Terezija Flegar, Sračinec NE HUŠKAJ STARUST NA ME Sama duojde. Glatku kuožu udnese. Ustavi mi sam brazde. Ne muoraš ju huškati na me. Fkradne mi svetlu z oka, pamet mi počne brisati. Ruoke me prestanu puslušati Fejst puzabliva sem pustala. Noge mi utkazale, skoru sem upala. Bulečine mi je ustavila. Postelu mi prepravila. Kak sem god ja bila fletna ve pa sem sa niekva nespretna. Duh ud deteta još vumeni spi. Znatiželni, fletni, veseli, zaigrani. Starust un prosi, naj me još zeti. Štiela bi još malu mladust živeti. Ne dievli mi uteg zvani beteg. Ne huškaj starust na me. Naj se ništ ne briga za me. Govor mjesta Sračinec 101
Marija Ivoš, Zadar IZA OBLAKA Polako diže se mjesec iza oblaka kojih nema jer izgubio je svoju košulju osrebrenu dok volio je dok vodio je ljubav ljepotu neviđenu skoro samo sjenu osjenjenu naslonjenu na dašak misli mojih. Ja ne vidim ga iza oblaka ali ga volim tako srebrnog oko vrata staviti i onda ga izgubljenog nizati u kolajnu misli mojih snenih izljubljenih vrelih. Negdje iza oblaka kojih nema tražim sjenu mjesečevu osrebrenu 102
Zoran Hercigonja, Imbriovec Jalžabetski RELIGIJA PRADJEDOVA Svi rajevi nastali su u pustinji. Zato su tako svemoćno zeleni i prozračni, oteti Faunu, oteti svježini zore. Nekoć, zamišljao sam Boga kao kamenu gromadu ispod koje bruji skrušeno strahopoštovanje. Danas ga rasplinjem u dimu cigarete i pomišljam na pobjedu konfuzne monoteističke moralne hijerarhije. Kula od gromade u kojoj živi čovjek, Kula babilonska u kojoj žive ljudi. Ne živi li Bog od vjerovanja krhkog mu čovjeka? Nije li gromada babilonska tek gomila sitnih krhotina? 103
Katarina Herman, Donji Pustakovec KOROŽNA MOJA MAMA Fola ti mama ka si me naveke čuvala od sega hudoga, ka si se s sema othrvala i skupa z japom, so deco zaškolala... Fola ti mama ka si me ne dala, kak su mamica šteli, k bogatašom za snehu. Rekla si: dosti je ka sam ja trpela i so ta mlada leta tak malo veselja mela... Fola ti mama, za se kaj si meni i brači skupa z japom dala. Pomogla si nam decu čuvati i vnukece na provi pot sprovljati... Fola ti mama ka si tak korožna celo življenje bila, pak išče i ve, v devedesettretji leti. Fola draga i srečen ti rođendan mama. 104
Marija Kasapović, Osijek DVA SVIJETA Cijelog života gledam te, A ne vidim Tebe. Cijelog života slušaš me, A ne čuješ Mene. Voliš me, znam. Volim te; vjerujem to znaš. Dao bi sve da me sretnu vidiš, Znam. Dala bih sve da otjeram tvoju bol, Vjerujem to znaš. A ipak si moja bol. I ja sam tvoja, znam. I negdje u srcu znamČuti ću tebe, Vidjet ćeš mene, Tek na onoj točki Koju zovu Početak i Kraj. Da te barem čuti mogu sad. Da me barem ugledaš prije tad. Oprosti i opraštam. 105
Ana Piršljin, Zagreb PRIJATELJI SU KO ZVIJEZDE Prijatelji su ko zore Kad te jutrom ranim bude Široki su kao more Dok ti prvi, osmijeh nude. Prijatelji su k’o zvijezde Dok ti srce svoje daju I kroz život s tobom jezde I s’ tobom u njem’ traju. No ipak je do njih teško Nisu čvrsti dok se daju I po putu tog trajanja Polako se osipaju. Ali oni što opstaju Vrijede mnogo, puno znače Iskreno se tebi daju Nikada te baš ne tlače. Voli ih i uz njih budi I u dobru i u zlu Svoje srce njima nudi Zbog tog su i oni TU. 106
Marija Kasapović, Osijek TRAVKA Vlati smo trave Povinute u oluji. Prigibamo se Ili pogibamo. Usudi se usud travki dati Jer mijenja smjer Kako vjetar puše. Takvom je stvorena. Tek ona zna gdje joj je srce I što je istina. Tek ona trpi bol Bivajući ondje Gdje joj duša ne stanuje. Dvoličnom, Takvom će ju zvati, A ni slutiti neće Kamo je pustila svoje korijenje. Smiješnom, Takvom će ju smatrati, A ni trena se neće Zapitati o sebi. Čudnom, Takvom će ju gledati, A ona će ruke sklopiti I tiho i dugo moliti. 107
Zvonimir Friganović, Zagreb PROLAZNOST Ti i ja nekad I zagrljaj zime Koraci u noći Uspavanog grada... Užarene ruke Zapleteni prsti Svjetlo stare lampe Što nad nama pada. Ti i ja nekad Obrisi u magli Zavjesa od srebra Prolaznika sjena... Na pločniku starog Dolaznog perona Usamljena klupa Trenutkom zatečena. Ti i ja nekad Još ti vidim lice ...Jer ljubav je uvijek čudesna poema... I svjesni smo bolno Prolaznosti krhke... ...Da danas smo sve a sutra nas nema... 108
Marina Kuzmić Laszlo, Zagreb GODOVI Grananje me zaslijepilo Sunce me obezglavilo Ptičji pjev začarao Pljusak našamarao Urezano slovo zapeklo Na polutke rasjeklo Pustilo krvi i sokova Sada se lijepim Vraćam se tebi Vrijeme je isteklo Prihvaćam, od korijena Takva je vrsta drveta Ljubav od šutljivih okova Drevna uzemljena utjeha 109
Jadranka Göttlicher, Zagreb SREĆA Petrovo uho na plaži Dar za Lukasa Kiša ipak neće pasti Čini se Oni rijetki i udaljeni plivači Nikad mi nisu bili bliži Šaljemo si osmijehe Braća smo! 110
Štefanija Ludvig, Dubravica MEHURČEK OD DEŽĐA Jedneg dneva ili fnoči zanavek bom zaspala a tak bi štela oblaček si postati z vetrima se pajdašiti Zrokom bi plavala vu mehuru od dežđa moj kraj bi nadgledala ocu i materi spomenik bi oprala cvetje i suha polja zalejala Gde god bi suša bila svojim bi kapima zemlju poškropila Za moju sreču nišče ne bi zeznal da sem to ja svojim rodnim korenima nekaj dobro včinila 111
Lela Vučković, Javorovac ČEŽNJA Poslat ću ti pismo satkano od misli što ih čežnja plete poslat ću ga vjetrom što mi kose mrsi, budi mi sjete. Kao lahor blagi miris moga tijela taknut će ti lice zapuhat će bure, dignut će se plime otvorit će oči uspavane želje na voljeno biće. Koprenom od čežnje ovit ću te cijelog znat ćeš da te zovem u pjesmama tražim znat ćeš da te trebam, oluje da blažim. Da mi zorom dođeš, kad se noć od dana dijeli da budemo sretni, da budemo ludi kao nekad što smo mogli, kao nekad što smo htjeli. 112
Marina Kuzmić Laszlo, Zagreb USPOREDBA Ljetne su kiše žive i drske kao dječje pljuske Ili tvoj zaigran pogled kad me uhvatiš i baciš na ležaj A ja sam sretna i mlada i ne zanima me što nas čeka Jesenske su barski muljevite, tiho blatno postojane Uvlače se u našu kožu, u srčane ovojnice, u organski pamuk U naše iskrene ljubavi i njihove neizbježne množine Cure po račvanjima i protežu se sve do zime 113
Zvonko Jurčević, Samobor VIOLINSKI KLJUČ orkestar u ljetnim noćima cvrčci gudeći čekaju jutro ti otključavaš vrata srca ono uzbuđeno titra ritmom vođeno pokretima tijela u zanosnoj simfoniji na rubu postelje tvoja kosa, zlatne strune mjesečina kapljama strasti slika note po vratu i leđima što kao violinski ključ izviruju pod plahtom 114
Suzana Marić, Slatina MOJ PJESNIČE Noćas sam se zaogrnula tvojom pjesmom, moj pjesniče Stihove tvoje na njedra sam stavila i snovima se predala, moj pjesniče! * Noćas sam zaspala sa tvojom pjesmom na usnama Šapćući nježne stihove duši svojoj, moj pjesniče! * Sa tišinom sam ih podijelila, na okna sam ih objesila U vazu sa mirisnim cvijećem kraj uzglavlja stavila, moj pjesniče! * Evo, Luna se u krošnju smjestila, srebrenim prahom noć je zasula Pa sluša i ona, usamljenica tiha stihove tvoje, moj pjesniče! * Možda ih među zvijezde odnese Možda ih u praskozorje Suncu preda, moj pjesniče.! * A ja ću u zoru ranu, u praskozorje rumeno Dočekati Sunce grleći tvoju pjesmu, moj pjesniče! 115
Sponzor zbornika KUU “Lipa” G.Mihaljevec, Vodice, 2022.