FIZIČKI SIMPTOMI BUĐENJA
PREPOZNAJTE FIZIČKE SIMPTOME BUĐENJA
U poslednje vreme svi osećamo neke promene, vreme nam se ubrzalo, vibracija
se menja, Zemlja se menja, mi se menjamo.
Te promene mogu biti veoma nezgodne na fizičkom nivou, u nastavku navodimo
neke od simptoma koje osećate a ne zante da mogu biti deo vašeg duhovnog
buđenja.
Veoma je važno da naglasimo da ukoliko ovi simptomi ne nestanu posle nekog
vremena ili ako jednostavno osećate da nešto nije u redu nemojte oklevati da
odete kod lekara. Vaše zdravlje je na provom mestu, slušajte svoje telo.
Fizički simptomi Buđenja su:
• Česte glavobolje, bol u središtu čela, bol u slepoočnicama - sve je povezano sa
energijom i kako se energija regeneriše tako možemo proći kroz bolesti, bolove ili
opštu nelagodu gde se energija oslobađa. To se može manifestovati na više
načina: pritisak oko čela, slepoočnica, na potiljku ili bilo gde drugo što se obično
povezuje sa sinusima. Ovo je aktivnost širenja krunske čakre, kao i otvaranje i
oslobađanje energije kroz epifizu / hipofizu.
• Simptomi grudnog koša - Osećate stezanje, treperenje u grudima ili čak u nekim
slučajevima i bol u grudima. Sve su to znaci da srce otpušta blokirani protok
energije otvaranjem sve više i više ka svetlosti. Tokom ovih promena srca, srčani
centar će se ponekad klackati napred - nazad, otvarajući se i zatvarajući. Vrlo lako
može doći i do velikog praska, besa i euforije, to je emocionalno oslobađanje i
tada kada se srce otvori, javlja se duboka tuga, to je prečišćavanje emocija, ali
posle toga se javljaju novi nivoi empatije i saosećanja u svim oblicima.
• Ubrzano lupanje srca - Sa vama je sve u redu, ali odjednom osetite kako vam
srce brže kuca u grudima ili osećate tešku gustu energiju u srcu. Ovo je srce koje
se otvara i balansira. Kada se srce probudi, to je kao most između nižih i viših
čakri, to su božanska vrata u Buđenje. Palpitacije srca su znaci da se energija
otvara kroz elektromagnetno polje. Ovo može biti zastrašujuće ukoliko ste
nepripremljeni i može da prouzrokuje napade anksioznosti ili panike. Morate
verovati procesu i znati da ste na sigurnom, on će proći s vremenom. Ako ne prođe
tokom određenog perioda, potražite medicinsku pomoć za svaki slučaj.
• Zujanje u ušima - vrlo čest simptom koji mnogi koji su u ranoj fazi doživljavaju
tokom svog buđenja. Može se označiti kao tinitus, ali drugi su prilikom provere
sluha ustanovili da su potpuno zdravi. To se može manifestovati kao slušni ton
101
frekvencije, zvonjave ili zujanja u ušima nasumično. Ovo se pripisuje dobijanju,
odnosno „preuzimanju“ nove energije. Takođe je ovo uobičajeno tokom faza
Astralne projekcije neposredno pre nego što projektujete svoju svest i pustite telo,
dolazi do promene frekvencije koja uzrokuje da se ovo dogodi.
• Prirodno duhovno uzdizanje - Ponekad ovo može da deluje kao da vas obuzme
talas blažene euforije. Ovde možete osetiti kako se vaše vibracije povećavaju
desetostruko. Neki čak kažu da se osećaju kao da su na nekoj drogi. Zapravo je to
zato što smo veoma povezani sa svetom Duha, kada se jednom probudimo mnogo
je lakše iskoristiti ove suptilne struje, jer one postoje u svim ljudskim bićima, ali
je većina ljudi još uvek uspavana.
• Promene u ishrani – recimo odjednom imate neobičnu želju za povrćem koje
ste mrzeli tokom odrastanja. Šta se događa? Kada se naša Svest promeni i naša
energija se menja i sa svim promenama počinjemo da osciliramo ka drugačijim
vibracijama od naših prošlih. Privlačimo ono što je potrebno da bi se izlečili.
Nekad to može da znači da vam treba više prizemne hrane kao što su meso i
proteini ili vam treba više lagane kao što su voće i povrće da biste se
detoksikovali. Zbog toga je uobičajeno da se duhovni ljudi podjednako prebacuju
između vegetarijanaca, vegana i mesojeda kada se njihova energija menja.
Istinski slušajte šta telu treba i za čime žudi kako bi izlečili svoje telo i svoju
energiju.
ZDRAVLJE VAŠEG TELA JE VAŽNO, JER JE TO HRAM VAŠE DUŠE.
• Mučnina i vrtoglavica - Probudite se s vrtoglavicom ili se osećate kao da vam
zemlja izmiče ispod nogu. Ako se osećate kao da lebdite, imate vrtoglavicu ili
niste u ravnoteži, sve su to znaci da oko vaše korenske čakre ima posla. Morate
se uzemljiti. Proteini, korensko povrće i skrob su najbolji lek za uzemljenu
energiju. Takođe meditacija ili šetnje u prirodi pomažu telu tokom procesa
zarastanja. Kada smo neutemeljeni, strah i anksioznost izlaze u prvi plan, važno
je ostati uzemljen, posebno kada se budi Kundalini energija.
• Izuzetna osetljivost na gužvu i glasno okruženje - To je obično zbog
sposobnosti empatije koja se razvijaju u vama. Vi nesvesno osećate druga
energetska tela koja mogu učiniti da se osećate nelagodno ili jednostavno
klaustrofobično. Neophodno je ukloniti strah u situacijama poput ove i to
uzemljenjem i znanjem da ste vi uvek ti koji kontrolišete svoju energiju.
• Trnci u telu od glave do pete - Osećate kako se vaše energetsko telo povećava.
Ne plašite se ovoga, samo otkrivate ko ste, to je beskonačna energija i odraz samog
Univerzuma.
102
• Promene telesne temperature – Naleti vrućine mogu izgledati pomalo čudno za
sve koji nisu u menopauzi, ali upravo to može da se oseti. Bukvalno se osećate
kao da brzi nalet energije prolazi kroz vas, što dovodi do nagle promene telesne
temperature sa veoma hladne na izuzetno vruću u tren oka. To je obično zbog
promene energije u telu, ali prolazi jednako brzo kao što je i došlo.
• Bol u leđima i telu - Mnogi to vole da nazivaju vibracionim gripom, mada su
bolovi kod gripa stalno prisutni a ovde u naletima. Do bola dolazi jer se vaša
kičma prilagođava Kundalini energiji. Nije baš prijatno ali slušajte svoje telo,
odmor i opuštanje su ponekad najbolji lek za dušu.
• Promena u načinu spavanja - Svoju energiju možete zamisliti kao računar koji
dobija novi hard disk ili kao što je svim računarima potrebno ažuriranje. Ponekad
vaše telo, tokom ovih „ažuriranja“, može poremetiti ciklus spavanja. Možete se
osećati previše energično da biste spavali ili se buditi u sitne sate noću. Ponekad
je spavanje mnogo teže između različitih prenosa energije. Odmarajte se kad
možete i slušajte svoju intuiciju, takođe možete koristiti prirodna pomagala za
spavanje, kamilica je odlična pomoć.
• Elektronika te ne voli - pomislili biste da bi ovo bio placebo, ali zaista nije ništa
slično kad to sami jednom doživite. Radio u vašem automobilu se ugasio, vaš
iPod je iznenada izbrisao celu vašu listu muzike, čini se da vam mobilni telefon
prestaje sa radom svaki put kada pozovete, lampice zatrepere kad prođete i
računar se izbezumi. Ovo su samo neki od primera koje su ljudi iskusili. Istina je
da sve sa elektromagnetikom: mobilni telefoni, televizori, ipodi, radio uređaji,
DVD uređaji, računari itd., može izazvati obrnutu reakciju na vašu energiju.
Najbolji savet je da se samo malo isključite. To je znak da vam treba odmor od
tehnologije.
• Promene u težini - Solarni pleksus je sazrevanje Ega, ali takođe i naš pravac
lične Snage volje koju čuva stomak. To znači da dok prolazimo kroz buđenje
kundalinija, možemo da promenimo kilažu, da dobijemo ili izgubimo kilograme.
Vaše telo možda skladišti energiju za zaštitu, to su problemi sa snagom volje ili
egom sa kojima morate da se suočite, ali što više izbacujete probleme Ega,
otkrićete da možete i drastično da smršate. Ovo je samo faza oslobađanja
nagomilane energije nakupljene tokom vremena zato budite blagi prema sebi
tokom ovog procesa.
• Izgledate mlađe - Dok uklanjate emocionalne probleme, oslobađate se
ograničavajućih uverenja i teškog prtljaga iz prošlosti, osećate da ste lakši. Vaša
frekvencija oscilira više nego ranije i počinjete da se osećate ne samo zdravije već
i živahnije nego ikada ranije. Volite sebe, više cenite život i imate unutrašnji mir.
Počinjete da vidite vas kakvi zaista jeste, prelepi iznutra i spolja.
103
• Preosetljivost i reakcije na koži – Odjednom se pojavljuju alergije na hranu ili
osip na koži, kvrge, akne, i herpes.
• Detoksikacija - Baš kao što Zemlja prolazi kroz vlastiti detoks, mi sami moramo
proći kroz detoksikaciju u procesu Buđenja. Ovo se može manifestovati:
mentalno, fizički, emocionalno ili duhovno. Omogućeno nam je oslobađanje na
sve moguće načine: duhovno čišćenje, poriv da čistite prostor u svom domu, da
uklonite predmete, stare navike ili ljude iz vašeg života ili npr. fizički prolazite
kroz detoksikaciju kao što je neka bolest, grip, prehlada. Generalno, imate
ogromnu želju da pročistite svoj život na sve moguće načine.
DETE IZ RADNIČKE PORODICE
Viktorija je bila dete koje je poticalo iz jedne obične radničke porodice.
Poštenje i čast bili su duh u kome je vaspitavana većina srpskog stanovništva toga
vremena. Ljubaznost, pomoć bližnjima, ljubav, i empatija bili su obeležje duha
Srbije i čitave bivše Jugoslavije. Veličina ovog naroda videla se u njegovoj moći
opraštanja: šta god tom narodu da su uradili, na kraju bi oprostili.
Uspeh njene porodice koji je bio zasnovan na velikom radu i trudu, išao je
uzlaznom putanjom, kako na poslovnom, tako i na životnom planu (vreme stare
Jugoslavije).
Bila je jednom jedna zemlja u kojoj su deca živela sretna i zaštićena dok su
roditelji radili za plate, a ne za račune i državu.
Njena porodica nije bila svesna koliko su ljudi oko njih bili ljubomorni na sve ono
što su oni svojim radom postigli. Nije ni čudo, ne možeš videti ljubomoru kod
drugih, jer je ne nosiš u sebi.
"Apsurdno je misliti da to što ti ne jedeš lavove, znači da lav neće tebe pojesti."
Usred njihove uspešne poslovne karijere, počele su da se dešavaju čudne stvari,
da se širi negativan uticaj, koji je polako urušavao njihovu porodicu preteći da
uništi i same njihove živote.
Zlokobni veo tame nadvio se nad Viktorijinom porodicom.
104
MOJ VELIKI BRAT
Od kada zna za sebe, izuzetno veliku ulogu u Viktorijinom životu imala je figura
njenog starijeg brata. On je bio njen uzor tokom odrastanja. Uvek kada bi o njemu
pričala osmeh bi joj ozario lice:
"Moj veliki brat, osoba koju volim najviše na svetu. Moj uzor, moje sve. Od njega
sam naučila sve što znam, baš sve. Kao mala učila sam da se bijemo, igrali smo
se ratnih igara sa svojim vršnjacima: indijanci - kauboji, nemci – partizani... Učila
sam da igram fudbal što nije tipično za jednu ženu. Zbog njega sam odlično igrala
košarku jer je on trenirao, trenirala straljaštvo... Kasnije, kada smo porasli od
njega sam učila sve o privatnom poslu, učila se časti i poštenju u poslovnim
odnosima. Njegov moto je bio ispoštovati drugu osobu do maksimuma, često
stavljajući sebe u drugi plan jer klijent u poslu treba da je najvažniji.
Kada sam se nalazila u nekoj nepoznatoj situaciji i nisam znala kako da se
postavim niti kako da rešim problem, zapitala bih se:
"Šta bi sada moj brat uradio?" sama pomisao na to donela bi mi rešenje koje je
uvek bilo ispravno.
"Sad tek vidim da sam imala sreću da celog života imam odličan uzor od koga
sam učila i razlog zašto sam postala ono što sam danas" pomislila je Viktorija.
Ljudi bi je voleli - ili ne.
Ali to joj nije bilo bitno. Nekada je to pogađalo, ali odavno više ne.
Ljudi kao ljudi. Nažalost kvarljiva su roba, zar ne?
Ono što joj je jednio bilo i ostalo važno tokom svih godina, to je da kada stane
ispred ogledala sa poštovanjem pogleda oči osobe koju je posmatrala, tu
svojevrsnu Alisu koja egzistira u čudesnoj "Zemlji čuda", negde tamo iza
ogledala.
Ali ne, ovo sada ovde nije i ne treba da bude priča o njoj. Ovo je uvod u drugu
priču. Ovaj deo bajke priča je o posebnoj povezanosti i ljubavi sestre prema bratu.
Sada ćemo se vratiti na njen početak.
Bilo je to vreme kada su bili u tridesetim godinama. Viktorijinom bratu sve je išlo
od ruke: posao i život, jednom rečju sve je išlo uzlaznom putanjom kakvu je takva
osoba itekako zasluživala. Ljudi su ga voleli, cenili, poštovali jer je poseban,
harizmatičan, duhovit, pozitivan, uprkos svemu što je prošao u životu empata koji
pomaže drugima, uskače da spašava tuđe živote često ne razmišljajući o svom.
Njen veliki brat, veliki čovek i veliki vitez – zaštitnik, njen i svih ljudi oko sebe.
105
Takav je bio njen brat. Jednom rečju, duša je hodala korak ispred tog čoveka.
Tokom njihovog odrastanja bilo je trenutaka kada se dešavalo da njemu zapreti
neka životna opasnost. Tada bi njegova mlađa sestra Viktorija bez razmišljanja
uskakala i stupala u akciju. Jednom prilikom seća se, kada su sa dobrim prijateljem
izašli u diskoteku, grupica problematičnih momaka pokušala je da izazove
incident. Stajali su i đuskali uz zvuke muzike 80 - tih godina. Grupica huligana
stajala je na dva metra pored njih: pet krupnih, visokih momaka ko od brda
odvaljenih. Viktorija je bila okrenuta licem prema njima, tako da je primetila da
se nešto došaptavaju, s vremena na vreme bacali su pogled i pokazivali prstom u
njihovom pravcu. Zatim su im se približili. Sledeće je bilo da su sa namerom da
izazovu incident, počeli da se gurkaju međusobno, a onda su jednog iz njihove
grupice namerno gurnuli na njenog brata, koji je stajao okrenut leđima i ništa od
toga nije video. Brat se okrenuo, i opomenuo ih. Međutim, nakon par minuta oni
su to opet ponovili. Brat se ponovo okrenu, vidno iznerviran, ali ih je opet fino i
kulturno samo upozorio. Posle par minuta oni su i treći put gurnuli jednog od njih
na njega. To je bila kap u prepunoj čaši, previše. Okrenuo se prema njima spreman
da se pobije.
Sledećeg trenutka u polumraku diskoteke sevnuo je bljesak noža koji je izvukao
jedan od njih. Viktorija je skočila bez trunke razmišljanja svojim telom ispred
noža da zaštiti brata i spreči ubod noža koji mu je bio namenjen. Huligani se u
njenim postupkom zbuniše i prekinuše započetu radnju, a huligan sa nožem brzo
ga sakri ispod crne kožne jakne i izgubi se u gužvi diskoteke. Njen brat to nije
primetio, video je jedino drug sa kojim su te večeri izašli u grad, ali nisu hteli da
mu govore o tome kako se ne bi konflikt nastavio.
Napad na njenog brata te večeri bio je naručen. Nije saznala ko je to uradio, ko je
imao nameru da mu ugrozi život. Kada je kasnije razmišljala o toj večeri mislila
je da je možda tako bilo najbolje. Znajući sebe, otišla bi da pronađe naručioca, a
tada ne bi odgovarala za svoje postupke.
Za sebe se nije plašila, oduvek joj je bilo bitno samo da njen veliki brat kako je
volela da ga zove, bude dobro.
Međutim na tome se nije završilo. Bio je ovo uvod u jedan mračan, dugotrajan i
težak period njihovih života, koji je trajao dvadeset godina.
Sve što je moglo krenulo je unazad. Deo po deo njihovog uspešnog života koji su
mukotrpno gradili godinama počeo je da se ruši munjevitom brzinom, takoreći
preko noći.
U trenutku kada je poslovna karijera bila na vrhuncu, Viktorijin brat se naprasno
razboleo. Prošao je pakao na zemlji. Bio je to svojevrsni pakao i za Viktoriju i
106
celu njihovu porodicu. Gledali su osobu koju su voleli najviše na svetu nemoćno,
nisu znali šta joj se dešava, ni na koji način mogu da joj pomognu. Ne postoji ništa
teže za jednu porodicu.
U isto vreme Viktorija upoznaje preko interneta prevaranta iz drugog grada. U to
vreme ona ne zna da je on prevarant. Ironija je bila da je mislila kako je konačno
pronašla ljubav svog života, a dobila je prevaranta svog života. Emotivno
neostvarena, željlna ljubavi da voli i bude voljena, u konstantnoj potrazi za
srodnom dušom i životnim partnerom, upušta se u ljubavnu vezu. Ni slutila nije
koliko skupo će je ta veza koštati. Nova ljubav definitivno je uništila njenu ionako
oštećenu veru da ljubav kao takva uopšte postoji.
Ljubav je trebalo da bude esencijalna kap koja životu daje smisao i punoću u svim
njegovim aspektima. Ali ona je nije nalazila. Falila joj je ta kap. Slepo je tumarala
po tamnim hodnicima života, u bezuspešnoj potrazi za njom.
Viktorija je u to vreme bila uspešna poslovna žena. Imala je svoju malu marketing
agenciju sa kojom je radila za najjače kompanije u svom gradu. Nikada nije bila
previše ambiciozna, nije jurila velike poslove. Razlog upuštanja u preduzetničke
vode bio je jer je želela da ima svoj mir i stvori finansijsku slobodu i nezavisnost.
U trenutku kada je trebala da proširi svoj posao i uloži u njega, preko noći je upala
u velike dugove jer je pozajmila novac muškarcu sa kojim je bila u vezi da bi on
isplivao iz problema. Tim činom uvalila je sebe u probleme iz kojih nije mogla
godinama da ispliva. Nije znala da ima posla sa prevarantom koji je snimio da ona
ima novca, pleo je paukovu mrežu oko nje, spreman da je pojede.
Dosta dugo sve između njih delovalo je kao bilo koja obična veza. S vremena na
vreme upalila bi joj se signalna lampica u glavi. Svaki njihov susret ona je
finansirala: plaćala skupe hotele, njegov dolazak, ručkove, večere... Bila je sretna
jer su bili zajedno. Ponekad bi joj zasmetalo što nikada ništa nije dobila od njega,
„Barem neku sitnicu“ – mislila je. To je za nju predstavljalo znak pažnje, gest da
neko misli na tebe. To je ovde u ovoj priči izostalo. Ali prelazila je preko toga.
Tešila je sebe da ništa nije u poklonima i novcu, da joj to nije bitno. I tu je grešila.
Možda nije ništa u novcu, ali bilo je u pažnji. Kada te neko voli, želi da budeš
sretan. Tvoj osemeh na licu stvara osmeh na njegovom. To je uzajamna reakcija.
Ustvari, tek sada to sebi sme da prizna, nikada je nije ni voleo.
Razmišljajući kasnije o svemu ovome, uvek bi joj se u mislima pojavila scena iz
filma "Mi nismo Anđeli" kada glavna junakinja priča sa svojom najboljom
prijateljicom i kaže: "Ali on mene ne voli."
Anđeo i Đavo svo vreme stoje pored njih slušajuči razgovor, i đavolčić (Srđan
Todorović) kaže: "Ma jok voli te, samo se pravi."
107
Nikada se nije uhvatio za novčanik da nešto plati. Opravdanja su mu bila da je
trenutno upao u poslovnu krizu. Govorio da će to nadoknaditi. A ona mu je
verovala.
Njegove slatke reči gasile su signalnu lampicu koja se palila u njenoj glavi. Žarko
je želela da ovo prihvati kao istinu. Nema se puno izbora u ovakvoj situciji: ili ćeš
prihvatiti laž kao istinu da bi veza opstala, ili ćeš je prekinuti i nastaviti dalje.
Nije želela da ode, htela je da veruje da je našla osobu koja je razume i koja je
uvek tu za nju. Naizgled bio je to, ali samo preko "žice", ne i na delu. Kilometarski
duge telefonske razgovore pogađate, plaćala je ona. Svaki aspekat njihove
"ljubavi" imao je svoju cifru koja se završavala sa puno nula.
Ubeđivala je sebe da neke stvari moraju da se trpe u vezi, da je i to normalno, da
će biti bolje, iako je toliko toga ukazivalo da nije. U drugoj osobi možemo da
vidimo samo ono što nosimo u sebi. Zbog toga nije videla da je on prevarant.
Nakon svega kada je već bilo kasno, pokušavala je da razume šta joj se dogodilo.
Milion puta vraćala je slike iz prošlosti. Da li ga je u tom trenutku toliko volela,
ili je na neki čudan način bila opčinjena njime? Kao da je neka nevidljiva sila
vezala oči, pa nije videla ono što je svakom drugom bilo očigledno. Kako je neko
poput nje, a smatrali su je izuzetno inteligentnom, mogao da napravi takvu
kardinalnu grešku sa kojom je uništila sebi život i posao?
Svako od nas ima pravo da svoj život sjebe na na sopstveni način, ali je ona za
sobom povukla u sunovrat i svoju porodicu. Njen greh je samim tim bio mnogo
veći. Začas čovek dotakne dno, a da ni ne shvati šta mu se dešava.
Ono što se dešavalo njenom bratu bila je posebna priča koju ničim nije zaslužio.
Obično se ljudi pitaju:
"Zašto baš meni?"
Viktorija se pitala:
"Zašto baš njemu? On to ne zaslužuje, on je najbolja osoba na svetu! Dobro ja. To
je ok. Ja sam savršeno nesavršena, pa prihvatam sve. Ali zašto njemu?"
Ovo su bili oni trenuci kada bi svoj život dala samo da drugoj osobi bude dobro,
kada poželiš da ti se vrati onaj tvoj deo života u kome su svi bili sretni, kada su
svuda oko tebe bila nasmejana lica tebi dragih ljudi.
Gde se izgubio taj život? Gde su nestali ti dani?
Neka pitanja su ostala bez odgovora. Vremenom, prestaneš da ih postavljaš.
Ostaje ti samo borba, da se izboriš. Na kraju, borba postane način tvog života.
Više ne postojiš ti. Ti si borba.
108
Njen brat, je sada dobro. Nikad više neće dozvoliti nekome da ga povredi.
Spoznala je kako funkcioniše „svet iza ogledala.“ On je bio njena zaštita celog
života. Sada su se uloge promenile. Sada je ona njegova zaštita i biće to do kraja
života. Dala je sebi i Bogu obećanje:
„Sunce će ponovo sijati u njihovoj „zemlji iza ogledala.“
NISTE LUDI, I NE UMIŠLJATE, SAMO STE EMPATA
OSEĆATE LI TUĐA OSEĆANJA?
Da biste shvatili da li ste empata, potrebno je prvo da shvatite šta sve obuhvata
pojam empatije.
Empatija je sposobnost čitanja i razumevanja ljudi i njihovih osećanja, kao i
sopstvenih osećanja, biti u skladu sa njima.
Kao empata vi vidite ljude potpuno gole. Bez obzira koliko se oni trude da sakriju
ono što jesu i stave masku, vi vidite kroz sve to sve do njihove srži. Ovako ćete
biti jedna od retkih osoba koja razume one koji imaju poteškoću da se izraze i
pomoći im da izvuku svoju pravu ličnost na površinu. Ali nećete biti baš dobra
vest za one koji imaju zle namere ili pokušavaju da slažu ili sakriju nešto.
Empate znaju kada je neko neiskren, ako ga prijatelj ili član porodice laže, ili kada
neko priča jedno, a oseća i misli nešto sasvim drugo, „prosto zna“.
Empate znaju stvari bez da im je nešto rečeno. To je međutim znanje, ili uvidi,
koji prevazilaze intuiciju, iako bi mnogi baš na taj način opisali ovakve uvide. Što
je empata usklađeniji dar je jači.
Postoji deset vrsta empata koji uključuju različite psihičke osobine empatije:
1. Psihometrija - sposobnost empatije da prima energije, informacije i
utiske iz predmeta, fotografija ili mesta
2. Telepatija - empatična sposobnost čitanja ljudskih misli
3. Mediumski odnos - empatična sposobnost osećanja prisutnosti i energije
duhova
4. Telesna ozdravljenja - empatična sposobnost da se osećaju tuđi telesni
simptomi u vlastitom telu (a često i sposobnost da leče, preinače ili ih
pretvore u nešto drugo)
5. Emocionalno isceljivanje - empatična mogućnost osećanja emocija druge
osobe
109
6. Komunikacija s životinjama - empatična sposobnost da čuju, osećaju i
komuniciraju sa životinjama
7. Priroda - empatična sposobnost shvatanja, osećanja i komunikacija s
prirodom i sa biljkama
8. Geomantija - empatična sposobnost čitanja energije mesta i zemlje –
geomancer može osećati energiju Zemlje, kao što je Ley linija. Oni takođe
mogu dobiti glavobolju, bol ili uznemirenost pre potresa ili drugih nesreća
koje će se pojaviti bilo gde na planeti
9. Vidovitost - sposobnost empatije da osećaju kada se nešto bitno treba
dogoditi (često to može biti osećaj neobjašnjivog straha ili propasti)
10. Razaznavanje ili Poznavanje - empatična sposobnost da osećate ono što
treba biti učinjeno u određenim okolnostima, često popraćena osećajem
mira i spokoja, čak i usred krize.
Neki ljudi smatraju da biti empata znači imati paranormalne osobine, ali to je
normalno više nego što smo svesni. Mnogi ljudi imaju psihičke osobine
empatičnosti, ali oni su obično označeni kao "preterano osetljivi". Empate imaju
povišenu osetljivost i parapsiholozi se često odnose prema njima kao prema "Psi
Senzitivcima".
Neke od karakteristika empata uključuju stanje "ćudljivosti", ili imaju promene
raspoloženja bez vidljivog razloga. To je zato što empate pokupe energiju i
emocije drugih ljudi, mesta, životinja, pa čak i stvari oko njih.
Empata se može osećati uredu jedan trenutak, a onda odjednom postane
depresivan ili tužan ili ljut, ili čak razvije fizičku bol i glavobolje "iz vedra neba".
Mnogi empati mogu osećati kao da su poludeli, pogotovo empatična deca koja ne
mogu razumeti kako se osećaju i zašto se osećaju na taj način.
Empata mora naučiti pratiti ove osećaje natrag sve do njihova porekla kako bi se
utvrdilo šta ih pokreće.
Prvo se zapitajte "Je li ovo moje?"
Ako je odgovor ne, onda odredite kada i gde je počelo, i ko ili šta je oko vas bilo
u to vreme.
Neke druge karakteristike empata mogu uključivati ekstremnu stidljivost,
izbegavanje javnih mesta, ili prekomernu telesnu težinu (naročito kod dece). To
su sve načini pokušaja zaštite i samozaštite od psihičkih sposobnosti empatije.
Empata može apsorbirati i osećati osećaje i simptome drugih u blizini drugih ili
čak i razgovorajući s njima na telefon, što je razlog zašto empata oseća
anksioznost kada je suočen sa mnoštvom ljudi.
110
DEMONI MOG BRATA
Viktorija je bila empata. Čak i kada još nije znala za pojam empatije ni šta to
predstavlja, oduvek je bila osetljiva na energije, osećala ih je podjednakom
jačinom, kako dobre tako i loše.
Čovek je energija uronjena u more energija. O tome je pričao i Tesla.
Sa razvojem duhovnog Buđenja počela je da „vidi“ nevidljiv svet oko sebe. Sve
što joj se u to vreme dešavalo, delovalo joj je nestvarno. A dešavalo se, uprkos
svemu. Rušilo mitove, otvaralo vrata za ulazak u neki novi svet, koji nije
poznavala.
Sećanja naviru... Setila se teksta koji je odlično objasnio faze koje se prolaze
tokom procesa duhovnog Buđenja i da početku buđenja duhovnosti prethodi jako
loš životni događaj. On postaje inicijalna kapsula buđenja.
I ona ju je imala. Bio je to bolni početak potencijalne tragedije jedne porodice.
Narator je u ovom delu preuzima ulogu svojevrsnog skakača kroz vreme: skače
nazad, vraćajući se u prošlost:
Rano je jutro. Kao i svekog jutra Viktorija peške odlazi na posao, iako je mesto
gde radi jako udaljeno od mesta njenog stanovanja, na drugom kraju grada.
Kancelariji u kojoj je radila bila je smeštena u kući njenih roditelja. To je bilo
mesto gde se oduvek osećala najlepše, bila najsrećnija. Roditeljski dom oduvek je
bio njena Oaza mira. Sve do tada.
Tog jutra ušla je u dvorište kao i obično. Međutim, nešto čudno se počelo dešavati.
Osetila je kako neko ogromnom količinom negativne energije bombarduje
dvorište kuće njenih roditelja. U prvom trenutku nije želela da veruje u ono što je
osetila. Želela je da veruje da to nije istina, pokušala je da razbije sumnje koje su
se pojavile:
„Hajde, ne umišljaj“ reče sebi.
Na trenutak bilo joj je lakše. U tom periodu još nije bila na duhovnom putu, niti
je bilo šta znala o tome. Verovala je u Boga, ali na neki svoj način. Ne dogmatski.
Užasavale su je podele bilo kakve vrste. Smatrala je da je svaka podela
napravljena kako bi neko postigao neki svoj cilj, i upravljao ljudima. Nije džabe
rečeno "Zavadi, pa vladaj."
Taj dan je nekako prošao. Mislila je da će sledećeg dana biti bolje.
111
Međutim, i narednog dana ponovilo se isto. Isti osećaj pojavio se kada je ušla u
dvorište kuće njenih roditelja. Sada je morala reći svom bratu.
„Damjane, nešto čudno se dešava. Imam osećaj da neko radi nešto loše vezano za
našu kuću, porodicu i posao. Znaš da ne verujem u crnu magiju, ne bih bez razloga
da širim paniku, ali ovaj puta mislim da trebamo da se nekom obratimo za pomoć.“
„Znaš šta Viktorija, ako neko može da nam pomogne, može crvka i molitva“
odgovori Damjan. Od tog dana počinje aktivno da ide u crkvu svake nedelje na
liturgiju i čita pravoslavne molitve.
Pre toga činilo se da je sve bilo u najboljem redu sa njihovim životima. Sve je išlo
uzlaznom putanjom. Potom, sve se, činilo se preko noći, preokrenulo.
Dobro se sećala tog kobnog leta. Bilo je rano jutro. U prelepom zelenom dvorištu
roditeljske kuće sedela je sa zajedničkim drugom iz detinjstva, Danijelom. Ispijali
su prvu jutanju kafu neobavezno čavrljajući, kada se njen brat vratio sa jutarnje
liturgije. Bio je u manastiru Jovanje koji je bio smešten u Ovčarsko Kablarskoj
klisuri, pored reke Zapadne Morave. Vidno uzbuđen, oprezno je započeo svoju
priču, očigledno i sam još u blagom stanju šoka od nedavno proživljenog
događaja.
„Znate šta mi se desilo? Još ne mogu da verujem... Jutros sam kao i obično otišao
na liturgiju u manastir. Neko vreme stajali smo u tišini, zatim je počela liturgija.
Spolja se čulo samo crkveno pojanje. Usred tišine otvoriše se manastirska vrata.
Unutra ulete čovek neljudskog izgled, besno poruši ikone vičući:
„Šta mislite da ste Vi jači od mene? Ja sam najjači!“ zlokobno se cerekajući,
nastavio je da ruši sve oko sebe, potom je pobegao u šumu iz koje je istrčao u
nepoznatom pravcu kao što je i došao. Sav sam se naježio“ reče pri tom rukom
pokazujući kako su mu se podigle dlake na rukama na koži.
Viktorija i Danijel su ga zbunjeno pogledali, zatim su pogledali jedno u drugo.
Potom prasnuli u smeh. U prvom trenutku nisu verovali šta su čuli, okrenuli su
sve na šalu.
Međutim, ne bi se zazali sa tim da su bili svesni tamnog oblaka koji se počeo
nadvijati nad njihovom porodicom.
112
POČETAK PROPASTI JEDNE PORODICE
KADA NEVIDLJIVA SILA UMEŠA SVOJE PRSTE
Lako se boriti sa onim što vidiš, šta god da je u pitanju. Teško je boriti se kada
ne vidiš protiv čega se boriš, a ometa i uništava te.
Nevidljive borbe su najteže.
Bila je ovo mala štamparska porodica, koja je radila za najjače kompanije u
njihovom gradu. Radilo se puno. Porodični posao je napredovao, išao uzlaznom
putanjom. Posle nekoliko godina žestokog napornog rada, ušao je u fazu kada
treba da se proširi. Zbog planova koje su imali vezanih za proširenje posla, uzeli
su noviju mašinu za štampu. Mašina je bila izuzetno teška pa je bilo potebno da
bude postavljena na specijalno ojačan betonski pod. Trebalo je rizikovati i uložiti
novac za izgradnju hale za proizvodnju. Brat se usudio i upustili su se u ovu
investiciju. U početku sve je išlo kako treba kada neko radi časno i pošteno.
Preko noći sve je počelo da se menja. Godinama mukotrpno građeno malo
porodično carstvo počelo je da se ruši.
Čovek može da podnese kada mu se dese dve – tri loše stvari, pa onda jedna dobra,
i tako redom. To je život. Ali, kada počne puno loših stvari da se dešava paralelno
jedna za drugom bez predaha da može udahnuti vazduh kako bi skupio snagu da
se bori, tada nastaju problemi. Osoba puca, mentalno i fizički.
Završena je hala koja je bila namenski napravljena radi proširenja posla. Noć uoči
postavljanja krova na njoj, Viktorijin otac sanja kako njen brat pada sa krova kuće
i gine. Ne želi da širi paniku, pa o ovom snu nikom ne priča. Sinu nije dozvolio
da se penje na krov i pomaže u radovima, već je sam zajedno sa majstorima
završio krov.
Međutim, u takvim situacijama ako je neko nekom namenio da se desi, ne može
se sasvim sprečiti, može samo da se desi manje zlo.
Sledećeg dana njen brat je skraćivao drvene letve koje su ostale nakon završenih
građevinskih radova sa abrihterom. U jednom trenutku električni aparat mu je
uhvatio i povukao rukavicu koju je nosio kako bi se zaštitio od povreda, i odsekao
pola prsta. Hitno je prebačen u bolnicu, uradili su mu operaciju i ušili prst. Ubrzo
nakon izlaska iz bolnice razboleo im se otac, morao je u bolnicu. Kada je izašao
iz bolnice, razbolela se majka, morala je u bolnicu. Ni tu nije bio kraj. Nakon
njenog izlaska, bratov sin, koji je tada imao tri godine doživeo je dečji fras i o
koncu ostao živ. Sreća u svemu tome bila je da se bolnica nalazila u blizini njihove
kuće, pa su brat i snajka brzo stigli sa detetom.
113
Uprkos svim stresovima i problemima koji su se ređali u nizu, brat skuplja zadnje
atome snage, i odlazi u Rusiju u kojoj radi sezonski posao zadnjih osam godina.
U decembru se vraća i nastavlja posao u štampariji.
U jeku poslovne sezone počinju da se dešavaju čudne stvari: Damjan noćima ne
može da spava, u budnom stanju počinje da priviđa demone. Zbog toga se javljaju
ogromni strahovi koji mu remete duševni mir. Ponovo mora da ide u bolnicu.
Smeštaju ga na nervno odeljenje. Nakon pregleda doktori konstatuju da je slom
živaca zbog stresova koje je proživeo. Njihovi roditelji su očajni. Niko ne zna šta
se dešava. Otac gubi snagu da se bori. U trenucima očaja govori da će se ubiti.
Majka je slomljena, snajka izbezumljena. Čitava porodica preti da se sruši.
Viktorija ima osobinu da odlično funkcioniše pod stresnim okolnostima. Dok se
dešavaju najteže stvari zadržava čvrstinu duha, reagujući kao dobro uvežbani
vojnik. Kada opasnost prođe, stigla bi je zakasnela reakcija. Tek tada je mogla
sebi da dopusti da bude slaba i padne.
I ovoga puta postrojila je ukućane. U trenutku zavladao je muk, zatim je
progovorila zapovednim tonom:
"Slušajte: moj brat će biti dobro! Neću da vas slušam kako kukate! To ostavite za
kasnije. Sada nam je sezona u poslu! Nećemo dopustiti da nam bilo ko i bilo šta
uništi posao! Nastavljamo da radimo kao da je sve u najboljem redu. Preuzeću da
vodim njegove poslove i firmu. Hoću kada bude bolje da ima čemu da se vrati!"
I tako je svom snagom prionula na posao.
Pronašla je novu ekipu saradnika i sa njima sklopila poslovni dogovor. Posao je
počeo da pristiže sa svih strana u ogromnim količinama. Nikada više se nije radilo.
U dvorištu kuće smenjivali su se luskuzni automobili. Otac i ona su zejedničkim
snagama sve radili. Bila je zatrpana papirologijom, jer nije mogla sve da postigne.
U isto vreme vodila je dve kompanije: svoju marketing agenciju i bratovu
štampariju.
Za to vreme brat je ležao u bolnici boreći se za život. To niko nije znao osim njih.
Ljubomorne komšije su videle da se nešto dešava, da se puno radi i zarađuje, pa
su im poslali inspekciju u roditeljsku kuću, u obe firme koje su se nalazile na istoj
adresi.
Viktoriji je to bilo sumnjivo, pa je otišla u inspekciju da nađe inspektora. Zakucala
je na vrata njihove sobe:
114
"Dobar dan. Treba mi inspektor koji je zadužen za ove prijave. Htela sam nešto
da vas pitam: da li je moguće i normalno da se u isto vreme na jednoj adresi pojavi
inspekcija u dve različite firme?"
"Nije. To se ne dešava. Neko vas je prijavio iz komšiluka" iskreno je odgovorio
inspektor. Bilo je još ljudi među inspektorima.
"Ne mogu da verujem" reče Viktorija, a izraz razočarenja preplavi njeno lice.
"Dok se moj brat u bolnici bori za život, ljubomorni komšiluk nam šalje
inspekciju! Preuzela sam da vodim njegov posao da mu ne propadne, kako bi imao
gde da se vrati kada izađe iz bolnice. Njegova glavna zarada je sada, kada je
sezona reklamnog materijala. Ja ne znam da vodim njegovu papirologiju. Molim
vas da mi date malo vremena da odem kod njegovog knjigovođe kako bih je
sredila. Ja to ne umem".
Zbog specifičnosti cele situacije ljubazni inspektor je izašao u susret i produžio
deset dana da proknjiži fakture. Bila mu je neizmerno zahvalna.
Dan i noć bila je sa knjigovođom. Zajedničkim snagama uspeli su sve da urade na
vreme. Konačno mogla je da odahne.
Međutim, ona je bila samo ljudsko biće. U trenucima kada je bila sama, pitala se:
"Zašto se sve ovo baš njemu dešava? Mom velikom bratu, mom najvećem
prijatelju i mom uzoru u životu? Zašto, kada je on mnogo bolja osoba od mene?
On to ne zaslužuje! Bože moj, zar je ovo pravda...?"
Znala je da nije imala ni delić kvaliteta koje je imao njen brat. Bio je osoba vredna
svakog poštovanja: častan, pošten, spašavao tuđe živote... Uvek pun optimizma,
pozitivac, neko ko je aktivirao na akciju sve ljude oko sebe. Nije postojao problem
koji nije mogao da reši. Mogao je sve!
Takav je bio njen brat. I da mu sad neko svojim zlodelima sve oduzme?
"Zašto se njemu sve ovo dešava? ON TO NE ZASLUŽUJE!
I GDE JE SADA BOG KADA OVAKO NEŠTO DOPUŠTA?!"
Bila je besna, i razočarana. Raspadala se iznutra. Po prvi put bila je mnogo ljuta
na Boga. Pokušavala je da se izbori sa tim.
115
"Oprosti Oče što u očaju ovako razmišljam! Oprosti Oče mom neznanju. Mom
bratu je loše, stanje mu se pogoršava iz dana u dan, niko ne zna šta je uzrok tome.
Gledam ga kako nestaje. Srce mi se cepa na komade. Moram preduzeti nešto da
ga spasem pod hitno, ali šta? Ne znam, Oče moj.
Zašto mu se ovo dešava? Koga sada da pitam za savet?! Koga? Uvek kada sam
imala probleme moj veliki brat je bio tu da mi pomogne! Sada kada je njemu
potrebna pomoć nema nikog. Kako da mu pomognem? Kako, Oče moj?! Ja ne
znam..." tuga joj je prekrila lice, dok su se suze u potocima slivale.
"Tako sam mala i slaba... niko sam i ništa... ne znam ništa... Bože, molim te
pomozi mi, nauči me!"
U trenu izgubila je snagu, oslonac u životu, sigurnost. Dezorijentisana, više nije
znala gde se nalazi ni kuda ide. Osećala je kao da tumara u mraku.
Bila je osoba koja uvek mora da razjasni stvari koje su joj bile nepoznate. Danima
je neprestano razmišljala o svemu, iznova vraćajući slike unazad.
Setila se kada je sve počelo, i vremena kada je osetila bombardovanje negativnom
energijom usmerenom na kuću njenih roditelja. Pred očima se pojaviše fragmenti
čudnih događaja kojima tada nije pridavala preveliki značaj, kada je ispred kuće
u njihovom dvorištu pronalazila čudne stvari. Jednog jutra na trotoaru ispred
ulaznih stepenica osvanula je humka crne zemlje. Kasnije je saznala da je to
mrtvačka zemlja koju uzimaju sa groba i koriste prilikom crnomagijskih rituala.
Sledećeg jutra kada je kao i svako drugo jutro pošla da odveze decu u obdanište,
pronašla je veliku lokvu krvi na asfaltiranom putu kuda je morala da prođe kolima.
Osetila je da im neko nešto žestoko sprema. Cilj toj osobi je bio smrt njenog brata,
njeno uništenje i uništenje njihove porodice. Nije mogla da dopusti da taj „neko“
ostvari svoje namere. Razmišljala je šta ona može da uradi, kako da mu pomogne.
I dalje je odbijala da veruje u crnu magiju.
"Zar neko može da bude toliko zao?" pitala se.
Da bi stvorila pravu sliku u glavi, morala je sagledati stvari iz svih uglova.
Započela je mukotrpan proces rasvetljavanja onoga što joj je bilo nepoznato.
Razmišljala je odakle je najbolje da krene. S obzirom da je u to doba još u njoj
preovladavao racio, logično je bilo da prvo treba da razgovara sa psihijatrom.
Zakazala je sastanak i otišla na razgovor kod doktorke koja je lečila njenog brata.
Kroz razgovor sa njom shvatila je da ni ona ne zna šta se zaista dešava, ni kako
može da mu se pomogne. Sve se svodilo na nagađanja tipa: "ako nije ovo, onda je
116
ono..." Terapija se svodila na ogromnu dozu lekova, sa kojom su lečili posledicu,
ali ne i uzrok. Hemijske supstance pretile su da ugroze život njenog brata.
Doktorka koja je bila glavna na psihijatriji, morala je da stopira drugu doktorku
kako bi prekinula terapiju da mu ne bi spržili mozak. Ovo naučno objašnjenje
moglo je samo jednim malim delom da joj pojasni ono što se u tom trenutku
dešavalo njenom bratu. Ali to je bilo nedeovoljno kako bi stekla pravu sliku.
Posle razgovora sa stručnom osobom zakazala je razgovor u manastiru
Preobraženje koji je bio poznat po jačini molitve protiv demonskih napada. Taj
nevidljivi svet bio joj je totalna nepoznanica. Čitav život susretala se sa
terminologijom "demoni", najviše kroz filmska dela i knjige, ali joj je to delovalo
kao apstraktna imenica koja bi trebalo da ima zamenicu. Protivteža bi trebala da
bude reč "anđeli", mislila je.
Bilo je to vreme raskola u pravoslavnoj crkvi. Proganjani su i maltretirani oni koji
nisu hteli da služe liturgiju po novom.
"Kako će oni pomoći mom bratu, ako ne mogu da pomognu sebi ?" mislila je. "Da
li treba uopšte da idem kod njih?"
Kada njen logički um nije znao odgovor na pitanje, prepustila bi da je vodi srce.
Ono joj je reklo da treba da ide. Poslušala je svoj glas.
Dočekao ju je monah koji je pre nego što je odlučio da se zamonaši živeo
svetovnim životom, i znao kako funkcioniše stvarnost izvan manastirskih zidina.
Tu na svetom mestu, otvorila je svoju dušu. Ispričala je šta se dešavalo bratu i
porodici. Monah ju je pažljivo slušao, tek ponekad bi zamišljeno odmahnuo
glavom. Kada je završila svoju priču, nastupila je tišina. Videlo se da razmišlja.
Neko vreme su ćutali, zatim je progovorio:
"Na osnovu svega što si mi ispričala, došao sam do zaključka da su ovde u pitanju
demonski napadi. Susretali smo se sa ovakvim slučajevima. Da bi se ovo rešilo
potrebno je da se čitaju molitve protiv demonskih napada. Lice kome se čitaju
mora da bude prisutno."
Ovo je bilo nemoguće da se uradi jer je brat ležao na bolničkom odeljenju. Uplatila
je za čitanje molitvi koje su mogle da se čitaju bez prisustva te osobe, i nastavila
je dalje potragu.
Čula je da postoje ljudi koji skidaju crnu magiju, takozvani „beli magovi.“ Dobila
je kontakt mladog čoveka koji je živeo u velikom gradu daleko od nje. Zakazala
je sastanak. Došao je dan njihovog susreta. Sa strepnjom u srcu krenula je u Niš.
117
Na autobuskoj stanici dočekao ju je mladić duge crne, prave kose, lepih ispravnih
crta lica. Oči su mu bile malo čudne: jedno je bilo crne, drugo plave boje.
Zagledala se u njega, ne bi li videla znakove koji su je plašili, ali ih nije ugledala.
Došli su do njegove kuće i ušli. Ljubazno je ponudio da sedne. Satima su sedeli i
pričali. Govorio joj je o vlaškoj magiji i načinu kako zli magovi uništavaju ljudske
životi i čitave porodice za veliku novčanu nadoknadu. Nije mogla da veruje da
postoje ljudi koji žele loše drugim ljudima. Kroz misli su joj se munjevitom
brzinom nizala mnogobrojna pitanja:
"Kako mogu biti tako zli? Zar oni nemaju decu, porodicu? Misle li da će sa
ovakvim zlodelima proći nekažnjeno? Ako ne oni, onda njihova deca, pokoljenja?
Kuda ide ovaj svet?..."
Na kraju joj je rekao da može da pomogne njenom bratu i porodici, ispričavši
postupak svoga rada. U pitanju je bio drevni ritual u kome bi bio žrtvovan pevac.
Njegova krv se koristi za magijsku radnju. Slušala je šta priča, i u trenutku pripalo
joj je loše. Sve joj je delovalo kao scene iz Kusturičinih filmova, s tim što je ovaj
put imala glavnu ulogu. Jedva je čekala da izađe i ode odavde, i da se nikada više
ne vrati. Konačno, došlo je vreme da krene nazad u svoj grad. Ispratio ju je na
autobusku stanicu govoreći o cifri koju treba da mu plati. U pitanju je bila
pozamašna suma novca samo za konsultacije. Uvuče ljude u svoju priču na osnovu
njihovog praznoverja, i u krug plaćanja, iz koga nema izlaska.
"Zar je ljudski život na prodaju? Zar se ovako cenjkaju za njega?" bilo joj je muka
od svega. "Samo da odem odavde" mislila je. Znala je da se ovde više neće vratiti.
Ni njegova priča nije joj delovala kao nešto prihvatljivo i ima smisla, već kao priča
nekog ludaka, svojevrsna predstava za sujeverne narodne mase, kojoj je cilj bio
velika i brza zarada na tuđoj nevolji.
Ono što je u svemu što je čula tih dana shvatila obilazeći različite ljude i institucije,
to je da crkva negira doktore, a doktori crkvu, a magovi koriste tuđu nevolju da
zarade ogromne pare. Smatrala je da je jedini pravi put saradnja između nauke i
duhovnosti, jer jedni su bili lek za dušu, drugi za telo. Čovek se sastoji iz duha,
duše i tela. Svaki segment treba lečiti. Sve ostalo bilo je samo lečenje posledice,
a ne uzroka. Kad se seve sabere i oduzme, nakon svega bila je duboko razočarana.
Bratu je i dalje bila neophodna pomoć, ali nije nalazila osobu koja bi mogla da mu
pomogne. Bespomoćno gledala je kako njena voljena osoba čili.
Jednog dana njena mama je došla i rekla da je čula da postoji jedna žena u malom
selu koja se bavi salivanjem strave i da je na taj način uspešno lečila ovakve
slučajeve. U pitanju je bilo skidanje strahova koje je imala ta osoba.
118
Kao davljenik koji se hvata za slamku spasa, nazvali su je i zamolili za pomoć.
Posle nekoliko dana otišli su do nje. Put ih je vodio kroz bespuće planinskih šuma
do staričine kuće. Viktorija nije verovala ni u ovo, ali nije baš videla neki drugi
izlaz. Ćutala je i prihvatila da pokušaju ako se može, da mu na ovaj način
pomognu. Pred njenom kućom stajala je i sedela masa ljudi koji su došli po
pomoć. Dok su čekali da dođu na red pričali su svoja iskustva koja su imali i kako
im je pomogla.
„Ko sam ja da sudim?" pomisli u sebi Viktorija. "Ako je njima pomogla, možda
može i mom bratu.“ Došli su na red. Ušli su u omanju drvenu seosku brvnaru. Pod
je bio napravljen od zemlje. Na sredini te prostorije bilo je ognjište iz koga je
pucketala vatra. Gledala je ženu, koja se nadnela nad ognjište, pažljivo prateći šta
radi: uzela je olovo, stavljajući ga u metalnu kašiku koju je potom stavila na
plamen. Olovo se pod visokom temperaturom polako topilo. Ispred žene stajala je
posuda sa hladnom vodom u koju je potom prosula istopljeno olovo, pri tom činu
nešto je tiho bajala. U dodiru sa hladnom vodom, olovo je proizvodilo čudne,
piskutave zvuke, dobijajući razne oblike koje je tumačila. Prema tim oblicima
olove prepoznala bi od čega je nastao strah. Zatim je sa ognjišta kašikom uzela
užarene ugljene, bacajući ih takođe u istu posudu sa vodom. Dok su se gasili
ugljeni su cičali, podsećajući na stravične ljudske krike. Ovu vodu bi dala osobi
kojoj se skidao strah da popije i da se sa njom nekoliko dana umiva.
Viktorija nije znala šta se tog dana desilo, ali nakon te večeri stvari su počele
konačno da idu na bolje. Doktori koji su do tada bezuspešno pokušavali da postave
dijagnozu, konačno su uspeli da pronađu uzrok pogoršanja zdravstvenog stanja
njenog brata. Promenili su terapiju, i dali druge lekove. Zdravstveno stanje njenog
brata počelo je da se stabilizuje.
Nadala se da je kraj njihovim nevoljama. Nažalost, ovo je bio tek početak. Htela,
ne htela, bila je prinuđena da se suoči sa stvarnošću: da postoji crna magija, da
postoje zli ljudi koji ne biraju sredstva kada žele da unište čoveka, njegovu
porodicu, ljubav ili posao, da postoje magijaši koji će za novac sve da urade, i da
sve što rade rade uz pomoć demona. Nakon ovog saznanja više nikom nije
verovala ništa. Strah se uvukao duboko u nju. Svi su pričali različito. Logičar
kakva je bila shvatila je da mora da ukapira neke stvari da bi znala protiv čega se
bori. Morala je da prouči protivnika, kako bi pronašla način da se protiv toga
izbori. Pri tom traganju otkrila je da postoje dve nauke koje su još od davnina
proučavali teolozi, jedna se zvala Anđeologija – proučavala je pozitivne sile
Anđele, druga se zvala Demonologija – koja je proučavala sile tame demone.
Nije znala odakle da krene, pa je odgovor potražila na Google-u. Pažnju joj je
ubrzo privukao jedan naslov. Velikim slovima pisalo je:
POSTOJI LI ZLO?
119
"Sam naslov deluje obećavajuće, kao da će mi pružiti objašnjenje koje tražim.
Hajde da vidim šta piše" pomisli i poče da čita. U nastavku teksta pisalo je:
"Univerzitetski profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
"Da li je Bog stvorio sve što postoji?"
Jedan student mu je smelo odgovorio:
"Da, Bog je stvorio sve što postoji!"
"Bog je sve stvorio?" upita profesor još jednom.
"Da, profesore" odgovori student.
Profesor će zatim:
"Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji, a uzevši u
obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!?"
Student je ostao ćutke, a profesor je pun sebe konstatovao kako je još jednom
dokazao da je ono što hrišćani veruju zapravo mit.
Drugi je student podigao ruku i pitao profesora sme li ga nešto pitati.
"Naravno" odgovori profesor.
Student ustade i reče:
"Profesore, postoji li hladnoća?"
"Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?"
Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.
Mladić je odgovorio:
"Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi
smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo toplote. Svako telo ili objekat prema
proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplota je ono što čini da telo ima ili prenosi
energiju. Apsolutna nula znači potpunu odsutnost toplote. Sve stvari postanu
inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo
stvorili tu reč da opišemo kako se osećamo ako nemamo toplotu."
Student nastavi sa pitanjima:
"Profesore, postoji li tama??"
Profesor odgovori:
"Naravno da postoji…"
120
Student će na to:
"Opet niste u pravu profesore. Ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo
odsustvo svetla. Svetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se
poslužiti Njutnovom prizmom da pretvorimo belo svetlo u mnoge boje i
proučavati različite dužine svetlosnih talasa za svaku boju. Ne možemo meriti
tamu. Najobičniji zrak svetla može prodreti u svet tame i prosvetliti je. Kako
možete znati koliko je određeni prostor mračan? Merite količinu prisutnog svetla.
Nije li ovo tačno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu šta se događa kada
nema svetla."
Na kraju, mladić upita:
"Profesore, postoji li zlo?"
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori:
"Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim
primerima čovekove nečovečnosti prema drugim ljudima, u zločinima i nasilju
širom sveta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo."
Na to će student:
"Profesore, zlo ne postoji ili barem ne postoji samo po sebi. Zlo je jednostavno
odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam koji su ljudi stvorili da
opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vere i ljubavi, koje
postoje baš kao što postoje svetlo i toplota. Zlo je posledica onog što se dogodi
kada u čovekovom srcu ne postoji Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju
doživljavamo u odsustvu toplote ili poput tame koja se događa kada nema svetla."
Profesor je seo.“
"Zanimljivo" pomislila je Viktorija. "Ovo ima smisla. Da vidim šta dalje pišu."
Nastavila je da čita. Ispod ovog teksta stajao je novi naslov ispisan velikim
slovima:
ŠTA JE DEMONOLOGIJA
"Čini mi se da je ovo ono što sam pokušavala da nađem " pomisli, nastavljajući
da čita:
"Demonologija je nauka koja se bavi proučavanjem demona i demonskog uticaja
na čoveka.
121
HIJERARHIJA (podela DEMONA)
Na vrhu hirarhije su Satan i Moloch, Keter i Chokman tamnog drva života, ali su
oni toliko nevidljivi i suptilni, nemaju lica i oblika, i komanduju velikom
hirarhijom demonskih sila koje su bliže ljudima, ali i visokim adeptima magije, i
razvrstane su prema "piramidi ljudskih želja".
Ta dva "kreatora zla" vrlo se retko pojavljuju "licem u lice", njihova evokacija je
ravna smrti i uništenju duše, doslovce, potpunoj asimilaciji u prazni prostor.
Svega je nekoliko crnih adepata magije u posljednjih sto godina evociralo Satanu
osobno, to znači do nivoa pune materijalizacije, naime, i Satan i Moloch se
javljaju svega jednom ili dva puta u sto godina.
Satan se javlja na zemlji, u ljudskom liku osobno, obično dva do tri puta tokom
Aeona (2000g.), dok su njegovi izabranici na zemlji vrlo dobro sakriveni, ili bolje
rečeno, ljudi u koje nikada, ali zaista nikada nebi posumnjali da su u rukama
vrhovne tame.
To je jedan od velikih trikova genijalnosti kosmičkog zla, ali gospodar mraka
razmišlja u nevidljivim mislima nedokučive praznine, on je praznina asimiliranog
prostora, koju ni najviša bića ne mogu videti, čak niti planetarne inteligencije
Briaha i Atzilutha!
Po nekima, nalazi se sakriven između Soph i Aur, Satan je negativna nula!
Grimorium Verum
1. Lucifer, glavnokomandujući, ispod sebe ima: Satanackia i Agalierap
2. Belzebuth ili Belfegor, ispod sebe ima: Tarchimache i Fleruty
3. Astaroth, ispod sebe ima: Sagatana i Nesbiros
4. Leviatan
5. Beliah.
122
Nakon petoro glavnih, veliki Vojvoda Syrach upravlja sa 18 demona, njihova
imena su:
1. Clauneck, daje veliko bogatstvo i novac onome koji potpiše pakt sa njime,
tkz. "ugovor sa vragom", u ime svog gospodara Lucifera. To je
karakteristika svih demona
2. Musisin, u ime svog gospodara, uči i savetuje u vođenju države i odnosa
do stranaca, i spoljne politike
3. Bechaud
4. Frimost, ima moć nad muškim i ženskim da budu zajedno
5. Klepoth, daje moći vizije svih stvar
6. Khil, gospodar potresa i moći magije snova
7. Mersilde, moć teleportacije ("zvezdane staze"), ili rečeno, moć sigurnog
transporta za sumnjive robe, npr. droga, oružje, belo roblje
8. Clisthert, moć nespavanja
9. Sirchade, moć znanja o svim životinjama
10. Segal, izaziva da se pojavljuju čuda
11. Hicpacth, dovodi bilo koga u blizinu, ukoliko se nalazi daleko
12. Humots, može dati bilo koju knjigu
13. Frucissiere, oživljava mrtve
14. Guland, izaziva bolesti
15. Surgat, otvara svaka vrata
16. Morail, može učiniti bilo šta nevidljivim
17. Frutimiere, veliki majstor banketa i gozbi
18. Huictiigaras, izaziva želju za spavanje ili jaku nesanicu.
Ispod Satanachia i Sataniciae nalaze se 45 demona, kojima komanduju njihovi
šefovi, i daju slijedeće moći:
1. Sergutthy, daje lepotu i privlačnost muškarcima i ženama
2. Heramael, bavi se lečenjem, isceliteljstvom, biljkama
3. Trimasael, daje znanje o hemiji, metalima, posebno plemenitim
4. Elelogap, bavi se svim pitanjima vezanim uz vodu
5. Nebirots, daje moć govorenja svih jezika, pisanja, retorike, otkrivanja
sakrivenih stvari
6. Sergulath, gospodar špekulacije svih vrsta...
Hirarhije su velike, poznatih demona ima gotovo hiljade.
Često se jedno biće javlja pod raznim imenima, u različitim hirarhijama, u
različitim državama i jezicima, ili lokalnim duhovima, što je povezano uz
tradiciju.
123
KO SU VLADARI DEMONA
1. Lucifer – Princ tame – pali arhanđeo, jednom najbliži samom Bogu, na
čelu je demona. Nazivaju ga još i Lučonoša, nosilac svetlosti,
prosvetljenja, jutarnja zvezda, gospodar zraka i Istoka. Bio je onaj koji je
želeo da dostigne Boga, krenuo je da zauzme Gospodov presto. Pobunio
se na nebu i sa sobom poveo trećinu anđeoske vojske.
Arhanđeo Mihail sa nebeskim vojskama odanim Bogu usprotivio se
pobunjenicima.
Kao rezultat bitke, pobunjeni anđeli predvođeni Luciferom bačeni su sa neba i
pretvoreni u demone, čija je jedina svrha sada da seju zlo.
Lucifer kaže:
"Što se tiče ljudi, Bog mi je ostavio samo mogućnost da mogu da im sugerišem
misli koje god želim. Zabranjeno mi je da nateram ljude da rade po mojoj volji.
Dozvoljene su mi samo sugestije. Mislima. Ali i to je više nego dovoljno. Dakle,
ako želim da čovek učini nešto po mojoj volji, namećem mu svoju misao. U stanju
sam to da činim godinama bez prestanka.
Vi biste takav govor nazvali telepatijom, ali to je jadan izraz za ono što ja radim.
Čovek je u uverenju da je to njegova misao koja mu je “pala na pamet”.
Ali to je moja misao i ona ostaje moja sve dok je čovek ne preuzme i dok ne počne
da razmišlja o njoj i da je razrađuje. Tog trenutka to postaje njegova, odnosno
tvoja misao. I ti za nju preuzimaš potpunu odgovornost. Kada čovek prihvati moju
misao, ja to znam po raznim izrazima njegovog lica i ponašanju. Tada mu
svesrdno pomažem da tu misao razradi i sprovede onako kako sam JA zamislio.
Možda bi moje delovanje mogao lakše da shvatiš kada bi ga uporedio sa jednom
velikom kompanijom.
Ali ono što nećeš moći da razumeš jeste da kompanija koju ja vodim ima milijarde
zaposlenih, da ima na stotine različitih područja delovanja, da su sva ona u
savršenom skladu i da su podređena jednom jedinom cilju, a to je uništenje
čoveka.
U mojoj kompaniji nema svađa, nema plate, nema karijere, nema odmora.
Zlo, rasulo i nesklad smo namenili vama ljudima.
Nema područja ljudskog života gde nismo angažovani i na koji nemamo uticaja.
Ali to ćeš tek imati priliku da vidiš.
124
Razotkriću ti svu bedu u koju sam te uvalio.
Bedu koju zoveš životom.
Shvatićeš da posledice koje sada snosiš nisu posledica nekog slučaja, već mog
pažljivog i istrajno sprovedenog plana nad tobom.
Smešno ti je ovo?
Samo nastavi da čitaš, obećavam ti da ću JA da budem taj koji će se na kraju
smejati. I na kraju ove knjige, i na kraju tvog života.
TELEVIZIJA
Pre pojave televizije, globalizovanje nekog greha, utvrđivanje nekog novog merila
ili uticanje na ljudsku savest bilo je prilično sporo i zahtevalo je od mene i mojih
saradnika veoma velike napore.
Pojavom televizije naš posao je olakšan do krajnjih granica.
Slika govori više od hiljadu reči.
I dok smo se pre služili sugestijama putem misli, kako bismo ostvarili sliku onoga
što želimo da ljudi čine, sada tu sliku ljudi vide direktno.
Potrebno je samo da najveći napor uložim prilikom kreiranja određenih
televizijskih programa.
Pošto savršeno poznajem ljudsku psihu, kao i ljudsku fiziologiju, nije mi teško da
osmislim način da ljudi prihvate ono što želim.
Zacrtao sam poseban cilj da učinim normalnim sve ono što se suprotstavlja
Stvoriteljevim merilima. Shvatio si već. To činim zbog toga da bi tvoj mogući
povratak Njemu bio što teži i da bi tvoja odluka bila što strožije osuđena i
ismejana.
Ali obećao sam ti.
Oslobodiću te na trenutak.
125
To će biti onda kada budeš saznao skoro sve o meni. Imaćeš prilike da odlučiš šta
ćeš da učiniš, da odeš ka Stvoritelju ili da se vratiš nazad u moju mrežu.
Hoćeš li da ti kažem šta ćeš da učiniš?
MOJ ILI STVORITELJEV?
Nema treće mogućnosti.
Ne postoji sredina.
Nema onih koji su neutralni.
Nema neopredeljenih.
Ili si sa mnom ili si sa Stvoriteljem.
Jednostavnije rečeno, ko god nije u zajednici sa Stvoriteljem, on pripada meni.
Radilo se o onome koga nije briga za Stvoritelja, ili o onome ko služi Stvoritelju
na način koji On ne odobrava, pa sve do onoga ko otvoreno služi meni.
Svi oni su na MOJOJ strani.
Da, deo ljudi otvoreno i svesno služi meni misleći da će na taj način da izbegnu
moj gnev.
Postoji najotvorenija grupa koja sebe naziva satanistima ili kultom obožavatelja
demona.
To je prilično tajno društvo.
Da li bi se iznenadio kada bih ti rekao da mnogi od njih spadaju među najmoćnije,
najuticajnije i najbogatije ljude koji trenutno žive na Zemlji?
Oni o meni znaju mnogo manje nego što ti sada znaš.
126
Mnoge od njih vodim i omogućavam im da u ovom životu žive u raskoši, moći i
uspehu dok ih, u isto vreme, doslovno prezirem zbog onoga što su bili spremni da
urade.
Ali njihov uspeh je mamac i za mnoge druge koje na taj način obavijam tamom i
zauvek ih odvajam od Stvoritelja.
Ali oduvek su postojali i ljudi koji su mi služili na manje otvorene načine:
Vračevi, gatari, zatim ljudi koje vi nazivate čarobnjacima i vešticama.
Radilo se o onima koji vračaju ili gataju iz karata, iz položaja zvezda, pa sve do
onih koji leče na različite natprirodne načine ― svi su oni manje ili više pod
mojom vlašću.
Pomoću lažnih iscelitelja i takozvanih „isterivača duhova“ ljudima postavljam
sigurnu i pogubnu zamku.
Naravno, tu je i mnoštvo šarlatana, prevaranata i varalica, koji čak ni ne znaju
šta rade, ali dobar deo njih zna i, uz moju pomoć, oni odista mogu da načine nešto
što je vama ljudima neobjašnjivo.
Sa posebnom pažnjom radim i na raznim seansama prizivanja duhova.
Zbog zablude koju sam od drevnih vremena uveo, da je ljudska duša besmrtna,
današnjim ljudima koji pate zbog gubitka svojih bližnjih u tim seansama mogu da
se prikazujem kao neko od njihovih umrlih.
Oponašajući glasove umrlih, pomerajući predmete, spominjući najintimnije
događaje, niko ne može da otkrije ovu prevaru.
Veći deo ljudi se, pre ili kasnije, psihički slomi jer ljudski um nije u stanju da
izdrži uticaj koji mi imamo na njega.
Malo ko od njih, koji su bili na takvim seansama, uspe da mi pobegne, jer na ovaj
način ljudi dolaze na onu krajnju granicu na kojoj Stvoritelj još može da ih sačuva.
Uskoro ću otpočeti sa još spektakularnijim obmanama koje će da zavedu i zbune
mnoge.
Predrasude potrebne za sprovođenje tog plana već su duboko ukorenjene. Neću
previše o tome da ti govorim.
127
Bilo bi odista nepromišljeno da ti i to otkrijem.
Evo samo nekoliko informacija: pojavljivanje umrlih, vanzemaljci, iscelitelji,
lažne mesije...
Možda još, ipak, veoma kratko da ti kažem, jer ću ionako da te prevarim:
- lažnim pojavama umrlih ljudi rušim Stvoriteljevu nauku o smrtnosti
čovekove duše i time pripremam put za najveće i najuticajnije prevare
kojima ću da obmanem ljudsku vrstu.
Stvaranjem predrasuda i popularizovanjem pitanja o vanzemaljcima rušim sve
ono što se odnosi na Stvoriteljevo delovanje u univerzumu, a posebno na Njegov
uticaj na život na Zemlji.
Pojava jednog jedinog vanzemaljca potpuno bi obezvredila Bibliju.
A pojaviće se.
Uskoro.
Bar ćete vi tako da mislite.
Lažni dolazak Otkupitelja je nešto što čuvam za kraj.
Za one koje ništa drugo neće moći da pokoleba.
Za one koji neće da poslušaju Otkupiteljeve savete da ne idu to da gledaju.
Sve ove zamke biće veoma uverljive.
Očigledne.
Opipljive.
Privlačne.
Nesumnjive.
Baš kao što je za miša komadić sira postavljen na mišolovci. A onda će za mnoge
zamka da se sklopi... Ali tada će biti prekasno.
Bićeš doveden do same granice ljudskog poverenja.
128
Verovati u ono što ću ja da učinim naizgled opipljivim, očiglednim i neoborivim
ili verovati u ono što je neko pre više od dve hiljade godina obećao.
Takve, naizgled opipljive, činjenice i ogroman pritisak putem mojih sugestija,
moraćeš da suprotstaviš samo svom poverenju u ono što je neko nekada napisao...
I sada, na kraju, ostaje pitanje:
Da li može Otac laži da govori istinu?
Ako si dovoljno pametan i ako si bilo šta od svega ovog razumeo, odgovor ti je
očigledan. Ako nisi, ja ću da ti kažem:
Može! Pod uslovom da ti istina postane pogubnija od laži. Što će sa tobom sigurno
da bude slučaj.
(Deo je preuzet iz knjige: ISPOVEST PALOG ANĐELA, Penta Gram)
2. Satana – na čelu demona zmije, onaj koji donosi svo zlo i namamljuje
osobu na katastrofalan put, hebrejski protivnik, tužilac, gospodar vatre,
Pakao, Jug. Sigl:
Pečat Satane vrlo često se meša sa Luciferovim siglom.
Pao je na Zemlju nakon pobune, zavodio je i bunio ostale anđele protiv njihovog
Stvoritelja, jer je želeo biti veći od Boga iako je bio samo stvorenje.
Na Nebu ne može ostati ništa nečisto i grešno.
Nije stao na tome da zavodi Božije anđele, već se okomio na ljude koje nije mogao
podneti jer ih je Bog stvorio po svojoj slici.
S obzirom da je Sotona i nakon pada još uvek anđeo i da je zadržao određene
moći, koristi ih kako bi okrenuo ljude protiv Boga.
Gledajući stanje na Zemlji odlično mu ide.
Poslednje što mu smeta je crkva, učinio je povratak progona hrišćana po celom
svetu.
Ponekad mu uspe uništiti telo ali ne i dušu.
Mučenici koji su hrabro prolili svoju krv nadahnjivali su buduće hrišćane da
prihvate Hrista.
129
Po svemu sudeći, najveća bitka dobra i zla Božjih ljudi i Sotone tek predstoji.
Za to treba biti spreman.
Mnogi pokazatelji govore da većina hrišćana nije svesna da rat besni u duhovnom
području, mnogo gori od stvarnih ratova koji se vode po svetu, odnosno oni su
poput spavača dugog zimskog sna.
Ljudi su slabi.
U borbi sa Sotonom ne možemo se uzdati u sebe, već samo u Boga.
Još uvek traje borba za spasenje ljudi.
Kako biti spašen? Kako će čovek biti pravedan pred Bogom? Kako se boriti sa
Bogom protiv Đavola?
"Uzmite štit vere o koji ćete moći pogasiti sve raspaljene strele nečastivog.
I kacigu spasa uzmite, i mač duhovni koji je reč Božija.
I svakom molitvom molite se Bogu duhom bez prestanka."
Pre nego što Isus ponovo dođe na Zemlju, Sotona će učiniti sve da prevarom i
prisilom odvrati ljude od Boga i Božijih zapovesti.
3. Demoni, njihovi pomoćnici
Pali anđeli su otpali od Boga. Oni imaju tri cilja koja im je zadao Satana:
1. mučiti i zlostavljati
2. sprečavati nas u upoznavanju Isusa kao spasitelja
3. sprečiti nas da aktivno živimo svoju veru.
Demoni su obično nevidljivi.
Ne mogu se primetiti fizičkim očima. Ipak možemo prepoznati njihovo prisustvo
i aktivnost na sličan način kao što prepoznajemo vetar.
130
Mi zapravo nikada ne vidimo vetar, ali vidimo efekte koje on proizvodi:
- prašina koja se podiže na ulicama, oblake koji plove po nebu, drveće koje
se savija u jednom smeru.
Isto je i sa demonima, ne vidimo ih ali prepoznajemo njihovu prisutnost kroz
određene karakteristične aktivnosti. Oni obilaze područja i traže osobe kojima će
štetiti. I dobri hrišćani mogu biti pod njihovim uticajem ako ih ne prepoznaju i
ako se ne znaju odbraniti i osloboditi.
Devet tipičnih aktivnosti demona (šta rade ljudima i kako im nanose štetu):
1. Demoni zavode
Demoni zavode ljude na činjenje zla. Svako od nas je doživeo nešto takvo.
Zavođenje često dolazi verbalno. Pronađeš novčanik pun novca na ulici,
i tada ti nešto prošapuće: „Uzmi! Niko nikad neće saznati. Drugi ljudi bi
učinili isto. Kad bi to bio tvoj novac, oni bi ga uzeli.“ Sve što ima glas,
osoba je, i taj glas pripada demonu koji te zavodi. Ako mu dopustiš,
Sotona će početi uveravati. Više nećeš imati čistu savest. Znaćeš da si
kriv.
2. Demoni love
Demoni te proučavaju, slede tvoje pokrete, promatraju tvoje slabe
trenutke, otkrivaju tvoje slabosti, a zatim stvaraju situacije koje će im
otvoriti put da uđu u tebe. Uzmimo na priemr poslovnog čoveka koji je
imao užasan dan na poslu. Sve je išlo krivo, spotaknuo se i pao na
pokretnim stepenicama, sekretarica je prosula kafu po njemu, klima nije
radila, jedan besni kupac došao mu je pretiti da će ga tužiti. Zatim je na
putu kući proveo sat vremena u automobilu, u saobraćajnoj gužvi. Kad je
konačno stigao kući večera nije bila gotova a deca su vrišteći trčala
naokolo. Tada je izgubio kontrolu i počeo vikati na porodicu.
Budući da je inače dobar, nežan čovek, supruga i deca iznenađena su
njegovim ponašanjem. Opraštaju mu odmah nakon što se ispriča. Kad taj
čovek ponovo bude izgubio samokontrolu, postoji određena verovatnoća
da će demon srdžbe (gneva) iskoristiti trenutak bez zaštite i ući u njega.
131
Nakon što se to dogodi, njegova žena primećuje određene promene na
njemu. Njegova ljubav prema porodici nije se promenila, ali postoje
trenutci kad nešto drugo preuzme kontrolu. Njegove oči čudno zabljesnu.
Kad demon ljutnje zadobije kontrolu, taj čovek zlostavlja svoju porodicu
te tako povređuje one koje najviše voli. Nakon toga je posramljen i žao
mu je što je to učinio i jednostavno ne može shvatiti kako mu se to moglo
dogoditi.
To je samo jedan od mnogih primera kako će demon loviti osobu kao što
zver lovi svoju žrtvu dok ne nađe mesto ili trenutak slabosti kroz koje
može u nju ući.
3. Demoni muče
Isus je izrekao parabolu u kojoj govori o sluzi kojem je gospodar oprostio
ogroman dug, ali koji je zatim odbio oprostiti svome dužniku neuporedivo
manji dug. Poređenje završava osudom sluge koji nije oprostio: „Tada ga
njegov gospodar, pun gneva, predade mučiteljima dok ne vrati sav dug.“
U sledećem stihu Isus ukazuje na to da se to poređenje odnosi na sve
hrišćane: „Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako ne oprostite
jedni drugima od sveg srca.“
Mučitelji u tom poređenju su demoni. Sreo sam na stotine hrišćana koji
su se nalazili u rukama mučitelja iz jednostavnog razloga: neopraštanje.
Oni su tražili oproštaj od Boga za svoje mnogobrojne dugove, tj. Grehe,
a sami odbijaju oprostiti drugima. Takvi ljudi često trpe od velikih bolova
kojima doktori ne mogu pronaći stvaran uzrok. Nakon pokajanja i
oslobođenja, bolovi trenutno prestaju. Nakon što je Isus svoje učenike
naučio molitvi Oče naš, dodao je samo jedan komentar:
„Da, ako vi oprostite ljudima njihove greške, oprostiće i vama vaš Otac
nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihove greške, ni vaš Otac neće
vama oprostiti vaše.“
Postoje razne vrste mučenja kojima možemo biti izloženi. Tako na primer
možemo biti podvrgnuti fizičkom mučenju. Jedan od takvih primera je
artritis. Ne kažem da svaki artritis ima demonski uzrok. Značajno je
primetiti kako je artritis vrlo često povezan sa unutrašnjim stavom srdžbe,
neopraštanja i gorčine. Dalje, imamo mentalno mučenje. Vrlo često slučaj
132
je straha do ludila. Veliki broj hrišćana strahuje od toga i često se stide to
nekome priznati.Taj demonski napad može imati i verbalnu formu:
„Tvoja teta upravo je završila u ludnici, a tvoj sused doživeo je živčani
slom. Ti ćeš biti sledeći.“
Taj je strah obično delo optužujućeg demona koji neprestano napada um
osobe. Druga vrsta duhovnog mučenja je unutarnja optužba koja kaže:
„Učinio si neoprostiv greh.“
Kad mi osoba kaže da ima problema sa takvom mišlju, uvek odgovaram:
„To nije ništa drugo već optužba duha laži. Da si stvarno počinila
neoprostiv greh, tvoje bi srce bilo toliko tvrdo da te ne bi bilo ni briga.
Činjenica da si zabrinut, dokazuje da ga nisi učinio.“
4. Demoni prisiljavaju
Nijedna reč nije tako karakteristična za demonsku aktivnost kao reč
„prisila“. Iza većine prisila, stoji demon. Na primer, prisilno pušenje ili
prisilna konzumacija alkohola ili droga. Nekontrolisano jedenje takođe
može biti prisilno, osobito proždrljivost.
Prisilno jedenje obično počinje gubitkom samokontrole. Postoje mnogi
drugi oblici prisile. Jedan je od njih i brbljivost ili prisilan govor.
Preuveličavanje u govoru gotovo uvek završava u nekoj formi greha. Ako
ne držimo svoj jezik pod kontrolom, možemo otvoriti vrata demonu. Dva
demona koja mogu iskoristiti priliku i ući su ogovaranje i kritiziranje. Oba
su vrlo često među hrišćanima.
5. Demoni zarobljavaju
Razmotrimo jedan primer iz područja o kojem se jako malo govori u
crkvi: seksa. Pretpostavimo da ste zgrešili na tom području. Priznali ste,
pokajali se, te primili opraštanje, ali još uvek imate intenzivnu želju greh
ponoviti, iako to mrzite. Sigurni ste da vam je oprošteno, ali niste
slobodni, zarobljeni ste.
Jedan vrlo čest primer je samozadovoljavanje. Neki psiholozi kažu kako
je samozadovoljavanje normalno i zdravo. O tome ne treba raspravljati.
Nije mi jasno kako postoje hiljade ljudi, muškaraca i žena koji se
133
samozadovoljavaju i onda se mrze zbog toga što su učinili. Svaki put
kažu: „Nikad više!“, ali im se to iznova dogodi. Oni su zarobljeni. Kroz
godine, video sam stotine ljudi oslobođene od prisilnog demona
samozadovoljavanja.
6. Demoni uzrokuju zavisnost
Zavisnost je često kao grana koja raste iz neke veće grane. Ako želimo
pomoći ljudima, vrlo verovatno ćemo morati zaviriti iza zavisnosti i
pronaći veću granu iz koje raste ta zavisnost. Dva su česta primera stalna
lična frustracija i neka duboka emotivna potreba koja nije ispunjena.
Na primer, dve udate žene koje znaju da im muž nije veran, da novac koji
one trebaju za domaćinstvo troši na sebe, te da pokazuje malo zanimanja
za porodicu, zbog svega toga čeznu za nekom vrstom utehe. Jedna polako
počinje piti i postaje alkoholičarka. Za drugu je alkohol previše i počinje
jesti te postaje proždrljiva.
U oba slučaja, na oslobođenju od zavisnosti, bilo od alkohola ili
proždrljivosti, neće se verovatno moći mnogo učiniti ako se ne
pozabavimo samom granom frustracije. Najbolje bi rešenje bilo kada bi
se muž pokajao i promenio, ali ako on to ne učini, žena ne može očekivati
da će biti oslobođena ako mu ne oprosti i ne odrekne se svoje gorčine i
ljutnje.
Pornografija je tragičan primer ovisnosti. Čovek koji je zarobljen
pornografijom prisiljen je tražiti one programe na televiziji koji će
zadovoljiti demona u njemu. Jedan čovek je rekao:
„Taj me demon budi u dva sata ujutru kada su na TV pornografski filmovi.
Jednostavno ih moram gledati. Ne mogu se odupreti.“
Kod molitve oslobođenja, čitavo mu je telo reagovalo kad je demon
izlazio. Postoji bezbroj vrsta ovisnosti i mnogo ljudi treba oslobođenje.
7. Demoni prljaju
To i nije čudo budući da Biblija demone naziva „nečistim duhovima“.
Glavno područje delovanja takvih duhova je naš duh, naše misli i naša
razmišljanja. To se često događa baš u trenutcima kad svoje misli želimo
u molitvi usmeriti prema Bogu. Ako u takvim trenutcima imamo snažne
misli ili slike koje nas ometaju, a pogotovo ako spadaju u kategoriju
134
požuda, tada možemo biti gotovo sigurni da se radi o zloduhu. Demonima
se nikako ne sviđa naša komunikacija s Bogom. Mnogi imaju takav
problem s govorom. Ne mogu izgovoriti tri rečenice, a da ne prostače ili
psuju. U trenutku oslobođenja, događa se trenutna promena i oslobođena
osoba prestaje izgovarati takve nečiste reči.
8. Demoni obmanjuju
Verujem da su demoni iza većine duhovnog zavođenja. Radi se o
hrišćanima koji se odriču zdrave nauke temeljene na Bibliji i tradiciji
Crkve i pristaju uz određene vrste duhovnih zabluda. Čest slučaj danas je
vera kako đavo i zli duhovi ne postoje i kako niko neće završiti u paklu.
9. Demoni napadaju naše fizičko telo
Postoje mnogi demoni koji su povezani s različitim vrstama bolesti poput
nekih vrsta epilepsije, slepoće, gluhoće, nemosti, artritisa, alergija,
neplodnosti... Ali postoje i neki drugi duhovi, poput duha umora i duha
pospanosti.
Ako možete satima gledati televiziju ili baviti se nečim drugim, a kad se
odlučite posvetiti molitvi ili čitanju Biblije, odjednom osećate umor ili
neprirodnu pospanost koja vas u tome sprečava i to vam se događa često,
trebali biste proveriti radi li se o demonu. Postoji i demon slabosti koji
uzrokuje da se neko neprekidno oseća bolesnim, iako doktori ne mogu
pronaći nikakav stvaran uzrok tom stanju.
NAMEĆE SE SLEDEĆI ZAKLJUČAK:
Većina ljudi koji su pod uticajem demona, ima jednu karakterističnu
osobinu:
- nemir.
Osoba koja može zadržati MIR u većini životnih neprilika, verovatno
nema nikakvih problema sa demonima.
135
Vrlo čest je slučaj da osobe koje kontrolira zloduh imaju iznenadne
trenutke zbunjenosti u kojima kao da neko drugi na trenutak preuzme
njihove misli te im je potrebno određeno vreme da se vrate u stvarnost.
Demoni su nematerijalna bića, oni nemaju pravu formu ali mogu preuzeti formu
kako bi lakše interreagovali sa ljudima.
Ako imate nekakvo očekivanje kako bi demon izgledao, često će se konformirati
tim očekivanjima da bi olakšao interakciju sa vama. Mada ima dosta slučajeva u
kojima se demon prikaže potpuno drugačije od očekivanja.
Demoni najčešće komuniciraju telepatski, tačnije formiraju nekakvu vrstu
simbiotskog odnosa sa vama i koriste vaše misli i vaš mentalni materijal da bi
komunicirali sa vama.
Međutim, relativno je lako uvideti razliku između vaših misli i „glasa“ demona.
Oni imaju specifičan način govora koji je uglavnom drugačiji od ljudskog načina
govora."
Nakon ovog pročitanog teksta Viktorija se duboko zamisli.
"Koliko puta sam se samo našla u kandžama demona, a da toga nisam bila uopšte
svesna? Ovo je mnogo dublji problem nego što se čini da jeste. Ukoliko ne znam
kako sve ovo funkcioniše, ne umem da prepoznam manipulaciju mojim umom,
kako onda mogu da se odbranim i zaštitim od svega ovoga? Kako pronaći i
zadržati mir u sebi?"
Ovo saznanje u trenu ju je rastužilo. Međutim, pažnju joj je privukao sledeći
naslov:
KAKO SE ZAŠTITI OD DEMONSKOG NAPADA
"Možda ipak postoji spas?" pomislila je. „Da vidim šta ovde kažu“ pomisli i
nastavi da čita.
Shvatila je da je osnova borbe protiv demonskih napada moć oproštaja i
pronalazak i zadržavanje mira u sebi.
136
"U tome je znači veličina i snaga pravoslavlja! Nismo ni svesni kakvo moćno
oružje posedujemo "Moć oproštaja", niti znamo zbog čega je ono toliko moćno.
Sada mi je tek sve jasno!
„Opraštam ne zato što neka osoba zaslužuje oproštaj, već zato što ja zaslužujem
mir."
Bila je sretna jer je došla do ove spoznaje.
"Znam da imamo svoje dobre, nevidljive pomagače, ali ne znam baš mnogo o
njima. Hajde da se uputim više u ovu tematiku!" pomisli Viktorija.
Ponovo potraži pomoć Google-a, ukucavajući ključnu reč u pretraživač:
ANĐELI
Posle kraćeg vremena pronašla je tekst koji joj je bio potreban, i sa velikom
pažnjom počela je da čita:
HRIŠĆANSKA ANGEOLOGIJA
Prema crkvenom predanju, anđeli se dele na tri hijerarhije:
1. višu
2. srednju i
3. nižu.
Svaka hijerarhija se deli na tri čina:
1. Viša:
Serafimi su četvoro - odnosno šestokrilati simboli svetlosti, žar Božije
vatre, raspaljuju ognjenu ljubav prema Bogu i najbliži su Bogu
Heruvimi prosvećuju premudrošću i bogopoznanjem, čuvari su raja
Prestoli su razumni i po blagodati bogonosni, izlivaju silu pravosuđa na
prestole zemaljskih sudija i vladara.
2. Srednja:
Gospodstva gospodare nižim činovima, daju silu i mudrost, uče druge da
vladaju voljom i osećanjima
Sile sprovode nepokolebivo volju Božiju, daju silu čudotvorstva
137
Vlasti predstavljaju neuništavajućivu harmoniju, krote demone, odbijaju
iskušenja.
3. Niža:
Načela načeluju nižim anđelskim činovima, brinu za narode i svetovni
sud
Arhanđeli blagovesti, prorokuju, ukrepljuju veru
Anđeli su anđeli čuvari, vojska nebeska
Duhovi javljaju manje tajne i namere Božije, podstiču na vrlinu, stoje
ljudima najbliže.
Samo najviši čin prima svetlost i poznanje od samog Boga, a svi niži činovi se
prosvećuju i primaju tajne od viših činova.
Oni za svetlošću i poznanjem Božjim čeznu, pa Bog čoveku otkriva svoje tajne
preko njih, ne zato što su mu oni neophodni, već zato što u to „anđeli žele zaviriti“.
Ne treba im ni jezik ni sluh, nego bez izgovorene reči predaju jedan drugome
vlastite misli i odluke.
Oni uvek čine samo jedno:
služe Bogu i njegovoj tvorevini.
Oni se svi zajedno nazivaju anđelima (vesnicima), zato što svi služeći Bogu
učestvuju u ljudskom spasenju, mada to nije njihova jedina služba.
Serafimi se kao najviši i Bogu najbliži čin nazivaju arhanđelima, tj.
„nadanđelima".
138
ARHANĐELI
Arhanđeli predvode nebesku vojsku anđela, i ima ih sedam:
1. Mihailo znači - onaj ko je kao Bog ili ko je ravan Bogu. Predstavljen kao
vojskovođa koji u svojoj desnoj ruci drži koplje kojim se bori protiv
Lucifera, a u levoj zelenu palminu grančicu. Mihailo se smatra najvažnim
zaštitnikom Pravoslavne vere.
2. Gavrilo znači - sila Božija, on je glasnik Božiji. Predstavljen je kako u
desnoj ruci drži lampu u levoj ogledalce, koje označava premudrost
Božiju. Učestvovao je u Božijem stvaranju sveta i u borbi protiv palih
anđela.
Među vernicima Arhanđel Gavrilo naročito je poznat po fresci Beli Anđeo
iz manastira Mileševa.
Gavrilo je prvi uz arhanđela Mihaila koji je predvodnik vojske anđela i sila
dobra.
Duhovna snaga Belog anđela je sinonim za spasenje i čuda.
Manastir Mileševo jedna je od najvećih svetinja u Srba, dom je čuvene freske
Beli anđeo i grobno mesto Svetog Save, srednjovekovna zadužbina Kralja
Vladislava Nemanjića, podignut u 13. Veku.
Beli anđeo je Srbiju vinuo u kosmičke visine, simbol je mira, otelotvorenje
je hrišćanske poruke: vera, ljubav, nada.
Prvi satelitski prenos video signala između Starog kontinenta i Amerike
sadržao je među kadrovima i mileševsku fresku, kao poseban pozdrav nas
Evropljana onima na drugom kraju sveta.
Kada je iz Evrope poslat prvi satelitski signal u vasionu, poslat je paket
ljudskih dostignuća. Bile su to slike čovekovog osvajanja Meseca, Kineskog
zida i Belog anđela.
Vaskrsenje Hristovo u hrišćanskom učenju preduslov je za buduće vaskrsenje
svih pravednika. Pogledi vernika kroz istoriju često su bili upereni u fresku
Belog anđela s verom u spasenje.
139
To su činili tokom svih ratova koji su kroz istoriju potresali srpski narod,
zaključno sa NATO agresijom 1999.godine.
Veruje se da je ova freska zaštitila Srbiju od još jačih razaranja 1999.godine.
Čudotvorna moć freske vekovima se objašnjavala jednom legendom:
"Srpski vitezovi, čuvari koplja Svetog Đorđa bili su poznati po svojim
čudima, a ta čuda su pripisivana relikvijama koje su oni posedovali. Među
čuvarima kruži priča o trojici vitezova koji su u crkvici na Crnoj steni čuvali
Hristovu plaštanicu.
Krstaške horde, naročito templari koji su nadirali sa zapada te 1187.godine
pljačkali su i uništavali sve pred sobom. Naoružani do zuba u metalnim
pancirima i sa tri crne glave na grudima pojavili su se u sumrak pred crkvicom
na Crnoj steni, jašući samo crne konje.
Stotinjak templara imala je samo jedan cilj: da uzme Plaštanicu iz crkve.
Te večeri čuvari koplja Svetog Đorđa stali su pred strašnu vojsku kako bi
sačuvali Plaštanicu.
Metalni zvuk čuo se do duboko u noć.
Kada je pao i zadnji vitez, na Crnoj steni ukazao se beli anđeo Gavrilo
pokazujući prstom na Plaštanicu koja je polako nestajala u steni.
Upravo na tom mestu 1227.godine kralj Vladislav, unuk Stefana Nemanje,
podigao je manastir Mileševo, gde je preneto i telo Svetog Save.
3. Rafaiol znači - iscelenje Božje, ili Bog iscelitelj. Izobražava se: desnom
rukom vodi toviju, koji nosi ribu uhvaćenu u Tigru, a u levoj drži alabastar
lekarski.
4. Urilo znači - oganj ili svetlost Božja. Izobražava se: desnom rukom drži
mač protiv Persijanca, a u levoj plamen ognjeni.
5. Salatailo znači - molitvenik Božji. Izobražava se sa licem i očima
pognutim, a ruke držeći na prsima kao na molitvi.
6. Jegudiol znači - slavitelj Boga. Izobražava se: u desnoj ruci drži venac
zlatan, a u levoj trostruk bič.
140
7. Varahilo znači - blagoslov Božji. Izobražava se: nosi u nedrima ruže bele.
8. Jeremilo znači - uzvišenje Božje. Poštuje se kao podsticatelj i pobuditelj
uzvišenih pomisli, koje čoveka uzdižu k Bogu.
ANĐELI
Anđeli su stvarna bića, stvorena i poslana od Boga da pomažu čovečanstvu. Oni su
posrednici između nas i druge dimenzije.
Anđeli su Božji glasnici.
Duhovnim očima (perifernim vidom) vidim prizor u kome anđeo ili anđeli prilaze
Bogu ili našem "planu" za ovaj život koji smo napisali pre nego što smo rođeni i
vraćaju se s odgovorima na pitanja koja nas najviše muče.
Ma koliko se usamljeno ili potišteno osećaš, znaj da nisi sam.
Anđeli su večni i uvek su budni.
Za razliku od nekih ljudskih bića, anđeli nas nikada neće izneveriti, nikad neće biti
loše volje. Oni su direktna veza sa Bogom, uvek spremni da prihvate i vole
bezuslovno.
Oni mogu s velikom snagom i moći komunicirati na duhovnom i na fizičkom nivou.
Njihova snaga je legendarna, imaju sposobnost da uzimaju razne oblike.
Njihova svrha je da nam pomognu u ispunjavanju našeg životnog plana, i da ispune
svoj bogom dani zadatak, kao zaštitnici, glasnici, iscelitelji.
Anđeli su čista bića: lepi su, visoki i isijavaju svetlo.
Ponekad određeni red možemo prepoznati po njihovim krilima, koja imaju određenu
boju ili su im vrhovi osenčeni u toj boji. Ova boja se javlja i na spoljašnjim delovima
njihovih aura, koje su uvek vrlo blistave i koje umetnici uglavnom prikazuju kao
aureole.
Retko govore glasom, mogu komunicirati na više načina ali obično komuniciraju
telepatijom.
Anđeli nastanjuju 7. Nebo i veoma su visoko razvijena spiritualna bića.
Dolaze iz srca Tvorca (izvora svih stvari) i pomažu Stvaranju.
141
Imaju prefinjenu vibraciju što ih čini transparentnim i teško uočljivim, za većinu
ljudi oni su nevidljivi. Mogu uzeti materijalno telo, ali to čine retko i onda se
prikazuju kako želimo da ih vidimo.
Najpoznatiji se Anđeli čuvari.
Ljudi su izatkani od svojih loših misli i osećanja, bolnih iskustava. U teškim
vremenima ljudi prizivaju u pomoć Anđeoska bića kako bi im pomogli u rešavanju
životnih problema.
Iskrene duše dobijaju pomoć.
KAKO PRIZVATI SVOG ANĐELA ČUVARA?
"Osoba koja oseća prisustvo Anđela čuvara postaje mirna, samopouzdana,
razumna, pažljiva, ali istovremeno i slobodna. U njegovim pokretima oseća se
duhovna snaga i sloboda." govorio je starac Pajsije Svetogorac.
Starac Pajsije Svetogorac, monah sa Atosa, u svojim knjigama ostavio je
mnogobrojne duhovne pouke, kao i savete i mudre reči o životu. U svojoj knjizi
"Reči" u poglavlju "Anđeo čuvar" detaljno je objasnio da svaka krštena osoba ima
svog nevidljivog Anđela, koji je neprestano u blizini.
Prema rečima starca Pajsija, kada činimo dobra dela, naš Anđeo čuvar je uz nas,
raduje se. To je trenutak kada imamo osećaj da neko stoji u našoj blizini, aplaudira
nam, smeši nam se.
Sa druge strane, ako činimo loše stvari, Anđeo se udaljava od nas. "On tužno stoji
sa strane i gleda na nas..." U takvim trenucima intuitivno možete osetiti da je neko
u vašoj blizini uznemiren, tužan, razočaran.
"Ako imate ljubav i dobrotu, vi ste Anđeo. I gde god da idete i gde god da ste,
nosite Raj sa sobom. Dakle, već u ovom životu počinjemo da osećamo Raj ili
Pakao" tvrdio je starac Pajsije.
Ukoliko se čovek trudi da postane poput svog Anđela čuvara, da širi ljubav oko
sebe i čini dobra dela, onda ta osoba od svog života stvara Raj.
Sa druge strane, kada je neko stalno ispunjen besom, mržnjom, nezadovoljstvom,
agresivnošću, sam sebi pravi pakao od života.
142
Veruje se da Anđeli čuvari pomažu čoveku u životu, spašavaju ga od nevolja,
loših ljudi, neprijatnih situacija...
"Sa Anđelom čuvarom možete komunicirati rečima, ali najbolje je delima. Činiš
nešto dobro - tvoj Anđeo je ponosan na tebe. Što više ljubavi i radosti emitujete u
svetu, to će se vaš Anđeo osećati bolje."
Starac Pajsije je govorio da Anđeli čuvari imaju svoje emocije i da pate za
čovekom kada je loš, jer na kraju čovekovog života, Anđeo se bori za dušu tog
čoveka.
Ako je čovekova duša radila ono što Anđeo voli, onda će se nakon smrti vratiti
Bogu, zajedno sa osećanjem postignuća i potpuno proživljenog života.
Anđeli su posrednici koji naše molitve prenose Bogu, kako bi stigle brže, te
posrednici koji Božje poruke prenose nama, na nama razumljiv i blizak način,
iako to možda uvek i ne prepoznamo na prvu ruku.
Oni su uvek uz nas i najsrećniji su kad ih zamolimo za pomoć ili vođstvo, jer je
upravo to njihovo poslanje.
Možemo im se obratiti i više puta na dan.
Anđeli nam mogu pomoći u malim stvarima, kao što je traženje parkinga, kuvanje
ručka, uspavljivanje deteta. Isto tako mogu nam pomoći i kod vrlo ozbiljnih
životnih situacija, kao što su bolest, problemi na poslu ili u porodici i slično.
No da bi nam mogli pomoći, mi to trebamo da zatražimo.
Oni nemaju slobodnu volju i neće se mešati u naš život, ako im mi to ne dopustimo
i ako se ne otvorimo za komunikaciju sa njima.
MOLITVE ANĐELU ČUVARU
Molitva 1
Anđele Božiji, Čuvaru moj sveti, koji si mi od Boga dat kao zaštitnik, prosveti me
danas i sačuvaj od svakog zla, ka dobrim delima uputi i na put spasenja upravi me.
Amin.
143
Molitva 2
Anđele Hristov, čuvaru moj sveti i pokrovitelju duše i tela moga, oprosti mi sve
što Ti sagreših u današnji dan i izbavi me od svakoga zla neprijateljskog mi
protivnika, da ne bih nikakvim grehom razgnevio Boga mog, no moli se za mene
grešnog i nedostojnog slugu, da me pokažeš dostojna dobrote i milosti Svesvete
Trojice i Matere Gospoda moga Isusa Hrista i svih Svetih.
Amin.
Molitva 3
Sveti Anđele Hristov, padajući ničice pred tobom molim ti se, Čuvaru moj sveti,
koji si meni grešnome dat od svetoga krštenja, da mi čuvaš dušu i telo. Svojom
lenjošću i svojim rđavim navikama ja razgnevih tvoju prečistu svetlost, i oterah te
od sebe svim gadnim delima, lažima, klevetama, zavišću, osuđivanjem, ohološću,
nepokornošću, mržnjom na braću, zlopamćenjem, srebroljubljem, preljubom,
jarošću, tvrdičlukom, nenasitim prejedanjem, opijanjem, brbljanjem, rđavim i
lukavim mislima, gordeljivošću, i pohotljivim besnilom, imajući volju za svaku
telesnu požudu. O, da zle naklonosti moje, kakve nema ni u nerazumnih životinja!
Ta kako možeš pogledati na mene, ili pristupiti meni kao smrdljivom psu? Kakvim
ćeš očima, Anđele Hristov, pogledati na mene kada sam se užasno zapleo u
odvratna dela? Ta kako ću već moći da molim oproštaj za svoja gorka, zla i rđava
dela, u koja padam danonoćno i svakog časa? No molim ti se, padajući ničice pred
tobom, Čuvaru moj sveti, smiluj se na mene grešnog i nedostojnog slugu svog
(ime); budi mi pomoćnik i zaštitnik od mog zlog protivnika, svetim tvojim
molitvama, i učini me učesnikom u carstvu Božjem sa svima Svetima, svagda, i
sada i uvek i kroza sve vekove.
Amin.
NAUČITE OVE MOLITVE, I KRENUĆE VAM NA BOLJE
MOLITVE ZA SVAKI DAN
Sveti arhangele Gavrile, koji donese neizrečenu radost sa neba prečistoj Devi,
ispuni radošću i veseljem srce moje gordošću ispunjeno.
144
Ponedeljak:
Molitva Svetom arhangelu Mihailu
Sveti arhangele Božiji Mihaile, odagnaj od mene duha lukavoga koji me iskušava.
O, veliki Arhistratiže Božiji Mihaile - pobedniče demona! Pobedi i uništi sve moje
vidljive i nevidljive neprijatelje i umoli Gospoda Svedržitelja da me spasi i
odbrani od svake bolesti, smrtonosne rane i iznenadne smrti, sada i uvek i u
vekove vekova.
Amin.
Utorak:
Molitva Svetom arhangelu Gavrilu
Sveti arhangele Gavrile, koji donese neizrečenu radost sa neba prečistoj Devi,
ispuni radošću i veseljem srce moje gordošću ispunjeno. O, veliki arhangele Božiji
Gavrile, ti si blagovestio Prečistoj Devi Mariji o začeću Sina Božjeg. Objavi i
meni grešnom strašni dan moje smrti i umoli Gospoda Boga za moju grešnu dušu,
da bi mi oprostio moje grehe; da me ne zarobi lukavi demon i ovlada mnome. O,
veliki arhangele Gavrile! Sačuvaj me od svih bolesti, sada i uvek i u vekove
vekova.
Amin.
Sreda:
Molitva Svetom arhangelu Rafailu
O veliki arhangele Božji Rafaile, koji si primio dar od Boga da isceljuješ bolest,
izleči neizlečive ljudima rane srca moga i tela moga. O, veliki arhangele Božji
Rafaile, ti si putovođa, lekar i iscelitelj, rukovodi me ka spasenju i isceli sve moje
duševne i telesne bolesti i privedi me Prestolu Božjem i moli dobrotu Njegovu za
moju grešnu dušu, da mi Gospod oprosti grehe moje i sačuva me od svih
neprijatelja mojih zlih ljudi, sada i uvek i uvekove vekova.
Amin.
145
Četvrtak:
Molitva Svetom arhangelu Urilu
Sveti arhangele Božji Urile, svetlošću Božanskom ozareni i preizobilno ispunjeni
ognjem plamene ljubavi, ubaci iskru toga ognja u moje ohladnelo srce, a dušu
moju gresima pomračenu svetlošću svojom ozari. O, veliki arhangele Božji Urile,
ti si sijanje ognja Božanskog i prosvetitelj onih koji su pomračeni gresima:
prosvetli um moj, srce moje, volju moju silom Svetog Duha i upravi stope moje
na stazu pokajanja, umoli Gospoda da me izbavi od muka adskih i od svih
neprijatelja vidljivih i nevidljivih, sada i uvek i u vekove vekova.
Amin.
Petak:
Molitva Svetom arhangelu Salatilu
Sveti arhangele Božji Salatile, daruj molitvu meni koji ti se molim, nauči me
molitvi smirenoj, skrušenoj, usrdnoj i umilnoj. O veliki arhangele Božji Salatile,
ti se moliš Bogu za vernike, umoli Dobrotu njegovu za mene, da me izbavi od svih
nevolja i iskušenja, bolesti, iznenadne smrti i muka večnih, te da me udostoji
Carstva Nebeskoga sa svim svetima u vekove vekova.
Amin.
Subota:
Molitva Svetom arhangelu Jegudilu
Sveti arhangele Božji Jegudile, svagdašnji pomoćniče svih koji se podvizavaju na
putu Hristovom, probudi i mene iz teške lenjosti i podvigom dobrim ukrepi me.
O, veliki Arhangele Božji Jegudile, ti si revnosni zaštitnik slave Božje: ti
pobuđuješ na proslavljanje Svete Trojice, probudi i mene od sna grehovnog, da bi
slavio Oca i Sina I Svetoga Duha i umoli Gospoda Svedržitelja da sagradi u meni
čisto srce i duh prav obnovi u utrobi mojoj i da me utvrdi Duhom vladalačkim da
bih se klanjao duhom i istinom jednom istinitom Bogu-Ocu i Sinu i Svetome
Duhu, sada i uvek i u vekove vekova.
Amin.
146
Nedelja:
Molitva Svetom arhangelu Varahilu
Sveti arhangele Božji Varahile, koji nam donosiš blagoslove od Gospoda,
blagoslovi me da postavim dobar početak i ispravim svoj grešni život, da bih u
svemu ugađao Gospodu Spasitelju mome u vekove vekova.
Amin.
Molitva Anđelu Čuvaru
Anđele Božji, Čuvaru moj sveti, koji si mi od Boga dat kao zaštitnik, prosveti me
danas i sačuvaj od svakog zla, ka dobrim delima uputi i na put spasenja upravi me.
Amin.
"Ovo je jako zanimljivo" pomisli Viktorija, nastavljajući da čita dalje.
KAKO RAZGOVARATI SA SVOJIM ANĐELOM
ČUVAROM
Svakoj osobi je pri rođenju dodeljen njen Anđeo čuvar. On je uz osobu ceo život,
štiti je od nevolja i nesreća, štiti od opasnosti i neprijatelja.
Ali ljudi su drugačiji. Neki veruju u Anđele, neki ne. Ipak, Anđeo čuvar i dalje voli
svog izabranika, i pokušava mu pomoći u svemu.
Mogu li razgovarati sa svojim Anđelom čuvarom?
Svakako!
Kako se to može uraditi?
Najlakši način za komunikaciju sa višim duhovnim silama je molitva. Treba se
moliti u samoći, ulažući dušu i osećanja u svoje reči, govoriti iskreno i sa dobrim
mislima.
147
Anđeo čuvar je uvek tu, u stanju je da čuje reči onoga ko mu se obraća. Osoba
može naučiti molitvu iz posebnih spisa, ili može napraviti molitvu ili zahvalnost
svojim rečima.
Anđeo će i dalje čuti, glavna stvar je da molitva dolazi iz srca.
Nažalost, čovek je tako izgrađen da se svojim nebeskim pomoćnicima obraća
samo u teškim trenucima života.
Kada je srećan, zaboravlja ko mu je pomogao.
To nije u redu.
Neophodno je zahvaljivati svom Anđelu, ako je moguće, svaki dan.
Što više Anđeo čuje reči zahvalnosti upućene njemu, to će više želeti da pomogne
sledeći put.
Meditacija (tihovanje). Samo se na prvi pogled čini da je meditacija
komplikovana i neshvatljiva stvar. Zapravo, meditacija je sposobnost opuštanja,
po mogućnosti u samoći. Kada je osoba u osamljenom, opuštenom stanju, u stanju
je da čuje mnogo toga u sebi. A unutrašnji glas je glas našeg Anđela čuvara. On
nam govori šta je ispravno, a šta pogrešno, šta da radimo, šta da ne radimo.
Svoj unutrašnji glas čujemo samo u veoma opasnim situacijama, čak i u
ekstremnim situacijama. Ovo se takođe zove intuicija. Dakle, Anđeo nam daje
informacije koje su nam potrebne. Kroz meditaciju, ljudi takođe mogu
komunicirati sa svojim Anđelom čuvarom.
Kako meditirati?
Prvo, morate pronaći tiho, mirno mesto privatnosti. U tom slučaju treba da se
pobrinete da vam niko ne može remetiti pažnju.
148
Drugo, zauzimamo najudobniji položaj, zatvaramo oči, počinjemo ravnomerno
disati i uživamo u tišini. Osećamo kako se svaka ćelija našeg tela opušta. Kada je
telo već potpuno opušteno, a misli mirne i spokojne, možete pokušati prizvati svog
Anđela.
Samo ga zamolite da dođe.
Možete se zamisliti u prekrasnoj bašti, u prirodi. Anđeo može doći u bilo kom
obliku. Postoje sugestije da je Anđeo došao - opuštena osoba oseća lagano trnce
po telu, posebno u prstima.
U tim trenucima možete pažljivo pitati Anđela o svemu što vas brine ili zanima.
Unutrašnji glas koji čujete biće glas samog Anđela.
Veoma je važno zahvaliti osobi koja je došla nakon razgovora i pozdraviti se s
njom. Zatim polako otvorite oči i fokusirajte se na okolinu.
Sprovodeći takav postupak, zapamtite da vam ništa ne bi trebalo smetati. Ni sa
jedne strane buke ili misli. U suprotnom, svi napori će otići niz vodu. Dešava se
da nas Anđeli čuvari kontaktiraju u snu ili u trenutku između uspavljivanja i
buđenja. Ovde morate pažljivo slušati vlastite misli i pokušati ih zapamtiti.
Postoji i pretpostavka da Anđeli pokušavaju komunicirati s nama pomoću
znakova i simbola, događaja i situacija u životu. To su takozvani znaci sudbine.
Na njih takođe treba obratiti pažnju.
Razgovori s Anđelom čuvarom pomažu ljudima da ojačaju vlastitu veru, steknu
poverenje u sebe i u ispravnost svojih postupaka.
Jednostavan način da zatražite pomoć svog Anđela čuvara:
Formirajte i održavajte snažnu mentalnu nameru da se povežete sa svojim
Anđelom čuvarom.
149
Zapamtite: energija prati misao, koja stvara duhovnu vezu direktno sa Anđelom
čuvarom. Zaista je jednostavno i lako kao da prvo zatražite pomoć.
Sledite ove upute korak po korak da biste se brzo i jednostavno povezali sa
svojim Anđelom čuvarom:
1. Pitajte
2. Imajte veru i poslušnost
3. Krenite u kreativnu akciju.
Pitajte
Pošaljite svoju nameru Anđelu čuvaru u mislima, potvrđujući svoju želju da
uspostavite vezu s njim.
Sada, jasnije i što je moguće konkretnije, formirajte u svom umu pitanje za koje
vam je potrebno vođstvo ili pomoć. Na primer:
„Dragi Anđele, pomozi mi da pronađem najboljeg romantičnog partnera za mene
kako bi mi bilo dobro. Hvala ti."
Reči " da bude dobro za mene" omogućiće Višim silama da uklone s vašeg puta
sve što vam nije korisno.
Sada ste pokrenuli Anđeosku snagu koja će raditi za vas dok ste tražili duhovnu
podršku umesto da pokušavate sve učiniti sami, oslanjajući se samo na sebe.
Imajte veru i poslušnost
U ovoj fazi, biće potrebno da predate svoj zahtev Višoj Sili u uverenju da će vaš
zahtev sigurno biti rešen.
Kada se oslanjate na više sile, time uspostavljate svoju veru, koja će odrediti
koliko brzo ćete početi primati duhovnu podršku. Činjenica da razvijate svoju
veru pokazatelj je duhovne zrelosti.
150