Aska

Aska

List Osnovne škole Ive Andrića

Svibanj, 2017.

BORUT PATČEV

Državni prvak u kategoriji “Robotsko spašavanje
žrtve”

Askoskop Andrićevi dani

Školski mozaik Natjecanja

Aska Borut Patčev

List učenika Osnovne škole Ive Andrića Državni prvak u kategoriji
Broj 12, lipanj 2017. “Robotsko spašavanja
žrtve”
GLAVNA UREDNICA:
Katarina Brković, prof. Andrićevi
dani
GRAFIČKA OBRADA:
Irena Iveković, prof. Početkom listopada
obilježen je rođendan
NOVINARSKA GRUPA: nobelovca čije ime
Matea Kolarec nosi naša škola.
Milla Anđelić
Tonka Malešević Badminton
Nika Miletić
Gabrijela Kuraja Prvaci grada osvojili
Karmen Mare Čičak 2.mjesto na državnoj
Dora Bolanča razini

PRIDRUŽENI ČLANOVI: Intervju -
Hana Kos Luna i Lucija
Ema Buković
Katarina Jeremić Prekrasna djevojčica i
njena uvijek draga i
FOTO GRUPA: vedra pomoćnica u
Petra Kukić Halužan nastavi
Katja Hamidović
Marija Tomčić Uspjeh sestara Anđelić

WEB OBRADA: Odlične učenice,
Tara Grgić no jeste li znali i da
su odlične hrvačice?

2

Sadržaj: Uvodnik:

4.-10. Školski Dragi čitatelji, evo nas opet, u novom sasta-
mozaik vu i s novim brojem Aske. Nadamo se da
11.-17. Projekti u ćete uživati u našim istraživanjima, pričama,
našoj školi pjesmama, radovima učenika, zapravo u sve-
18.-19. Dan škole mu što smo vam pripremili. I ove godine u
20.-24. Intervju našoj školi bilo je puno događanja, kako onih
tradicionalnih i provjerenih, od kojih ne odu-
Lucija i Luna stajemo, tako i novih i izazovnih koji su obo-
Marija Jukić gatili ovu školsku godinu i trag kojih smo
Nives Madunić Barišić zabilježili u našem školskom listu. Ove godi-
25.-34. Likovno-literarni radovi ne uz svaku temu trudili smo se ponuditi vam
35.-43. Natjecanja i pokoju zanimljivost o njoj ili prikladan lite-
44.-45. Terenska nastava rarni rad, strip ili crtež. Osim što se uz naš
46. Dan planete Zemlje list možete prisjetiti svih važnih događaja,
48. Engleska stranica naučiti ponešto novo, uvijek je tu i zabavni
49.-50. Jezični savjeti dio pa se nasmijte i opustite uz naše viceve,
51. Anketa zagonetke, rebuse i još puno toga. Uživajte!
52.-54. Kritike
55.-57. Zabavnik
58.-60. Oproštaj s osmašima

Novinarska grupa

3

Školski mozaik Dani kruha

Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje – tradicionalno se obilježavaju tijekom listopada. I
naša škola prigodno je obilježila te posebne dane slavlja i blagoslova hrane.
Uz molitvu, blagoslov i simbolično blagovanje kruha, zahvalili smo Bogu na svim plodovima, ra-
dostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine, kao narod i kao pojedinci, bili podareni.
Svečanost su uveličali raspjevani mali dječji zbor te župnik Ivan Kobeščak koji nas je podsjetio da
je „kruh više od kruha“ kada se dijeli i kada se zajedno blaguje.

Novinarska grupa

Peti Andrićevi dani

U Osnovnoj školi Ive Andrića uz moto Koliko je u životu bilo stvari kojih smo
se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti. (I. Andrić, Znakovi pored puta) od 3.
10. do 7. 10. 2016. obilježen je rođendan nobelovca čije ime nosi naša ustanova.
U ponedjeljak 3. 10. učenicima osmih razreda o Andriću je govorila gospođa
Dinka Juričić. Na Dan učitelja 5. 10. družili smo se s prof. Antom Bašićem koji
je govorio na temu Andrić i žene te glumcima Kazališta „Novi život“ koji su iz-
veli dio predstave Prokleta avlija.
Osobito zanimljivo bilo je u četvrtak 6. 10. kada se Učiteljskom vijeću pridruži-
o akademik prof. dr. sc. Krešimir Nemec koji je govorio o životu Ive Andrića te
likovima žena u Andrićevim djelima. Media talenti zabilježili su svojim kamera-
ma posljednju večer posvećenu Danu neovisnosti, recital domoljubne poezije i
izložbu hrvatskih tradicijskih frizura autorice Anđele Potočki.

Novinarska skupina

Mi i ne znamo koliko snage i kakve sve mogućnosti krije u sebi svako živo biće.
I ne slutimo što sve umijemo. Budemo i prođemo, a i ne saznamo što smo sve
mogli biti i učiniti.

“Aska i vuk”, Ivo Andrić

4

Večer matematike

Dana 1. prosinca 2016.godine u organizaciji Hrvatskog matematičkog društva i Ministarstva znanosti, ob-
razovanja i sporta, u našoj školi održana je Večer matematike s 280 sudionika. Naši učenici pokazali su se
izvrsnim matematičarima te su nadmašili očekivanja svojih profesorica. Kroz zanimljive igre učenici i pro-
fesori pokazali su da matematika nije teška i da može biti zabavna.

Novinarska grupa

Dan sjećanja na Vukovar

Navik on živi ki zgine pošteno. Živi u našim mislima i
našim sjećanjima. Ta sjećanja ožive svakog 18. stude-
noga i miješaju se osjećaji tuge i ponosa.
Naši učenici i profesori okupili su se u predvorju škole
i prigodnim programom te minutom šutnje odali počast
poginulim braniteljima Grada heroja.
Mali i veliki zbor zajedno su izveli pjesmu Moja domo-
vina, a profesor povijesti, Domagoj Horvat, približio
nam je ozračje u Vukovaru tog ljeta i jeseni 1991. godi-
ne, te nas podsjetio u čemu se ogleda neizmjerna snaga
i žrtva Vukovara. Tijekom odmora prikazivana je
Power Point prezentacija slikovnog materijala o strada-
njima Vukovara. Učenice Nika i Milla Anđelić te Mar-
ta Prskalo čitale su prigodnu molitvu i zahvalile, u ime
svih nas, na ogromnoj žrtvi koju je Vukovar pretrpio.
Njihov život za naš. Hvala za život.

5

Školski mozaik Božićni sajam i koncert u našoj školi

Dana 16.prosinca 2016. godine u našoj školi održan je božićni
sajam i koncert humanitarnog karaktera. Prikupljena sredstva
namijenjena su opremanju prostora produženog boravka i na-
bavi potrebnih pomagala za djecu s posebnim potrebama. Bo-
žićni sajam otvoren je veselim božićnim pjesmama malog
zbora. Brojni roditelji i posjetitelji imali su priliku razgledati i
kupiti kreativne ručno rađene božićne ukrase koje su izradili
učenici produženog boravka i njihove učiteljice i tako pomoći ostvarivanju
humanitarnog cilja. U sklopu božićnog sajma na hrvatsko-švedskom štandu
promovirali smo naš projekt On the road, a svojim prisustvom počastio nas je predstavnik švedskog
veleposlanstva. Na štandu smo mogli kušati razne švedske slastice te se okrijepiti toplim čajem i ku-
hanim vinom. Druženje smo završili prigodnim koncertom. Školski mali i veliki zbor pjevali su boži-
ćne pjesme, učenica Nika Slavica Anđelić pročitala je pjesmu „Mala svijeća“, a zajedno s Martom
Vamberger „Tihu noć“ uz pratnju Petre Širjan i Sabe Vondraček na violini, učenici četvrtih razreda
izveli su igrokaz „Svijetlo se ne smije ugasiti“. Večer nam je uljepšao učenik Noa Vondraček svojom
izvedbom na klarinetu. Posebno su nas svojim glazbenim programom razveselile naše gošće Ema
Aničić, vokal i Megi Martinčić na gitari. Osim vrlo bogatog sadržaja koji su pripremili, naši učenici
odaslali su nam snažnu poruku u ovo vrijeme mira, ljubavi i darivanja: „Ljubav priča najljepšu priču.
Ona se ne može predvidjeti, ne može se zaustaviti, ona je domišljata, ona potiče da i drugi budu dota-
knuti svjetlom i ljubavlju! Božić je pred vratima. Poziva nas da budemo zahvaćeni svjetlom. Na uli-
cama našega grada svijetle mnoge lampice, ali ove večeras zapaljene u našoj školi imaju topliji sjaj.
Neka vam je radostan Božić i puna svjetla nova 2017.godina.“

Novinarska grupa

Ugostili smo mađioničara Luku

Poznati hrvatski mađioničar Luka Vidović u Magičnoj preds-
tavi pokazao je 23. studenoga 2016. svoje trikove učenicima
razredne nastave. Posebnost ove predstave je u tome što
je potpuno interaktivna jer je mađioničar Luka iz publike po-
zivao djecu koja su mu na pozornici pomagala u izvođenju
trikova. Bilo je tu magičnih karata i marama, trbuhozborstva i
magije lebdjenja u zraku. Učenici su doista uživali i na kraju
zamolili Luku da nas uskoro opet posjeti.

6

Maškare u školi

I ove godine učenici su jedva dočekali maskenbal kako bi se maskirali i bar na
jedan dan bili netko drugi. Vile i princeze, kauboji i gusari, liječnici i kuhari zav-
ladali su učionicama, a nakon nastave i zajednički zaplesali u sportskoj dvorani.
Svaki razred odabrao je najuspješniju masku koja će ih predstavljati,a stručni
žiri je potom odabrao najbolju. Nagrada je pripala Matei Ivančev, učenici 8.c razreda. Čestitamo Matei, ali
i svima ostalima koji su se potrudili da nam ovaj dan bude baš onakav kakav treba biti, luckast i zaigran.

Nagrađena maska Matea Ivančev i žiri

Dan broja Pi

U utorak 14. ožujka 2017. naša škola obilježila je
Dan broja Pi radi populariziranja matematičkih sadr-
žaja i druženja svih koji svoj interes pronalaze u tak-
vim aktivnostima. Za učenike je organizirano natjeca-
nje u nabrajanju što većeg broja znamenki beskonač-
nog broja. Najboljima su se pokazali:
1.Petra Kukić Halužan, 159 znamenaka
2.Matko Keliš, 155 znamenaka
3.Ana Tomčić, 80 znamenake
Čestitamo!

7

Školski mozaik Srca puna ljubavi

Povodom Valentinova 14. veljače 2017. u našoj školi organizirane su razne aktivnosti. Ljubav
se osjetila na svakom koraku i u svakoj učionici. Učenici i djelatnici škole pisali su poruke ljubavi i
ubacivali ih u za to predviđenu kutiju. Hvala svima koji su se potrudili i uputili drugima lijepe riječi.
Završna svečanost održana je u školskoj knjižnici gdje su okupljeni mogli uživati u „razgovoru ugo-
dnom“ o ljubavi. Iako nismo došli do definicije ljubavi, svi smo dobro razmislili što nam ona znači.
Ljubav smo doživjeli i kroz recitacije ljubavne poezije Marte Prskalo, Leone Smailagić, Dore Kru-
šelj, Eme Herman, Gabrijele Kuraja, Nike Bodrožić, Kaje Erdeljac, Viktora Kušlana, Mille Anđelić,
Dore Bolanča, Nike Slavice Anđelić, Nikoline Justament, Stelle Mikacinić, Gracije Ribić, Dore Ko-
šutić, Matee i Karmen, izvedbe ljubavnih skladbi koje su izveli Ana Potlaček, Petar Peroković i Fi-
lip Konfic, Petra Širjan i Maja Primorac, i naravno kroz zajedničku pjesmu našeg malog i velikog
zbora kojima su se priključili i svi prisutni.
Ovaj dan, a nadamo se i svaki sljedeći, živjeli smo u ljubavi i za ljubav!

Luka Bulić u 3.c

Luka Bulić je s TV ekipom koja snima emisiju Luka i pri-
jatelji posjetio našu školu. S učenicima 3. c je u njihovoj
učionici snimao emisiju o vodi koja je bila emitirana u su-
botu 18. 3. 2017. Uz mnoštvo zabavnih pokusa koje je s
Lukom izvodila njegova suradnica Lola, naši su trećaši
stekli nova znanja. Uz Luku su zapjevali i nekoliko pjes-
mica. Nezaobilazna aktivnost bio je i pojedinačni selfie s
Lukom prije i nakon snimanja. Sve u svemu, predivno pro-
vedeno vrijeme Luke i prijatelja.

8

Svjetski dan sindroma Down

Na prvi dan proljeća obilježili smo i Svjetski dan sindroma Down. Cijela škola šarenila se od
raznobojnih čarapa koje su ovog dana bile neuobičajeno uparene, na svakoj nozi drugačija. U
predvorju škole održana je kratka manifestacija. Učiteljica Edmira je uz PP prezentaciju govo-
rila o sindromu Down. Uz prigodne tekstove i melodiju Neka cijeli ovaj svijet osobito je uživa-
la naša Lucija, učenica 5.a razreda kojoj smo posvetili ovu priredbu. Na kraju smo napravili
zajedničku fotografiju, a cijeli događaj je svojom kamerom zabilježila i ekipa udruge media
talenti.

Mi plešemo, la la la
(Svjetski dan plesa u našoj školi)

Povodom Svjetskog dana plesa u petak 28. travnja 2017. naši učenici imali su priliku provesti veliki od-
mor malo drugačije nego inače. Uz ritmove poznatih skladbi, učenici su veselim plesnim pokretima ispuni-
li predvorje škole. Zahvaljujemo gospodinu Miru Blaževiću iz Plesnog centra Bamboleo koji je svojom
energijom motivirao učenike da se opuste i uživaju u plesu te nauče pokoji novi plesni pokret.

9

Dani knjige i čitanja

Nakon proljetnih praznika u školi smo obi-
lježili Dane knjige i čitanja. Svečano otvore-
nje Fešte od knjige i čitanja bilo je u poned-
jeljak 24.4.2017. kada je otvoren poetski at-
rij koji je vrijedno i maštovito uredila naša
učiteljica Stanislava Bakić. U bajkovitom
poetskom atriju dočekali su nas Stribor, Ko-
sjenka i Domaći, a svi prisutni mogli su uži-
vati u Susretu s Vladmirom i Matildom, likovima istoimene knjige koju nam je preds-
tavila sama autorica Milana Vuković Runjić uz pomoć svoje kćeri Antonije. Bilo je to više od običnog
predstavljanja knjige jer su naši učenici imali priliku aktivno sudjelovati u stvaranju priče, a počastili su se
i neobično ukusnom zelenom tortom i sokom od bazge. Aktivnosti vezane uz knjigu i čitanje nastavile su
se cijeli tjedan. Učenici su se na satovima hrvatskoga jezika zabavljali kreativno predstavljajući lektirne
naslove, igrajući razne kvizove i igre vezane uz knjige i čitanje. Školu je posjetila i spisateljica Nives Ma-
dunić Barišić koja je u školskoj knjižnici učenicima petih razreda predstavila svoje kriminalističke priče o
neobičnom detektivskom psu Melkioru. I za kraj naši učitelji su na sjednici uživali u druženju s predsjedni-
kom Uprave Školske knjige dr. sc. Antom Žužulom, nadahnutim govornikom koji se u području izdavaš-
tva ustrajno bori za očuvanje hrvatskih nacionalnih i kulturnih vrijednosti i koji je s učiteljima nesebično
podijelio svoja iskustva i sjećanja u radu s poznatim hrvatskim književnicima i jezikoslovcima.

Tina Krmpotić kod Predsjednice

Tijekom dosadašnjeg mandata hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-
Kitarović bila je pokroviteljem brojnih manifestacija koje promoviraju
nastupe mladih umjetnika, a u sklopu Dana otvorenih vrata, 25. veljače,
družila se s nekima od njih. Među ostalim čestitala je i Tini Krmpotić
učenici 4. b. razreda naše škole, osvajačici brojnih medalja.

10

Projekti Projekti u našoj školi

My cool laboratorij

U sklopu projekta eTwinning naši su učenici pod mentor-
stvom profesorice Vide Bilogrević Gatolin programirali mete-
orološku stanicu. U projekt su uključeni učenici 6., 7. i 8. raz-
reda, a za programiranje su bili zaduženi učenici 6.b razreda
Juraj Vincek i Luka Krstić. U travnju slijede mjerenja tempe-
rature i vlažnosti zraka te mjerenja pH i količine padalina ko-
ja će provoditi učenici šestih razreda, dok će usporedbu s po-
datcima Državnog hidrometeorološkog zavoda vršiti učenici
sedmih i osmih razreda. Krajnji cilj je izrada istraživačkoga rada u koji će biti uključeni svi koji su
sudjelovali u projektu.
Čestitamo našim vrijednim učenicima i njihovoj mentorici!

Projekt Abacus

Učenicima produženog boravka 1.a i 2.ac razreda ove školske godine matematika više ne predstavlja
problem. Postala im je zabavna. Sa svojim učiteljicama Marinom Pavlić i Stanislavom Bakić uče i
vježbaju matematičke zadatke uz primjenu abacusa. Abacus je prastaro računalo koje se najprije
upotrebljavalo u Aziji za rješavanje aritmetičkih operacija.
Za razliku od kalkulatora i računala, abacus pomaže u razvijanju sposobnosti računanja te može odi-
grati važnu ulogu u razumijevanju aritmetike. Djeca trebaju naučiti koristiti se brojevima, prikazom
brojeva, trebaju imati jasan dojam o veličini prirodnih brojeva i mogućnostima korištenja njima te se
snalaziti na malom prostoru koji nudi abacus, prostoru za zapis brojeva koji je mnogo skučeniji od
onoga koji nudi list papira. Abakusom možemo provoditi operacije zbrajanja, oduzimanja, množenja,
dijeljenja, kvadriranja i korjenovanja .

11

Projekt “Vrtim zdravi film”

O PROJEKTU
Vrtim Zdravi Film dio je globalne Nestlé inicijative pod nazivom Nestlé Healthy Kids Global Prog-
ramme, kojem je cilj educirati učenike sedmih razreda o važnosti pravilne prehrane i važnosti bavlje-
nja tjelesnom aktivnošću.
Na taj način naše poruke dopiru do učenika u fazi u kojoj formiraju svoje stavove i ponašanja te im
pomažemo da usvoje zdrave navike koje će biti dio njihovih života i u kasnijoj dobi.
Projekt je odobren od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstva zdravlja te
Agencije za odgoj i obrazovanje.

- voditelj projekta: Krešimir Hrg,prof.
- sudionici projekta: učenici 7-ih razreda OŠ Ive Andrića
- suradnici na filmu : Ljiljana Crnko Kovač, prof. ,Marina Vukančić, prof.
- montaža filma:Mateo Martinčić, Luka Vlaić
- filmski voditelj: Orsat Market
-Projekt se provodio od listopada do prosinca 2016.godine

CILJEVI PROJEKTA

GLAVNI CILJEVI PROJEKTA
SU:

• edukacija učenika o zdravim
prehrambenim navikama

• poticanje učenika na povećanje
tjelesne aktivnosti.

STRUKTURA PROJEKTA CILJANE SKUPINE

Vrtim Zdravi Film sastoji se od • učenici od 13 ili 14 godina (7. razred)
edukacije, aktivacije i evaluacije.
učenike će se educirati o zdravim prehrambenim navikama
Edukativni dio temelji se na poseb- i poticati na bavljenje tjelesnim aktivnostima.
no kreiranoj brošuri oblikovanoj u
četiri modula (osnovne postavke • roditelji - okolina
pravilne prehrane, planiranje preh-
rane, moje tijelo i hrana, kako po- roditelji su ti koji donose odluke o kupovini, brinu o preh-
boljšati prehrambene navike). rani učenika, kao i o doručku učenika, obiteljsko okruženje
najviše utječe na navike i ponašanje učenika.

• škole - okolina

škole sudjeluju u projektu na način da pružaju logističku
podršku u provedbi projekta.

12

Projekt Znanstvena čarolija

Naša škola ostvarila je odličnu suradnju s Kemijskim odsjekom Prirodoslovno - matematičkog fakulteta u
projektu Znanstvene čarolije. Mali istraživači i učenici Radionice za potencijalno darovite od 1. do 4. raz-
reda sudjelovali su u subotu, 25.ožujka 2017., na predstavljanju novog projekta Kemijskog odsjeka PMF-a
BASF Kids' Lab – Malci Genijalci u novoj, veseloj pustolovini gdje najmlađi na jedan dan postaju pravi
mali znanstvenici.
Učenici su samostalno, uz nadzor i sugestiju mentora, provodili eksperimente, radili s pravim laboratorij-
skim posuđem i priborom, kao što su pipete, epruvete i indikatorski papirići. Istraživali su , kroz niz zabav-
nih i šarenih pokusa, koja je smjesa kisela, a koja alkalna, što je gušće ulje ili voda te od zasićenih obojenih
otopina izradili dugu u epruveti. Na kraju nas je poseban tim studenata razveselio vatrometom na tanjuru i
izradom paste za slonove zube. Dogovorili smo nastavak suradnje na jesen. Učenici i učiteljice su se prepu-
ni utisaka i novih spoznaja vratili pred školu.

Ono što čovjek nauči, voda ne može odnijeti, niti vatra spaliti.

Zmajevi za Ivu

Učenici produženog boravka 2.b i 2.a razreda ovu
školsku godinu započeli su lijepom gestom. Dosjetili su se kako
razveseliti svoju bolesnu prijateljicu Ivu. Uz pomoć učiteljice
Tatjane izradili su velikog zmaja jer znaju koliko Iva voli
zmajeve. Ideje su se nizale pa je nastalo sve više zmajeva koji su
veoma razveselili Ivu kada se vratila u školu.

13

Projekt on the road—Putovanje u Švedsku

Učenice šestih razreda Lara Brečić, Lara Bošnir, Dora Košutić i Dora Martinuš u pratnji profesorice
Vide Bilogrević Gatolin i profesorice Željke Drniković u sklopu Erasmus plus projekta On the road
posjetile su švedski grad Klippan i školu Antilopenskolan od 2. do 8. travnja 2017.
Putovanje je započelo letom iz novootvorene Zračne luke dr. Franjo Tuđman, a prva je postaja na putu
bio danski glavni grad Kopenhagen iz kojeg smo vlakom nastavili do Klippana. Uživajući u predivno-
me krajoliku, ubrzo smo uzbuđeni stigli do odredišta gdje su nas dočekali naši domaćini. Nakon krat-
kog domjenka dobrodošlice i upoznavanja, smjestili smo se kod naših učenika domaćina i avantura je započela.
Sljedećih pet dana provele smo družeći se s novim prijateljima, prezentirajući radove nastale unutar projekta, otkrivajući mno-
gobrojne zanimljivosti o švedskom školskom sustavu te uživajući na izletima u obližnje gradove i nacionalni park. Prvi grad
koji smo posjetile bio je Helsingborg iz kojeg se pružao pogled na dansku obalu. Ondje smo uživale u šetnji uz more i ukusnim
sladoledima. Ängelholm pamtimo po divnoj šumi kojom smo šetale, životinjama i biljkama koje smo vidjele te po zanimljivoj
tradicionalnoj švedskoj igri koju smo odigrale i pritom se zabavile. U Nacionalnom parku Söderåsen smo nakon šetnje uz jezero
uživale u druženju i roštilju. U sjećanje nam se, među raznim aktivnostima koje su za nas pripremili domaćini, najviše urezala
radionica na kojoj smo izrađivale maske i disko. Brzinom svjetlosti došao je i dan povratka u Zagreb te smo se oprostili s našim
domaćinima i tetom Ljerkom kako smo od milja zvali koordinatoricu projekta i kojoj zahvaljujemo za ljubaznost i zanimljive
aktivnosti unutar projekta. Vlakom smo stigli do Kopenhagena i dan smo iskoristili za razgledavanje danskog glavnoga grada.
Navečer smo se trebali avionom vratiti u Zagreb, no zbog tehničkog kvara otkazan nam je let i bile smo smještene u obližnji
hotel gdje smo prenoćile i sutradan novim letom stigle u Zagreb.
Sve u svemu, ovaj projekt i ovo putovanje pamtit ćemo do kraja života, a neke od naših uspomena možete vidjeti i na fotografi-
jama. S nestrpljenjem očekujemo posjet naših švedskih prijatelja
našoj školi!

14

Radionice “Staklo, naš prijatelj”

Čarobni svijet stakla mogli su doživjeti učenici prvog, drugog i trećeg razreda naše
škole u nedavno održanim radionicama koje vodi gospođa Ivanka Pašalić pod pok-
roviteljstvom Vetropack straža tvornica stakla d.d.
Voditeljica Ivanka oduševila je djecu demonstracijom puhanja stakla te izradom umjetničkih staklenih pre-
dmeta. Naučila ih je koje su to prednosti koje staklo izdvaja od drugih vrsta ambalaža, ali i na koji način
treba zbrinuti dotrajale boce i staklenke te koliku vrijednost ima staklo, ne samo zbog svoje ljepote, već
prije svega zbog svojstava koja staklenu ambalažu čine najzdravijom za ljude i okoliš.
Kako se navike usvajaju u najranijoj dobi, Vetropack Straža, jedini proizvođač staklene ambalaže u Hrvats-
koj, već godinama provodi različite aktivnosti usmjerene edukaciji djece o prednostima stakla i važnosti
recikliranja. Jer, kažu u Vetropacku, staklo – taj vrijedan drevni, ali moderan materijal, svoju ljepotu i kori-
snost potvrđuje i danas, bilo da dolazi u obliku ukrasnih predmeta, običnog prozorskog stakla ili ambalaže
– boca i staklenki. Hrvatska po recikliranju različitih materijala još uvijek kaska za ostalim državama Eu-
ropske unije. Dok se primjerice stopa recikliranja stakla u Hrvatskoj kreće oko 50 posto, u Švicarskoj i ve-
ćini zapadnoeuropskih država taj se postotak penje preko 95 posto. Glavni razlozi ovako niskoj stopi recik-
liranja u Hrvatskoj su nedovoljno razrađeni zakonski propisi i sustav sakupljanja stakla te nedovoljno raz-
vijena svijest građana.

Dani otvorenih vrata

Pred sam kraj nastavne godine 24. svibnja 2017. otvorili smo vrata naše škole i pustili da istraživački rad i
znanost uđu na potpuno drugačiji način. Učenicima smo ponudili najrazličitije radionice u koje su se oni
rado uključili prema vlastitim interesima. U ponudi su se našle:
Predmetna nastava:
1. Filmska radionica na kojoj su učenici snimili promotivan spot o našoj školi koji je namijenjen školi
partneru u Švedskoj.
2. Novinarska radionica na kojoj su se učenici upoznali s vrstama pomalo zapostavljenog medija – radija
te zajedničkim snagama u rekordnom roku snimili svoju prvu radiodramu.
3. Da fizika i kemija mogu biti itekako zanimljive naučili su putem zabavnih pokusa u izvedbi kojih im je
pomagao i gost s Prirodoslovno- matematičkog fakulteta, student Filip Mužina.
4. Na radionici robotike (micro bit) učenici su učili kako programirati na micro bitovima. Mjerili su tem-
peraturu, pisali titrajuće tekstove i animirali smješke.
5. Na misijskoj radionici gostovala je Ines Sosa Meštrović iz Nacionalnog misijskog ureda koja je putem
filmova i prezentacija na zanimljiv način učenicima približila misijska putovanja na Haiti i u Tanzaniju.

15

6. Uz naše matematičare učenici su sudjelovali i u radionici GeoGebre.
7.Neki su svoj projektni dan proveli izvan škole pa su tako učenici šestih razreda u potrazi za biološkom
raznolikošću posjetili Maksimir, dok su učenici petih razreda bili u zvjezdarnici na Gornjem gradu.
Razredna nastava:
8. Na radionici Male vezilje učenici nižih razreda naučili su zašiti gumbiće od kojih su na tkanini napravili
smajliće.
9. I na radionici engleskog jezika bilo je i više nego zabavno jer su učenici nakon samostalne izrade druš-
tvenih igara imali priliku i isprobati ih.
10. Izrada karte drveća bila je glavni cilj radionice Promatramo prirodu. Učenici su mjerili cvijeće, pres-
likavali koru drveća, izrađivali kopiju kore u glinamolu te radili obrise i otiske listova.
11. Razgovaralo se i o sportu na radionici Djeca i sport. Radionica je obuhvaćala istraživanje o zainteresi-
ranosti učenika za sportove i to procjenom i anketom, a sve su zaokružili izradom kaširanih lopti.
12. Radionica Istražujemo i otkrivamo bila je namijenjena darovitim učenicima.
13. Na Kreativnoj radionici učenici su izradili i više nego zanimljive i kreativne robote i to sve od recikli-
ranog materijala.
14. O prirodi se brinulo i na Eko radionici koja je dio realizacije projekta sa Švedskom.
15. Na lutkarskoj radionici učenici su mogli videjti čime se to naša lutkarska skupina bavi cijele godine.
16. Za četvrtaše je organizirana radionica Moj grad budućnosti.
17. Na radionici Stvaranje slikovnice učenici su naučili kako nastaje slikovnica u tekstnom i slikovnom
djelu, što je sve potrebno za stvaranje dobre slikovnice, a na kraju su i sami pokušali izraditi ih.
18. Učenici su mogli uživati i u društvenim igrama iz matematike i hrvatskoga jezika te u drugim zabavnim
i raznovrsnim igrama.

Osmijesi i zadovoljstvo učenika nakon odrađenih radionica bili su učiteljima
najveća zahvala.

16

17

Dan škole

Sam kraj nastavne godine odlučili smo ispratiti u velikom stilu. Započeli smo 24.5.2017. Danom otvorenih
vrata u sklopu kojih su za učenike bile organizirane raznovrsne radionice. Svatko je prema vlastitom intere-
su mogao izabrati u koju će se uključiti pa su tako naši učenici na jedan dan postali filmski snimatelji koji
su snimili promotivan film o našoj školi, radijski voditelji, znanstvenici koji su izvodili zabavne pokuse iz
fizike i kemije, programeri te matematičari koji su se okušali u programu GeoGebra. Učenici su mogli sud-
jelovati i u misijskoj radionici koje su organizirale naše vjeroučiteljice, a neki od učenika svoj su znanstve-
no-istraživački dan proveli izvan škole pa su tako peti razredi posjetili zvjezdarnicu na Gornjem gradu, a
šesti Maksimir. Učenici nižih razreda također su naučili neke nove i zabavne stvari. Tako su male vezilje
napravile smajliće od tkanine i gumbića, a na engleskom jeziku su samostalno izrađivali društvene igre ko-
je su potom i isprobali.
Nastavili smo s druženjem na školskoj priredbi koju su vrijedno organizirale naše učiteljice Verica Čarapi-
na i Tereza Špralja i na kojoj smo mogli vidjeti koje sve talente posjeduju naši učenici. Uživali smo u
skladbama velikoga i malog zbora, plesnim i pjevačkim točkama te igrokazima. Na kraju priredbe ravnate-
ljica Dubravka Miklec nagradila je najuspješnije učenike i njihove mentore koji su sudjelovali i ostvarili
izvrsne rezultate na županijskim i državnim natjecanjima znanja te likovnim i literarnim natječajima i koji-
ma ovim putem još jednom čestitamo. Druženje nakon priredbe nastavili smo na ukusnom domjenku u
školskoj blagovaonici.
Sve smo zaokružili sportom pa su naši učenici viših razreda mogli pokazati svoje sportske vještine natječu-
ći se jedni protiv drugih u nogometu, košarci i odbojci, dok su učenici nižih razreda oživjeli i pokoju zabo-
ravljenu starinsku igru. Uz natjecateljski duh i sportsko ponašanje nije ni važno tko je pobijedio. Važno je
da smo se svi zajedno dobro zabavili.

18

DAN SPORTA

Učionice i klupe, bilježnice i olovke u petak 26. svibnja 2017. na Dan škole zamijenili smo sportskom dvo-
ranom i sportskim rekvizitima. Učenici su se okušali u raznim sportovima dok su ih s tribina bodrili njiho-
vi prijatelji i učitelji. Ovo su rezultati sportskih natjecanja viših razreda:

NOGOMET NOGOMET PLESNA TOČKA
Učenici sedmih razreda Učenici osmih razreda Učenice: Petra Nensi
7.a i 7.b 8.a i 8.b Novačić i
Rezultat: 1:1 Rezultat: 0:2 Sara Marija Krmpotić
7.b i 7.c 8.b i 8.c
Rezultat: 2:1 Rezultat: 0:6 MINI ODBOJKA
7.a i 7.c 8.a i 8.c Učenice 5. i 6.
Rezultat: 3:1 Rezultat: 0:10 razreda
Konačni poredak: Konačni poredak: Rezultat: 1. set
1. 7.a 1. 8.c 4:11, 2.set 6:11
2. 7.b 2. 8.b
3. 7.c 3. 8.a

KOŠARKA NOGOMET:
Učenici 7. i 8. razreda Učenici 5. i 6. razreda
Rezultat: Pobjeda učenika 7. razreda Rezultat: 1:6
Učenice 7. i 8. razreda
Rezultat: Pobjeda učenica 7. razreda

Učenici nižih razreda svojim su sportskim danom oživjeli neke zaboravljene stare igre i uz svoje učitelje i
učiteljice dobro se zabavili.
Čestitamo svim pobjednicima!

19

Intervju

SINDROM DOWN

U prosjeku jedno od 650 sve novorođene djece rađa se sa sindromom Down, kromosomskim poremećajem
koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela. Povijest i
prve simptome opisao je 1866. godine Langdon Down čije dijete je imalo ovaj sindrom. Sindrom Down
jedan je od najčešćih genetskih poremećaja.

Sa mnom u rezred ide jedna posebna djevojčica. Djevojčica koja uvijek nosi smiješak na licu, koja kada
zakorači u školu svima potrči u zagrljaj. Zove se Lucija. Još u prvom razredu kada me zagrlila, znala sam
da će to biti više od običnog prijateljstva. Ona je moj mali anđeo čuvar. Kada god sam tužna, uplašena, ona
se pojavi niotkuda s toplim riječima i snažnim, snažnim zagrljajem. Stotine iskri sjaji u njezinim očima, čak
i u najtamnijoj tami. Osmijeh od uha do uha uvijek je na njenom licu. Sva nas je naučila važnu poruku. Mo-
ramo svaki dan biti sretni, nasmijani i veseli jer nikada ne znamo što će se sutra dogoditi. Stoga, Lucija,
hvala što nas sve ohrabruješ, hvala što donosiš radost u naš dan, hvala što griješ naša srca, sve u svemu hva-
la što postojiš. I da, Lucija je djevojčica sa sindromom Down.

Ema Buković, 5.a

Lucija i Luna

Sigurno ste ih bar jednom sreli na školskom hodniku. Prekrasna djevojčica prekrasnoga osmijeha i
njena uvijek draga i vedra pomoćnica u nastavi. Odlučili smo ih malo bolje upoznati i saznati što
im to svakoga dana izmami osmijeh na lice. Evo što su nam otkrile:

Luna, sjećaš li se svog prvog susreta Lucija djevočica sa sindromom Down

s Lucijom? te da je protekle dvije godine promije-

Naravno da se sjećam. Došla sam na nila dosta asistentica (pomoćnica u nas-

dogovoreni susret kod školske logope- tavi). Pitala sam se kako će me prihva-

dinje Ane Sladović. Lucija je došla uz titi, nisam bila sigurna kako ću joj pris-

pratnju svoje majke. tupiti, na koji način ćemo raditi u školi

Luna Bijelić i Lucija Ivić i sl. Međutim, moram priznati da me
Prije upoznavanja, bila sam prilično Lucijin osmijeh pri prvom susretu pop-
uzbuđena, ali pomalo i uplašena. U tom rilično opustio i dao svojevrsno ohrab-
trenutku sam bila upoznata s time da je renje .

20

Bila je jako pristupačna, vesela i puna pitanja, što je,

rekla bih ostalo nepromijenjeno. Ne sjećam se o ko-
jim je pitanjima bila riječ, ali pamtim to pozitivno Što si naučila radeći ovaj posao?

ozračje i emociju. Nakon nekog vremena sam čak Jako mi je zanimljivo raditi u školi, prolaziti ponovo

dobila i zagrljaj! kroz školski sustav, ali iz druge perspektive...Čini mi

se da sam s ovim iskustvom dobila puno veće razu-

Jesi li se bojala prihvatiti ovaj posao? mijevanje i poštovanje prema nastavnicima i profe-
sorima. Imajući u vidu svoju buduću struku, dobila

Nisam se bojala prihvatiti ovaj posao. Naime, radila sam još veću potvrdu o važnosti suradnje između
sam dvije godine prije dolaska u ovu školu kao asis- obrazovnih sustava i sustava socijalne skrbi pa čak i

tentica u nastavi u osnovnoj školi koju sam ja nekad nužnosti stvaranja multidisciplinarnih stručnih timo-

pohađala. Brinulo me kako će biti raditi s djevojči- va u kojima bi mjesto trebali/morali imati socijalni
com sa sindromom Down, ali imala sam vjere u sebe radnici.

i veliku želju za stjecanjem novog iskustva i znanja, Osvijestila sam neke vlastite kvalitete i vještine za

tako da sam u tom smislu bila vrlo uzbuđena. koje se nadam da će mi koristiti u budućem zaposle-

nju. Međutim, ono što je specifičnost ovog mog pos-

Što je najzanimljivije što pamtiš s nastave? la jest upravo suradnja s Lucijom. Ona me često zna
vratiti „na zemlju“, svojom beskrajnom pozitivom i

Jao, zaista mi je teško izdvojiti najzanimljiviju situa- toplinom uljepšati dan, svojom hrabrosti biti mi

ciju... To je ono pravilo primjera – kad treba, nikad primjer i motivacija…

se ne možeš sjetiti! ;) Kako bi opisala suradnju s Lucijinim učiteljima/

Koliko si se povezala s drugim učenicima u Luci- učiteljicama?

jinom razredu? Kad sam došla u školu, imala sam prilike dvije godi-

Cijeli razred mi je prirastao srcu! Užitak mi je gleda- ne biti u razredu s učiteljicom Rentom Šikić Miholić.

ti ih kako rastu, razmišljaju, često me znaju nasmija- To razdoblje mi je bilo predivno i moram priznati da

ti...Zapisivala sam njihove školske bisere tijekom mi još uvijek ponekad nedostaje biti u razredu s

trećeg i četvrtog razreda, sada ih, u petom razredu, njom. Od nje sam puno toga naučila. Bio je užitak
nisam toliko skupila. Ne znam jesu li se uozbiljili ili promatrati ju kako radi s djecom i kako se nosi s ne-

su oprezniji u ispaljivanju rečenica. J kim teškim razrednim situacijama. Početak petog

Rekla bih da sam ih dosta dobro pojedinačno upoz- razreda značio je promjenu i prilagodbu, kako za Lu-
nala i uistinu svaki učenik 5. a razreda je poseban na ciju i mene, tako i za učitelje. Činilo mi se da su pro-
svoj način. Pokušavam ih osluškivati, biti im dostup- fesori u početku bili uplašeni, možda čak i u otporu
na i pomoći im savjetom ili razgovorom, ponekad ih zbog neznanja i/ili straha, vjerujem da im je u počet-
opomenuti zbog njihovog nestašnog ponašanja, ali ku puno značilo iskustvo, ohrabrenje, savjeti učitelja
isto tako ih upozoriti na dolazak profesora kada pre- koji su već upoznali Luciju i radili s njom – Verica
Čarapina, Tereza Maračić, Renata Šikić Miholić.
pisuju zadaće u hodniku prije početka sata. J Voljela Ponekad sam imala osjećaj da im je bila nelagodna

bih, zapravo, nadam se da su prepoznali da mi se
mogu obratiti jer se zaista osjećam kao dio ovog raz- moja prisutnost..

reda.

21

Ipak, ubrzo su shvatili da kao asistent nisam tamo radi njih, ali isto tako da im mogu biti korisna kao surad-
nica u radom s Lucijom, ali i ostatkom razreda.

Jako dobro surađujem s profesorima – ponekad zajedno promišljamo o najboljoj metodi rada, nije im prob-
lem čuti moju sugestiju, stoga zaista mogu reći da se osjećam kao njihova kolegica... Ali nismo uvijek u
poslu, razgovaramo i o drugim stvarima, a s nekima sam čak popila i pokoju kavu

A evo što nam je rekla Lucija: onda sjetim odgovora. Plakala bih da mi Luna ne

Sjećaš li se dana kada si upoznala pomaže.

Lunu i kako ti se tada svidjela? Što je najzanimljivije što ti se dogodilo na nasta-

Da, sjećam. Bilo je to u trećem razre- vi?

du. Nije mi bilo drago kada je moju Najzanimljivije mi je bilo kada su došli psi moga

asistenticu zamijenila Luna, ali s vre- prijatelja Noe. Malo sam se bojala, ali oni ustvari

menom mi se jako svidjela. Sada je nisu opasni. Psi su mi se jako svidjeli.

jako volim. Pomažeš li ti ponekad Luni i u čemu?

Kako se vas dvije slažete? Da, pomažem. Ako ju nešto boli kažem joj da ću

Dobro, odlično. Ponekad se svađamo, no minutu nazvati njenu mamu. Ako je tužna, utješim ju, a ka-

nakon toga se pomirimo. Jako mi je lijepo s Lunom da joj je vrat ukočen, onda je masiram. Ponekad se

i nekad plačem od sreće. Jako mi se sviđa njena boji ispita i tada je ja zagrlim pa zaboravi na sve.

šminka.

Koliko i kako ti pomaže Luna? Intervju vodila: Ema Buković, 5. a razred
Jako puno. Pomaže mi tako da me podsjeti i ja se

22

Marija Jukić-omiljena dugogodišnja profesorica

Profesorica Marija Jukić dugi tički vodič.
niz godina radi u našoj školi.
Posjetili smo je u njenom ka- Koja je „najgluplja“ stvar koju ste čuli od nekog
binetu i postavili nekoliko učenika?
kratkih pitanja:
Jao, ima ih puno, no sve su smiješne.

Po čemu ćete najviše pamtiti Što biste iz svoga iskustva savjetovali novim, mla-
dim profesorima?
rad u našoj školi?

Po lijepoj suradnji, dragim Da vole svoj posao i đake te da s njima punoooo ra-
kolegama i dobrim učenicima. de.

Hoće li Vam nedostajati škola kada odete u miro- I za kraj nekoliko brzopoteznih:

vinu i jeste li već osmislili aktivnosti kojima ćete Najdraža knjiga: Mali princ, Galeb Jonathan Li-
se tada baviti?
vingston

Naravno da će mi nedostajati škola, ali do mirovine Najdraži film: Volim sve vrste filmova, od zabav-
ima još malo rada. Budući da sam geograf i volim nih do ozbiljnih.
putovanja, nakon rada u školi namjeravam biti turis-

A evo što su neki od učenika rekli o profesorici Mariji Jukić:

Profesorica Jukić bila je vrlo odlučna u tome da ostvarim što bolji plasman na natjecanju iz geografije. Pu-
no mi je pomagala i radila podsjetnike po kojima sam učio. Bilo mi je lijepo družiti se s njom tri dana iz-
van škole. Zanimljiva je i dobra osoba. Jako voli svoj posao, a uz to voli i putovati i obilaziti znamenitosti.
Jako je vedra i pozitivna. (Tvrtko Vaić)

Profesorica Jukić nam na zanimljiv i jednostavan način objašnjava gradivo. Uvijek nam priča zanimljive
priče i događaje zbog čega volim sat geografije. (Dora Krušelj)

Mene profesorica Jukić podsjeća na psihijatricu koja uvijek ima odgovore na sva naša pitanja ili je to zap-
ravo druga mama, ne znam.

Voli nas i kada ništa ne znamo. J

Profesorice, Orhan je zapravo Orsat. J

Profesorica Jukić je jako draga, ne dopušta da se vrijeđamo. Svima želi pomoći. Kada imamo problem,
uvijek joj se možemo obratiti. (Lorena Pongrac)

Profesorica jako voli pričati o putovanjima, a putovala je jako puno.

Ja baš ne volim geografiju, ali profesorica Jukić nam sve nekako pojednostavi i učini zanimljivim pa mi ne
stvara problem.

Ma, zakon je! Intervju vodile: Milla Anđelić i Tonka Malešević

23

Nives Madunić Barišić— da mogu pisati sve što mi padne na pamet.
spisateljica
Volite li knjige i filmove u kojima su glavni likovi
djeca?

Naravno. Osim što pišem knjige, radim i na Hrvats-

koj radioteleviziji gdje uređujem emisiju koja je na-
Nives Madunić Barišić hrvatska je spisateljica rođe- mijenjena djeci, to je dramska emisija „Radio igra za
na u Osijeku 1968. godine. Radi kao urednica- djecu i mlade“ . Dakle, sve što radim je nekako ve-
dramaturginja na HRT-u, piše za odrasle i djecu. zano za djecu i dječji program, sve je namijenjeno
Najpoznatiji dječji roman joj je Tajna čokoladnih djeci. Doma imam dvije djevojčice i puno nećaka i
bombona u kojemu su glavni likovi djevojčica Tara i nećakinja i jako volim djecu.
njen neobičan pomagač detektivski pas koji je ujed-
no i pripovjedač u ovom romanu. Nives nas je pos- Pišete li onda radije za djecu ili odrasle?

jetila u školi i nakon zanimljivog susreta, odlučili Ne mogu to razdijeliti za koga mi je draže, naprosto

smo joj postaviti nekoliko pitanja. Evo što smo saz- ja volim pisati.

nale: I za kraj, želite li spomenuti nešto o sebi čega se

Što Vas je motiviralo da postanete spisateljica? nismo dotakli u intervju, npr. tko vam pomaže u

Hm...što me motiviralo? To što su mi užasno bili radu, tko su vam uzori i kakvi su vam planovi za
dosadni sastavci koje sam morala pisati u školi pa budućnost?

sam onda na uobičajene teme školskih sastavaka i Planovi su mi pisati, pisati, pisati i pisati. Upravo

zadaća odlučila pisati izmišljotine. Umjesto da opi- pripremam četvrti nastavak za koji još ne znam hoće

šem svoje dosadne praznike koji su se odvijali doma li se zvati Ukleta škola ili tako nekako, ali u svakom

jer nisam nikamo putovala, ja sam izmišljala razna slučaju vjerojatno će se događati u školi u koju ide

druga mjesta na kojima su mi se događale neke neo- Melkiorov mlađi brat.

bične stvari. Kada sam vidjela da se to mojim prija- A uzori, uzori su mi znatiželjne osobe.
teljima sviđa, onda sam odlučila da ću jednoga dana
biti književnica i tako sam stvarno onda kroz fakul- Hvala vam lijepa na razgovoru i doviđenja do ne-
tet , Akademiju dramskih umjetnosti, prvo počela ke sljedeće prilike.

pisati za kazalište, a onda evo i prozu. Intervju vodile: Milla Anđelić, Karmen Čičak i

A što ste Vi voljeli čitati kad ste bili dijete? Tonka Malešević

Isključivo kriminalističke, uzbudljive romane. Obo-
žavala sam Ivana Kušana.

Istražili smo i vidjeli da i Vi najviše pišete krimi-
će, je li onda to vaš omiljeni žanr?

Apsolutno. I dan danas najviše volim čitati krimina-
lističke romane, gledati takve filmove i serije. Neka-
ko mi je to uzbuđenje i napetost te mogućnost da ja
otkrivam i sudjelujem u radnji nešto onako jako
drago i u tome uživam.

Zašto se u svojoj priči izabrali baš psa kao glav-
nog lika?

Zato što se onda u priči neće prepoznati nitko od
mojih prijatelja i neće pomisliti: “Ja sam pas“ pa on-

24

Literarno likovni radovi Ljubav Tko sam ja?

Ljubav je najljepši cvijet, Za sebe znam da sam ljudsko biće. Ljudi me smatraju vedrom i ve-
i prati te cijeli životni let. selom osobom. Smatraju me čovjekom koi voli nasmijavati ostale.
Prate te usponi i padovi, Jedan čovjek mi je danas rekao da sam zanimljiva i najpametnija u
dok ljubav morem beskrajno razredu. Da sam jako dobra u sportu. Kad mi to netko kaže, odmah
sam sretna, makar mi dan do tada baš i nije bio dobar. Ali pravo je
plovi! pitanje: Tko sam ja?

Ljubav je svjetlo u tami, Ljudi najčešće imaju dva lica. Jedno dobro, a jedno loše. To loše
i šarmantan dečko dami. lice pokušavaju sakriti, a ne bi trebali. Mi, ljudi, trebali bismo biti
Uz srce ljubav opisujemo, ono što jesmo. Ako već pokušavamo sakriti loše lice, bolje ga je
dok u glavi o dečkima pretvoriti u dobro nego zakopati u dno duše.

mislimo! Kao i svi ljudi, i ja imam dva lica. Jedno je dobro. To sam on JA
koja pomaže, voli, poštuje, hvali, moli...Ponekad, kada sam ljuta, to
Ljubav je svijeća koja gori, lice izgubi kontrolu pa prevlada ono loše. Loše je totalno suprotno
i lijepi san u noćnoj mori. od dobroga. Takva JA sam ljuta, razdražljiva i zavidna. Ali uvijek
Ljubav je u svima nama, nastojim loše pretvoriti u dobro, trudim se. Probaj i ti, možda loše
pretvoriš u dobor. Sretno!
ona je kao djetetu
mama! Lana Erstić, 4.b

Ljubav je kao baršun meka,
i kao malom bratu seka.

Karmen, Tonka, Matea, 5. c

Helena Derkuća, 5.a Ivana Krmelić, 7.a

Kad bih bila veterinarka

Kad bih bila veterinarka, pomagala bih i liječila bolesne životinje. Lara Bonacci, 7.b
Dijelila bih korisne upute za njihove vlasnike.
Davala bih potrebne sirupe i lijekove. 25
Odlazila bih po potrebi u kućne posjete.
Najsretnija ću biti kada sve životinje budu zdrave, vesele i sretne.

Lucija Ivić, 5.a

Običaji koji se čuvaju u mojoj obitelji—Sinjska alka

Moja obitelj stvarno voli tradicionalne običaje i rado ih štuje. Vjerujem da je za to ponajviše zaslužna mo-
ja majka koja dolazi iz prekrasnog gradića u Dalmaciji – Sinja. Najpoznatiji sinjski običaj jest odlazak na
Alku - vitešku igru koja se održava na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima. Svake godine cijela
moja obitelj, uvijek s istim oduševljenjem, odlazi u Sinj kako bi prisustvovala tom povijesnom događaju.
U to doba cijeli grad živi s Alkom i za Alku. Sve je prepuno prekrasnih, starinskih nošnji u kojima pred-
njače naravno sami alkari jašući na svojim konjima i razmišljajući o tome tko će pogoditi „u sridu“ i posta-
ti novi slavodobitnik. Alkari naime jašući u punom trku nastoje pogoditi kopljem alku (obruč) obješenu na
konopcu preko trkaće staze i tako odnijeti pobjedu koja im donosi veliku čast, ali i ugodnu obvezu organi-
ziranja „fešte“ za cijelo mjesto.

Kada o svemu ovome, ne skrivajući uzbuđenje, govorim svojim prijateljima često me razočaraju njhove
reakcije te nepoznavanje važnosti očuvanja ovog i ostalih naših običaja.

Nisam protiv modernog, protiv napretka i tehnologije, ali svjesna sam da moji vršnjaci ponekad pretjeruju
i koriste ju samo radi zabave pa sam odlučila i Alku im približiti na njihov način. Snimila sam utrku mobi-
telom i svima poslala snimku. Neki su je doživjeli samo kao sportsku vještinu, ali za početak i to nije loše,
no bila bih sretnija da su shvatili ono što ona zapravo predstavlja. Alka nam kao i mnogi drugi starinski
običaji pokušava pokazati za što su se u davnom dobu ljudi zauzimali – slobodu, mir i ravnopravnost.

Sretna sam što Sinjani već toliko godina obilježavaju ovaj događaj i nisu ga ni pokušali modernizirati, is-
kreno se nadam da ni neće jer kako bi rekao moj djed: Narod bez predaje, lako se predaje!

Loreta Matolnik, 7.b

Paula Šimun, 7.b Petra Kukić Halužan, 7.b Antonio Crnov, 7.b

26

Literarno likovni radovi Domovina Bjeloglavi sup

Sve što moja domovina ima Bjeloglavi supe, bjeloglavi supe,
mogu reći vama svima: pokaži nam svoje nebeske nastupe.
brda, polja, rijeke, more,
Glava ti bijela, smeđa ti krila,
otoke mnoge, pašnjake i gore... razmakni oblake kako bi se magija otkrila.

Najvažnije od svega ima ljude Lana Maljković, 7.c

dobre, vrijedne i mlade koji Ostani ti nama otočni čuvar,
izvodi i dalje svoj nebeski manevar.
prema domovini svoju ljubav Ti, veliki stvore što na jug ne seliš,
grade.
leti i dalje da otoke razveseliš.
Domovina moja hrabra je,
lijepa i slavna, zato je Uvijek za prirodu strvine čistiš,
nemoj da nas ikada, ikada napustiš.
moja pjesma vrijedna i trajna Nek` se tvoji mladi i dalje razvijaju,

Željka Kuraži, 5.b Lara Kovač, 5.b

Moja domovina a roditelji neka za njih navijaju.

Moja domovina je kao Bjeloglavi supe, bjeloglavi supe,
livada cijela
nemoj završiti pod izumrijele grupe.
Moja domovina je kao
visibaba bijela Ostani s nama dok vjetrovi sviraju,

Moja domovina je kao nemoj da i tebe u muzej arhiviraju.
igla i konac
Mia Šimunić i Luka Dalbello, 7.b
Moja domovina je kao Leona Smailagić, 6.b
juha i lonac

Moja domovina je Ivan Abraham, 8.b
samo moja
I na karti je Ivana Veličković, 6.c
lijepih boja

Noa Vondraček, 5.a

27

Zašto volim lik Pere Kvržice iz romana

“Družba Pere Kvržice”?

Dugo, vruće ljeto polako se bližilo kraju. Drveće je počelo poprimati svijetlo žute boje jeseni, zrakom se
širio kiselkasto-slatkasti miris zrelog voća. Dani su bili ponešto kraći, sunce je malo slabije sjalo, ali je još
uvijek tijekom dana stvaralo ugodnu toplinu. Na nebu si mogao primijetiti jata ptica koje lete u nepoznato.
Polja su se žutjela zrelim kukuruzima i svuda uokolo mogli su se vidjeti raskošni plodovi zemlje.

Koračala sam prašnjavim, seoskim putem prema novoj školi. Bila sam uzbuđena zbog toga jer nisam znala
što me očekuje, pomalo nesigurna i uplašena. Kada su svi satovi završili, uvidjela sam kako se nisam imala
razloga bojati. Sva djeca bila su simpatična i dobra prema meni. Upoznala sam jednu jako dobru djevojči-
cu. Zvala se Marija. Na putu do kuće pridružio nam se njezin prijatelj Pero. Svi troje zajedno smo skakuta-
li šumskim puteljkom. Nije nam se previše žurilo do kuće pa smo se na pola puta odlučili malo odmoriti.
Šuma je bila velika i sa svih strana dopirali su zvukovi raznih životinja. Lagani, jesenski povjetarac ljuljao
je žute grane drveća. Marija je veselo kliknula i skočila kako bi nabrala malo cvijeća za svoju majku. Pero
mi je prepričavao kako su on i njegova družba osposobili stari mlin. Toliko sam se unijela u Perinu priču
da nisam primjetila kako Marije već dugo nema. Odlučili smo je potražiti. Pretražili smo cijelu šumu, sva-
ki jarak i svaki mali proplanak, no Mariji nije bilo ni traga. Bespomoćno smo dozivali njezino ime, no zau-
zvrat smo dobivali samo tišinu.

Nismo odustajali. Pero je upravo držao monolog o tome kako je odustajanje za slabiće. Taj govor bio je
toliko neustrašiv i ozbiljan da ljudi koji nisu prisustvovali tom događaju ne bi mogli vjerovati da je taj go-
vor izašao iz usta tako malog stvorenja. Najednom ispred nas se stvorilo ogromno biće, velikih krila i og-
romnih crnih ljusaka. Prestrašeno sam ustuknula i nisam se usudila napraviti više ni korak. Ali Pero nije
ustuknuo. Bez imalo straha, laganim koracima nastavio je hodati prema tom čudesnom biću. Pružio je ruku
prema njemu kako bi ga ovaj mogao ponjušiti, a zatim je vrlo nježno, no ipak oprezno, podragao njegovu
glavu. Stvorenje je zafrktalo na što je čak i Pero poskočio, spotaknuo se na grančicu, te tresnuo na zemlju.
Iako sam bila uplašena nisam mogla suzdržati smijeh. Stvorenje je progovorilo: „Ne bojte se, djeco! Ja sa-
mo zmaj, zovem se Reuzelius. Pomoći ću vam pronaći vašu prijateljicu. Hajde, krenimo!“ Pero i ja smo se
pogledali. On je sebi u bradu promrmljao „Kvržica“, uzeo me za ruku i poveo na zmaja. Sjeli smo na zma-
jeva leđa. Pod prstima sam osjećala njegove ljuske koje su bile tako svilenkaste da sam se zabrinula da bih
mogla pasti pa sam rukom još jače stisnula Peru koji je sjedio ispred mene. Kad smo poletjeli zmajeva crna
koža bljeskala se na suncu u tonovima tamnoplavih i tamnosivih nijansi. Malene su mu se uši okrenule
prema natrag. Svakim zamahom svojih ogromnih krila stvarao je vjetar koji nam je mrsio kosu i škakljao
nas po licu, pa smo se Pero i ja počeli ludo smijati. Ispod nas munjevito se mijenjao krajolik. Velike nizine
postupno su se pretvarale u brežuljke, pa naposlijetku u visoke planine. Ali, kako je vrijeme prolazilo, pos-
tajalo mi je sve hladnije i glavom su mi vrludale misli: „Gdje putujemo i kada ćemo stići?“ Tada je zmaj
iznenadno i naglo skrenuo ulijevo. Na trenutak sam izgubila svijest, a kad sam se probudila našla sam se
na nekom potpuno drugačijem, čudesnom mjestu.

28

Pero je stajao pored mene malo ošamućen, široko otvorenih očiju i gledao zapanjeno oko sebe. Stajali smo
na ogromnoj livadi i nije više bio sumrak, već je sunce sjalo u svoj svojoj ljepoti. Trava je bila zelena, no
nije me bockala i škakljala za noge, već je bila mekana i nježna poput najfinije tkanine. Odjednom, Pero je
opazio malo, bespomoćno lane kako leži u travi.

Odmah mu je pohitao u pomoć. Kada se približio, Pero je shvatio kako je lane ozlijedilo nogu. Rasparao je
komadić svoje košulje te time zavio ranu. Viknuo mi je kako je lane jako žedno. Na njegov povik potrčala
sam do potoka i u dlanovima donijela malo vode. Lane nam je zahvaljivalo sretnim cviležom i malim pos-
kocima. Podigli smo glave i uočili kako ptice, raznih boja i predivnih bogatih krila, sa svilenim trakicama
u kljunu lete u istom smjeru. Odlučili smo ih slijediti. Nismo mogli vjerovati svojim očima kada smo ugle-
dali Mariju koja bezbrižno sjedi u travi, a ptice joj svilenim trakicama rade pletenice. Ugledala je i ona nas
te veselo potrčala prema nama i uhvatila nas u čvrsti zagrljaj. Ptice su letjele iznad naših glava, a zmaj je
stajao pokraj nas i veselo poletio. Svi smo se smijali, bili smo razdragani i prepričavali svoje doživljaje.
Pero je najednom rekao: „Kvržica, pa ovdje bismo mogli sagraditi mlin!“ Marija i ja smo se pogledale i
prasnule u smijeh. Tada smo shvatili da je puno vremena prošlo otkako smo došli ovdje i uvidjeli da na
ovom prekrasnom, čudesnom mjestu izgubiš pojam o vremenu. Morali smo se oprostiti sa Čudesnom Zem-
ljom, pa smo se svi troje popeli zmaju na leđa...

U sobi, u krevetu u kojemu sam ležala bio je mrkli mrak. Glavom su mi se rojile tisuće misli. Do prije ne-
koliko dana bila sam nesretna što ću se doseliti na selo, a sada sam doživjela tako neobičnu, zabavnu i fan-
tastičnu pustolovinu. Upoznala sam Mariju i imam osjećaj da će to biti prijateljstvo za cijeli život. I narav-
no, Peru. Nisam mogla ni zamisliti da ću upoznati tako neustrašivog dječaka, koji je uz to dobar prijatelj,
pametan, snalažljiv, uporan i ništa ga ne može zaustaviti da ostvari svoje snove. Što li mu znači ono kvrži-
ca? Izgleda da netko tko upozna Peru Kvržicu mora s njim doživjeti neku avanturu. I tako me brzo, samo u
jednom danu, naučio kako uvijek moramo pomoći prijatelju u nevolji, i kako nikada ne smijemo odustajati
od svojih snova . Pa tko ga ne bi zavolio?

Tada su mi kapci postali jako teški, nisam više mogla izdržati. Utonula sam u san. Otputovala sam u neku
drugu zemlju, Zemlju Snova....!

Hana Kos, 5.a

Milla Anđelić, 5.c Marijana Majetić, 6.b Tara Grgić, 8.b

“Ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti svoj život”

Ivo Andrić

29

Let s bjeloglavim supom

Penjem se na liticu, okružuje me veličanstvena priroda, zora je i sve se jasno vidi. Na vrhu litice vidim ne-
ku izbočinu. Oprezno se približim i ugledam gnijezdo, veliko i prepuno šiblja, a u njemu tri jaja. Bojim se
prići bliže pa mirno stojim na mjestu i promatram. Odjednom ispred mene uzlijeće ogromna ptica. Prepoz-
najem bjeloglavog supa, prekrasnoga bijeloga vrata i smeđih krila, odlučno pristupa gnijezdu i gurka jaja.
Zanimalo me što to radi pa sam malo više provirila, a on se umirio i mrdajući glavom uporno gledao u
mom smjeru kao da me poziva na nešto. Zar želi da mu se približim? „Ne, to nije moguće“- pomislila sam.
Približava mi se unatraške i širi krila kao da želi da poletim s njime. „Možda bih mu se mogla primiti za
leđa“ – uvjeravam samu sebe. Konačno posustajem, primam mu se za leđa, on uzima zalet i polijeće. Sve
čini tako elegantno kao da pleše balet. Gledam more ispod sebe i ljude na kopnu kako jure užurbano poput
mrava. Ptica počinje ubrzavati, neće valjda ići do svoje maksimalne brzine. Koliko se sjećam sa satova bio-
logije to je oko 120 km/h. Letimo prekrasnim područjima Lijepe Naše, izmjenjuju se primorska područja s
gorskima. Uskoro prepoznajem Velebit. Na vrhu još uvijek ima snijega i sve je maglovito kao u nekoj baj-
ci. Tu se zaustavljamo. Silazim s ptice i zajedno se divimo pogledu. Ona odlazi, ali pokretom glave mi daje
do znanja da će se vratiti. Pomislim: „Kako smo se tako brzo naučile sporazumjeti?“ Vjerojatno ide nešto
pojesti, to je i mene podsjetilo da bih mogla nešto prigristi. Tko zna koliko ćeš naš let još trajati? Odjed-
nom začujem zavijanje vukova u daljini. Istovremeno se osjećam uplašeno, ali i sigurno jer ne vjerujem da
će me moj novi prijatelj ostaviti na cjedilu. Naravno, on odmah dolazi i ponovno polijećemo. Uživam u
vjetru koji mi miluje obraze, osjećam se kao da ništa na svijetu ne postoji, osim mene, ove ptice i netaknute
prirode. Što smo bliže gradovima to niže letimo. Šokirana sam jer iz predivne prirode dolazimo u onu koja
je prepuna smeća, a zrak me gotovo guši. Sve su to posljedice čovjekova nemara i nebrige. Ipak, ptica se i
ovdje želi zaustaviti, iako se nema gdje nahraniti i napojiti. Kao da mi želi nešto poručiti . Pomogla sam
mu da nađe malo čiste vode kako bismo mogli nastaviti let.

Zatvaram oči i prepuštam se mašti. Razmišljam o tome koliko sam sretna što proživljavam ovako nešto.
Moje sanjarenje prekida nagli prestanak vjetra. Otvaram oči i shvatim da sam u Vukovaru, ali ne bilo gdje,
već na samom vodotornju. Gledam grad koji se uzdigao iz pepela i ponosno stoji na samom rubu Hrvatske.
Moji osjećaji su neopisivi. Pogodila me najtoplija zraka sunca i prati me cijeli dan. Shvatila sam da ovdje
završava naše putovanje, na simbolu neuništivosti, sada već naslućujem što mi ptica želi poručiti. Polijeće-
mo natrag. Stižemo na liticu u sam sumrak, ali ubrzo otkrivamo da dan ima još jedan trik u rukavu. U gni-
jezdu više nisu tri jaja, već preslatka tri malena ptića. Nevjerojatno! Dan kada me bjeloglavi sup odveo u
avanturu, dan kada sam iskusila ono što niti jedan čovjek nije, dan je kada je moja prijateljica dobila mla-
de. Avantura je to koje ću se sjetiti svaki puta kada se vratim na liticu, a do povratka prenosit ću supovu
poruku: Čovječe, priroda bez tebe može. A ti bez nje?

Ivana Krmelić, 7.r.

Likovni radovi:

Luka Pavičić, 4.c

Kate Ester Castellazzo, 4.c

Tin Alić, 6.c

30

Najslađe putovanje Lijepom Našom

Ljeta 2016. moji roditelji napokon su dopustili da sama odem na more autobusom, ne zato što su preko no-
ći odlučili da sam postala odrasla, već zato što su oni otputovali tjedan dana ranije kako bi se duže družili
sa svojim starim prijateljima, Nijemcima, pa i nisu imali nekog izbora. Meni je odgovaralo da dođem kas-
nije jer mi se i nije baš slušao jezik u kojemu me svaka riječ podsjećala na neku hranu, a naravno da to za
moju tinejdžersku liniju nije bilo nikako dobro. Osim što me živciralo što govore njemačkim jezikom, a
znali su i hrvatski, o njima nisam znala puno, osim da imaju dvoje djece, Angelicu i Alexa. Angelicu sam
jednom prilikom i upoznala, a o Alexu sam znala samo da trenira nogomet i pretpostavljam da je plavokos
i plavook. Prije puta nekoliko puta sam provjerila je li ugašen plin i jesu li svi prozori zatvoreni, a vrata
zaključana. Nije da mi se to nije događalo, ali nema razloga da moji još uvijek sumnjaju u mene. Na stanici
sam stalno imala osjećaj da sam nešto zaboravila, ali zar tako nije svima? Moju nervozu naglo je smirila
činjenica što sa mnom u autobusu putuje cijeli jedan njemački nogometni klub. Pun autobus zgodnih mo-
maka mojih godina! Požalila sam što ne ljetujem na drugom kraju svijeta, a ne u Pakoštanima u kojima u
ovim trenutcima traje viteški turnir „Dani vitezova vranskih“ na kojemu sudjeluju i moji roditelji i njihovi
prijatelji. Nadobudno, sjela sam do momka za kojeg sam pretpostavila da je kapetan momčadi i pokušala
započeti razgovor, no bezuspješno. Ispostavilo se da je moj njemački gori od njegovog hrvatskoga, a tako
je bilo i s ostalima. „Nije valjda da samo vozač govori hrvatski“-pomislila sam. Razočarana, odustala sam
od daljnih pokušaja socijalizacije i buljila po autobusu i izvan njega. Odjednom sam doživjela onaj čudan
osjećaj, znate ono kad, iako ne gledate u tom smjeru, znate da vas netko promatra. Polako sam se okrenula
i naletjela na smiješak zgodnog, plavokosog i plavookog mladića. Pomislila sam kako mi je mogao proma-
knuti, a jedan je od najzgodnijih u cijelom timu, a meni takvi nikad ne promaknu. Brzo sam, kao prava ne-
dodirljiva djevojka, okrenula glavu u drugu stranu i promatrala ljepote Plitvičkih jezera, barem ono što se
iz autobusa moglo vidjeti. Iako me ljepota ovog dijela Lijepe Naše uvijek iznova ostavi bez daha, čak ni to
nije moglo nadmašiti ljepotu tog mladića. Autobus je stao na odmorištu Macola u Korenici, napokon ću
malo ispružiti noge i pokazati ih ovim zgodnim dečkima. U restoranu je bila poprilična gužva, prepun res-
toran djece koja su imala radionicu pisanja sastavaka na temu „Koja je najslađa rečenica koju ste ikad ču-
li?“ Kakve li slučajnosti!? Tamo sam srela i svoju prijateljicu iz škole, Saru, koja se odmah ponudila da
nam ode po kolače. Za to vrijeme ja sam uz dječicu odlučila napisati pismo Sari u kojemu uglavnom opisu-
jem plavookog ljepotana i zapitala se koja je najslađa rečenica koju je on ikada čuo. Zatvorila sam pismo i
krenula prema autobusu..Odlučila sam mu se obratiti na njemačkom. Samouvjerena, došla sam do njega i
odvažnim glasom ga pitala: „Wie hat gibt ist es?“ jer sam bila uvjerena da se tako na njemačkom na otmjen
i elegantan način pita kako si. On je prasnuo u smijeh koji je prekinuo zvuk mobitela. Kada se javio, s dru-
ge strane linije čula se gomila ljudi koji viču kao da se spremaju u ratni pohod. . On im je rekao: „Ja, ja,
neben mir ist sie.“ Pojavila se i Sara s kolačima, začuđena što sam onako nestala, ali kada ga je ugledala
sve joj je bilo jasno. Sve sam pred njim objasnila Sari jer me on ionako ne može razumjeti. Bilo je vrijeme
da krenemo dalje, zagrlila sam Saru i zaboravila gdje sam stavila pismo, ali u tom trenutku nije mi bilo ni
važno, ionako sam joj sve ispričala. Uskoro smo stigli i do Velebita. Iako strma i ogoljela, veličanstvena
planina s koje pada pogled na zelenkasto-plavu, vijugavu Zrmanju u kojoj se oslikava gradić Obrovac sa

31

svojom srednjovjekovnom tvrđavom. Zbog izmjene tlaka nekoliko puta su mi se začepile uši, a nikako se
nisam mogla sjetiti što mi je otac govorio da se radi u tim situacijama, ali sam se sjetila njegovih riječi da
ne buljim cijelo vrijeme kroz prozor jer bi mi zbog zavoja moglo pozliti. Naravno da sam uskoro imala
vrećicu u rukama, što sam tiše mogla zatvorila sam ju i stavila pod sjedalo kapetana te suptilno okrivila
njega za to. Na moju veliku žalost, uskoro smo stigli i u Pakoštane praćeni ozbiljnim vojničkim pogledom
dobrodošlice generala s velikog plakata. Dočekali su me roditelji i njihovi prijatelji Nijemci. Pošto nisam
bila raspoložena da se vratimo na kraj bitke, odvezli su me do apartmana koji ima pogled na prekrasno pla-
vo more i Juštinu, malen otok koji krasi kapelica s križem, a koji je postao simbol Pakoštana i kada ste na
plaži čini se da vam je na dohvat ruke. Putem sam ih pitala kako to da su me odlučili pustiti samu, bez nad-
zora, a oni su se samo nasmijali i namignuli mi. Raspremila sam stvari i jedva čekala da se uvalim u krevet
i započnem maštati o onom zgodnom dečku kada je u sobu utrčala Angelica. Pružila mi je nekakvo pismo i
rekla da mi ga šalje njen veliki braco. To je bilo ono isto pismo koje sam pisala Sari, a na dnu je pisalo:
„Najslađa rečenica koju sam ikad čuo je: Wie hat gibt iste es?“

Ema Škiljić, 7. b

Božić

Bila je to noć pred Božić, Brže od vjetra po snijegu jure, Veseo starac, dobra mi vjetra,
kad se u kući ne mrda ni rožić. i bič pucketa dok se žure. lik me njegov na osmijeh tjera.
Čarape svima pod ognjištem vise, Nema kod njega ni traga zlu,
„Hoj, mali moj!“ Djedica viče, krasno je kada je Djed Mraz tu.
da Djed Mraz tu pojavi se. sve je kao iz neke priče.

Djeca već sanjaju i sladak im san, „Gore uz kuću! Gore na krov!“ Ništa ne priča, tek poklone dijeli,
sanjaju poklone za idući dan. Čuje se glasno Djeda Mraza zov.
i jednim tad skokom nestane cijeli.
I mama s maramom i ja u pidžami, I lete, lete, do krova stižu,
zaspali smo i mi sami. nad Sljemenom se u zaprezi nižu. Ostavi poklone uz dimnjak na
krov,
Ali u dvorištu buka se čuje,
suvda oko kuće odjekuje. u zapregu sjeda i čuje se zov:
Skočih iz kreveta, još snena
na prozoru sam u trenu trena Kopita njihova kuckaju po krovu, “Sretan Božić Svima!“
a u dimnjaku čujem galamu novu. Manda Grgos, 7.b

U krzno obučen od glave do pete,

pepelom umazan u kamin se splete.

Mjesec se sjaji po svježem snijegu, Lulu čvrsto zubima steže, Laura Lulić, 8.b
a, eno saonica na onome brijegu. iz koje mu oblaci dima bježe.
Vozi ih starac obučen u crveno, Lice mu milo i brada mu bijela, 32
a trbuh mu istaknuti dio tijela.
svi već znaju Djed Mraz je to.

Moja obitelj

Moja mama se zove Kristina, a tata Domagoj.

Od milja me zovu svakakvim imenima: Paulinka i Sovica.

Jako ih volim jer su dobri, brižni i pažljivi roditelji.

Volim s njima provoditi vrijeme. Ići u kino, kazalište i muzeje.

Najviše me usrećuje mamin poljubac i tatin zagrljaj.

Kada su zabrinuti tužna sam. Anamarija Terzić, 4.c

Ponekad se ljute na mene, ali bez obzira na to oni su moji roditelji i volim ih.

Paula Nobilo, 2.b

Anastazija Brezovački, 5.c Moja mama

Moja mama je niska i punašna, a lice joj je rumeno. Kosa
joj je ravna, kratka, plava i nježna.

Ima predivne plave oči i uvijek su joj nasmijane, a tek
njezine prelijepe crvene usne.

Ima prekrasne haljine.

Volim kad je nasmijana i sretna, najviše ju volim kada se
mazimo i ljubimo. Moja mama je nježna, vesala i brižna.
Jako volim svoju mamu.

Isabella Bošnjak Elezović ,2.b

Opis moje mame Tea Tomašić, 2.a

Moja mama je plavuša. A zove se Mirjana. Ima plave
oči,okruglo lice i ružičaste usne. Navršila je 40 godina.
Ona je niska i punašna. Moja mama je moderna. Ona je
osjećajna,vesela nježna i rado pomaže svima. Stroga je i
pravedna. Moja mama je najbolja jer je uvijek tu za mene.

Petar Pavičić, 2.b

Ozana Tomljanović, 5.c Goran Emanuel Bonnacci,4.c Iva Koporčić, 2.b Lovro Ličina, 4.c

33

Bajka o Lani

(bajka nastala na temelju zadanih riječi)

Negdje iz sedam gora i sedam mora živjela je kraljevna zvana Lana. Lana je na svoj 5. rođendan bila u ku-
hinji s prijateljima igrajući se raznih igara. Dok je Lana uzimala pahuljice, slučajno je srušila staklenku s
kiselim krastavcima. U njoj je bio čarobni doktor Krastavac koji se naljutio što mu je uništila staklenku, a
zatim je stvorio akumulator koji je bio veličine kao Lanina glava. Krastavac stavi akumulator Lani na gla-
vu i povuče polugu nakon čega su Lani narasle ogromne uši. Krastavac je pobjegao, ali mu je ispala vizitka
na kojoj je pisalo gdje živi. Prošlo je sedam godina otkad je Lana vidjela Krastavca. Napokon se odluči,
uzme vizitku i počne tražiti Trg kneza Krastavca. Trg je bio nekoliko metara udaljen od dvorca pa ga je
brzo našla. Na ulazu je ugledala laboratorij u kojem je bi Krastavac. Počne trčati do njega da ga uhvati.
Dok je trčala, uši su joj postajale sve veće i veće. Nekako ga je uspjela sustići,iako su je uši usporavale. U
tom trenutku ugleda staklenku na stolu pa ju uzme. Krastavac se zaleti prema njoj, ali nije znao da će upas-
ti u njenu zamku. Upadne tako Krastavac u staklenku i ona je zatvori. Uzme minijaturni akumulator i stavi
ga na svoju glavu pa povuče polugu. Uši joj se odmah vrate u normalnu veličinu. Sretna zbog uspjeha Lana
uzme staklenku s krastavcem i vrati se u dvorac živjeti normalno.

Luka Marić, 5. b

Opis moje mame

Moja mama Jelena ima ravnu, kratku i crno-smeđu kosu Lara Malčec, 2.b
koja uokviruje njeno okruglo lice. Na njoj su i plave oči
pune nježnosti. Ima mali nos i lijepe usne. Ruke su joj
blage i nježne. Kad ide van, obično nosi vestu, tajice i
visoke tenisice. Ne voli nositi visoke pete (nikad ih ne nosi),
dugačke haljine i velike torbe. I zato se oblači elegantno-
sportski i nosi svoju malu torbicu. Obožava čitati pozitivne
knjige koje pišu pisci koji misle kao i ona. Blaga je, nježna i jako
samouvjerena u sve ljude i sve što se događa.
To je mama koju ja volim najviše na svijetu!

Lara Malčec, 2.b

Marijana Majetić, 6.b Luka Krstić, 6.b

34

S ponosom predstavljamo Natjecanja

Riječ pobjednika državnog natjecanja u
robotici:

59. državno natjecanje mladih tehničara

59. državno natjecanje mladih tehničara održalo se u Pri-
moštenu od 29.3. do 31.3. 2017. Nakon što sam uspješno
prošao školsko i županijsko natjecanje, pozvan sam na dr-
žavno. Natjecao sam se u kategoriji "Robotsko spašavanje
žrtve". Iz Zagreba smo krenuli u 8:00 sati ispred OŠ Jure
Kaštelana. Putovali smo autobusom do Primoštena gdje smo bili smješteni u hotelu Zora. Prva
dva dana imali smo test i praktični rad. Test je trajao 2 školska sata, a praktični rad 8 školskih
sati. Posljednji dan imali smo prezentaciju rada kada sam i saznao da sam prvi. Sa mnom je bila
i moja prof. tehničke kulture Irena Iveković koja mi je pomogla pripremiti se za test. Bilo je
zabavno i upoznao sam nove prijatelje s kojima dijelim iste interese.

Borut Patčev, 5.b

35

24. državno natjecanje iz geografije

Na državno natjecanje iz geografije za pete razrede ove se godine plasiralo 18 učenika iz cijele Hrvatske.
Budući da sam bio u 18 najboljih, moja profesorica Marija Jukić i ja odlučili smo se iskazati. Dosta smo
se pripremali za državno natjecanje koje je trajalo od 10. do 12. travnja 2017. i održavalo se u Topuskom.
10.4. 2017. oko 19 sati stigli smo na odredište gdje su nam pripremili svečanu dobrodošlicu i priredbu.
Sljedećeg dana pisali smo teorijski dio i imali praktičan rad. Nakon testa, organiziran nam je izlet na Pet-
rovu goru. U 18 sati objavljeni su neslužbeni rezultati te smo imali uvid u oba rada koja zajedno iznose
100 bodova. Navečer su najavili službene rezultate, ali zbog kasne objave ja sam ih saznao tek sutradan.
Sutradan, odmah rano ujutro saznao sam da sam na 4. mjestu sa 87.5 bodova. Malo mi je bilo žao što je
prvoplasirani imao 89.5 bodova, dakle samo 2 boda više od mene. Ipak sam jako sretan i zadovoljan jer
biti 4. u državi i nije mala stvar. Prije dodjele nagrada otišli smo u obilazak mjesta, a nakon dodjele poh-
valnice krenuli smo prema Zagrebu.
Jako mi se svidio odlazak u Topusko i nadam se da ću negdje drugdje imati priliku doživjeti takvo što još
jedanput. Iako je trajalo kratko, uspio sam se čak i sprijateljiti s natjecateljima iz Zagreba i Sinja. Zato mi-
slim da mi je ovo jedno od najljepših iskustava do sad.

Tvrtko Vaić, 5.b

Nacionalno natjecanje u mentalnoj aritmetici

Učenica 5. c razreda naše škole Petra Širjan sudjelovala je na nacionalnom
natjecanju u mentalnoj aritmetici te je osvojila 3. mjesto u svojoj kategoriji
Kids 1 stariji.
Petrin uspjeh je još i veći budući da se natjecala u prvoj razini koju je po ubr-
zanom programu savladala u nekoliko tjedana i odmah krenula na drugu razi-
nu
Bravo Petra!

36

Likovni uspjesi

Učenici iz OŠ Ive Andrića na 2. festivalu
umjetnosti osnovnih škola

Lara Brečić, Ana Tomčić i Ema Kovač iz 6. a razreda, Mia
Šimunić i Leona Smailagić iz 6. b razreda te Maksim Pavlenić,
Viktor Kušlan, Pavao Novosel i Marin Sever iz 6. c razreda pod
mentorstvom mag. art. Lahorke Rožić, prof., sudjelovali su u
likovnoj kategoriji 2. FUŠ-a (Festivala umjetnosti osnovnih škola)
u OŠ „Dr. Ivan Merz“ u Zagrebu. Kreativno su se izrazili slikajući
akrilnim bojama na velikom formatu 2,5 m x 2,5 m. Inspiraciju za
stvaranje našli su u zagorskom krajoliku naslikavši ga na dojmljiv
dječji način. U školi su lijepo dočekani sa svim potrebnim pribo-
rom za slikanje. Ravnatelj Zvonko Piljek, prof., srdačno ih je
pozdravio s pozornice, predstavio i najavio uz pljesak dobrodošli-
ce brojnih posjetitelja festivala. Uz puno dobre glazbe, plesa, foto-
grafija i filmova, festival je pridonio afirmaciji dječjeg likovnog stvaralaštva. Naši su učenici oplemenili
prostor škole upisavši svoju dječju radost u originalnu sliku.

Lahorka Rožić

Učenici iz OŠ Ive Andrića na 49. međunarodnom
festivalu kazališta lutaka

Ana Tomčić i Ema Kovač iz 6. a razreda, Mia Šimunić i
Leona Smailagić iz 6. b razreda te Tatiya Berlan, naša prošlo-
godišnja učenica tadašnjeg 5. b razreda, izlagale su svoje au-
torske lutke na ovogodišnjem 49. PIF-u (Međunarodnom festi-
valu kazališta lutaka). Izložba dječjih lutaka mogla se razgle-
dati od 13. do 18. rujna 2016. u zagrebačkoj Etno Art galeriji.
Na izložbi je svečano uručena zahvalnica njihovoj mentorici
mag. art. Lahorki Rožić, prof., za stvaralački doprinos na 49.
PIF-u.

Samo umjetnik može
odgonetnuti smisao svijeta

Friedrich Leopold Freiherr

37

Naši učenici osvojili su 1. mjesto u likovnoj
kategoriji 7. natjecanja Put k Suncu

Maksim Pavlenić i Marin Sever iz 6. c razreda, pod mentorstvom Lahorke Ro-
žić, prof., osvojili su 1. mjesto za likovni rad na 7. natjecanju Put k Suncu o
promicanju lika i djela bl. Ivana Merza.
Izložba posvećena Blaženiku mogla se razgledati u učionici broj 8 na 1. katu za-
grebačke OŠ „Dr. Ivan Merz“.

“Stih i nota, sto divota”

Lucija Ivić iz 5. a razreda i Gabrijela Kuraja iz 5. c razreda, Lucija Ivić, 5.a
pod mentorstvom Lahorke Rožić, prof., nagrađene su u
likovnoj kategoriji državnog natjecanja na 23. hrvatskom
dječjem festivalu “Stih i nota, sto divota”.
Nadahnute “Šumom Striborovom” Ivane Brlić Mažuranić,
kontrastom toplo-hladno naslikale su originalne ilustracije
tehnikom tempera na papiru.
Radovi su se mogli razgledati na izložbi dječjih likovnih ra-
dova u predvorju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u
Zagrebu te su tiskani u prigodnom zborniku.
Gabrijela Kuraja, 5.c

38

Radost slikanja uz glazbu

Na državnom natjecanju Radost slikanja uz glazbu za
najuspjelije likovno ostvarenje inspirirano slušanjem glazbe
Johna Williamsa „Star Wars“, izabrani su i radovi naših
učenika pod mentorstvom Lahorke Rožić, prof.:

Stella Mikacinić, 8. c

Milla Anđelić, 5. c

Stella Mikacinić. 8.a Radovi su bili izloženi u foajeu Koncerte dvorane Vatroslava
Lisinskog tijekom Tjedna glazbe za mlade od 5. do 12. travnja
2017.

“Tradicija i suvremenost”

Likovni radovi Lane Medić iz 5. c razreda, Lucije Ivić iz 5. a razreda, Franka Grgića iz 6. a razreda
te Roka Bodrožića iz 6. c razreda, pod mentorstvom Lahorke Rožić, prof., izabrani su na državnoj razini
za izložbu dječjih likovnih radova “Tradicija i suvremenost - Zaštita prirodnog okoliša i biološke raznoli-
kosti u likovnom izričaju djece". Izložba se može razgledati od 20. do 28. svibnja 2017. u Muzeju Mimara
u Zagrebu.

Franko Grgić, 6.a Lana Medić, 5.c Lucija Ivić, 5.a

Županijsko natjecanje iz Likovne
kulture LIK 2017.

Roko Bodrožić, 6.c Leona Smailagić iz 6. b razreda, pod mentorstvom mag. art. Lahorke
Rožić, prof., pohvaljena je na Županijskom natjecanju iz Likovne kultu-
re LIK 2017. za izuzetno uspješan rad dok su Viktor Kušlan i Marin Se-
ver iz 6. c razreda sudjelovali su na Županijskom natjecanju i izložbi
LIK 2017.

39

Literarni uspjesi

Završna priredba natječaja Moja prva knjiga

29. rujna 2016. godine održana je završna priredba natječaja Moja prva knjiga
2016. u Karlovcu u organizaciji udruge Kalibra. Pozvani su bili svi sudionici nat-
ječaja, kao i sva djeca, učitelji i roditelji koje zanima dječje stvaralaštvo. Susret
je započeo konzultacijama za djecu koja žele usavršiti svoj rad, potom je slijedila
izložba svih slikovnica pristiglih na natječaj, a nakon toga održana je završna
priredba Zvisdostrašni lav i svečana dodjela nagrada.
Učenica naše škole Mirta Banić Ciglenečki, u pratnji svoje mentorice Dane Vu-
ković, bila je među nagrađenim učenicima. Mladim autorima je ovo bio nezabo-
ravan događaj te ujedno i poticaj na dalje stvaranje, a roditeljima i učiteljima do-
datno nadahnuće u kreativnom vođenju djece.

Hana Kos-dobitnica Sferice

U sklopu 39. Dana znanstvene fantastike SferaKon 2017. u prostorijama Fakulteta
elektrotehnike i računarstva dodijeljene su nagrade SFERICE za najbolju znan-
stvenofantastičnu priču na zadanu temu. U konkurenciji od preko 2000 pristiglih
radova iz cijele Hrvatske, uz bok poznatim hrvatskim književnicima kojima su iste
večeri dodijeljene nagrade SFERA, nagradu je dobila i naša učenica Hana Kos za
priču Napitak za sreću. Hana nam je priznala da je to iskustvo koje neće nikada
zaboraviti, a mi joj možemo samo čestitati i poželjeti još puno uspjeha u literar-
nom radu.

40

Sportski uspjesi

Badminton prvaci grada na državnom prvenstvu

Od 26-28. travnja 2017. održana je završnica državnog prvenstva za osnovne škole u Poreču. Naša škola je
nastupila u badmintonu, a nastup smo zaslužili kao prvaci grada Zagreba u ženskoj konkurenciji. Od ukup-
no 12 škola na državnoj razini opet smo postigli veliki rezultat popevši se na postolje u ženskoj konkurenci-
ji i osvojili 2. mjesto u državi. Bile su tu škole iz Osijeka, Novske, Pule, Splita, Čakovca i ostalih županij-
skih središta. Bio je to zaista lijepi sportski spektakl. Kao voditelj ekipe veliko hvala našim djevojčicama,
veliko hvala svima koji su nas podržavali i imali razumijevanja. Cijela ekipa je bila na visini i jako smo po-
nosni što smo na takav način promovirali našu školu i grad Zagreb.

Ženska ekipa OŠ Ive Andrića

1. Ira Martinuš
2. Dora Martinuš
3. Ita Habeković
4. Tea Belinak

Voditelj ekipe: Krešimir Hrg

Polufinale prvenstva u stolnom tenisu

Na ovogodišnjem stolnoteniskom pr- Članovi stolnoteniske
venstvu grada Zagreba za osnovne ško- ekipe OŠ Ive Andrića
le održanom 7. veljače 2017., naši uče-
nici postigli su još jedan odličan 1. Jakov Koporčić
sportski rezultat. U vrlo jakoj konku- 2. Luka Kostelec
renciji uspjeli su se plasirati u polufi- 3. Leonardo Markov
nalno natjecanje i time ušli među četiri 4. Luka Hodžić
najbolje osnovne škole grada Zagreba.
Voditelj ekipe: Krešimir
Svaki osvojeni poen, set je bio vrlo va- Hrg
žan za tri odlučujuće pobjede i plasman
u polufinale.

41

Priča o sportskim uspjesima sestara Anđelić

Da su odlične učenice, vedre osobe i dobre prijateljice sigurno već znate,
no jeste li znali da su i jako uspješne sportašice, i to ni manje ni više nego
hrvačice? Nika Slavica (14) i Milla Anđelić (12) već nekoliko godina treni-
raju i natječu se u najtrofejnijom i najboljem hrvačkom klubu u Hrvatskoj,
zagrebačkom Metalcu. O njihovom sportskom putu saznali smo više zah-
valjujući njihovim trenerima Mladenu Ličini, magistru kineziologije i Kris-
tijanu Slačancu, prof. koji ih prate od samog početka.

Nikin sportski put nije bio nimalo lak. Ozbiljni zdravstveni problemi prati-
li su je proteklih godina te su joj liječnici najavili kako se više uopće neće moći baviti sportom. Nasreću
njen trener se nikako nije slagao s mišljenjem liječnika:

„ Bio sam u stalnom kontaktu s roditeljima vezano uz Nikinu situaciju. Čim joj je bilo bolje i čim je presta-
la dobivati zadnju terapiju, zamolio sam roditelje da ju pošalju na trening kako bi samo bila sa strane, pog-
ledala treninge, vidjela klupske prijatelje i prijateljice te sam bio siguran da će joj to vratiti motiv, pomoći
u oporavku te ju potaknuti na kretanje i vježbanje.“

Bio je u pravu. Nikin borbeni duh se ubrzo probudio i ona je polako nastavila s vježbanjem. Stručnim pris-
tupom, planom i programom rada, temeljitim radom i vježbanjem opovrgnute su najcrnje liječničke prog-
noze i Nika se uskoro vratila na natjecanja, naravno uz veliku podršku svojih roditelja koji ni u jednom
trenutku nisu posumnjali da će njihova Nika Slavica ponovo hodati i trenirati.

Trener Ličina ističe kako Nika posjeduje odličnu tehniku, ali i nešto puno
važnije, a to je „smirena glava“ u bitnim situacijama natjecanja te je sigu-
ran kako njeno vrijeme tek dolazi.

O Milli pak najbolje govore njezini rezultati i brojni us-
pjesi koje je postigla na mnogim domaćim natjecanjima, prvenstvima Hrvatske, međuna-
rodnim i inozemnim natjecanjima.

Trener Ličina, iako je ponekad nezadovoljan njenim kompetitivnim stavom i naravi koja
je pomalo „prezrela“ za njenu dob te smatra da bi sve ovo više trebala shvaćati kao „igru“,
ipak zadovoljno priznaje kako u Hrvatskoj trenutno nema bolje te da ako Milla nastavi
ovoliko raditi i napredovati sigurno će se za 2-3 godine priključiti ženskoj hrvačkoj repre-
zentaciji.

Milla je na natjecanjima pokazala da je spremna boriti se s bilo kime u Europi i pobijediti, no očekuje ju
još puno rada i treninga.

Priča sestara Anđelić svima bi nam trebala biti primjer kako se upornošću i predanim radom možemo

othrvati svim preprekama i ostvariti svoj san.

42

Stolni tenis-Kup grada Bjelovara

Na 8. kupu grada Bjelovara u stolnom tenisu održanom 24.09.2016 naš
učenik Jakov Koporčić iz 5a razreda, član kluba STK „TIS Ritmo“ koji
treninge za učenike i učenice 1.-4. razreda održava i u našoj školi, os-
vojio je odlično 3. mjesto u kategoriji najmlađih kadeta (2006. i mla-
đi). Rezultat je ostvaren u konkurenciji 30-tak najboljih igrača u kate-
goriji najmlađih kadeta iz cijele Hrvatske.

Čestitamo na iznimnom rezultatu i želimo mnogo novih uspjeha u bu-
dućnosti.

Županijska natjecanja

MATEMATIKA: VJERONAUČNA GEOGRAFIJA
Una Tolić Kalanj OLIMPIJADA: Tvrtko Vaič
Matea Kolarec Jana Vidić Hana Kos
Ana Kušt
Jakov Džijan Gabrijel Mikulić Marta Prskalo
Tin Alić Filip Pejaković Lovro Matešković

Lara Samaržija Bruno
Nagyszombaty
KEMIJA Enea Piškor
Bruno
TEHNIČKA BIOLOGIJA
Nagyszombaty KULTURA Tomislav Nađ
Una Tolić Kalanj Leon Kajfeš
Lara Bonnacci Borut Patčev

Paula Šimun Jakov Džijan

Svim natjecateljima od srca čestitamo!!!

43

Terenska nastava

SEDMAŠI U POSJETU SINAGOGI

U utorak 31. siječnja 2017. godine u sklopu terenske nastave posjetili smo zagrebačku sinagogu u Palmoti-
ćevoj ulici. Ispred sinagoge dočekao nas je rabin (učitelj) koji nam je otkrio zanimljive podatke o svojoj
vjeri. Evo što smo saznali:

Judaizam je monoteistička religija (vjerovanje u jednog boga). Vjernici se mole tri puta dnevno: ujutro oko

45 minuta, oko podne 15-20 minuta i navečer oko 20 minuta. Za vrijeme molitve okrenuti su prema Jeruza-

lemu, kao što je i sama sinagoga, mole sagnute glave, ruke dižu prema nebu, neki stave molitveno remenje

oko glave i lijeve ruke, udaraju se u prsa ili se njišu tijelom. Pri molitvi nose molitveni plašt (talit). Muškar-

ci i žene se mole u odvojenim prostorijama. Tijekom molitve čitaju Toru (nauka, zakon) čiji svitci se čuvaju

u ormaru iza oltara. Nakon posjeta sinagogi i svih korisnih informacija koje smo dobili, vratili smo se u

školu. Od ostalih zanimljivosti izdvajam sljedeće:
Lucija Ćirić-Bagarić, 7.b

•Židovi imaju svoj jezik – jidiš

•Ne jedu neke vrste mesa (svinjetinu)

•Sva muška djeca se obrezuju (nakon 8 dana

od rođenja)

•Šabat (svetkovina subote) – počinje od petka

navečer i traje do subotnjeg zalaska sun-

ca, zabranjen je bilo kakav rad i služi za

druženje s obitelji pa se ne smiju udaljiti

1000 koraka od mjesta boravišta

ŠETNJA UZ PRIČU O DOMOVINSKOM RATU

Ususret Danu branitelja Grada Zagreba kojemu je cilj prisjetiti se svih poginulih branite-
lja u Zagrebu kojih je preko 1200 dalo svoj život za Hrvatsku, učenici sedmih razreda
obišli su šetnicu - izložbu o Domovinskom ratu koja je postavljena u ŠRC-u Sopot te
poslušali edukativno predavanje za osnovne škole. Članovi HVIDRE-e Grada Zagreba
i studentica povijesti s Hrvatskih studija učenicima su približili važne osobe i događaje
koji su obilježili Domovinski rat.

44

Posjet Vukovaru

Ove školske godine učenici osmih razreda imali su priliku posjetiti grad Vukovar. Na dvodnevno putova-
nje krenuli smo 16. veljače. Polazak je bio u 4:30. Dan je bio oblačan i prohladan, ali to nije poremetilo
dobru atmosferu u autobusu i zagrijana srca željna susreta s Gradom Herojem. Putovanje je trajalo oko 5
sati. Na odredištu su nas dočekali srdačni domaćini s ukusnim doručkom. Nakon okrjepe, uslijedilo je pre-
davanje o Domovinskom ratu i strahotama stradavanja u gradu Vukovaru koje nam je održao jedan od su-
dionika tih strašnih događanja. Uputili smo se na ručak, a u popodnevnom smo programu imali priliku vid-
jeti i vedriju stranu Vukovara: Muzej vučedolske kulture i Muzej grada Vukovara. Osim razgledavanja,
imali smo i slobodnog vremena za kupnju suvenira, odlazak na sladoled i sl. Uslijedio je smještaj u bivšu
vojarnu koja je namijenjena za posjetitelje i učenike osmih razreda. Prostor je bio uredan i ugodan. Nakon
smještaja, uputili smo se na večeru i utažili glad. Uz pratnju razrednika bili smo u disku zajedno s učenici-
ma iz drugih škola. Po povratku je slijedilo „spavanje“. Razrednice su nas upozorile na poštivanje kućnog
reda kojega se trebalo pridržavati i na vrijeme ugasiti svjetla. Naravno, za sve nas je to bio izazov. Nakon
(ne)prospavane noći, pojeli smo doručak i krenuli u razgledavanje. Posjetili smo Spomen dom „Ovčara“
gdje smo se pomolili i odali počast stradalima zapalivši svijeću. Bili smo i na Memorijalnom groblju i zau-
stavili se kod vodotornja. Nakon ovakvih događanja, uputili smo se kućama puni znanja, doživljaja i pono-
sa.

Gracia Ribić, 8. razred

45

DAN PLANETA ZEMLJE
(ŠTO TO BOCKA ZEMLJU?)

Dan planeta Zemlje obilježava se 22. travnja u više od 150 zemalja diljem
svijeta. Ideju je prvi predstavio John McConell 1969. na konfernciji UNES-
CO-a.

U Hrvatskoj se Dan planeta Zemlje organizirano obilježava od 1990. godine.

Obilježavanje Dana planeta Zemlje usmjereno je
prema zaštiti prirode i ima cilj skrenuti pozornost
na opasnost od onečišćenja.

Posljedice ljudskog zagađivanja su globalno zag-
rijavanje i klimatske promjene. Stručnjaci upozo-
ravaju da biljne i životinjske vrste izumiru i da je

životna okolina zagađena.

Ovaj dan slavi se radi poruke da i bočica vode koju bacimo, jer ne vidimo koš
za smeće u blizini, za prirodu je velik teret. Samo kada bismo odlagali smeće na za to predviđena mjesta,
bili bismo puno zaštićeniji i mi i naš planet. A tek kada bismo i sadili biljke, npr. samo jednu sadnicu u šu-
mi. Možda nam se ne čini puno, ali jest. Na koji god način možemo pomoći, moramo. Ovu potrebu su pre-
poznale i mnoge slavne osobe, kao što je npr. Leonardo Di Caprio, UN-ov glasnik mira, koji je pokrenuo
udrugu koja nastoji potaknuti ljude na zaštitu okoliša. Jednu od svojih najdojmljivijih poruka prenio je na
potpisivanju Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama: „Pomislite na sram koji će svatko od nas nosi-
ti kad naša djeca i unuci shvate da smo mogli spriječiti uništenje, no nismo imali političke volje to učiniti.
Da, postigli smo Pariški sporazum. Nikad u povijesti čovječanstva toliko zemalja nije potpisalo neki spora-
zum i to je razlog za nadu. No, nažalost dokazi pokazuju da to neće biti dovoljno. Prijeko je potrebna veli-
ka promjena koja će dovesti do nove kolektivne svijesti i evolucije ljudske rase, a to ćete svi vi ozbiljnim
pristupom nadahnuti i omogućiti. Svijet sada gleda. Buduće će vas generacije ili hvaliti ili osuđivati. Vi ste
Zemljina zadnja najbolja nada. Tražimo od vas da je zaštitite ili ćemo mi i sva živa bića koja cijenimo biti
povijest“

Naš planet žaluje, a posljedice ćemo osjetiti i mi sami, a kamoli tek naša djeca i unuci.

Zato – Pobrinimo se za našu majku Zemlju sada jer nitko drugi neće!

Dora Bolanča, novinarska skupina

Zanimljivosti uz tekst o Danu planeta Zemlje:

Za razgradnju plastičnih boca u prirodi potrebne su stotine godina.

Da bi staklena boca bačena u prirodi nestala potrebno je 4000 godina, a staklo je materijal koji se u
potpunosti može reciklirati.

46

47

20 years of Harry Potter

One day, on the delayed train from Manchester to King Cross station in London, a young woman
named Joanne Rowling got the idea to write a book about Harry Potter. She mostly wrote in
handwriting covered with a mountain of notes and scraps of paper.

Five years later she finished Harry Potter and the Philosopher` s Stone. The script was turned
down 12 times because ʺit was so longʺ

Finally, a small publisher named Bloomsbury, said ʺYesʺ. The chairman of Bloomsbury gave the
first chapter to his 8-year-old daughter named Alice. After reading it, she immediately demanded
the rest of the book.

Over the years, Harry Potter has become the best- selling series in history.

In 2000, a band called Switchblade Kittens released the ʺOde to Harryʺ which was the first
Wrock song. Now there are 73 Wrock bands.

On Monday, 26 June 2017, Harry Potter will be 20 years old.

Harry has always been small and skinny for his age. He has green eyes and round glasses. The
only thing Harry likes about his appearance is a very thin scar on his forehead that is shaped like a
bolt of lightning.

Valentine`s day PROVERBS:

Day of love is called Valentine`s day When the going gets tough, the tough
on that day there is nobody fairway gets going."
It`s the day when you tell someone the true Strong people don't give up when they co-
a day when you say I love you! me across challenges. They just work har-
der.
The most powerful thing is your heart
from your boyfriend you don`t want to be apart Better late than never."
You get present from your friend It's best to do something on time. But if
and realize that he wants to be your boyfriend! you can't do it on time, do it later.

It isn`t your birthday, The early bird catches the worm."
but it`s a very romantic day! You should wake up and start work early if
you want to succeed.

Don't count your chickens before they
hatch."
Your plans might not work out, so don't
start thinking about what you'll do after
you succeed. Wait until you succeed, and
then think about what to do next.

48

Jezični savjeti Zrinke Posavec:

Najčešće jezične pogreške

Većina stanovnika Hrvatske svakodnevno griješi u verbalnoj komunikaciji. Ovdje ću navesti najčešće jezič-
ne pogreške koje ste sigurno jednom čuli ili rekli:
Primjer 1

NEISPRAVNO ISPRAVNO
Da li trebaš? Trebaš li?
Da li si dobro? Jesi li dobro?
Je li si dobro? Jesi li dobro?
Da li je on to napravio? Je li on to napravio?

Primjer 2

NEISPRAVNO ISPRAVNO
Putujem s autom Putujem autom.

Prijedlog s(a) izriče društvo. (Putujem sa Sanjom.)
Putujem autom. Auto je sredstvo. (Čime putujem)

Primjer 3 ISPRAVNO
Ovo je Martina torba.
NEISPRAVNO Ovo je knjiga Jasninog djeda.
Ovo je torba od Marte.
Ovo je knjiga od Jasninog djeda.

Primjer 4

NEISPRAVNO ISPRAVNO
Ja bi se igrala. Ja bih se igrala.

49

Mi bi pjevali. Mi bismo pjevali.

Koristi se aorist glagola biti (ja bih, ti bi, on bi, mi bismo, vi biste, oni bi(biše).

Primjer 5

NEISPRAVNO ISPRAVNO
Ja i moja obitelj. Moja obitelj i ja.

Primjer 6

NEISPRAVNO ISPRAVNO
Ja bih rađe pjevala. Ja bih radije pjevala.

Primjer 7

NEISPRAVNO ISPRAVNO
Napraviti ću. Napravit ću.
On će gledat fim. On će gledati film.
Doć će. Doći će.

Primjer 8

NEISPRAVNO ISPRAVNO
Vi ste rekla . Vi ste rekli.

Zrinka Posavec, 7. a razred

50