RIMSKA FANTAZIJA RIMSKA FANTAZIJA - 1 -
RIMSKA FANTAZIJA Knjiga je zasnovana na istraživanju Dmitrija Bajde i Elene Ljubimove (svi su tekstovi njihovi osim treće i dvanaeste glave), Jedan od njegovih tekstova na ovu temu poslužio je kao naslov. Ovaj materijal nikada do sada nije objavljen u formatu knjige…Zbog izuzetnih informacija, sadržanih u ovom istraživanju, smatrao sam da ih je potrebno sakupiti, prevesti i obraditi, kako bi bile dostupne svakome ko oseća da nešto ne štima u istorijskim pričama, a nije siguran šta …… Autori: Dmitrij Bajda, Elena Ljubimova Obradio i preveo Dušan Mitrović https://www.facebook.com/dusanmitrovic11 Beograd 2016. godine - 2 -
RIMSKA FANTAZIJA SADRŽAJ: 1. RIMSKA IMPERIJA ----------------------------------------- 4 2. IZVORI ZNANJA O RIMSKOM CARSTVU --------------- 13 3. ZABORAVLJENO “IZGUBLJENO” ZNANJE ------------- 22 4. RIMSKO CARSTVO U BRITANIJI ------------------------ 26 5. RIMSKO CARSTVO U FRANCUSKOJ --------------------- 72 6. RIMSKO CARSTVO U ŠPANIJI --------------------------- 98 7. RIMSKO CARSTVO U PORTUGALIJI -------------------- 160 8. RIMSKI AKVADUKTI -------------------------------------- 178 9. RIMSKO CARSTVO U SEVERNOJ AFRICI -------------- 209 10. RIMSKO CARSTVO NA BLISKOM ISTOKU ------------- 241 LIBAN ------------------------------------------------------ 241 PALESTINA I IZRAEL ------------------------------------ 269 11. RIMSKO CARSTO U GRČKOJ I NA KIPRU -------------- 322 12. RIMSKO CARSTVO U SRBIJI I NA BALKANU --------- 340 - 3 -
RIMSKA FANTAZIJA 1. RIMSKA IMPERIJA Sada postajemo svesni brojnih činjenica i događaja koji omogućavaju da se zaključi: istorija više hiljada godina zemaljske civilizacije je namerno skraćena i potpuno falsifikovana u srednjem veku po julijanskom kalendaru. Ovde su neke činjenice koje ubedljivo dokazuju da je takozvano Rimsko carstvo - jeftina fikcija, na osnovu mitova i legendi u cilju prikrivanja važnijih informacija. Zvanični istoričari su odlučili da je Rimsko carstvo postojalo nešto više od 500 godina: od 30 g.p.n.e. do 476 g.n.e., praktično tačno pet vekova. Autentičnost postojanja Rimske imperije nije dovođena u pitanje od davnih vremena. Međutim, zvanična nauka, pod čvrstom kontrolom vlasti u proteklih nekoliko stotina godina, neumorno se bori sa neslaganjima i odlučno zaustavlja bilo kakve sumnje i pokušaje da se sazna istina po ovom pitanju. Rezultat ovih napora je rasprostranjeno priznavanje postojanja Rimskog carstva i njegovog neprocenjivog doprinosa u stvaranju Evrope i evropske kulture. U međuvremenu, materijalnih dokaza o postojanju takvog carstva nema! Samo razne ruševine starih zgrada, ali nema dokaza da su ih sagradili rimljani i to u vremenima Carstva !! Štaviše, ne postoje više ili manje ozbiljni dokumentovani dokazi da je u toku 500 godina postojalo carstvo, koje se sada iz nekog razloga smatra velikim i sl. Nema ovih dokumenata! Naučnici, čvrsto stojeći na ortodoksanim pozicijama po ovom pitanju, izvukli su se iz te situacije (kako oni misle) na sledeći način: dokumenti, na osnovu kojih baziraju svoje teorije, oni su lukavo nazvali narativnim. I rešili su stvar, sada je sve u redu! U međuvremenu, reč "narativ", prema rečniku stranih reči, znači sledeće: [FR. narratif, lat. narrativus] - pričanje, opisivanje, epsko. Tj, dokumenti, na kojima se zasniva mišljenje da je Rimsko - 4 -
RIMSKA FANTAZIJA Carstvo postojalo u stvarnosti, su narativni, opisni, epski, ili jednostavnije - mitovi i legende !!! Iz toga sledi vrlo jednostavan zaključak: naša zvanična nauka cinično nas laže već nekoliko stotina godina. I to je potpuno moguće, i to ne samo za istoriju. Potvrde za to je veoma lako naći. Potrebno je samo da pažljivo pogledamo, šta se prikazuje. Na primer, pretraživanjem u Guglu, upitom za pretragu "Rimsko Carstvo", imamo mnogo odgovora. Prvi od njih, kao što smo navikli, je veoma opširna i obimna Vikipedija. Može se odmah pročitati da je Rimsko carstvo postojalo od 30. do 476 godine nove ere. Sledi nekoliko mapa Rimskog carstva. - 5 -
RIMSKA FANTAZIJA Dobro pogledajmo datu kartu Rimskog carstva, kao ilustraciju ka članku Rome iz enciklopedije Brokhausa i Efrona (ista karta, samo veća - http://upload.wikimedia.org/wikiped... ), moguće je u donjem levom uglu primetiti datum, znatno većeg perioda postojanja "carstva" od 30 pne do 476 ne. I ta gruba greška ili manipulacija nije jedina. Evo, šta piše u 5. poglavlju 2. toma svoje neverovatne knjige "Ogledalo moje duše" akademik Nikolaj Levašov: "... Najzanimljivije je da nikakvog Rimskog carstva u prvom veku nove ere nije bilo, i za to je mnogo dokaza, počevši sa tim, kako su drsko savremeni" istoričari "izfabrikovali istoriju starog Rima! Ne, grad Rim je postojao je u davna vremena, ali nije bilo nikakvog Rimskog Carstva! I da se uverimo da je to tako i nikako drugačije, samo pogledajmo realnu mapu stare Evrope, stvorenu 1595.godine od strane svetski poznatog i priznatog kartografa u srednjem veku A. Orteliusa (slika). - 6 -
RIMSKA FANTAZIJA Činjenica, da je taj kartograf priznat i visoko cenjen od strane savremenih istoričara, ne dozvoljava im da ga se odreknu! I veoma je važno da se razotkriju falsifikatori. Dakle, ovu kartu je A. Ortelius izradio 1595. godine. I na ovoj mapi je prikazana antička Evropa! Antička Evropa u odnosu na srednjovekovnu (1595), što znači da ova karta pokazuje Evropu najmanje hiljadu godina pre stvaranja same mape! To znači da se na karti prikazuje Evropa ne kasnije od 5-6 veka nove ere! I ... šta može da se vidi na ovoj karti? Na njoj nema ni zapadnog ni istočnog Rimskog Carstva !! A prema savremenoj istoriji, ono bi trebalo da postoji i da napreduje! I ova karta - nije jedina! Bez obzira koliko su pokušavali tvorci "istorije" da unište sve stvarne dokaze o prošlosti, njima to nije uspelo, iako su to pokušali vrlo jako ... " I u prošlosti, 2008. godine, pronašao je svoj put do ljudi još jedan zanimljiv podatak o Rimu i njegovom glavnom simbolu, za dugo ućutkavši "slobodnu" štampu "civilizovane" Evrope: "Grupa istraživača sa Univerziteta Salerno predvođena profesorom Adrianom La Redžinom potvrdila je objavljenu 2006. godine hipotezu restauratora Ane Marije Karubi, da je " Kapitolska vučica "- simbol Rima - napravljena u 13. veku, a ne u 5. veku pre nove ere, kako je bilo priznato do sada. Od 18. veka, kada je "Kapitolsku vučicu" opisao najveći nemački istoričar umetnosti Johan Vinkelman, naučnici su verovali da je slavna skulptura rad nepoznatog etruskog majstora. U 19. veku starost skulpture pokušala su da ospore najmanje dva istraživača, koji su mislili da je vučica kasniji srednjevekovni rad, ali njihovi pokušaji nisu doveli do ničega. 2006. godine, Ana Marija Karuba, specijalista metalurgije, obnavljala je "Kapitolsku vučicu", i otkrila da je skulptura izrađena u celini, a ne iz delova, kao što je bilo uobičajeno u drevna vremena, što znači da nije mogla da se izradi pre nego 8-10. veka... » - 7 -
RIMSKA FANTAZIJA Tu se zanimljivi kolač ispekao. U srednjem veku, posle Velike Tartarije - veliko Sloveno-Arijevsko Carstvo - pretrpelo je nekoliko poraza od mračnih sila, uz pomoć "izabranog" naroda otkinuvši od njega zapadne provincije, čitavu istoriju ljudske civilizacije su počeli da falsifikuju i prepisuju u cilju prikrivanja istine o postojanju i prosperitetu na Zemlji više hiljada godina stare napredne civilizacije naroda bele rase. U tom cilju, palili su knjige, biblioteke i čitave zemlje, uništili spomenike antike i neugodne narode. Falsifikovali su sve, uključujući i brojne novčiće, koji su navodno korišteni u "Rimskom carstvu". Istoričari i kolekcionari bez ikakvog ograničenja i razumevanja stavljaju na sajtove desetine pa čak i stotine novčića, koji su tada bili navodno sredstvo plaćanja. Tu se odmah postavlja nekoliko jednostavnih pitanja: 1. Kako su mogli normalno da se vode bilo kakvi trgovački poslovi i finansijske kalkulacije sa takvim obiljem različitih novčića? 2. Kako je moguće napraviti takvo obilje novčića za pet stotina godina pre pronalaska tehnologije kovanja tih novčića? Odgovor na ova jednostavna pitanja, takođe, je jednostavan: sve je fikcija, a novčići su srednjevekovna laž! Na prelazu milenijuma novčići su mogli samo da se liju, ali ne i kuju. Nije bilo potrebne tehnologije. Ali livenje i kovanje - su, kako kažu neki veseljaci, dve različit stvari. Livenje novca je mnogo teži i dugotrajniji postupak nego kovanje. Zbog toga, tih novčića je bilo vrlo malo. Ova grandiozna mahinacija sa antičkim novčićima je bila potrebna da se potvrde sve prethodne laži o postojanju "Rimskog carstva". Ona je izvršena u srednjem veku, zajedno sa stvaranjem mita o samoj "Imperiji" i drugim podjednako ubedljivim "dokazima" njenog postojanja. - 8 -
RIMSKA FANTAZIJA Uzgred, tokom iskopavanja Pompeje, koja je nestala navodno početkom prošlog milenijuma, nije pronađen nikakav novac iz nekog razloga. Objašnjenje za to može biti samo jedno: u nedavno raskopanoj Pompeji, zasutoj pod pepeo, novčići su verovatno nađeni. Ali to nisu bili ti novčići, koji su već predstavljeni javnosti ranije od strane naučnika falsifikatora. Dakle, oni su bili sakrivani, ili češće, nemilosrdno uništavani ... Takođe bih želeo da pomenem ovde brojna dela akademika A.T. Fomenka i G.V. Nosovskoga. Oni su matematički dokazali postojanje brojnih falsifikata istorije, počinjenih u srednjem veku, kada su birani "sigurni" događaji i malo promenjeni pripisvani stvarnim i izmišljenim zemljama, kulturama i epohama. Tim izmišljotinama su zamenili i sakrili pravu istoriju mnogih država. To je tipično za izmišljanje i "Rimskog carstva". Ovde je mali fragment 1. toma njihove veoma informativne knjige "Rusija i Rim. Da li pravilno razumemo istoriju ": "... Pogledajmo ovde podudaranja - koja su posledica statističkog prikrivanja carstva Rimsko-Germanske imperije 10.-13. veka n.e. Broj posle imena vladara pokazuje trajanje njegove vladavine, u godinama. Izrailjski i judejski carevi (po bibliji) - rimski imperatori 1. Jerovoam prvi - 22 godine - Konstantin prvi (nakon pobede nad Maksencijem) - 24 godine (313-337) 2. Nadav - 2 godine - Konstantin drugi - 3 godine (337-340) 3. Vaasa - 24godine - Konstancije drugi - 21 godina (340-361) 4. Ila - 2 godine - Julian 2 godine (361-363) 5. Zami - manje od 1 godine - Jovian - manje od 1 godine (363) - 9 -
RIMSKA FANTAZIJA 6. Amrij 12 godina - Valentinijan - 11 godina (364-375) 7. Ahab (sa njim je bio veliki prorok Ilija) 22 godine - Valent (sa njim je bio Sveti Vasilije Veliki) - 14 godina (364-378) 8. Ahazija 2 godine - Gracian - 4 godine (379-383) 9. Joram 12 godina - Valentinijan drugi - 13 godina (379-392) 10. Jehuj i prorok Jelisije 28 - Propusk (ili Alarih i Jovan Zlatousti - 25 godina (378-403 ili 32 godina (378-410) 11. Joahaz 17 godina - Feodosije - 16 godina (379-395) 12. Joaš 16 godina - Arkadij - 13 godina (395-408) 13. Jerovoam drugi 14 godina - Honorius - 28 godina (395-423) 14. Zaharija - manje od 1 godine (6 meseci) - Konstancije treći - manje od 1 (7 meseci) (423 godina) (421 godina) 15. Solom - manje od 1 godine (1 mesec), Joan - manje od 1 godine (2 meseci) 16. Međucarstvo 24 godine - međucarstvo-nadzor 21 godina (423-444) 17. Menahem - 10 godina - Valentinijan treći 11 godina (444-455) 18. Fakij 2 godine - Petronije Maksim - 1 godina (455-456) 19. Fakej 20 godina - Recimer 16 godina (456-472) 20. Anarhija 2, 6, 9 godina (tri opcije) - Anarhija - 3 godine (472-475) Sada je vreme da postavimo davno nerešivo pitanje: kome i zašto je sve to bilo potrebno? - 10 -
RIMSKA FANTAZIJA Danas, pouzdan odgovor na ovo pitanje je već poznat: to je bilo neophodno društvenim parazitima (mračnim silama) kako bi transformisali zemaljsko stanovništvo u bezumne robove - zombije - i koristili ih sve dok na svetu ne nestane prirodnih resursa. Najozbiljnija i obrazložena potvrda za ovo se može naći u knjizi Nikolaja Levašova "Rusija u zakrivljenim ogledalima." A mi ćemo dati još mali dokaz istinite priče iz članka Viktora Šipilova "Živeti na Midgard Zemlji": "... Među gradovima čiji su osnivači Etrurci, bio je Rim. Tu je izgrađen moćan sistem za navodnjavanje ( Kloaka Maksima), pomoću koga je osušena malarična močvara između sedam brda, gde su boravila primitivna plemena Sebena, Latina i drugih Italika. Po uspostavljanju i jačanju moćnih odbrambenih zidova Rima, Etrurci su tamo vladali. Prvi kralj Rima je Tarkvini Drevni, onda Servije Tulije, zvani Masterna, a poslednji - Tarkvinije Ponosni. Legenda o Romulu i Remu, koje je navodno uzgojila na tom mestuu vučica, nema činjenični osnov. Iz raznih razloga, narodi Sredozemlja su bili potpuno istrebljeni u borbama protiv okupatora i predati zaboravu. Ni drevni osvajači, ni njihovi uslužni savremeni "istoričari" nisu bili u stanju da trajno izbrišu iz istorije sećanje o moćnom mediteranskom narodu. Geografska imena, ruševine gradova, inženjerske konstrukcije, još uvek u upotrebi, i na kraju, proizvodi etrurskih umetnika su opipljivi dokazi za to " U zaključku naša mala napomena, radi potpune slike, mali fragment 39. poglavlja 1. toma zaista izuzetne knjigae Svetlane Levašov "Otkrovenje": "... Merovinzi su severni Rusi, koji su došli da nauče slobodne Franke, vojnom umeću, vladanju zemljom, politici i nauci (kao što su radili i u svim drugim zemljama, za dobrobit drugih i učenje živih ljudi). I oni su - 11 -
RIMSKA FANTAZIJA se pravilno zvali - Miravingli (Mi-Ra-u-Inglija, Mi, deca Ra, koja nose svetlost svoje prvorodne Inglije). Ali, naravno, onda su tu reč, kao i mnogo toga drugog, "pojednostavili" ... i ona je počela da zvuči kao "Meroving". Tako se stvara nova "istorija", u kojoj se kaže da ime Merovinga, kralja Franaka, potiče od imena - kralja Franaka Merovija. Iako ime kralja Merovija sa tim nikakve veze nema. Osim toga, kralj Merovij je bio trinaesti od kraljeva Merovinga. I logično je, naravno, da se cela dinastija zove imenom prvog kralja, zar ne? Tako, kao i druge glupe legende o "morskim čudovištima", koja su, navodno rodila svetlu Meroving dinastiju. Očigledno, Tamnima se moglo, da ljudi ne znaju značenje imena vladajuće dinastije Franaka. Dakle, oni su pokušali da ih brzo preimenuju i pretvore u "slabe, nesrećne i mizerne" kraljeve, lažući o svetskoj istoriji. Merovinzi su svetla, inteligentna i nadarena dinastija severnih Rusa. Dobrovoljno su napustili svoju veliku domovinu i mešali svoju krv sa višim dinastijama savremene Evrope, da bi se iz toga rodili novi moćni magovi Roda i ratnici, koji su mogli da mudro upravljaju državama i narodima koji su naseljavali u to vreme, polu divlju Evropu. Oni su bili divni magovi i ratnici, mogli su da leče bolesne i uče dostojne. ... " Ova knjiga je jedinstvena u svojoj vrsti, zbog određenih sposobnosti i mogućnosti koje koristi autor u pisanju. Informacije sadržane u knjizi su neprocenjive, posebno za nas, ljude, koji još ne možemo sa sigurnošću da razlikujemo istinu od laži, a koji obično verujemo svemu što su rekli i čime nas hrane vlasti iz ruku svojih "naučnika". - 12 -
RIMSKA FANTAZIJA 2.Izvori znanja o Rimskom Carstvu.... Vidno je primetno da postoje veliki problemi istoriografa da daju verodostojnost rimskom carstvu..u nastavku su neki od njihovih pokušaja..... Prvi rimski analista je bio Fabio Pikt, koji je živeo u toku drugog punskog rata, i pisao na grčkom. Ni njegovi anali, ni spisi načinjeni od analista nakon njega nisu stigli do nas; tradicionalna istorija Rima je utemeljena skoro isključivo na čuvenom radu Tita Livija, sjedinivši 142 knjige kao rezultate rada svojih prethodnika. Prva dekada (desetak) ovih knjiga sačuvano je i obuhvata istoriju Rima od njegovog osnivanja do potpunog osvajanja Italije (295 godine pne). Zajedno sa Livijem u Rimu živeo je grčki retoričar Dionisije od Halikarnasa, koji je napisao za upoznavanje svojih zemljaka sa Rimom "Arheologiju", tj, najstariju rimsku istoriju u 20 knjiga, od kojih su preživele prvih 10 - od početka Rima do decemvirata. Izlaganje Dionisa je opširno, kao rezultat retoričkih argumenata i govora, ali daje malo značajnog. Dok se kod samog Livija ponekad skriva kritički stav prema svom materijalu, njegov tekst ispoljava kanonski autoritet kod potomaka, tako da je čak i dolazak Eneja iz Troje u Lacio dugo prihvaćan od strane svih kao nesporna istorijska činjenica. Osim nekih povremenih primedbi od strane humaniste Lorenca i Periconija, kritički odnos prema Liviju i rimskoj istoriji započinje tek Viko (1668-1744), pod uticajem njegovih filozofskih konstrukcija. - 13 -
RIMSKA FANTAZIJA Karta centra Rima za vreme Rimskog carstva Kritika istine (del vero) je bila za Vika u proučavanju univerzalnih zakona razuma. Ustanovljava tri faze u kulturnom razvoju naroda - religioznu, herojsku i demokratsku - Viko smatra jednim od znakova herojskog doba dominaciju poezije, zbog čega su ljudi tog doba mislili u poetskim obrascima, a istorijske ličnosti ovog perioda su ništa drugo nego vrsta ili personifikacija istorijskog procesa :. tako na primer, Romul personifikuje ideju osnivanja grada. I kako Viko dovodi herojsko doba kod rimljana na isteku 5. veka od izgradnje grada, i on je počeo da daje pouzdanost istoriji Rima samo u epohi punskih ratova. Do istog rezultata je, ne znajući za Vika, i ne na osnovu filozofskih, već skeptičnih osnova, stigao je francuz Bofor u svom "Rasuđivanje o nepouzdanosti prvih pet vekova rimske istorije" (1737). Bofor održava - 14 -
RIMSKA FANTAZIJA ideju, da je tradicionalna istorija Rima lišena stvarnih fakata: po priznanju samog Livija, drevni spomenici rimske istorije su uništeni tokom spaljivanja Rima od strane Gala. Ako su neki spomenici i preživeli tu epohu, tada su se rimski istoričari, kao što je dokazao primerima Bofor, malo interesovali u dokumentovanim izvorima i spomenicima, a često nisu mogli ili nisu znali da ih koriste, ne znajući drevni jezik. U osnovi drevnosti rimske istorije je vrlo malo dokaza. Oni su uglavnom - plod ambicija poznatih rimskih porodica, veličajući na nadgrobnim rečima slavu svojih predaka i unoseći u svoj rodoslov izmišljene trijumfe i uspehe. Naučnokritički razvoj rimske istorije je započeo Nibur, koji je živeo u eri procvata klasične filologije u Nemačkoj. On je strasno voleo tu nauku, kao sredstvo da se pronikne u klasičnu antiku, prema kojoj se odnosio sa entuzijazmom, videći u njoj ostvarenje najviših ljudskih ideala u sferi misli, umetnosti, politike i etike. On je zvao istoriju "posrednik večnosti," koja nas zbližava sa delima duha i podvizima najplemenitijih antičkih naroda, "kako ne bi bilo ponora vremena između nas, i obezbeđujući nam puno uživanje saznanja našeg identiteta sa njima." Nibur se odnosio sa nepoštovanjem prema naučnoj tehnici u filologiji jer zahvaljujući njoj, ne beremo "mudrost i veličine duša najboljih ljudi iz davnina, ne osećamo i ne mislimo kao oni." Sa takvim pristupom Nibur ne bi mogao, u odnosu na rimsku istoriju, da se odnosi sa skepticizmom: on je stremio ka tome, da pobije tradicionalnu rimsku istoriju sa pozitivnim znanjem o njoj, a sanjao je o tome, da na licu mesta proveri često pogrešne priče prošlosti Rima i ustanovi kako je to bilo u stvarnosti. On je želeo da nastavi rad Livija, ali bolje i punije. Nibur je verovao, da na raspolaganju savremeni istoričari antike imaju mnogo krhotina, koje zahtevaju tumačenje. Otkrio je još kao dete da ima veću sposobnost da ispravi ili dopuni oštećene tekstove antičkih - 15 -
RIMSKA FANTAZIJA autora. Nije ni čudo da su mu pripisivali istoričari poseban njuh, posebnu sposobnost da pogodi prošlost, i kao umetnik, dopisivao je nedostajuće u nastradale istorijske slike. Rimska istorija se zasniva na pretpostavkama Nibura, ponekad briljantnim, uvek divnim i sa razlogom za razmišljanje. Glavna među ovim hipotezama je misao Nibura o epskom poreklu drevne rimske istorije. Još je Periconi ukazivao na epiku Rimljana; kod Vika su epski elementi igrali značajnu ulogu; nezavisno, Nibur je otkrio u priči Livija sled rimskog epa. Nibur je pretpostavio kod rimljana, ne samo kao epske pojedinačne careve, već i čitav ep Tarkvinija; epsko delo, po Niburu, nastavilo se nakon carskog doba, skoro do početka istoriografije, kada je u nju bila uključena literatura, pozajmljena iz grčkih epova. Na osnovu ove pretpostavke, Nibur je priznavao istoriju rimskih careva kao ep, pomešan sa poetskom fikcijom, i otkrio da je čak moguće povratiti celu i koherentnu priču. Od početka republike - ili, tačnije, secesije plebejaca na svetu planinu - Nibur je započeo istorijski period Rima, tj, period , potvđen savremenim njemu pisanim spomenicima. Nibur je čitao službene spise, svete knjige različitih svešteničkih fakulteta i anale, liste konzula vođene od početka republike; u svešteničkim knjigama je sačuvano sećanje na mnoge događaje koji su bili relevantni za aktivnosti sveštenika. Nibur veruje, da su imena patricija, koji su sklopili dogovor sa plebejcima na svetoj planini, sačuvana u svešteničkim knjigama, i na toj osnovi, tvrdi da su imena patricijskih amasadora 493 pne nama poznata, kao i imena diplomata koji su potpisali Vestfalski mir 1648.god. Nibur se više oslanjao na anale. U Rimu je bilo anala, pod nazivom veliki (maksimi). Ti anali su nastali iz godišnjih zapisa na drvenoj, ofarbanoj u belo (album) dasci, izloženoj na forumu starijih pontifeksa (Pontifex maximos). Prema Ciceronu, ti zapisi su od samog početka Rima. Ako je to slučaj, rimska istorija bi imala ispod sebe čvrsto tlo. Ali Nibur je obratio pažnju na drugo mesto Cicerona, u radu "Republika", iz kojeg je - 16 -
RIMSKA FANTAZIJA vidljivo, da se prvo svedočenje pomračenja sunca u analima odnosi na 354 pne.; ostala, još ranija, su izračunata pomoću astronomije. Otuda je Nibur zaključio da su veliki anali sačuvali samo vreme galskog pogroma, tokom kojeg su drvene daske verovatno izgorele u kući Pontifeka. Međutim, po analogiji sa srednjovekovnim analima, Nibur je predpostavio postojanje u Rimu i privatnih anala porodičnih hronika, sa samog početka republike. Takvi anali bi mogli biti sačuvani u kućama plemstva na Kapitolu, koji nije bio spaljen, a podaci u njima sačuvani bi činili okosnicu antičke rimske istorije; sve u njenom životu, sve u čemu je njena snaga, sve što joj daje povezanost, prenešeno potomstvu. Nibur je predpostavio, da su neki odlomci iz drevnih anala očuvali autentičan tekst Livija. Ova dva izvora istorije, zapisana - i govorna hronika - epska, tekla su odvojeno, dok ih nije sjedinio Fabius Piktor. Takva tanka teorija istoriografije, je služila kao stub rimske istorije Niburu. Prva od njegovih osnova, hipoteza o epskom elementu rimske istorije - je prošla kroz ozbiljne naučne kritike Šveglera. U prvom tomu svoje knjige, objavljene 1853. godine, Švegler je bio sledbenik poznate tjibingenske škole, gde je postavio temelje istorijske kritike novozavetnih knjiga. Sa istorije crkve, on je prešao na rimsku istoriju. Na osnovu kritičke analize dokaza o istorijskim pesmama rimljana i na proceni karaktera ljudi, Švegler je odbacio hipotezu o postojanju epa u starom Rimu; ali negira poeziju rimljana, on je ukazao na istoriju rimske narodne umetnosti druge vrste, koja se ne zasniva na fantaziji, već na refleksiji. Švegler je video u brojnim mitovima i istorijskim legendama etiološki rad, koji je imao za cilj da objasni poreklo poznatog obreda, istorijskog spomenika, govora ili imena. Ova objašnjenja se nisu uvek zasnivala na kontinuitetu istorijske tradicije, ali u svakom slučaju izražavaju ideje starih rimljana o istorijskoj prošlosti, ili njihovom načinu života i stoga su dragoceni materijal za istoričare. Hipotezu - 17 -
RIMSKA FANTAZIJA Nibura je o ranoj annalistici kod rimljana Švegler je usvojio. Iz te perspektive, Švegler je smatrao mogućim da sa svoje strane ponovo stvori izgubljenu za nas istoriju starog Rima i celu prvu knjigu obimne istorije posvetio je epohi careva. Zbog prerane smrti autora ovaj izuzetnan rad je doveden samo do Licinijevih zakona. Gotovo istovremeno sa Šveglerom i pod istim naslovom stigle su dve "studije o pouzdanosti rane rimske istorije": jedna nemca Brekera - u korist autentičnosti, druga britanaca sir Džordž Kornval Luisa - u ultrakritičkom duhu. Breker se vratio na donburovsku tačku gledišta; on je nabrojao i vreme careva u istorijskoj eri; novo je, da je Servije Tulije dao rimljanima opštenarodne skupštine, to je bilo u njegovim očima pouzdano, kao parlamentarna vlada pod Ludovik-Filipom, a bitka kod Regilskog jezera je podjednako dobro svedočena činjenica, kao bitka kod Vaterloa. Ubedljivije može zvučati njegov argument u prilog autentičnosti rane republikanske istorije. Njegov glavni argument je pozajmio iz analogije sa nemačkom istoriografijom. Breker je istakao, da naučnici našeg doba znaju bolje udaljeniju od njih epohu Hohenštaufena, nego što znaju svoju istoriju, na primer, reformaciju, delimično zato što je od tada otkriveno mnogo istorijskih spomenika, delimično zbog toga, što je zahvaljujući naučnoj kritici, istorijski materijal razvijeniji. Isti progres u istoriografiji Breker je prepoznao i kod rimljana, tako da, na primer, Livije je mogao biti po arheološkim istraživanjima Varona, najbolji poznavalac antike, bolji od Fabiusa Piktora ili Pizona. Rast i razvoj rimske istoriografije od Fabiusa do Livija ne može da se ne prepozna kao činjenica, ali Breker nije ni pokušavao da dokaže da je ta evolucija postigla pravac većeg kredibiliteta i nije pratio veštačko ukrašavanje i ispunjavanje praznine u antici. Najslabija strana argumentacije Brekera je ta, što stalno govori o drevnim spomenicima, koji su bili na raspolaganju rimskim - 18 -
RIMSKA FANTAZIJA istoričarima literarnog doba, on nije preuzeo dužnost da istraži detaljno šta su ovi spomenici i koji je njihov istorijski značaj. Dž. K. Luis, poznat i kao državnik i kao naučnik, govorio je protiv uticaja Nibura, smatrajući da je on izazvao veliki broj sukobljenih pogleda, u čijem je rezultatu rimska istorija u stalnom pokretu, ali se ne pomera napred. Glavnu grešku Nibura i njegove škole, Luis vidi u tome, da se on odnosi prema rimskoj istoriji vođen znacima neke vrste "unutrašnjih dokaza", da istina u istoriji ne može biti ustanovljena drugačijim putem, nego kao u drugim naukama, naime, tajanstvenim njuhom istoričara. Luis se protivi tom uslovu, da istoričari primenjuju prema antici iste tehnike i metode, kojima se rukovode i sudovi - a to je uslov da su dokazi došli od očevidaca. Luis se osvrće na Bejla, nalazeći, da je razlika između poverljivog svedoka iz prve ruke i dokaza, velika kao razlika između pravih i krivotvorenih novčića. Provera sa tačke gledišta tog principa rimske istorije i čini glavni zadatak rada Luisa. Dokazujući, da rimljani nisu imali do vremena cara Pira istorijske podatke, zasnivajući se na savremenim dokazima, Luis je došao do zaključka da se rimska istorija mora smatrati nevažećom do doba careva On je podvrgao pitanju, da li su raspolagali rimljani, u nedostatku dokaza savremenika, bilo kojim drugim izvorima, kojima se daje vrednost tradicionalnoj rimskoj istoriji, i tim povodom podvrgava negativnoj kritici hipotezu Nibura o rimskom epu, i njegovu veru u važnost usmene tradicije. Luis pokušava da dokaže da se sećanje na važne događaje skladišti u sećanju naroda, u nedostatku pisanih dokaza, preko usmene tradiciji ne više od 100 godina, a samo u veoma retkim slučajevima - do 150 ili 180 godina, tako da je još uvek moguće pretpostaviti, da je Fabio Ciktor znao, zahvaljujući predanju, o spaljivanju Rima od strane Gala, ali ne više od toga. Luis se snažno protivi i protiv metode Nibura - protiv upotrebe u istoriji hipoteza, kojima Nibur ispunjava prazan okvir po svojoj slici. Luis dopušta hipoteze samo u prirodnim naukama, gde - 19 -
RIMSKA FANTAZIJA one mogu da se testiraju eksperimentima. On insistira dalje na potpunoj analogiji zadataka istoričara i suda, koji odbija da sudi, kada on pri ruci nema očevidaca. Zbog ukupne nepouzdanosti drevne rimske istorije, istraživači, prema Luisu, bi trebalo da odustanu od besplodne potrage za nepostojećim predmetima, i ne pokušavaju da traže blaga, uništena vremenom, da posvete svoju aktivnost pouzdanijoj eri rimske istorije. Kroz Luisa, kritički princip je našao sjajnu potvrdu u čuvenoj rimskoj istoriji Momsena. Oslobođen istovremeno od pisanja Luisa (1855), u prvom tomu svoje istorije Momsen ćuti o epohi careva, a istoriji republike do decemvirata, opisanoj od strane Šveglera na 700 strana, posvećuje samo malo više od jedne stranice. U sledećem izdanju Momsen je otišao još dalje u skepticizmu, priznajući da se naveden Polibijev drevni sporazum između rimljana i kartaginjana ne odnosi na prvu godinu republike, već na mnogo kasnije vreme. U svojoj popularnoj napisanoj istoriji Rima Momsen je ukratko objasnio svoje viđenje rimske istoriografije, ali kasnije se razvio dalje u velikom broju kritičkih studija ( «Romische Forschungen»). Načinjući pouzdanu istoriju Rima dva veka posle Nibura, Momsenu nije potrebna hipoteza o postojanju kod rimljana privatnih anala i izjavljuje, da takvim analima nema "traga". Polazna tačka u rimskoj analistici za Momsena su službeni zapisi: koji su ispravno ukazali na blisku vezu između rimske hronike sa kalendarskom, za koju su odgovorni pontiji. Njihovi kalendari sadrže u sebi ukaze suda i ostalih dana (dies fasti): iz tih listova do danas su stigli, tačno vreme, spisak godina, označavajući imena konzula, što objašnjava, da službeni spisi daju spiskove konzula, a zatim i drugih magistrata . U tim spisima, kako Mommsen veruje, pontiji su pisali kratke vesti o velikim događajima svog vremena, i na taj način su nastali prvi anali, kao što su u srednjem veku hroničarska dela evoluirala u manastirima iz kratkih beleški, pripisujući ih uskršnjim - 20 -
RIMSKA FANTAZIJA pločicama, koje su napravljene 20 godina ranije. Iz službenih spisa formiralo se tokom vremena pravilno vođenje propisane evidencije koju Momsen naziva liber annalis. Pravilna hronografija nije mogla nastati u Rimu pre drugog samnitskog rata (326-304 pne), jer su samo iz tog vremena poznati dani stupanja na dužnost magistrata. Međutim, čak i u ovom vremenu analističkog materijala je bilo veoma malo, što je Momsen potvrdio ukazivanjem na suprotnosti između vesti Livija o pohodu rimljana protiv samnitijana i neoborivog dokaza drevnog rimskog natpisa na sačuvanom sarkofagu jedne od ličnosti samnitskih ratova, konzula Lucija Kornelija Scipiona Barbata. Iz raznih istoriografskih istraživanja Momsen posvećuje posebnu pažnju svom istraživanju o Korneliju i njegovoj analizi tri najstarija politička procesa u Rimu. U ovim istraživanjima, Momsen ne samo da razbija tradicionalnu legendu, već i pokušava da objasni kada i kako je nastala. On pokazuje, da je priča o agrarnom zakonu Sp. Kasija, koga Švegler naziva prvom istorijskom ličnosti u Rimu, fikcija, a da su procesi protiv Sp. Kasija, Sp. Melija i Manlija - plod "etiološke gipkosti" epohe, kada rimski demagozi sprovode svoje agrarne i frumentarne zakone. U odnosu ka antici i autentičnosti činjenica je važno istraživanje Momsena o rimskm cognomina, iz kojih sledi da je običaj da se daju nadimci - prilično novijeg datuma i da, stoga, takav cognomina, kao Regillensis, ukazuje na kasniju prepravku činjenica. - 21 -
RIMSKA FANTAZIJA 3. Zaboravljeno “izgubljeno” znanje …. Čuvene rimske vile, zgrade visoke klase, datiraju sa početka prvog milenijuma nove ere, i mogu se naći gotovo svuda. U Evropi, severnoj Africi, maloj Aziji, Bliskom Istoku, na Balkanu. One - nisu samo velike kuće, to su dobro dizajnirane, visoko sofisticirane i pažljivo izgrađene inženjerske konstrukcije, koje obično uključuju još nekoliko pratećih delova, vodovod, kanalizaciju, kupatila sa podnim grejanjem, puteve, itd. Pa ipak, gde smo ranije videli u rimskoj mitologiji svastiku? Postoje brojne fotografije, na kojima su jasno vidljivi vedski (arijevski) simboli, koje krase gotovo sve sagrađene vile, koje bi bilo korektno nazvati vedskim vilama, a ne rimskim! Slike su materijalni dokazi! To nisu mitovi i legende već su to poznate i dosta precizno datirane antičke građevine, superiornije na mnogo načina od današnjih modernih evropskih "kreacija". Nivo umeća izgradnje tih vila od pre 15-20 vekova u mnogim aspektima je nadmašio današnji! I to je značajni dokaz da pre 2000 godina naši preci nisu živeli na drveću, kao što pokušavaju da nas ubede naši “prijatelji”, već su posedovali značajno znanje i tehnologiju koja danas nije dostignuta! Dva su razloga, zbog kojih znanje,nauka i tehnologija mogu biti zaboravljene: 1. namernim uništavanjem naučnog znanja i njenih nosilaca zbog verskih ili političkih ciljeva. Ovo možemo videti na primeru hrišćanske Evrope. Kineski carevi su takođe masovno spaljivali knjige koje su smatrali štetnim. (U Rusiji, Romanovi i crkva su uradili istu stvar) 2. Uništavanje napredne civilizacije, kao rezultat neke katastrofe. Primer - Mohendžo Daro; on sigurno nije jedini primer. Štaviše, čak i ako je naučno znanje sačuvano za potomstvo, a ljudi nisu dovoljno razvijeni da ga koriste - može da nestane i slučajno. Na primer, u drevnom Istočnom Rimskom carstvu naučni i književni tekstovi su - 22 -
RIMSKA FANTAZIJA čuvani u biblioteci u Carigradu. Ova centralizacija je bila pogubna: biblioteka je izgorela 1203. tokom napada krstaša na Carigrad. To se ne bi desilo da književni spomenici nisu samo jednostavno ležali u biblioteci, da su čitani i korišten i da su napravljene kopije. Veruje se da su stari rimljani bili ti koji su imali široko znanje iz oblasti arhitekture i urbanizma. U stvari, oni su bili samo korisnici. U 1. veku nove ere su imali kuće sa 6 spratova. Opet, evropljani su to naučili tek u 19. veku. Naravno, visoki tornjevi su građeni i u srednjem veku, ali je njih mnogo lakše izgraditi od zgrada velikih površina. Kupola Panteon u Rimu, ima prečnik od 41 metra. U srednjem veku, evropljani nisu znali da izgrade kupolu; tek u renesansi pojavljuje se mala kupola od 15-20 metara, a tek na kraju 18. veka u izgradnji kupola evropske arhitekte su dostigle nivo iz doba od pre i za vreme rimskog carstva. Nivo koji su rimljani imali u građevinarstvu, a i u mnogom drugim oblastima nauke, mogu zahvaliti samo Tireniji, kako su je Grci zvali, u stvari Etruriji, civilizaciji vedske tradicije, koju su ti isti rimljani prisvajali sebi. Nakon što su i poslednji etrurski znalci nauke i umetnosti nestali, nestalo je i umeće rimljana, a nakon svrgavanja dinastije Meroving, počele su polako da propadaju banje i kupatila, kao i kultura njihovog korišćenja! “Drevnorimska” zdanja, izgrađena nakon usvajanja hrišćanstva, pokazuju mnogo primitivniju građevinsku tehniku u odnosu na vrhunac rimskog carstva. Hrišćanske bazilike su bile kopije jedna druge, sastojale su se od mnogih ponavljanja i nemaju kupole. Nešto bolji slučaj je bio u Istočnom Rimskom carstvu, ali ni tamo graditelji nisu imali tačne metode obračuna. Zgrade su građene nasumice. Kupola katedrale Sofije u Carigradu u toku izgradnje, pala je nekoliko puta; na kraju su napravili manju u odnosu na prvobitni projekat, i sa velikom razlikom u sigurnosti. Iz istog razloga, pravoslavne crkve su građene sa mnogo malih "kupola", koje su se mogle graditi bez ikakvih proračuna. - 23 -
RIMSKA FANTAZIJA Razlog za neuspeh, je dobro poznat: pri građenju hrišćanskih crkvi uništena je većina naučnih i filozofskih dela. Biblioteku u Aleksandriji su prvi put spalili fanatični hrišćani. Graditelji u poslednjim vekovima Rimskog carstva i ranog srednjeg veka nisu znali za proračune za izgradnju naselja; oni su ili kopirali elemente ranijih objekata, ili su gradili iz hira, na sopstveni rizik. U 9.veku je došlo do značajnog događaja za celu srednjovekovnu arhitekturu: u Francuskoj u jednom od manastira je otkriven “drevnorimski” traktat - rasprava "O arhitekturi". Posle proučavanja ove rasprave, srednjovekovni graditelji ponovo su naučili da grade ramove zgrada, što je dovelo do pojave novog stila - Gotskog. Zapravo su u to vreme nastale tajne lože zidara, zatim pretvorene u masoneriju. Samo na osnovu tog jednog traktata, lože zidara nisu imale znanja za nešto više od graditeljstva. Postavlja se pitanje, šta je sve od starih znanja pronađeno u tom Francuskom manastiru, a što je širokogruda sveta crkva čuvala, ne znajući kakvo znanje se krije kod nje. Sigurno mnogo više od prostog slaganja cigli. Imajući informacije sadržane u raspravi "O arhitekturi", mogli su da - 24 -
RIMSKA FANTAZIJA smanje troškove izgradnje za skoro 10 puta - od uštede kamena i savršenije tehnologije. Samo jedno nisu mogli da shvate srednjovekovni graditelji u raspravi "O arhitekturi": kako izgraditi kupolu? Ako je Gotiskim zdanjima potrebno za obračun samo četiri matematičke operacije, za izračunavanje kupole nužno je znati račun kvadratnog korena. Ako su drevni rimljani bili u stanju da izgrade ove "kupole", kao i da množe i dele, u srednjem veku pojam korenovanja je odavno bio zaboravljen. Njega su se setili zahvaljujući Univerzitetu u Kordobi, koju su osvojili Arapi. U muslimanskom svetu u tim vremenima nauka je bila daleko naprednija nego u Evropi. Iz jednostavnog razloga. Njihova religija nije sakrivala znanja prethodno prisutne razvijenije vedske civilizacije, za šta postoji puno dokaza. Tako da je njihovo znanje još uvek bilo dostupno, a ono što je najvažnije – osim što su ga prisvajali, niko ga nije skrivao.Tada hrišćanska crkva više nije mogla da priuštiti sebi da guši bilo kakva znanja: Hrišćane su posvuda ugnjetavali Arapi i Turci, i nauka i tehnologija su bile potrebne za rat. Naučna dostignuća više nisu skupljala prašinu u manastirima, i počela su da se koriste sa početkom renesanse i u samoj Evropi. - 25 -
RIMSKA FANTAZIJA 4. RIMSKO CARSTVO U BRITANIJI Majstori savremene istorijske "nauke" pažljivo nas uče, da su zli i ratnički rimljani osvojili Britaniju u sredini 1. veka ne, a početkom 5. veka otišli odatle. Zvanično ova pseudonaučna fikcija zvuči ovako: sistematsko osvajanje Velike Britanije od strane Rima je počelo u 43. godini ne (skoro ceo vek posle pohoda Julija Cezara 55. i 54. godine pre nove ere.) i slavodobitno je završeno do kraja 60-ih godina. Osvajanje je bilo osigurano sistemom utvrđenih naselja ( "rimski logori") i vojnih puteva, a duž severne granice izgrađeni su "rimski bedemi." Lokalna plemena (Britanaca, Kelta, Pikta) žestoko su pružala okupatoru otpor, podizali ustanke, jedan za drugim, koji su uspešno bili potisnuti od strane rimljana, i "rimska civilizacija se brzo širila" po Velikoj Britaniji. Od kraja 3. veka počeli su prepadi saksonskih plemena, a na početku 5. veka (419) rimljani su napustili Britaniju. Na osnovu ove "naučne" informacije o "brzoj i sveprisutnoj" "rimskoj civilizaciji", "rimljani" su postojali svega nekoliko vekova. Tj, žele da nas ubede da je rimska vojska, pre 2000 godina, došla do kršovitog kamenitog ostrva, počela mahnito da gradi sve što joj je potrebno za stvaranje i dugoročno postojanje visoko razvijene civilizacije! I, najgluplje, uveravaju nas da su sve ovo počeli da grade vojnici! Nisu gradile arhitekte, već vojnici ratnici, obučeni da ubijaju i uništavaju! Ove zanatlije su navodno uspele da stvore pravo ČUDO! Pogledajmo na karti, gde su sve oznake "rimskih" objekata - "rimski" gradovi, "rimska" vila "rimska" kula, "rimski" vodovod i tako dalje. - 26 -
RIMSKA FANTAZIJA Mapa Britanije sa «rimskim» objektima - 27 -
RIMSKA FANTAZIJA Mapa «rimskih» puteva u Britaniji Impresivno, zar ne? - 28 -
RIMSKA FANTAZIJA A evo šta kažu neke zvanične statistike. Tokom ovog perioda, "rimljani" su imali vremena da izgrade u skoro celoj Britaniji 2000 milja ili 3218 kilometara (engleska milja = 1609 m) visokokvalitetnih puteva, čijoj izgradnji su se posvetili veoma temeljno. Oni su napravili veoma detaljna geodetska merenja i katastar (!) i napravili skoro savršeno prave puteve sa jednog punkta na drugi, pri čemu su ovi punktovi udaljeni na desetine ili čak stotine kilometara. Prvo su graditelji odmeravali maršutu, onda probijali duž nje dva paralelna jarka na unapred određenoj udaljenosti jedan od drugog -. 2,5 ... 4,5 m. Zatim su uklanjali zemlju između rovova do tvrde osnove ili do dobrog sloja tla (dubina iskopa može biti do 1.5 m). A onda u nastalom rovu slagali sloj grubog kamenja, na njega - sloj šljunka, pričvršćenog vezujućim rastvorom, zatim sloj zacementiranih malih delova lomljenog kamena, i na kraju, popločavali put velikim kamenjem. Tj, "rimski" put - nije samo ugažena i kompaktna zemlja. To je složena inženjerska konstrukcija, čiji kvalitet i trajnost daleko prevazilaze sve što možemo da gradimo danas! Očigledno je, da su "rimski" graditelji znali mnogo o svom poslu, jer neki putevi koji su izgrađeni pre oko 2.000 godina, savršeno su očuvani do danas! Ali sve to se gradilo rukama, bez bagera, buldožera, grejdera, dampera, finišera i drugih komplikovanih mašina, zahvaljujući kojima su današnji putevi, izgrađeni tačno na istim principima, ali su zato neverovatno skupi, i moraju da se stalno popravljaju uz vrlo veliki dodatni novac!. . - 29 -
RIMSKA FANTAZIJA «Rimski» put u okolini Mančestera (Blackstone Edge, near Manchester) Pored puteva, na svakih 10-15 km izgrađene su duž "rimskih" puteva uređene stanice za promenu konja, a na udaljenosti od 25-50 km jedne od drugih kafane, koje su pružale putniku sto, krevet, negu konja i manje popravke "transportnog" sredstva. Povrh toga, na putevima, često na glavnim, postavljeni su stubovi, od kojih svaki predstavlja kameni cilindrični stub visine od 1,5 do 4 metra, postavljen na kamenoj kvadratnoj osnovi. Svaki "stub" je težak u proseku oko dve tone. Pored toga, ukazuju na udaljenost do najbližeg naselja, i na njima mogu da se pročitaju informacije o tome ko i kada je izgradio put i kada je ovaj kamen podignut na njemu. - 30 -
RIMSKA FANTAZIJA «Rimski» stub na putu - 31 -
RIMSKA FANTAZIJA Svaki normalan ili čak samo racionalan čovek će shvatiti da su izgradnju takvog nivoa i kvaliteta morali da grade stručnjaci visoke klase, koji su imali posebne alate, znanja, veštine i iskustva. Ali naši istoričari već decenijama sa manijakalnom istrajnošću govore da su sve to podigli rimski vojnici, pa čak i uz učešće lokalnog stanovništva kao roblja! Ovde odjednom nastaje mnogo rezonskih pitanja. Evo nekih od njih: 1. Gde su u toj pustahiji skupili potreban broj robova? 2. Ko i čime je hranio celu ovu hordu parazita - i osvajača i njihovih slugu? 3. Ko je sproveo geodetska merenja i uradio neophodne inženjerske proračune? 4. Zbog čega su "rimski" vojnici izgradili veliki broj civilnih objekta? Istoričari i dalje glupo ponavljaju da su "rimljani", u osvajanju teritorija, ubijali na desetine hiljada meštana! Na primer: kada se kraljica bretonskog plemena Icena Budika (Boudicca) pobunila, "rimljani", potisnuvši ih, navodno, ubili su 70-80 hiljada britanaca .. Šta mislite, kakva budala bi podigla pobunu protiv "okupatora" koji grade gradove sa vodovodom, kanalizacijom, kupatilima i bazenima, puteve, mostove, vodovode, svetionike, vile i druga, do tada neviđena čuda? Kakva budala bi podigla pobunu protiv ljudi, koji nose obrazovanje i znatno veći životni standard lokalnom stanovništvu? Očigledno, takva budala, koja je još gluplja i zlobnija od današnjih istoričara, koji šire takve gluposti ... - 32 -
RIMSKA FANTAZIJA «Rimski» zimni vojni logor «Rimski» akvadukt (most) u Lankasteru - 33 -
RIMSKA FANTAZIJA "Rimski" svetionik u Doveru, Kent - 34 -
RIMSKA FANTAZIJA «Rimska » banj u «rimskom» gradu Bat (Bath). - 35 -
RIMSKA FANTAZIJA Karta prikazuje zidove Adrijana i Antonina - 36 -
RIMSKA FANTAZIJA Osim puteva, "rimski okupatori" su uspeli da izgrade još i vojne kampove, akvadukte, utvrđenja, svetionike, gradove sa razvijenom infrastrukturom (centralna kanalizacija i vodosnabdijevanje), javne zgrade, uključujući kupatila, i da podignu ozbiljna utvrđenja, kao što su "Zid Adriana" i "Zid Antonina". Zid ili "Stena Adriana" je tvrđava na severu Britanije. Sagrađen je između 122 i 126 godina. Dužina - 117 km, širina - 3 m, visina - 5,6 m (predstava o "Steni Adriani" može se dobiti iz vrlo dobrog filma "Kralj Artur"). Celom dužinom u redovnim intervalima stajale su kule, a iza njih se nalazilo 16 utvrđenja sa kanalima na obe strane. Zid Antonina (sa sličnim karakteristikama) je izgrađen još severnije oko 142-144 godina ne. Neverovatno po obimu, kvalitetu i roku, za koji je urađen navedeni posao - sve za nešto više od dva veka. A savremeni Španci svoj jadni "Sabor Svete Familije" u Barseloni već drugi vek grade (od 1882.) i još uvek ne mogu da ga završe. I to pored postojanja detaljne projektne dokumentacije, horde inženjera, dizajnera i sertifikovanih graditelja, kompjutera, dizalica, svih vrsta tehnologija "visokih" zgrada i drugih sumnjivih dostignuća naše bolesne civilizacije ... Još jedna zanimljiva činjenica je da je bedem iste vrste kao i "rimski" - takozvani "Trajanov zid" - istovremeno izgrađen skoro na suprotnoj strani "rimskog carstva" - u Dakiji, koja se nalazila na teritoriji savremene Ukrajine, Moldavije i Rumunije. Utisak je, da "naučniciistoričari", ako bi mogli, onda bi i izgradnju "kineskog" zida takođe, pripisali "rimljanima". Ali njega su izgradili slavjano ariji za zaštitu od stanovnika zemlje "Velikog Zmaja" - drevne Kine, kao i sve ostale zidove i bedeme, uključujući i - i "Serpent zid" na Dnjepru. Politika kod Slovena je bila takva - nisu uništavali svoje neprijatelje "u korenu", a znajući dobro razloge za masovno zamagljivanje mozga kod evropljana, - 37 -
RIMSKA FANTAZIJA oni su se jednostavno distancirali od njih, u nadi da će im se vratiti ljudska svest ... Da sumiramo naše kratke beleške, obratite pažnju na potpuno legitimno pitanje, koje se neminovno javlja pri analizi tradicionalnih škrabotina "naučnika." Otkuda je bilo moguće finansirati kolosalni obim skupih i dugotrajnih građevinskih radova na tako velikim površinama, izvršenih navodno za tako kratko vreme? Mi, naravno, nismo prvi koji postavljaju to i druga slična pitanja. Mnogo zanimljivih pitanja ortodoksalnim istoričarima ima u nizu članaka Georgija Kostilijeva "Vojno istorijski vicevi". Citiram jedan mali fragment iz knjige Lava Šilnika "Da li je postojao dečak? Skeptična analiza tradicionalne istorije ": "Zapanjite se kada naiđete u radu nekog specijaliste iz kabineta na takav, na primer, velelepni deo:". Na veliku izgradnju proterano je na desetine hiljada robova ". Našem genijalcu se čini, da je okupiti toliki narod i primorati ga na teške radove, i za kratko vreme izgraditi neki Koloseum, prosto ko pasulj. Njega ni najmanje ne zanima, što te ljude okupljene na jednom mestu, treba nekako razmestiti i barem im obezbediti nekakvu hranu. Jer kako bi u suprotnom skupio te desetine hiljada ljudi. Ko se time bavio? Drugi robovi, druge desetine hiljada. A put, kojim će se dovesti hrana i građevinski materijal? Bezbednost - da li je potrebna ili ili nije, tako da radnici ne beže? Koliko čuvara treba, šta on jedu i gde žive? I nastaje situacija koja ima kao rezultat začarani krug. Otkuda je uzeo antički Rim svoje nebrojeno bogatstvo? Jasno je: osvojio je pola sveta, opljačkao te zemlje do kostiju i kože i pokorio ih. A kako je, pitam se, rečeno da je Rim bio u stanju da osvoji pola sveta, bez odgovarajuće materijalne baze? S kakve smokve je nastala i čime se naoružala pobednička vojska, i zašto krhka ekonomija provincijalnog grada nije u isto vreme popucala po šavovima? I tu postoji odgovor - borbenim - 38 -
RIMSKA FANTAZIJA duhom bez presedana !!!... Sve je zapravo vrlo jednostavno: potrebno je da kralj naredi, i sa pokretom njegove moćne ruke u pustinji izrasta cvetajući grad. Kao čuda što su Svetionik u Aleksandriji ili Kolos sa Rodosa! Arhitekta ima, postoje majstori, sluga ima u izobilju - jedan, dva i spremni. A koliko će sve to koštati..... Šalu na stranu. Da biste kreirali globalnu državu, potrebna je stabilna ekonomija i jaka industrija. I sve te stvari koštaju, štaviše, značajno. I uzeti novac niotkuda, pogotovo ako se uzme u obzir da vaš glavni grad leži sa strane najvažnijih trgovačkih puteva - i morskih i kopnenih. A da li su rimljani na početku svoje istorije, imali sklonosti za međunarodnu trgovinu. Nemilosrdno eksploatišući robove, prehranjujući ih, naravno, moguće je, ali pola se sveta tako ne može nikako osvojiti... " A šta je sa "rimskim" vilama? Na teritoriji Velike Britanije se nalazi njih 277. Napominjemo, da su to samo one koje su iskopali britanci i odlučili da ih sačuvaju. Podsećamo da "rimske" vile prestavljaju uglavnom poljoprivredni proizvodni kompleks, gde je proizvođeno od domaćih sirovina gotovo sve neophodno za normalan život. To nisu bile samo seljačke kuće ili gospodska imanja. To su industrijski kompleksi, projektovani, izgrađeni i njima su upravljali obrazovani ljudi! Kao što verovatno znate, ove kuće nisu gradili vojnici, a živeli i radili na njima nisu robovi! Ove kuće su bile deo izgubljene kulture otpadnika, slaveno-arijevske civilizacije, u kojima su Rasi pokušali da angažuju razna divlja plemena otpadnika koji su napustili svoja evroazijska ognjišta sa teritorije imperije - Velike Tartarije i južne Evrope - i naselili se u današnjoj Evropi pre nekoliko hiljada godina. Niže su slike mozaika iz "rimskih" vila u Odlborou, grofovije Nju Jorkšir, severoistočna Engleska (Aldborough, New Yorkshire), - 39 -
RIMSKA FANTAZIJA Basildon, Berkšir, južna Engleska (Basildon, Berkshire), Bat, Somerset, jugozapadna Engleska (Bath, Somerset), Lalingston, Kent, jugo-zapadna Engleska (Lullingstone, Kent) i "rimski" dvorac u Fišbournu, grofovija zapadnog Saseksa, jugoistočna Engleska (Fishbourne, West Sussex). Kao što se vidi, sve su bogato ukrašene sa slaveno-arijevskim simbolima. Mozaik u "rimskoj" vili u Oldborou, grofovija Nju Jorkšir, severoistok Engleske (Aldborough, New Yorkshire) - 40 -
RIMSKA FANTAZIJA Rekonstrukcija mozaika u "rimskoj" vili u Oldborou, grofovija Nju Jorksšir, severoistok Engleske (Aldborough, New Yorkshire) - 41 -
RIMSKA FANTAZIJA Mozaik u "rimskom" gradu Bat, Somerset, jugozapad Engleske (Bath, Somerset) - 42 -
RIMSKA FANTAZIJA Mozaik u "rimskom" gradu Livingston, grofovija Kent, jugo-zapad Engleske (Lullingstone, Kent) Mozaik u "rimskom" dvorcu u Fišbournu, grofovija zapadni Saseks, Jugoistočna Engleska (Fishbourne, West Sussex) - 43 -
RIMSKA FANTAZIJA Mozaik u "rimskoj" vili u Čedvortu, Glosteršir, jugo zapad Engleske (Chedworth, Gloucestershire) Mozaik u "rimskoj" vili u Čedvortu, Glosteršir, jugo zapad Engleske (Chedworth, Gloucestershire) - 44 -
RIMSKA FANTAZIJA Mozaik u "rimskoj" vili Norsli, Oksford, južna Engleska (North-Leigh, Oxfordshire) Mozaik u "rimskoj" vili u Kolčesteru, grofovija Eseks, jugoistok Engleske (Colchester, Essex) - 45 -
RIMSKA FANTAZIJA Mozaik u "rimskoj" vili u Norsliju, grofovija Oksfordšir, jug Engleske (NorthLeigh, Oxfordshire) - 46 -
RIMSKA FANTAZIJA Mozaik u "rimskoj" vili u Dorčesteru, Okfordšir, jug Engleske (Dorchester, Oxfordshire) - 47 -
RIMSKA FANTAZIJA Mozaik u "rimskoj" vili u Dorčesteru, Okfordšir, jug Engleske (Dorchester, Oxfordshire) Mozaik u "rimskoj" vili u Litlkot, grofovija Viltšir, jugozapad Engleske (Littlecote,Wiltshire) - 48 -
RIMSKA FANTAZIJA Mozaik u "rimskoj" vili u Vinčesteru, grofovija Hempšir, jug Engleske (Winchester, Hampshire) Mozaik u "rimskoj" vili u Vinčesteru, grofovija Hempšir, jug Engleske (Winchester, Hampshire) - 49 -
RIMSKA FANTAZIJA Poslednji mozaik je nedavno potpuno obnovljen. Početkom aprila 2010. godine, britanski mediji izveštavali su da su dva brata, Bob i Džon Vudvord napravili kopiju jedinstvenog, tzv rimskog mozaika od 200 kvadratnih metara. Ovaj mozaik je jedan od najvećih od svih, ikada pronađenih na teritoriji Velike Britanije. Originalni mozaik datira iz 325 godina ne. Prvi put je otkriven 1793.god. na području svetilišta drevnog Vudčestera, gorofovija Glosteršir, na jugo-istoku Velike Britanije. Tu su otkrili ruševine zgrade sa 60 prostranih soba, 20 od njih su pokrivene sa prekrasnim mozaicima, najveće i najlepše među njima su povremeno pokazivali ljudima, kao što su ih i periodično ponovo prekrivali. To se dešavalo na svakih deset godina. Poslednji put su pokazani javnosti 1973. godine. Tada je 150.000 posetilaca preplavilo selo. Braća su shvatila da veliko umetničko delo starih majstora ne može da preživi još jednu sličnu demonstraciju i odlučili da naprave kopiju u punoj veličini. Da bi to uradili, trebalo im je 10 godina i 1,6 miliona kamenčića-blokova. - 50 -