ZBORNIK ŠAPUTANJE LIPE
“ŠAPUTANJE LIPE” III. zbornik, 2022. NAKLADNIK Kulturno umjetnička udruga “LIPA” Gornji Mihaljevec Gornji Mihaljevec, 2022. ZA NAKLADNIKA Jasenka Novak GRAFIČKI UREDNIK Ivan Grahovec UREDNIK ZBORNIKA Jagoda Vičević ODABIR PJESAMA Jagoda Vičević i Jasenka Novak TISAK Graphprint d.o.o. Čakovec ISBN 978-953-49345-2-4 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001141988. Gornji Mihaljevec, 2022.
KUU “LIPA” Gornji Mihaljevec ZAHVALNICA AUTORU u kulturnom doprinosu za III. ZBORNIK “ŠAPUTANJE LIPE” 2022. ČAKOVEC, 2022. godina .............................................. Jasenka Novak, predsjednica
SADRŽAJ 10. Umjesto predgovora 13. Jelena Stanojčić, Razgovor u monologu 14. Nada Vukašinović, Mjesto pod lipom 15. Jadranka Varga, Koraci 16. Nada Starčević Lopac, Ljubaf kak lipina duha 17. Snežana Liber, Šaputanje lipe 18. Marica Žanetić Malenica, Pitam se 19. Jadranka Varga, Tamno more 20. Nada Starčević Lopac, Zapis f kori stare lipe 21. Ivan Dimoski, *** 22. Slavica Bakšaj, Lipa moje majke 23. Zdenka Mlinar, Lahor 24. Ivan Picer, Bdjenje 25. Davorka Črnčec, Mjesto malih molitvi 26. Darko Foder, Zagorske brige 27. Denis Kožljan, Tornjaj se 28. Denis Kožljan, Planeta 29. Miljenka Koštro, Rat s prašinom 30. Miljenka Koštro, Jednom kad proljeću budem sestra 31. Snežana Liber, Kup siena 32. Stjepan Crnić, Zimske jutre 33. Stjepan Crnić, Puot 34. Ivan Dimoski, *** 35. Zdenka Brlek, Jesen priča priču 36. Katarina Herman, Naša generacja 37. Jagoda Vičević, Imaš? 38. Bunić Bogdan, Miris lipnja 39. Katarina Pahljina, Laste 40. Sonja Kušec Bečirević, Kušlec 41. Alija Bečirević, Boabab 42. Želimir Novak, Na pašu z blagom 43. Jasenka Novak, Ftičica 44. Sonja Kušec Bečirević, Snočka 45. Darko Foder, Madam Žfa
46. Božica Črljenec Slijepčević, Jebrielo i tuorba 47. Jakob Trupković, Fašnik 48. Ivan Hižman, Grdo vrieme 49. Daliborka Lovrec Trupković, Vincekovo malo drugač 50. Ivan Picer, Veselje 51. Dragan Mitić, Naše noći boje sriće 52. Dalida Knežević, Gdje su moje molitve 53. Ivan Grahovec, Teško je 54. Franko Stipković, Jutarnja svjetlost 55. Bojan Đurđević, Zatvaranje granice 56. Dalida Knežević, Crte na tvom dlanu 57. Marica Žanetić Malenica, Prazno gnijezdo 58. Daliborka Lovrec Trupković, Stora hiža 59. Terezija Flegar, Ljubav je nestala 60. Igor Divković, Zriš ti 61. Brigita Piasevoli, tote stare vure 62. Vera Tomić, Tako malo 63. Suzana Marić, Kad bih opet mala bila 64. Zdenka Brlek, Put do sreće 65. Marija Ivoš, Još samo danas 66. Gordana Malašić Lazić, Drvo, drvo jako debele kore 67. Zoran Hercigonja, Proljeće rađa jesen 68. Nada Vukašinović, Lipanj 69. Senka Bradarić, Čekanje 70. Senka Bradarić, Nada 71. Jagoda Vičević, Ljuštenje 72. Katarina Pahljina, Ruže 73. Ana Piršljin, Putujmo kroz vrijeme 74. Alija Bečirević, Cvjetne suze 75. Zvonimir Friganović, Vrijeme krade naše drage 76. Melita Makovec, Njiholjka 77. Zvonko Jurčević, San 78. Božica Črljenec Sljepčević, Stolec pod oblokom 79. Jakob Trupković, Međimurske reči 80. Magdalena Blagec, Nitko neće zaspati noćas 81. Lela Vučković, Mjesto pod sunce
82. Marija Hegedušić, Nebeski težak 83. Jasenka Marija-Leko, Plovim 84. Dražen Rubić, Noć 85. Dragan Mitić, S tihim prizvukom vječnosti (moja pieta) 86. Evica Kraljić, Strijela ljubavi 87. Štefanija Ludvig, Zbuđeni spomeni 88. Jasenka Novak, Uspomene 89. Jadranka Göttlicher, Trava 90. Ljiljana Lipovac, Šapat 91. Jagica Novak, Stara cirkva 92. Denis Giljević, Olujna 93. Dražen Rubić, Dvije, tri misli 94. Ivan Grahovec, Starost 95. Vanja Petak Zagorka, Tak si jake željejem... 96. Melita Makovec, Spoznaja 97. Miljenko Koštro, Jednom kad proljeću budem sestra 98. Željko Bajza, Stari ton 99. Gordana Malašić Lazić, Raspeta, sveta i sretna 100. Bojan Đurđević, Papir 101. Terezija Flegar, Ne huškati starust na me 102. Marija Ivoš, Iza oblaka 103. Zoran Hercigonja, Religija Pradjedova 104. Katarina Herman, Korožna moja mama 105. Marija Kasapović, Dva Svijeta 106. Ana Piršljin, Prijatelji su ko zvijezde 107. Marija Kasapović, Travka 108. Zvonimir Friganović, Prolaznost 109. Marina Kuzmić Laszlo, Godovi 110. Jadranka Göttlicher, Sreća 111. Štefanija Ludvig, Mehurček od dežđa 112. Lela Vučković, Čežnja 113. Marina Kuzmić Laszlo, Usporedba 114. Zvonko Jurčević, Violinski ključ 115. Suzana Marić, Moj pjesniče
Lipa šapuće stihovima, zamiriše versima (umjesto predgovora, recenzije, pogovora, izgovora…) Umjesto predgovora, recenzije, pogovora, izgovora, napisat ću zagovor za stih, potvrditi zbornikom pravo na pjesmu, osjetiti njezin miris kao što se osjeća miris lipe. Zahvaliti Međimurskoj županiji na pokroviteljstvu, KUU Lipa i njihovoj agilnoj predsjednici Jasenki Novak na suorganizaciji pjesničkoga susreta. Riječi hvale upućuju se i Ivanu Grahovcu, pjesniku i stručnom suradniku zbornika. Nije mala stvar napisati stih, potpisati se pod svoje osjećaje, pod svoje misli, težnje, čežnje i strahove. Velika je odgovornost i čast okupiti pjesnike iz cijele Hrvatske u najmanjoj županiji, otvoriti vrata Čakovca širom i pokazati veliko međimursko gostoprimstvo, zapjevati koju našu, međimursku popefku (ponosni smo na naše blago uvršteno na UNESCOVU listu svjetske nematerijalne baštine). Mi ćemo uživati u čitanju svake pjesme, odabirati ih po naslovu, tražiti po imenima, po emociji, po narječjima i otkrivati rječničko blago. Pronaći ćemo stotinjak pjesama koje su djelo šezdesetak pjesnika čiji je tekst jamstvo prijateljstva, druženja, različitosti govora, prijateljevanja na sjeveru. Pjesnički opus različit je tematski, idejno, rječnički, metaforikom, raspoloženjima i emocijom. Zbornik započinje pjesmama motivski vezanima uz lipu: razgovorima, monolozima, ljubavima ispod lipe, koracima i bdijenjima jer i lipa može biti mjesto malih molitvi. Pjesme, koje zatim slijede, vesele su, šaljive, pune smijeha bilo da opisuju običaje, Hrvatsko zagorje ili Istru, 10
duša ispunjena radošću svugdje je ista. Te su pjesme duši lijek. Opus ljubavnih pjesma široko je zastupljen u zborniku jer ljubav je vječna (i najljepša) inspiracija. Neke pjesme posvećene su ljepoti djetinjstva koja ostaje sretna oaza za cijeli život. Duboke su misaone pjesme, obojene metaforikom, skrivene u prenesena značenja i mnogo mogućih odgonetki stihova. Možda i je cilj pjesama pronaći sebe u njima, suosjećati s riječima pjesnika otkrivajući sebe u pjesmi, svoj svemir u drugima. Duhovne pjesme otkrivaju dušu, vjeru, duhovnost toliku potrebnu u svijetu otuđenja i od čovječnoga i od božjega. Dobro je predati se pjesničkoj riječi, otkriti širine koje nosimo duboko u sebi, dobro je pročitati pokoju pjesmu iz zbornika „Šaputanje lipe.“ Čitajući pokoju, poželjet ćete pročitati još i još, baš svaku jer svaka od njih krije čovjeka u riječima pjesnika. Jagoda Vičević 11
Jelena Stanojčić, Zagreb RAZGOVOR U MONOLOGU Eh, Stari moj, iznad tebe nema one Tvoje lipe Posjekli su je. O čempresima se nisi izjašnjavao, Htio si lipu. U pratnji majke, onako bolestan, došao si i rekao: „Ovdje, ispod ove lipe, ovdje hoću“… Samo dvadesetak dana poslije Spustili su te ispod lipe. Tebe, koji si otišao u lipnju Ispratio je njen lelujavi miris… Bila je prava ljepotica, ta lipa. Raskošna, mirisna, cvjetna lepeza. Bila je proturječnost mramoru, čempresima, mrtvoj tišini… Čempresi su bili hladno dostojanstveni, otmjeni A lipa je imala razigranost proljeća. Opijala je mirisom, Unosila je dašak života na to groblje. U prosipanju cvjetova bila je raskošna… U opadanju počela je sve više „prljati“ Crnu mramornu ploču ispod koje si počivao. A onda… „Ružno je, latice na njoj trule, uništavaju, Prljaju, to stalno treba čistiti.“ A potom zvuk pile koja je prorijedila dolaske i čišćenja… Pssst, Stari moj, samo ću tebi tiho reći: Iz panja joj niču nove mladice. 13
Nada Vukašinović, Donja Zelina MJESTO POD LIPOM dugo ti čuvam mjesto na klupi, ne boj se, samo diši, Morana je nestala a Perun ti ne može ništa, otpusti teret s dlanova i ne misli na lipov križ vidiš, sve je isto, jutra su opet plava, i noge su ti bose, kao nekad miriše lipanj, rađaju se lipanjska djeca i Panova frula je tu, u vilinskoj noći, počinje vilinski ples ništa nije isto, nisko je nebo, drvodusi oplakuju rusalke, plešu samo vile oblakinje, plešu i plaču, i ljuljačka je prazna, ne pijem više lipov čaj, gorka je kaplja meda 14
Jadranka Varga, Zagreb KORACI Ulice tvoje ne poznaju korake moje u snove ti dođem, a da kroz njih ni ne prođem. Miris lipe me opija kao što me tama noći obavija, dok iza tebe ostaje još jedan dan i ne protumačen san. Izlazim na ulicu, ispod lanterne stojim i tame se bojim, a miris lipe okolinom se širi hoću li opet lutati 15
Nada Starčević Lopac, Zagreb LJUBAF KAK LIPINA DUHA Nikak mi nieje znati Kam ljubaf otijde gda je više niema. Morti se rastopi i v zemlu scuri. Morti se kak lipina duha razijde po zraku. Morti se zdrobi i z šuderom zmieša. Ili ju nešče fkradne i skrije. Morti se pretvori vu kmicu i noč. Morti f pesmu, pak ju moreš čuti. Morti ju vile odneseju v Goru Ili anđeli ž njom otijdu v raj. Morti postane svieča pak zgori. Morti ju veter odnese v zrak I visoko gori na nebu postane zviezda. A morti otijde ravno prema soncu I tak je sonce još svetlejše i još toplejše. I zato je sviet vse topliejši. Je, sigurno je tak. Ljubaf nemre zginuti. Nemre vse ono dobro, veliko i liepo Samo zaborav postati. I gda prejde, opet nam mora Razlog za život dati. 16
Snežana Liber, Sračinec ŠAPUTANJE LIPE Kroz nju vjetar šeće, ona mu nježno šapuće, svojim listovima zelenim cvjetićima malenim. Nemoj moju zelenu haljinu potrgati gdje će onda ptičice spavati ? Ne odnosi moj žuti cvijet pčelice ga trebaju za slatki med. Moja haljina treba čitava biti, mekoj travici hlada praviti, od žarkog sunca umornog putnika sakriti. Šaputanje lipe vjetar je čuo njenim željama udovoljio. Ostavio vesele ptice i njihova gnijezda, cvjetiće žute da sjaje ispod zvijezda. I haljinu njenu cijelu je ostavio da bi svaki putnik pod njom odmarao u njenom hladu i mirisu uživao. 17
Marica Žanetić Malenica, Split PITAM SE Drhture mi i tijelo i duša pa se pitam: ćutim li ovo ljubavi naše posljednje trzaje… možda prve navještaje gripe… i hoće li me grijati tijelo tvoje ili topli čaj od lipe? Grlo mi se bolno stiska od bujice neizgovorenih riječi što u meni nemoćne kípē pa se pitam: hoće li me smiriti ovaj teški mûk udvoje ili žlica meda od lipe? Ja, koja nisam svoja kad nisam tvoja, pitam se, dok po meni mjesečina hladno srebro kroz okno sipa, hoće li, kad tvoje srce uskrati mi dom prigrliti me tek stara lipa? 18
Jadranka Varga, Zagreb TAMNO MORE ne pitam je li sretan čovjek koji je pomirisao lipin cvijet i pustio njegov miris u srce, a ono ga je donijelo jednog jutra boje tvog oka do nepoznate rijeke koja ga je izlila na naše obale, a samo rijetki to su osjetili tako sam i ja krenula u svoju podsvijest pod sjenom leta tajanstvene ptice pa ako je ti sretneš odjevenu u bijelo i uz opojni miris lipe ne vjeruj joj, jer to su tamna mora podsvijesti u koje, ako zaplivaš možda se nikada nećeš ni vratiti 19
Nada Starčević Lopac, Zagreb ZAPIS F KORI STARE LIPE Spominam se z lipom starom pri cierkvi Svete Marije Magdalene. Jade joj svoje kak na spovedi povedam. Stara lipa vu svoju koru moje rieči pospravlja: i za naviek bu zapisano Da sem štiela staru hižu popraviti kaj bi imiela gdi spati i jesti. Platila sem majstoru kuliko je iskal da ne bi čes krof i zide curelo. Gda je bilo gotovo ja sem se v mlaki zbudila I kaj zdaj? Moj zavičaj me nieče. Zagreb ne nigdar nieje štel. Baš bi rada znala vu kojem cintoru buju me zakopali gda me jemput negdi najdeju trdu i mrzlu. Ali bu se gdo zmislil da sem dušu imiela? Da sem pesme pisala, da sem kajkafski rada imiela, stare rieči zbirala. Da sem moj zavičaj rada imiela i da sem živa bila. 20
Ivan Dimoski, Zagreb *** Želim ti reći što osjećam sada Ti nisi samo dio mog života Ti si moj dah, ti si razlog i posljedica. Tebi se vraćam a ti me primaš Iz dana u dan na moju veliku radost. I sada dok sjedimo ispod ove naše lipe Koju smo zasadili kada smo se upoznali I osjećamo jedan drugoga još više i više. Hvala ti na poljupcima, nježnostima i toplini Hvala ti na ljubavi i na našoj djeci. Život nam je davao a ja sam samo uzimao Niti vraćao niti pružao. Nisam znao kako. Hvala ti što si me tome naučila I što sada mogu biti s tobom i Osjećati, davati, pružati. 21
Slavica Bakšaj, Varaždin LIPA MOJE MAJKE Na kraju sela trošna je kuća stara Podno kuće lipa opojnim mirisom zamirisala cvjetnim nektarom pčele napojila u raskošnoj krošnji gnijezdo sakrila u godove sjećanja zapisala. Nekad je ,s njezinih grana moja majka mirisne cvjetove brala i priče pričala ,o djevojkama s vijencem od lipinog cvijeta u kosi, o sedam lipinih cvjetova pod jastukom i snu, o onom, koji će djevojku isprosit. Nikad ne zaboravi , rekla je majka; Lipa je simbol mira ,vjernosti i ljubavi; s onim koji te voli, jednog dana dom svoj sagradi, podno njega stablo lipe posadi; Lipa ljubav štiti i pobunjena srca kroti. Moje majke dugo već nema mirisne cvjetove sad nitko ne bere za sve one kojih nema više lipa još uvijek cvjeta i miriše na vjetru se njiše, tiho šapuće i čuva uspomene. 22
Zdenka Mlinar, Velika Gorica LAHOR Upijam taj miris, opojni Što me s večeri uspavljuje, Jutrom razbuđuje I ružičasti dan najavljuje. Taj miris, lipe naše, Što me na-te podsjeća, Srce u mladost vraća, A ono je cijelu osjeća. Upijam ga i pozdravljam, Al’ on, tek, misli mi draži, Dok duša od njega traži Da čežnju joj vječnu blaži. Šuti. Ni riječ da prozbori… Al’, kad ga lahor lipnja taknu I kad mu lipa nešto šapnu, Naša ljubav dobi krunu zlatnu. 23
Ivan Picer, Sigetec BDIJENJE Lipa podvila od vehi rep. Svećane salve djetlić je spucao. Gavran zadnji govor natucao. Na nebo je prhnuo šišmiš slijep. Oživjela livada i mjesto cijelo. Zablijeskale treperave svijeće dvije blistave oči srneće. Vrapci spjevali zadnje opijelo. Litanije vjetar raspirivao. Zečevi odskakali svoj zadnji ples zadnju pjesmu zrikavac odsvirao. Grobar snijeg započeo svoj bijeli krijes. Na livadi pokopao grobar snijeg mlade mrazove sestrice zauvijek. 24
Davorka Črnčec, Ključ MJESTO MALIH MOLITVI Jezikom ptica na hrptu planine vjetrenjače vjetar grabe, a mali konjanik je šećeri vjerom. U podnožju čeka prostrta meka košanica, malih molitvi mjesto. Košuta na njoj i jutros diše, tiše. Desno, na rub nabrane oranice jutro rosu prosipa. Bosu cjeliva. Udišem zahvalnost, mirišu lipe. Tek čista li je znanost to što naseljava sjaj u budne oči? 25
Darko Foder, Ivanec ZAGARSKE BRIGE Vroče vade se napiti, pa glave se pakriti, da ne vidi cieli sviet Zagarec je proadal svo kliet! V germ se skriti! Doaktar rekel – nesme više noaju piti! Cieli sviet mu se smieje, jer Zagarec vej vado pije! Radi meje, radi jala, svega soseda saka zagarska glava sodu je dala. Šteri pasla niemaju sodem, niesu pravi moži. Nieje pravi Zagarec če se ne toži! Nek me vudri striela, zemlja nek se oapre! Doak sam živ, na mem gruntu, ma hiža ad sosedave nigdar ne bu niža! Da pa zadnja vura prejde, sprevoada se mega nejde pre nek pleh možika adigra muaj oapraštajni dar - OASEM pesmi bar!!! vade – vode, kliet – vikend kuća, noaju – vino od bijelog nesortnog grožđa, meje – međe, pasla – posla, striela – grom, gruntu – posjedu, nigdar – nikad, pleh možika – limena glazba 26
Denis Kožljan, Pula TORNAJ SE tornaj se lipa moja, šapču mi nika usta, tornaj se tamo nazad kadi si napro srična bila, tamo kadi si se rodila, zgojila i friško ud krave mliko pila... ne pitaj ninega niš, samo se lavaj, ne rabu ti pastoli ni lumbrija aš tamo vajka sunce sviti, tamo sve lipo daje, jorgovani u cvitu, janjci na kavadanji...ma nego je lipo, ma i ljudi su krotki, i zasvire, zakantaju, manje od nas u ten porken gradu porkarije gledaju... poteči, niš ne reči, samo se zdicon pozdravi i tornaj se u oni dragi, sanjivi i svileni svit...budi tamo i živi, pleši i švikuljaj.... 27
Denis Kožljan, Pula PLANETA Čije je ovo zemlja? Tko joj nadjene ime? Lijepa je, draga poput srca tek rođene bebe, obasjava je roj zvijezda, Mjesec im društvo pravi, redaju se godine i godišnja doba, čovjeku društvo prave sunce i kiša, oblaci i pahulje, vjerovi tjeraju duhove nečistoće. Planeta je to, moja, tvoja i njihova tamo daleko u kolibama tik do meridijana i paralela, čuvaju je i mali veliki ljudi na sjeveru gdje je vječni led, a onda tu istu beskrajnu kuglu želi razoriti zloća bijednika kojemu ništa sveto nije, kako ublažiti čini Sotone, kako raširenih kapilara mirisati sijeno i djetelinu? Plači moja Zemljo, neka isperu te suze jer kažu ljudi da poslije kiše zasjat će sunce...ostaje nam živjeti i vjerovati... 28
Miljenka Koštro, Vir kod Posušja RAT S PRAŠINOM I jutros je posvuda vidim O Bože, pomozi S ovom tvrdoglavom prašinom Na ratnoj sam nozi Ona bez krila leti Gdje poželi sleti Ja kao lovac s čarobnom krpom u ruci Svaki dan potegni-povuci Ratu nigdje kraja nema Tko zna što mi za sutra sprema Kao da ima devet života Oko mene krugove mota Ili je ovo igra bez granica Ah, ta moja dugogodišnja poznanica S njom sam vječno u startu Da me se pita, rado bih je u škartu Ona mi ironično reče: Na svom sam mjestu, ženo Popij kavu, poslušaj glazbu Ohladi glavu, živi opušteno I ja je poslušala Bogu hvala Eeee, da sam ranije znala 29
Miljenka Koštro, Vir kod Posušja JEDNOM KAD PROLJEĆU BUDEM SESTRA Jednom kad proljeću budem sestra Bit ću prasak jutra za sutra Hitra, britka, čitka i pitka Cvjetna, šarena, spretna, presretna Kao proljeće ljubavi ću imati Sa suncem se dragati Šumi pomagati, cvjetove orositi Mirisom ruže se ponositi Požare gasiti, goleti stablima ukrasiti Vrištati ću puninom života Karati zagađivače, neće me biti sramota Pticama oslobađati visine Rukama mira pipati vrh planine Poput prave dame Ublažavat ću ljudske drame Jednom kad ja i proljeće uskladimo korake Proljeću ću reći: Dobronamjerni brate moj Ali, još uvijek sam mu samo polusestra Joj, joj, joj…ajoj Samo da proljeće Iznenada račun ne svede Ručnu ne povuče, sve mi snove usisa I kroz labirinte odvuče Učim od suncokreta Živim puna nade i sna Kako ću s proljećem popiti jutarnju kavu I sestra proljeću biti baš ja 30
Snežana Liber, Sračinec KUP SIENA Na pudvuornici moje babice v ledini zelene travice ivajnske ruože na je rasle bumbare i čmelice vabile nase. I kadulja rasla je tam na je sedev matulek sam. Kiselice i rucli žabjaki i kojekakvi štrcli Marijine suoze, mak črleni i puotjak zeleni. Se je tuo na ledini bilu de se čuda kukčeki skrilu. I polski miši su vu je živeli a v nuoč cvrčki pupievali. Rode su pu je zraha huodale žabe za svoje mlade grabale. Pu dnevu žarku suonce je ledinu zurilu da bi sinokuša pustala jednuga dneva bez života ustala. Kosa je se pukusila na suoncu se ledina pusušila, saka travica i cvietek saki vnukec je napraviv kup siena za živinu svoji baki. 31
Stjepan Crnić, Zagreb ZIMSKE JUTRE Ftiči su skriti, sale još spi, snieg se spušča i tihe šumi. Baš kak da je v magle jutre zgledi. Z jednega rora dim čarni suklja kak pukljavi hrast čez snieg vijuga - v nabe se žuri. Ne vide se pipe koj s krova vise, ni rožice biele na oblokima hiža, ne vide se tragi ni zajca ni lesice… Pod čipkom bielom sê je skrite kak more biele vaj zgledi hosta, njiva, pot i sale ciele… Sê je pri miru i čkomi, some potek z vodom marzlom tihe, tihe furt huči. sê (vse) – sve, pukljavi – krivi, vaj – sada 32
Stjepan Crnić, Zagreb PUOT Na sê se privčil i sê z vesaljem tarpi: prašinu, meglu, sonce, snieg i marzli veter koj šumi… I mana je tarpel da sem bicikljina voziti vučil da sem karpenu loptu po njamu tiral da sem krave na pašu vodil da sem v kliet, za dedeka, po vine hodil. I vaj ma saki dien tarpi da v jutre na posel bežim da po njamu joggiram da se kak Niki Lauda vozim da se v štacun i birtiju žurim i ter da v kliet na pričest hodim. I navek, navek ma tarpi od diena da su ma čist molega dopeljali i bormeš tarpel ma bo sê do diena da ma za navek bodu otpeljali. sê – sve, mana - mene, vaj - sada, ma – me (mene) da – kad, kada 33
Ivan Dimoski, Zagreb *** Želim ti reći što osjećam sada Ti nisi samo dio mog života Ti si moj dah, ti si razlog i posljedica. Tebi se vraćam a ti me primaš Iz dana u dan na moju veliku radost. I sada dok sjedimo ispod ove naše lipe Koju smo zasadili kada smo se upoznali I osjećamo jedan drugoga još više i više. Hvala ti na poljupcima, nježnostima i toplini Hvala ti na ljubavi i na našoj djeci. Život nam je davao a ja sam samo uzimao Niti vraćao niti pružao. Nisam znao kako. Hvala ti što si me tome naučila I što sada mogu biti s tobom i Osjećati, davati, pružati. 34
Zdenka Brlek, Zagreb JESEN PRIČA PRIČU... Jesen priča priču svoju i pita: „Koju želiš boju?“ Crvenu, narančastu, žutu, plavu, Kojom bojom da obojim travu? Svaka boja meni je draga, Iza sebe ostavlja traga Volim miris jesenjih boja, Pečenih kestena i žutih buča, Veseli ples šarenog lišća na vjetru I šapat kiše na krovu Jesen priča priču ovu... 35
Katarina Herman, Donji Pustakovec NAŠA GENERACIJA Mi smo vam generacija, štera je hodila saki den na pašu s kravama… Generacija, šteta je copkala bosa po prohu i prašnjavomu potu… Generacija, štera je v nižeše razrede nosila pločicu, špuzvu i cineze… Generacija, ko je niti ne znola kaj je to radio, televizor, telefon… Generacija šteroj je beciklin biv nejbržeše prevozno sredstvo… Generacija, ko je hodila vjutro zaron, prej škole, koruzu kopat bosa…. Generacija, ko je navečer hodila po gunama koruzu trebit… Generacija, štera je na senokoši sušila seno, koturala se po seni i uživala… Generacija ko je žela pšenicu s kosom, nabirala, vezala snopje, mlotila s cepi…. Generacija, štera je ne hodila na morje, na skijanje, na izlete… Generacija, ko se ne vozila z auti, avijoni, kruzeri… Generacija, ko se igrala z bobami od ljuščinja i koruzni losi… Generacija, štera je išče i ve tu, na kompjuterima… 36
Jagoda Vičević, Čakovec IMAŠ? Imaš časa za dišče bezge, Boleče lepe gacjove cvete, Tihe, kaj lepečeju, breze? Imaš časa za nebo i oblake, Za mir, za smeh, za fele sake, Za šumu, vrbe i zelenu reku? Za vidru, zajčeka, puckicu Vu vrčjoku, pod bori, na poceku? Za dete f sebi, ono malo Kaj mu je od zime zanoftalo, Od višji se črleno, cukreno, Prsteki i ličeko, zakeljeno? Imaš časa rada se meti: I sebe i svet beli, pšenično Zeleni, veliki, dišeči, celi? 37
Bunić Bogdan, Zagreb MIRIS LIPNJA U rano jutro , otvoren prozor, duša do kraja otvorena. Miris lipe probudio me i želja da ti ljubim koljena. Sa grane cvrkut budi ljubav. Vole se nježno grlice dvije. Doziva i moja ljubav tebe. Barem u mašti sve se smije. Miris lipe i zov cvrkuta ptica jutrom umilno svuda odjekuje. Ljubav moja je u buci velegrada. Teško da od tog išta čuje. Jučer se jutrom u prirodi budila i pjev ptica ju je budio polako. Taj pjev potpuniji bi bio da je u mom zagrljaju ,volim je jako. Putuje na posao, da li je pješak? Možda sa autom ili tramvajem? U mirisu lipa i cvrkutu ptica , u svemu lijepom je prepoznajem. Danima lipnja dat će nebesa, uz mirise lipa i miris njen. Volim tu ženu i svim njenim do kraja sam zanesen. 38
Katarina Pahljina, Zaprešić LASTE Valjda će imati slet te dobrodušne, k’o grumen male ptice. Formiraju eskadrilu, naginju se sad na jednu pa na drugu stranu s razapete žice. Veselo žvrgolje jedna drugoj u pjev upadaju, modre lastavice. Lastani predvode frakove boje indiga raskapčaju grudi nadimaju od ponosa. Poletarci po žici nožicama tapkaju bojažljivo podižući krila do svojih mama, teta i strina s žutim kljunovima koje one ne zatvaraju od silnih uputa. Zatamnilo nebo od jata što u širokim krugovima kruži ponad kuća, krošanja, pojata slijećući na pistu vježbajući za vrlo dalek let. Preko nizina, planina, mora i za ponovni povratak kući. 39
Sonja Kušec Bečirević, Zagreb KUŠLEC Vse ti dobro znaš, al’ ne razmeš niš. I kak da te nigde ni, a na trdoj zemlici stojiš. Slepa si i gluha, al’ čuti moreš jasno kak srčeko ti tuče glasno, kak vu tebi kriči. Z kušlecom vsakim tvoj lubleni te zdigne v nebo. A tam, med zvezdicama, si ti, zvezda kaj samo za njega blešči. 40
Alija Bečirević, Zagreb BAOBAB Bio si na otoku, posjetio pab, natopljen si tekućinom kao baobab. Ma uživaj, nema veze, i to je za ljude. Nemoj hodat naopačke da se drugi čude. Baobab je barem miran, naglavačke stoji. Napijen je i žilav je, nikog se ne boji. 41
Želimir Novak, Velika Ostrna NA PAŠU Z BLAGOM Skotarom je dan lepe prešel, ne dežđa bile ničije blago ne v tuđe detele završilo kej bi se mogla i krava napunuti si su baš lepoga raspoloženja za domom Sunce se spušča, krave glavu dižeju stareši ji privračaju, se na vrpu tiraju kak nikoga mlajšega pri iže nemaju več pomale se i domum spremaju Dečki, tam pri kojne, igraju se pikca jedva su čekali da se vlovi kmica nas mlajše kuneju i domom tiraju a svoje deklice pod ruku pribiraju Jen za drugem po šume bežiju hincaju se, tobože o blagu skrbiju a tiraju blago se glipše vu šumu tak da ji do kmice jedva pribereju Noć se spušča, v šume je kej v raju nište ji ne vidi, delaju kej znaju če je tera dekla opala na pleča lake se zoznale, brže je noseča 42
Jasenka Novak, Gornji Mihaljevec FTIČICA Skorom do prekfčera, sem vam jo jeno ftičico mela. Ali, veter je malo bole spuhno i ona je znenoda odletela. Kaj nek vam rečem: jo sem skoro obnorela. Sako večer molila sem zojo ka nebi f krive vode odletela, več ka bi srečo po celomu svetu mela. Vidla je valda kolko suzi sem prolela, pa je vu dobro društvo zletela. Dola sem joj šako na keroj je sedela, vodo žje pila i se mela. Ali, morala je oditi, jer je sejala ka joj još lepše more biti. Hižica kak i srce moje žalosno je i prazno ostalo… Čuda pot zgledi meni bi pomoč trebala, jedino jena pjesma bi me zlečila. Saki pot dok se z biciklinom vozim v zrok gledim, či bi jo slučajno vidla, ka joj zdravo grlo poželim. Na kraju se Božek pobrigo i v jeno gezdo maloga ftičeka porino. Ve pa čokam ka i on k meni doleti ka ga malo scortam i sebe namirim. 43
Sonja Kušec Bečirević, Zagreb SNOČKA Snočka sem senjala da sem srce potrla. Srce licitarsko, zdavna tvoje, spomenak z sejma v Lepavini. Srčeko črleno, rojžice bele okoli, a špiglek vu sredini. Se, baš se kak treba. A sad ga nega… Senjala sem snočka… Pital si me – kaj misliš, bu zdržalo do kraja ili bu se predi konca potrlo? Smejem ti se, pak velim – kaj ne vidiš, ti bedak, da je zdržalo?! Vu tem času se zbudim pak vidim – jutro je… A i konec ž njim… 44
Darko Foder, Ivanec MADAM ŽFA Gaspa Žoafa štomfe šnuafa. Šnuaf, šnuaf, zasmerdel se štoaf. Gaspa Žoafa vonjkuš kluafa. V vonjkušu perje raši, eli nike se ne praši! Gaspa Žoafa noafte lička. Pual metra dogi noafti ne znaju kak se diela f šoafti. Gaspa Žoafa gra ne triebi, krumpier ne guli, some misli kak bi madam minicu abliekli, kak bi madam štikle abuli! Gaspe Žoafe z tešku moku bile kakev pasel pad njenu ide roku. Madam Žfa! Takve nemreš druge ime dati! I doabre je furt znati kakvega je štoafa saka gaspa Žoafa!!! Žoafa – od milja za Sofiju (u narodu posprdan naziv), gaspa – gospođa, štomfe – čarape, štoaf – tkanina, vonjkuš – jastuk, eli – ali, gra – grah, triebi – čisti od ljusaka, abliekli – obukli, abuli – obuli, furt - uvijek 45
Božica Črljenec Slijepčević, Gradečki Pavlovec JABRIELO I TUORBA Vu čošku su toužni pozableni stali I stiha, stiha spomene prebirali Dežđi su zdavna luknje složili Konci kak paučina tenka sprhnuli Negda su skup po svetu putuvali Pariza i Praga z visoka gledeli Vu Beču opere svetske poslušali Jen pod roukom,drugi na rouke Najempot je vse tišina zela Za vrata ,vu čošek su ih deli Jambrelo i tuorba se spominaju Gda pouti i dežđi vse dale othajaju... 46
Jakob Trupković, Badličan FAŠNIK Zima ne popušča dobro se drži, sever na čistini fučka a led v jorki prašči. Januar ide kraju a februar po fašniku diši. I sosedov Luks se im pomalem veseli, makar se ih po mojem boji i zato z svoje hižice kak baukač vun gledi. Do maškori hodijo po hižaj, celo selo se veseli. Lepo so blečeni, jedni so z slamom i cojki naphoni ka bi vekše riti meli. Po voskoj vulički se klepeče i ruži, to maškori dohojaju. Tam daleč se muzika čuje i popevka zvoni. Na kraju kolone strašen pozoj kriči, jer misli ka se čuda ludi jega boji. Tam daleč vam se po vročimi kraflini i kuhanom vinu diši, to je za maškore provo veselje. Ali fašnik na zodje za kazno som na ogjo završi. 47
Ivan Hižman, Pribislavec GRDU VRIEME Ud da suoseduv kokut zakukuriče več grmi i več se blesiče. Veter puše i dešč curi, kaplica za kaplicum, na žednu zemlicu se žuri. Baš nikumu to vrieme ne paše. Ooo! Puglej! Suoseda z ubloka nevremenu maše. Kak da ga je splašila, najemput je nekam udišlu, a suonce pred sive oblake zišlu. 48
Daliborka Lovrec Trupković, Badličan VINCEKOVO MALO DRUGAČ Pri nas je ve moderno na Vincekovo v gorice pešice hoditi i tam cirkuse delati. Z velkimi kupicami, od kleti do kleti hoditi i tam z sebe hrmoka delati. A za tjeden dni se onda na televiziji gledati, de i kakšni si na Vincekovom bio. To vam je denes malo drugač, moderni svet, keri ne zna pristojno i skromno obilježiti Svetoga Vinka. Treba tradicijo obdržati, pa makar naopak. Bez dela, poštuvaja prema bregima, trsju, goricam i kapljici. Glavno ka se moreš pofoliti ka si na Vincekovom peške bio i tam festo zijo. 49
Ivan Picer, Sigetec VESELJE Veselje ne čuvam za sutra. Danas sam radostan i pjevam. Topli oganj me grije iznutra, u sebi danas ruže zalijevam. Veselje ne čuvam za sutra. Danas ću obletjet cijeli svijet. U meni igra tanka mustra, danas ću lijetat s cvijeta na cvijet. Danas u srcu mi divno gori. U meni danas radost žubori... Sutra već možda pući će puška... Možda već sutra soha zahuška... Topli vjetar mi šapće iznutra. “Ne čuvaj veselje za sutra”. 50