"
"Malo gore od tebe", ogorčeno će Jaime.
"Dobro. Onda ćemo biti izjednačeni ako se ikad opet sretnemo. Bogalj i patuljak."
Jaime mu doda prsten ključeva. "Rekao sam ti istinu. Duguješ mi isto. Jesi li to
učinio? Jesi li ga ubio?"
Pitanje je bilo još jedan nož, koji mu se zario u utrobu. "Jesi li siguran da želiš znati?"
upita Tyrion. "Joffrey bi bio gori kralj nego što je Aerys ikad bio. Ukrao je očev
bodež i dao ga razbojniku da prereze vrat Brandonu Starku, jesi li to znao?"
"Ja... sumnjao sam u to."
"Pa, sin se uvrgao na oca. Joff bi i mene ubio, kad bi se konačno osamostalio. Zbog
zločina niskog rasta i ružnoće, za što sam tako očito kriv."
"Nisi mi odgovorio na pitanje."
"Ti sirota glupa slijepa sakata budalo. Moram li ti svaku stvar sricati? Vrlo dobro. Cersei
je lažljiva kurva, jebala je Lancela i Osmunda Kotlocrnog, a vjerojatno i Malog Lunu
koliko ja znam. A ja sam čudovište kakvim me svi smatraju. Da, ubio sam tvog opakog
sina." Prisilio se da se iskesi. Vjerojatno je to bio strahotan prizor, ondje u polumraku
baklje.
Jaime se okrene bez riječi i udalji.
Tyrion ga je promatrao kako odlazi, koračajući na svojim dugim snažnim nogama, a dio
njega htio je viknuti, reći mu da nije istina, moliti ga za oprost. Ali tada se sjeti Tyshe i
nastavi šutjeti. Slušao je udaljavanje koraka sve dok ih više nije mogao čuti, a onda se
odgegao da potraži Varysa.
Uškopljenik je vrebao u tami zavojitog stubišta, odjeven u moljcima izjedenu smeñu halju
s kukuljicom koja je skrivala bljedoću njegova lica. "Toliko vam je dugo trebalo, bojao
sam se daje nešto pošlo po zlu", reče kad ugleda Tyriona.
"O, ne", uvjeri ga Tyrion otrovnim tonom. "Što bi ikako moglo poći po zlu?" Izvio je
glavu natrag da pogleda uvis. "Poslao sam po vas tijekom suñenja."
"Nisam mogao doći. Kraljica je motrila na mene, noću i danju. Nisam se usuñivao
pomoći vam."
"Pomažete mi sada."
"Zaista? Ah." Varys se zahihoće. To se činilo neobično neumjesno na ovom mjestu
hladnog kamena i odjekujuće tame. "Vaš brat zna biti vrlo uvjerljiv."
"Varyse, hladni ste i ljigavi poput puža, je li vam to ikad itko rekao? Potrudili ste se
koliko ste mogli da me ubijete. Možda bih trebao uzvratiti uslugu."
Uškopljenik uzdahne. "Vjernog psa udaraju nogama, bez obzira na to kako pauk plete
mrežu, nikad nije voljen. Ali ubijete li me ovdje, bojim se za vas, moj kneže. Možda
nikad ne pronañete put na svjetlo dana." Njegove su oči blistale na promjenjivom svjetlu
baklje, tamne i vlažne. "Tuneli su puni zamki za neoprezne."
Tyrion frkne. "Neoprezne? Ja sam najoprezniji čovjek koji je ikad živio, vi ste mi
pomogli da to shvatim." On protrlja svoj nos. "Dakle, recite mi, čarobnjače, gdje je moja
nevina djevica žena?"
"Nisam pronašao ni traga kneginji Šansi u Kraljevu grudobranu, žalosti me reći. Ni
Ser Dontosu Hollardu, koji se po običaju već trebao negdje pojaviti pijan. Viñeni su
zajedno na zmijolikom stubištu one noći kad je nestala. Nakon toga, ništa. Te je noći
- 604 -
[email protected]
bilo mnogo zbrke. Moje ptičice su nijeme." Varys nježno povuče patuljkov rukav i
povede ga na stubište. "Moj kneže, moramo ići. Vaš put vodi prema dolje."
To barem nije laž. Tyrion se gegao uškopljenikovim tragom, no njegove su pete
strugale grubi kamen dok su se spuštali. Bilo je vrlo hladno u zdencu, vlažna hladnoća
koja je ledila kosti i od koje je odmah stao drhtati. "Koji je ovo dio tamnica?" upita
on.
"Maegor Okrutni odredio je četiri kata tamnica za svoj zamak", odvrati Varys. "Na
gornjem katu nalaze se velike ćelije gdje se obični zločinci mogu zatvoriti zajedno.
Imaju uske prozore umetnute visoko u zidove. Drugi kat ima manje ćelije gdje se drže
plemeniti zarobljenici. One nemaju prozore, ali baklje u hodnicima bacaju svjetlo
kroz rešetke. Na trećem katu ćelije su manje, a vrata drvena. Crne ćelije, zovu ih ljudi.
Ondje su držali vas i Eddarda Starka prije vas. Ali postoji još niži kat. Kad jednom
čovjeka odvedu na četvrti kat, taj više nikad ne ugleda sunce, ne čuje ljudski glas i ne
udahne zrak bez užasne boli. Maegor je ćelije na četvrtom katu izgradio za mučenje."
Stigli su do dna stuba. Neosvijetljena vrata otvore se pred njima. "Ovo je četvrti kat.
Dajte mi ruku, moj kneže. Ovdje je sigurnije hodati u tami. Postoje stvari koje ne
želite vidjeti."
Tyrion zastane na trenutak. Varys ga je već jednom izdao. Tko je znao kakvu je igru
uškopljenik igrao? A je li bilo boljeg mjesta da se čovjek ubije nego tu u tami, na
mjestu za koje nitko ne zna da postoji? Njegovo tijelo možda nikad ne pronañu.
S druge strane, kakav je izbor imao? Da se vrati stubama i išeta kroz glavne dveri?
Ne, to ne bi vrijedilo.
Jaime se ne bi bojao, pomisli, prije nego što se sjetio što mu je Jaime učinio. Primio je
uškopljenika za ruku i dopustio da ga vodi kroz mrak, slijedeći meko struganje kože
po kamenu. Varys je hodao brzo, s vremena na vrijeme šapćući: "Oprezno, pred vama
su tri stube" ili "Tunel se ovdje spušta ovamo, moj kneže." Stigao sam ovamo kao
Kraljev Namjesnik, jašući kroz dveri na čelu svojih prisegnutih ljudi, pomisli Tyrion,
a odlazim poput štakora koji se provlači kroz tamu, držeći se za ruke s paukom.
Svjetlo iskrsne pred njima, preslabo da bi bilo danje, a jačalo je dok su hitali prema
njemu. Nakon nekog vremena mogao je vidjeti da su to bile vratnice u obliku luka,
zatvorene još jednim željeznim rešetkama.
Varys izvadi ključ. Provukli su se kroz njih u malu okruglu odaju. Pet drugih vrata
otvaralo se iz nje, svaka zakračunata željezom. Na stropu se takoñer nalazio otvor i nizovi
prečaga umetnutih u zid pod njim, vodeći uvis. Kićeni žeravnik stajao je sjedne strane,
izrañen u obliku zmajeve glave. Ugljen u razjapljenim ustima zvijeri sagorio je u
žeravicu, ali ona je još isijavala mrko narančasto svjetlo. Premda slabo, svjetlo je bilo
dobrodošlo nakon mraka tunela.
Raskrižje je inače bilo prazno, ali na podu se nalazio mozaik troglavog zmaja izrañen od
crvenih i crnih pločica. Nešto na trenutak zakop-ka Tyriona. Tada mu svane. Ovo je
mjesto o kojem mi je govorila Shae, kad ju je Varys prvi put doveo u moju postelju. "Mi
smo ispod Namjesni-kove kule."
"Da." Smrznute rešetke vrištale su prosvjedujući dok je Varys otvarao davno zatvorena
vrata. Pahulje hrñe slete na pod. "Ovo će nas odvesti na rijeku."
Tyrion polako priñe Ijestvama, prijeñe rukom po najnižoj prečki. "Ovo će me odvesti u
moju ložnicu."
"To je sada ložnica vašeg oca kneza."
On podigne pogled prema oknu. "Koliko daleko se moram penjati?"
"Moj kneže, preslabi ste za takve ludosti, a osim toga nema vremena. Moramo ići."
"Imam posla gore. Koliko daleko?"
"Dvjesto trideset prečki, ali što god da ste naumili—"
"Dvjesto trideset prečki, a onda?"
- 605 -
[email protected]
"Tunel nalijevo, ali počujte me—"
"Koliko je daleko do ložnice?" Tyrion podigne nogu na najnižu prečku Ijestava.
"Ne više od šest stopa. Držite jednu ruku na zidu dok idete. Osjetit ćete vrata. U ložnicu
vode treća." On uzdahne. "To je ludost, moj kneže. Vaš brat vam je vratio život. Zar ga
želite odbaciti, i moj s njime?"
"Varyse, jedina stvar koju cijenim manje od svog života u ovom času je vaš. Pričekajte
me ovdje." Okrene leña uškopljeniku i počne se penjati, brojeći u sebi dok je išao.
Prečka za prečkom, uzlazio je u tamu. Isprva je mogao vidjeti nejasan obris svake prečke
dok ju je grabio i grubu sivu strukturu kamena iza nje, ali dok se penjao mrak je postajao
gušći. Trinaest, četrnaest, petnaest, šesnaest. Kod tridesete, ruke su mu drhtale od napora
potezanja.
Zastao je na trenutak da doñe do daha i zirnuo dolje. Prsten slabog svjetla sjajio se
duboko dolje, napola zaklonjen njegovim nogama. Tyrion nastavi uspon. Trideset
devet, četrdeset, četrdeset jedan. Kod pedesete, noge su mu gorjele. Ljestve bijahu
beskonačne, omamljujuće. Šezdeset osam, šezdeset devet, sedamdeset. Kod
osamdesete, leña mu bijahu potmula patnja. Ali on se još uvijek penjao. Nije znao
zašto. Sto trinaest, sto četrnaest, sto petnaest.
Kod dvjesto trideset, okno bijaše crno poput katrana, ali mogao je osjetiti topli zrak
koji je strujao iz tunela s njegove lijeve strane, poput daha kakve goleme zvijeri.
Nespretno je pipao uokolo nogom i odmaknuo se s Ijestava. Tunel je bio tješnji od
okna. Bilo koji čovjek normalne visine morao bi puzati na rukama i koljenima, ali
Tyrion je bio dovoljno nizak da hoda uspravno. Konačno, mjesto načinjeno za
patuljke. Njegove su čizme tiho strugale o kamen. Hodao je polako, brojeći korake,
tražeći otvore u zidu. Uskoro je počeo čuti glasove, isprva prigušene i nerazumljive, a
potom jasnije. Oslušne pažljivije. Dvojica očevih stražara šalila su se o Vražićkovoj
kurvi, govoreći kako bi je bilo slatko povaliti i kako ona sigurno jako čezne za pravim
udom umjesto patuljkove zakržljale stvarčice. "Vjerojatno ima kvrgu", reče Lum. To
ih uvede u diskusiju o tome kako će Tyrion sutra umrijeti. "Plakat će kao žena i moliti
za milost, vidjet ćeš", tvrdio je Lum. Lester je držao da će se suočiti sa sjekirom
hrabro poput lava, budući da je Lannister, a bio je voljan kladiti se u svoje nove čizme
na to. "Ah, serem na tvoje čizme," reče Lum, "znaš da ih nikad ne bih mogao navući
na ove moje noge. Reći ću ti što ćemo, ako pobijedim, možeš svjetlati moj prokleti
oklop četrnaest dana."
Unutar prostora od nekoliko stopa, Tyrion je mogao čuti svaku riječ njihova
cjenkanja, ali kad je krenuo dalje, glasovi su ubrzo iščezli. Nije ni čudo što Varys nije
htio da se penjem prokletim Ijestvama, pomisli Tyrion, smiješeći se u tami. Ptičice,
nego što.
Stigao je do trećih vrata i pipao dugo vremena prije nego što su mu prsti okrznuli
malu željeznu kuku umetnutu izmeñu dva kamena. Kad ju je povukao, začulo se tiho
tutnjanje koje je zvučalo glasno poput lavine u tišini, a četverokut slabog narančastog
svjetla otvorio se stopu s njegove lijeve strane.
Ognjište! Umalo se nasmijao. Kamin je bio pun vrućeg pepela, a crna cjepanica s
vrućim narančastim srcem gorjela je u njemu. Oprezno se provukao, krećući se brzim
koracima kako ne bi zapalio čizme, dok je topla žeravica tiho hrskala pod njegovim
petama. Kad se zatekao u onome što je nekoć bila njegova ložnica, stajao je dugo
vremena, udišući tišinu. Je li ga otac čuo? Hoće li posegnuti za mačem, podići buku i
strku?
"Moj gosp'aru?" zovne ženski glas.
To me moglo nekoć povrijediti, kad sam još osjećao bol. Prvi je korak bio najteži. Kad je
dospio do postelje, Tyrion razgrne draperije i pronañe je ondje, kako se okreće prema
- 606 -
[email protected]
njemu s pospanim osmijehom na usnama. Zamro je kad ga je vidjela. Navukla je gunjeve
do brade, kao da će je to zaštititi.
"Očekivala si nekog višeg, mila?"
Velike vlažne suze ispune joj oči. "Nisam mislila ono što sam rekla, kraljica me natjerala.
Molim vas. Vaš otac me toliko plaši." Sjela je, puštajući da joj gunj sklizne u krilo. Pod
njim je bila naga, izuzev lanca oko vrata. Lanca od spojenih zlatnih ruku, a svaka je držala
iduću.
"Moja gospo Shae", tiho će Tyrion. "Cijelo vrijeme što sam sjedio u crnoj ćeliji čekajući
smrt, sjećao sam se kako si lijepa bila. U svili, grubom platnu ili ničemu..."
"Moj gosp'ar će se uskoro vratiti. Trebate ići ili... jeste li me došli odvesti?"
"Je li ti se ikad sviñalo?" Uhvatio joj je dlanom obraz, sjetivši se svakog prijašnjeg puta
kad je to učinio. Svakog puta kad je provukao ruke oko njezina struka, stisnuo njezine
male čvrste grudi, pomilovao njezinu kratku tamnu kosu, dotaknuo njezine usne, obraze,
uši. Svakog puta kada ju je otvorio prstom da ispipa njezinu tajnu slatkoću i natjera je da
uzdiše. "Je li ti se ikad sviñao moj dodir?"
"Više nego išta," reče ona, "moj orijašu od Lannistera." To je najgore što si mogla reći,
mila.
Tyrion zavuče ruku pod očev lanac i stisne ga. Karike se zategnu, za-rivši joj se u vrat.
"Jer ruke od zlata uvijek su hladne, ali ženske su ruke tople", reče. Još jednom stisne
hladne ruke dok su one tople otirale njegove suze.
Kasnije je pronašao bodež kneza Tywina na stoliću uz postelju i provukao ga kroz pojas.
Malj s lavljom glavom, sjekira na štapu i samostrel bijahu obješeni na zidovima. Sjekirom
na štapu bit će nezgrapno baratati unutar zamka, a malj je bio previsoko da ga dosegne,
ali velika drve-no-željezna škrinja bila je postavljena uza zid točno ispod samostrela. On
se popne na nju, skine luk i kožni tobolac nakrcan sulicama, zatakne stopalo u stremen i
stane pritiskati sve dok se tetiva nije napela. Tada smjesti strijelu u urez.
Jaime ga je poučio više nego jednom o manama samostrela. Ako se Lum i Lester
pojave odakle god su razgovarali, on neće imati vremena da ga ponovno napuni, ali
barem će odvesti jednoga od njih sa sobom u pakao. Luma, ako bude imao izbora.
Morat ćeš sam čistiti svoj oklop, Lu-me. Gubiš.
Gegajući se do vrata, osluhne na trenutak, a onda ih polako otvori. Svjetiljka je
gorjela u kamenoj niši, bacajući slabo žuto svjetlo po praznom hodniku. Samo se
plamen micao. Tyrion šmugne van, držeći sa-mostrel uz svoju nogu.
Pronašao je svog oca gdje je znao da će ga naći, kako sjedi u tami zahodske kule,
spavaće košulje nadignute oko kukova. Na zvuk koraka, knez Tywin podigne pogled.
Tyrion mu uputi podrugljiv polunaklon. "Moj kneže."
"Tyrione." Ako se bojao, Tywin Lannister to nije odavao. "Tko te pustio iz ćelije?"
"Volio bih vam reći, ali položio sam svetu zakletvu."
"Uškopljenik", zaključi njegov otac. "Odrubit ću mu glavu za to. Je li to moj
samostrel? Spusti ga."
"Hoćete li me kazniti ako odbijem, oče?"
"Ovaj bijeg je ludorija. Nećeš biti pogubljen, ako se toga bojiš. Još uvijek je moja
namjera da te pošaljem na Zid, ali nisam to mogao učiniti bez privole kneza Tyrella.
Spusti samostrel pa ćemo se vratiti u moje odaje i razgovarati o tom."
"Razgovarati možemo i ovdje. Možda ne želim ići na Zid, oče. Ondje je prokleto
hladno, a vjerujem da sam od vas dobio dovoljno hladnoće. Samo mi recite nešto i bit
ću na svom putu. Jedno jednostavno pitanje, barem mi toliko dugujete."
"Ne dugujem ti ništa."
"Davali ste mi manje od toga, cijelog mog života, ali dat ćete mi ovo. Što ste učinili s
Tvshom?"
"Tyshom?"
- 607 -
[email protected]
On se i ne sjeća njezina imena. "Djevojkom koju sam oženio."
"O, da. Tvojom prvom kurvom."
Tyrion nacilja u očeve grudi. "Idući put kad izustite tu riječ, ubit ću vas."
"Nemaš hrabrosti."
"A da to odmah otkrijemo? Riječ je kratka i čini se da vam tako lako prelazi s usana."
Tyrion nestrpljivo zamahne lukom. "Tysha. Što ste učinili s njom, nakon moje male
lekcije?"
"Ne sjećam se."
"Pokušajte bolje. Jeste li je dali ubiti?"
Njegov otac napući usne. "Nije bilo razloga za to, naučila je gdje joj je mjesto... i
dobro su joj platili za rabotu, koliko se sjećam. Predmnijevam da ju je upravitelj
poslao njezinim putem. Nije mi palo na pamet da se raspitam."
"Njezinim putem kamo?" "Kamo god već kurve idu."
Tyrionov se prst stisne. Samostrel zazviždi upravo kad je knez Tywin počinjao
ustajati. Strijela se zabije u njega iznad crijeva, a on ponovno sjedne uz jauk. Strelica
je utonula duboko, ravno do perja. Krv procuri oko drška, kapajući po njegovim
stidnim dlakama i golim bedrima. "Nastrijelio si me", reče u nevjerici, očiju staklenih
od šoka.
"Uvijek ste brzo shvaćali situaciju, moj kneže", reče Tyrion. "Zbog toga ste vjerojatno
Kraljev Namjesnik."
"Ti... ti nisi... moj sin."
"E tu ste u krivu, oče. Pa, vjerujem da sam vaša umanjena verzija. A sad mi udijelite
milost i umrite brzo. Moram uhvatiti brod."
Prvi put, njegov otac učini stoje Tyrion od njega tražio. Dokaz je bio iznenadni smrad,
kada su njegova crijeva popustila u trenutku smrti. Pa, bio je napravom mjestu za to,
pomisli Tyrion. Ali vonj koji je ispunio zahod pružio je iscrpan dokaz da je često
ponavljana doskočica o njegovu ocu bila samo još jedna laž.
Knez Tywin Lannister, naposljetku, ipak nije srao zlato.
- 608 -
[email protected]
samwell
Kralj je bio gnjevan. Sam je to smjesta uočio.
Dok su crna braća ulazila jedan po jedan i klečala pred njim, Stan-nis odgurne svoj
doručak od tvrdog kruha, slane govedine i kuhanih jaja i hladno ih odmjeri. Pokraj
njega, crvena žena Melisandre izgledala je kao da je prizor zabavlja.
Meni tu nije mjesto, uznemireno pomisli Sam, kad su njezine crvene oči pale na njega.
Netko je morao pomoći meštruAemonu uza stube. Ne gledajte mene, ja sam samo
meštrov upravitelj. Ostali bijahu takmaci za naslijeñe Starog Medvjeda, svi osim
Bowena Marsha, koji se povukao s natjecanja, ali je ostao kaštelan i Glavni upravitelj.
Sam nije razumio zašto se Melisandre toliko zanimala za njega.
Kralj Stannis zadrži crnu braću na koljenima nevjerojatno dugo vremena. "Ustanite",
reče naposljetku. Sam ponudi meštru Aemonu svoje rame da mu pomogne ustati.
Zvuk čišćenja grla kneza Janosa Slvnta razbije napetu tišinu. "Vaša Milosti, dopustite
mi da izrazim kako smo zadovoljni što ste nas pozvali ovamo. Kad sam ugledao vaše
stjegove sa Zida, znao sam da je kraljevstvo spašeno. 'Dolazi čovjek koji nikad ne
zaboravlja svoju dužnost', rekao sam dobrom Ser Alliseru. 'Snažan čovjek i pravi
kralj.' Mogu li vam čestitati na vašoj pobjedi nad barbarima? Pjevači će je vrlo slaviti,
znam—"
"Neka pjevači čine kako im drago", prasne Stannis. "Poštedite me svojeg ulagivanja,
Janose, neće vam pomoći." Osovio se na noge i na-mrštio na sve njih. "Gospa
Melisandre mi veli da još niste izabrali Vrhovnog zapovjednika. Nisam zadovoljan.
Koliko dugo mora ta budalaština trajati?"
"Gospodaru," reče Bowen Marsh obrambenim tonom, "nitko još nije postigao dvije
trećine glasova. Prošlo je samo deset dana."
"Devet dana previše. Moram se riješiti zarobljenika, vladati kraljevstvom, voditi rat.
Izbor se mora napraviti, odluke koje uključuju Zid i Noćnu stražu. Prema pravima vaš
Vrhovni zapovjednik trebao bi imati glasa u tim odlukama."
"Trebao bi, da", reče Janos Slynt. "Ali jedno se mora reći. Mi braća samo smo obični
vojnici. Vojnici, da! A Vaša Milost zna da je vojnicima najugodnije primati naredbe.
Koristilo bi im vaše kraljevsko vodstvo, čini se meni. Za dobrobit kraljevstva. Da im
pomogne izabrati mudro."
Prijedlog neke razbjesni. "Zar želite da nam kralj i tare guzice?" gnjevno će Cotter
Pyke. "Izbor Vrhovnog zapovjednika pripada Zakletoj braći, i samo njima", ustraje
Ser Denys Mallister. "Ako izaberu mudro, neće izabrati mene", proštenje Žalosni
Edd. Meštar Aemon, miran kao uvijek, reče: "Vaša Milosti, Noćna straža je oduvijek
izabirala svog vodu otkad je Brandon Graditelj podigao Zid. Do Jeora Mormonta
imali smo devet stotina devedeset sedam Vrhovnih zapovjednika u neprekinutom
slijedu, a svakog su izabrali ljudi koje će on voditi, običaj mnogo tisuća godina star."
- 609 -
[email protected]
Stannis zaškripi zubima. "Nije moja želja petljati se u vaša prava i običaje. Što se
kraljevskog vodstva tiče, Janose, ako ste time mislili da bih trebao vašoj braći kazati
da izaberu vas, imajte mi hrabrosti to reći."
To osupne kneza Janosa. Nesigurno se nasmiješi i počne znojiti, ali Bowen Marsh
pokraj njega reče: "Tko je pozvaniji da zapovijeda crnim plaštevima od čovjeka koji
je nekoć zapovijedao zlatnima, gospodaru?"
"Svatko od vas, rekao bih. Čak i kuhar." Pogled koji je kralj uputio Slvntu bio je
hladan. "Teško da je Janos bio prvi zlatni plašt koji je primio mito, priznajem, ali
vjerojatno je bio prvi zapovjednik koji je udebljao novčarku prodavajući položaje i
promaknuća. Na kraju mu je sigurno polovica časnika Gradske straže plaćala dio
svojih nadnica. Nije li tako, Janose?"
SIvntov vrat poprimao je purpurnu boju. "Laži, sve laži! Jak čovjek stvara
neprijatelje, Vaša Milost to zna, šapćući vam laži za leñima. Ništa nije bilo dokazano,
nijedan čovjek nije istupio..."
"Dva čovjeka koja bijahu spremna istupiti umrla su iznenada na svojoj ophodnji."
Stannis suzi oči. "Ne igrajte se sa mnom, moj kneže. Vidio sam dokaz koji je Jon
Arryn položio pred malo vijeće. Da sam bio kralj, izgubili biste više od svoje službe,
obećavam vam, ali Robert je slegnuo ramenima na vaše male propuste. 'Svi oni
kradu,' sjećam se da je rekao, 'Bolje lopov za kojeg znamo nego jedan za kojeg ne
znamo, idući bi čovjek mogao biti gori.' Riječi kneza Petvra u ustima mog brata, jam-
čim. Maloprsti je imao nos za zlato, a siguran sam da je uredio stvari tako da se kruna
okoristila vašim podmićivanjem jednako kao i vi."
Podbradci kneza Slvnta su treperili, ali prije nego što je mogao uobličiti daljnji
prigovor, meštar Aemon reče: "Vaša Milosti, po zakonu bivši čovjekovi zločini i
prijestupi brišu se kad položi svoju zakletvu i postane Prisegnuti brat Noćne straže."
"Svjestan sam toga. Ako je knez Janos najbolje što Noćna straža može ponuditi,
stisnut ću zube i progutati ga. Nije me briga koga ćete izabrati, samo izaberite. Pred
nama je rat."
"Vaša Milosti," reče Ser Denys Mallister, tonom oprezne uljudnosti. "Ako govorite o
divljacima..."
"Ne govorim. A vi to znate, ser."
"Morate znati da vam, dok smo vam zahvalni na potpori koju ste nam ukazali protiv
Mancea Raydera, ne možemo pružiti nikakvu pomoć u vašoj borbi za prijestolje.
Noćna straža ne miješa se u ratove Sedam kraljevina. Osam tisuća godina—"
"Poznajem vašu povijest, Ser Denys", otresito će kralj. "Dajem vam riječ, neću od vas
tražiti da podignete mačeve protiv ijednog pobunjenika i uzurpatora koji me muče. No
očekujem da ćete nastaviti braniti Zid kao uvijek."
"Branit ćemo Zid do posljednjeg čovjeka", reče Cotter Pyke.
"A to ću vjerojatno biti ja", reče Žalosni Edd, rezigniranim glasom.
Stannis prekriži ruke. "Trebat će mi još nekoliko stvari od vas. Stvari koje možda
nećete tako olako dati. Želim vaše zamke. I želim Dar."
Te izravne riječi rasprsnu se meñu crnom braćom poput ćupa divlje vatre bačenog na
žeravnik. Marsh, Mallister i Pyke pokušali su govoriti odjednom. Kralj Stannis ih
pusti da govore. Kad su završili, reče: "Imam triput više ljudi od vas. Mogu uzeti
zemlje ako želim, ali radije bih to obavio zakonski, s vašim pristankom."
"Dar je predan Noćnoj straži za vječnost, Vaša Milosti", ustraje Bowen Marsh.
"Što znači da se ne može zakonski preuzeti, otkupiti ni oteti od vas. Ali ono što je
jednom darovano može se opet darovati."
"Što ćete učiniti s Darom?" zatraži Cotter Pyke.
- 610 -
[email protected]
"Bolje ga iskoristiti od vas. Što se zamka tiče, Istočna stražarnica, Crni zamak i
Sjenovita kula ostat će vaši. Opskrbite ih posadom kao uvijek, ali moram uzeti ostale
za svoje garnizone ako želimo obraniti Zid."
"Nemate ljudi", prigovori Bowen Marsh.
"Neki od napuštenih zamaka jedva su više od ruševina", reče Othell Yarwyck, Prvi
graditelj.
"Ruševine se mogu obnoviti."
"Obnoviti?" reče Yarwyck. "Ali tko će obaviti posao?"
"To je moja briga. Od vas ću zahtijevati popis, potanko opisujući sadašnje stanje
svakog zamka i što je potrebno da se obnovi. Kanim ih sve naseliti unutar godine dana
i užgati noćne vatre pred njihovim dveri-ma."
"Noćne vatre?" Bowen Marsh dobaci Melisandri nesiguran pogled. "Moramo sada
paliti noćne vatre?"
"Morate." Žena ustane u vihoru skrletne svile, dok joj se duga bakrena kosa prosipala
po ramenima. "Sami mačevi ne mogu zaustaviti ovu tamu. Jedino svjetlo Gospodara
može to učiniti. Nemojte se zavaravati, dobri vitezovi i hrabra braćo, rat koji smo
došli voditi nije sitna čarka oko posjeda i časti. Naš rat se vodi za sam život, i ako mi
propadne-mo, svijet će umrijeti s nama."
Časnici nisu znali kako bi to primili, mogao je vidjeti Sam. Bowen Marsh i Othell
Yarwyck izmijene sumnjičave poglede, Janos Slynt se pjenio, a Troprsti Hobb
izgledao kao da bi se najradije vratio rezanju mrkava. Ali svi su se iznenadili kad su
čuli meštra Aemona kako mrmlja: "Vi zborite o Ratu za zoru, moja gospo. Ali gdje je
princ koji je obećan?"
"On stoji pred vama," izjavi Melisandre, "iako ga vi svojim očima ne vidite. Stannis
Baratheon je Azor Ahai ponovno roñen, ratnik vatre. U njemu su proročanstva
ispunjena. Crveni komet bljesnuo je na nebu da najavi njegov dolazak, a on nosi
Donositelja svjetla, crveni mač junaka."
Činilo se da su njezine riječi očajnički uznemirile kralja, opazi Sam. Stannis zaškripi
zubima, pa reče: "Zvali ste me i ja sam došao, moja gospodo. Sada morate živjeti sa
mnom ili umrijeti sa mnom. Radije se na-viknite na to." Načinio je otresitu gestu. "To
je sve. Meštre, ostanite na trenutak. I ti, Tarly. Ostali možete ići."
Ja? Sam pomisli, pogoñen, dok su se njegova braća klanjala i odlazila. Što želi od
mene?
"Ti si onaj koji je ubio stvorenje u snijegu", reče kralj Stannis, kad ih je ostalo samo
četvero.
"Sam Pokositelj", nasmiješi se Melisandre.
Sam osjeti kako mu se lice crveni. "Ne, moja gospo. Vaša Milosti. Hoću reći, jesam,
da. Ja sam Samwell Tarly, da."
"Tvoj otac je sposoban vojnik", reče kralj Stannis. "Jednom je porazio mog brata, kod
Pepelgaza. Mace Tyrell je rado prisvojio slavu te pobjede, ali knez Randvll je
razriješio stvari prije nego što je Tyrell pronašao bojište. Ubio je kneza Cafferena
onim svojim velikim valvrijskim mačem i poslao njegovu glavu Aervsu." Kralj
protrlja svoju čeljust prstom. "Nisi sin kojeg bih očekivao da takav čovjek ima."
"Ja... nisam sin kojeg je želio, gospodaru."
"Da nisi odjenuo crno, bio bi koristan talac", glasno je razmišljao Stannis.
"Odjenuo je crno, gospodaru", istakne meštar Aemon.
"Svjestan sam toga", reče kralj. "Svjestan sam mnogo više toga nego što znate,
Aemone Targaryenu."
Starac naheri glavu. "Ja sam samo Aemon, gospodaru. Odričemo se imena naših kuća
kad kujemo meštrovske lance."
- 611 -
[email protected]
Kralj otresito kimne glavom, kao da želi reći kako to zna i nije ga briga. "Ubio si to
stvorenje opsidijanskim bodežom, rečeno mi je", reče Samu.
"D-da, Vaša Milosti. Jon Snow mi ga je dao."
"Zmajsko staklo." Smijeh crvene žene bio je glazba. "Smrznuta vatra, na jeziku
drevne Valvrije. Nije ni čudo što je anatema ovoj hladnoj djeci Drugog."
"Na Zmajevu kamenu, gdje je moje sjedište, mnogo se tog opsidija-na može vidjeti u
starim tunelima pod gorom", kralj reče Samu. "Gru-menje, gromade, grebene. Velik
dio bio je crn, koliko se sjećam, ali bilo je i nešto zelenog, nešto crvenog, čak
purpurnog. Poslao sam vijest Ser Rollandu, mojem kaštelanu da ga počne iskopavati.
Neću još dugo držati Zmajev kamen, bojim se, ali možda će nam Gospodar Svjetla
podariti dovoljno smrznute vatre da se naoružamo protiv tih stvorenja, prije nego što
zamak padne."
Sam pročisti grlo. "G-gospodaru. Bodež... zmajsko staklo se raspalo kad sam pokušao
ubosti stvora."
Melisandre se nasmiješi. "Nekromantija pokreće te stvorove, ali oni su samo mrtvo
meso. Čelik i vatra dovoljni su za njih. Oni koje zoveš Drugima nešto su više."
"Zlodusi stvoreni od snijega, leda i hladnoće", reče Stannis Bara-theon. "Drevni
neprijatelj. Jedini neprijatelj koji je bitan." On ponovno promotri Sama. "Rečeno mi je
da ste ti i neka divljakinja prošli ispod Zida, kroz nekakve čarobne dveri."
"C-crne dveri", promuca Sam. "Ispod Noćne utvrde."
"Noćna utvrda je najveći i najstariji zamak na Zidu", reče kralj. "Ondje kanim stvoriti
svoje boravište, dok budem vodio ovaj rat. Ti ćeš mi pokazati te dveri."
"Ja," reče Sam, "h-hoću, ako... "A ko su još ondje. Ako se otvore čovjeku koji nije u
crnom. Ako...
"Hoćeš", prasne Stannis. "Reći ću ti kada."
Meštar Aemon se nasmiješi. "Vaša Milosti," reče, "prije nego što odemo, pitam se
biste li nam učinili veliku čast da nam pokažete tu čudesnu oštricu o kojoj smo svi
čuli tako mnogo."
"Želite vidjeti Donositelja svjetla? Slijepac?"
"Sam će biti moje oči."
Kralj nabere čelo. "Svi su ga ostali vidjeli, zašto ne i slijepac?" Njegov pojas i korice
visjeli su s kuke blizu ognjišta. Skinuo je pojas i izvukao dugi mač. Čelik zastruže o
drvo i kožu, a sjaj ispuni dnevnu odaju; treperav, promjenjiv, ples zlatnog,
narančastog i crvenog svjetla, svih jarkih boja vatre.
"Reci mi, Samwelle." Meštar Aemon mu dotakne ruku.
"Žari se", reče Sam prigušenim glasom. "Kao da gori. Nema plamenova, ali čelik je
žut, crven i narančast, sav bliješti i svjetluca, poput sunca na vodi, samo ljepše. Želio
bih da ga možete vidjeti, meštre."
"Vidim ga sada, Same. Mač pun sunčane svjetlosti. Tako lijep za gledanje." Starac se
ukočeno nakloni. "Vaša Milosti. Moja gospo. To je bilo vrlo ljubazno od vas."
Kad je kralj Stannis vratio sjajni mač u korice, činilo se da je odaja postala vrlo
mračna, unatoč tome što se sunčana svjetlost slijevala kroz prozor. "Vrlo dobro,
vidjeli ste ga. Možete se sada vratiti svojim dužnostima. I upamtite što sam rekao.
Vaša će braća noćas izabrati Vrhovnog zapovjednika ili ću ih natjerati da zažale što
nisu."
Meštar Aemon bijaše izgubljen u mislima dok mu je Sam pomagao niz usko zavojito
stubište. Ali dok su prelazili dvorište, on reče: "Nisam osjetio vrućinu. Jesi li ti,
Same?"
"Vrućinu? Od mača?" On se vrati u mislima. "Zrak oko njega se ljeskao, kao iznad
vrućeg žeravnika."
- 612 -
[email protected]
"Ali nisi osjetio vrućinu, zar ne? A korice koje su držale taj mač, od drveta su i kože,
da? Čuo sam zvuk kad je Njegova Milost izvukla oštricu. Je li koža bila opržena,
Same? Je li drvo izgledalo oprljeno ili pocr-njelo?"
"Ne", prizna Sam. "Nije, koliko sam ja mogao vidjeti."
Meštar Aemon kimne. Kad su se vratili u njegove odaje, on zamoli Sama da naloži
vatru i pomogne mu do stolice pokraj ognjišta. "Teško je biti tako star", uzdahne kad
se smjestio na jastuke. "A još teže je biti tako slijep. Nedostaje mi sunce. I knjige.
Knjige mi najviše nedostaju." Aemon mahne rukom. "Nećeš mi više trebati do
izbora."
"Izbora... Meštre, zar ne postoji nešto što možete učiniti? Ono što je kralj rekao za
kneza Janosa..."
"Sjećam se," reče meštar Aemon, "ali, Same, ja sam meštar, okovan i prisegnut. Moja
je dužnost da savjetujem Vrhovnog zapovjednika, tko god on bio. Ne bi bilo prilično
da me vide kako sam skloniji jednom natjecatelju od drugog."
"Ja nisam meštar", reče Sam. "Mogu li ja nešto poduzeti?"
Aemon okrene svoje slijepe bijele oči prema Samovu licu i blago se osmjehne. "Pa,
ne znam, Sanrvvelle. Možeš li?"
Mogu, pomisli Sam. Moram. Morao je to poduzeti smjesta. Bude li oklijevao, sigurno
će izgubiti hrabrost. Ja sam muž Noćne straže, podsjetio se dok je hitao preko
dvorišta. Jesam. Mogu to. Postojalo je vrijeme kada bi drhtao i cvilio ako bi ga knez
Mormont makar i pogledao, ali to je bio stari Sam, prije Šake Prvih ljudi i Crasterove
tvrñe, prije stvorova i Hladnorukog i Drugog na svojim mrtvom konju. Sad je bio
hrabriji. Gilly me učinila hrabrijim, rekao je Jonu. Bila je to istina. Morala je biti
istina.
Cotter Pyke bio je strasniji od dvojice zapovjednika, pa Sam najprije poñe k njemu,
dok mu je hrabrost još bila vruća. Pronašao ga je u staroj Štit-dvorani, kako baca
kocku s trojicom svojih ljudi iz Istočne stražarnice i crvenokosim zapovjednikom koji
je došao iz Zmajeva kamena sa Stannisom.
Meñutim, kad ga je Sam zamolio da govori s njim, Pyke zalaje naredbu, a ostali
pokupe kocke i novac i ostave ih.
Nitko ne bi mogao Cottera Pykea nazvati naočitim, iako je tijelo pod njegovom
zakovicama posutom brigantinom i grubo tkanim hlačama bilo vitko, čvrsto i žilavo.
Njegove su oči bile sitne i blizu usañene, nos slomljen, šiljak kojim mu je kosa
svršavala na čelu oštar poput glave koplja. Kozice su mu razorile lice, a brada koju je
puštao da sakrije ožiljke bila je tanka i kržljava.
"Sam Pokositelj!" reče umjesto pozdrava. "Jesi li siguran da si ubo Drugog ili nekog
dječjeg snježnog viteza?"
Ne počinje dobro. "Zmajsko staklo ga je ubilo, moj gospodaru", slabašno objasni
Sam.
"Da, ne sumnjam. Pa, van s tim, Pokositelju. Je li te meštar poslao k meni?"
"Meštar?" Sam proguta. "Ja... upravo dolazim od njega, moj gospodaru." To nije
zapravo bila laž, ali ako je Pyke krivo pročita, možda bude naklonjeniji slušati. Sam
duboko udahne i baci se na svoju molbu.
Pyke ga prekine prije nego stoje izustio dvadeset riječi. "Želiš da klek-nem i poljubim rub
Mallisterova lijepog plašta, je li? Mogao sam znati. Vi plemićići jatite se poput ovaca. Pa,
reci Aemonu da na mene troši dah. Ako se itko povuče, trebao bi to biti Mallister. Čovjek
je prokleto prestar za posao, možda bi mu netko trebao to reći. Ako ga izaberemo,
vjerojatno ćemo opet biti ovdje za godinu, birajući nekog drugog."
"Star je," složi se Sam, "ali vrlo je is-iskusan."
- 613 -
[email protected]
"U sjedenju u kuli i bavljenju zemljovidima, možda. Što kani učiniti, pisati pisma
stvorovima? On je vitez, to je točno i dobro, ali nije borac i ne dajem kotlić mokraće za to
koga je zbacio s konja na turniru prije pedeset godina. Poluruki se borio u svim svojim
bitkama, čak i slijepac to može vidjeti. A nama treba borac više nego ikad s tim prokletim
kraljem iznad nas. Danas su to ruševine i prazna polja, što je dobro i u redu, ali što će
Njegova Milost htjeti sutra? Misliš da Mallister ima želudac da se suprotstavi Stannisu
Baratheonu i onoj crvenoj kučki?" On se nasmije. "Ja ne."
"Nećete ga podržati, onda?" reče Sam, razočaran.
"Jesi li ti Sam Pokositelj ili Gluhi Dick? Ne, neću ga podržati." Pyke uperi prst u njegovo
lice. "Shvati ovo, dečko. Ja ne želim taj prokleti posao, nikad ga nisam želio. Borim se
najbolje s palubom ispod sebe, ne s konjem, a Crni zamak je predaleko od mora. Ali prije
ću dopustiti da mi zatjeraju užareni mač u dupe nego predati Noćnu stražu onom uob-
raženom orlu iz Sjenovite kule. I možeš se trkom vratiti starcu i reći mu da sam tako
rekao, ako pita." Ustane. "Gubi mi se s očiju."
Trebala je sva hrabrost koja je preostala u Samu da izusti: "Š-što kad bi se radilo o nekom
drugom? Biste li mogli p-podržati nekog drugog?"
"Koga? Bowena Marsha? Taj čovjek broji žlice. Othell je sljedbenik, radi što mu se kaže i
radi dobro, ali ne više od toga. Slynt... pa, njegovi ga ljudi vole, priznajem, i gotovo bi
vrijedilo zatjerati ga u kraljevsku gušu i vidjeti hoće li se Stannis ugušiti, ali ne. Previše je
Kraljevskog grudobrana u njemu. Žapcu narasla krila pa je umislio daje prokleti zmaj."
Pyke se nasmije. "Koga to ostavlja, Hobba? Mogli bismo ga izabrati, pretpostavljam,
samo tko će nam onda kuhati ovčetinu, Pokositelju? Izgledaš kao čovjek koji voli
prokletu ovčetinu."
Više se nije imalo što reći. Poražen, Sam je mogao samo promucati svoje hvala i oprostiti
se. Proći ću bolje sa Ser Denysom, pokuša se uvjeriti dok je hodao zamkom. Ser Denys je
bio vitez, plemenita roda i blagoglagoljiv, a ponašao se prema Samu vrlo ljubazno kad
je zatekao njega i Gilly na cesti. Ser Denys će me poslušati, mora.
Zapovjednik Sjenovite kule rodio se pod Odjekujućom kulom Morske stražarnice i
svakim svojim djelićem nalikovao na Mallistera. Samurovi-na mu je obrubljivala
ovratnik i isticala rukave crnog baršunastog haljet-ka. Srebrni orao pričvrstio je svoje
pandže o skupljene nabore njegova plašta. Brada mu je bila bijela poput snijega, kosa
većinom nestala, a lice duboko izborano, to je bila istina. Ali još je imao otmjenosti u
svojim pokretima i zube u ustima, a godine nisu pomutile njegove oči ni njegovu
uljudnost.
"Moj kneže Tarly", reče, kad je upravitelj doveo Sama k njemu u Koplje, gdje su
odsjeli ljudi iz Sjenovite kule. "Zadovoljan sam što vidim da ste se oporavili od svoje
kušnje. Mogu li vam ponuditi kalež vina? Vaša kneginja majka je Florentica, sjećam
se. Jednog dana vam moram ispripovjediti o tome kako sam zbacio oba vaša djeda na
istom turniru. Ne danas, meñutim, znam da imamo važnijih briga. Dolazite od meštra
Aemona, dakako. Želi li mi ponuditi kakav savjet?"
Sam uzme gutljaj vina i izabere svoje riječi s pažnjom. "Meštar je okovan i
prisegnut... ne bi bilo prilično da vide kako je utjecao na izbor Vrhovnog
zapovjednika..."
Stari se vitez osmjehne. "A zbog toga nije došao k meni osobno. Da, posve
razumijem. Recite što ste došli reći."
Vino je bilo slatko, a Ser Denys je saslušao Samovu molbu s dostojanstvenom
uljudnošću, za razliku od Cottera Pykea. Ali kad je završio, stari vitez zatrese glavom.
"Slažem se da bi bio mračan dan u našoj povijesti kad bi kralj imenovao Vrhovnog
zapovjednika. Pogotovo ovaj kralj. Vjerojatno neće dugo zadržati svoju krunu. Ali
zaista, Samwelle, Pyke bi trebao biti taj koji će se povući. Imam više podrške od njega
i prikladniji sam za taj položaj."
- 614 -
[email protected]
"Jeste," složi se Sam, "ali Cotter Pyke bi mogao poslužiti. Vele da se često dokazao u
bitki." Nije kanio uvrijediti Ser Denvsa hvaleći njegova protivnika, ali kako ga
drugačije uvjeriti da se povuče?
"Mnoga su se moja braća dokazala u bitki. To nije dovoljno. Neke stvari ne mogu se
riješiti ratnom sjekirom. Meštar Aemon će to razumjeti, iako Cotter Pyke ne razumije.
Vrhovni zapovjednik Noćne straže je plemić, prije svega. Mora se znati ophoditi
prema drugim plemićima. .. i prema kraljevima. Mora biti čovjek vrijedan
poštovanja." Ser Denys se nagne naprijed. "Mi smo sinovi velikih knezova, vi i ja.
Znamo važnost roda, krvi i onog ranog učenja koje se ničim ne može zamijeniti. Bio
sam štitonoša s dvanaest, vitez s osamnaest, pobjednik turnira s dvadeset dvije. Bio
sam zapovjednik Sjenovite kule trideset tri godine. Krv, porijeklo i nauk osposobili su
me za općenje s kraljevima. Pyke... pa, čuli ste ga jutros, kako pita Njegovu Milost
hoće li mu obrisati stražnjicu? Samwelle, nije moja navika govoriti neljubazno o
svojoj braći, ali budimo iskreni... željezni narod rasa su gusara i lopova, a Cot-ter
Pyke je silovao i ubijao dok sam ja još napola bio dječak. Meštar Harmune čita i piše
njegova pisma, čini to godinama. Ne, koliko god sam nesklon razočarati meštra
Aemona, ne mogu u svoj časti ustuknuti za Pykea od Istočne stražarnice."
Ovaj put Sam je bio spreman. "Biste li mogli za nekog drugog? Ako bi taj netko bio
pogodniji?"
Ser Denys razmisli na trenutak. "Nikad nisam želio čast zbog nje same. Na
posljednjem izboru, rado sam se povukao kad je predloženo ime kneza Mormonta,
upravo kao što sam učinio za kneza Qorgylea na izboru prije toga. Dokle god Noćna
straža ostaje u dobrim rukama, ja sam zadovoljan. Ali Bowen Marsh nije ravan
zadatku, kao ni Othell Ya-rwyck. A takozvani knez Harrenhala mesarevo je štene koje
su uzdigli Lannisteri. Nije ni čudo što je podmitljiv i pokvaren."
"Postoji još jedan čovjek", izlane Sam. "Vrhovni zapovjednik mu je vjerovao.
Vjerovali su i Donal Noye i Ohorin Poluruki. Iako nije tako visokog roda kao vi,
dolazi od stare krvi. Roñen je i odgojen u zamku, naučio je borbu mačem i kopljem od
viteza, a slova od meštra Citadele. Njegov je otac bio knez, a njegov brat kralj."
Ser Denys pogladi svoju dugu bijelu bradu. "Možda", reče nakon dugo vremena.
"Vrlo je mlad, ali... možda. Mogao bi poslužiti, priznajem, iako bih ja bio prikladniji.
U to ne sumnjam. Ja bih bio mudriji izbor."
Jon je rekao da u laži može biti časti, ako se ona izrekne zbog pravog razloga. Sam
izusti: "Ako noćas ne izaberemo Vrhovnog zapovjednika, kralj Stannis kani imenovati
Cottera Pykea. Rekao je to jutros meštru Aemonu, nakon što ste otišli."
"Shvaćam." Ser Denys ustane. "Moram razmisliti o tome. Hvala vam, Samwelle. I
prenesite moju zahvalnost meštru Aemonu."
Sam je drhtao u času kad je ostavio Koplje. Što sam učinio? pomisli. Što sam rekao?
Ako ga uhvate u laži, oni će... što?Poslati me na Zid?
Iščupati mi iznutricu? Pretvoriti me u stvora? Odjednom se sve to činilo smiješnim.
Kako se mogao toliko bojati Cottera Pykea i Ser Denvsa Mallistera, nakon što je vidio
kako gavran jede lice Malog Paula?
Pyke nije bio zadovoljan njegovim povratkom. "Opet ti? Požuri, počinješ me jediti."
"Trebam samo trenutak više", obeća Sam. "Nećete se povući za Ser Denysa, rekli ste,
ali mogli biste zbog nekog drugog."
"Tko je to ovaj put, Pokositelju? Ne valjda ti?"
"Ne. Borac. Donal Noye mu je predao Zid kad su došli divljaci, a bio je štitonoša
Starog Medvjeda. Jedini problem jest u tome što je roñen kao kopile."
- 615 -
[email protected]
Cotter Pyke se nasmije. "Tako mi pakla. To bi zabilo koplje u Mal-listerovo dupe, zar
ne? Možda bi vrijedilo samo zbog toga. Koliko bi loš dečko mogao biti?" On frkne.
"No, ja bih bio bolji. Ja sam ono što je potrebno, svaka budala to može vidjeti."
"Svaka budala," složi se Sam, "čak i ja. Ali... pa, ne bih vam to smio govoriti, ali...
kralj Stannis nam kani nametnuti Ser Denvsa, ako noćas ne izaberemo čovjeka. Čuo
sam da to govori meštru Aemonu, nakon što je vas ostale otpustio."
- 616 -
[email protected]
jon
Željezni Emmett bio je visok, tanak mladi izvidnik čija je izdržljivost, snaga i vještina na
maču bila na ponos Istočne stražarnice. Jon je uvijek odlazio s njihovih dvoboja ukočen i
natučen, i budio se idućeg dana prekriven modricama, što je bilo upravo onako kako je
želio. Nikad neće postati bolji ako se sukobljava s onakvima kao što su Saten i Konj, ili
čak Grenn.
Jon je volio zamišljati kako je većinu dana zadavao onoliko udaraca koliko je i primao, ali
ne danas. Jedva je spavao prošle noći, a nakon sat vremena nemirnog prevrtanja odustao
je čak i od pokušaja, odjenuo se i hodao vrhom Zida dok sunce nije izašlo, hrvajući se s
ponudom Stan-nisa Baratheona. Manjak sna sada se osjetio, a Emmett ga je nemilosrdno
bubetao po cijelom dvorištu, goneći ga natraške jednim zavojitim udarcem za drugim, a
pri tome bi ga s vremena na vrijeme tresnuo svojim štitom za dobru mjeru. Jonova je ruka
utrnula od siline sukoba, a tupi mač za vježbu kao da je postajao teži sa svakim minulim
trenutkom.
Bio je gotovo spreman spustiti oštricu i tražiti prekid, kad Emmett prividno zamahne
nisko i uñe iznad njegova štita divljim silaznim udarcem koji pogodi Jona u sljepoočnicu.
On zatetura, dok su mu i kaciga i glava zvonile od jačine udarca. Na pola otkucaja srca
svijet izvan njegova očnog proreza bio je mutna mrlja.
A tada godine nestadoše, a on je ponovno bio u Oštrozimlju, noseći podstavljeni kožni
kaputić umjesto žičane košulje i oklopa. Njegov je mač bio načinjen od drva, a nasuprot
njemu stajao je Robb, ne Željezni Emmett.
Svakog jutra vježbali su zajedno, otkad su bili dovoljno veliki da hodaju; Snow i Stark,
vrteći se i zamahujući mačevima po dvorištima Oštrozimlja, vičući i smijući se, ponekad
plačući kad ih nitko nije mogao vidjeti. Nisu bili maleni dječaci kad su se borili, već
vitezovi i moćni junaci. "Ja sam princ Aemon Zmajski vitez", viknuo bi Jon, a Robb bi
kliknuo natrag, "pa, ja sam Florian Luda." Ili bi Robb rekao: "Ja sam Mladi zmaj," a Jon
bi odvratio, "ja sam Ser Ryam Redwyne."
A onda se jednog jutra on zazvao prvi. "Ja sam knez Oštrozimlja!" uzviknuo je, kao i
stotinu puta prije. Samo ovog puta, ovog puta, Robb je odgovorio: "Ne možeš biti knez
Oštrozimlja, ti si nezakonito dijete. Moja majka kneginja veli da nikad nećeš moći biti
knez Oštrozimlja."
Mislio sam da sam to zaboravio. Jon je mogao okusiti krv u svojim ustima, od udarca koji
je primio.
Na kraju su ga Halder i Konj morali odvući od Željeznog Emmetta, jedan čovjek za svaku
ruku. Izvidnik je sjedio na tlu ošamućen, njegov štit bio je napola u komadićima, vizir
kacige gurnut u stranu, a njegov mač bio je šest lakata daleko. "Jone, dosta," vikao je
Halder, "pao je, razoružao si ga. Dosta!"
Ne. Ne dosta. Nikad dosta. Jon pusti mač da padne. "Žao mi je", promrmlja. "Emmette,
jesi li ozlijeñen?"
Željezni Emmett svuče svoju ulupljenu kacigu. "Postoji li neki dio izraza predajem se koji
ne razumiješ, kneže Snow?" Meñutim, to bijaše izgovoreno ljubazno. Emmett je bio
- 617 -
[email protected]
srdačan čovjek i volio je pjesmu mačeva. "Ratnice, obrani me," zastenje, "sada znam
kako se Ohorin Po-luruki osjećao."
To je bilo previše. Jon se istrgne iz ruku svojih prijatelja i povuče se u oružarnicu, sam. U
ušima mu je još zvonilo od udarca koji mu je zadao Emmett. Sjeo je na klupu i zakopao
glavu u šake. Zašto sam tako gnjevan? upita sam sebe, ali bilo je to glupo pitanje. Knez
Oštrozimlja. Mogao bih biti knez Oštrozimlja. Nasljednik svojega oca.
Ali nije vidio lice kneza Eddarda kako lebdi pred njim; već lice kne-ginje Catelyn. S
njezinim tamnomodrim očima i tvrdim hladnim ustima, nalikovala je pomalo na Stannisa.
Željezo, pomisli on, ali lomljivo. Gledala ga je onako kako ga je običavala gledati u
Oštrozimlju, kad god bi nadmašio Robba u mačevanju, računu ili gotovo bilo čemu.
Tko si ti? kao da je taj pogled govorio. To nije tvoje mjesto. Zašto si tu?
Njegovi su prijatelji još bili vani u dvorištu za vježbu, ali Jon nije bio u stanju suočiti
se s njima. Ostavio je oružarnicu na stražnja vrata, spus-tivši se strmim kamenim
stubištem do crvičnjaka, tunela koji su povezivali utvrde i kule zamka pod zemljom.
Bio je to kratak hod do kupelji, gdje se zagnjurio u hladnu vodu da ispere znoj i
namočio se u vrućoj kamenoj kadi. Toplina je uklonila nešto boli s njegovih mišića i
podsjetila ga na blatna jezerca Oštrozimlja, koja su se pušila i ključala u Božanskoj
šumi. Oštrozimlje, pomisli. Theon ga je ostavio spaljeno i porušeno, ali ja bih ga
mogao obnoviti. Sigurno bi njegov otac to želio, Robb takoñer. Nikad ne bi htjeli
ostaviti zamak u ruševinama.
Ne možeš biti knez Oštrozimlja, ti si nezakonito dijete, čuo je opet Robba kako govori.
A kameni kraljevi režali su na nj granitnim jezicima. Ti ne pripadaš ovamo. To nije
tvoje mjesto. Kad je Jon sklopio oči ugledao je drvo srca, s njegovim blijedim
granama, crvenim lišćem i ozbiljnim licem. Usud-drvo bilo je srce Oštrozimlja, uvijek
je govorio knez Eddard... ali da spasi zamak, Jon bi morao iščupati to srce iz njegovih
drevnih korijena i nahraniti njime gladnog vatrenog boga crvene žene. Nemam pravo,
pomisli. Oštrozimlje pripada drevnim bogovima.
Zvuk glasova koji je odjekivao o nadsvoñen strop vrati ga u Crni zamak. "Ne znam",
govorio je muškarac, glasom punim sumnji. "Možda kad bih ga bolje poznavao...
Knez Stannis nije govorio baš dobro o njemu, to ti moram reći."
"Kad je to Stannis Baratheon ikad govorio dobro o nekom?" Ser Al-liserov
kremenasti glas bio je nezamjenjiv. "Ako dopustimo Stannisu da nam izabere
Vrhovnog zapovjednika, postat ćemo njegovi vazali po svemu osim po imenu. Tywin
Lannister neće to lako zaboraviti, a znate da će knez Tywin biti taj koji će na kraju
pobijediti. Već je jednom porazio Stannisa, na Crnovodi."
"Knez Tywin je sklon Slvntu", reče Bowen Marsh razdražljivim, uznemirenim
glasom. "Mogu ti pokazati njegovo pismo, Othelle. 'Naš vjerni prijatelj i sluga', tako
ga je nazvao."
Jon Snow naglo sjedne, a tri muškarca ukoče se na zvuk pljuskanja. "Moja gospodo",
reče hladnom uljudnošću.
"Što radiš tu, kopile?" upita Thorne.
"Kupam se. Ali nemojte dopustiti da vam ja pokvarim urotu." Jon izañe iz vode, osuši se,
odjene i ostavi ih da kuju zavjeru.
Vani je otkrio da nema pojma kamo ide. Prošao je pokraj ljuske Kule Vrhovnog
zapovjednika, gdje je jednom spasio Starog Medvjeda od mrtvaca; pokraj mjesta gdje je
Vgritte umrla s onim žalosnim osmijehom na licu; pokraj Kraljeve kule gdje su on, Saten
i Gluhi Dick Follard čekali Magnara i njegove Thennijce; pokraj na hrpe složenih i
pougljenjenih ostataka velebnih drvenih stuba. Unutrašnje dveri bijahu otvorene, pa se
Jon spusti u tunel, kroz Zid. Mogao je osjetiti studen oko sebe, težinu svega leda nad
glavom. Prošao je pokraj mjesta gdje su se Donal Noye i Mag Moćni borili i umrli
zajedno, kroz nove vanjske dveri i natrag na blijedo hladno sunce.
- 618 -
[email protected]
Tek tada je sebi dopustio da zastane, uhvati dah, razmisli. Othell Yarwyck nije bio čovjek
jakih uvjerenja, osim kad se radilo o drvu, kamenu i žbuci. Stari Medvjed je to znao.
Thorne i Marsh će ga pridobiti, Yarwyck će podržati kneza Janosa i knez Janos će biti
izabran za Vrhovnog zapovjednika. A što to ostavlja meni, ako ne Oštrozimlje?
Vjetar se kovitlao oko Zida, povlačeći ga za plašt. Mogao je osjetiti kako hladnoća dopire
s leda kao što vrućina dopire iz vatre. Jon navuče kukuljicu i ponovno počne hodati.
Poslijepodne je starjelo, a sunce bijaše nisko na zapadu. Stotinu lakata naprijed nalazio se
tabor gdje je kralj Stannis smjestio svoje divljačke zarobljenike unutar prstena jara-ka,
naoštrenih kolaca i visokih drvenih ograda. Njemu slijeva bijahu tri goleme ognjišne
jame, gdje su pobjednici spalili tijela svih pripadnika slobodnog naroda koji su umrli pod
Zidom, goleme dlakave orijaše i malene Kožnate noge podjednako. Poprište bitke još je
bilo pustoš oprlje-nog korova i stvrdnutog katrana, ali Manceovi ljudi ostavili su svoje
tragove posvuda; rasparanu kožu koja je mogla biti dio šatora, orijaški malj, kotač bojnih
kola, slomljeno koplje, hrpu mamutova izmeta. Na rubu Uklete šume, gdje su se nalazili
šatori, Jon pronañe hrastov panj i sjedne.
Vgritteje htjela da budem divljak. Stannis hoće da budem knez Oštro-zimlja. Ali što ja
hoću? Sunce se šuljalo nebom kako bi zaronilo iza Zida gdje je on vijugao kroz zapadna
brda. Jon je promatrao kako visoko prostranstvo leda poprima crvenu i ružičastu boju
sutona. Bih li radije da me knez Janos objesi kao prebjega ili bih pogazio zakletvu,
vjenčao se s Val i postao knez Oštrozimlja? Izbor se činio lak kad je o njemu razmišljao
pod tim uvjetima... iako, da je Vgritte još bila živa, mogao bi bi-ti i lakši. Val mu je bila
strana. Nije ju bilo teško gledati, dakako, a bila je sestra kraljice Mancea Raydera, ali
ipak...
Morao bih je ukrasti kad bih želio njezinu ljubav, ali ona bi mi mogla podariti djecu.
Mogao bih jednog dana držati sina svoje krvi u rukama. Sin je bio nešto o čemu se Jon
Snow nikad nije usuñivao sanjati, otkad je odlučio proživjeti svoj život na Zidu. Mogao
bih ga nazvati Robb. Val će htjeti zadržati sina svoje sestre, ali mogli bismo ga odgajati u
Oštrozimlju, a Gillyna malog takoñer. Sam nikad ne bi morao izustiti svoju laž. Pronašli
bismo i mjesto za Gilly, a Sam bi joj mogao dolaziti u posjet jednom godišnje. Manceov
sin i Crasterov sin odrasli bi kao braća, kao što sam ja jednoć odrastao s Robbom.
Želio ga je, znao je tada Jon. Želio ga je više nego išta na svijetu. Uvijek sam ga želio,
pomisli, s krivnjom. Neka mi bogovi oproste. U njemu je bila glad, oštra poput mača
od zmajskog stakla. Glad... mogao ju je osjetiti. Trebao je hranu, plijen, riñu srnu koja
je vonjala na strah ili velikog losa ponosnog i prkosnog. Trebao je ubiti i napuniti
trbuh svježim mesom i vrućom tamnom krvlju. Porastu mu zazubice od same pomisli.
Dugo mu je trebalo prije nego što je shvatio što se dogaña. Kad je to učinio, sunuo je
na noge. "Duše?" Okrenuo se prema šumi, a on se pojavi ondje, tapkajući nečujno van
iz zelenog polumraka, dok mu je dah izlazio topao i bijel iz otvorenih zubi. "Duše!"
vikne on, a Strahovuk prijeñe u trk. Bio je mršaviji nego prije, ali i veći, a jedini zvuk
koji je stvarao bilo je tiho pucketanje uvelog lišća pod njegovim šapama. Kad je sti-
gao do Jona, skočio je te su se hrvali izmeñu smeñe trave i dugih sjenki dok su
zvijezde izlazile nad njima. "O bogovi, vuče, gdje si bio?" reče Jon kad mu je Duh
prestao grickati podlakticu. "Mislio sam da si mi umro, kao Robb i Vgritte i ostali.
Nisam te osjećao, još otkad sam se popeo na Zid, čak ni u snovima." Strahovuk nije
imao odgovora, već je liznuo Jonovo lice jezikom nalik na vlažnu turpiju, a njegove
su oči uhvatile posljednje svjetlo i zasjale poput dva velika crvena sunca.
Crvene oči, shvati Jon, ali ne kao Melisandrine. Imao je oči usud-dr-veta. Crvene oči,
crvena usta, bijelo krzno. Krv i kost, poput drveta srca. Ovaj pripada starim
bogovima. A on je jedini od svih strahovukova bio bijel. Šest štenaca su pronašli u
kasnom ljetnom snijegu, on i Robb; petero ih je bilo sivo, crno i smeñe, za pet
Starkovih, a jedan bijel, bijel poput snijega.
- 619 -
[email protected]
Tada je našao svoj odgovor.
Pod Zidom, kraljičini ljudi palili su svoju noćnu vatru. Vidio je kako se Melisandre
pojavljuje iz tunela s kraljem pokraj sebe, da povede molitve za koje je vjerovala da
će otkloniti mrak. "Doñi, Duše", reče Jon strahovuku. "Za mnom. Gladan si, znam.
Mogao sam osjetiti." Potrčaše zajedno prema dverima, široko zaobišavši noćnu vatru,
gdje su plamenovi sežući grebli crni trbuh noći.
Kraljevi ljudi bili su vrlo upadljivi u dvorištima Crnog zamka. Zastali su dok je Jon
prolazio mimo i buljili u njega. Nitko od njih nikad prije nije vidio strahovuka, shvati
on, a Duh je bio dvaput veći od običnih stra-hovukova koji su vrebali njihovim
južnim šumama. Dok je išao prema oružarnici, Jon slučajno podigne pogled i ugleda
Val kako stoji na prozoru svoje kule. Žao mije, pomisli. Nisam čovjek koji će te oteti
odavde.
U dvorištu za vježbu nabasao je na desetak kraljevih ljudi s bakljama i dugim
kopljima u rukama. Njihov zapovjednik pogleda Duha i namršti se, a par njegovih
ljudi spusti koplja sve dok vitez koji ih je vodio ne reče: "Maknite se i pustite ih da
proñu." Jonu reče: "Kasnite na večeru."
"Onda mi se maknite s puta, ser", odgovori Jon, a vitez to učini.
Mogao je čuti buku čak i prije nego što je stigao na dno stuba; povišene glasove,
psovke, nekoga kako lupa po stolu. Jon zakorači u podrum posve neprimijećen.
Njegova braća stisnula su se na klupama i stolovima, ali više ih je stajalo i vikalo
nego sjedilo, a nitko nije jeo. Nije bilo hrane. Što se tu dogaña? Knez Janos Slynt
urlao je nešto o prebjezima i izdaji, Željezni Emmett je stajao na stolu s golim mačem
u šaci, Troprsti Hobb je proklinjao izvidnika iz Sjenovite kule... jedan čovjek iz
Istočne stražarnice treskao je šakom po stolu iznova i iznova, zahtijevajući tišinu, ali
to je samo povećalo galamu koja je odjekivala o nad-svoñeni strop.
Pyp bijaše prvi koji je ugledao Jona. Nacerio se kad je opazio Duha, metnuo dva prsta
u usta i zazviždao onako kako samo glumčev šegrt može zviždati. Rezak zvuk
presjekao je žagor poput mača. Dok je Jon hodao izmeñu stolova, još više braće ga
primijeti i utihne. Muk se širio podrumom, sve dok jedini zvuči nisu bile Jonove
potpetice koje su lupkale po kamenom podu i tiho pucketanje cjepanica na ognjištu.
Ser Alliser Thorne razbije tišinu. "Prebjeg nas je napokon počastio svojom
prisutnošću."
Knez Janos bijaše crven u licu sav podrhtavajući od bijesa. "Zvijer", dahne.
"Pogledajte! Zvijer koja je istrgnula život iz Polurukog. Varg stupa meñu nama,
braćo. VARG! To... to stvorenje nije dostojno da nas vodi! Ta beštija nije dostojna da
živi!"
Duh ogoli zube, ali Jon metne ruku na njegovu glavu. "Moj kneže," reče, "hoćete li mi
reći što se ovdje dogaña?"
Meštar Aemon odgovori sa suprotnog kraja dvorane. "Tvoje ime je predloženo za
Vrhovnog zapovjednika, Jone."
To je bilo tako apsurdno da se Jon morao nasmiješiti. "Tko je to učinio?" reče, tražeći
svoje prijatelje. Sigurno je to morala biti jedna od Pvpovih šala. Ali Pyp je slijegao
ramenima, a Grenn tresao glavom. Žalosni Edd Tollett bio je taj koji je ustao. "Ja. Da,
to je strašno okrutna stvar koja se može učiniti jednom prijatelju, ali bolje ti nego ja."
Knez Janos stane opet srdito brzati. "To je sramota. Trebali bismo objesiti ovog
dječaka. Da! Objesimo ga, velim ja, objesimo ga kao prebjega i varga, zajedno s
njegovim prijateljem Manceom Rayderom. Vrhovni zapovjednik? Neću to dopustiti,
neću to trpjeti!"
Cotter Pyke ustane. "Ti to nećeš trpjeti? Možda si uvježbao te zlatne plašteve da ti ližu
prokleto dupe, ali sada nosiš crni plašt."
- 620 -
[email protected]
"Svaki brat može ponuditi bilo koje ime za naše razmatranje, dokle god je taj čovjek
pod prisegom," reče Ser Denys Mallister. "Tollett je postupio dobrano unutar svojih
prava, moj kneže."
Desetak ljudi počne govoriti odjednom, svaki pokušavajući zaglušiti ostale i nedugo
zatim polovica dvorane je opet vikala. Ovaj put Ser Al-liser Thorne bijaše taj koji je
skočio na stol i podigao ruke za tišinu. "Braćo!" vikne, "time ništa ne dobivamo. Ja
kažem da glasamo. Ovaj kralj koji je zaposjeo Kraljevu kulu postavio je ljude na sva
vrata da se pobrine kako ne bismo jeli ni otišli dok ne obavimo izbor. Neka bude!
Izabrat ćemo i izabrati ponovno, cijelu noć ako treba, sve dok ne budemo imali našeg
gospodara... ali prije nego što ubacimo glasove, vjerujem da nam naš Prvi graditelj
ima nešto reći."
Othell Yarwyck ustane polako, mršteći se. Krupni graditelj protrlja svoju duguljastu
upalu čeljust i reče: "Pa, ja povlačim svoje ime. Da ste me htjeli, imali ste deset
prilika da me izaberete, pa niste. Ionako vas nema dovoljno. Htio sam reći da bi oni
koji su glasali za mene trebali izabrati kneza Janosa..."
Ser Alliser kimne. "Knez Slynt je najbolji mogući—"
"Nisam završio, Allisere", prigovori Yarwyck. "Knez Slynt je zapovijedao Gradskom
stražom u Kraljevu grudobranu, svi znamo, a bio je knez Harrenhala..."
"Nije on nikad vidio Harrenhal", vikne Cotter Pyke.
"Pa, tako je", reče Yarwyck. "Uostalom, sad kad tu stoji, ne sjećam se zašto sam
mislio da bi Slynt bio tako dobar izbor. To bi bilo nešto kao odalamiti kralja Stannisa
po ustima, a ne vidim od kakve bi nam to bilo koristi. Možda bi Snow bio bolji. Bio je
dulje na Zidu, nećak je Bena Starka i služio je kao štitonoša Starog Medvjeda."
Yarwyck slegne ramenima. "Izaberite koga hoćete, samo da to nisam ja." Sjedne.
Janos Slynt je iz crvene boje prešao u purpurnu, vidio je Jon, ali Ser Alliser Thorne je
problijedio. Čovjek iz Istočne stražarnice ponovno je bubnjao šakom po stolu, ali sada
je tražio kotao. Neki od njegovih prijatelja prihvate povik. "Kotao!" zaurlaše kao
jedan. "Kotao, kotao, KOTAO!"
Kotao bijaše u kutu pokraj ognjišta, veliki crni trbušasti predmet s dvjema golemim
ručkama i teškim poklopcem. Meštar Aemon reče riječ Samu i Clydasu te oni poñu i
zgrabe ručke pa dovuku kotao do stola. Nekoliko braće već je stajalo u redu pokraj
bačava s glasovima kad je Clydas skinuo poklopac i umalo ga sebi ispustio na nogu.
Uz bučan krik i lepet krila golemi gavran izleti iz kotla. Zaleprša uvis, tražeći možda
stropne grede, ili prozor da kroza nj pobjegne, ali u podrumu nije bilo stropnih greda
ni prozora. Gavran bijaše u stupici. Glasno grak-ćući, zaokruži dvoranom, jednom,
dva, tri puta. A Jon začu Samwella Tarlvja kako viče, "Znam tu pticu! To je gavran
kneza Mormonta!"
Gavran sleti na stol najbliži Jonu. "Snow", zakrešti. Bio je stara ptica, prljav i blatan.
"Snow," izusti opet, "Snow, Snow, Snow." Došeta do kraja stola, ponovno raširi krila i
sleti na Jonovo rame.
Knez Janos Slynt sjedne tako teško da se začuo tras, ali Ser Alliser ispuni podrum
podrugljivim smijehom. "Ser Pajcek misli da smo svi budale, braćo", reče. "Naučio je
pticu taj mali trik. Sve one govore snow, idite gore u vranje gnijezdo i poslušajte sami.
Mormontova ptica znala je više riječi."
Gavran naheri glavu i pogleda Jona. "Kukuruz?" reče u nadi. Kad nije dobio ni
kukuruza ni odgovora, zagrakće i promrmlja: "Kotao? Kotao? Kotao?"
Ostalo su bili sve sami vršci strelica, bujica vršaka strelica, tuča vršaka strelica,
dovoljno vršaka strelica da potopi ostalih nekoliko kamenja i školjaka i sve bakrene
novčiće.
- 621 -
[email protected]
Kad je prebrojavanje završilo, Jon se zatekne opkoljen. Neki su ga tapšali po leñima,
dok su drugi pred njim savijali koljeno kao da je zapravo bio knez. Saten, Ovven
Klipan, Halder, Žabac, Rezervna Čizma, Orijaš, Mully, Ulmer od Kraljevske šume,
Ljupki Donnel Hill i pola stotine drugih natisnulo se oko njega. Dywen zaklopoće
svojim drvenim zubima pa reče: "Bogovi, smilujte se, naš je Vrhovni zapovjednik još
u povojima." Željezni Emmett reče, "Nadam se da to ne znači da te više ne mogu
isprašiti kad ponovno budemo vježbali, moj gospodaru." Troprsti Hobb je htio znati
hoće li i dalje jesti s ljudima ili želi da mu objede šalju u dnevnu odaju. Čak je i
Bowen Marsh prišao da kaže kako će rado nastaviti kao Vrhovni upravitelj ako to
bude želja kneza Snowa.
"Kneže Snow," reče Cotter Pyke, "ako to zabrljaš, iščupat ću ti jetra i pojesti ih sirova
s lukom."
Ser Denys Mallister bio je ljubazniji. "Bila je to teška stvar koju je mladi Samwell
tražio od mene", povjeri stari vitez. "Kad su izabrali kneza Qorgylea, rekao sam sebi:
'Nema veze, bio je dulje na Zidu od tebe, tvoje će vrijeme doći.' Kad je to bio knez
Mormont, pomislio sam: 'On je jak i neustrašiv, ali je i star, tvoje vrijeme možda još
doñe.' Ali vi ste napola dječak, kneže Snow, i sada se moram vratiti u Sjenovitu kulu
znajući da moje vrijeme nikad neće doći." Uputio mu je umoran osmijeh. "Nemojte
da umrem žaleći. Vaš stric je bio velik čovjek. Vaš otac knez i njegov otac takoñer.
Očekivat ću isto od vas."
"Da," reče Cotter Pyke. "A možeš počet time što ćeš reći onim kraljevim ljudima da je
gotovo i da želimo našu prokletu večeru."
"Večera", krikne gavran. "Večera, večera."
Kraljevi ljudi raščistiše vrata kad su im rekli rezultate izbora, a Troprsti Hobb i šest
pomoćnika otkasaju u kuhinju da donesu hranu. Jon nije htio jesti. Šetao je zamkom,
pitajući se sanja li, s gavranom na ramenu i Duhom za petama. Pyp, Grenn i Sam išli
su za njih, čavrljajući, ali jedva da je čuo riječ sve dok Grenn nije šapnuo: "Sam je to
učinio", a Pyp izustio: "Sam je to učinio!" Pyp je sa sobom donio vinsku mješinu, te
je uzeo dubok gutljaj i zapjevao: "Sam, Sam, Sam čarobnjak, Sam čudo, Sam Sam
divota jedna, on je to učinio. Ali kad si se sjetio da sak-riješ gavrana u kotao, Same, i
kako si u sedam pakala mogao biti siguran da će doletjeti Jonu? Sve bi zabrljao da je
ptica odlučila sjesti na debelu tikvu Janosa Slynta."
"Nisam imao veze s pticom", ustraje Sam. "Kad je izletjela iz kotla zamalo sam se
popisao."
Jon se nasmije, napola zaprepašten što se još uvijek sjećao kako. "Vi ste svi hrpa
mahnitih budala, znate li to?"
"Mi?" reče Pyp. "Nas zoveš budalama? Nismo mi oni koje su izabrali za devetsto
devedeset osmog Vrhovnog zapovjednika Noćne straže. Radije popij štogod vina,
kneže Jone. Mislim da će ti trebati mnogo vina."
Tako Jon Snow uzme mješinu iz njegove ruke i popije gutljaj. Ali samo jedan. Zid je
bio njegov, noć je bila mračna, a on se morao suočiti s kraljem.
- 622 -
[email protected]
sansa
Probudila se naglo, ustreptalih živaca. Na trenutak se nije sjetila gdje se nalazi. Sanjala je
da je mala, da još dijeli ložnicu sa svojom sestrom Arvjom. Ali bila je to njezina sluškinja
koju je čula da se prevrće u snu, ne njezina sestra, a to oko nje nije bilo Oštrozimlje, već
Orlovo gnijezdo. A ja sam Alayne Stone, kopile. Soba je bila hladna i mračna, iako je njoj
bilo toplo pod gunjevima. Zora još nije došla. Ponekad bi sanjala Ser Ilyna Pavnea i
budila se uzburkanog srca, ali ovaj san nije bio takav. Dom. Bio je to san o domu.
Orlovo gnijezdo nije bilo dom. Nije bilo veće od Maegorove tvrñe, a izvan njegovih
potpuno bijelih zidova nalazila se samo planina i dug varljiv silazak pokraj Neba, Snijega
i Kamena do Mjesečevih dveri na tlu doline. Nije se imalo kamo ići ni mnogo što raditi.
Stariji su sluge govorili da su zidovi odzvanjali smijehom kad su njezin otac i Robert
Barat-heon bili štićenici Jona Arrvna, ali ti su dani bili mnogo godina daleko. Njezina
tetka održavala je malo domaćinstvo i rijetko dopuštala gostima da se uspnu iznad
Mjesečevih dveri. Osim njezine postarije služavke, Sansino jedino društvo bio je knez
Robert, osmogodišnjak koji kao da je tek navršio tri.
/ Marillion. Tu je uvijek Marillion. Kad im je svirao za večerom, činilo se da mladi pjevač
pjeva izravno njoj. Njezina tetka nije bila zadovoljna. Kneginja Lysa je ludovala za
Marillionom, otjerala je dvije sluškinje te čak i jednog paža jer su govorili laži o
njemu.
Lysa je bila osamljena poput nje. Činilo se daje njezin novi muž provodio više
vremena u dnu gore nego na njezinu vrhu. I sada je izbivao, nije ga bilo već četiri
dana, sastajao se s Corbravma. Od komada i djelića razgovora koje je slučajno načula,
Sansa je znala da su vazali Jona Arryna zamjerali Lysin brak i zavidjeli Petyru na
njegovoj ovlasti kao Vrhovnog namjesnika Doline. Starija grana kuće Royce bila je
blizu otvorenoj pobuni nad propustom njezine tetke da pomogne Robbu u njegovu
ratu, a Waynwoodi, Redforti, Belmorei i Templetoni pružali su im u tome svaku
podršku. Gorski su klanovi takoñer bili nemirni, a stari knez Hunter umro je tako
naglo da su njegova dva mlaña sina optuživala starijeg brata da ga je ubio. Arrvnska
dolina možda je bila pošteñena najgoreg rata, ali teško da je bila idilično mjesto koje
je kneginja Lysa zamišljala.
Više neću zaspati, shvati Sansa. Glava mije sva u metežu. Oklijevajući odgurne jastuk,
razgrne pokrivače poñe k prozoru i otvori kapke.
Snijeg je padao na Orlovo gnijezdo.
Vani su pahuljice lepršale meko i tiho poput uspomene. Je li me to probudilo? Debeli
sloj snijega već je ležao po vrtu, prekrivši gunjem travu, posuvši bijelim grmlje i
kipove i povivši grane stabala. Pogled na nj vrati Šansu u hladne noći davno prije, u
dugo ljeto njezina djetinjstva.
Posljednji je put vidjela snijeg onog dana kad je ostavila Oštrozim-Ije. Tada je lakše
padao od ovog, sjeti se. Robbu su se pahulje otapale u kosi kad me zagrlio, a snježna
gruda koju je Arya pokušala napraviti raspadala joj se u rukama. Boljelo ju je sjetiti
se kako je sretna bila tog jutra. Hullen joj je pomogao uzjahati, a ona je izjahala s
- 623 -
[email protected]
pahuljama koje su se kovitlale oko nje, da vidi široki bijeli svijet. Mislila sam da moja
pjesma započinje tog dana, ali ustvari bila je gotovo otpjevana.
Sansa ostavi kapke otvorene dok se odijevala. Bit će hladno, znala je, iako su kule
Orlova gnijezda okruživale vrt i štitile ga od najgorih utjecaja gorskih vjetrova.
Odjenula je svileno rublje i lanenu dugu košulju, a preko toga toplu haljinu od modre
janjeće vune. Dva para dugih čarapa za noge, čizme koje su joj se vezivale do koljena,
teške kožne rukavice i konačno plašt s kukuljicom od mekog bijelog lisičjeg krzna.
Njezina sluškinja umota se čvršće u svoj gunj dok je snijeg počinjao ulijetati kroz
prozor. Sansa gurne vrata i zaputi se zavojitim stubištem. Kad je otvorila vrata vrta,
bio je tako lijep da je zadržala dah, ne želeći poremetiti tako savršenu ljepotu. Snijeg
je i dalje padao, u sablasnoj tišini i ležao gust i cjelovit na tlu. Sva boja je nestala iz
vanjskog svijeta. Bilo je to mjesto bijelog, crnog i sivog. Bijele kule, bijeli snijeg i bijeli
kipovi, crne sjene i crna stabla, tamnosivo nebo nad njima. Čist svijet, pomisli Sansa. Ne
pripadam ovamo.
Ali svejedno je iskoraknula. Njezine čizme utisnule su do gležnjeva duboke rupe u glatkoj
bijeloj površini snijega, ali nisu stvarale zvuk. Sansa proñe pokraj zaleñenih grmova i tankih
tamnih stabala i upita se je li još sanjala. Vjetrom nošene pahulje okrznule su joj lice lako
poput poljupca ljubavnika i otapale joj se na obrazima. U središtu vrta, pokraj kipa uplakane
žene koji je ležao razbijen i napola zakopan u zemlju, okrenula je lice prema nebu i sklopila
oči. Mogla je osjetiti snijeg na trepavicama, okusiti ga na usnama. Bio je to okus Oštrozimlja.
Okus nevinosti. Okus snova.
Kad je Sansa opet otvorila oči, bila je na koljenima. Nije se sjećala padanja. Činilo joj se da je
nebo svjetlije nijanse sive. Zora, pomisli. Još jedan dan. Još jedan novi dan. A ona je
gladovala za starim danima. Molila se za njih. Ali kome se mogla moliti? Vrt je nekoć bio
namijenjen Božanskoj šumi, znala je, ali zemlja je bila pretanka i kamenita da bi usud-drvo
primilo korijenje. Božanska šuma bez bogova, prazna poput mene.
Pokupila je šaku snijega i stisnula je meñu prstima. Težak i vlažan, snijeg se lako skupljao.
Sansa počne praviti snježne grude, oblikujući ih i zaglañujući sve dok nisu bile okrugle, bijele
i savršene. Sjećala se ljetnog snijega u Oštrozimlju kad su je Arya i Bran zaskočili kad je
izašla iz utvrde jednog jutra. Oboje su imali puno gruda u ruci, a ona nijednu. Bran je sjedio
na krovu natkrivenog mosta, izvan domašaja, ali Sansa je trčala za Arvjom kroz staje i oko
kuhinje sve dok obje nisu ostale bez daha. Možda bi je čak i uhvatila, ali se poskliznula na
malo leda. Njezina sestra se vratila da vidi je li ozlijeñena. Kad je rekla da nije, Arya ju je
pogodila u lice još jednom grudom, ali Sansa ju je ščepala za nogu te je povukla dolje i trljala
joj snijeg u kosu dok nije naišao Jory i razdvojio ih, smijući se.
Što će mi snježne grude? Pogledala je svoj žalosni mali arsenal. Nemam ih na koga bacati.
Pustila je da joj ona koju je pravila ispadne iz ruke. Mogla bih umjesto toga načiniti snježnog
viteza, pomisli. Ili čak...
Spojila je dvije svoje snježne grude, dodala treću, nakupila još malo snijega oko njih i sve to
zagladila u oblik cilindra. Kad je završila, postavila ga je na kraj i upotrijebila vrh svog malog
prsta da izbuši otvore za prozore. Krunište oko vrha zahtijevalo je više pažnje, ali kad je
završila, imala je kulu. Sad mi trebaju zidovi, pomisli Sansa, a onda utvrda. Bacila se na
posao.
Snijeg je padao, a zamak se dizao. Dva zida visoka do gležnjeva, unutrašnji viši od
vanjskog. Kule i tornjići, tvrñave i stubišta, okrugle kuhinje, četvrtasta oružarnica, staje s
unutrašnje strane zapadnog zida. Bio je to običan zamak kad je počela, ali nedugo zatim
Sansa je znala da je to bilo Oštrozimlje. Pronašla je pruće i pale grane pod snijegom i slo-
mila im krajeve da načini stabla za Božansku šumu. Za nadgrobne spomenike na groblju
upotrijebila je komadiće kore. Uskoro su njezine rukavice i čizme bile prekrivene bijelom
koricom, ruke su joj bridjele, a noge bile promočene i hladne, ali ona nije marila. Jedino
je zamak bio važan. Nekih se stvari bilo teško prisjetiti, ali većina joj se lako vratila u
pamet, kao daje ondje bila tek jučer. Kula s knjižnicom, dva golema bedema, nadsvoñene
dveri izmeñu njih, krunište svuda po vrhu...
- 624 -
[email protected]
A cijelo vrijeme snijeg je nastavljao padati, skupljajući se u nanosima oko njezinih zgrada
brzinom kojom ih je podizala. Tapšala je popločani krov Velike dvorane kad je začula
glas i podigla pogled kako bi ugledala svoju služavku koja ju je zvala s prozora. Je li moja
gospa dobro? Želi li prekinuti post? Sansa zatrese glavom i vrati se oblikovanju snijega,
dodavši dimnjak na jedan kraj Velike dvorane, gdje bi ognjište stajalo iznutra.
Zora se ušuljala u njezin vrt poput lopova. Sivilo neba postalo je još svjetlije, a drveće i
grmlje prešlo u tamnozelenu boju pod njihovim sto-lama od snijega. Nekoliko slugu je
izašlo i neko je vrijeme promatralo, ali ona nije obraćala pozornost na njih te su se ubrzo
vratili unutra gdje je bilo toplije. Sansa opazi da je kneginja Lysa promatra sa svojega bal-
kona, umotana u modru baršunastu halju porubljenu lisičjim krznom ali kad je ponovno
pogledala, njezina je tetka nestala. Meštar Colemon je izvirio iz vranjeg gnijezda i
promatrao je neko vrijeme, mršav i drhtav ali znatiželjan.
Njezini su mostovi neprestano padali. Natkriveni se most nalazio izmeñu oružarnice i
glavne utvrde, a drugi se protezao od četvrtog kata zvonika do drugog kata vranjeg
gnijezda, ali bez obzira na to kako ih pažljivo uobličila, oni nisu izdržali. Treći put kad joj
se jedan srušio, op-sovala je glasno i sjela na stopala u bespomoćnoj frustraciji.
"Obloži snijeg oko štapa, Sansa."
Nije znala koliko dugo ju je promatrao, ni kad se vratio iz Doline. "Štapa?" upita ona.
"Mislim da će mu to dati dovoljno snage da stoji", reče Petyr. "Mogu li ući u vaš
zamak, moja gospo?"
Sansa je bila oprezna. "Nemojte ga srušiti. Budite..."
"... nježni?" On se nasmiješi. "Oštrozimlje se oduprlo strasnijim neprijateljima od
mene. Ovo jest Oštrozimlje, zar ne?"
"Da", prizna Sansa.
Hodao je duž vanjskih zidova. "Nekoć sam ga sanjao, onih godina nakon što je Cat
otišla na sjever s Eddardom Starkom. U mojim je snovima uvijek bio mračno mjesto, i
hladno."
"Ne. Uvijek je bilo toplo, čak i kad je sniježilo. Voda iz vrelih izvora prolazila je
cijevima kroz zidove da ih ugrije, a u staklenim vrtovima uvijek je bilo kao za
najtoplijeg ljetnog dana." Ona ustane, nadvivši se nad velebni bijeli zamak. "Ne znam
kako da napravim stakleni krov nad vrtovima."
Maloprsti pogladi bradu, gdje su mu rasle dlačice prije nego što ga je Lysa zamolila
da ih obrije. "Staklo je bilo zatvoreno u okvire, ne? Grančice su tvoj odgovor. Oguli
ih i prekriži i upotrijebi koru da ih po-vežeš u okvire. Pokazat ću ti." On proñe vrtom,
skupljajući pruće i granje i otresajući snijeg s njih. Kad ih je imao dosta, zakoračio je
preko oba zida jednim dugim korakom i čučnuo na pete usred dvorišta. Sansa se
pomakne da vidi što će učiniti. Ruke mu bijahu spretne i sigurne, i nedugo zatim imao
je unakrsnu rešetku grančica, vrlo sličnu onoj koja je prekrivala staklene vrtove
Oštrozimlja. "Morat ćemo zamisliti staklo, dakako", reče kad ju je dodao njoj.
"Ovo je upravo kako treba", reče ona.
On joj dotakne lice. "Kao i ovo."
Sansa nije razumjela. "Kao i što?"
"Tvoj osmijeh, moja gospo. Hoću li ti napraviti još jednu?"
"Ako želite."
"Ništa mi ne bi moglo pružiti više zadovoljstva."
Ona je podizala zidove staklenih vrtova dok ih je Maloprsti pokrivao, a kad su završili
s tim, pomogao joj je da proširi zidove i izgradi stražar-sku dvoranu. Kad je
upotrijebila štapove za natkrivene mostove, oni su stajali, upravo kako je on rekao.
Glavna utvrda bila je prilično jednostavna, stara okrugla kula nalik na bubanj, ali
Sansa se ponovno našla u neprilici kad je trebalo smjestiti kamena čudovišta po vrhu.
- 625 -
[email protected]
Ponovno je on imao odgovor. "Po tvom je zamku sniježilo, moja gospo", istakne on.
"Kako kamena čudovišta izgledaju kad su prekrivena snijegom?"
Sansa sklopi oči da ih vidi u sjećanju. "Izgledaju kao bijele kvrge."
"Pa, onda. Čudovišta je teško napraviti, ali bijele kvrge, to bi trebalo biti lakše." I bilo
je.
Urušena kula bila je još lakša. Zajedno su načinili visoku kulu, klečeći jedno uz drugo
da je glatko zakotrljaju, a kad su je podigli, Sansa gurne prst u vrh, zgrabi šaku
snijega i baci mu je ravno u lice. Petyr jaukne, jer mu je snijeg kliznuo ispod
ovratnika. "To je nečasan potez, moja gospo."
"Kao i to što ste me doveli ovamo, kad ste se zakleli da ćete me vratiti kući."
Pitala se odakle je potekla ta hrabrost, da govori s njim tako otvoreno. Od
Oštrozimlja, pomisli. Jača sam unutar zidina Oštrozimlja.
Njegovo se lice uozbilji. "Da, u tome sam te prevario... i u još jednoj stvari."
Sansina utroba se usplahiri. "Kojoj stvari?"
"Rekao sam ti da mi ništa ne bi moglo pružiti više zadovoljstva nego da ti pomognem
s tvojim zamkom. Bojim se da je i to bila laž. Nešto drugo bi mi pružilo još više
zadovoljstva." On korakne bliže. "Ovo."
Sansa pokuša ustuknuti, ali on je privuče u svoje naručje i odjednom ju je ljubio.
Slabašno, ona se pokuša izmigoljiti, ali uspije se samo još više pritisnuti uz njega.
Njegova su usta bila na njezinima, gutajući joj riječi. Imao je okus po metvici. Na
pola otkucaja srca predala se njegovu poljupcu... prije nego što je odvratila lice i
istrgnula se. "Što to radite?"
Petyr izravna svoj plašt. "Ljubim snježnu djevicu."
"Trebate ljubiti nju." Sansa zirne prema Lvsinu balkonu, ali sada je bio prazan. "Vašu
gospu ženu."
"Ljubim je. Lysa se nema razloga požaliti." On se osmjehne. "Htio bih da se možeš
vidjeti, moja gospo. Tako si lijepa. Prekrivena si koricom snijega poput nekog malog
medvjeñeg mladunčeta, ali lice ti je rumeno i jedva dišeš. Koliko si dugo vani?
Sigurno ti je vrlo hladno. Daj da te utoplim, Sansa. Skini rukavice, daj mi ruke."
"Neću." Zvučao je gotovo kao Marillion, one noći kad se napio na vjenčanju. Samo
što se ovog puta Lothor Brune neće pojaviti da je spasi; Ser Lothor je bio Petvrov
čovjek. "Niste me smjeli poljubiti. Mogla bih vam biti kći..."
"Mogla bi", prizna on s pokajničkim osmijehom. "Ali nisi, zar ne? Kći si Eddarda
Starka, i Catina. Ali mislim da si možda još ljepša nego tvoja majka, kad je bila tvojih
godina."
"Petvre, molim vas." Njezin glas je zvučao tako slabašno. "Molim
vas..."
"Zamah!"
Glas je bio bučan, rezak i djetinjast. Maloprsti se okrene od nje. "Knez Robert." On
samo naznači pokret koji je trebao biti naklon. "Smijete li biti vani na snijegu bez
rukavica?"
"Jeste li vi sagradili snježni zamak, kneže Maloprsti?" "Alavne je načinila većinu, moj
kneže." Sansa reče: "To bi trebalo biti Oštrozimlje."
"Oštrozimlje?" Robert je bio sitan za osmogodišnjaka, štap od dječaka s mrljama na
koži i očima koje su uvijek suzile. Ispod jedne ruke stezao je otrcanu platnenu lutku
koju je nosio posvuda.
"Oštrozimlje je sjedište kuće Stark", reče Sansa svom budućem mužu. "Veliki zamak
Sjevera."
"Nije baš tako velik." Dječak klekne pred stražarnicom. "Pogledaj, evo stiže orijaš da
ga sruši." Postavio je svoju lutku u snijeg i pomicao je s trzajima. "Bum bum ja sam
- 626 -
[email protected]
orijaš, ja sam orijaš", zapjevuši. "Ho ho ho, otvorite dveri ili ću ih tresnuti i razbiti."
Uhvativši lutku za noge, on sruši vrh jedne kule na stražarnici, a potom druge.
To je bilo više nego što je Sansa mogla otrpjeti. "Roberte, prestanite. " Umjesto toga
on ponovno zamahne lutkom i raznese stopu zida. Ona posegne za njegovom rukom,
ali umjesto toga ščepa lutku. Začuo se glasan zvuk paranja kad se tanka tkanina
rastrgnula. Odjednom je imala lutkinu glavu, Robert je držao noge i tijelo, a krpice i
piljevina prosipale su se u snijeg.
Usta kneza Roberta zadršću. "Ti si ga ubiiiiilaaaa ", zajauče. Tada se počne tresti.
Počelo je kao ne više od malog drhtaja, ali nekoliko trenutaka kasnije srušio se na
zamak, divlje lamatajući udovima. Bijele kule i snježni mostovi razoriše se i popadaše
na sve strane. Sansa je stajala užasnuta, ali Petyr zgrabi ruku njezina roñaka i stane
dozivati meštra.
Stražari i služavke stigoše gotovo istog trena da pomognu obuzdati dječaka, meštar
Colemon malo kasnije. Drhtavica Roberta Arrvna nije bila ništa novo ljudima Orlova
gnijezda, a kneginja Lysa ih je uvježbala da pohitaju na dječakov prvi krik. Meštar je
držao glavu malog kneza i dao mu pola kaleža sanjiva vina, mrmljajući umirujuće
riječi. Činilo se da silina napadaja polako otječe, sve dok ništa nije preostalo osim malog
drhtanja ruku. "Pomozite mu u moje odaje", Colemon reče stražari-ma. "Pijavice će
pomoći da ga smire."
"Ja sam kriva." Sansa im pokaže lutkinu glavu. "Rasparala sam mu lutku na pola. Nisam
htjela, ali..."
"Njegovo kneževstvo je uništavalo zamak", reče Petyr.
"Orijaš", šapne dječak plačući. "Nisam ja, orijaš je naudio zamku. Ona ga je ubila! Mrzim
je! Ona je kopile i ja je mrzim! Ne želim se liječiti pijavicama!"
"Moj kneže, vašu krv treba prorijediti", reče meštar Colemon. "Loša krv vas čini
gnjevnim, a gnjev donosi drhtavicu. Doñite sada."
Odveli su dječaka. Moj muž knez, pomisli Sansa, dok je promatrala ruševine Oštrozimlja.
Snijeg je prestao padati i bilo je hladnije nego prije. Pitala se hoće li se knez Robert tresti
cijelo vrijeme njihova vjenčanja. Jojfrey je barem imao zdravo tijelo. Sčepa je ludi bijes.
Podigla je slomljenu granu i zabila rastrganu lutkinu glavu na njezin vrh, a onda je zabola
iznad razorene stražarnice snježnog zamka. Sluge su izgledali prestravljeno, ali kad je
Maloprsti vidio što je učinila, nasmijao se. "Ako su priče istinite, to nije prvi orijaš čija je
glava završila na zidinama Oštrozimlja."
"To su samo priče", reče ona i ostavi ga ondje.
Vrativši se u ložnicu, Sansa svuče svoj plašt i mokre čizme te sjedne pokraj vatre. Nije
sumnjala da će odgovarati za napadaj kneza Rober-ta. Možda me kneginja Lysa otjera.
Njezina tetka olako je tjerala svakog tko bi je razljutio, a ništa ju nije toliko ljutilo kao
ljudi za koje je sumnjala da se neprilično ponašaju prema njezinu sinu.
Sansa bi objeručke prihvatila da je otjeraju. Mjesečeve dveri bile su mnogo veće od
Orlova gnijezda, i živahnije. Knez Nestor Royce činio se grubim i strogim, ali njegova
kći Mvranda vodila je zamak umjesto njega, a svi su govorili koliko je vesela. Čak ni
Sansino navodno nezakonito porijeklo ne bi joj dolje mnogo smetalo. Jedna od
izvanbračnih kćeri kralja Roberta bila je u službi kneza Nestora, a za nju i kneginju
Myran-du govorilo se da su najbolje prijateljice, bliske poput sestara.
Reći ću tetki da se ne želim udati za Roberta. Čak ni Vrhovni septon nije mogao proglasiti
ženu udanom ako je ona odbijala izreći zavjete. Nije bila prosjakinja, bez obzira na to što
je njezina tetka govorila. Bilo joj je trinaest godina, bila je žena procvala i udana,
nasljednica Oštrozimlja. Sansa je ponekad osjećala samilost prema svom malom roñaku,
ali nije se mogla zamisliti da bi mu ikad poželjela biti ženom. Radije bih se ponovno
udala za Tyriona. Kad bi kneginja Lysa to znala, sigurno bi je poslala odatle... daleko
- 627 -
[email protected]
od Robertova durenja, drhtanja i vodenastih očiju, daleko do Marillionovih
neprestanih pogleda, daleko od Petvro-vih poljubaca. Reći ću joj. Hoću!
Bilo je kasno tog poslijepodneva kad ju je kneginja Lysa pozvala k sebi. Sansa je
skupljala hrabrost cijelog dana, ali čim se Marillion pojavio na njezinim vratima, sve
su joj se sumnje vratile. "Kneginja Lysa zahtijeva tvoju prisutnost u Visokoj dvorani."
Pjevačeve oči svlačile su je dok je govorio, ali ona se navikla na to.
Marillion je bio zgodan, to se nije moglo nijekati; dječačkog izgleda i vitak, glatke
kože, pješčane kose, čarobnog osmijeha. Ali učinio je sebe vrlo omraženim u Dolini,
mnogi su tako mislili, osim njezine tetke i malog kneza Roberta. Prema govorkanjima
slugu, Sansa nije bila prva djevica koja je trpjela njegova salijetanja, a ostale nisu
imale Lothora Brunea da ih brani. Ali kneginja Lysa je odbijala čuti ikakve pritužbe
na njega. Od dolaska u Orlovo gnijezdo, pjevač je postao njezin miljenik. Pjesmom je
uspavljivao kneza Roberta svake noći i štipao prosce kne-ginje Lyse za nos stihovima
koji su se izrugivali njihovim slabostima. Njezina tetka zasipala ga je zlatom i
darovima; skupom odjećom, zlatnom narukvicom, pojasom optočenim mjesečevim
kamenjem, lijepim konjem. Čak mu je dala najomiljenijeg sokola svog pokojnog
muža. Sve je to poslužilo samo da učini Marilliona nepresušno udvornim u prisutnosti
kneginje Lyse i nepresušno bahatim izvan njega.
"Hvala", ukočeno mu reče Sansa. "Znam put."
On nije odlazio. "Moja gospa je rekla da te dovedem."
Da me dovede? Nije joj se sviñalo kako je to zvučalo. "Jesi li ti sada stražar?"
Maloprsti je otpustio kapetana straže Orlova gnijezda i postavio Ser Lothora Brunea
na njegovo mjesto.
"Treba li te čuvati?" Marillion će bezbrižno. "Skladam novu pjesmu, trebala bi znati.
Pjesmu tako ljupku i tužnu da će istopiti čak i tvoje ledeno srce. 'Ruža uz rub ceste',
kanim je nazvati. O djevojci niska roda tako lijepoj da je začarala svakog čovjeka koji
ju je pogledao."
Ja sam Stark od Oštrozimlja, čeznula mu je reći. Umjesto toga je kim-nula i dopustila
mu da je otprati niz stube i preko mosta. Visoka dvorana bila je zatvorena otkad je
ona bila u Orlovu gnijezdu. Sansa se pitala zašto ju je njezina tetka otvorila. Obično
joj je bila draža udobnost njezine dnevne odaje ili udobna toplina odaje za primanja
kneza Arryna s njezinim pogledom na vodopad.
Dva stražara u nebesko modrim plaštevima stajala su sa svake strane izrezbarenih
drvenih vrata Visoke dvorane, s kopljima u ruci. "Nitko ne smije ući dokle god je
Alavne s kneginjom Lysom", reče im Ma-rillion.
"Da." Ljudi ih propuste, a onda ukrste koplja. Marillion zatvori vrata i zabarikadira ih
trećim kopljem, duljim i debljim od onih koje su nosili stražari.
Sansa osjeti ubod nelagode. "Zašto si to učinio?"
££•» r • , v -l • 11
"Moja gospa te očekuje."
Ogledala se nesigurno. Kneginja Lysa je sjedila na podiju u stolici s visokim
naslonom od izrezbarenog usud-drva, sama. Njoj zdesna bio je drugi stolac, viši od
njezina, s hrpom modrih jastuka naslaganim na sjedalo, ali knez Robert nije bio na
njemu. Sansa se nadala da se oporavio. No, Marillion joj to vjerojatno neće reći.
Sansa se zaputi modrim svilenim tepihom izmeñu redova ižlijeblje-nih stupova tankih
poput kopalja. Podovi i zidovi Visoke dvorane bijahu načinjeni od mliječnobijelog
mramora s modrim žilicama. Zrake blijedog danjeg svjetla padale su ukoso kroz uske
nadsvoñene prozore duž istočnog zida. Izmeñu prozora stajahu baklje, zataknute u
visoke željezne utore, ali nijedna nije bila zapaljena. Njezini su koraci meko padali po
tepihu. Vani je vjetar puhao hladno i osamljeno.
- 628 -
[email protected]
Sred toliko bijelog mramora čak je i sunčana svjetlost nekako izgledala hladno... ali ni
upola tako hladno kao njezina tetka. Kneginja Lysa je odjenula haljinu od baršuna
boje vrhnja i ogrlicu od safira i mjesečeva kamenja. Njezina crvenkasto-smeña kosa
bila je spletena u debelu pletenicu i padala joj je preko ramena. Sjedila je u visokom
stolcu čekajući da joj nećakinja pristupi, lica crvena i podbuhla ispod ličila i praška.
Na zidu iza nje visio je golem stijeg, mjesec-i-sokol kuće Arryn u boji vrhnja i
modroj.
Sansa zastane pred postoljem i nakloni se. "Moja gospo. Poslali ste po mene." Još je
mogla čuti zvuk vjetra i tihe akorde koje je Marillion svirao u dnu dvorane.
"Vidjela sam što si učinila", reče kneginja Lysa.
Sansa zagladi nabore svoje haljine. "Nadam se da je knezu Robertu bolje? Nisam
kanila rasparati njegovu lutku. Razbijao je moj snježni za-mak, samo sam..."
"Zar ćeš preda mnom izigravati čednu prevaranticu?" reče njezina tetka. "Nisam
govorila o Robertovoj lutki. Vidjela sam te kako ga ljubiš."
Činilo se da je u Visokoj dvorani postalo malko hladnije. Zidovi, pod i stupovi kao da
su se pretvorili u led. "On je poljubio mene."
Lvsine nosnice se rašire. "A zašto bi to učinio? Ima ženu koja ga voli. Odraslu ženu,
ne malu djevojčicu. Ne trebaju mu takve kao ti. Priznaj, dijete. Bacila si se na njega.
Tako je bilo."
Sansa korakne unatrag. "To nije istina."
"Kamo ćeš? Bojiš se? Takvo raskalašeno ponašanje mora se kazniti, ali neću biti
stroga prema tebi. Imamo dječaka kojeg bičujemo umjesto Roberta, kao što je običaj
u Slobodnim gradovima. Njegovo zdravlje ne bi podnijelo da on sam primi udarac.
Pronaći ću neku prostu djevojku da primi tvoje batine, ali najprije moraš priznati što
si učinila. Ne podnosim lažljivce, Alavne."
"Gradila sam snježni zamak", reče Sansa. "Knez Petyr mi je pomagao, a onda me
poljubio. To ste vidjeli."
"Zar nemaš časti?" oštro će njezina tetka. "Ili me smatraš budalom? Tako je, zar ne?
Smatraš me budalom. Da, vidim to sad. Ali nisam budala. Misliš da možeš imati
svakog muškarca jer si mlada i lijepa. Nemoj misliti da nisam opazila poglede koje
dobacuješ Marillionu. Znam sve što se dogaña na Orlovu, mala damo. I već sam
upoznala takve kao ti. Ali varaš se ako misliš da ćeš krupnim očima i osmjesima
drolje osvojiti Petvra. On je moj." Osovila se na noge. "Svi su mi ga pokušali oduzeti.
Moj otac knez, moj muž, tvoja majka... Catelyn najviše od svih. I njoj se sviñalo
ljubiti mog Petvra, o da."
Sansa se povuče još jedan korak. "Moja majka?"
"Da, tvoja majka, tvoja ljubljena majka, moja mila sestra Catelyn. Nemoj si umišljati
da preda mnom možeš izigravati nevinašce, ti opaka mala lažljivice. Sve one godine u
Rijekotoku, igrala se s Petvrom kao da je njezina mala igračka. Zadirkivala ga je
osmijesima, nježnim riječima i bludnim pogledima, i njegove noći začinila patnjom."
"Ne." Moja majka je mrtva, htjela je vrisnuti. Bila je vaša sestra i mrtva je. "Nije. Ona
to ne bi."
"Kako ti znaš? Jesi li bila tamo?" Lysa siñe sa svog visokog stolca, zavrtjevši
svilenim suknjama. "Jesi li bila s knezom Brackenom i knezom Blackvvoodom, kad
su došli u posjet kako bi položili svoje feudalne posjede pred noge mog oca? Pjevač
kneza Brackena svirao je za nas, a Catelyn je te noći otplesala šest plesova s Petvrom,
šest, brojila sam. Kad su se knezovi počeli prepirati, moj otac ih je odveo u svoju
odaju za primanja, pa nas nitko nije mogao spriječiti da pijemo. Edmure se opio, mlad
kakav je bio... a Petyr je pokušao poljubiti tvoju majku, ali1058
- 629 -
[email protected]
ona ga je odgurnula. Smijala mu se. Izgledao je tako ranjeno da sam mislila da će mi
srce prepući, a kasnije je pio sve dok se nije onesvijestio za stolom. Stric Brvnden ga
je odnio u postelju prije nego što ga je moj otac mogao zateći takvog. Ali ti se toga ne
sjećaš, zar ne?" Pogledala ju je gnjevno. "Zar ne?"
Je Upijana ili luda? "Nisam se još bila rodila, moja gospo."
"Nisi se još rodila. Ali ja jesam, stoga se ne usuñuj govoriti mi što je istina. Ja znam
što je istina. Poljubila si ga!"
"On je poljubio mene", opet ustraje Sansa. "Nisam htjela—"
"Šuti, nisam ti dala dopuštenje da govoriš. Primamila si ga, kao što ga je primamila
tvoja mati one noći u Rijekotoku, svojim osmijesima i plesanjem. Misliš da sam
mogla zaboraviti? Te sam se noći prikrala u njegovu postelju da mu pružim utjehu.
Krvarila sam, ali to je bila najslaña bol. Tada mi je rekao da me voli, ali nazvao me
Cat, netom prije nego što je pao u san. Unatoč tome, ostala sam s njim dok se nebo
nije počelo svijetliti. Tvoja majka ga nije zaslužila. Čak mu nije htjela dati svoj rupčić
da ga nosi kad se tukao s Brandonom Starkom. Ja bih mu dala svoj. Dala sam mu sve.
Sada je moj. Nije Catelynin i nije tvoj."
Sva Sansina odlučnost nestala je pred naletom njezine tetke. Lysa Arryn plašila ju je
jednako kao kraljica Cersei. "On je vaš, moja gospo", rekla je, pokušavajući zvučati
krotko i skrušeno. "Mogu li dobiti vaše dopuštenje da odem?"
"Ne možeš." Dah njezine tetke vonjao je po vinu. "Da si itko drugi, protjerala bih te.
Poslala bih te knezu Nestoru u Mjesečeve dveri ili natrag na Prste. Kako bi voljela
provesti svoj život na toj pustoj obali, okružena prljavcima i ovčjim brabonjcima? To
je moj otac namijenio Pe-tyru. Svi su mislili da je to bilo zbog onog glupog dvoboja s
Brandonom Starkom, ali nije bilo tako. Otac je rekao da moram zahvaljivati bogo-
vima stoje tako veliki knez kao Jon Arryn bio voljan uzeti me okaljanu, ali znala sam
da je to bilo samo zbog mačeva. Morala sam se udati za Jona ili bi me otac otjerao
kao što je otjerao svog brata, ali ja sam bila predodreñena za Petvra. Govorim ti to
zato da shvatiš koliko se volimo, koliko smo dugo patili i sanjali jedno drugo.
Napravili smo bebu zajedno, prekrasnu malu bebu." Lysa položi dlanove na svoj
trbuh, kao daje dijete još bilo ondje. "Kad su mi je ukrali, obećala sam sebi da to više
nikad neću dopustiti. Jon je htio poslati mog ljupkog Roberta na Zma-jev kamen, a
onaj pijanac od kralja kanio ga je predati Cersei Lannis-ter, ali nisam im dopustila...
kao što neću dopustiti tebi da otmeš mog Petvra Maloprstog. Čuješ li me, Alavne ili
Sansa ili kako god se zoveš? Čuješ li što ti govorim?"
"Da. Kunem se, nikad ga više neću poljubiti ili... ili ga primamiti." Sansa je mislila da
je to bilo ono što je njezina tetka željela čuti.
"Dakle, priznaješ sada? Bila si to ti, upravo kako sam mislila. Raskalašena si poput
tvoje majke." Lysa je zgrabi za ruku. "Sad poñi sa mnom. Nešto ti želim pokazati."
"Boli me." Sansa se stane migoljiti. "Molim vas, tetka Lysa, nisam ništa skrivila.
Kunem se."
Njezina se tetka nije obazirala na prosvjede. "Marillione!" vikne, "Trebaš mi,
Marillione! Trebaš mi!"
Pjevač se zadržao diskretno u stražnjem dijelu dvorane, ali na povik kneginje Arryn
odmah je stigao. "Moja gospo?"
"Sviraj nam pjesmu. Sviraj 'Lažljiva i lijepa.'"
Marillionovi prsti okrznu strune. "Jednog kišnog dana izjah 'o je knez, huj-haja, huj-
haja, huj-haja-hej... "
Kneginja Lysa povuče Sansinu ruku. Mogla je ili hodati ili pustiti da je vuku, pa je
izabrala hodati, na pola puta niz dvoranu i izmeñu para stupova, do bijelih vrata od
usud-drva umetnutih u mramorni zid. Vrata bijahu čvrsto zatvorena, s tri teške
- 630 -
[email protected]
brončane prečke koje su ih držale u mjestu, ali Sansa je mogla čuti vjetar kako im
izvana gloñe rubove. Kad je ugledala polumjesec izrezbaren u drvu, ukopala je noge.
"Mjesečeva vrata." Pokušala se istrgnuti. "Zašto mi pokazujete Mjesečeva vrata?"
"Sada cviliš kao miš, ali bila si prilično smiona u vrtu, zar ne? Bila si prilično smiona
u snijegu."
"Jednog kišnog dana kneginja je šivala", pjevao je Marillion. "Huj-haja, huj-haja,
huj-haja-hej."
"Otvori vrata", zapovjedi Lysa. "Otvori ih, kažem ti. Poslušat ćeš me, ili ću poslati po
stražare." Gurne Šansu naprijed. "Tvoja majka je barem bila hrabra. Podigni prečke."
Ako učinim što traži, pustit će me da odem. Sansa zgrabi jednu od brončanih prečki,
izvuče je i baci na tlo. Druga prečka zaštropoće po mramoru, zatim treća. Jedva je
dotaknula kvaku kad su teška drvena vrata poletjela prema unutra i tresnula o zid s
praskom. Snijeg se nakupio oko okvira, i nahrupio na njih, nošen udarom hladnog
zraka od kojeg je Sansa zadrhtala. Pokušala je koraknuti natrag, ali njezina je tetka
bila iza nje. Lysa je ščepa za ruku i metne drugu ruku izmeñu njezinih lopatica,
gurajući je silom prema otvorenim vratima.
Iza njih bijaše bijelo nebo, snijeg koji pada i ništa drugo.
"Pogledaj dolje", reče kneginja Lysa. "Pogledaj dolje."
Pokušala se istrgnuti, ali prsti njezine tetke žarili su joj se u ruku poput pandži. Lysa
je još jednom gurne, a Sansa vrisne. Desna noga probila je koricu snijega i odlomila
je. Pred njom nije bilo ničeg osim praznog zraka i odmorišnog zamka šesto stopa niže
koji se privijao uz obronak planine. "Nemojte!" krikne Sansa. "Plašite me!" Iza nje,
Marillion je još uvijek svirao na svojoj drvenoj harfi i pjevao: "Huj-haja, huj--haja,
huj-haja-hej."
"Još želiš moje dopuštenje da odeš? Je li?"
"Ne." Sansa ukopa noge i pokuša odmigoljiti unatrag, ali njezina se tetka nije micala.
"Ne ovim putem. Molim vas..." Podigla je ruku, prstima stružući po dovratku, ali nije
se mogla uhvatiti; noge su joj klizile po mramornom podu. Kneginja Lysa ju je
nesmiljeno gurala naprijed. Njezina je tetka bila od nje teža dvadeset kilograma. "Na
hrpu sijena, legla je kneginja", pjevao je Marillion. Sansa se izvije u stranu,
uspaničena od straha, a jedna joj noga klizne iznad praznine. Ona vrisne. "Huj-haja,
huj-haja, huj-haja-hej." Vjetar joj zaleprša suknjama i zagrize u njezine gole noge
ledenim zubima. Mogla je osjetiti kako joj se pahulje tope na obrazima. Sansa
zamlatara rukama, pronañe Lvsinu debelu kestenastu pletenicu i čvrsto je stisne.
"Moja kosa!" krikne njezina tetka. "Pusti mi kosu!" Drhtala je, jecajući. Kolebale su
se na rubu. U daljini, čula je kako stražari lupaju na vrata kopljima, zahtijevajući da ih
puste unutra. Marillion prekine svoju pjesmu.
"Lysa! Što to treba značiti?" Povik presiječe jecaje i teško disanje. Koraci odjeknu
Visokom dvoranom. "Vrati se odatle! Lysa, što radiš?" Stražari su još udarali na
vrata; Maloprsti se poslužio stražnjim ulazom, kroz kneževska vrata iza postolja.
Dok se Lysa okretala, njezin zahvat oslabi dovoljno da se Sansa istr-gne. Posrnula je
na koljena, gdje ju je Petyr Baelish ugledao. Naglo je stao. "Alayne. U čemu je
problem?"
"Unjoj." Kneginja Lysa zgrabi busen Sansine kose. "Ona je problem. Poljubila te."
"Recite joj", stane preklinjali Sansa. "Recite joj da smo samo gradili zamak..."
"Šuti!" vrisne njezina tetka. "Nisam ti dopustila da govoriš. Nikoga nije briga za tvoj
zamak."
"Ona je dijete, Lysa. Catina kći. Što si to pokušala učiniti?"
"Htjela sam je udati za Roberta! Ona nema zahvalnosti. Nema... ne-mapristojnosti. Nisi
njezin da te može ljubiti. Nisi njezin! Davala sam joj lekciju, to je sve."
- 631 -
[email protected]
"Shvaćam." On pogladi svoju bradu. "Mislim da je razumjela. Zar ne, Alavne?"
"Da", zajeca Sansa. "Razumijem."
"Ne želim je ovdje." Oči njezine tetke bijahu sjajne od suza. "Zašto si je doveo u Dolinu,
Petyre? To nije njezino mjesto. Ona ne pripada ovamo."
"Onda ćemo je poslati odavde. Natrag u Kraljev grudobran, ako hoćeš." Učini korak
prema njima. "Pusti je, sada. Pusti je da se makne od vrata."
"NE!" Lysa ponovno povuče Sansinu glavu. Snijeg se kovitlao oko njih, bučno
pucketajući njihovim suknjama. "Ne možeš je željeti. Ne možeš. Ona je glupa
praznoglava mala djevojčica. Ona te ne voli kao ja. Uvijek sam te voljela. Dokazala sam
to, zar ne?" Suze su tekle niz pod-buhlo crveno lice njezine tetke. "Dala sam ti svoj
djevičanski dar. Dala bih ti i sina, ali ubili su ga mjesečevim čajem s vratićem, metvicom
i pelinom, žlicom meda i kapljicom pasje mete. Nisam ja bila kriva, nisam ni znala, samo
sam popila što mi je otac dao..."
"To je davno prošlo, Lysa. Knez Hoster je mrtav, njegov stari meštar takoñer." Maloprsti
se primakne bliže. "Jesi li opet pila vino? Ne smiješ toliko govoriti. Ne želimo da Alavne
sazna više nego što treba, zar ne? Ili Marillion?"
Kneginja Lysa ne obazre se na to. "Cat ti nikad ništa nije dala. Ja sam ti priskrbila prvu
službu, natjerala Jona da te dovede na dvor kako bismo bili bliže jedno drugom. Obećao
si mi da to nikad nećeš zaboraviti."
"I nisam. Zajedno smo, upravo kako si oduvijek željela, upravo kako smo oduvijek
planirali. Samo pusti Sansinu kosu..."
"Neću! Vidjela sam vas kako se ljubite u snijegu. Ona je ista njezina majka. Catelyn te
poljubila u Božanskoj šumi, ali nije ozbiljno mislila, nikad te nije željela. Zašto si nju
najviše volio? Ja sam te jedina voljela, uvijek sam te samo ja voljelaaaaaa!"
"Znam, ljubavi." Načinio je još jedan korak. "I ja sam tu. Sve što moraš učiniti jest primiti
me za ruku, hajde." Ispruži je prema njoj. "Nema razloga za sve te suze."
"Suze, suze, suze", jecala je histerično. "Nema razloga za suze... ali nisi tako govorio u
Kraljevu grudobranu. Rekao si mi da stavim suze u Jonovo vino, i ja sam poslušala. Zbog
Roberta, i zbog nas! I pisala sam Catelyn i rekla joj da su Lannisteri ubili mog muža
kneza, upravo kako si rekao. To je bilo tako pametno... uvijek si bio pametan, rekla
sam to ocu, rekla sam: Petyr je tako pametan, uzdići će se visoko, hoće, hoće, i drag je
i mio i nosim njegovo malo djetešce u trbuhu... Zašto si je poljubio? Zašto? Sada smo
zajedno, zajedno smo nakon dugo vremena, tako dugo vremena, zašto bi htio poljubiti
njuuuuu?"
"Lysa," uzdahne Petyr, "nakon svih oluja koje smo pretrpjeli, trebala bi mi više
vjerovati. Kunem se, nikad te neću ostaviti, dokle god budemo živjeli."
"Zaista?" upitala je, plačući. "O, zaista?"
"Zaista. Sad pusti djevojku i doñi mi dati poljubac."
Lysa se baci u naručje Maloprstog, jecajući. Dok su se grlili, Sansa otpuže od
Mjesečevih vrata na rukama i koljenima i ovije ruke oko najbližeg stupa. Mogla je
osjetiti kako joj srce lupa. Bilo je snijega u njezinoj kosi, a desna joj je cipela
nedostajala. Valjda je ispala. Zadrhtala je i čvršće obgrlila stup.
Maloprsti pusti na trenutak Lysu da jeca na njegovim grudima, a onda položi ruke na
njezina ramena i lako je poljubi. "Moja slatka blesava ljubomorna ženo", reče,
hihoćući. "Ljubio sam samo jednu ženu, uvjeravam te."
Lysa Arryn se drhtavo nasmiješi. "Samo jednu? O Petvre, kuneš se? Samo jednu?"
"Samo Cat." Kratko je i oštro gurne.
Lysa posrne unatrag, klizeći nogama po mokrom mramoru. A tada je nestane. Nije ni
kriknula. Čitavu vječnost nije bilo drugog zvuka osim vjetra.
Marillion dahne: "Vi... vi..."
- 632 -
[email protected]
Stražari su vikali pred vratima, lupajući krajevima svojih teških ko-palja. Knez Petyr
povuče Šansu na noge. "Nisi ozlijeñena?" Kad je zat-resla glavom, on reče: "Onda
pohitaj pustiti unutra moje stražare. Požuri, nema vremena za gubljenje. Ovaj pjevač
je ubio moju gospu ženu."
- 633 -
[email protected]
epilog
Cesta prema Starom kamenju dvaput je zavijala oko brda prije dolaska na vrh. Obrasla i
kamenita, za kretanje je bila teška čak i u najboljim uvjetima, a sinoćnji snijeg ostavio ju
je blatnom. Jesenski snijeg u riječnoj krajini, to je neprirodno, sumorno pomisli Merrett.
Nije bilo mnogo snijega, istina; upravo dovoljno da prekrije tlo za noć. Većina njega
počela se topiti čim je sunce izašlo. Ipak, Merrett gaje shvatio kao loš znamen. Izmeñu
kiša, poplava, vatre i rata, izgubili su dvije žetve i dobar dio treće. Rana zima značit će
oskudicu po cijeloj riječnoj krajini. Mnogo ljudi će gladovati, a neki od njih će
izgladnjeli. Merrett se samo nadao da neće biti jedan od njih. No mogao bih biti. Kakve
sam sreće, baš bih i mogao. Nikad nisam imao sreće.
Pod ruševinama zamka, donji obronci brijega bili su tako gusto pošumljeni da je pola
stotine odmetnika vrlo lako moglo vrebati ondje. Možda me upravo sada promatraju.
Merrett se obazre oko sebe i ne ugleda ništa osim kleke, paprati, čička, šaši i grmlja
borovnice izmeñu borova i sivo-zelenih stražarica. Drugdje su kosturi brijestova, jasena i
zakržljali hrastovi ugušili tlo poput korova. Nije vidio odmetnike, ali to ništa nije značilo.
Odmetnici su bili bolji u skrivanju od poštenih ljudi.
Merrett je mrzio šume, istinu govoreći, a odmetnike je mrzio još više. "Odmetnici su mi
oteli život", znao se tužiti kad bi previše popio. Prečesto je pio, govorio je njegov otac,
često i bučno. Istina, pomisli skrušeno. Morali ste se po nečemu odlikovati u
Blizancima, inače bi zaboravili da ste živi, ali je otkrio da kad si na glasu kao najveći
pijanac u zamku to malo povećava izglede za slavu. Nekoć sam se nadao da ću biti
najslavniji vitez koji je ikad držao koplje. Bogovi su mi to oduzeli. Zašto ne bih popio
kalež vina s vremena na vrijeme? Pomaže mojim glavoboljama. Osim toga, moja žena
je rospija, otac me prezire, a djeca su mi bezvrijedna. Zbog čega bih ostajao trijezan?
No, sada je bio trijezan. Popio je dva roga piva kad je prekinuo post i mali kalež
crvenog kad je krenuo na put, ali to je bilo samo da zaustavi bubnjanje u glavi.
Merrett je mogao osjetiti kako mu se glavobolja skuplja iza očiju i znao je da će se,
ako joj pruži pola prilike, uskoro osjećati kao da mu oluja bjesni izmeñu ušiju.
Ponekad su njegove glavobolje bile tako jake da ga je čak previše boljelo plakati.
Tada se jedino mogao odmarati na svojoj postelji u mračnoj odaji s vlažnom krpom
preko očiju i proklinjati svoju sreću i bezimenog odmetnika koji mu je to učinio.
Samo razmišljanje o tome činilo gaje uznemirenim. Nije si sada smio priuštiti
glavobolju. Ako vratim Petyra kući živa i zdrava, moja će se sreća promijeniti. Imao
je zlato, morao se samo uspeti na vrh Starog kamenja, susresti se s prokletim
odmetnicima u ruševnom zamku i obaviti zamjenu. Jednostavna otkupnina. Čak je ni
on nije mogao zabrljati... osim ako ne zaradi glavobolju, tako jaku da ga ostavi
nesposobnim za jahanje. Trebao je biti kod ruševina do sumraka, a ne sklupčan
plakati pokraj ceste. Merrett protrlja dva prsta o svoje sljepoočice. Još jednom oko
brijega, i eto me. Kad je poruka stigla, a on istupio da se ponudi ponijeti otkupninu,
njegov je otac zaškiljio u njega svisoka i rekao: "Ti, Merrett?" te se počeo smijati kroz
- 634 -
[email protected]
nos, onim svojim ogavnim he he he smijehom. Merrett je morao gotovo preklinjali
prije nego što su mu dali prokletu vreću zlata.
Nešto se micalo u grmlju pokraj ceste. Merrett naglo potegne uzde i segne za mačem,
ali bila je to samo vjeverica. "Glupane", reče samom sebi, gurnuvši mač natrag u
korice a da ga nije ni izvukao. "Odmetnici nemaju repove. Prokletstvo, Merrette,
saberi se." Srce mu je lupalo u grudima kao da je bio nekakav zeleni dječak na svom
prvom zadatku. Kao daje to Kraljevska šuma, a ja se imam suočiti sa starim
Bratstvom, a ne s bijednom šačicom razbojnika Kneza Munje. Na trenutak je bio u is-
kušenju da otkasa ravno niz brijeg i pronañe najbližu pivnicu. Ona vreća zlata kupila
bi mnogo piva, dovoljno da posve zaboravi Petvra Prištića.
Neka ga objese, sam je sebi to skrivio. Ne zaslužuje ništa bolje, kad je od-lutao s nekom
prokletom sljedbenicom tabora poput uspaljenog srndaća.
U glavi mu je počinjalo bubnjati; isprva polako, ali znao je da će postati gore. Merrett
protrlja svoj nos. Zapravo nije imao pravo tako loše misliti o Petvru. I ja sam učinio
isto kad sam bio njegovih godina. On je prošao samo s kozicama, ali ipak, nije smio
osuñivati. Kurve su imale svoje čari, posebno ako ste imali lice poput Petvrova. Siroti
momak je imao ženu, dakako, ali ona je bila pola problema. Ne samo što je bila
dvaput starija od njega, već je i spavala s njegovim bratom Walderom, ako su
govorkanja bila istinita. Uvijek se mnogo govorkalo po Blizancima, a samo malo toga
bilo je istinito, ali u ovom slučaju Merrett je vjerovao da jest. Crni Walder je bio
čovjek koji je uzimao što je htio, čak i bratovu ženu. Uzeo je i Edwynovu ženu, to su
svi znali, Lijepa Walda često mu se uvlačila u postelju, a neki su čak govorili daje
poznavao sedmu kneginju Frey mnogo bolje nego što je smio. Nije bilo čudo što se
odbijao ženiti. Zašto kupovati kravu kad su vimena bila svud oko njega preklinjući da
ih pomuze?
Psujući ispod glasa, Merrett zarije pete u bokove svog konja i odjaše uzbrdo. Koliko
god je primamljivo bilo propiti zlato, znao je da mu je, ako se ne vrati s Petvrom
Prištićem, bolje uopće se ne vraćati.
Knez Walder će uskoro navršiti devedeset drugu. Njegov sluh je počinjao slabiti, oči
su mu gotovo oslijepjele, a guša bila tako podmakla da su ga svuda morali nositi. Nije
mogao još dugo poživjeti, slagali su se svi njegovi sinovi. A kad umre, sve će se
promijeniti, i to ne nabolje. Njegov otac je bio svadljiv i tvrdoglav, željezne volje i
osinjeg jezika, ali vjerovao je u skrb o svojima. Svim svojima, čak i onima koji su ga
naljutili i razočarali. Čak i onima čijih se imena ne može sjetiti. No, kad jednom
umre...
Kad je Ser Stevron bio nasljednik, to je bila druga stvar. Starac se skrbio za Stevrona
šezdeset godina i utuvio mu u glavu da je krv - krv. Ali Stevron je umro sudjelujući u
ratnom pohodu s Mladim Strahovukom na zapadu - "od čekanja, nedvojbeno", našalio
se Hromi Lothar kad im je gavran donio vijesti - a njegovi sinovi i unuci bili su
drugačija vrsta Freyevih. Sada je Stevronov sin Ser Ryman bio nasljednik; tup,
tvrdoglav, pohlepan čovjek. A iza Rymana dolazili su njegovi sinovi Edwyn i Crni
Walder, koji su bili još gori. "Na sreću," jednom je kazao Hromi Lothar, "mrze jedan
drugog još više nego što mrze nas."
Merrett nije bio siguran je li to uopće bilo sretno, a što se toga tiče sam Lothar je
možda bio opasniji od obojice. Knez Walder je naredio pokolj Starkovih na Roslininu
vjenčanju, ali Hromi Lothar je bio taj koji je sve smislio s Rooseom Boltonom, sve do
pjesama koje će se svirati. Lothar je bio zabavan momak s kojim se moglo opiti, ali
Merrett nikad neće biti tako budalast da mu okrene leña. U Blizancima se rano nauči
da se može vjerovati samo punokrvnoj braći i sestrama, a ni njima previše.
- 635 -
[email protected]
Vjerojatno će biti svaki sin za sebe kad starac umre, svaka kći takoñer. Novi
Gospodar Prijelaza nedvojbeno će zadržati neke od svojih stričeva, nećaka i roñaka u
Blizancima, vjerojatno one koje voli ili kojima vjeruje, ili još vjerojatnije one za koje
smatra da će mu se pokazati korisnima. Nas ostale će šutnuti van da se skrbimo o
sebi.
Ta budućnost zabrinjavala je Merretta više nego što se riječima moglo izraziti. Bit će
mu četrdeset za manje od tri godine, prestar da se prihvati života putujućeg viteza...
čak i da je bio vitez, što slučajno nije. Nije imao zemlju, ni vlastito bogatstvo.
Posjedovao je odjeću na svojim plećima, ali ne mnogo toga drugog, čak ni konja na
kojem je jahao. Nije bio dovoljno pametan da bude meštar, dovoljno pobožan da bude
septon, ni dovoljno divlji da bude najamni mačevalac. Bogovi mi nisu udijelili drugi
dar osim porijekla, a na tome su me zakinuli. Od kakve je koristi bilo biti sin bogate i
moćne kuće ako ste bili deveti sin? Kad ste još uzeli u obzir unuke i praunuke, Merrett
je imao više izgleda da ga izaberu za Vrhovnog septona nego da naslijedi Blizance.
Nemam sreće, pomisli ogorčeno. Nikad nisam imao proklete sreće. Bio je krupan
čovjek, širokih grudi i ramena, iako samo osrednje visine. U posljednjih deset godina
postao je mekan i tust, znao je, ali kad je bio mlañi, Merrett je bio gotovo jednako
robustan kao Ser Hosteen, njegov najstariji roñeni brat, kojeg su općenito smatrali
najsnažnijim od potomaka kneza Waldera Freya. Kao dječak otpremili su ga u
Crakehall da služi u majčinoj obitelji kao paž. Kad ga je stari knez Sumner učinio šti-
tonošom, svi su pretpostavljali da će postati Ser Merrett za ne više od par godina, ali
odmetnici Bratstva Kraljevske šume popisali su se na te planove. Dok se njegov
kolega štitonoša Jaime Lannister prekrivao slavom, Merrett je najprije navukao kozice
od sljedbenice tabora, a onda uspio da ga zarobi žena, ona koju su zvali Bijelo Lane.
Knez Sumner ga je otkupio od odmetnika, ali u idućem sukobu pao je od udarca
maljem koji mu je slomio kacigu i ostavio ga u nesvijesti četrnaest dana. Svi su mislili
da će umrijeti, rekli su mu poslije.
Merrett nije umro, ali s njegovim je ratnim danima bilo svršeno. Čak i najlakši udarac
u glavu izazivao je zasljepljujuću bol i navodio ga na suze. Pod tim okolnostima
viteštvo nije dolazilo u obzir, rekao mu je knez Sumner, ne neljubazno. Poslali su ga
natrag na Blizance da se suoči s otrovnim prezirom kneza Waldera.
Nakon toga, Merrettova sreća se samo pogoršala. Njegov otac uspio mu je nekako
urediti dobar brak; oženio se jednom od kćeri kneza Dar-ryja, onomad kad su
Darrvjevi uživali veliku naklonost kralja Aerysa. Ali činilo se da je, čim je razdjevičio
svoju nevjestu, Aerys izgubio prijestolje. Za razliku od Frevevih, Darrvjevi su bili
istaknuti TARGARYENski lojalisti, što ih je stajalo polovice njihovih posjeda, većine
njihova bogatstva i gotovo sve njihove moći. Što se ticalo njegove gospe žene, ona ga
je od početka smatrala velikim razočaranjem i godinama uporno nije izbacivala ništa
osim djevojčica; tri žive, jednu roñenu mrtvu, jednu koja je umrla u djetinjstvu prije
nego što je konačno rodila sina. Za njegovu najstariju kćer ispostavilo se da je drolja,
za njegovu drugu da je proždrljiva. Kad su Ami uhvatili u stajama s ni manje ni više
nego trojicom konjušara, bio je prisiljen udati je za prokletog putujućeg viteza. Si-
tuacija nije mogla postati gora, mislio je... sve dok Ser Pate nije odlučio da bi mogao
steći slavu time da porazi Ser Gregora Cleganea. Ami se vratila kući kao udovica, na
Merrettov očaj i nedvojbeno zadovoljstvo svakog stajskog pomoćnika u Blizancima.
Merrett se usudio nadati da mu se sreća napokon počinjala mijenjati kad je Roose
Bolton odlučio oženiti njegovom Waldom umjesto jednom od njezinih vitkijih,
privlačnijih roñakinja. Savez s Boltonom bio je važan kući Frey, a njegova kći ga je
pomogla osigurati; mislio je da se to sigurno mora držati važnim. Starac ga je uskoro
razuvjerio. "Izabrao je nju jer je debela", rekao je knez Walder. "Misliš da Boltona
- 636 -
[email protected]
boli dupe stoje ona tvoje štene? Misliš daje sjedio misleći: 'He, Merrett Praz-
noglavac, to je čovjek kojeg želim za tasta?' Tvoja Walda je krmača u svili, zato ju je
izabrao, a ja mu sigurno neću zahvaliti na tome. Imali bismo isti savez u pola cijene
da je tvoja mala svinja s vremena na vrijeme uspjela odložiti žlicu."
Konačno poniženje bilo je dostavljeno uz osmijeh, kad ga je Hromi Lothar pozvao da
rasprave o njegovoj ulozi u Roslininom vjenčanju. "Svaki od nas mora odigrati
vlastitu ulogu, u skladu s vlastitim talentima", rekao mu je njegov polubrat. "Ti ćeš
imati jedan i samo jedan zadatak, Merrette, ali vjerujem da si vrlo prikladan za to.
Želim da se po-brineš da Veliki Jon Umber bude tako prokleto pijan da ne može
stajati na nogama, a kamoli se boriti."
I čak ni u tom nisam uspio. Namamio je golemog Sjevernjaka da popije dovoljno vina
da ubije trojicu normalnih ljudi, ali čak i nakon što su Roslin proveli kroz obred
lijeganja, Veliki Jon je ipak uspio zgrabiti mač prvog čovjeka koji ga je napao i
slomiti mu ruku. Trebala su njih osmorica da ga bace u lance, a taj posao je ostavio
dvojicu ranjenih, jednog mrtvog i sirotog starog Ser Leslyna Haigha kraćeg za pola
uha. Kad se više nije mogao boriti rukama, Umber se borio zubima.
Merrett zastane na trenutak i sklopi oči. Glava mu je odjekivala poput onog prokletog
bubnja na kojem su svirali na vjenčanju, i na trenutak je jedva uspio ostati u sedlu.
Moram ići dalje, reče samom sebi. Ako uspije vratiti Petvra Prištića, sigurno će ga to
staviti u Ser Rymanovu milost. Petyr je možda bio zalistak na nesretnoj strani, ali nije
bio tako hladan kao Edwyn, ni tako vruć kao Crni Walder. Momak će mi biti zah-
valan, a njegov će otac vidjeti da sam odan, čovjek kojeg vrijedi imati u blizini.
Ali samo ako bude ondje do sutona sa zlatom. Merrett zirne u nebo. Točno na vrijeme.
Trebao je nešto da mu umiri ruke. Izvukao je mješinu za vodu iz sedla, odčepio je i
uzeo dug gutljaj. Vino je bilo gusto i slatko, tako tamno da je bilo gotovo crno, ali,
bogovi, kako je bilo ukusno!
Obrambeni zid Starog kamenja nekoć je okruživao obronak brijega poput krune na
kraljevskoj glavi. Samo su temelji preostali, te nekoliko do struka visokih hrpa
zdrobljenog kamenja posutog lišajem. Merrett je jahao duž linije zida sve dok nije
došao do mjesta gdje je inače stajala stražarnica. Ruševine su tu bile znatnije, te je
morao sjahati da povede svog lakog konjica izmeñu njih. Na zapadu, sunce je
nestajalo iza sloja niskih oblaka. Kleka i paprat prekrivali su obronke, a jednom
unutar iščezlih zidina korov je bio visok do grudi. Merrett olabavi mač u koricama i
oprezno se ogleda, ali ne opazi odmetnike. Je li moguće da sam došao u pogrešan
dan? Zaustavio se i protrljao sljepoočice palcima, ali to nije pomoglo da ublaži
pritisak iza njegovih očiju. Sedam prokletih pakala...
Odnekud duboko u zamku, tiha je glazba dopirala kroz drveće.
Merrett se zatekne kako drhti, unatoč tome što je imao plašt. Otvorio je mješinu i uzeo
još jedan gutljaj vina. Mogao bih se samo vratiti na konja, odjahati u Starigrad i
popiti zlato. Nikakvo dobro nikad nije poteklo od obračunavanja s odmetnicima. Ta
opaka mala kučka Wenda užegla mu je žig laneta na jednu stranu stražnjice dok ga je
držala u zarobljeništvu. Nije bilo čudo što ga je vlastita žena prezirala. Moram to
izvesti. Petyr Prištić bi jednog dana mogao biti Gospodar prijelaza, Edwyn nema
sinova, a Crni Walder ima samo kopilad. Petyr će se sjetiti tko je došao po njega.
Uzeo je još jedan gutljaj, začepio mješinu i poveo svog konja izmeñu slomljenog
kamenja, kleke i tankih vjetrom šibanih stabala, slijedeći zvukove do mjesta koje je
nekoć bilo dvorište zamka.
Opalo lišće ležalo je u debelom sloju na tlu, poput vojnika nakon nekakvog velikog
pokolja. Muškarac u zakrpanom, izblijedjelom zelenom ruhu sjedio je prekriženih
nogu navrh jedne trošne kamene grobnice, prebirući po strunama drvene harfe.
- 637 -
[email protected]
Glazba bijaše nježna i tužna. Merrett je znao pjesmu. Visoko u dvoranama nestalih
kraljeva, Jenny će plesati sa svojim duhovima...
"Silazi odatle", reče Merrett. "Sjediš na kralju."
"Starom Tristiferu ne smeta moja koštunjava guzica. Malj Pravde, tako su ga zvali.
Mnogo je vremena prošlo otkad je čuo ijednu novu pjesmu." Odmetnik skoči dolje.
Spretan i vitak, imao je usko lice i lisičje crte, ali usta mu bijahu tako široka da se
činilo kako mu osmijeh dotiče uši. Nekoliko pramenova tanke smeñe kose lepršalo
mu je oko čela. Odgurnuo ih je natrag slobodnom rukom i rekao: "Sjećate li me se,
moj kneže?"
"Ne." Merrett se namršti. "Zašto bih?"
"Pjevao sam na vjenčanju vaše kćerke. I to iznimno dobro, mislio sam. Onaj Pate za
kojeg se udala bio je roñak. Svi smo roñaci u Sedam potoka. To ga nije spriječilo da
postane škrtica kad je došlo vrijeme da me isplati." On slegne ramenima. "Zašto me
vaš otac knez nikad ne zove da sviram u Blizancima? Ne stvaram dovoljno buke za
Njegovu Visost? Njemu se sviña glasno, čujem."
"Nosite li zlato?" upita grublji glas, iza njega.
Merrettovo grlo bilo je suho. Prokleti odmetnici, uvijek se skrivaju u grmlju. Bilo je
isto u Kraljevskoj šumi. Pomislili biste da ste ih uhvatili petoricu, a onda bi ih još
deset iskočilo niotkuda.
Kad se osvrnuo, bili su svuda oko njega; ružan čopor žilavih staraca i momčića
glatkih obraza mlañih od Petvra Prištića, a svi odjeveni u grubo tkane krpe,
uškrobljenu kožu i komade oklopa mrtvih ljudi. Medu njima je bila jedna žena,
umotana u plašt s kukuljicom tri puta prevelik za nju. Merrett je bio previše smućen
da ih prebroji, ali činilo se da ih je najmanje tuce, možda i dvadeset.
"Postavio sam pitanje." Govornik bijaše krupni bradati muškarac iskrivljenih zelenih
zuba i slomljena nosa; viši od Merretta, iako ne tako masivan u predjelu trbuha.
Polukaciga mu je pokrivala glavu, zakrpani žuti plašt njegova široka ramena. "Gdje je
naše zlato?"
"U mojim bisagama. Stotinu zlatnih zmajeva." Merrett pročisti grlo. "Dobit ćete ih
kad vidim da Petyr—"
Bucmast jednooki odmetnik došeta naprijed prije nego što je mogao završiti, posegne
u bisage smiono koliko ga volja i pronañe vreću. Merrett krene da će ga ščepati, a
onda se predomisli. Odmetnik rastvori konopac, izvuče novčić i zagrize u njega. "Ima
ispravan okus." On odvag-ne vreću. "Izgleda u redu."
Uzet će zlato i zadržati Petyra, pomisli Merrett u iznenadnoj panici. "To je cijela
otkupnina. Sve što ste tražili." Dlanovi su mu se znojili. Otare ih o svoje hlače. "Koji
je od vas Beric Dondarrion?" Dondarrion je bio knez prije nego što je postao
odmetnik, mogao bi još uvijek biti častan čovjek.
"Pa, to bih bio ja", reče jednooki muškarac.
"Ti si prokleti lažljivac, Jack", reče krupni bradati muškarac u žutom plastu. "Ja sam
na redu da budem knez Beric."
"Znači li to da ja moram bit Thoros?" Pjevač se nasmije. "Moj kneže, nažalost moram
reći, da su kneza Berica trebali na drugom mjestu. Vremena su teška, a mnogo se
bitaka mora voditi. Ali mi ćemo s vama urediti račune jednako kao on, ništa se ne
bojte."
Merrett se imao mnogo toga bojati. I u glavi mu je bubnjalo. Još malo i počet će
ridati. "Dobili ste zlato", reče. "Dajte mi nećaka i ja ću otići." Petyr je zapravo bio
više kao prapolunećak, ali nije bilo potrebno sada ulaziti u to.
"On je u Božanskoj šumi", reče čovjek u žutom plastu. "Odvest ćemo vas k njemu.
Notch, pridrži mu konja."
- 638 -
[email protected]
Merrett mu protiv volje doda uzde. Nije vidio drugog izbora. "Moja mješina za vodu",
čuo je sebe kako govori. "Gutljaj vina, da mi smiri—"
"Ne pijemo s vašom sortom", otresito će žuti plašt. "Ovuda. Slijedite me."
Lišće je pucketalo pod njihovim petama, a svaki korak zabijao je šiljak boli u
Merrettove sljepoočice. Hodali su u tišini, dok se vjetar kovitlao oko njih. Posljednje
svjetlo zalazećeg sunca bilo mu je u očima dok se verao mahovinom obraslim
humcima koji bijahu sve što je ostalo od glavne utvrde. Iza njih nalazila se Božanska
šuma.
Petyr Prištić je visio s grane jednog hrasta, omče čvrsto stisnute oko njegova dugog
mršavog vrata. Oči su mu iskočile iz crnog lica, buljeći u Merreta s optužbom. Stigao
si prekasno, činilo se da govore. Ali nije. M-je! Stigao je kad su mu rekli. "Ubili ste
ga", zakrešti.
"Ovaj je bistar k'o voda", reče jednooki muškarac.
Tur je tutnjio kroz Merrettovu glavu. Majko, smiluj se, pomisli. "Donio sam zlato."
"To je bilo lijepo od vas", ljubazno će pjevač. "Pobrinut ćemo se da ga utrošimo u
dobru svrhu."
Merrett okrene leña Petvru. Mogao je okusiti žuč u dnu grla. "Vi... niste imali pravo."
"Imali smo uže", reče žuti plašt. "To nam daje prilično pravo."
Dva odmetnika zgrabe Merretta za ruke i čvrsto mu ih svezu iza leña. Bio je u
predubokom šoku da bi se otimao. "Ne", bilo je sve što je uspio izustiti. "Samo sam
došao otkupiti Petvra. Rekli ste ako dobijete zlato prije zalaska sunca da mu nećete
nauditi..."
"Pa," reče pjevač, "tu ste nas uhvatili, moj kneže. To je nekim slučajem bila laž."
Jednooki odmetnik stupi naprijed s dugim navojem konopca. Omotao je jedan kraj
oko Merrettova vrata, čvrsto ga nategnuo i svezao jak čvor ispod njegova uha. Drugi
je kraj prebacio preko grane hrasta. Krupni čovjek u žutom plastu ga dohvati.
"Što to radite?" Merrett je znao kako je glupo to zvučalo, ali nije mogao vjerovati što
se dogaña, čak ni tada. "Ne biste se usudili objesiti jednog Freya."
Žuti plašt se nasmije. "Onaj tamo, pristavi momak, rekao je isto."
On ne misli ozbiljno. On ne može misliti ozbiljno. "Moj otac će vam platiti. Vrijedim
dobru otkupninu, više od Petvra, dvaput više."
Pjevač uzdahne. "Knez Walder je možda poluslijep i gušav, ali nije tako glup da
dvaput zagrize isti mamac. Bojim se da bi idući put poslao stotinu mačeva umjesto
stotinu zmajeva."
"Hoće!" Merrett pokuša zvučati strogo, ali glas ga izda. "Poslat će stotinu mačeva i
sve vas pobiti."
"Najprije nas mora uhvatit." Pjevač zirne u sirotog Petvra. "A ne može nas dvaput
objesiti, zar ne?" On izmami sjetni napjev iz struna svoje drvene harfe. "Gle, nemojte
se unerediti. Morate mi samo odgovoriti na jedno pitanje i reći ću im da vas puste."
Merrett bi im rekao bilo što ako mu to spasi život. "Što želite znati? Reći ću istinu,
kunem se."
Odmetnik mu uputi osmijeh ohrabrenja. "Pa, slučajno tražimo Psa koji je pobjegao."
"Psa?" Merrett je bio izgubljen. "Kakvog psa?"
"Odaziva se na ime Sandor Clegane. Thoros veli da je išao prema Blizancima.
Pronašli smo skelare koji su ga preveli preko Trozupca i sirotog jadnika kojeg je
opljačkao na kraljevskoj cesti. Jeste li ga kojim slučajem vidjeli na vjenčanju?"
"Krvavom vjenčanju?" Merrettova lubanja činila se kao da će se ras-puknuti, ali
pokušao se sjetiti što je bolje mogao. Bilo je toliko zbrke, ali sigurno bi netko
spomenuo da je Joffreyjev Pas njuškao oko Blizanaca. "Nije bio u zamku. Ne na
glavnoj gozbi... možda je bio na lažnoj gozbi ili u taborima, ali... ne, netko bi rekao..."
- 639 -
[email protected]
"Imao je dijete sa sobom", reče pjevač. "Mršavu djevojčicu, od oko deset godina. Ili
možda dječaka istih godina."
"Mislim da nije", reče Merrett. "Ne koliko ja znam"
"Ne? Ah, to je šteta. Pa, hajdete uvis."
"Ne", zacvili glasno Merrett. "Ne, nemojte, dao sam vam odgovor, rekli ste da ćete me
pustiti."
"Čini mi se da sam kazao da ću im reći da vas puste." Pjevač pogleda onoga u žutom
plastu. "Lime, pusti ga."
"Jebi se," otresito odvrati krupni odmetnik.
Pjevač bespomoćno slegne ramenima prema Merrettu i počne svirati 'Dan kad su
objesili Crnog Robina'.
"Molim vas." Posljednje od Merrettove hrabrosti curilo je niz njegovu nogu. "Nisam
vam nanio zlo. Donio sam zlato, kako ste rekli. Odgovorio sam na vaša pitanja. Imam
djecu."
"Onaj Mladi Strahovuk ih nikad neće imat", reče jednooki odmetnik.
Merrett je jedva mogao razmišljati od bubnjanja u svojoj glavi. "Osramotio nas je,
cijelo se kraljevstvo smijalo, morali smo obrisati mrlju na našoj časti." Njegov otac je
rekao sve to i još više.
"Možda. Što hrpa prokletih seljaka zna o kneževskoj časti?" Žuti plašt omota kraj
užeta oko svoje ruke tri puta. "No, mi nažalost znamo dosta o tom umorstvu."
"Nije to bilo umorstvo." Njegov glas bijaše rezak. "Bila je to osveta, imali smo pravo
na našu osvetu. Bio je to rat. Aegon, zvali smo ga Zvončić, siroti slaboumnik nikome
nikad nije naudio, kneginja Stark mu je prerezala vrat. Izgubili smo pola stotine ljudi
u taborima. Ser Garsea Goodbrooka, Kvrina muža, i Ser Tvtosa, Jaredova sina... netko
mu je razbio glavu sjekirom... Starkovski Strahovuk je pobio dva naša vučjaka i
iščupao psetarevu ruku iz ramena, čak i nakon što smo ga napunili strelicama..."
"Pa ste mu zašili glavu na vrat Robba Starka nakon što su obojica bili mrtvi", reče žuti
plašt.
"Moj otac je to učinio. Ja sam samo pio. Ne biste ubili čovjeka zbog toga što pije."
Merrett se tada nečeg sjeti, nečeg što bi ga moglo spasiti. "Vele da knez Beric uvijek
omogući čovjeku suñenje, da neće nikog ubiti ako nema nekakav dokaz protiv njega.
Ne možete dokazati ništa protiv mene. Krvavo vjenčanje bilo je djelo mog oca,
Rvmana i kneza Boltona. Lothar je podigao šatore tako da se uruše i postavio
samostri-jelce na galeriju s glazbenicima, Kopile Walder poveo je napad na tabore...
oni su ti koje tražite, ne ja, ja sam samo popio malo vina... nemate svjedoke."
"Slučajno ste u krivu što se toga tiče." Pjevač se okrene ženi u kukuljici. "Moja
gospo?"
Odmetnici se razdvoje dok je stupala naprijed, ne izustivši ni riječi. Kad je spustila
kukuljicu, nešto se stegne u Merrettovim grudima i na trenutak nije mogao disati. Ne.
Ne, vidio sam je kako umire. Bila je mrtva čitav dan i noć prije nego što su je svukli
do gola i bacili joj tijelo u rijeku. Raymundjoj je rasjekao grlo od uha do uha. Bila je
mrtva.
Njezin plašt i ovratnik skrivali su posjekotinu koju je načinila oštrica njegova brata,
ali lice joj je bilo gore nego što ga se sjećao. Meso je u vodi postalo meko poput
pudinga i poprimilo boju ukiseljenog mlijeka. Pola njezine kose je nedostajalo, a
ostatak je postao bijel i krhak kao u starice. Pod razorenim tjemenom, njezino je lice
bilo oguljena koža i crna krv gdje se izgrebla noktima. Ali njezine su oči bile
najstrašnije od svega. Njezine oči su ga vidjele i mrzile su.
- 640 -
[email protected]
"Ona ne govori," reče krupni muškarac u žutom plastu. "Vi, prokleta kopilad,
preduboko ste joj rasjekli vrat. Ali sjeća se." On se okrene mrtvoj ženi i reče: "Što
velite, moja gospojo? Je li on imao udjela u tome?"
Oči kneginje Catelyn nijednom ga nisu napustile. Ona kimne.
Merrett Frey otvori usta kako bi preklinjao, ali omča mu zaguši riječi. Njegove noge
ostave tlo, uže se zasiječe duboko u meko meso ispod njegove brade. Poletio je visoko
u zrak, bacakajući se i izvijajući, sve više, više i više.
- 641 -
[email protected]
DODATAK
kralj na željeznom prijestolju
JOFFREY BARATHEON, Prvi svog imena, trinaestogodišnji dječak, najstariji sin kralja Roberta I.
Baratheona i kraljice Cersei od kuće Lannister,
— njegova majka, KRALJICA CERSEI, od kuće Lannister, kraljica regentica i kraljevska namjesnica,
— Cerseini prisegnuti mačevi:
— SER OSFRYD KOTLOCRN, mlañi brat Ser Osmunda Kotlocrnog od Kraljevske garde,
— SER OSNEY KOTLOCRN, najmlañi brat Ser Osmunda i Ser Osfrvda,
— njegova sestra, PRINCEZA MYRCELLA, devetogodišnja djevojčica, štićenica princa Dorana
Martella u Sunčevom koplju,
— njegov brat, PRINC TOMMEN, osmogodišnji dječak, sljedeći nasljednik Željeznog prijestolja,
— njegov djed, TYWIN LANNISTER, knez Bacačeve hridi, Guverner Zapada i Kraljev Namjesnik,
— njegovi stričevi i roñaci s očeve strane:
— brat njegova oca, STANNIS BARATHEON, pobunjeni knez Zmajeva kamena, samoproglašeni
kralj Stannis Prvi,
— Stannisova kći, SHIREEN, desetogodišnja djevojčica,
— brat njegova oca, RENLY BARATHEON, pobunjeni knez Krajoluje, umoren usred svoje vojske,
— brat njegove bake, SER ELDON ESTERMONT,
— Ser Eldonov sin, SER AEMON ESTERMONT, — Ser Aemonov sin, SER ALYN ESTERMONT,
— njegovi ujaci i roñaci s majčine strane:
— brat njegove majke, SER JAIME LANNISTER, zvan KRALJOSJEK, zatočenik u Rijekotoku,
— brat njegove majke, TYRION LANNISTER, zvan VRAŽIĆAK, patuljak, ranjen u Bitki na
Crnovodi,
— Tyrionov štitonoša, PODRICK PAYNE,
— Tyrionov zapovjednik straže, SER BRONN OD CRNO VODE, bivši plaćenik,
— Tyrionova priležnica SHAE, taborska sljedbenica sada u službi osobne sluškinje Lollvs Stokeworth,
— brat njegova djeda, SER KEVAN LANNISTER,
— Ser Kevanov sin, SER LANCEL LANNISTER, bivši štitonoša kralja Roberta, ranjen u Bitki na
Crnovodi, blizu smrti,
- brat njegova djeda, TYGETT LANNISTER, umro od kozica,
— Tvgettov sin, TYREK LANNISTER, štitonoša, nestao od velike pobune,
— Tvrekova mlada žena, kneginja ERMESANDE HAVFORD,
- njegova nezakonita braća i sestre, kopilad kralja Roberta:
— MYA STONE, devetnaestogodišnja djevica, u službi kneza Nestora Rovcea, od Mjesečevih dveri,
— GENDRY, kovački šegrt, bjegunac u riječnoj krajini, nesvjestan svog porijekla,
— EDRIC STORM, jedino priznato kopile kralja Roberta, štićenik svog strica Stannisa na Zmajevu
kamenu, - njegova Kraljevska garda:
— SER JAIME LANNISTER, Vrhovni zapovjednik,
— SER MERYN TRANT,
— SER BALON SWANN,
— SER OSMUND KOTLOCRN,
— SER LORAS TYRELL, Vitez Cvijeća,
— SER AERYS OAKHEART,
- njegovo malo vijeće:
— knez TYWIN LANNISTER, Kraljev Namjesnik,
— SER KEVAN LANNISTER, vrhovni zakonodavac,
— knez PETYR BAELISH, zvan MALOPRSTI, glavni rizničar,
— VARYS, uškopljenik, zvan PAUK, glavni uhoda,
— knez MACE TYRELL, zapovjednik mornarice,
- 642 -
[email protected]
— Veliki meštar PYCELLE,
- njegovi dvorjani i sluge:
— SER ILYN PAYNE, Kraljeva Pravda, krvnik,
— knez HALLYNE PIROMANT, mozak ceha alkemičara,
— MALI LUNA, lakrdijaš i luda,
— ORMOND OD STARIGRADA, kraljevski harfist i bard,
— DONTOS HOLLARD, luda i pijanac, prije vitez zvan SER DONTOS CRVENI,
— JALABHAR XHO, princ Crvene cvjetne doline, izgnanik s Ljetnog otočja,
— kneginja TANDA STOKEWORTH,
— njezina kći, FALYSE, udana za Ser Balmana Bvrcha,
— njezina kći, LOLLYS, trideset četiri godine, neudana, slaboumna, trudna nakon što su je silovali,
— njezin vidar i savjetnik, MEŠTAR FRENKEN,
— knez GYLES ROSBY, boležljivi starac,
— SER TALLAD, mladi vitez koji obećava,
— SER MORROS SLYNT, štitonoša, najstariji sin bivšeg Zapovjednika Gradske straže,
— JOTHOS SLYNT, njegov mlañi brat, štitonoša,
— DANOS SLYNT, još mlañi, paž,
— SER BOROS BLOUNT, bivši vitez Kraljevske garde, otpustila ga kraljica Cersei zbog njegova
kukavičluka
— JOSMVN PECKLEDON, štitonoša i junak Bitke na Crnovodi,
— SER PHILIP FOOTE, proglašen knezom Meñe zbog junaštva tijekom Bitke na Crnovodi
— SER LOTHOR BRUNE, zvan LOTHOR ŽDERAČ JABUKA zbog svojih djela tijekom Bitke na
Crnovodi, bivši slobodni jahač u službi kneza Baelisha,
— drugi knezovi i vitezovi u Kraljevu grudobranu:
— MATHIS ROWAN, knez Zlatnog luga,
— PAXTER REDWYNE, knez Sjenice,
— sinovi blizanci kneza Paxtera, SER HORAS i SER HOBBER, podrugljivo zvani UŽAS i
SLINAVKO,
— vidar kneza Redwynea, MEŠTAR BALLABAR,
— ARDRIAN CELTIGAR, knez Otoka pandže,
— knez ALESANDER STAEDMON, zvan NOVCOLJUBAC,
— SER BONIFER HASTV, zvan DOBRI, proslavljeni vitez,
— SER DONNEL SWANN, nasljednik Kamene kacige,
— SER RONNET CONNINGTON, zvan CRVENI RONNET, vitez Grifinske prečke,
— AURANE WATERS, kopile Strujotraga,
— SER DERMOT OD KIŠNE ŠUME, proslavljeni vitez,
— SER TIMON SRTUGOMAČ, slavni vitez,
— narod Kraljeva grudobrana:
— Gradska straža ("zlatni plaštevi"):
— SER JACELVN BYWATER, zvan ŽELJEZNORUKI, Zapovjednik Gradske straže, ubili ga vlastiti
ljudi tijekom Bitke na Crnovodi,
— SER ADDAM MARBRAND, Zapovjednik Gradske straže, Ser Jacelvnov nasljednik,
— CHATAYA, vlasnica skupe javne kuće,
— ALAYAYA, njezina kći,
— DANCY, MAREI, JAYDE, Chatayine djevojke,
— TOBHO MOTT, majstor oružar,
— ŽELJEZBUH, kovač,
— HAMISH HARFIST, proslavljeni pjevač,
— COLLIO QUAYANIS, tvroshijski pjevač,
— BETHANY LIJEPOPRSTA, pjevačica,
— ALARIC OD EYSENA, pjevač koji je daleko putovao,
— GALYEON OD CUYA, pjevač ozloglašen po duljini svojih pjesama,
— SYMON SREBRNA JEZIKA, pjevač.
Stijeg kralja Joffreyja prikazuje okrunjenog jelena Baratheona, crnog na zlatnom polju, i lannisterskog
lava, zlatnog na grimiznom polju, u dvoboju.
- 643 -
[email protected]
kralj na sjeveru
kralj trozupca
ROBB STARK, knez Oštrozimlja, Kralj na Sjeveru i Kralj Trozupca, najstariji sin Eddarda Starka,
kneza Oštrozimlja, i kneginje Catelyn od kuće Tullv,
— njegov strahovuk, SIVI VJETAR,
— njegova majka, KNEGINJA CATELYN, od kuće Tullv, udovica Eddarda Starka.
— njegova braća i sestre:
— njegova sestra, PRINCEZA SANSA, dvanaestogodišnja djevica, zarobljenica u Kraljevu
grudobranu,
— Sansina strahovučica (DAMA) ubijena kod zamka Darry,
— njegova sestra, PRINCEZA ARYA, desetogodišnja djevojčica, nestala, sumnja se da je mrtva,
— Arvjina strahovučica, NYMERIA, izgubljena u blizini Trozupca,
— njegov brat, PRINC BRANDON, zvan BRAN, nasljednik Sjevera, osmogodišnji dječak, za kojeg se
vjeruje da je mrtav,
— Branov strahovuk, LJETNIK,
— Branovi suputnici i zaštitnici:
— MEERA REED, šesnaestogodišnja djevica, kći kneza Hovvlanda Reeda od Stražarnice Sivovode,
— JOJEN REED, njezin brat, trinaest godina,
— HODOR, tupavi konjušar, sedam stopa visok,
— njegov brat, PRINC RICKON, četverogodišnji dječak, za kojeg se vjeruje da je mrtav,
— Rickonov Strahovuk, KUDROV,
— Rickonova suputnica i zaštitnica:
— OSHA, divljačka zarobljenica koja je služila kao sudopera u Oštrozimlju,
— njegov polubrat, JON SNOW, prisegnuti brat Noćne straže,
— Jonov strahovuk, DUH,
— njegovi stričevi i tetke s očeve strane:
— stariji brat njegova oca, BRANDON STARK, umoren na zapovijed kralja Aerysa II
TARGARYENa,
— sestra njegova oca, LYANNA STARK, umrla u Dornskom gorju tijekom Robertove pobune,
— mlañi brat njegova oca, BENJEN STARK, muž Noćne straže, izgubljen s one strane Zida,
- njegovi ujaci, tetke i roñaci s majčine strane:
— mlaña sestra njegove majke, LYSA ARRYN, kneginja Orlova gnijezda, udovica kneza Jona Arryna,
— njihov sin, ROBERT ARRYN, knez Orlova gnijezda,
— mlañi brat njegove majke, SER EDMURE TULLY, nasljednik Rijekotoka,
— brat njegova djeda, SER BRYNDEN TULLY, zvan CRNA RIBA,
- njegovi prisegnuti mačevi i drugovi:
— njegov štitonoša, OLYVAR FREY,
— SER WENDEL MANDERLY, drugi sin kneza Bijele luke,
— PATREK MALLISTER, nasljednik Morske stražarnice,
— DACEY MORMONI, najstarija kći kneginje Maege Mormoni i nasljednica Medvjeñeg otoka,
— JON UMBER, zvan MALI JON, nasljednik Posljednjeg ognjišta,
— DONNEL LOCKE, OWEN NORREY, ROBIN FLINT, Sjevernjaci,
• njegovi kneževski vazali, kapetani i zapovjednici:
• (s Robbovom vojskom u Zapadnoj krajini)
— SER BRVNDEN TULLY, zvan CRNA RIBA, zapovijeda izviñačima i vanjskim jahačima,
— JON UMBER, zvan VELIKI JON, zapovijeda prethodnicom,
— RICKARD KARSTARK, knez Karholda,
— GALBART GLOVER, gospodar Dubokogajskog humka,
— MAEGE MORMONT, kneginja Medvjeñeg otoka,
— SER STEVRON FREY, najstariji sin kneza Waldera Freya i nasljednik Blizanaca, poginuo kod
Volovkriža,
— Ser Stevronov najstariji sin, SER RYMAN FREY,
— Ser Rymanov sin, CRNI WALDER FREY,
- 644 -
[email protected]
— MARTIN RIVERS, kopile kneza Waldera Freya,
• (s vojskom Roosea Boltona u Harrenhalu),
— ROOSE BOLTON, knez Strahotvrñe,
— SER AENYS FREY, SER JARED FREY, SER HOSTEEN FREY, SER
DANWELL FREY
— njihov nezakoniti polubrat, RONEL RIVERS,
— SER WYLIS MANDERLY, nasljednik Bijele luke,
— SER KYLE CONDON, vitez u njegovoj službi,
— RONNEL STOUT,
— VARGO HOAT od Slobodnog grada Oohora, kapetan plaćeničke
družine, Hrabrih suputnika,
— njegov poručnik, URSWYCK zvan VJERNI,
— njegov poručnik, SEPTON UTT,
— TIMEON OD DORNEA, RORGE, IGGO, DEBELI ZOLLO, GORKI, TOGG JOTH od Ibbena,
PYG, TRI PRSTA, njegovi ljudi,
— QYBURN, meštar bez ogrlice i ponekad nekromant, njegov vidar,
— (sa sjevernjačkom vojskom u napadu na Sumrakdol)
— ROBETP GLOVER, od Dubokogajskog humka,
— SER HELMAN TALLHART, od Torrhenove četvorine,
— HARRION KARSTARK, jedini preživjeli sin kneza Rickarda Karstarka i nasljednik Karholda,
— (putujući na sjever s kostima kneza Eddarda)
— HALLIS MOLLEN, zapovjednik straže Oštrozimlja,
— JACKS, OUENT, SHADD, stražari,
— njegovi kneževski vazali i kaštelani, na sjeveru:
— WYMAN MANDERLV, knez Bijele luke,
— HOWLAND REED, knez Stražarnice Sivovode, jezeranin,
— MORS UMBER, zvan VRANOJED, i HOTHER UMBER
zvan KURVIN OTROV, stričevi Velikog Jona Umbera, zajednički kaštelani Posljednjeg ognjišta,
— LYESSA FLINT, kneginja Udovičine Stražarnice,
— ONDREW LOCKE, knez Starog zamka, starac.
— CLEY CERWYN, knez Cervvvna, četrnaestogodišnji dječak, ubijen u bitki kod Oštrozimlja,
— njegova sestra, JONELLE CERWYN, tridesetdvogodišnja djevica, sada kneginja Cerwyna,
— LEOBALD TALLHART, mlañi brat Ser Helmana, kaštelan Torrhenove četvorine, ubijen u bitki
kod Oštrozimlja,
— Leobaldova žena, BERENA od kuće Hornvvood,
— Leobaldov sin, BRANDON, četrnaestogodišnji dječak,
— Leobaldov sin, BEREN, desetogodišnji dječak,
— Ser Helmanov sin, BENFRED, ubili ga željezni ljudi na Kamenoj obali,
— Ser Helmanova kći, EDDARA, devetogodišnja djevojčica, nasljednica Torrhenove četvorine,
— KNEGINJA SYBELLE, žena Robetta Glovera, zarobljenica Ashe Greyjoy u Dubokogajskom
humku,
— Robbetov sin, GAWEN, trogodišnjak, zakoniti nasljednik Dubokogaja, zarobljenik Ashe Greyjoy,
— Robbetova kći, ERENA, jednogodišnje djetešce, zarobljenica Ashe Greyjoy u Dubokogajskom
humku,
— LAURENCE SNOW, nezakonit sin kneza Hornwooda i štićenik Galbarta Glovera, trinaest godina,
zarobljenik Ashe Greyjoy u Dubokogajskom humku.
Stijeg Kralja na Sjeveru ostaje kakav je bio tisućama godina; sivi strahovuk Star-kovih od Oštrozimlja,
koji trči po ledeno-bijelom polju.
na uskom moru
STANNIS BARATHEON, Prvi svog imena, drugi sin kneza Steffona Baratheona i kneginje Cassane
od kuće Estermont, prije knez Zmajeva kamena,
— njegova žena, KRALJICA SELYSE od kuće Florent,
- 645 -
[email protected]
— PRINCEZA SHIREEN, njihova kći, desetogodišnja djevojčica,
— ZAKRPA, njezin maloumni luda,
— njegov nećak niskog roda, EDRIC STORM, dvanaestogodišnji dječak, izvanbračni sin kralja
Roberta i Delane Florent,
— njegovi štitonoše, DEVAN SEAWORTH i BRVEN FARRING,
— njegov dvor i vazali:
— KNEZ ALESTER FLORENT, knez Tvrñave Bistrovode i Kraljev Namjesnik, kraljičin stric,
— SER AXELL FLORENT, kaštelan Zmajeva kamena i voña kraljičinih ljudi, kraljičin stric,
— GOSPA MELISANDRE OD ASSHAIJA, zvana CRVENA ŽENA, svećenica R'hollora, Gospodara
Svjetla, Boga Plamena i Sjene,
— MEŠTAR PYLOS, vidar, učitelj, savjetnik,
— SER DAVOS SEAWORTH, zvan VITEZ OD LUKA, i ponekad KRATKORUKI, nekoć krijumčar,
— Davosova žena MARYA, stolareva kći, — njihovih sedam sinova:
— DALE, poginuo na Crnovodi,
— ALLARD, poginuo na Crnovodi,
— MATTHOS, poginuo na Crnovodi,
— MARIC, poginuo na Crnovodi,
— DEVAN, štitonoša kralja Stannisa,
— STANNIS, devetogodišnji dječak,
— STEFFON, šestogodišnji dječak,
— SALLADHOR SAAN, od Slobodnog grada Lysa, samozvani Princ Uskog mora i knez Zaljeva
Crnovode, zapovjednik Valjriana i flote sestrinskih galija,
— MEIZO MAHR, uškopljenik u njegovoj službi,
— KHORANE SATHMANTES, kapetan njegove galije Shayalin ples,
— "KAŠA" i "PIŠKOR", dva tamničara,
- njegovi kneževski vazali:
— MONTERYS VELARYON, knez Morskih struja i Gospodar Strujotraga, šestogodišnji dječak,
— DURAM BAR EMMON, knez Oštrog rta, petnaestogodišnji dječak,
— SER GILBERT FARRING, kaštelan Krajoluje,
— KNEZ ELWOOD MEADOWS, Ser Gilbertov podreñeni,
— MEŠTAR JURNE, Ser Gilbertov savjetnik i vidar,
— KNEZ LUCOS CHVTTERING, zvan MALI LUCOS, šesnaestogodišnji mladić,
— LESTER MORRIGEN, knez Vranina gnijezda,
- njegovi vitezovi i prisegnuti mačevi:
— SER LOMAS ESTERMONT, kraljev ujak,
— njegov sin, SER ANDREW ESTERMONT,
— SER ROLLAND STORM, zvan KOPILE NOĆNE PJESME,
nezakoniti sin pokojnog kneza Brvena Carona,
— SER PARMEN CRANE, zvan PARMEN PURPURNI, u zatočeništvu u Visovrtu,
— SER ERREN FLORENT, mlañi brat kraljice Selvse, u zatočeništvu u Visovrtu,
— SER GERALD GOWER,
— SER TRISTON OD ROVAŠ BRIJEGA, prije u službi kneza Guncera Sunglassa,
— LLEWYS, zvana RIBARICA,
— OMER BLACKBERRV.
Kralj Stannis je za svoj stijeg uzeo vatreno srce Gospodara Svjetla; crveno srce okruženo narančastim
plamenovima na žutom polju. U srcu je okrunjeni jelen kuće Baratheon, u crnoj boji.
kraljica preko vode
DAENERYS TARGARYEN, Prva svog imena, khaleesi Dothrakija, zvana DAENERYS U-OLUJI-
ROðENA, NEOPRZENA, MAJKA ZMAJEVA, jedina živa nasljednica Aerysa II Targaryena,
udovica Khal Droga od Dothrakija,
— njezini odrastajući zmajevi, DROGON, VISERION, RHAEGAL,
- 646 -
[email protected]
— njezina kraljevska garda:
— SER JORAH MORMONI, bivši knez Medvjeñeg otoka, prognan
zbog bavljenja trgovinom robljem,
— JHOGO, ko i jahač-pobratim, bič,
— AGGO, ko i jahač-pobratim, luk,
— RAKHARO, ko i jahač-pobratim, arakh,
— SNAŽNI BELWAS, bivši uškopljenički rob iz borbenih jama Meereena,
— njegov ostarjeli štitonoša, ARSTAN zvan BJELOBRADI, čovjek iz Zapadnih zemalja,
— njezine sluškinje:
— IRRI, Dothrakijka, petnaest godina,
— JHIOUI, Dothrakijka, četrnaest godina,
— GROLEO, kapetan velike koke Balerion, PENTOSIJSKI moreplovac
u službi Illvrija Mopatisa,
— njezina pokojna rodbina:
— RHAEGAR, njezin brat, princ Zmajeva kamena i nasljednik
Željeznog prijestolja, ubijen od ruke Roberta Baratheona na Trozupcu,
— RHAENVS, Rhaegarova kći i kći Elije od Dornea, umorena tijekom razaranja Kraljeva grudobrana,
— AEGON, Rhaegarov sin i sin Elije od Dornea, umoren tijekom razaranja Kraljeva grudobrana,
— VISERVS, njezin brat, samoproglašeni kralj Viservs, Treći svog
imena, zvan PROSJAČKI KRALJ, umoren u Vaes Dothraku od ruke Khal Droga,
— DROGO, njezin muž, veliki khal Dothrakija, nikad poražen u bitki, umro od rane,
— RHAEGO, njezin mrtvoroñeni sin i sin Khal Droga, umoren u utrobi od ruke Mirri Maz Duur,
— njezini poznati neprijatelji:
— KHAL PONO, nekoć Drogov ko,
— KHAL JHAQO, nekoć Drogov ko,
— MAGGO, njegov jahač-pobratim,
— NEUMIRUĆI IZ OARTHA, skupina vještaca,
— PYAT PREE, qarthijski vještac,
— ŽALOSNICI, ceh qarthijskih plaćenih ubojica,
— njezini neizvjesni saveznici, bivši i sadašnji:
— XARO XHOAN DAXOS, trgovački princ iz Oartha,
— OUAITHE, maskirana utjerivačica duhova iz Asshaija,
— ILLYRIO MOPATIS, magister Slobodnog grada Pentosa, koji je dogovorio njezino vjenčanje s
Khal Drogom,
— u Astaporu:
— KRAZNYS MO NAKLOZ, bogati trgovac robljem,
— njegova robinja, MISSANDEI, desetogodišnja djevojčica, od Miroljubivog naroda iz Naatha,
— GRAZDAN MO ULLHOR, stari trgovac robljem, vrlo bogat,
— njegov rob, CLEON, mesar i kuhar,
— SIVI CRV, uškopljenik od Neokaljanih,
— u Vunkaiju:
— GRAZDAN MO ERAZ, poslanik i plemić,
— MERO OD BRAAVOSA, zvan TITANOV KOPILAN, kapetan Drugih sinova, slobodne družine,
— SMEðI BEN PLUMM, zapovjednik Drugih sinova, najamni mačevalac sumnjivog porijekla,
— PRENDAHL NA GHEZN, ghisenski plaćenik, kapetan Olujnih vrana, slobodne družine,
— SALLOR ĆELAVI, qarthijski plaćenik, kapetan Olujnih vrana,
— DAARIO NAHARIS, nakićeni tvroshijski najamni mačevalac, kapetan Olujnih vrana,
— u Meereenu:
—OOZNAK ZO PAHL, gradski junak.
Stijeg Daenervs TARGARYEN je stijeg Aegona Osvajača i dinastije koju je utemeljio; troglavi crveni
zmaj na crnom polju.
- 647 -
[email protected]
kralj otočja i sjevera
BALON GREYJOY, Deveti svog imena od Sivog kralja, samozvani kralj Željeznog otočja i Sjevera,
kralj Soli i Kamena, Sin Morskog vjetra, Vrhovni žetelac Pykea,
— njegova žena, KRALJICA ALANNYS, od kuće Harlaw,
— njihova djeca:
— RODRIK, njihov najstariji sin, umoren na zidinama Pykea tijekom Greyjoyeve pobune,
— MARON, njihov drugi sin, umoren u Pykeu tijekom Greyjoyeve pobune,
— ASHA, njihova kći, kapetanica Crnog vjetra i osvajačica Dubokogajskog humka,
— THEON, njihov najmlañi sin, kapetan Morske kučke i zakratko princ Oštrozimlja,
— Theonov štitonoša, WES PYKE, kopile polubrata kneza Botlevja, nijemo dvanaestogodišnje
momče,
— Theonova posada, ljudi Morske kučke:
— URZEN, MARON BOTLEY zvan RIBLJI BRK, STYGG, GEVIN HARLAW, CADWYLE,
— njegova braća:
— EURON, zvan Vranino Oko, kapetan Tišine, Ozloglašeni odmetnik, gusar i otimač,
— VICTARION, Vrhovni zapovjednik Željezne flote, kapetan Željezne pobjede,
— AERON, zvan VLAŽNOKOSI, svećenik Utopljenog boga,
— njegovo domaćinstvo na Pykeu:
— MEŠTAR WENDAMYR, vidar i savjetnik,
— HELYA, čuvarica zamka,
— njegovi ratnici i prisegnuti mačevi:
— DAGMER zvan RASKOLJENA ČELJUST, kapetan Pjenopija,
— MODRI ZUB, kapetan dugog broda,
— ULLER, SKYTE, veslači i ratnici,
— ANDRIK MRKI, orijaš od čovjeka,
— QARL, zvan QARL DJEVAC, bez brade ali smrtonosan,
- ljudi Kneževske luke:
— OTTER GIMPKNEE, krčmar i svodnik,
— SIGRIN, brodograditelj,
njegovi kneževski vazali:
— SAWANE BOTLEV, knez Kneževske luke, na Pykeu,
— KNEZ WYNCH, od Željeznog luga na Pykeu,
— STONEHOUSE, DUMM I GOODBROTHER od Starog Wyka,
— KNEZ GOODBROTHER, SPARR, KNEZ MERLVN i KNEZ FARWYND od Velikog Wyka,
— KNEZ HARLAW, od Harlawa,
— VOLMARK, MYRE, STONETREE i KENNING, od Harlawa,
— ORKVVOOD i TAWNEY od Orkmonta,
— KNEZ BLACKTYDE, od Crne struje,
— KNEZ SALTCLIFFE i KNEZ SUNDERLY od Slane litice.
ostale kuće velike i male
kuća arryn
Arrvnovi su potomci Kraljeva Gore i Doline, jedne od najstarijih i najčišćih loza andalskog plemstva.
Kuća Arryn nije imala udjela u Ratu pet kraljeva, zadržavši svoje snage da zaštiti Arrvnsku dolinu. Grb
Arrvnovih je mjesec i sokol, bijel na nebesko modrom polju. Geslo Arrvnovih je Visoki poput časti.
- 648 -
[email protected]
ROBERT ARRYN, knez Orlova gnijezda, Branitelj Doline, Guverner Istoka, boležlji-vi dječak od
osam godina,
— njegova majka, KNEGINJA LYSA, od kuće Tully, treća žena i udovica kneza Jona Arryna, i sestra
Catelyn Stark,
— njihovo domaćinstvo:
— MARILLION, naočiti mladi pjevač, miljenik kneginje Lyse,
— MEŠTAR COLEMON, savjetnik, vidar, učitelj,
— SER MARWYN BELMORE, zapovjednik straže,
— MORD, okrutni krvnik,
— njegovi kneževski vazali, prosci knjiginje Lyse i pratnja:
— KNEZ NESTOR ROYCE, Vrhovni upravitelj Doline i kaštelan Mjesečevih dveri, od mlañe grane
kuće Royce,
— sin kneza Nestora, SER ALBAR,
— kći kneza Nestora, MYRANDA,
— MYA STONE, kopile u njegovoj službi, kći kralja Roberta i Baratheona,
— KNEZ YOHN ROYCE, zvan BRONČANI YOHN, knez Runskog kamena, od starije grane kuće
Royce, roñak kneza Nestora,
— najstariji sin kneza Yohna, SER ANDAR,
— drugi sin kneza Yohna, SER ROBAR, vitez u Duginoj gardi kralja Renlvja, umoren u Krajoluji od
ruke Ser Lorasa Tyrella,
— najmlañi sin kneza Yohna, SER WAYMAR, muž Noćne straže, izgubljen s one strane Zida,
— SER LYN CORBRAY, prosac kneginje Lyse,
— MYCHEL REDFORT, njegov štitonoša,
— KNEGINJA ANYA WAYNWOOD,
— najstariji sin i nasljednik kneginje Anyje, SER MORTON, prosac kneginje Lyse,
— drugi sin kneginje Anvje, SER DONNEL, Vitez Dveri,
- EON HUNTER, knez Dvora Dugog luka, starac i prosac kneginje Lyse,
- HORTON REDFORT, knez Redforta.
kuća florent
Florentovi od Bistrovode su vazali Tyrellovih, unatoč većem pravu na Visovrt na temelju krvne veze s
kućom Gardener, starim kraljevima Ravni. Kad je izbio Rat pet kraljeva, knez Alester Florent je
slijedio Tyrellove u izjašnjavanju za kralja Renlyja, ali njegov brat Ser Axell izabrao je kralja Stannisa,
kojem je služio godinama kao kaštelan Zmajeva kamena. Njihova nećakinja Selyse bila je i jest kraljica
kralja Stannisa. Kad je Renly umro u Krajoluji, Florentovi su prešli Stannisu punom silom, prvi od
Renlvjevih vazala koji su tako postupili. Grb kuće Florent pokazuje lisičju glavu u krugu cvijeća.
ALESTER FLORENT, knez Bistrovode,
— njegova žena, KNEGINJA MELARA, od kuće Crane,
— njihova djeca:
— ALEKVNE, nasljednik Bistrovode,
— MELESSA, udana za kneza Randylla Tarlyja,
— RHEA, udana za kneza Leytona Hightowera,
— njegova braća i sestre:
— SER AXELL, kaštelan Zmajeva kamena,
— SER RVAM, umro pri padu s konja,
— Ser Ryamova kći, KRALJICA SELYSE, udana za kralja Stannisa Baratheona,
— Ser Ryamov sin, SER IMRY, zapovjednik flote Stannisa Baratheona na Crnovodi, poginuo na
Bijesu,
— Ser Ryamov drugi sin, SER ERREN, držan u zatočeništvu u Visovrtu,
— SER COLIN,
— Ser Colinova kći, DELENA, udana za SER HOSMANA NORCROSSA,
— Delenin sin, EDRIC STORM, kopile kralja Roberta I. Baratheona, dvanaestogodišnji dječak,
— Delenin sin, ALESTER NORCROSS, osmogodišnjak,
- 649 -
[email protected]
— Delenin sin, RENLY NORCROSS, dvogodišnjak,
— Ser Colinov sin, MEŠTAR OMER, u službi kod Starog hrasta,
— Ser Colinov sin, MERRELL, štitonoša u Sjenici,
- njegova sestra, RYLENE, udana za Ser Rvcherda Cranea.
kuća frey
Moćni, bogati i brojni, Frevevi su vazali kuće Tully, ali nisu uvijek bili marljivi u provoñenju svoje
dužnosti. Kad je Robert Baratheon susreo Rhaegara TARGARYENa na Trozupcu, Frevevi nisu stigli
sve dok bitka nije završila i otad je knez Hoster Tully nazivao kneza Waldera "Zakašnjeli knez Frey".
Za kneza Freya se takoñer govori da je jedini knez u Sedam kraljevina koji bi mogao sastaviti cijelu
vojsku iz vlastitih hlača. Kad je izbio Rat pet kraljeva, Robb Stark je pridobio savez kneza Waldera
prisegnu-vši da će se oženiti jednom od njegovih kćeri ili unuka. Dva unuka kneza Waldera poslana su
u Oštrozimlje na odgoj.
VVALDER FREY, gospodar Prijelaza,
— djeca prve žene, KNEGINJE PERRE, od kuće Royce:
— SER STEVRON, najstariji sin, umro nakon Bitke kod Volovkriža, oženio se Corennom Swann,
umrlom od razorne bolesti,
— Stevronov najstariji sin, SER RYMAN, nasljednik Blizanaca,
— Rvmanov sin, EDWYN, oženjen Janycom Hunter,
— Edwynova kći, WALDA, osmogodišnja djevojčica,
— Rymanov sin, VVALDER, zvan CRNI WALDER,
— Rvmanov sin, PETYR, zvan PETYR PRIŠTIĆ, oženjen Mylendom Caron,
— Petvrova kći, PERRA, petogodišnja djevojčica,
— oženjen Jeyne Lydden, umrlom od pada s konja,
— Stevronov sin, AEGON, slaboumnik zvan ZVONČIĆ,
— Stevronova kći, MAEGELLE, umrla na porodu, udana za ser Dafyna Vancea,
— Maegellina kći, MARIANNE, djevica,
— Maegellin sin, WALDER VANCE, štitonoša,
— Maegellin sin, PATREK VANCE,
— oženjen Marsellom Waynwood, umrlom pri porodu,
— Stevronov sin, WALTON, oženjen Deanom Hardyng,
— Waltonov sin, STEFFON, zvan SLATKI,
— Waltonova kći, WALDA, zvana LIJEPA VVALDA,
— Waltonov sin, BRYAN, štitonoša,
— SER EMMON, oženjen Gennom od kuće Lannister,
— Emmonov sin, SER CLEOS, oženjen Jeyne Darry,
— Cleosov sin, TYWIN, jedanaestogodišnji štitonoša,
— Cleosov sin, WILLEM, paž u Pepeltragu, devetogodišnjak,
— Emmonov sin, SER LYONEL, oženjen Melesom Crakehall,
— Emmonov sin, TION, zarobljenik u Rijekotoku,
— Emmonov sin, WALDER, zvan CRVENI WALDER, četrnaestogodišnjak, paž u Bacačevoj hridi,
— SER AENYS, oženjen Tyanom Wylde, umrlom na porodu,
— Aenvsov sin, AEGON U-KRVI-ROðEN, odmetnik,
— Aenysov sin, RHAEGAR, oženjen Jeyne Beesbury,
— Rhaegarov sin, ROBERT, trinaestogodišnji dječak,
— Rhaegarova kći, WALDA, desetogodišnja djevojčica, zvana BIJELA VVALDA,
— Rhaegarov sin, JONOS, osmogodišnji dječak,
— PERRIANE, udana za Ser Leslvna Haigha,
— Perrianein sin, SER HARYS HAIGH,
— Harysov sin, WALDER HAIGH, četverogodišnji dječak,
— Perrianein sin, SER DONNEL HAIGH,
— Perrianein sin, ALYN HAIGH, štitonoša,
- po njegovoj drugoj ženi, KNEGINJI CYRENNI, od kuće Swann:
— SER JARED, njihov najstariji sin, oženjen Alys Frey,
- 650 -