MEĐUNARODNI E-ZBORNIK GRUPE AUTORA “ZVIRA REČ” - IZVIRE RIJEČ ČAKOVEC, SIJEČANJ 2024.
Neformalna udruga, “ZVIRA REČ.” (IZVIRE RIJEČ) Međunarodni elektronski zbornik grupe autora NAKLADNIK Ivan Grahovec GRAFIČKI UREDNIK I NASLOVNICA Ivan Grahovec LEKTURA Jagoda Vičević PREDGOVOR Davorka Črnčec UREDNIK Ivan Grahovec ISBN 978-953-48239-8-9 ČAKOVEC, siječanj, 2024.
“ZVIRA REČ” (IZVIRE RIJEČ)
PREDGOVOR ONO ŠTO OSTAJE Najprije ovdje treba zapisati pohvalu uredniku Ivanu Grahovcu za inicijativu, angažman i trud u nastajanju ovog vrijednog zapisa vremena. Hvala mu na povjerenju. Četrdesetpet je autora što ih je Ivan ovdje motivirao i njihove tekstove skupio u e-izdanje. Također hvala svakome od autora za mogućnost koju sam dobila zagrabivši u njihov izvor riječi. U zborniku se može kušati sve što stane u njihova pera, u njihove oči. Sve ono što toliko puta ostaje nekazano, a žubori kao svjedok bivanja. Tako sam s njima samovala, gledala u nebo i Kanal 4, opraštala se na kolodvorima, pila kavu u Caffe Rimini Taru, prošetala njihovim rodnim krajem i voljenim gradovima, otvarala zatvorena vrata i okna, letjela i gnijezdila se, plakala na kiši i nosila sunce u dlanovima, pisala posljednja pisma, uživala pod Bohorskim mjesečinama, slušala krešendo bolera, prisjetila se bunara djetinjstva, čekala i nadala se s nekima, čitala najdražu knjigu jedne bake, cvjetala u zagrljaju pčela i bumbara, zavlačila se s njima u proljetne magle, kao riječ izvirala, nazdravljala do večeri s njihovim prijateljima, pila čaj s medom u jutarnjim obredima, stavljala točke, dočekivala Božić i snjegovića, susretala se i mimoilazila s danima bez kraja, spavala na jastuku od ruža, igrala se s leptirima, kockala, rađala, šutjela u pjesmama i plakala, čestitala novu godinu, tajila, vagala, postojala, ostavljala trag, spremala krevete i nestajala, mijesila pjesmu, žudjela i grlila neprilagođena, s nekima sam potpisivala papire, s drugima nisam završila roman…svima hvala.
Uz tematsku širinu valja naglasiti i pohvaliti raznorodnost okupljenih autora: prednjače autori širom Hrvatske (Zadar, Split, Čakovec, Varaždin, Slavonski Brod, Zagreb, Velika Gorica, Pitomača, Sveti Ivan Zelina, Gornji Kneginec, Rijeka, Odra, Pula, Donji Pustakovec, Dugo Selo, Dubravica), ali su zastupljeni i oni iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Njemačke, Austrije, Crne Gore, Luxemburga. Prilika je to za međumrežno druženje u ovim vremenima sve veće otuđenosti. Prilika za međusobno osluškivanje i kolegijalnu podršku, za rast onoga stabla pokraj izvora, za listanje njegove krošnje, za šuštanje njegovoga lišća. U ovome zborniku glazbu možemo čuti u četrdesetpet različitih tonova kroz više od stotinu tekstova, samo treba otvoriti uho i srce. Nakon prvog čitanja, Davorka Črnčec SADRŽAJ 07. MARIJA IVOŠ 09. EMIL STRNIŠA 11. IVAN GRAHOVEC 14. JELENA KOČET SEKOVANIĆ 17. GORKIĆ TARADI 20. ENSAR BUKARIĆ 23. SANELA HODŽIĆ NUMIĆ 25. EDIN ŠARIĆ 28. HARIS HODŽIĆ
29. GABRIJEL BARIŠIĆ 32. OLGA NAUMOVSKA 34. SNEŽANA LIBER 36. LJILJANA MLADENOVIĆ 39. MAHIJA DEMIROVIĆ DOLOVAC 42. REHO RAMČILOVIĆ 45. MIRJANA ZEMAN 48. DŽEHVA HAVIĆ 51. SLAVICA BAKŠAJ 54. SABAHETA ETA MERSIMI 57. STJEPAN CRNIĆ 58. TEREZIJA FLEGAR 61. ZDENKA MLINAR 62. BRANKO RAKIJAŠIĆ 65. DARKO ŽIGROVIĆ 68. SNEŽANA NOVOTNY 70. EMINA GOLOB 73. DALISTA MEĐEDOVIĆ 75. ANA DUDIĆ 78. SNJEŽANA BUDANEC 81. DIKA BEJDIĆ 84. LJILJANA LIPOVAC 87. MIRJANA SRIĆA 90. NADA VUKAŠINOVIĆ 93. MILENA ZLATESKA 94. KATARINA HERMAN 97. ILDA GRABOVICA ARNAUTOVIĆ 99. SOBJA KOKOTOVIĆ 102. ALISA HAMZA ALIJEVIĆ, 105. JADRANKA GOTTLICHER 107. JAGODA VIČEVIĆ 109. ZRINKO ŠIMUNIĆ 112. ANĐELJKA JOVIČIĆ ŠUMANOVAC 115. JAGICA NOVAK 116. ŽELIMIR NOVAK OSTRNJANSKI 117. ŠTEFANIJA LUDVIG
Marija Ivoš, Zadar POGLED U NEBO Sjedim na obali moje Vruljice Mog potoka u srcu Grada I zamišljam da je to Moj kanal Grande u Veneciji Gondole i gondoljeri i pjesma Upravo prolaze ispod Ponte de Rialto i pjevaju A crvene im marame oko vrata vezane Mojom Vruljicom plivaju patke i ne pjevaju Oko vrata im smaragdni ovitak perja sjaji Plove tiho a mene i ne gledaju Oduvijek sam samotna na ovim obalama Koje morem i kanal Grande Venecije dotiću U svim tim ljepotama šapućem Adio Venecija Jednom sam na Piazza di Fiori Spavala u najljepšoj cvjetnoj sobi Sa pogledom na Santa Maria della Salute Jednom smo mi na Piazzi San Marco Ispijali kavu i jeli kroasane vruće Nema nas u Veneciji nikada više Ostala mi je samo moja Vruljica Sa pogledom u nebo kroz cvjetove magnolije umiruće... 07
NA PUTU PREMA POTPUNOM MRAKU U srcu gdje otkucaji se lome prstohvatom soli Ja suncu uljepšam dan u galaksiji životnih crvotočina u crnim rupama svemira. Ne želim dotaknuti izgubljena sjećanja koja su beskrilne plave ptice odnijele moru. Dosta je lomova u sazvježđu neba što zapalili su moje užarene otkucaje na plavovenskom putu prema potpunom mraku. Želim Sunce i svjetlost koja plamti na zgarištima gdje rasprodaja je posljednjih umirućih ljubavi. Mogli bi otići na večeru koja će nešto značiti meni kada obučem onu haljinu nebesko plavih cvjetova u kojoj ti nikada nisam bila debela ni nakazna jer cvjetovi su blistali bojama plavim od svanuća a mjehurići šampanjca svjetlucali u mojim očima poput kristala swarovskih koje si doticao u noćima ljubeći me rukama i pomičući moje kose iz kojih su sretne ptice jutrom poletjele prema jugu noseći na krilima nas dvoje u ljubavi sudnjeg dana. 08
Emil Strniša, Split NA GROBU PJESNIKA Mrklo je, podbulo nebo Pod njim se vjetar rasples’o Čupa lišće i goli grane Čerečeć’ stabla k’o kasap meso. Otrgnut silom, sav u mraku Leluja listak nad mrtvom stazom A kad se nađe s njezinim razom Čudna ga sila zavrti u zraku. Jaukne nebo, obasja groblje Uvelo tijelo vrtlozi spuste U rijetkom šljunku - zape. Stope ga s Tinom kapi guste. Plastične ruže društvo mu čine Gdje kadulja Nikina je rasla U mrkloj noći, bez mjesečine Slična je sudba još jednom zgasla. 09
MAKSIM GORKI Zbijena slova u stranice tijesne U pedest i jednu ih utrpalo Za nekog puno, za nekog malo. Uvez lagan, karton zavrnut, meki Škart, škart to je, rekli bi neki. A one od neke godine pedesete, uz dim kafane i kupicu sjete, s ruskog nam na hrvatski zboru po nekom Gustavu, nekom Dobriši i nekom Grigoru. Sve danas samo za tri’est kuna - Škatula duhana i kava bez računa. 10
Ivan Grahovec, Čakovec ATEISTA Kažu da si svuda, a nigdje te nema, kažu da si dobar, a zlo nas pogađa. Protjerao si Evu i Adama iz edena, nema te, a zlo se svugdje događa. Podmetnuo si đavla da Evu prevari, Što sada vrijede sve zabrane Tvoje. Gdje su kada treba ti anđeli čuvari luđaka sve više, ni tebe se ne boje. Badava vapaj i sve molitve naše, ne pomažeš, a zbog Tebe smo živi. Umjesto utjehe dobivamo batinaše, stvorio si nas, pa što smo Ti krivi. Vidim da nisi, pa nema ni Krista, i bez molitve je isto, kaže ateista. 11
LAŽOVI Lažovi su nesretni ljudi, unesrećuju sve druge, bolesni na glavu, ludi, prazne duše, đavolje sluge. Još su gori, oni na vlasti, zaluđuju na silu sve ljude, da bi mogli, oprostite, krasti, nitko ih ne voli, a onda se čude. Jadan je ovaj svijet, zar ne, sve više luđaka, pravi sadisti, patnju stvaraju za ljude sve, i dokazuju da nismo svi isti. Zlo nam se piše, svud ludilo vlada, umire dobro, dok svijet propada. 12
BEZ OPROŠTAJA Došao sam s njom na željezničku stanicu, nosio sam joj dva puna kofera svaštarija, stavio ih kraj klupe na peronu i sjeo na klupu čekajući njezin brzi vlak. Nismo se gledali, nismo ni razgovarali, čekali smo kao da smo dva stranca, koji su se slučajno sreli. Napokon je stigao brzi vlak, stao je na prvom peronu uz škripu kočnica. Ona se digla uzela svoje dvije torbe, a ja njezine kofere odnio u njezin kupe u koji je sjela i raskomotila se, bez da me je pogledala barem na trenutak. Ja sam se okrenuo, sišao s vlaka, koji je uskoro polako uz zvižduk krenuo. Nije je ni provirila kroz prozor, a nisam se tome ni nadao. Od tada je nisam vidio više, niti mi je do toga stalo. Zaboravio sam njen odlazak, obrisao sam prošlost, svako sjećanje na nju, kao da je nikada nije ni bilo. Probudila me zora, Ustao sam i veselo krenuo u novi dan. 13
Jelena Kočet Sekovanić, Varaždin PLAVA ŠUMA (Hallerbos – Belgija) Probudi me kad nebo prostre svoj plavičasti tepih dolje, podno neprolistanih krošanja, a milijuni divljih zumbula zazvone radosnu pjesmu što se proteže kroz maglovita jutra i vješa mistične note o prve tople zrake sunca. Obuci me u moju najdražu haljinu kraljevske boje, ponesi sa sobom vodu i zalij me njenom modrinom da postanem plava šuma. 14
SAVRŠENSTVO IDEALA Kao malo dijete Koje još ne zna što su snovi, Sanjam te Intenzivno, Jasno. Pogledom te ljubim I privijam se uz tebe Istovremeno I nevino I strasno. U očima si mojim Najbolje biće, Netaknuto, Nepokvareno, Sretno. Moga svijeta svemir! Blago Neotkriveno, Rijetko. 15
OGRNUTA SAMOĆOM Ponekad mi nedostaju tvoje ruke. Tad se ogrnem samoćom, a sjeti dozvolim da me cijelu obuzme. Ništa nije tako strašno kao nedostajanje, ni uzničke uzde, ni njedara obale puste, ni slomljena jedra ruzinavog broda nasukanog na života presušenome moru. Naježene kože osluškujem svoga srca muke i u sjeni najsjajnijih zvijezda s nestrpljenjem čekam zoru. Ogrnuta samoćom i mirnoćom samotnih buđenja moja duša je prozor u prozirna jutra. Čeznem za tobom, neprimjetna, u još jedno neutješno sutra. 16
Gorkić Taradi, Čakovec NE SMIJEM Ne smijem previše reći da ne shvate kako ne govorim o sreći. Ne smijem previše reći jer bi duša bila izložena drhtureći. Ne smijem previše reći jer dovoljno živio sam jezike dvoreći. Ne smijem previše reći, ionako već peče pogled taj motreći. Ne smijem previše reći pa nemam više ni koga se odreći. Ne smijem previše reći jer izgubio sam se putem boreći. Ne smijem previše reći jer jecaj neću moći suspreći. Ne smijem previše reći jer rok života uskoro će mi isteći. Ne smijem previše reći da ne shvate kako krenuo sam Smrti hrleći. 17
KANAL 4 Upravo je bilo na Kanalu 4 kako se na Facebooku mijenjaju parametri pa satove zamjenjuju kronometri, a reklame će naplaćivati taksimetri. Također, rekli su na Kanalu 4, da u svakoj grupi moraju postojati epicentri, moderatori biti geometri, a duljinu objave određuju centimetri. I još su rekli na Kanalu 4 da prošli i sadašnji ministri nisu previše bistri ako nisu bar magistri. Ako ne vjerujete Kanalu 4 onda vam trebaju manometri da vam se glava dobro provjetri i mozak ne bude kao jesetri. Obavezno trebate, rekli su na Kanalu 4, biti izuzetno bistri i hitri, ovoj pjesmi potenciometri te poslati je dalje: mami, tati, bratu, sestri! 18
POSAO Ako se ne radi iz ljubavi posao je tada gubavi, ako je Sizif glavni rezultati neće biti bajni, no ako je družba Pere Kvržice bit će dobre štedne knjižice. Posao nije dovoljno voljeti jer neke stvari treba i preboljeti, posao se radi i dušom i tijelom, voljom potpuno oživjelom. Kad završiš jedno poglavlje posla znaš da je radnja tvoja suvisla. Treba se čuvati najvećih prepreka posla da ne rade od tebe osla, nije to nesposoban radnik, on je samo nesposoban jadnik, najveći protivnik efikasnosti svake kad za menadžere postave čudake. Ne razumije proces cijeli ali kao da mu je nos bijeli pa naredbe svakakve sipa kao da mu je glava prazna pipa, a produktivnost nula bi bila da radnika nije marljivost osposobila. 19
Ensar Bukarić, Gornji Vakuf-Uskoplje, Bosna i Hercegovina ISTINU SAMO... Istinu samo... Istina treba! Istinu kaži, istinom ciljaj, istinom čuvaj obraz svoj. Istine siti, istinski sretni, istinito zbori i tvoj je svijet, i tvoj je smijeh, sreća na tvome kućnome pragu. Istinom ubij zlobu i zlotvore! Istinu samo da bolji je svijet. 20
SLOBODOM Slobodom razvlačim osmijeh na licu srednjoškolaca, slobodom ispisujem ljubav na prostranim pašnjacima, trotoarima i starim zidovima, slobodom kreiram dušu plemenitom književniku i strastvanom slikaru. Slobodom zaključavam ratne pokliče nemuštih i zavist ostavljam po strani i tugu slobodom utirem, slobodom mrzim glad i strah, slobodom požare trnem i moćne oluje daleko odnosim slobodom. Slobodom se nadam, slobodom spavam, slobodom živim, slobodom se umivam, slobodom zapjevam slobodno, slobodom poletim visoko i zaronim u duboki plavetni ambis, slobodom strastveno ljubim, slobodom, slobodom! 21
TREBA LI MI SONET Treba li mi sonet usred svega, namrvljen i zatrunjen, povrh napuknuća skvrčen i izmučen uskogrudošću stihovlja? Treba li mi rima osebujna, zdrobljena i zgađena barbarstvom nemarnim prizemnosti i površnosti? Treba li mi pjesma, makar više mrtva da iznova dah života u se’ udahne? Treba li mi, treba li da prošara i opčara polja oko sebe? Da zakrili i zamili sve što nije bilo, sve što nije milo, sve što iole boli, sve što se ne voli. 22
Sanela Hodžić Numić, Vogošća, Bosna i Hercegovina CAFFE ROMINI TAR Ko li je donio Indijskog neba zvijezde Na nebo naše, Da revoluciju dižu i ginu zbog nas? Zar one znale nisu Da je baš tu na našem nebu Otpočeo kraj? Ili je to samo znao Caffe Romini Tar? Ko li je nečujno opčinjen željom Na podove caffea Uz govor tišine Andaluziju prostirao? Zar džambazi nisu čuli Isprekidane uzdahe U foajeu strasti? Zar ni oni znali nisu Da je tu počeo kraj? Ili je to samo znao Caffe Romini Tar ... Ko li je labavo vezao bandinu Na čelo tvoje I čije su daire vješto skinule suknju I dukate moje? 23
Zar veker stari čuvati znao nije Neotreptanih zvijezda sjaj? Dlanovi naši Su prorekli kraj. A sve je znao Caffe Romini Tar. 24
Edin Šarić, Bosanska Krupa, Bosna i Hercegovina, (Linz A) VJEČNO SI U MENI Budu li spalili tijelo tvog čovjeka ti me dovijeka srcem i dušom voli. U vrelu urnu dodaj svoje krvi neka srce tvoje vječno u meni živi. Kada oči sklopim, noge sastavim svoje, molim Ti se Bože da ne zaboravim ime Tvoje. 25
U GRADU OD SNOVA (posvećeno rodnom gradu-Bosanska Krupa) Nikad tuga ne smije biti tvoja vjerna pratilja u gradu od snova u kojem imaš mnogo vjernih prijatelja. Sve svoje snove pretvori u javu u gradu svom nađi ljubav pravu. Nikad srce nije daleko kad, svoj grad, voliš jako. Gdje god pošao i gdje god išao u gradu od snova dobro si došao. 26
ŽURBA ZA ŽIVOTOM Žurio sam za boljim životom, ali ga nisam stigao. Što sam brže trčao on mi je sve više bježao. Često mladosti se sjetim, svih onih lijepih dana, volio bih da zaboravim trenutke pune bolnih rana. Otišao sam u daleku tuđinu za nekim boljim životom, ostavih svoju jedinu domovinu sad patim za njenom ljepotom. 27
Haris Hodžić, Bihać, Bosna i Hercegovina KAPUT PUNOG MJESECA U večernjoj tami Tvoj kaput blista I ljepši je No Mona Liza čista Taj kaput na sebi ima zvijezde išivene A neke ušivene u tebi su skrivene U tvom oku par I još neke zvijezde S neba ukradem Pa ti ih dam ja na dar U toj silnoj tami, Tišina je naša svila Ali ipak nismo sami Čuva nas mala vila Koračamo livadom snova Beremo tratinčice A ja stojim ispod krova I gledam u tvoje prelijepo lice Pun mjesec je pobjegao Sa tvoga kaputa Pa nas sve obasjava I čini nam lica žuta Zajedno plešemo Prirodni i nagi Ispod punog mjeseca I zajedno koračamo 28
Gabrijel Barišić, Slavonski Brod ZATVORENA VRATA Georgeu Michaelu Pogledaj nas dvojicu konačno spojenih simpatijom Ista je mogućnost da sam homo koliko i to da te konačno uzmem Poslije pola litre crnog tješit ćemo se Božićnim pjesmama umrlih autora Čudno je, zar ne? Dođeš jednom u godine kada uz pomoć slave trebaš biti siguran Dođe vrijeme da te Bog spasi I taman kada odahneš Jedanput I usprkos svemu (zadovoljstvu i sreći) Ti izađeš Ravno na snijeg 29
OKNO U PROŠLOST Imali smo 17 godina Besciljno sam hodao anonimnom toplinom asfalta Nije li to bio trenutak izvrsnosti Svijeta Sada kada se sjetim Nikada ga neću znati cijeniti Išao sam dalje u saznanju što nisam I shvatio da uopće nije bitno Ali ti si moja familija I želim da dio mojeg života pripadne tebi 30
LET II čekao sam te i ostario sam evo mi bijele brade kakvo čudo! nestade zauvijek a ja se nisam pomaknuo i ti više ne prođe istim putem koliko trenutaka je još ostalo? čitam svoje pjesme stare preko 20 godina i ti si u njima mlada djevojka sjedim ovdje i čekam nekoga tebe nema nema te 31
Olga Naumovska, Bitola, Sjeverna Makedonija POSLJEDNJI PUT Kradeš moja sjećanja kao ruka na tijelu samoće Ključevi neba u džepovima tvog crnog kaputa. Uspio si donijeti mir u otkucaje mog srca U podnevnim sjenama mjesec hoda bos u rijeci mog života kao derište u oluji. Ova igra ljubavi je luda čas suza, čas topline te oblije... Mentalna orijentacija kao portal za naše brige Izgubit ćemo se u hodnicima vremena stat ćemo pred zidove svojih misli s otvorenim prozorom svetog pisma. 32
GNIJEZDO LJUBAVI Ti si čežnja i nemir o snu ljubavi. Kruna osmijeha koji izlijeva mudrost. Kradeš sreću iz mog zagrljaja kako miriše proljeće. U tvom nježnom licu vidio sam ženu, u tvojim očima – muškarac u suzama – radosna pjesma kradeš mi uzdahe, šalješ ih na nebo da svjedoče... Mjesec će ove noći jače sjati ulična svjetla će se ugasiti i u mraku ćeš sjati... Tvoje su zjenice poput kristala iz smrvljenih stakala U srži ljubavi nerođene pjesma će pjevati, rijeke će žuboriti. mostovi će se srušiti. Samo će jedan ostati zauvijek okovan, most između ljubavi i istine most divlje rijeke u srcu. U cvijetu čežnje i snova tražim te, Tražim te da te odvezem u miru istine, u gnijezdu gdje ljubav spava. 33
Snežana Liber, Sračinec KIŠA PLAČE Zar to vidim suzu na prozoru svom koju je donio jesenski vjetar, preko ceste, iz dvora susjeda Marka? Pogledam bolje da vidim je li negdje u dvorištu, ali, nema ga. Vidjeh samo sve više i više suza, na prozoru starom. Kišo, tvojih suza za susjedom Markom. 34
SRETNA PTICA Kada večeras legnem opet sama zagrliti će me beskrajna tama. Kroz jecaj ću te zamoliti draga mama priredi mi postelju u malenom kutu raja. U molitvu sklopit ću ruke Bože skrati mi muke, da zauvijek sklopim oči ove tužne noći, da srce mi više ne kuca i na komadiće puca. Mjeseče molim te lampaš upali da duša mi pođe na put pravi, da ne luta po nebeskom svodu, da ne upadne u rupu koju iz koje je morala pobjeći i do tebe Bože doći. Kod tebe će moja duša spokoj naći i u miru odmarati, umorno tijelo u zemlji spavati i u prah se pretvarati. Jednoga dana ponijet će ga vjetar u visine kao pticu sretnih raširenih krila, biti ću sretna ispod sjajnih zvijezda kada već na zemlji nisam bila. 35
Ljiljana Mladenović, Varaždin DONESI MI SUNCE U DLANOVIMA (..posvećeno mom ocu) Putevima rasprostranjeni Isprepleteni, nedorečeni, Velom radosti obavijeni Glasovno napunjeni Prošlošću isprekidani Dođi Donesi mi sunce u dlanovima Dođi Donesi mi livade zelene Neka mirišu mirisom Tvojim Ulovi strahove da se nikada ne bojim U očima Tvojim odsjaj sive mrene Ruka naboranih vijuga Mudro zboriš o životu Sve mudrosti svijeta Satkane su u našoj kugli sjećanja Postoje dani kada se sjetim Tvojih rečenica Stihova, zvuka gitare I srce i oči mi se tada ozare 36
TEBI, SINE (posvećeno majkama Vukovara) Tebi, koji se nisi vratio kući U prvim danima ljetnih kiša Uz lelujava zlatna polja Nisi se vratio Na koljena ničice padoh Na počivalištu tvojem Slomljena kao ranjena srna Raskopana srca Uništena, povenuta Moje čedo malo Uzeli su tvoje Uzeli su moje Moje čedo malo Tvoja mater plače I kad ptice Oko kuće lete 37
TI, ŽENO! Ti si Ženo naša Nada naša brižnost i strepnja povjerenje, sreća Ti si Žena kakve nema. U tebi leluja naboj Ratnice glas Božice žezlo Kraljice Ti koja nosiš i teret u njedrima Ti koja kročiš i putevima trnja Ali i Ti, koja jutrom ranim ipak Vjeruješ u novi dan I blagoslov Ljubavi Zagrli i bol kao ranu Zagrli i osmijeh kao prvi cvijet poslije studeni Tvoj vrisak neka čuju planine Tvoju toplinu neka nose rijeke Ti si lahor Ti si Snaga i Strast Ti si Bonaca i raspleteno more Bez tebe nema života Nema utjehe, razumijevanja Suosjećajnosti i ludosti Ne odustaj, ne posustaj I kad te sve napusti Vjeruj u Ljubav Ti si anđeo zemaljski Ti, Ženo! 38
Mahija Demirović Dolovac, Frankfurt, Njemačka IZ ZAVIČAJA Nema ni orača, ni kopača, nema ni šamija, ni dimija. Nekad beše milina ta sandžačka istina, od lepote sjaja i zanosnog šarenila. Nema tkalja ni ćilima, behu lepa druženja, svi se dobro znaju i lepo pomažu, na dugim posecima savetuju i slažu. Behu dobra vremena, služahu se stara jela, bez recepta, od naših divnih nana. Toga danas više nema, novo doba, tehnika i moda, ništa se od starog ne proba. Novo vreme uzelo sve pod svoje, odbacilo mnoge stare običaje. Sve osta, samo u prošlosti i sećanju, Kad se živelo u slozi i veselju. 39
POSLEDNJE PISMO Jeseni davne, jednoj curi naneše rane, zabraniše joj prvu ljubav baš njeni. Govorili, nije on prilika za tebe, ne smeš da ga voliš, nađi drugog za sebe. Celu noć kraj prozora, dragom piše, napolju kiša lije, ona samo suze briše. Dobuju po prozoru, hladne kapi kiše, cura plače, a mora pismo da napiše. Vetar jauče, ona u sobi, sa bolom se bori, plače, piše i samo Bog zna kolko njega voli. Do zore je pismo napisala, majci pokazala, da se uveri šta je nesuđenom napisala. Teška srca, izbora nema,tuga joj dodeljena, niko se ne pita, kako joj je, zašto zabrana? Jesen teška, tuga još teža, u srcu gorka uspomena. Poslednje pismo napisano, provereno i poslato, u srcu i duši osta praznina, bolna kazna. Teško se sa sobom bori, a još uvek njega voli. 40
TAJNA MLADOSTI Tajna moja mladosti, tajno u mojoj duši, ne dam nikom da mi te ukrade, niti može išta da te sada sruši, ni žalosti, ni radosti, ni čežnja u duši. Ja te čuvam i od sebe i od tuge, samo bih te zvala kako bih ti ruku dala, slatko bih te zagrlila, na greh ne bih pomislila. Tajno moja, dušo moja neprebola. Ja srećna ne bih bila, kad bih te izgubila, jer odavno duša moja, zbog tebe ispašta. Dešavalo mi se svašta, a mladost sve oprašta, tajno mladosti, čuvam te pa nek je i mašta. 41
Reho Ramčilović, Petnjica, Crna Gora BIHORSKE MJESEČINE Topim se od sreće i miline, kad zasjaje bihorske mjesečine. Mjesec žuti izviruje iza gora, obasjava prostor cijelog Bihora. U bašti,mladi par zagrljeni šute, dok se njiše cvijeće i travke ljute. Žuti mjesec sija, miluje im lice, budi čežnju, ljubav djevojke ljepotice. Bihorske mjesečine obasjavaju kraj, pjenušave rijeke blistaju, pravi je raj. Mjesec se spustio u talasima rijeke, sve je čarobno ko iz bajke neke. Baštu mladosti, ljubavi strasne, Mjesečina grije, dušama im paše. Travke, cvijeće, vjetar lagano njiše, dok duša njena njegovom tiho diše. 42
SPOMENAR Izbrisaću tvoje ime iz mog spomenara da me više ne podsjeća na vremena stara. Bila si mi draga, mila i više od toga, godinama čeznuo bez dodira tvoga. Danas kad te sretoh, podsjeti me na ono ljeto, nije više ništa isto, ni sunce ne sija čisto. Da l’ ti nekad bude žao, što me ostavi, i lijepe provedene dane brzo zaboravi? Došao sam da ti kažem, ne želim te više, izbrisao sam tvoje ime iz spomenara i duše. Ja te neću više ni za ljubav, ni za druga, idi voli koga hoćeš, nek’ sa tobom ode i tuga. 43
ŽIVJET ĆEŠ U PJESMAMA Za boli moga srca, dušom si osjećala, plakala si dok si me ostavljala. U mom životu živjela si dugo, još duže ćeš u mojim pjesmama. Naše uzdahe svaki će stih pamtiti, svako slovo poljubac svaki brojati. Radost, tugu u zarezu osmisliti, U mojim pjesmama vječno ćeš biti. Eho bola otkriće težina tvojih bora, sklanjajući sa uvela lica kosu bijelu, Tek tada ćeš pozavidjeti tvom piscu, što te satkao u pjesmama cijelu. 44
Mirjana Zeman, Zagreb JUTARNJA CRTICA pusti da vrijeme teče ptice i dalje lete pozdravi novi dan u čekaonici života uz bolero subotnje matineje vrhunskog tvorca svakog koraka kazaljke neprimjetno klize u krešendu dodira svakodnevice čežnja se pita u nadi intermezza svakog jutra vjera je melem srca 45
ZJENA VREMENA savršenstvo ljepote u prolaznosti života u ushitu unutarnjeg bića pretvori hladan dan u trenutak topline zadivljenog pogleda u tonu zahvalnosti i radosti ispunjene jeseni ovim žutim listovima zjena vremena ga spozna kroz svu čaroliju života 46
ŽELIM TI Želim ti radost srca želim ti puno sunca zrake neka brišu sve brige iz uma. Peglaju bore tvoga lica. Želim ti bistrinu misli, kristalnu spoznaju što je pravo a što krivo. Želim da te nježnost obavije cijelu. Mekoća blaženstva u proljeće ovo, lakoću života neka ti donese. Uživaj ženo u svakom koraku kreacije svoje duše. Budi sreća na ovom svijetu za sebe i za druge. 47
Džehva Havić, Bihać, Bosna i Hercegovina NE SJEĆAM SE Ne sjećam se da li sam ti pričala o putovanju kroz tišinu prozora moje noći, o sjećanjima razlivenim. na rijetka nadanja kad mislim da ćeš doći. Ne sjećam se da li ti kazah koliko su porasle želje jastukom skrivene... kako su cvjetali behari na uzmaku suze osušene i kako su budućnosti samoćom okrunjene. Ne rekoh ti da je sinoć davao jak jugo i da sam se plašila tog zvuka, te moći... Čini mi se znao je, plašim se svega... Sjetom se budim, mijenjati se neću moći 48
BUNAR DJETINJSTVA Probuđeno jutro zamirisa u meni... Opi me, razbudi, ponudi... mirisom djetinjstva. Gladna, igre, dječjih nestašluka... Gladna mirisa behara kruške rane, nadvijene iznad bunara, iskopanog davno iza kuće stare... Duša bi zaplakala, suzi ne dam da kane, zadržavam je u oku željna njene vreline kad u oku zastane. Šta se to u meni zbiva... što sabahom suzu skrivam, prije nego niz mahalu krenem, da djetinjstvo svoje sretnem. Žedna, hitam na bunar stari hladne vode da se napijem, vrelinu u grudima sakrijem, razbijem, utišam... 49
Svjesna, čežnje dalekog djetinjstva. čupam tugu oka, umivenu hladnom vodom bunara djetinjstva, duboka, duboka... Zastanem. *** DECEMBAR U MENI Dođe december na krilima vjetra, poneka pahulja u kosi procvjeta, poneki glas s vjetrom mine, pa opet zaroni u moje tišine... Ne reci vjetre da pamtiš dane dok šetali smo skupa, kad bio si moja snaga, hrana moga jutra... Čujem ja šta šapću tišine, no, radije se pravim gluha... zašto je decembar ostao u meni je li mi duša ostala bez duha... Čudno me mjerkaš decembre stari, ne mami me svojim pogledom više, ja nisam spremna ostati u tebi, čekam da novo proljeće zamiriše... 50