Aska 2017./2018.

Aska

List Osnovne škole Ive Andrića
Svibanj, 2018.

Askoskop
Školski mozaik

Intervju
Školski projekti
Terenska nastava
S ponosom predstavljamo

Kritike
Zanimljivosti

1

Aska Školski mozaik
Projekti u našoj školi
List učenika Osnovne škole Ive Andrića
Broj 13, svibanj 2018. S ponosom
Izdavač: Predstavljamo
OŠ Ive Andrića
Zagreb, Ulica Milovana Kovačevića 18
E mail: [email protected]
http://os-iandrica-zg.skole.hr

Glavna urednica: Katarina Brković, prof.
Grafička obrada: Irena Iveković, prof.

Novinarska skupina:
Matea Kolarec, Nika Miletić, Petra Kukić Halužan,
Borna Nežmak, Luka Zubović
Anamarija Terzić i Lucija Krilčić-Blažević

Fotografije:
Mika Zorić, Marija Tomčić i novinarska skupina
Naslovna strana: Marta Vamberger

Uživajte u čitanju!!!

2

Terenska nastava Uvodnik
Intervju
Dragi čitatelji,

veliki pozdrav od novinarske skupine OŠ Ive Andrića.
Ove godine smo puno radili i poprilično se namučili ka-
ko biste što više uživali u našim istraživanjima,
vijestima, anketama, zabavnim stranicama, intervjuima i
ostalim zanimljivostima. Pokušali smo zabilježiti sve
najvažnije događaje u školi, predstaviti vam neke od
naših uspješnih učenika te njihove radove.
Ove godine možemo se pohvaliti i novim članovima u
našoj skupini koji su se jako dobro i brzo uklopili, a i
našim uspjesima jer smo ove godine bili na
Županijskom natjecanju Lidrano s našom radijskom
emisijom Aska istražuje.
I na kraju samo vas nekoliko klikova mišem dijeli od
čarobnog svijeta naše ovogodišnje Aske.

Zabavnik Novinarska skupina: Matea Kolarec, Nika Miletić, Petra
Kukić Halužan, Borna Nežmak, Luka Zubović,
Anamarija Terzić i Lucija Krilčić-Blažević

Dragi naši, sretno vam
dalje!!

3

Kako je to biti školski novinar?

Što je to uopće novinarstvo? Novinarstvo ponekad znači okrenuti svoj pogled na

svijet naopačke 
Novinarstvo je područje komunikacijske znanosti, Dakle, kako bi netko postao dobar školski novinar
struke i vještina prikupljanja, pripreme, uređivanja i mora biti informiran, znatiželjan i maštovit.
distribucije vijesti i medija.

Kako biti dobar školski novinar? Najpopularniji hrvatski novinari:

Boris Dežulović, Milan Ivkošić, Anita Malenica,
Kako bi netko bio dobar novinar mora imati izrazitu Ante Tomić, Jelena Lovrić, Josip Jović, Mladenka
moć opažanja. Nakon što nešto opazi, mora ono što Šarić, Nino Raspudić, Tanja Torbarina i Tomislav
je vidio ili čuo, prenijeti u riječi, ali o toj temi mora Židak.
biti dobro informiran i mora znati gramatički i pra-
vopisno se točno izraziti. Za bogat i pravilan rječnik
potrebno je puno čitati. Novinarska skupina

Što uključuje novinarski posao?

Novinarski posao uključuje puno pisanja, intervjui-
ranje poznatih i manje poznatih osoba, odlazak na
natjecanja, pisanje članaka nakon važnih događaja i
rad na ostalim novinarskim vrstama, npr. radijskim
emisijama. Ponekad se novinari moraju informirati i
pisati o pomalo negativnim temama kako bi ljudi
izvukli pouku.

Ponekad je potrebno samo malo mira i tišine. A ponekad se za dobru vijest treba okrenuti
i naglavačke.

4

Malo predaha uvijek dobro dođe!

Zanimljivosti o novinarstvu:
Novinarstvo postoji od 17. stoljeća.
Clare Holling Worth bila je neustrašiva dopisnica, prva osoba koja je javila o
početku 2. svjetskog rata.
Marija Jurić Zagorka prva je hrvatska profesionlana novinarka.
Narod bez pouzdanih vijesti jest, prije ili kasnije, narod bez temelja slobode.
Novinarstvo je pisanje onoga što drugi ne žele objaviti.
(Hubert Jfarnswrth)

5

Školski mozaik PROSLAVILI SMO 125. GODIŠNJICU ROĐENJA IVE ANDRIĆA

"Mi i ne znamo koliko snage i kakve sve mogućnosti krije u sebi
svako živo stvorenje. I ne slutimo što sve umijemo. Budemo i
prođemo, a ne saznamo što smo sve mogli biti i učiniti.
… Aska sama nikad nije govorila o svom susretu sa zvijeri ni o
svojoj igri u šumi. Jer, o najvećim i najtežim stvarima svoga ži-
vota nitko ne voli govoriti.“

(iz pripovijetke Aska i vuk)
Ivo Andrić, književnik, nobelovac,
napisao je mnogo romana, novela, pjesama, eseja i pripovijedaka.

Rođen je 9. listopada 1892. godine u Travniku, u Bosni i Hercegovini, koja je tada bila dio
Austro-Ugarske. Andrićev otac umro je kada je on imao samo dvije godine te ga je majka, budući
da je bila siromašna, poslala rodbini u Višegrad, na rijeci Drini u istočnoj Bosni, gdje je Andrić
vidio most Mehmeda paše Sokolovića iz 16. stoljeća. To ga je inspiriralo za njegov roman Na
Drini ćuprija. Nakon što je završio Sarajevsku gimnaziju, Ivo se preselio u Zagreb gdje je studira-
o filozofiju. Za vrijeme boravka u Zagrebu upoznao je i Antuna Gustava Matoša.
Kasnije je upisao fakultete u Beču, Krakówu i Grazu.
Andrić je svoj literarni put počeo kao pjesnik (Ex ponto, Nemiri). Bio je jedan od osnivača Hrvatske mlade
lirike. Do Drugoga svjetskog rata pisao je pripovijetke. Potom se okrenuo pisanju romana koji se uglavnom
temelje na povijesti i kulturi njegove rodne Bosne, a od kojih su samo neki Na Drini ćuprija, Prokleta avli-
ja i Gospođica.
Nakon prvog svjetskog rata ušao je u diplomatsku službu, u kojoj brzo napreduje do pomoćnika ministra
vanjskih poslova i najzad izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra u Berlinu. Drugi svjetski rat pro-
veo je povučeno u Beogradu, a poslije, 1946. godine bio je prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavi-
je. Bio je i narodni zastupnik u skupštini BiH te u Saveznoj narodnoj skupštini.
Godine 1961. kandidiran je za Nobelovu nagradu.
Tolkienova knjiga Gospodar prstenova, danas jedna
od najčitanijih na svijetu, tada tek “drugorazredna
proza”, također je bila kandidirana. Nagradu je ipak
osvojio Ivo Andrić, a prilikom dodjele nagrade odr-
žao je govor s nazivom O priči i pričanju.
Preminuo je 13. ožujka 1975. godine. Ta je vijest
odjeknula diljem svijeta. Rodna kuća Ive Andrića
pretvorena je u muzej. Njemu u čast biblioteka u
Travniku dobila je njegovo ime, kao i jedna ulica,te
niz drugih ustanova među kojima je i naša škola kao
jedina škola Ive Andrića u Republici Hrvatskoj.

„Poimam i shvaćam nevidljivu logiku svih doga-
đaja u čovjekovu životu. Ne riječima i ne mislima
samo, nego svom dubinom cijelog bića svog osje-
ćam divnu, neumoljivu ravnotežu koja vlada svim
našim odnosima. Ima neznana formula koja odre-
đuje odnos između radosti i bola u našem životu.
Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i nje-
gov odljevak. Život nam vraća samo ono što mi
drugima dajemo.“

iz zbirke Ex

6

Andrićevi dani Školski mozaik

Već nekoliko godina naša škola obilježava dane posvećene knji-
ževniku čije ime nosi – Ivi Andriću. Učenici su se na satovima
književnosti upoznali s njegovim životom i stvaralaštvom, pri-
kupljali citate i uređivali panoe. Ove godine svojom prisutnoš-
ću naš program su obogatili i posebni gosti.
Profesorica hrvatskoga jezika i zaposlenica Školske knjige Dinka
Juričić učenicima je pripremila vrlo zanimljivo predavanje na ko-
jemu su učenici saznali neke detalje iz piščeva života i stvaralaštva.
Profesorica Juričić nam je prenijela prekrasnu poruku koju možemo
naučiti od Andrića, a to je da moramo sami sebi biti na prvom mjestu i da to nikako nije odraz naše
sebičnosti jer kako bi rekao Andrić: „Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe“. Učenici su
svoje pažljivo slušanje potvrdili na kvizu u informatičkoj učionici. U poslijepodnevnim satima odr-
žan je i okrugli stol „Što je meni/nama Andrić i što mogu s njim?“ s urednicom Školske knjige
Miroslavom Vučić koja nas je potpuno uvukla u Andrićev svijet predstavivši monografiju Gospo-
dar priče – Poetika Ive Andrića autora Krešimira Nemeca.
Druženje je završilo baš kako se to rođendanu i priliči, uz rođendansku tortu i puno veselja.
Zahvaljujemo svima koji su bili dio ove naše priče o Andriću. Naravno, priči ovdje nije kraj...

Zvrkaonica u školskoj knjižnici

Smijeh, zabava i kreativnost tri su riječi kojima bismo najbo-
lje mogli opisati ono što se događalo u školskoj knjižnici za
vrijeme održavanja Zvrkaonice: čitateljsko-pisateljsko-
glumačkog susreta koje osmišljava, vodi i ostvaruje Siniša
Cmrk – jedan neobičan lik koji nam je svima bio šik.
28. rujna 2017. u školskoj knjižnici okupila se razigrana dru-
žina prvih i trećih razreda koja je imala priliku slušati i aktiv-
no sudjelovati u stvaranju stihova za koje su gospodinu Cmr-
ku bile potrebne samo dvije obične riječi, a ono što bi od njih
nastalo oduševilo je sve prisutne. Učenici su imali priliku po-
kazati i svoje glumačke sposobnosti pa smo tako prisustvova-
li jednoj svađi između inače dobrih prijateljica guske i pat-
ke...bilo je tu još svašta jer neograničena je dječja mašta.

7

Školski mozaik Dani kruha

Ovaj moto poslužio je učiteljima i učenicama naše ško-
le te dragim nam gostima iz Papinskog misijskog ureda
da ovaj dan ne bude puko pokazivanje pekarskih umije-
ća naših majki, očeva, baki, djedova, teta naših ili onih
u pekarnicama. Htjeli smo pokazati da smo i da ćemo
biti uvijek osjetljivi i spremni pomoći onima kojima se
na stolu ne nalazi bogatsvo kakvo je nama svakodnev-
nica. Iz tog razloga provedene su raznorazne radionice
na kojima su učenici puno toga naučili. Na svakom pre-
dmetu bila je drugačija radionica. Ukratko ćemo vam ih
predstaviti:
1. Matematička radionica – kroz učenje afričkih brojeva učenici 6.b razreda došli su do zak-
ljučka da je 6.b bolje uhranjen nego cijela Afrika.
2. Likovna radionica – tema radionice bio je komplementaran kontrast, nakon teorijskog dijela
naravno da su ga učenici primijenili na prigodnim crtežima.
3. Geografska radionica - učenici su naučili što je BDP neke države te otkrili da Hrvatska ima
89,300 milijardi $, a svaki stanovnik ima otprilike 28,69 $.
4. Novinarska radionica – učenici 6. a razreda zajedničkim snagama u rekordnom su roku sni-
mili radijsku reklamu povezanu uz moto dana.
5. Radionica na satu Biologije – bolesti u Africi (malarija, Sida, bolest spavanja)
6. Radionica na satu Tjelesne i zdravstvene kulture – misijske boje i afrički ples
7. Kreativna radionica – izrađivanje perlica od papira i novina nakon kojih su nastale prekrasne
narukvice
8. Radionice na satu Tehničke kulture – prezentacija o organizacijama za spašavanje djece u
Africi
9. Engleska radionica – predstavljanje Zambije (glavni grad, rijeke, rudnici, narodnosti, zanim-
ljivosti), obrađivanje tekstova u skupnom radu

Jedino što može ukloniti siromaštvo je pravedno dijeljenje dobara.

Majka Tereza

8

Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje Školski mozaik
Vukovaru i Škabrnji s ljubavlju!

Povodom Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje svi smo se zajedno okupili u glavnom
holu kako bismo minutom šutnje odali počast žrtvama.
Školski zbor je otpjevao prigodne pjesme, a govorom su nas na razmišljanje potakle ravnateljica
Dubravka Miklec i naša profesorica Vukovarka Marija Jukić. Nakon zajedničkog okupljanja u
holu je ostao uključen projektor pa su svi učenici mogli vidjeti fotografije i pročitati podatke o
Vukovaru.

Anamarija Terzić, 5. c razred

Iz krvi i bola niknut će cvijeće.
I nikada narod zaboravit neće Vukovar.

Hrvoje Hegedušić

Dan kazališta

Ove godine u našoj školi obilježili smo Dan
kazališta (24.11.). U sportskoj dvorani za uče-
nike petih i šestih razreda održana je predsta-
va Inspektor na zadatku kazališta Don Hihot.
Cilj predstave bio je potaknuti učenike na šte-
dnju energije, a za tu ulogu bio je zaslužan
upravo inspektor.
U nastavku vam donosimo i kratak sadržaj preds-
tave:
Na početku predstave na „pozornicu“ je izašao
detektiv koji je svako dijete u dvorani pogledao i
svako malo ih je bilo dovoljno sumnjivih kako bi se vratio korak unatrag. Za nekoliko minutu na
pozornici mu se pridružila glumica koja je pričala na telefon. On ju je upozorio da tako bespotreb-
no troši struju i da je bolje razgovarati u četiri oka. Tako smo došli do prvog pravila koje glasi
„Štedite struju!“ Glumica je izašla još nekoliko puta u različitim kostimima i svaki put nas naučila
novom pravilu. Na kraju su glumac i glumica zajedno pozvali dvoje učenika iz publike koji su svi-
ma nama trebali ponoviti što trebamo štedjeti i kako. Za uspješno odrađen posao nagrađeni su knji-
gama.
Nadamo se da ste i vi,dragi čitatelji, nešto naučili i da svakako štedite struju, plin, vodu te da
reciklirate otpad.

Lucija Krilčić Blažević, 5.a

9

Školski mozaik Advent u školi

I ove godine okupili smo se uoči najvećeg kršćanskog blagdana. U holu
škole održan je božićni sajam na kojemu su prisutni mogli uživati u
raznovrsnim kolačima i toplim napitcima.
Sva prikupljena sredstva na sajmu namijenjena su siromašnoj djeci u Africi či-
me nastavljamo svoj projekt „Otvorimo srca, ispružimo dlan, gladnome pri-
jatelju svaki dan“.
Nakon božićnog sajma druženje smo nastavili na priredbi uz pjesme našeg zbora, božićne igroka-
ze i recitacije. Posebno nam je zadovoljstvo bilo ugostiti i mamu Lopatko koja nam je otpjevala
tradicionalnu božićnu pjesmu „Veselje ti navješćujem“. Ovim putem željeli bismo se zahvaliti
svima koji su svojim dolaskom i angažiranošću uveselili ovaj dan.

Anamarija Terzić, 5.c

Kazališna predstava Vol i magarac

Da se učenici vesele praznicima to je već svima jasno,
ali naši učenici nižih razreda veselili su se i zadnjem
danu nastave jer su imali prigodu pogledati obiteljsku
predstavu „Vol i magarac“ redatelja Damira Mađarića.
Ulogu vola i magarca uspješno su odigrali glumci
Adam Končić i Pavao Medvešek koji su naše mališane
nasmijali i na duhovit i veseo način prikazali priču o
Božiću i rođenju Djeteta iz Betlehema.
Naši vrijedni novinari razgovarali su s vrlo pristupačnim i dra-
gim glumcima koji su rado odgovorili na njihova i ne baš tako
lagana pitanja. Intervju ćete moći pročitati u našem školskom
listu. A najzanimljive trenutke predstave možete pogledati na
fotografijama učenica Hane Kos i Katarine Jeremić.

Novinarska skupina

10

Valentinovska Zvrkaonica Školski mozaik

Siniša Cmrk ponovo je posjetio našu školu, ovo-
ga puta na samo Valentinovo te održao Zvrkao-
nicu za učenike petih razreda koja se održala u
školskoj dvorani.
Na radionici se pjevalo, igralo riječima i šalilo.
Svim prisutnima posebno zanimljiva bila je Siniši-
na igra smišljanja pjesama od samo dvije riječi
koje često uopće nisu bile povezane. Svaki učenik
mogao se javiti i reći svoju riječ te su tako svi bili
aktivno uključeni. Koliko smo se dobro proveli,
najviše su pokazali osmijesi na našim licima i zato
zahvaljujemo Siniši Cmrku na prekrasnom druže-
nju i svakako ga očekujemo u nekoj novoj prigodi.
Osim radionice Valentinovo smo tradicionalno obi-
lježili ukrašavanjem panoa crtežima i stihovima o
ljubavi te našom ljubavnom kutijom u koju su svi
mogli ubaciti svoju poruku kojom su taj dan neko-
me učinili posebnim.

Anamarija Terzić, 5. c razred

Obilježili smo Dan žena
Jedno je samo na zemlji ljepše i bolje od žene: majka.

Arie Schefer

Međunarodni dan žena obilježava se svake godine 8. ožujka. Mi smo ove godine odlučili na taj dan odati
počast nekim znamenitim hrvatskim ženama među kojima su se našle: Veronika Desinić, ljepotica nesret-
ne sudbine, Mila Gojsalić koja je žrtvovala svoj život u borbi protiv Turaka, Diva Gragovčeva, hrvatska
mučenica, djevica iz Varvare, Jelena Zrinska, hrvatska velikašica iz obitelji knezova Zrinskih, Bara Kra-
marić, optužena i pogubljena kao vještica, Blažena Ozana Kotorska, zazidana djevica, Blažena Marija
Petković, biser iz Malog Blata, Janica Kostelić, najuspješnija alpska skijašica u povijesti Olimpijskih iga-
ra.
Naša novinarka Petra Kukić Halužan za ovaj dan nacrtala je prekrasne portrete još triju hrvatskih žena: spi-
sateljice Ivanu Brlić-Mažuranić i Mariju Jurić Zagorku te glazbenicu Doru Pejačević.

11

Školski mozaik Večer hrvatskoga jezika

Ljub'si rode jezik iznad svega

U vrijeme kada se sjećamo važnog povijesnog događaja za naš jezik, potpisivanja Deklaraci-
je o nazivu i položaju hrvatskoga jezika, naša škola obilježila je Dane hrvatskoga jezika. Uče-
nici su izrađivali prigodne plakate, prikupljali pravopisne pogreške i pisali pjesme o jeziku.
Vrhunac obilježavanja bila je Večer hrvatskoga jezika na kojoj su za učenike bile organizirane raz-
ne radionice na kojima su uz puno zabave i igre ponovili što već znaju o materinjem jeziku te nau-
čili i ponešto novo. Bilo je tu svega, od kvizova, društvenih igara, poligona do kreativnih zadataka
koje su osmislili sami učenici. Smijeh, veselje i igra obilježili su jezičnu večer koja će zasigurno
postati naša tradicija. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali i pomogli oko pripreme ove, za nas,
vrlo važne večeri.

Dan broja π

14.3.2018. u našoj školi smo obilježili Dan broja pi. Učenici su
izradili plakate, a pomoću QR kodova otkrili su zanimljivosti o
broju (Matematika na dlanu, prof. Antonija Horvatek).
Održano je i natjecanje u poznavanju znamenki broja pi.
Prvo mjesto je osvojila Petra Kukić Halužan, učenica 8.b razreda s
245 znamenki i time oborila dosadašnji školski rekord koji je iznosio
240 znamenki. Drugi je bio Matko Keliš, 8.b s 212 znamenki, a tre-
će mjesto je osvojila Ema Kovač, 7.a sa 127 znamenki. I ostali natje-
catelji su pokazali izvrsno znanje i želimo im bolje rezultate iduće
godine.
Čestitke svim natjecateljima!

12

Obilježen je Svjetski dan sindroma Down Školski mozaik

NAŠA ZVJEZDICA POSTALA VELIKA MEDIJSKA ZVIJEZDA

Dan sindroma Down za nas je svake godine poseban, ali ove godine još
je i posebniji jer je ispunjen ponosom na našu dragu Luciju Ivić, učenicu
6. a razreda koju smo imali prilike gledati u emisiji HRT-a Dobro jutro,
Hrvatska, a njeno drago lice uljepšalo je i naslovnicu dnevnih novina 24
sata koje su u digitalnom obliku svojih novina objavile i prigodan video-
zapis.
Riječi našeg lica s naslovnice

Svjetski dan sindroma Down počeo
je tako da sam se probudila sretna i uzbuđena. Obukla sam plavo-crnu halji-
nu na vezanje i obula različite čarapice. Mama i ja smo krenule na televiziju
jer sam imala intervju za emisiju Dobro jutro, Hrvatska. To je bio moj prvi odlazak na televiziju,
imala sam veliku tremu. Mamine riječi su mi pomogle da mi bude puno bolje. Prije snimanja su me
pozvali na šminkanje. Stavili su mi dva sjajila i počešljali kosu. Osjećala sam da sam blistala kao
neka zvijezda. Kada sam došla u studio, sve mi je bilo poznato, zato što sam to gledala doma na te-
leviziji. Voditelji su mi se predstavili i rekli da sjednem na kauč. Jedan čovjek iza kamere je odbro-
javao do uključivanja i nakon toga smo krenuli s intervjuem. U početku sam se osjećala bojažljivo, a
kasnije sam se opustila. Nakon televizije sam morala ići doktoru na pregled i tamo smo jako dugo
čekale što mi je bilo jako naporno. Jedva sam čekala da dođem doma. Kad sam došla kući, slušala
sam same pohvale za emisiju, ali sam se trebala pripremiti za slikanje. Došao je fotograf iz 24 sata
kako bi me fotografirao. Sljedećeg dana sam završila na naslovnici. Jako sam sretna zbog toga. Sve
to mi je bilo teško i naporno, ali ponovila bih sve, jer je to bio moj dan kao zvijezda.

Lucija Ivić, 6. a razred

Dan očeva

Ove godine nismo zaboravili niti na naše očeve. Povodom njihova dana i zaštitnika sv. Josipa poklonili
smo im najljepš dar, pjesmu našeg učenika Borne Nežmaka Kako je to biti tata?

Kako je to biti tata?

Kako je to biti tata,
sigurno je teže nego popraviti vrata.

Za svaku situaciju imati plan,
igrati se s djecom cijeli dan.
Neki tate znaju peglati i kuhati,

ali svi znaju suđe oprati.

Kako je to tata biti,
dok to ne postanemo, zapravo nećemo otkriti.

Borna Nežmak, 6. b razred

13

Fešta od knjige i čitanja

I ove godine u našoj školi feštalo se za knjigu i uz
knjigu. Bogati program započeo je već ujutro u
školskoj knjižnici gostovanjem legendarnog Mla-
dena Kušeca kojim je uveselio učenike trećih
razreda predstavivši svoje Priče o različitostima
uz pomoć svojih plišanih medvjedića. Učenici
drugih razreda imali su priliku uživati u susretu s
književnicom Jadrankom Čunčić Bandov koja
se bavi pisanjem igrokaza, glumom i animacijom,
a učenke je oduševila lutkama koje je sama izra-
dila. Svoju kreativnost svi učenici mogli su pokazati na radionici glagoljice izrađujući glagoljička slova
od ukrasnog papira i na taj se način upoznati s jednim od najprepoznatljivijih obilježja hrvatske
pismenosti. I ove godine nismo zaboravili prošlogodišnji književni atrij u kojem se ove godine odvijala
aktivnost Čitaj mi, čitam ti, čitajmo svi. Učenike je posebno razveselila gošća iznenađenja Marija Jurić
Zagorka u glumačkom performansu Dubravke Vidović koja je čitala i govorila o svom osebujnom živo-
tu
kniževnice i novinarke, a kasnije i sama poslušala zanimljive priče koje su za čitanje pripremili naši uče-
nici. Između događanja učenici su u holu škole pokazali svoje znanje o književnosti i književnicima rješa-
vajući kviz putem QR-kodova. Poslastica dana svakako je bilo gostovanje Krešimira Mišaka, voditelja
popularno-znanstvene emisije Na rubu znanosti koji je nekada sjedio u našim školskim klupama, a koji je
s nama podijelio svoja saznanja o Atlantidi. Učenici su bili oduševljeni što su i pokazali postavljanjem
brojnih pitanja što o Atlantidi, što o uspomenama na osnovnu školu.
Gospodin Mišak nesebično je s učenicima podijelio i tajnu vještog prepisivanja na testovima i izradi šala-
bahtera . Druženje smo završili predstavljanjem knjige Kreativan pristup lektiri koje je za učitelje prip-
remila jedna od autorica Dubravka Težak, književna povjesničarka, kritičarka i metodičarka. U ugodnom
razgovoru uz rožatu (u spomen na Marina Držića) i ostale poslastice završili smo ovogodišnju feštu i ve-
selimo se sljedećoj.

Novinarska skupina

14

Obilježen Svjetski dan plesa

Svi, baš svi, na ples!

Kako ples pozitivno djeluje na sve, mogli smo vidjeti u ponedjeljak 30. travnja kada smo produžili veliki
odmor kako bismo zaplesali u holu škole. Uz ritmove poznatih uspješnica zaplesali su oni najhrabriji dok
su ih ostali bodrili ljuljuškajući se u ritmu glazbe.

Novinarska skupina

Majčin dan

Drage majke, sretan vam vaš dan!

Druga je nedjelja u svibnju već tradicionalno posvećena majkama. Naši učenici na taj su se dan riječima
zahvalili svojim majkama. U nastavku vam donosimo pjesmu naše učenice Mande Grgos (8. b razred) i
pisanu reakciju njene majke.

Pjesma majci

Mama si najbolja, Sretna sam što
a pomoć odlična. Rijeke ljubavi ja primam
Jako te volim i E, super nam je baš
kada sam ljuta Taman.
a kada nisam još i više. A dan ovaj je tvoj jer
Najčešće je moj.
Dosade kod nas nema.
A zabave Manda Grgos, 8. b razred
najviše ima.

Pjesma koju si, draga moja Mando, napisala i posvetila meni najprije me vrlo iznenadila. Nakon što sam ju
pročitala, jako mi se svidjela jer je neobična i osebujna, baš kao i ti. Iz nje sam iščitala tvoju ljubav, zado-
voljstvo i radost. Pjesmom si mi izmamila suze radosnice na lice radi ponosa koji osjećam zato što si baš ti
moja kći. Ti si moja najdraža velika djevojčica i volim te baš takvu kakva jesi.

Mama Irena Grgos

15

Dan škole

Lijepom Našom od sjevera do juga

Dan škole ove je godine bio poseban jer smo kroz program prošli svim dijelovima Lijepe Naše za što su se
naravno pobrinuli naši učenici i profesori. Pjesmom, plesom i glumom proveli su nas Slavonijom, Zagor-
jem, Istrom, Likom i Gorskim kotarom, Dalmacijom i Dubrovnikom. Posebno su nas oduševili oni najmla-
đi, učenici 3. razreda koji su svoju točku (predstavu) posvetili velikanu hrvatske književnosti, Dubrovčani-
nu Marinu Držiću. Na kraju priredbe ravnateljica Dubravka Miklec nagradila je trud najuspješnijih učenika
i mentora ove godine (a možemo se pohvaliti velikim brojem) poklonivši im prigodan dar. Čestitamo svi-
ma koji su svojim nastupom uveličali proslavu, a ponajviše učiteljicama Verici Čarapina, Petri Hrvačić,
Staši Bakić, Lahorki Rožić i tajniku Branku Mohru koji su bili zaduženi za organizaciju Dana škole.

16

DAN SPORTA

Odlična atmosfera na terenu i tribinama

Za mnoge ovaj je Dan sporta bio najbolji do sad što su svakako potvrdile prepune tribine do samoga kraja
te skladno i glasno navijanje učenika za sve koji su nastupili. Učenici su na terenu pokazali svoje talente i
strasno se borili za svoje timove. Niži su razredi svoja umijeća pokaza-
li na vanjskom igralištu, a viši u dvorani igrajući košarku, nogomet i
odbojku, a kratkim programom oduševili su nas i članovi taekwondo
kluba Novi Zagreb koji su demonstrirali što to oni treniraju već trideset
godina u našoj školi. Čestitamo svim natjecateljima na sudjelovanju,
publici na lijepom bodrenju i zahvaljujemo profesoru
Krešimiru Hrgu na odlično organiziranom Danu sporta.

Košarka – 5. razredi Nogomet – 7. razredi Odbojka – 5. Razredi
(dečki) (djevojke)
Ivo Andrić – NK Mladost Buzin
5.a – 5.b = 2:11 = 2:3 5.a – 5.b = 7:11
5.a – 5.c = 3:6 5.a – 5.c = 12:10
5.b – 5.c = 8:9 5.b – 5.c = 11:8

Odbojka – 6. razredi Nogomet – 6. razredi Odbojka – 7. razredi
(djevojke) Ivo Andrić – NK Mladost Buzin (djevojke)

6.a – 6.b = 11:9 = 0:6 7.a – 7.b = 11:5
6.a – 6.c = 9:11 7.a – 7.c = 9:11
6.b – 6.c = 9:11 7.b – 7.c = 5:11

17

Projekti u našoj školi

Projektni dan:
Otvorimo srce, ispružimo dlan, gladnome prijatelju svaki dan

Ovaj moto poslužio je učiteljima i učenicama naše škole te dragim nam gostima iz Papinskog misijskog
ureda da ovaj dan ne bude puko pokazivanje pekarskih umijeća naših majki, očeva, baki, djedova, teta na-
ših ili onih u pekarnicama. Htjeli smo pokazati da smo i da ćemo biti uvijek osjetljivi i spremni pomoći
onima kojima se na stolu ne nalazi bogatsvo kakvo je nama svakodnevnica. Iz tog razloga provedene su
raznorazne radionice na kojima su učenici puno toga naučili. Na svakom predmetu bila je drugačija radio-
nica.

Projekt Mogy za školu

Ove su školske godine učenici 7.-ih i 8.-ih razreda naše škole na satu
Tjelesne i zdravstvene kulture sudjelovali u projektu MOGY za škole u
suradnji s Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u zagrebu i tvrtkom
Mobile gym d.o.o.
Cilj projekta bio je unaprijediti nastavu Tjelesne i zdravstvene kulture
upotrebom novih sadržaja i moderne tehnologije bez koje učenici teško
mogu zamisliti svoj život. Učiniti učenicima nastavu zanimljivijom i
prihvatljivijom te na taj način ujedno i motivirati učenike da više brinu o svom zdravlju i da tjelesna aktiv-
nost postane njihova kultura življenja. Besplatnom mobilnom aplikacijom MOGY učenicima se otvara mo-
gućnost svakodnevnog vježbanja uz zadovoljavanje stvarnih potreba, interesa i želja pod vodstvom profe-
sora Tjelesne i zdravstvene kulture Krešimira Hrga. Učenici su za potrebe ovakve vrste nastave koristili
svoje pametne telefone i wi-fi mrežu škole.

Novinarska skupina

18

Erasmus +

On a road

Posjet Šveđana našoj školi

Dana 4.3.2018. upo- obišli Samobor, grad poznat po kremšnitama. Posje-
znala sam Nikol - tili smo Trg kralja Tomislava na kojem smo se poča-
djevojčicu iz Šveds- stili vrućom čokoladom. Iako je bilo jako hladno, u
ke. Dočekala sam je Samoboru smo se lijepo zabavili. Nikol i Viktoria
na aerodromu u 14 kušale su slana peciva i još jednom se oduševile na-
sati. Ona nije bila šom hranom. Druženje smo nastavili kod mene do-
jedina Šveđanka ko- ma gledajući film po izboru djevojčica iz Švedske.
ja je došla u Hrvats- U srijedu smo posjetili park i zoološki vrt Maksimir-
ku. Uz nju su još do- gdje smo vidjeli mnoge biljke i životinje. U Maksi-
putovali Leo, Filip i miru smo prisustvovali prezentaciji o zoologiji. Ni-
Viktoria te dvoje njihovih profesora. Nakon upozna- kol je prvi puta bila u posjeti zoološkom vrtu te nije
vanja svi smo otišli svojim kućama. Osjetila sam da mogla sakriti uzbuđenje što po prvi put uživo vidi
je Nikol uplašena i uznemirena. Prvi puta je bila da- neke životinje.
leko od kuće bez roditelja pa sam odlučila pod svaku U četvrtak su svi 7. razredi išli u posjet Velikom Ta-
cijenu da je oraspoložim. Nakon ručka odvela sam ju boru. Naučili smo neke legende o Veroniki Desinić-
u šetnju po Sigetu, Sopotu i Središću. Taj je dan jako koj i Crnoj kraljici. Vrijeme je bilo predivno, pravo
brzo prošao. Skoro neprimjetno.
Sljedeći dan, kada samo došle u školu, otišle smo u zimsko. Grudali smo se, valjali po snijegu. U auto-
zbornicu gdje nas je dočekao školski zbor. Pjeva-
busu smo otkrili pjevačke sposobnosti Lea.

njem školske himne poželjeli su im dobrodošlicu. Petak je bio dan samo za Nikol i mene. Kako Nikol
Doručkovali smo, predstavili smo im školu, Hrvats- nije nikada bila u planini, odveli smo ju na Medved-
ku i Zagreb, a oni su nam održali prezentacije koje nicu. Nikol je bila oduševljena pogledom koji se
su nam pripremili. Nakon toga krenuli smo u obila- pruža sa Sljemena. Na putu kući posjetili smo Med-
zak škole. Obišli smo sve učionice od 1. do 8. razre-
da. Ručali smo i otišli u obilazak grada Zagreba. vedgrad te otišli na pizzu. Nikol nije mogla sakriti
Obišli smo Trg kralja Tomislava, Zrinjevac, Trg ba- iznenađenje kada je ugledala pizzu. Naime, u
na Josipa Jelačića, Markov trg, Kamenita vrata i za- Švedskoj pizza ima puno deblje tijesto i drugačiji
grebačku katedralu. Kada smo završili razgledava- okus, no bez obzira na to i ova joj se svidjela. Nave-
nje, otišli smo svi svojim kućama i družili se. čer je bio organiziran oproštajni ples

Sljedeći dan smo nakon školskog dijela programa

19

Gost u razredu

6.11.2017. je bio poseban dan za sve drugaše
u boravku. Posjetile su nas
Nina , djelatnica Skloništa za nezbrinute životinje Dumo-
vec i mala Sisi, prekrasna mala kujica koja je bila napušte-
na, a sada je već nekoliko godina glavna učiteljica i preds-
tavnica Dumovca.

Budite dobri prema životinjama, pazite ih i čuvajte!
Naučili smo zašto je udomljavanje "fora", kako se trebamo brinuti o kućnim ljubimcima, što je to sklonište
za životinj i još mnogo toga, a Sisi nas je naučila kako pravilno prići psu i predstaviti mu se, te se s njim
igrati. Veselimo se i njihovom skorom dolasku u ostale razredne odjele boravka!

Projekt Gradski vrtovi

Već treću školsku godinu učenici naše škole sudjeluju u pro-
jektu „Gradski vrtovi kao inspiracija za novi životni stil u
gradu“ kojeg provode Gradski ured za poljoprivredu i šu-
marstvo grada Zagreba i Agronomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu.
U školskoj godini 2016./2017. tadašnji učenici drugog razreda
realizirali su u gradskom vrtu koji se nalazi u neposrednoj blizini
škole prvu radionicu pod nazivom Uzgojimo zeleni vrt. Tijekom
trećeg razreda u prošloj školskoj godini realizirali su još dvije radionice, a projekt su završili ove školske
godine kao četvrtaši radionicom Dobri i loši kukci.

Humanitarna akcija 4.c razreda

Učenici 4.c razreda su ove školske godine sakupljali plastične čepove za Udrugu oboljelih od limfoma i
leukemije iz Čakovca. Što im drugo možemo reći nego svaka čast i
nastavite sa svojim radom i dalje.

20

Humanitarna akcija 6.razreda

Učenici šestih razreda i njihove razrednice prikupili su nekoliko kutija slikovnica, knjiga i bojalica koje su
poklonili dječjoj bolnici u Klaićevoj. Obradovali su bolesne prijatelje koji blagdanske dane moraju provesti
na liječenju.
Poklone je 22. 12. 2017. bolnici uručila učenica Petra Širjan i ravnateljica Dubravka Miklec.

Zdrav čovjek ima
1000 želja, a
bolestan samo
jednu!

Projekt Mali sportaši

Učenici pridruženog boravka 2. b razreda ovu školsku godinu započeli su sportski. Sudjelovali su
u projektu „Mali sportaši“ pod vodstvom učiteljice Marije Kladarić. Projekt je trajao od 25.9. do
27.10.2017. Cilj projekta je edukacija i motivacija učenika te njihovo uključivanje u izvannastav-
ne i izvanškolske sportske aktivnosti, a u svrhu prevencije pretilosti.
Učenici su upoznali osnovne karakteristike i specifičnosti 26 olimpijskih sportova. Program je motivira-
o,educirao i pomogao učenicima da prepoznaju i odaberu sport u kojem će uživati i dobro se zabaviti,stvarajući
pozitivnu naviku tjelesnog vježbanja od rane mladosti.

U zdravom
tijelu—zdrav

duh!

21

Vrtograd
Ja sam ja, ti si ti, mi smo svi jedinstveni

Da je svatko od njih vrijedan i jedinstven na svoj način
pokazuju učenici 3.b razreda u produženom boravku.
Oni marljivo otkrivaju svoje talente i pronalaze u čemu
su najbolji. Sve zahvaljujući projektu Virtograd koji se
od početka školske godine provodi u produženom borav-
ku pod budnim okom učiteljice Tatjane.
U Virtogradu se druže, zabavljaju i razvijaju svoje vrijed-
nosti. Prošle jeseni su ugostili učenike Virtograda Osnovne
škole Dobriše Cesarića koji su im izveli kazališnu predsta-
vu.
Nedavno je u Virtogradu naše škole gostovala glumica Jele-
na Vukmirica Makovičić koje je nekad bila naša učenica.
Upoznala ih je s kazalištem i kazališnim ulogama. Okušali
su se u raznovrsnim ulogama i na taj način počeli otkrivati u čemu su najbolji i što ih veseli. S veseljem
uvježbavaju svoje uloge i žele pokazati kako je svatko od njih jedinstven i poseban.

Zakaj volim Zagreb

Treći razredi ove su godine proveli zanimljiv projekt posvećen našem glavnom gradu. Izrađivali su licitar-
ska srca i crtali Kulu Lotrščak te se upoznali s važnim ličnostima koje su obilježile povijest našega grada,
od Bele IV., bana Josipa Jelačića, Antuna Gustava Matoša, Ferdinanda Budickog, do zagrebačkog veterana
Hrvatske vojske. U projektu su sudjelovali i roditelji učenika koji su utjelovili neke od poznatih ličnosti i
odlično odradili svoj posao. Uz zagrebačke poslastice, pjesmu, ples i glumu, svi zajedno saznali su puno o
svom gradu te pokazali zakaj vole Zagreb.

22

NTC SUSTAV UČENJA
"Učenje je igra"

Ove godine u našoj školi započeli smo s jednim novim i zanimljivim
programom, točnije radionicama prema programu koji su osmislili
dr. Ranko Rajović (liječnik, osnivač Mense u nekoliko država, više-
godišnji predsjednik Mensina Svjetskog odbora za darovitu djecu,
dobitnik nagrade svjetske Mense za Intelektualni doprinos društvu
2015. i suradnik UNICEFA za edukaciju) i Uroš Petrović
(dugogodišnji predsjednik Mense Srbije i dječji pisac). Nakon što je
održana edukacija za profesore, naša škola postala je prva u Zagrebu

u kojoj su se počele održavati radionice na kojima se uči nizom tehnika kako naučiti gradivo na jedan dru-

gačiji, zanimljiviji način koji više sliči igri. Cilj je pomoći djeci da školu shvate kao oblik zabave, jer učen-
je je igra.
Radionice su ove godine bile organizirane u nekoliko skupina: bijela, žuta, narančasta (predškolci), A i B
grupa za školarce (2. i 3 te 4. i 5. razred). Cilj radionica je približiti učenicima različite tehnike lakšeg svla-
davanja gradiva i dugoročnijeg pamćenja. Neke od tehnika koje se primjenjuju jesu učenje kroz asocijacije,
skrivanje novih pojmova u rečenice, pamćenje uz nelogične rečenice i priče te slikovni prikaz nastavnih
jedinica. Također, velika pozornost pridaje se i pokretu jer se naši učenici sve manje kreću, a sve više vre-
mena provode uz suvremenu tehnologiju. Igre koje se koriste moraju sadržavati rotaciju, ravnotežu, finu
motoriku, govor, dinamičku akomodaciju i misaone procese, ovo je posebno važno za najraniju dob djece
jer inteligencija ovisi o broju sinapsi (vezi među neuronima) većina kojih (75%) se formira do sedme godi-
ne života. Vjerujemo da će program, uz sve veću zainteresiranost i iskustvo predavača, i dalje napredovati.

23

Terenska nastava

Izlet u Sloveniju

Mala je to zemlja s mnogo šala na njen račun, ali prekrasna i puna
znamenitosti. Učenici šestih i sedmih razreda posjetili su njen glavni
grad – Ljubljanu (Emona, Laibach ili Lubiana). Legenda o Ljubljani
kaže da je mještane Ljubljane lovio zmaj pa je grčki bog Aron morao
otići tražiti zlatni kaput te su preko Crvenog mora došli na Dunav i
vratili se u Ljubljanu. Ljubljanski zmaj postao je s vremenom glavni
simbol grada te mu je posvećen i jedan gradski most. A što smo mi to
vidjeli:
Istina je da im je zoološki vrt lošije opremljen nego naš, ali imaju ži-
votinje koje mi nemamo kao što su slonovi i žirafe, a i izgleda ljepše.
Do Gornjeg grada najbolje je doći uspinjačom koja je strmija od naše
i s nje se dobro vidi cijela Ljubljana i Alpe. Najljepši dijelovi su
Grajsko dvorišče, Grajska kapela sv. Jurija, koji je ujedno i zaštit-
nik grada, te Razgledni stolp, tj. toranj na koji se možete popeti i uži-
vati u pogledu na cijelu regiju.
U središnjem dijelu grada vidjeli smo kako ulice prije nisu imale bro-
jeve, već znakove. Naravno, svima su nam bila najdraža dva sata slo-
bodnog vremena, taj dio ćemo u tekstu naravno preskočiti, osim ono-
ga da smo na povratku vidjeli čovjeka kako šeće rakuna na uzici (bez
komentaraJ). Kući smo se vratili jako umorni.

Borna Nežmak, 6.b razred

Izlet na Plitvička jezera

Učenici šestih razreda u sklopu terenske nastave posjetili su jedan od najljepših dijelova Lijepe Naše NP
Plitvička jezera. Imali su prilike obići gornja i donja jezera i diviti se prekrasnim slapovima i netaknutoj
prirodi. Jezerom Kozjak provezli su se brodom koji ih je doveo do mjesta za odmor na kojem su uživali
odmarajući i igrajući se. Pomalo umorni, ali sretni i ispunjeni završili su svoj izlet panoramskim obilas-
kom slunjskih Rastoka.

24

Škola u prirodi—Crikvenica

Dugo iščekivana škola u prirodi počela je u ponedjeljak 18. rujna 2017. kada smo krenuli prema Crikveni-
ci. U školu u prirodi išli su svi četvrti razred pa je sve to izgledalo kao mali maturalac. Vozili smo se bro-
dom na panoramskom razgledavanju, posjetili otok Krk i špilju Biserujku, kulu Nehaj. U Vrbniku smo pro-
šli kroz najužu ulicu na svijetu. Svaku večer za nas je organiziran mali disko, a posljednju večer smo imali i
kviz. Svaki dan smo imali eko-patrolu što znači da su nam ocjenjivali urednost soba. Jako smo se dobro
zabavili, ali naravno i nešto naučili kroz našu poučnu stazu u čijem je sadržaju i razgledavanje biljaka i
okoliša u okolici hostela u kojem smo se smjestili. Škola u prirodi završila je 22. rujna i s nje smo ponijeli
samo lijepe uspomene i iskustva.

Tonka Lončarić i Nadia Tomljanović, 4. b razred

Izlet u dvorac Trakošćan

Učenici petih razreda Osnovne škole Ive An-
drića posjetili su dvorac Trakošćan koji je
izgrađen u 13. stoljeću i služio je kao borbena utvrda. Za učinjene uslu-
ge kralj Maksimilijan dodjeljuje dvorac obitelj Drašković. U drugoj po-
lovici 18. stoljeća dolazi do napuštanja dvorca, a u 19. stoljeću počinje
propadati. Spašava ga Juraj V. Drašković, a 1954. godine je na njegovu mjestu osnovan muzej.
Učenici su u prekrasnom dvorcu imali priliku vidjeti lovačku sobu ispunjenu trofejima iz lova, knjižnicu,
dnevnu sobu sa starim namještajem, slikama i jednim vrlo malim viteškim oklopom. Posjetili su i kuhinju,
oružarnicu, dvije spavaće koje su također imale slike i vrlo male krevete, sobu s ilustracijama vojnika i
njihovim figuricama kojih je bilo bezbroj.
Nakon razgledavanja dvorca, učenici su imali piknik i ručali u hotelu te krenuli za Zagreb. Sretno su se
vratili kući nakon dugog, ali zanimljivog dana.

Lucija Krilčić-Blažević, 5.a razred

25

Vukovar

29. i 30. svibnja 2018. učenici osmih razreda otišli su na terensku nastavu u Vukovar. Tamo su imali priliku
poslušati mnogo zanimljivih predavanja. Prvi dan učenici su posjetili Muzej vučedolske kulture, Muzej gra-
da Vukovara i imali predavanja o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar. Drugi dan učenici su posjetili Me-
morijalno groblje, Masovnu grobnicu i Vukovarsku bolnicu. Prije polaska, dvije učenice su predstavljale
našu školu na kvizu o Vukovaru i osvojile 3. mjesto. U kvizu su još sudjelovali OŠ braće Radić, OŠ Brezo-
vica i OŠ Odra.

Petra Kukić Halužan, 8. b razred

26

Natjecanja

Borut Patčev – četvrto mjesto na državnom natjecanjanju iz tehničkog i drugo
mjesto na RoboCup Junior Austrian Open 2018 u ekipi s Jakovom Džijanom

Prošli tjedan donio mi je velika uzbuđenja i osjećam se jako ponosno na svoje uspjehe. U ponedje-
ljak sam zajedno sa svojom profesoricom Irenom Iveković otputovao u Poreč na državno natjeca-
nje iz tehničkog. Na natjecanju je sudjelovalo 254 mladih tehničara, učenika od 5. do 8. razreda ko-
ji su se natjecali u 12 područja tehničke kulture, a ja sam se natjecao u kategoriji Robotsko spašava-
nje žrtve. Na natjecanju prvo smo imali pismenu provjeru znanja u trajanju od 2 školska sata, a kas-
nije praktični rad u trajanju od 8 školskih sati te prezentaciju. Nažalost nisam uspio obraniti prošlo-
godišnji naslov državnog prvaka, jer je moj robot „Drvenko“ imao peh i u vožnji mu je ispao kotač,
tako da nisam mogao završiti vožnju. Tu sam izgubio bodove, ali što se može, poslije kiše dolazi
sunce. Za mene ovo je bilo jako veliko iskustvo i jako sam sretan, jer sam bio jedini učenik iz svih
novozagrebačkih škola na ovom natjecanju. Iz Poreča sam odmah s tatom i prijateljem Jakovom
Džijanom iz mog 6.b krenuo za Linz u Austriji. Put je trajao skoro 7 sati i odmah smo se bacili na
posao, jer smo morali dijelove s jednog robota prebaciti na drugog robota „Rescue truck“. Uspjeli
smo, a rano ujutro čekalo nas je međunarodno natjecanje RobCupJunoir, koje je otvoreno prven-
stvo Austrije u robotici. Ove godine sudjelovalo je 2000 mladih robotičara iz cijele Europe, a bilo je
tu ekipa iz Slovačke, Jordana, Portugala. Natjecanje je trajalo dva dana, a sastojalo se od tri vožnje
robota po crti, nakon koje robot treba ući u sobu i spasiti žrtve i prevesti ih u zato određeni prostor.
U prvoj vožnji robotu je pregorio motor, uspjeli smo ga zamijeniti, a u drugoj je robot briljirao i odradio sve
prema planu tako da je dobio maksimalni broj bodova i bili smo drugi nakon prvog dana. U trećoj vožnji
opet tehnički problemi i malo bodova, ali bilo je dovoljno da zadržimo drugo mjesto. Na kraju smo morali
održati prezentaciju o izradi robota na engleskom jeziku za što smo dobili maksimalne bodove. Ovo je veli-
ki uspjeh za mene, a sada slijede naporne pripreme jer za dva mjeseca putujem u Kanadu na svjetsko prven-
stvo u robotici koje se održava u Montrealu. Želim zahvaliti prof. Iveković i mojem vanjskom mentoru
prof. Ivici Kolariću – pokušat ću druge godine ponovno i nadam se da će državni naslov ići u Andrić!

Borut Patčev, 6.b razred

27

Tin Alić

Tin Alić, učenik 7.c razreda u Poreču
je sudjelovao na Državnom natjecanju
iz matematike pod mentorstvom
profesorice Marine Vukančić i
osvojio 13. mjesto.

Likovni uspjesi

Petra Širjan iz 6. c razreda osvojila je 1. mjesto u likovnoj
kategoriji 9. natjecanja Put k Suncu

Petra Širjan iz 6. c razreda, pod mentorstvom La-
horke Rožić, prof., osvojila je 1. mjesto za plakat
na 9. natjecanju Put k Suncu, o promicanju lika i
djela bl. Ivana Merza.
Osim nagrađene Petre likovne radove izlaže još se-
dam naših učenica: Stela Brnardić,
Lara Kovač, Amina Hairlić i Tea Takač iz
6. b razreda, Karmen Mare Čičak i
Gabriela Kuraja iz 6. c razreda te Ema Herman iz
7. b razreda.
Izložba posvećena Blaženiku bila je otvorena 11. svibnja u učionici na 1. katu zagrebačke OŠ „Dr.
Ivan Merz“ i može se razgledati do kraja školske godine.

Međunarodna izložba „I colori per la pace“

Karmen Mare Čičak, Ozana Tomljanović, Gabriela Kuraja, Milla Anđelić, Pet-
ra Širjan, Tonka Malešević, Sara Mehmeti, Karlo Hajnžić Vidrih i Luka Hodžić,
6. c, Lucija Ivić, 6. a, Leona Kovačić, 6. b, Ema Kovač, Ira Martinuš i Maksim
Kale, 7. a, Marta Vambeger, Pavao Novosel i Maksim Pavlenić, 7. c, pod mentor-
stvom mag. art. Lahorke Rožić, prof., izlagali su likovne radove na temu mira na
međunarodnoj izložbi „I colori per la pace“ u Nacionalnom parku mira u Sant' Anni
di Stazzema u Italiji od 12. do 18. kolovoza 2017.

Novinarska skupina

28

Lovro Ličina iz 5. a razreda, pod mentorstvom Lahorke Rožić, prof., nagrađen je za
originalni likovni rad na državnom natjecanju Tradicija i suvremenost.

Lovro Ličina iz 5.c razreda, pod mentorstvom Lahorke Rožić,
prof., nagrađen je za originalni likovni rad na državnom natjeca-
nju Tradicija i suvremenost –Očuvanje baštine tradicijske i
suvremene arhitekture Republike Hrvatske. Za nagradu će bo-
raviti u ljetnoj likovno-stvaralačkoj radionici na Hvaru. Svečanost
uručenja nagrade Lovri, diplome mentorici i školi održala se na
dan otvaranja izložbe u subotu 19. svibnja 2018. u 18 sati u Mu-
zeju Mimara u Zagrebu. Izložba se mogla razgledati do 29. svibnja
2018.

Bravo Lovro!

Učenici OŠ Ive Andrića nagrađeni su na međunarodnoj izložbi
"U čast Svetom Ladislavu kralju"

Naši učenici, pod mentorstvom mag. art. Lahorke Rožić, prof., izlagali su slike i crteže na međunarodnoj
izložbi „U čast Svetom Ladislavu kralju“. Izložba je 7. listopada 2017. otvorena u Székesfehérváru u
Mađarskoj, a 9. studenog prenesena je u zagrebačko Mađarsko kulturno društvo „Ady Endre“ i mogla se
razgledati do 1. 12. 2017. Na svečanosti otvaranja izložbe, u nazočnosti brojnih ljubitelja dječjeg likovnog
stvaralaštva te likovne umjetnosti, nagrade i diplome primile su Gabriela Kuraja i Karmen Mare Čičak,
6. c, a zahvalnice i darove: Ana Tomčić i Ema Kovač, 7. a, Marin Sever i Maksim Pavlenić, 7. c, Stela
Brnardić, Lara Kovač, Leona Kovačić, 6. b, Nika Miletić, 6. c, Saba Vondraček, 5. a, te Lana Erstić,
Laura Potočki, Lara Sinković i Sara Strupar, 5. b.

29

Sportski uspjesi

Kros

Kros je u Zagrebu održan 13.9. 2017. godine. Učenice šestih razre-
da: Tea Takač, Nika Miletić, Milla Anđelić, Pia Pende i Leona
Repač Šafarić osvojile su 1. mjesto. To je za njih značilo veliki us-
pjeh, ali i veliku odgovornost jer su ih čekale pripreme za državno
natjecanje. Bilo im je jako naporno, ali i izazovno. Dok ne probate,
nećete znati. Naše cure dokaz su da se predan rad isplati jer su na
Državnom natjecanju u Poreču potvrdile da su najbolje osvojivši pr-
vo mjesto. Čestitke!

Novinarska skupina

Zlatna Tonka Malešević

27. i 28.1. 2018. na bazenu Utrina u organizaciji Zagrebackog plivačkog
saveza, održano je Regionalno prvenstvo Hrvatske za kadete i mlađe kade-
te.

Tonka Malešević iz 6.c razreda osvojila je:
Zlato - 200 leđno
Srebro - 800 slobodno s isplivanim osobnim rekordima.
Čestitke!

Sportski uspjesi Tie Smolčić

Karatistica Tia Smolčić, učenica 4. a razreda naše škole je u
kategoriji mlađih učenica u konkurenciji 15 natjecatelja os-
vojila brončano odličje na Prvenstvu Hrvatske održanom u
ožujku u Ivankovu. Zapaženi rezultat je ostvarila mjesec da-
na kasnije u istoj kategoriji na Prvenstu Zagreba te postala
prvakinjom Zagreba u dva uzrasta.
Zlatnu medalju je osvojila u kategoriji mlađe učenice-28kg, te
učenice-32kg. Nastupila je i za selekciju Zagrebačkog Karate
Saveza na Međimurje Open-u 2017. koji služi kao priprema i
provjera natjecatelja za nadolazeće svjetsko prvenstvo. U konku-
renciji reprezentacija 11 država nastavila je sa sjajnim rezultati-
ma te osvojila brončanu medalju.
U kategoriji učenica 32 kg u konkurenciji dvadeset dvoje natjecatelja Tia je osvojila i srebrno odličje
na Prvenstvu Hrvatske održanom 15. 4. 2018. u Zagrebu. Zapaženi sportski rezultat je ostvarila i 5.
5. 2018. na Karate kupu prijateljstva "JION - PEB 2018 " u Bihaću, te osvojila dva zlatna odličja u
dvije uzrasne kategorije.

30

Šah u školi Ive Andrića

Učenica 4. a razreda, mlada šahistica Petra Mardešić, nakon osvojenog
prvog mjesta na Sportskim igrama mladih grada Zagreba (za djevojčice
rođene 2006. i mlađe) u lipnju, nastupila je početkom kolovoza i na za-
vršnici Sportskih igara mladih Hrvatske u Splitu i osvojila drugo mjesto.
Zahvaljujući tom rezultatu nastupila je i na regionalnom prvenstvu
(Hrvatska, Srbija i BiH) i osvojila peto mjesto.
Bravo Petra!
Petra je aktivan član šahovske grupe koja već nekoliko godina djeluje u školi.
Vodi ju naš roditelj, gospodin Mikacinić, kojem smo zahvalni na volonter-
skom radu. Pod njegovim vodstvom i organizacijom, škola je niz godina do-
maćin međuškolskih šahovskih turnira, a naši učenici sudjeluju na raznim nat-
jecanjima u gradu

Petra protiv Kasparova

U simultanki s Kasparovom koja je održana krajem prosinca u zagrebačkom hotelu Westin, među
mnogobrojnim natjecateljima koji su imali čast zaigrati protiv poznatog šahovskog majstora bila je i
naša Petra Mardešić, učenica 4. a razreda. Zamolili smo ju da nam opiše kako se osjećala u meču
protiv svjetskog šahovskog velemajstora.
U mjesecu prosincu pod školskim praznicima moji prijatelji i ja sudjelovali smo u velikom šahovskom nat-
jecanju u hotelu Westin. Bili smo u različitim kategorijama. Svi bismo neku partiju pobijedili, a neku izgu-
bili. Napredovali smo kao ekipa.
I onda zadnje kolo! Ako pobijedim djevojčicu koja mi je protivnik igrat ću protiv Garryja Kasparova!
Situacija je bila uzbudljiva. Pobijedila sam je napokon, osigurala sam si simultanku protiv Garrya Kaspa-
rova. Kako sam bila vesela! Kada sam se rukovala s Garryjem Kasparovom shvatila sam zašto igram šah.
Prije početka simultanke slikala sam se s Ćirom Blaževićem i Damirom Martinom.
Znala sam da ću izgubiti protiv Garry Kasparova, ali svejedno sam igrala. Konačan rezultat, naravno, bio
je 21:0 jer Kasparov nije imao milosti ni prema kome.
Volim igrati šah. Poznavanje šahovske igre je jako lijepo umijeće, kao i igranje šaha. Veliki uspjeh mi je
bio nastup na simultanci protiv Garryja Kasparova. To je bio zasigurno meni nezaboravan trenutak.
Kao uspomenu na turnir i simultanku imam zlatnu medalju, diplomu i dvije potpisane knjige Garryja Kas-
parova, a za školu smo kao ekipa osvojili 3 seta šahovskih garnitura.
Veselim se igranju šaha i nadam se da ću imati još prillika igrati protiv Garryja Kasparova. Volim igrati
šah za školu, a posebno volim kada igram pojedinačna natjecanja. Nadam se da ćemo moji prijatelji i ja
kao ekipa imati puno uspjeha!!!
Najviše bih zahvalila treneru Jelenku i tati koji su mi prenijeli svoju ljubav za šah.

Petra Mardešić. 4. a razred

31

Veliki uspjeh naših šahista

Dugave open je tradicionalno ekipno šahovsko prvenstvo osnovnih škola s područja Novog Zagreba.
Ove godine su na njemu nastupile čak 22 ekipe iz 12 osnovnih škola. Među njima bile su i dvije ekipe
Osnovne škole Ive Andrića.
Naša prva ekipa koja tradicionalno nastupa pod imenom Vukovi bila je rejtingirana kao treći nositelj. U
prvom kolu igrali smo protiv druge ekipe Mladosti iz Utrina i pobijedili 4:0. U drugom kolu put nas je na-
veo ponovo do Utrina. S prvom ekipom Mladosti igrali smo 2:2. U trećem kolu pobijedili smo Zapruđe II
3:1. U četvrtom kolu igrali smo neriješeno 2:2 s Kajzericom I. U posljednjem kolu pobijedili smo prve no-
sitelje Lučko 3:1 i osvojili drugo mjesto. Za ekipu su igrali: Tvrtko Vaić, Mislav Mikacinić, Petra Mar-
dešić i Karlo Josipović. Njihov uspjeh je velik, pogotovo kada uzmemo u obzir da u našoj ekipi nije bilo

niti jednog učenika iz sedmog ili osmog razreda. Mislav i Karlo su na svojim pločama napravili najbolji
rezultat turnira sa po 5 pobjeda iz 5 mečeva. Čestitke Tvrtku, Mislavu, Petri i Karlu!
Naša druga ekipa, Mladi vukovi ovaj puta na žalost nije došla kompletna, jer su neki zaboravili kada treba
doći. No, to je ekipa sastavljena od djece iz nižih razreda, pa se takav propust može i razumjeti. Oni su u
prvom kolu izgubili od Mladosti I sa 4:0, pa od Mladosti II sa 3:1. U trećem kolu prva ekipna pobjeda,
protiv Otoka II bilo je 3:1. U četvrtom kolu još jedna pobjeda, 2,5:1,5 protiv Braće Radića. U posljednjem
kolu izgubili su od Trnskog II sa 3:1. Za Mlade Vukove igrali su: Jana Antić, Dora Kvesić i Mak Milano-
vić Bolfek. Posebna pohvala Dori, koja je osvojila čak 3 boda iz 5 partija.
Na Mikronis kupu igralo je 84 učenika i učenica iz Novog Zagreba. Tradicionalno je najviše bilo domaći-
na iz Dugava, čak 35. Mi smo došli sa sedmero djece: Petra Mardešić, Magdalena Gukov, Mislav
Mikacinić, Tvrtko Vaić, Karlo Josipović, Teo Torbica i Mak Milanović Bolfek. Najbolji rezultat nap-
ravila je Petra, koja je osvojila titulu Kraljice Mikronisa, jer je bila prva u konkurenciji učenica. Bravo Pet-
ra! Magdalena je igrala dobro i osvojila jednu od utješnih nagrada. Kod učenika najbolji rezultat je ostvari-
o Mislav, koji je zbog poraza u posljednjem kolu izgubio treće mjesto. Odličan je bio i Tvrtko koji je tako-
đer bio pri vrhu. Karlo i Teo također su bili vrlo dobri. Mak je od naših osvojio najmanje bodova, ali je za
učenika prvog razreda kojemu je ovo bilo prvo pojedinačno natjecanje, osvojene 3 pobjede izvrstan rezul-
tat te zaslužuje pohvalu. Od njega u budućnosti možemo očekivati da će biti udarna igla naše ekipe.
Zahvaljujemo svim članovima šahovske skupine , a osobito njihovom voditelju gospodinu
Jelenku Mikaciniću što svojim uspjesima utječu na dobar glas naše škole.

32

Taekwodno u Andriću

U sportskoj dvorani Osnovne škole Ive Andrića 2. prosinca
2017. održano je taekwondo prvenstvo osnovnih škola Grada
Zagreba, koje se odvijalo pod organizacijom Školskog sportskog
saveza Grada Zagreba. Sudjelovalo je 70 dječaka i 66 djevojčica
iz 49 zagrebačkih osnovnih škola.
Učenici OŠ Ive Andrića postigli su zapažene rezultate:
Toma Krstinić 2.mjesto - borbe +41 kg
Marko Kladarić 2.mjesto - borbe -32 kg
Ida Kurdija 2.mjesto - borbe -32 kg
Anja Krstinić 3.mjesto - borbe -36 kg

Novi uspjeh polaznika Rock'n'roll Gimnazije

Učenici naše škole, polaznici Rock'n'roll Gimnazije koja niz godina
ima treninge u prostorima škole, postigli su odlične rezultate na Pr-
venstvu Hrvatske 2018. u akrobatskom rock'n'rollu:Laura Potočki i
Adon Butković 3. mjesto, Tara Belinak i Lana Erstić formacija
STARDUST 3. mjesto.

Moja sportska priča

Sve je počelo tatinim riječima: ,,Odvest ću je na teniske terene,
možda joj bude drago“. Ja sam tada bila dijete od pet godina,
naravno da nisam ništa znala o tenisu ili bilo kakvom drugom
sportu, ali izgleda da mi je teniski reket dobro ležao u ruci. Za
početak, tata mi je bacio pokoju lopticu, a s vremenom sam ih
sve više i više udarala i sve više i više sam trenirala. Moj prvi
turnir je bio do 8 godina. Bila sam najmlađa na cijelom turniru,
ali sam ga osvojila. Taj turnir je bio moj prvi odigrani i prvi os-
vojeni turnir. Nije loše za početak, zar ne?
Trenirala sam dva do tri puta tjedno, no kako je vrijeme prolazi-
lo, treninzi su se povećavali. Danas treniram dva puta dnevno i
uz to ubacim i kondiciju. Trudim se što više turnira igrati i osvo-
jiti, na što više turnira otići, biti što bolja te proputovati cijeli svijet.
Nastupila sam na puno međunarodnih turnira, a od hrvatskih imam 7 titula osvojenih Državnih prvenstava
u svojoj kategoriji, 4 u parovima i dva pojedinačno te jedno ekipno. Putovala sam u mnoge države, kao što
su: Amerika, Austrija, Njemačka ,Velika Britanija, Francuska, Švedska, Ukrajina, Španjolska, itd…
Od svojih uspjeha pridodat ću i neke međunarodne turnire poput Stobreča, Zagreba, Čakovca (Hrvatska),
Munchena, Ulma (Njemačka), Tuzle (BiH), Maribora (Slovenija) te neka finala (Budimpešta, Bratislava,
Nica,....)
Do dan danas, moja teniska karijera traje 9 godina, a tek sam krenula…

Lucija Ćirić Bagarić, 8.b

33

Millina sportska priča

Unatoč činjenici da je u ženskom hrvanju malo natjecanja i da je potrebno puno više ulagati da bi se hrva-
šice probile i ostavile trag u ovom predivnom sport, naša mlada hrvačica Milla Anđelić itekako ide tim pu-
tem.
Njezini rezultati upravo govore o tome koliko se neprestano trudi, radi i što je najbitnije želi i voli to čime
se bavi.

Postignuti rezultati u ovoj školskoj godini 2017./2018. jesu:
•30. 9. 2017. Prvenstvo Hrvatske za mlađe dječake i djevojčice u Zagrebu na ko-
jem je Milla zauzela 3 mjesto.
•9. 12. 2017. Klupsko natjecanje 'Metalac' na kojem je Milla osvojila 1. mjesto te je
proglašena najboljom mlađom djevojčicom 2017. godine (definitivno odličan
završetak uspješne sportske godine i početak još bolje).
•7. 4. 2018. Međunarodno prvenstvo u Budimpešti na kojem je osvojila 3. mjesto
•14. 4. 2018. Međunarodno prvenstvo u Austriji za početnike, mlađe dječake i dje-
vojčice na kojem je ponovno osvojeno 1. mjesto.
•26. 5. 2018. Međunarodno Prvenstvo u Ludbregu na kojem je Milla zaključila sa
1. mjestom.

Sve napisano govori o ovoj djevojčici i njezinom iznim-
nom potencijalu i cilju da dalje ostvaruje vrhunske re-
zultate. Iz navedenog je vidljivo da je Milla većinom
sudjelovala na međunarodnim turnirima i osvajala me-
dalje, što je pokazatelj da vrlo uspješno sparira s djevoj-
kama iz različitih zemalja i time podiže svoju razinu na
jednu visoku ljestvicu među konkurencijom.
Njezin trud je primijetio i trener ženske hrvačke repre-
zentacije Senad Mujagić te ju je, na naš ponos i ponos njezinih roditelja, pozvao u žensku reprezentaciju pa
se sad zasigurno može reći da je ovo definitivno njezina godina. Dodatak svemu tome je Millin odlazak i
nastup na Europsko prvenstvo koje se održava u Mađarskoj u razdoblju od 15. do 17.6. Svaka pohvala za
osiguran nastup. Nestrpljivo očekujemo prvu borbu na tako velikom događanju.
Sigurni smo da ćemo od sad pa nadalje pisati još veći popis njezinih rezultata i biti joj što veća podrška
tijekom njezinog školovanja i treniranja.

34

Literarni uspjesi

Jedan poseban natječaj i dvije naše pobjednice

Lucija Ivić i Hana Kos pobjednice na literarnom natječaju DUZS-a

Državna uprava za zaštitu i spašavanje svake godine provodi likovno-
literarni natječaj za osnovnoškolce na temu Prirodne katastrofe i snaga
civilne zaštite. Ove godine učenici 6. a razreda, potaknuti videozapisima o
Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, na satu Hrvatskoga jezika pisali su ra-
dove kojima su htjeli zahvaliti toj plemenitoj organizaciji koja je u sustavu
DUZS-a te smo zato odlučili radove poslati na spomenuti natječaj. Moramo
priznati da smo bili jako zadovoljni radovima, ali ovakav ishod nismo mogli
ni sanjati. Lucija Ivić osvojila je prvo, a Hana Kos drugo mjesto. Zaposle-
nici DUZS-a su nas iznenadili svojim interesom za naš rad došavši u našu
školu gdje su snimili kratak promidžbeni film te nas obradovali viješću da je
cijeli razred pozvan na dodjelu nagrada koja se održala u Maloj dvorani
Lisinski. Nakon govora predstavnika DUZS-a, Ministarstva obrane i Agen-
cije za odgoj i obrazovanje, upravo je naš filmić poslužio kao uvod u sveča-
nu ceremoniju koju je vodila Renata Končić-Minea. Između nagrađivanja prisutni su mogli uživati i u pje-
smama Mije Dimšić te plesu Plesne skupine Atomi koji su itekako užarili atmosferu. Naše djevojke dobile
su priznanja i bogate nagrade, a Lucija je svojim čitanjem i samom svojom pojavom toliko istovremeno raz-
niježila i oduševila cijelu publiku da su joj u jednom trenutku prišla i dva pripadnika HGSS-a i zamolila ju
za zajedničku fotografiju, baš kao pravu zvijezdu. Nakon dodjele za sve je organiziran i bogati domjenak, a
na samom odlasku DUZS nas je još jednom sve iznenadio poklonivši svakom učeniku 6. a razreda poklon.
Ovo je dan koji ćemo svakako dugo pamtiti. Hvala DUZS-u i velike čestitke Hani i Luciji. Bravo djevojke!

Leona Repač Šafarić na Pričofestu

U bajkovitoj maloj dvorani Pučkoga otvorenog učilišta 20.3.2018. ,unatoč meća-
vi, skupili su se mali pripovjedači i pripovjedačice iz osnovnih škola grada Zag-
reba. Među njima bila je i naša učenica Leona Repač Šafarić (6.b razred) koja
je pred brojnom publikom ispripovijedala bajku Gospođa Hole. Bez imalo treme
svoj je zadatak obavila prema svim zadanim pravilima. Nakon svih priča, koje
su bile jako zanimljive, prije odlaska zasladili smo se pripremljenim slasticama.
Osim lijepog iskustva Leona je kući ponijela i diplomu te prigodan poklon. Ve-
selimo se idućem Pričofestu koji sigurno nećemo propustiti.

Ponosna mentorica Katarina Brković

35

SFERICA i ove godine u rukama naše Hane Kos

Učenica Hana Kos (6.a razred) potvrdila je da je majstorica u pisanju znan-
stvenofantastičnih priča osvojivši 2. mjesto sa svojom Putovnicom za Atlan-
tidu na ovogodišnjoj SFERICI (kategorija literarnih radova 5.- 8. razreda)
koju dodjeljuje Društvo za znanstvenu fantastiku SFera. Nagrade se dodije-
ljene na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u sklopu Dana znanstvene
fantastike koji se u Zagrebu održavaju četrdeseti put i najveći su festival
ovoga tipa u ovom dijelu Europe koji je poseban i po tome što mladi spisatelji nagrade primaju zajedno s
poznatim književnicima. Zbog putovanja Hana nažalost nije mogla nazočiti dodjeli pa se ovim putem zah-
valjujem Katarini Jeremić (6. a razred) koja je s oduševljenjem zamijenila Hanu i pokazala što znači biti
dobra prijateljica, a i njenoj obitelji koja joj je to omogućila. Hanu će dočekati prekrasno priznanje i bogati
pokloni te ponosne mentorica i prijateljica.

PUTOVNICA ZA ATLANTIDU

Slika. Velika, stara i prašnjava. Vjerojatno onakva kakvu bi većina ljudi zamišljala na bijelom zidu raskoš-
ne galerije. Ali ne. Ovdje je. Stoji sama, opasana gustim slojem paučine. Njezini motivi nisu mi baš posve
jasni. Prikazuju slijed linija koje u svim smjerovima okružuju nešto duboko i tamno. Mislim da bi izazvali
čežnju kod nekoga tko pojavu ovog djela ne zamjećuje baš prečesto. No, ne bih se trebala zamarati stvarima
o kojima baš ništa ne znam i vjerojatno nikada i neću.

Okupirana svojim mislima nesvjesno prilazim sve bliže i bliže. Samo me korak dijeli od veličanstvene po-
jave. Dotičem je nježnim pokretima. Mogu osjetiti svaki trag kista koji je njezin autor u zanesenoti svoga
stvaralaštva ostavio na platnu. Ne zaslužuje praviti društvo gomilama nepotrebnih papira koje krase ozbilj-
na lica raznih ljudi. Možda su i oni prije mnogo godina nesvjesno hodali ovim hodnicima. Pitali se ista pita-
nja. Osjećali miris ustajalog zraka i zvuk škripanja nestabilnih dasaka. Nikada to neću saznati. Zapravo mo-
žda i hoću. Ali ne sada, ne u ovome trenutku. Polako se saginjem kako bih bolje promotrila lica svojih pre-
daka. Oštri drveni komadići probijaju tanku kožu mojih golih koljena. Poveći mlaz tamne tekućine probija
na površinu ostavljajući me u panici i strahu. Trebala bih se probuditi i vratiti nazad.

Sat otkucava 12 sati. Ponoć je. Sada više nema povratka. Možda Ana samo na tren prestane brojati i poku-
ša me pronaći među naizgled crno-bijelim zidovima šarene školske ustanove...

-1,2...3...4...Ne, ne ponovno! 1,2...3...4...5.........10

Na sigurnom sam. Barem tako mislim. Brojevi opravdavaju moju tvrdnju, jer svako je jutro ovdje jednako.
Nasuprot mom krevetu sjedi jedna djevojka. Naizgled potpuno plaha i sramežljiva. Plava joj haljinica prek-
riva blijedu kožu. Gleda u veliki prozor pomalo tužnim bisernim pogledom. Nježnim pokretima pomiče
svoju dugu crnu kosu. Gledam kako joj se usta pomiču oblikujući potpuno iste riječi. Brojeve. Stalno iz po-
četka. Jedan za drugim sve dok ne dođe do 10. Oh, ta desetka. Svaki put kad izusti tu famoznu dvoznamen-
kastu katastrofu jedna suza sklizne sa djevojčina rumenog lica.

36

-Ah, ovo je jednostavno nemoguće! Nikada neću uspjeti! Pogledaj sebe Fi, ti barem možeš zapamtiti 100
najlakših stvari koje je čovjek izumio za dobrobit svoje zajednice. Baš me zanima kakva bi mi sudbina bila
izvan ovih zidina...Ma, gospođa Gorgona ima pravo. Osobe poput mene najbolje je izolirati od svijeta. Sa-
mo smo prijetnja.

- Ma daj, znaš da ni meni matematika nije baš jača strana.- pokušavam ju utješiti, no djelić mog razuma
govori mi kako je u pravu. Ana je djevojka koja ima problem s pamćenjem. Pravo je čudo što zna moje
ime. Ali nije ona jedina u ovoj priči koja ima neki naočigled nevažan poremećaj. Svi ga mi imamo. Zato se
i nalazimo ovdje. Sami. Izolirani od vanjskog svijeta i ljudskih podsmijeha. Kada smo bili manji i nesvjes-
ni stanja u kojem se nalazimo, boravili smo zajedno s ostalom djecom. Igrali se i smijali. Sve se to promi-
jenilo s godinama. Postajali smo sve svjesniji da ne pripadamo tamo, da nismo stvoreni kako bismo se smi-
jali i uživali, već da pokušamo zaslužiti svoje mjesto u okrutnom svijetu koji nas nije otvorenih ruku poz-
vao da budemo njegov dio. Nemojte misliti da smo nezahvalni i pokušavamo privući pažnju na sebe. Ne,
evo pogledajte! Sjedimo radeći neke naizgled čudne stvari koje nas ohrabruju. Brojimo, crtamo, a ponekad
čak i promatramo nevažne slike na prašnjavim tavanima. Sve je to naša svakodnevica. Dosadna, a možda i
nevažna. Pomalo zastrašujuća i tužna. Potkrijepljena svim mogućim pridjevima koji opisuju mene i moje
prijatelje....Smislit ćemo Ana i ja način. Ne danas, ne sutra, ali za nekoliko mjeseci brojat ćemo do 50. I
više. Otrgnut ćemo i zadnji papirić starog kalendara i pustiti ga da leti slobodno u visine nošen slabim pov-
jetarcem. Zajedno s nama. Drvene stube škripat će pod našom težinom dok s osmijehom na licu pozdrav-
ljamo začuđena lica naših donedavnih čudnih poznanika.

Tihim glasom pripovjedam Ani svoju današnju zamisao. Pričamo tiho jer bismo već odavno trebale biti u
školskoj kantini. Na velikom zidnom satu kazaljke pokazuju točno 11 sati.

-Znaš, mislim da ćemo izdržati do 12. – reče Ana

-Ne znam baš, gospođa Gorgona uvijek provjerava broj učenika registriranih za doručak.

-Ali, kada bismo barem mogle...samo do 12 i izbjeći ćemo nepotrebna pitanja.

-Da, ali mislim da bismo mogle upasti u još veću nevolju...

Pogledavam Anu znatiželjnim pogledom. Prestala je obraćati pozornost na moje monologe o raznim opas-
nostima i kaznama uzrokovanim preskakanjem doručka. Radile smo to gotovo svaki dan. Poput nekog ritu-
ala. Doručak je ovdje nešto što svatko želi izbjeći, no samo najdomišljatiji i lukaviji uspiju. Svatko tko se
registrira u kantinu obavezan je iznijeti detaljan izvještaj o tome kako je spavao i je li sanjao nešto čudno.
Oh, da, vjerojatno ste pomislili kako je to možda najlakša laž koju možete izgovoriti, no gadno se varate.
Kada sramežljivim glasom pokušavate iznijeti neistine, gospođa Gorgona podigne vaš prst, savije ga i pris-
loni na zeleno stakalce, na malenu krhku stvarčicu zbog koje možete zaraditi još hrpu besmislenih predava-
nja i kazni. Ne želim ni pomisliti što bi uslijedilo kada bi gospođa Gorgona saznala za moja mjesečarenja i
snove o velikoj, staroj slici. Ana tvrdi kako su ti moji snovi samo bezvezne maštarije. Nadam se kako je u
pravu...

Zadubljena u svoje misli nisam ni primijetila kako Ana više nije sa mnom. Ustajem i otkidam još jednu
stranicu kalendara te je naglim pokretom bacam kroz široki prozor. Kada sam bila još mala djevojčica,

37

jedan mudri stari čovjek mi je ispričao jednu legendu. Govorila je o djevojci koja nije mogla raspoznavati
boje te je svaki dan otkidala komadić papira sve dok i posljednji 365. nije odletio u nepoznato. Istoga tre-
nutka shvatila sam kako čovjek priča o meni i mojem poremećaju te sam odlučila poslušati njegov savjet.
Evo, i danas to činim.

-Mislim da si u pravu Fi. – odjednom začujem Anin glas ispod kreveta

-Molim?

-Paaaa 365. stranica znak je kako možemo pobjeći. Zar ne? Ili možda možemo probati malo ranije...ne mo-
gu više izdržati ovdje!

-Strpi se, sve u svoje vrijeme. Nismo još spremne za bijeg.

Naglo škripanje ulaznih vrata spavaće sobe prekinulo je naš važan razgovor. Ni same nismo slutile kako će
nam ovo biti zadnji trenuci lukavosti i domišljatosti. Na vratima je stajala gospođa Gorgona. Njeni dugi cr-
ni nokti lagano su klizili po metalnoj konstrukciji vratnica. Prostrijelila nas je hladnim pogledom koji je
davao do znanja kako smo u velikoj nevolji. Bez i sekunde zastajkivanja pljesnula je rukama i odvela nas
negdje daleko. Negdje gdje nas nitko ne može pronaći....

-Ah, tako dakle. Vi ste te dvije lude djevojčice koje su planirale pobjeći iz moje kuće...u redu, u redu. Luka-
ve ste vi. Možda čak i prepametne za većinu...- nježnim dodirima miluje veliku crnu neman u svojem krilu.
-Nadam se da ćete se naučiti pameti i prestati maštati. Ovdje ste s razlogom. I nikada nećete otići.

Najednom ustaje iz svoje raskošne stolice. Pogledava nas izravno u oči. Nikada u životu nisam osjećala ve-
ći strah.

-Provest ćete noći u tamnici sve dok ne shvatite.

Pokušavam se koncentrirati na njezine riječi, no umor me svladava i odvlači u opasan svijet snova...

Budim se. Koža mi dotiče komade kamenog poda. Ne prepoznajem ovo mjesto. Pokušavam dozvati Anu,
no zauzvrat dobivam samo tišinu. Osjećam kako mi suze teku niz užarene obraze. Zašto sam uopće pomiš-
ljala na bijeg? Za sve sam ja kriva. Ana je zbog mene nedužna nastradala. Tiho škripanje razbija zvukove
mojeg jecanja. Naprežem uši kako bih mogla dokučiti odakle dolazi. Postaje sve glasnije i popraćeno pla-
vim svjetlima. Oduševljeno gledam kako se ispred mene pojavljuje nešto nalik na portal. Nesigurno se prib-
ližavam neuobičajenoj pojavi. U tom trenutku zaboravljam na sve svoje probleme i mane. Hrabro koračam
prema naprijed. Jak vjetar povlači me prema unutra i ne uspijevam se oduprijeti. Nije prošla ni sekunda, a
moja stopala već dotiču novo tlo....

-Dobar dan gospođice Finna, očekivali smo vas.

-Ja...gdje sam?

-Tamo gdje ste oduvijek i pripadali. U vašoj domovini Atlantidi.

Ni sama nisam mogla vjerovati svojim očima. Vodila sam razgovor s povećom metalnom kutijom. Jedino
što sam mogla razaznati bili su moderni bijeli zidovi.

38

-Atlantida je grad koji otkrivaju samo posebni, odabrani ljudi. Najveće sile cijeloga svijeta pokušale su nas
pronaći, no nikada nisu uspjele. Već tisućama godina gradimo samostalno carstvo koje obiluje najvećim
tehnologijama. Imate veliku sreću gospođice.- nastavila je kutija

-Daa....imam?

-Naravno. Ja sam Don i vaš sam službeni pomoćnik. Nadam se da vam je putovanje bilo ugodno. Pođite za
mnom.

Slijedila sam ga kroz niz jednoličnih hodnika. Sve se činilo tako organizirano, zaposleno i naposlijetku ve-
oma zastrašujuće. Nakon nekoliko minuta hoda došli smo do zadanog cilja. Bila je to velika kontrolna soba
koja je svojim sadržajem oduzimala dah. Prozor veličine nogometnog igrališta krasio je jednostavni bijeli
zid. No, on nije bio razlog nestanka kisika u mojim plućima. Bio je to pogled s divovskog prozora. Imala
sam osjećaj kao da se nalazim na nekom drugom planetu. Dugačke, pravilne ulice krasili su obrisi raznih
stvorova. Po zraku lebdješe male i velike letjelice čudnih oblika. U daljini uočavam dugačak zaštitni zid
koji je na nekim djelovima potpuno uništen. Na tlu svjetliše razne biljke. Nikada nisam vidjela tako nešto.
Veliko jezero zauzimalo je gotovo polovicu grada. Iznad njega skakaše leteće morske životinje. Prava baj-
ka.

-Oprostite što vas moram prekinuti, no njegovo Visočanstvo kralj Herold očekuje vas na svom dvoru. –
uzbuđeno poviče Don

-Mene, kralj, vjerojatno je došlo do neke zabune...

-Žao mi je, ali u Atlantidi nema pogrešaka...

Nervozno sam odlučila pratiti Dona. Lagano poskakujući, ušli smo u dizalo koje nas je odvelo na 1116. kat
nestvarno velike zgrade. Očekivala sam kako će naše putovanje potrajati duže vrijeme, no izgleda kako
stvarno nisam navikla na ovakvo okruženje. Ulazim u kraljevske odaje. Ja. Djevojka koja je prije nekoliko
sati živjela u tamnim sobama ustanove za djecu s posebnim potrebama. Okolina u kojoj se nalazim najed-
nom mi postaje poznata. Ispred mene se nalazi slika. Slika iz mojih snova. Prilazim joj s velikom radošću.
Pa ona stvarno postoji!!! Pažnju mi zauzme detalj koji nikada prije nisam uočila. Sada moja slika jasno pri-
kazuje svoje motive. Na starom izblijedjelom platnu leži lice djevojke smaragdno zelenih očiju i duge cr-
vene kose.

-Paaa ja vidim boje!!!!!!! To je Ana!!!!! Moja draga Ana!!!!!!! Moram je pronaći i vratiti se ovdje! Pa nje-
zino će se pamćenje vratiti i zajedno ćemo živjeti u sreći!

-Žao mi je što moram upropastiti ovako sretan trenutak, no bojim se kako nećeš pronaći Anu.- odjednom
začujem glas iz tame

-Molim? Tko ste vi?

-Kralj Herold, draga. Ana je bila zadužena da te vrati u tvoju rodnu zemlju i uspješno je obavila svoj zada-
tak.

-Ali...Vaše Visočanstvo, neee, ovo nije moja rodna zemlja, gdje je Ana... moramo se vratiti.

39

Oh draga moja Finna. Kada si bila sasvim mala, tvoja majka htjela te
zaštititi od velikog rata koji je izbio na ovim područjima. Zato si i dos-
pjela tamo...u Englesku. Jedva sam dočekao vidjeti tvoje lice. Godina-
ma sam ga htio dotaknuti. Toliko si se promijenila, draga moja kćeri.

-Vi, Vi ste moj otac?

-Jesam, kćeri moja. Tvoja majka je stradala u ratu. Bio sam toliko usamljen, ali sada više nisam. Ti si tu
draga moja i nadam se da ćeš zauvijek i ostati.

Osjećam kako val neopisive sreće preplavljuje moje tijelo. Pronašla sam svoj dom, svoju sreću i obitelj.
Oprezno prilazim ocu te ga povlačim u čvrst zagrljaj.

-Atlantida stvarno jest mjesto gdje se sve želje ostvaraju- izgovaram sramežljivim šapatom dok bljesak
gradskih svjetala obasjava naša lica.

Hana Kos, 6. a razred

LIDRANO: Imamo predstavnike u svim kategorijama!

U OŠ Gustava Krkleca 24. siječnja 2018. godine svečano je otvoren ovo-
godišnji Lidrano. Naša škola može biti itekako ponosna na svoje učenike
koji su ostvarili odlične rezultate i plasirali se na Županijsku smotru u
svim kategorijama. Naši predstavnici su Hana Kos (6.a) s literarnim ra-
dom U sjeni bezličnog zida koji je žiri i publiku ostavio bez riječi, a Hana
je dobila i ponudu književnice Sonje Smolec da piše za književni časopis.
U kategoriji pisanih novinarskih radova predstavljat će nas Ema Buković
(6.a) sa svojim intervjuom s našim dragim curama Lucijom Ivić i Lunom Bijelić „Osmijesi ohrabrenja“.
Novinari, Borna Nežmak, Matea Kolarec, Lucija Krilčić Blažević, Anama-
rija Terzić, Luka Zubović, Petra Kukić Halužan i Nika Miletić, iskazali su
se i u radijskom žanru pa je tako emisija Aska istražuje također prošla dalje. U
isto vrijeme u KUC-u Travno naše glumačke snage, Milla Anđelić, Gabrijela
Kuraja, Zana Bubica i Dora Krušelj, pod mentorstvom profesorice Dane
Vuković, dobile su same pohvale nasmijavši publiku svojom predstavom Kako
je tata osvojio mamu, prema romanu Mire Gavrana. Nažalost dramska skupina
zbog bolesti dviju učenica nije mogla nastupiti na Županijskoj smotri, ostali su
dobili pozitivne sugestije za sljedeću godinu. Još jednom čestitke svima i više
sreće dogodine!

40

Luka Dalbello - pobjednik na literarnom natječaju
Legenda o Veroniki Desinić

Dvoje naših učenika subotnje poslijepodne provelo je u ugodnoj atmosferi Dvora Veliki Tabor gdje su do-
dijeljene nagrade za najuspješnije dječje literarne radove na temu Legenda o Veroniki Desinić. Učenici su
imali zadatak osmisliti „drugačiji“ završetak legende, a stihovima je to najbolje učinio naš Luka Dalbello,
učenik 8. b razreda, kojemu iskreno čestitamo. Učenicima je u Velikom Taboru pripremljena lijepa dob-
rodošlica pa su uz zakusku i nagrade mogli uživati i u novoj muzejsko-edukativnoj radionici vezanoj upra-
vo uz Veroniku Desinić. Zahvaljujemo i čestitamo i ostalim učenicima koji su sudjelovali u ovom natječa-
ju: Marti Kaleb, Ivani Krmelić i Jakovu Džijanu.

Novinarska skupina

Legenda o Veroniki Desinić

I Veroniki još predbacuju krivnju
neopravdanu i lažnu,

dok se ona drži za nadu i ljubav
svoju snažnu.

A Fridrik iz kule očajno promatra,
dok u njemu gori užarena vatra.
Na sudu odluče da vješticu spale
„Kako bi se zle kletve raspale!“
A sin izdajnik to će sve promatrati
i njegovom kaznom to će se smatrati.
„Ljubav je ono za što vrijedi živjeti
i moja će smrt od ovoga manje boljeti.“
Oduzme si tako Fridrik život svoj

i prepusti dušu volji Božjoj.
Tako Veliki Tabor ostade prazan,
ali mit o njemu ostaje nezaobilazan:
Da dvije siluete još njime hodaju,
i tajne ljubavi jedno drugome odaju.

Luka Dalbello, 8.b razred

41

Županijska natjecanja

ENGLESKI JEZIK MATEMATIKA
Ivana Krmelić Luka Pavičić
Lovro Ličina
Una Tolić Kalanj Jakov Džijan
Borut Patčev
GEOGRAFIJA Matea Kolarec
Noah Podnar
Barbara Pardon Ivana Veličković
Lucija Krilčić Blažević
Lovro Ličina TEHNIČKA
KULTURA
Hana Kos Jakov Džijan
Tvrtko Vaić Borut Patčev
Bruno Nagyszombaty
INFORMATIKA
POVIJEST Borut Patčev
Leona Smailagić
HRVATSKI JEZIK
BIOLOGIJA Zrinka Posavec
Sofija Perić
Leon Kajfeš ISLAMSKI VJERONAUK
Amina Hairlić

42

Likovno—literarni radovi

Božićno veselje

Sanjka se, gruda i skija,
medvjed ide spat', a mudra lija
zeca proganja u zimskom ka-

putu,
sašivenom krasnom djelu pau-

kovih ruku.

Lana Malčec, 3.a Iz kuća se čuje Fran Babić, 5.b
šušanj, tišina, šušanj, tišina
More i ja Tuga
to djeca čekati ne mogu
Drago moje more pa poklone nestrpljivo stavljaju Osjećaj praznine kao u hladne
nisi vidjelo gore,
ni planinu ni brdašce, pored nogu.
već samo sjajno sunašce. Gore svijeće, bor se kiti,
Ja sam sve to vidjela, vruć kakao mora se piti.
a na kraju se ipak tebi vratila.
Zasajalo je sunce prejako, Mirisi kolača jesenske noći u samoći prerasta u
pobjegla ja kući samo i tako dopiru iz kuhinje nešto više. U mećavu koja ne
s cimetom, makom staje. Raste. Potreban je samo
vratit ću se uvečer i možda malo kupine. netko ili nešto što bi dozvalo ptičji
kada nitko drugi neće
Svi se vesele, pjev u jutarnjoj zori. Zaustavilo
vratit ću se tada svatko se smije zavijanje vukova u agoniji.
kada drugima bude dosada božićno je vrijeme Utjeha!
radost grijeh nije.
vratit ću se jednom Anamarija Terzić, 6.c razred Marija Tomčić, 8. a razred
kada me uhvatiš modrinom.

Loreta Matolnik, 8. b razred Matea Maglov, 3.b Mirta Banić Ciglenečki, 4.c

43

Kako se Jaglenac zaljubio na fejsu

Jednom ne baš davno u malom kneževstvu podno strašne Kitež planine živjeli su sestrica Rutvica i bratac
Jaglenac. Hm, čemu zapravo ovaj početak? Svi znate za Jaglenca, zar ne? Neustrašivi mali bratac kojemu
nisu mogle ništa sve hudobe Kitež planine i koji je izrastao u zgodnog mladića koji je, oprostite mi na izra-
zu, izvisio kada mu se sestra udala za kneževića. Znate onaj osjećaj kada na klupici u parku vidite zaljub-
ljeni par koji se ne može odvojiti jedno od drugoga? E, baš tako se Jaglenac osjećao svaki dan, cijeli dan.
Jednoga dana pomisli: „Sad bi bilo dosta!“ Odlučio je pronaći djevojku. Međutim u kneževstvu je živjelo
vrlo malo slobodnih žena, a od tih malo niti jedna mu do sada nije probudila onaj osjećaj leptirića u trbu-
hu. Shvati da ovo nikako ne može riješiti sam pa se odluči pojadati svom najboljem prijatelju Šafraneku.
Dana kada ga je Jaglenac posjetio, Šafranek je bio potpuno smeten, gotovo ga nije ni slušao, zbog čega mu
se ovaj uzrujano obrati: „Prijatelju Šafranek, mogu li znati razlog tvog ignoriranja? Ja ti ovdje pružam srce
na dlanu, a ti se ponašaš kao da me nema.“ Šafranek, uvijek iskren, odgovori: „Sorry, buraz, ali ova treba
s fejsa me totalno zaludila.“
„Buraz, treba, fejs...kakve su ti to zagonetke?“ začuđeno će Jaglenac. „Oprostite Vaša Visosti, zaboravio
sam da ste zapeli u srednjem vijeku. Fejs iliti Facebook ti je kao da pišeš pisma, ali za to ne trebaš goluba
pismonošu, nego sve što natipkaš na ovu spravu, zvanu računalo, odmah osvane na spravi osobe kojoj se
želiš obratiti, a tu su i fotografije da vidiš kako ta osoba izgleda.“ Jaglenac je raširio svoje nebesko plave
oči i uzviknuo: „Ma kakva ti je to vradžbina?“ „Ajme, Jaglenac pa ovo koristi cijeli svijet! Osim tebe, na-
ravno.“
U tom trenutku Jaglenca su misli odvele daleko, daleko...Pomislio je ako to koristi cijeli svijet, onda to ko-
risti i njegova srodna duša za kojom toliko čezne. Pomalo stidljivo progovori: „Možda bi mi ti mogao po-
moći da pronađem svoju ljubav preko tog tvog Fakebooka?“ „Facebooka, Facebooka, o Bože, ovo će biti
teže nego što sam mislio, ali što ću, sami si biramo prijatelje.“
Šafranek se odmah bacio na posao, fotografirao Jaglenca iz osamsto kuteva kako bi dobio najljepšu fotog-
rafiju koju je stavio na njegov profil zajedno s podatcima koje nije trebalo uljepšavati jer je njegov prjatelj
savršen, htio on to priznati ili ne. U redu, onaj dio o poznavanju tehnologije morao je preskočiti.
Tek što je napravljen profil, već su počele pristizati poruke. Jaglenac je opet bio potpuno zbunjen. Kako
odabrati među toliko njih, kako znati koja je ona prava? Ali znao je, čim je ugledao fotografiju ispod koje
je pisalo velikim slovima Zrinka, Jaglenac je znao da je to prava. Imala je prekrasnu, plavu, dugu kosu ko-
ja je padala kao slapovi zlata, plave oči u kojima bi se svatko izgubio, a ono što je Jaglenac izgubio bila je
glava. Jedina želja od sada bila mu je upoznati ju što prije. Svaki dan razmišljao je samo o njoj. Njena pla-
va kosa bila je kao zavjesa od koje nije vidio ništa, čak ni Rutvicu i kneževića. Dan za koji je živio osva-
nuo je nakon mjesec dana. Dogovoreno mjesto bilo je Most iskrenosti. Kakve li ironije? Prije polaska Šaf-
ranek je Jaglencu ponudio nekoliko savjeta koji su obuhvaćali tonu parfema i gel za kosu. Ovoga puta nije
proturiječio niti ga je zanimalo išta drugo osim trenutka kada će ju upoznati. Koračajući do mosta, osjetio
je da mu srce toliko snažno udara da se pobojao kako će mu iskočiti iz njedara, a nije bilo Šafraneka da mu
objasni što mu se zapravo događa. Uzbuđenje je naglo prestalo kada je pred sobom ugledao poznato lice,
nikoga drugoga doli jedne od Vila Zatočnica. Sve mu se ponovo odigralo pred očima, sve muke koje su on
i sestrica prošli kao djeca i koje mu je ona često prepričavala.

44

Imao je osjećaj da mu se cijeli svijet urušava pred nogama. Napokon je uspio izustiti: „ Je li ovo još samo
jedna od tvojih zamki? Zar me nikada nećeš ostaviti na miru? Toliko ti je važan moj križić oko vrata?“
Djevojka ga je zbunjeno gledala i razmišljala kako pobjeći glavom bez obzira, ali je uspjela izustiti: „Mi se
poznajemo?“ Jaglenčeva uzrujanost postane još veća u tom trenutku: „ Hoćeš reći da se ne sjećaš Kitež pla-
nine i svega što ste ti i tvoje prijateljice priuštile meni i mojoj sestri? Kakva sam budala bio kada sam po-
mislio da ste zauvijek nestale?“ Djevojka se zamisli. Rođena je na Kitež planini i majka joj je o njoj mnogo
pričala, ali ne sjeća se da je ikoga mučila. U tom trenutku dosjeti se majčine priče o njenih šest teta koje su
umrle na toj planini i pomisli kako mora postojati neka veza. „Sjećam se Kitež planine jer je to mjesto na
kojem sam došla na svijet. Po majčinoj priči znam da su tamo živjele i moje tete i da su tamo umrle, ali o
bilo kakvom mučenju ne znam ništa.“
Jaglenac zastane ne vjerujući onome što čuje i pomisli kakva je to sudbina spojila njega s vilinom kćeri.
Poželio je nečiji savjet, ali ova odluka bila je na njemu.
Zrinkine oči zbunjeno su sjale, ali u njihovu sjaju Jaglenac je prepoznao ljubav. Ljubav za koju ga je majka
naučila da se ne odbacuje olako. Pružio joj je ruku i utisnuo nježan poljubac u lice. Sve u njemu govorilo je
da je to onaj pravi osjećaj, osjećaj koji će uskoro ovo dvoje mladih dovesti pred cvijećem urešen oltar. A
odnos s punicom? E, to je već materijal za neku novu priču.

Marta Kaleb, 8. a rezred

O, more!

Matej Ivan Sjekavica, 5.b O more, o more Lovro Matešković, 7.c
Gdje je sada moje more?
Gdje je sada moja mladost?
Gdje je nestala sva ta radost?
More je bilo i još uvijek mi je brat
More će mi svaku ranu ispratʼ

O more, o more
Gdje je sada moje more?

Luka Dalbello, 8. b razred

Iva Koporčić, 3.a Tea Tomašić, 3.a

Ivana Palaversić, 4.c 45
Jana Antić, 3.b

Hrvatska kakvu želim

Ah! Nema ničega boljeg od mirisa pečene purice s mlincima koji dopire do mene iz kuhinje zajedno sa
zvukovima neke vesele pjesme iz ustiju najbolje supruge na svijetu, ali me on uvijek podsjeti na mirise ba-
kine kuhinje i moje djetinjstvo. Tako je bilo i ovoga puta. Hrvatska je sada drugačija od one u kojoj sam
živio prije 12 godina. Hrvatska u kojoj su vladali pesimizam i opća zabrinutost za budućnost. Hrvatska u
kojoj je bilo mnogo nezaposlenih usprkos svim blagodatima kojima smo bili okruženi, prekrasne prirodne
ljepote, bogata tradicija, kultura i povijest, čist okoliš i naše sinje more. Zemlja u kojoj je uživao svaki tu-
rist dok su im domaćini često upućivali umjetne osmijehe. Gledam kroz prozor u sunčan dan koji mi stavlja
osmijeh na lice. Sretan sam što se mnogo stvari promijenilo. Na primjer puno je manje siromašnih, toliko
da se i ne sjećam kada sam zadnji put vidio jednog. Tehnologija je jako uznapredovala. Nemojte sada po-
misliti da sam kao dječak živio u kamenom dobu bez računala i mobitela, ali recimo nismo imali leteće au-
tomobile već one s gumama. I da, automobile koji su proizvedeni u našoj zemlji. Napredak tehnologije na-
žalost nastavio je i ono negativno od prije tako da su se ljudi još više otuđili i sve manje razgovaraju licem
u lice. No vratimo se sretnijim temama. Sjećam se koliko je mladima u Hrvatskoj bilo teško pronaći posao.
Ja sam danas kirurg. Besplatno sam završio studij i nakon njega počeo stažirati. Volim svoj posao i nikada
ne bih radio ništa drugo i niti u jednoj drugoj državi. Volim pomagati svojim građanima. Građanima koji
danas puno više brinu o prirodi, razvrstavaju otpad i recikliraju sve što mogu. Građanima koji nisu okruže-
ni samo lošim vijestima i koji znaju cijeniti ono što im njihova zemlja pruža.
Purica samo što nije gotova. Idem oprati ruke i sjesti sa svojom obitelji za stol, ali trenutno imam još samo
jednu želju osim ručka, a to je da Hrvatska sa svakom generacijom postane još bolja tako da svi mogu uži-
vati u njoj.

David Jelekovac, 6. a razred

Neobičan san

Jutro je. Hodam po stazi od šarenih kamenčića. Idem u školu. Pored nje još je jedan puteljak. „To nisam
prije primijetila, pomislim „Kamo li vodi?“ Čim se malo približim, vidim da završava kraj velikog plavog
zastora. Osjećam da je topao od sunca. Dodirnem ga i snažno povučem. On se otvori, a ja uletim u neki
drugi svijet. Oko mene lete slova. I ja letim s njima i oblikujem riječi: ljubav, sunce, srce, dvorac, svi-
jet...Sletim na planinu – veliko slovo A. U dolini vidim travu (zelena slova I) i jezero (plavo slovo O). Še-
tam i razgledavam ovaj svijet napravljen od slova. Jedno žuto I sleti mi na čelo. Žmirkam. On odlazi među
gomilu ostalih sebi sličnih. Budim se. Ovo je bio jedan lijep i neobičan san, zaključim. A sada moram u
stvarnu školu, ali ako mi ikad zatreba pomoć, razmaknut ću svoj veliki, plavi zastor i u mnoštvu slova i ri-
ječi potražiti najmaštovitiju priču.

Iskra Gašparić, 5. a razred

46

Misao o tebi Moj djed

Dok valovi se boriše, Zvonko je moj djed Luna Stanić, 5.c
a vjetar mi kosu vijoriše... i sladak je kao med.
More i ja
Stajah uz obalu vitko, On je jako visok
noge mi kvasiše more plitko. i rado mu dajem cmok. Iz daljine vidim
more što se pjeni
I tako mislih o tebi Ima stare ruke veselim se modrom moru
uz more zlato... i njima grli unuke. veseli se more meni

Kako da te vratim? U Našicama živi Približim se moru mojem
Ah, kako mi je stalo… i svašta tamo vidi. s divljenjem ga onda gledam
Košnjom se bavi dok pričam s morem plavim
Bruna Gaćina, 8.b razred i dobro to obavi.
Voli moju baku pokraj nas je galeb jedan.
Moj jezik hrvatski s kojom je u braku.
Matko Keliš, 8. a razred
Svatko svoj jezik od rođenja uči, Ona se zove Reza
a Hrvatska se za svoj stoljećima muči. i njegova je princeza.

Branili smo i kad su napali Turci, Djed se voli sa mnom igrati,
za jezik se bore svi, Dubrovčani i ali ga poslije moram izmasirati.

Međimurci Priča lijepe priče,
a kad zaspe obavezno hrče.

Niti najdublje rane Hrvata ne bole, Volim ga najviše na svijetu Divna Puhmajer, 5.c
zato jer se bore za jezik koji vole. i zajedno se radujemo ljetu.
Ne viđa se često u Hrvata takvu volju, On je moj najdraži cvjetić Anamarija Terzić, 5.c
ali bit će je kad se bore za domovinu
i moj dobri anđelić 47
bolju. koji me jako voli
i kad sam s njim ništa me ne boli.
Moj jezik je sa mnom dok životu mi je
kraj Lucija Ivić, 6. a

nosim ga sa sobom i u pakao i u raj.
Zato pazi se, tko god da mi jezik dira,

jer ovdje Hrvatska pravila diktira.

Luka Dalbello, 8.b razred

Sofija Perić, 7.c

U sjeni bezličnog zida

Stojim u mračnom kutku ovoga grada. Daleko od pogleda i sažaljenja, daleko od
ljubavi i topline. Ali večer oko mene je tako lijepa...Pahulje padaju s neba tvoreći
vrtloge sjajnih kristalčića. Djeca se vesele dok im nožice klize o zaleđene staze
gradskog parka. Mirisi raznih poslastica podsjećaju me na kolače koje je nekada
pekla moja baka...Klupe u parku, odjevene u novo, bijelo ruho, ponosno nude svoje
mjesto promrzlim prolaznicima, dok svjetlost uličnih lampi razigrano pleše preko
njih u nevjerojatnim bijelo-plavkastim nijansama. Usred parka, okovana ledom,
stoji fontana čiji su se zamrznuti slapovi vode spleli u čudesni niz kristala. Toplina
ljudskih osmijeha prkosi ovoj hladnoj večeri...
I tako polako mrak guta moju sjenu, posljednji tračak svjetlosti zamire i ostavlja
me u potpunoj tami. Grane drveća savijaju se pod pritiskom oštrog vjetra dok mi noge tonu sve dublje u
gusti snijeg. Pahuljice snijega dotiču mi tjeme, pokušavam se zaštiti promrzlim rukama, ali, sve je uzalud,
umor me počinje svladavati. Naslanjam se o veliki, sivi zid obližnje zgrade. Osjećam kako nešto steže prs-
te moje lijeve ruke, povlači me naglim potezima, ali moje umorno tijelo nema snage za odupiranje.
„Moram izdržati još samo malo, još dva sata, pa mogu u prenoćište!“ pomislim i dopustim mislima da me
odvedu u neka druga vremena....
Debeo, šaren pokrivač prekriva mi promrzla stopala. Prepoznajem ovo mjesto, ovu sobu, ovaj mali drveni
krevet. Možda samo sanjam da više nemam dom, a vjetar koji mi mrsi kosu u kasnim zimskim satima je
plod moje mašte? Ustajem te se laganim koracima približavam dnevnoj sobi. Tamo sjedi moja majka. Nje-
žnim pokretima preokreće lopticu vune u svojem krilu. Prilazim joj s nesigurnošću, no ona me odmah do-
ziva u zagrljaj. Kako se dobro prisjetiti tih čvrstih zagrljaja, oni me podsjećaju na najljepše trenutke u ži-
votu. Taj osjećaj sigurnosti i voljenosti, njezin pogled koji me obasipa ljubavlju i brigom. To nikada neću
zaboraviti! Bolno me dotakne spoznaja da se to nikada više neće vratiti. Najednom, lik moje majke počinje
nestajati, i ja sam mlada i lijepa... vrtim se u svojoj laganoj, ružičastoj haljini koja mi tako lijepo stoji. Va-
ni je proljeće, grad je zelen i procvao, nebo se crni od lastavica koje se vraćaju s juga. Prve sramežljive
zrake sunca rasipaju se po mojoj sobi, tu i tamo otkrivajući hrpice neočišćene prašine. Zrakom se razlije-
vaju povici djece s ulice, zvuci glazbe iz gramofona susjede Roze, radost struji zrakom... Pjevušim neku
staru pjesmicu i uzbuđena sam...Počinjem raditi posao koji sam željela, zaljubljena sam i sretna!
Gdje je krenulo krivo? Imala sam sve što bih ikada mogla poželjeti...dom, obitelj, prijatelje, no sada ne-
mam ništa. Osuđena sam na suživot s hladnim ulicama. Ponekad pokušavam ljudima pokazati da sam ne-
kada živjela isto kao i oni. Da sam više od žene s prenatrpanim vrećicama punim plastičnih boca. Zauzvrat
dobivam samo podsmjehe i poglede pune gađenja...Najviše žalim za jednim; nisam znala cijeniti život,
male stvari od kojih je sačinjen, one osjećaje topline, ljubavi, zadovoljstva, i zagrljaja moje majke. Ali,
naučila sam, o da, sada kada toga više nema, sada sam naučila.....
Ponovo se nalazim u sjeni bezličnog zida, ali nemam više snage. Ne osjećam više ništa osim ledenih pahu-
lja na mome blijedom licu. „Vrijeme je, mogu krenuti u prenoćište“, pomislim. Još samo korak, samo dva
i bit ću tamo... ako izdržim, ako uspijem koračati...dok mi se suze lede na licu...

Hana Kos, 6. a razred

48

Samo more

Otisnula sam se na pučinu,
kako bih zaboravila gorčinu,
gorčinu života koju pruža mi obala
jer ja tu uvalu nisam birala...

Leonarda Matolnik, 5.b i svjetlost mjeseca bode me u oči, Tina Krmpotić, 5.b
kao da i on želi da me dokrajči, Borna Bašić, 5.b
Vukovar talas je valova kao crn san
jer mira mi ne da, beskonačan. Laura Pardon, 5.a

Što je tamo? I dubina me zove
Prekʼ doline, prekʼ planine, i govori pođi
Zašto me zove
to je grad slave i hvale, ove crne noći?
a Vukovar mu je ime.

U tom gradu, I pobijedi dubina
ruševina, i ja u nju pođem
nadam se da nitko ne čeka da dođem.
ruševina, slavna, stara, A ja tonem i tonem,
Vodotoranj velik, hvaljen, i tonem u dubinu
podsjetnik je patnje, straha, i tonem i tonem
zaboravljam bjelinu.
kroz što prođe,
domovina nam nezaboravna.

Teče, teče, I svuda je tama,
bistra rijeka, i tonem do kraja
Dunav snažni, i sad smo samo more,
priču priča, samo more i ja.
o ratu i borbi, Ivana Krmelić, 8 a razred
žubori, žubori:
Što je to tamo?
Prekʼ doline, prekʼ planine.
Anamarija Terzić, 5. c

Emanuela Jurković, 5.a Amina Hairlić, 6.b Mia Čanak, 5.a
Filip Pejaković, 8.c
49

Nedovršeni igrokaz

Bude me sunčeve zrake što obasjavaju moju sobu. Jedna toliko uporna bode me u oči. Tek što ih otvorim,
ugledam ispred sebe upitnik. Trljam oči gledajući sanjam li ili sam stvarno budna. Budna sam. Odjednom
upitnik počinje vikati „Zašto nisi napisala sastavak u kojem se svađam s uskličnikom?“ Zbunjeno sam ga
pogledala, a on ponovo poviče „Već me leđa bole. Vidi, sav sam se iskrivio, a to je sve zbog tebe.“ Pogle-
dala sam ga sa „upitnikom“ iznad glave. Prije nego sam uspjela odgovoriti, pojavio se i uskličnik. „Dobro
jutro! Zašto vičete?“ Iako mi i dalje nije bilo ništa jasnije, odlučila sam progovoriti: „Hoće li mi netko ob-
jasniti kako to da vi možete govoriti i zašto zapravo vičete ne mene?“ „Bože dragi, jesam li ja to upravo
postavila pitanje rečeničnim znakovima?“Odgovor nisam trebala dugo čekati. „Ja vičem na tebe jer si obe-
ćala profesorici da ćeš napisati igrokaz kako se uskličnik i ja svađamo.“ Pogledala sam ga zbunjeno.
„Nemoj vikati na nju jer nije napisala igrokaz. Nije imala vremena. Jedan vikend uči, drugi ide na selo ba-
kama i djedu, preko tjedna ponovo uči...“ Zadovoljno sam pogledala prema uskličniku, začudila sam se
kako sve to zna, ali i potvrdila sve što je rekao. No, upitnik je bio uporan. „Zašto ju braniš? Neodgovorna
je i lijena i netko joj to treba dati do znanja.“ „ A netko ju treba i braniti!“ drsko odgovori uskličnik. Neobi-
čan razgovor prekinuo je mamin glas: „Dora, budi se. Moramo u Zagorje djedu i bakama! Znaš da je subo-
ta.“ Prije izlaska iz sobe okrenula sam se i rekla: „Moram ići djedu i bakama u Zagorje. Obećavam da ću,
čim se vratim, napisati igrokaz. Vidimo se kasnije!“ „Bože dragi, ja se opravdavam rečeničnim znakovi-
ma.“ Napokon smo krenuli u Zagorje. Gledajući kroz prozor velika polja, jata ptica i još mnoštvo divota,
pokušala sam ne razmišljati o onome jutros, ali nije mi polazilo za rukom...da, za rukom koja je stvarno
trebala napisati igrokaz za profesoricu. Kao i uvijek brzo mi je sinula ideja kako se izvući iz ove situacije.
Uzela sam mobitel i nazvala prijateljicu Koraljku. Ona piše prekrasne priče i pjesme, vjerojatno će mi bar
dati dobru ideju. Koraljka je odmah shvatila da sam iz nekoga razloga jako uzbuđena pa je svoju maštu
ubacila u petu brzinu i dala odličan savjet. „Hm, pokazat ću ja njima, obojici! Nisam mogla dočekati da se
vratim u Zagreb i počnem pisati igrokaz pa sam i stvari u kojima inače uživam obavljala pomalo bezobraz-
nom brzinom. Pozdravila sam baku dok je moj pas Fućo kao lud skakao i čekao da i njega pozdravim, sa-
mo sam ga usput dodirnula kao i Kiku i Uška, moje dvije omiljene mačke. Usput, Kika je dobila ime u vri-
jeme kada sam obožavala Kiki bombone. Pogledala sam prema stolu. „O, ne postavljen je ručak!“ To je
kod baka nemoguće izbjeći, kao i sva moguća i nemoguća pitanja o školi, prijateljima, i ono najgore o deč-
kima. Srećom da su nakon jela ubrzo počele vijesti koje baka nikada ne propušta pa smo krenuli kod druge
bake u susjedno selo. Već je podne! Nadam se da ćemo se odavde brže izvući. Spremna na ekspresno poz-
dravljanje, izletjela sam iz automobila, ali sam uskoro zastala jer je nešto bilo čudno. „Što nedostaje? po-
mislila sam. Lavež. „Reksi, Reksi, bako gdje je Reksi?“ Baka je izašla, pogledala me svojim velikim očima
i rekla: „ Seka, ti znaš da je Reksi bil već jake betežen. Nije nam bile druge neg da ga uspavame.“ Složila
sam se da je to dobra odluka jer se stvarno već jako mučio, ali toliko sam uživala ići na selo znajući da ću
se s njim igrati zato sam upitala: „ Bako, hoćete li ponovo kupiti psa?“ Na što je ona skočila kao ris i rekla
„Sinek, ni nam trieba još jeden pes! Kog vraga bu nam triebal, same ga moraš hraniti i novce trošiti!“ Na
ovakve bakine reakcije ne možeš drugačije nego se nasmijati. Zamislila sam bakinu rekaciju na moj jutroš-
nji doživljaj. To me ponovo vratilo u stvarnost. „Zagrebe, kad ću se vratiti k tebi?“

50