Arheološki vodič po Danilu

na (ostatci amfora, vrčeva, keramičkih lucerni, vrh koplja i dio noža) te jedan
željezni privez ugrađen u zid govore nam kako je ovdje riječ o podrumskom
prostoru gospodarskog dijela rimske kuće iz kasne antike u kojemu su se
možda držale i životinje. Kako je, pak, stambeni dio objekta mogao izgledati,
možemo zaključiti na osnovi analogija s obzirom na pronađeni materijal. Ka-
mene kockice upućuju na to da bi se u blizini moglo nalaziti središnje dvorište
kuće popločano mozaikom, vjerojatno geometrijskog uzorka, a ostatci zidne
crveno-bijele žbuke, kao i one stropne, ukazuju na koloristički dojam koji je
zasigurno svaki posjetitelj stekao pri ulasku u ovo raskošno urešeno zdanje.
Uz prije spomenutu prostoriju istražen je i ograđeni prostor ispunjen žbukom
povezanim kamenjem te se očito radi o nekoj vrsti pojačanja – kontrafora, no
tek će daljnja istraživanja pokazati imamo li pravo i o čemu je zapravo riječ.
Pronađen je i originalni prolaz (vrata?) naknadno zazidan, između ostaloga,
ulomcima kamene urne i stupa. Vrsta žbuke i upotreba spolija ukazuju da se
to dogodilo nakon 3. stoljeća, tj. nakon gradnje originalnog zida. Na njegovu
dataciju upućuju nalazi keramičke uljne svjetiljke iz 3. stoljeća te mnoštvo
sitnog materijala: ulomaka keramičkih i staklenih posuda, metalnih izrađevi-
na uz ostatke raznovrsnih životinjskih kostiju i školjaka.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 99



SREDNJI VIJEK

Na prethodnoj stranici: isječak iz grafike Martina Kolunića Rote iz 1570. godine
ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

Kao što je značajan prapovijesni i antički lokalitet, Danilo je ujedno i
važno srednjovjekovno nalazište, o čemu svjedoči čitav niz artefaka-
ta iz ovog vremena.

Tijekom spomenutih dugogodišnjih arheoloških istraživanja na Danilu
radilo se i na nekoliko srednjovjekovnih lokaliteta, koji nam svjedoče o sli-
jedu naseljavanja. Slučaj je htio da ostatci iz vremena doseljenja Hrvata u
ove krajeve još uvijek nisu pronađeni na širem danilskom području. Svakako
valja istaći kako bi cijelo Gornje ili Danilsko polje (dakle, područje od ruba
šibenske Dubrave pa do današnjeg zaseoka Spahija) trebalo uzimati kao
cjelinu, posebice kada se radi o srednjovjekovnom razdoblju. Ovo se polje
proteže u smjeru zapad-istok, a najšire je (oko 1,5 km) baš na Danilu, i to
kod zaseoka Bedrica. Sjevernu stranu omeđuje visoki brdski lanac Trtra, a
južnu, dosta niže, Crno brdo. U ovom plodnom polju smješteno je i nekoliko
prirodnih akumulacija vode, od kojih svakako valja spomenuti Bitinj, Sitnicu i
nešto zapadnije Ljuboinje. Poštujući plodno zemljište, na ovom je području,
a na padinama okolnih brežuljaka, nastalo nekoliko sela i zaselaka. Danas su
to sela Biranj i Danilo.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 103

Dolazak Hrvata

Hrvatski se živalj već u drugoj polovini 7. stoljeća naseljava na po-
dručju Dalmacije, pa tako vjerojatno u tom vremenu pristiže i na prostore
današnjeg Danila. Na žalost, dosadašnja arheološka istraživanja nisu nam
iznjedrila ostatke iz ovog vremena. No, nalazi paljevinskih grobova, za koje
pretpostavljamo da su starohrvatski, upravo iz druge polovine 7. stoljeća,
pronađenih u Dubravicama pokraj Skradina i u šibenskom Donjem polju kod
crkvice sv. Lovre, navode na pretpostavku kako ovakve grobove možemo
očekivati i na širem danilskom području jer su idealni prirodni uvjeti, kao što
su nepresušni izvori vode, relativno velike (za ovo područje) obradive površi-
ne i okolna brda povoljna za ispašu stoke, davno privukli čovjeka u ovaj kraj.
Sve su to zasigurno uočili i novopridošli Hrvati, zatekavši ovdje autohtono
stanovništvo. Uz navedeno, nedaleko od Danila, u Ljubostinju, pronađen je
slučajno i jedan grob s keramičkom posudom kao prilogom, koji bismo mogli
pripisati najranijem horizontu starohrvatskih skeletnih grobova.

Zlatnik Romana III. Argyrusa (1028. – 1034.)

Srednjovjekovni lokaliteti

Zahvaljujući upravo arheološkim nalazima, možemo pratiti slijed
naseljavanja na području Danila od 9. stoljeća pa do kasnoga srednjeg vi-
jeka. Uglavnom se radi o raznim predmetima pronađenima u grobovima: o
nakitnim izrađevinama, dijelovima odjeće ili predmetima svakodnevne upo-
rabe. Moramo napomenuti kako su ovdje otkrivena tri starohrvatska groblja,

104 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

i to na položajima Šematoriju i Starom šematoriju (kod crkve sv. Danijela),
Eracima i Lugušama. Ovo potonje još uvijek nije istraženo.

Pogled na lokalitete kod Sv. Danijela (Šematorij i Stari šematorij)

Nalazi koje možemo datirati u 9. stoljeće pronađeni su na lokalitetu
Šematorij. Na ovom je položaju istraženo oko 370 srednjovjekovnih grobo-
va, koji su uglavnom bili pravilno orijentirani u pravcu istok-zapad, neki sje-
ver-jug te u nekoliko različitih orijentacija, što je bilo uvjetovano ostatcima
arhitekture.

Željezne ostruge, 10. stoljeće 105
MUZEJ GRADA ŠIBENIKA

Istraživanje grobova u Starom šematoriju 1964. godine

U navedenim su istraživanjima, po onome što je dostupno, pronađene:
dvije “S” karičice, četiri obične karičice, tri karičice s koljencima od žice, jedna
naušnica načinjena od tordirane žice, dvadeset jedna jednojagodna naušni-
ca, dvije pšeničaste naušnice, pet trojagodnih, dvije s koljencima od granu-

Srebrni soldin mletačkog dužda Andrea Dandola (1343. – 1345.)
106 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

liranih zrnaca, dva privjeska, šest kopči, dva para ostruga te više primjeraka
prstenja raznih inačica.

Dio ovog groblja svakako sačinjava i 29 grobova istraženih 1981. go-
dine, od čega je šest s nalazima. Tada su pronađene tri trojagodne naušnice,
dvije obične karičice, par naušnica s tri koljenca, četiri prstena te u jednom
grobu (kao obol) soldin mletačkog dužda Andrea Dandola (1343. − 1345.).

Dakle, radi se o dugo korištenom groblju − od 9. stoljeća pa do kasno-
ga srednjeg vijeka.

Mjesto gdje su istraživani starohrvatski grobovi u Eracima

Drugo istraženo groblje na Danilu ono je kod zaseoka Eraka. Riječ je
o jednom od rijetkih istraženih grobalja na ovom području, a koje se nalazi
između Erakovih i Klisovića kuća. Istraživanjima 1971. godine rukovodili su
Marija Šmalcelj i Zlatko Gunjača. Otkrivena su i istražena 32 starohrvatska
groba, načinjena od nepravilnih kamenih, okomito usađenih ploča. Bila su
uglavnom ovalnog ili pačetvorinastog oblika. Samo četiri groba orijentirana
su u pravcu sjever-jug, dok su svi ostali, unatoč nepravilnoj konfiguraciji te-
rena, orijentirani u pravcu istok-zapad.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 107

Od nalaza u grobovima najviše je jednojagodnih naušnica (11), zatim
običnih karičica (3) i jedno dugme. Na osnovi proučavanja nalaza, ovo groblje
možemo datirati od 9. do 11. stoljeća.

Još jedno starohrvatsko groblje slučajno je otkriveno prigodom
gradnje Zagorskog vodovoda na položaju Luguše. Nalazi se oko 1500 me-
tara sjeverozapadno od lokaliteta Danilo − Šematorij.

Na ovom su lokalitetu otkrivena tri groba, od kojih dva potpuno
uništena. Grobovi su bili orijentirani u pravcu sjever-jug, obložnice su bile
zidane „u suho” od pravilnog kamena, a kao pokriv služile su nepravilne
kamene ploče. Pronađena su i dva brončana prstena. Kasnijim radovima
otkriven je još jedan grob sličan prethodnima, u kojem su pronađene dvi-
je naušnice i jedan prsten. Po pričanju mještana ovdje su i prije rečenog
otkrića pronalaženi grobovi, što navodi na zaključak da su četiri otkrivena
groba samo dio većeg starohrvatskog groblja.

Položaj starohrvatskog groblja u Lugušama

Par jednojagodnih naušnica koji je ovdje pronađen možemo datirati od
9. do 10. stoljeća, a i prstenje je karakteristično za navedeno vrijeme.

Među srednjovjekovne lokalitete na području Danila svakako moramo
uvrstiti i one koji se nalaze u Birnju.

108 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

Nadgrobne ploče kod crkve sv. Jurja u Birnju

Srednjovjekovne arheološke ostatke moglo bi se očekivati na dvama
položajima. Jedan je kod crkve sv. Jurja, koja se nalazi na brijegu nedaleko
od samog sela. Na ovom je mjestu dvadesetak monolitnih nadgrobnih ploča,
a na nekima od njih su prikazi polumjeseca, kosira te mača sa štitom. Ovakve
nadgrobne ploče karakteristične su za vrijeme od 14. do 16. stoljeća. I sam
titular ove crkve navodi nas na raniju dataciju. I u Birnju se nalazilo osta-
taka iz antičkog vremena. Drugi položaj na koji se treba osvrnuti je crkva
sv. Petra koja se nalazi na jednom uzvišenju između Birnja i Danila, neda-
leko od zaseoka Maglova. Na ovom je mjestu također desetak monolitnih
nadgrobnih kamenih ploča, a na jednoj od njih je prikaz „srcolikog” križa s

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 109

Sv. Juraj u Birnju

mačem. I don Krsto Stošić piše o ovom lokalitetu, navodeći kako su prigo-
dom obnavljanja crkve 1904. godine otkriveni „... temelji neke druge crkve
(možda starokršćanske) i neki natpis na kamenu. Natpis je uklonjen, a ploča
uzeta za grobnicu.”

Sv. Petar kod zaseoka Maglovi ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU
110

Nakit kao svjedočanstvo vremena

Zbog bogatstva oblika i različitosti izrade srednjovjekovnog nakita
pronađenog u grobovima na Danilu i radi činjenice da upravo nakitne izrađe-
vine pomažu u vremenskom određivanju kazat ćemo nekoliko riječi o raznim
tipovima nakita koji su ovdje pronađeni.

Kao najranije ovdje pronađene su naušnice koje nisu karakteristične
za područje Dalmacije, a u struci su nazvane buzetsko-žminjske i karantan-
sko-ketlaške. One prve, srebrne, pronađene su na Šematoriju, dok su druge,
načinjene od brončane žice, nađene nedaleko od crkve sv. Danijela. Oba tipa
naušnica datiramo u 9. stoljeće.

Buzetsko-žminjske naušnice 111

Karantansko-ketlaška naušnica
MUZEJ GRADA ŠIBENIKA

Obične karičice

Tordirana naušnica „S“ karičica

Karičice s koljencima od žice

Najuobičajeniji nalazi u srednjovjekovnim grobovima svakako su ra-
zne inačice karičica, napravljenih od brončane ili srebrne žice. Radile su se u
više inačica, zavisno od materijala ili majstora. Upravo zbog jednostavnosti
i dostupnosti karičice su jedan od najčešće pronalaženih tipova naušnica u
srednjovjekovnim grobovima. Na Danilu su pronađene kod Sv. Danijela i u
Eracima, a datiramo ih od 9. do 11. stoljeća. Istom vremenu, ali s mogućno-
šću trajanja i kasnije, pripisujemo danilske primjerke tzv. „S” karičica.

112 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

Načinjene su od bronce, a jedan im kraj završava u obliku slova „S“,
odakle im i naziv. Iako u Dalmaciji nisu rijetkost, činjenica jest da su ova-
kve naušnice u daleko većem broju pronađene u grobljima sjevernog dijela
Hrvatske. I tordirane karičice najčešće su izrađene od brončane žice, a tek
ponekad od srebrne, tako da su dvije ili ponekad tri žice iste debljine ispreple-
tene pa na jednom kraju čine ušku, a na drugom petlju za zakopčavanje. Od
istog materijala načinjena je i inačica naušnica, u struci poznata kao karičica
s koljencima od žice. Kao i sve druge karičice, posebna je upravo zbog jedno-
stavnosti. Izrađena je uglavnom od deblje brončane, često i srebrne žice, a
koljenca su gotovo u pravilu od tanke filigranske žice. Primjerak ovakvih na-
ušnica pronađen na Danilu, na položaju Veruše interesantnog je, više jajolikog
nego okruglog oblika. Kao i tordirane, datiramo ih od 9. do 11. stoljeća.

Kada se govori o starohrvatskom nakitu iz ovog vremena, svakako su
najinteresantnije naušnice s jednom jagodom. Iako su ih onodobni majstori
zlatari slično zamislili, ipak se pojavljuju u nekoliko inačica. Često su izrađe-
ne od srebra, a one luksuznije izvedbe ponekad su i pozlaćene. Od nekoliko
inačica ovih naušnica na Danilu su pronađene dvije. One glatkih jagoda, na-
činjene od dviju polovica, na sredini spojene običnom ili filigranskom žicom,

Jednojagodne naušnice

Jednojagodne naušnice „Pšeničaste“ naušnice
MUZEJ GRADA ŠIBENIKA
113

pronađene su u Šematoriju i Eracima. Luksuznija varijanta jednojagodnih na-
ušnica, filigranski ukrašena, pronađena je u Šematoriju. Ovakve su naušnice
najčešće izrađene od srebra, nerijetko i pozlaćene, a ukrašene su tehnikom
filigrana ili granulacije. Primjerak s Danila ukrašen je motivom grozdoliko
granuliranih zrnaca.

Od ostalih naušnica koje pripadaju vremenu od 9. do 11. stoljeća, na
lokalitetu Šematoriju pronađene su i one koje nazivamo „pšeničastima”. Radi
se o paru naušnica s jednom jagodom u obliku zrna pšenice i s dva koljenca
na karičici. Napravljen je od srebra.

Na Danilu su pronađene i naušnice koje pripadaju nešto kasnijem vre-
menu. U Šematoriju su pronađeni primjerci karičica s koljencima. Izrađene
su od srebrne žice, a na donjem dijelu karike su po tri koljenca napravljena
tehnikom granulacije. Ovakve naušnice datiramo od 12. do 14. stoljeća, iako
se neke inačice javljaju i kasnije.

Karičica s koljencima ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU
114

Karičice s koljencima

Svu ljepotu starohrvatskog nakita pokazuju naušnice s tri jagode, naj-
bolje govoreći o mašti i umijeću onodobnih zlatara. Ove su naušnice najza-
stupljeniji i najsavršeniji tip starohrvatskih naušnica pronađenih u grobovima
na izvorištu ranofeudalne hrvatske države. Rađene su u tehnici filigrana i u
tehnici lijevanja. Načinjene su uglavnom od srebra, a nerijetko su i pozlaće-
ne. Sastoje se od karike na kojoj su tri, raznim načinima ukrašene, jagode.

Trojagodna naušnica

Prostor između jagoda također je uglavnom ukrašen filigranskom žicom ili
granuliranim zrncima. Na danilskom lokalitetu Šematoriju pronađeno je ne-
koliko inačica trojagodnih naušnica. Upravo su ovdje u istom sloju srednjo-
vjekovnih grobova pronađene trojagodne naušnice i soldin mletačkog dužda
Andrea Dandola (1343. − 1345.), što je pripomoglo datiranju ovih naušnica.
Njihovu pojavu pripisujemo zadnjim desetljećima 12., razvoj i cvat do 15., a
mogućnost trajanja pomičemo i u 16. stoljeće.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 115

Trojagodne naušnice

Od ostalih nakitnih izrađevina pronađenih na Danilu spomenimo još
i prstenje koje je zastupljeno u raznim varijantama, različite vremenske pri-
padnosti. Uz to, u Eracima i Šematoriju pronađena su i dugmad – privjesci, i
to iz vremena od 9. do 12. te od 12. do 15. stoljeća.

Prstenje

Aplike Privjesak, 9. – 12. stoljeće

U posebnu skupinu starohrvatskog nakita svrstavamo i aplike, ili,
kako ih neki zovu, ukrasne naljepke. U pravilu su načinjene od brončanog
lima, tehnikom tiještenja i iskucavanja. Ovakve su aplike prišivane na kožnu
ili tekstilnu traku te su se nosile kao ukras na glavi.

116 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

Privjesci, 12.- 15. stoljeće Privjesci, 9. – 12. stoljeće

Dakle, u istraženim srednjovjekovnim grobovima na Danilu pronađeno
je mnogo raznih tipova nakita, koji uz ostale nalaze na najbolji način svjedo-
či o stanovništvu i vremenu kada je izrađivan i upotrebljavan. Nadajmo se
kako će buduća planirana istraživanja srednjovjekovnih lokaliteta iz mrkline
zemlje iznjedriti nove nalaze, kako bismo upotpunili saznanja o srednjovje-
kovnom Danilu.



Danilske crkve

Po dosadašnjim saznanjima najstariji sakralni objekt na danilskom
području jest onaj na položaju Stari šematorij. Nastao u ranokršćansko
doba na ostatcima termalnog dijela rimske vile, najvjerojatnije je bio ce-
meterijalnog karaktera. No, zbog važnosti tadašnjeg Danila, svakako valja
očekivati i pronalazak većega sakralnog objekta.

Spomenuta starokršćanska crkva zasigurno je preuređena i obnovlje-
na i u srednjem vijeku za potrebe pokrštenog hrvatskog puka.

Govoreći o crkvama na Danilu, morat ćemo malo izići iz arheoloških
okvira i poslužiti se pisanom građom. Tako don Krsto Stošić piše kako je
nedaleko od crkve sv. Danijela na sjeveroistoku postojala crkva sv. Kuzme i
Damjana. Navodno se čak na nekakvom tlorisu iz 1562. godine vidi razruše-
na crkva s visokim zvonikom na pročelju. Nažalost, dosadašnja arheološka
istraživanja to još uvijek nisu potvrdila.

Današnja crkva sv. Danijela po svemu sudeći nastala je u 18. stoljeću
na manjem objektu (možda romaničkom) koji se već nalazio na tom mjestu.
Značajan je i podatak da već 1438. godine postoji bratovština sv. Danijela.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 117

Tloris sakralnog objekta u Starom šematoriju

Crkva i nadarje spominju se i u nekoliko kasnijih srednjovjekovnih izvora. Za
turskih je napada i ova crkva gotovo do temelja porušena, tako da ne može-
mo govoriti o ikonografskim prikazima sv. Danijela. Ovaj je svetac inače jedan
od četiri velika starozavjetna proroka. Upravo je Knjiga proroka Danijela, is-
punjena vjerom nade, pouzdanja i spasa, već u starokršćansko doba inspiri-
rala liturgičare i umjetnike. Danijel je u ikonografiji prikazan bezbrad i mlad,
često sa stožastom kapom na glavi, a obilježja su mu lavovi i ovan.

Druga crkva, koju smo već spominjali, a kojoj bi također morala pret-
hoditi starija, ona je sv. Petra, nedaleko od zaseoka Maglova. Današnja je
crkva vjerojatno nastala u vrijeme gotike, doživljavajući preinake sve do po-
četka 20. stoljeća. Spominje se već 1422. godine, ali je porušena za vrijeme
turskih nasrtaja u ove krajeve.

118 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

Crkva sv. Danijela

U Birnju, na brijegu koji dominira poljem, kako i priliči ovom svetcu,
nalazi se crkva sv. Jurja. Crkva je romanička, ali je tijekom stoljeća doživjela
mnoge, uglavnom nestručne popravke. Kod Stošića nalazimo interesantan
detalj kako se u vrijeme turske opasnosti bratovština sv. Jurja sklonila u
šibensku Novu crkvu i „…sjedinila s njezinom predajući joj svoju matrikulu,
pokućstvo, veliki križ koji se nosi u blagdane, pa i oltar sv. Jurja…” Još u
Stošićevo vrijeme u Novoj crkvi pjevale su se lekcije svetaca i misa.

Brojnost crkava na prostoru Danilskoga polja i svetci kojima su po-
svećene, svjedoče nam o ranom prihvaćanju kršćanstva novopridošlog, hr-
vatskog stanovništva. Naravno, tijekom srednjeg vijeka, i Danilo je dijelilo
sudbinu cijeloga kraja: bila su to nemirna vremena turskih osvajanja. Ali, uza
sve to, tijekom svih stoljeća, crkva i vjera i ovdje su se održale.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 119

Crkva sv. Petra ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU
120

Crkva sv. Jurja 121
MUZEJ GRADA ŠIBENIKA

Danilo 1298. godine

Na kraju valja se osvrnuti i na nekoliko povijesnih izvora u kojima
se spominju mjesta koja pripadaju današnjem Danilu, u prvom redu ona s
kraja 13. stoljeća, kada se osniva Šibenska biskupija. Naime, u knjizi don
Krste Stošića Sela Šibenskoga kotara, možemo pročitati kako je pri osnutku
Biskupije, godine 1298., u Župi Orišje, kako se tada po Stošiću naziva da-
nilska župa, bilo 28 kuća i 286 stanovnika. Spominju se na ovom prostoru i

Isječak iz grafike Martina Kolunića Rote iz 1570. godine

Biranj sa 14 kuća i 144 stanovnika te Striževo koje tada broji 225 stanovnika
u 30 kuća. Ovo je potonje navodno bilo smješteno kod “izvora vode Bitin is-
pod brda Dabar, danas kod Bedričine kuće”. Po navedenom popisu, postojali
su i Stranići (Stanići), i to kod crkve sv. Petra, a u kojima je bilo 7 kuća i 58
stanovnika. Znači, ako uzmemo navedene podatke kao točne, na području
Gornjeg polja krajem 13. stoljeća živjelo je 713 stanovnika u 79 kuća. Valja
svakako spomenuti kako su na ovom području i tri srednjovjekovne crkve:
Sv. Juraj u Birnju, Sv. Petar kod današnjeg zaseoka Maglova, te Sv. Danijel
na Danilu.

122 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

Interesantno je to što se sva navedena sela nalaze i na grafici Martina
Kolunića Rote, tiskanoj u Veneciji 1570. godine. Napomenimo kako je uže ši-
bensko područje, za razliku od zagorskoga dijela, na ovoj grafici prikazano
s dosta preciznosti. Tako su sela u Gornjem polju (Campo di sopra) ucrtana
od zapada prema istoku: Birno, Stranic, Strisouo (Striževo) i Orisge (Orišje).
Dakle, u ovom slučaju i prikaz na grafici potvrđuje jedan od povijesnih izvora.

Kao u prapovijesnom dobu i u antici, Danilo i u srednjem vijeku ostaje
itekako značajno središte u ovome kraju. Na širem prostoru, onom od Zagore
do mora, upravo Danilo, posebice u starijim vremenima ima središnje mje-
sto. Trgovina i poljoprivreda zasigurno su bili od posebnog značaja, pogoto-
vo zbog nedalekog Morinjskog zaljeva, zaštićenog od svih vjetrova, koji je u
svim razdobljima mogao biti sigurna luka i veza Danila s “prekomorskim” svi-
jetom. Vjerujemo kako i u ranom srednjem vijeku nije trebalo biti drugačije.

No, naglim razvojem Šibenika u 10. i 11. stoljeću i Danilo , kao Skradin,
počinje polako gubiti svoj nekadašnji sjaj. Kako smo rekli, u kasnom srednjem
vijeku tome su uvelike pridonijeli i turski naleti.

Ipak, Danilo ostaje, a tako ga treba i doživljavati, nepresušan izvor
spoznaja o prošlosti ovoga kraja.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 123

Tloris istraženog dijela rimske kuće, ranocarskog termalnog kompleksa i srednjovjekovne
crkvice na položajima sjeveroistočno od terenske kuće (A) i Stari šematorij (B)

A

2
21

2

1 unutarnja dvorišta
2 ostave za hranu
3 hipokaust
4 prefurnij
5 srednjovjekovna crkvica
124

B

1 43
5

istraženi prezentirani zidovi
zidovi potvrđeni probnim sondama
pretpostavljeni pravci zidova

125

ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

ARCHAEOLOGICAL GUIDE TO DANILO

RESEARCH HISTORY

Even before the beginning of archaeological research in 1951, Danilo
was known as an archaeological site. Especially since the second half of 19th
century, when Roman inscriptions from Danilo were listed and published by
Theodor Mommsen and Stjepan Zlatović. In 1949, during the construction of
the Zagora water supply, remains of graves and architecture were accidentally
discovered. This was the cause to start systematic archaeological research
initiated by the then-director of the Šibenik City Museum, Frano Dujmović
and led by the academic Duje Rendić-Miočević. The first major post-war
archaeological excavation in the area of Šibenik was carried out in 1951,
right in Danilo, at the sites of Šematorij and Bitinj. At Šematorij (near the
Church of St. Daniel), a large number of graves and segments of Roman and
medieval architecture were discovered, while a Neolithic settlement was
excavated at Bitinj. The site Danilo – Bitinj was also excavated in 1953 and
1955 when large sectors of the Danilo culture settlement were discovered.
Several positions were explored in later campaigns. Thus, a late Roman
necropolis from 4th– 5th century was discovered at the Veruše site. The most
comprehensive research was conducted in the period from 1958 to 1963.
Particularly noteworthy is the discovery of a Roman villa complex from 1st –
2nd century and a medieval church and cemetery (403 graves, of which thirty
date back to the late Roman period) at the site Stari Šematorij, as well as the
excavations of the Iron Age and the Roman settlement on the hill Gradina.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 127

In the early seventies, the research was of lower intensity and subject
of research were medieval graves at the site Eraci. During those years,
works on the conservation of the Stari Šematorij architecture took place.
During the 1980s and 1990s, archaeological work was reduced to just a
few conservation procedures: Šematorij and the area east and south of St.
Daniel (Roman architecture and medieval graves), followed by the rescue
excavations of the Middle Neolithic site of Danilo – Bitinj (1992) and Copper
Age mounds at the site of Ulnovac (1993, 1997, 1999). Prehistoric tumuli
were explored in 2002 as well, at the site of Poljakuše, and they are dating
back to the early Bronze Age. In 2003, 2004 and 2005, research of the Danilo
culture settlements in Danilo – Bitinj was renewed within the project Early
Farming in Dalmatia. Finally, we shall mention the currently last excavation
campaign in Danilo: in 2013, revision excavation of a Roman house, which
is located a few dozen meters south-east of the Church of St. Daniel, was
conducted.

PREHISTORY

Prehistory is a long period dating back from the earliest material
remains of humans until the 1st century when our area became part of the
Roman Republic. The oldest findings in the Danilo valley originate from the
Neolithic (Late Stone Age) and date back to the first half of the 6th millennium
BC. By the time Neolithic began, a gradual process was completed, by which
the human population passed from the nomadic and the hunter-gatherer
to the sedentary and agricultural-farming lifestyle. Permanent settlements
were founded in areas with sufficient arable land and water.


The Middle phase of Neolithic is the best explored in Danilo. In 1951,
next to the well Bitinj in the middle of Danilo valley, the Middle Neolithic
culture is discovered and named by its researcher, Josip Korošec, after
Danilo itself. Today, after more than 60 years of research, we know that
during the Middle Neolithic period (the second half of the 6th millennium BC),
the population of Danilo culture covered almost the entire coastline and the
hinterland of the east Adriatic coast. The site Danilo – Bitinj was excavated
in 1951, 1953, 1955, 1992, 2003, 2004 and in 2005, and so far over 2700 m2 of
its surface have been explored. Judging by the obtained radiocarbon dates,

128 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

this settlement was occupied from 5300 to around 4900 BC. The analysis
of animal bones showed that farming was practiced in full extent with only
minimal activities of hunting and gathering. Among domestic animals, sheep
and goats dominate, while cattle and pigs are present among the collected
bones in a much lesser degree. Hunting as a food source was reduced to only
about 1% (deer, rabbit). Agriculture was based on the cultivation of several
types of grains (wheat, barley, oats) and legumes (lentil, grass pea), and flax.
Revealed remains of the settlement are numerous but modest and reduced
to traces of above-the-ground houses built in wattle-and-daub manner,
followed by stone-paved open spaces, dry stone boundary walls and dug-
in objects (storage spaces and other pits). The Danilo culture, however, is
far better known for its pottery ware, especially pots decorated with carved
continuous spirals and painted geometric motifs. The most intriguing
objects of this period are the so-called rhyta – ceramic artefacts in form
of shallow, slanted vessels on four legs, with large vertical handles. The
undefined and enigmatic form and the inscrutable “content” of the rhyton
led to a number of theories, but none of them succeed in giving a reliable
answer to the question what the rhyta served for and what they represent.
The unanimous conclusion is only that it is a ritual object that had to be used
for cult purposes.

The next two prehistoric periods – the Copper Age and the Bronze
Age – are represented mainly in grave finds, namely burial mounds (tumuli),
while settlements of that time are yet unknown. On the hill Ulnovac, two
mounds from the time of the developed Copper Age (first half of the 3rd
millennium BC) were excavated, with a large amount of pottery sherds and
animal bones collected. Since they have no traces of human burials, it is
assumed that they could be symbolic tombs (cenotaphs) or alternatively,
the place where the local community offered sacrifices. The Bronze Age is
represented by several tumuli, from both the early phase (site Poljakuše,
Cetina culture, 2500 – 1800 BC), and the late phase of the Bronze Age
(tumulus at Crno Brdo, 12th – 11th century BC).

The Iron Age is the last of the great prehistoric periods and it begins
in the 9th century BC. During this rough period, settlements were founded on
high positions, especially at protruding hill tops from which it was possible
to control the surrounding region in the event of possible attacks. A typical

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 129

example of this archaeological site is Gradina (“Hillfort”) in Danilo where
natural protection is provided by steep slopes and cliffs. Defensive walls,
whose mouldered remains are still visible, are located on the north side
which is the only accessible side. Archaeological excavations conducted
during the 1950s and the 1960s revealed a system of massive defensive dry
stone walls placed in parallel in three, and sometimes in four rows. A densely
built settlement was within that wall, with defined remains of about fifty
rectangular houses, mostly on the southern slopes of Gradina. The houses
were small (8 – 12 m2) with their entire back side at a certain height often dug
into the limestone bedrock, which allowed good protection from the winter
wind. During the last two centuries BC, Gradina of Danilo was the seat of the
tribe Riditae, the western border branch of the Delmatae people. Most of
the revealed dwellings and pottery belong to this period. At the end of the
Iron Age, long-lasting conflicts start between the Romans and the Delmatae
which eventually ended the independence and pugnacity of Delmatae, after
which the entire Dalmatia entered into the sphere of the Roman state. The
centre of life in the Danilo valley is again moved to the base, closer to the
field, where the Roman city Rider (Municipium Riditarum) is formed, named
after the Riditae, the indigenous people of Danilo. However, the subsequent
finds (especially numismatic), as well as the renovation of walls and houses
with plaster, show that after the collapse of Delmatae, Gradina was still
used throughout the entire Roman period.

THE ROMAN PERIOD


Archaeological excavations in Danilo began quite by accident, with
the construction of the Zagora water supply. Based on a number of finds,
primarily Roman gravestones built into newer secular, clerical or tomb
architecture, it was already assumed that Danilo hides some remains of the
Roman times. The sepulchral altar of Quintus Rutilius Titianus and Quintus
Rutilius Proculus mentioning the Municipium Rider, which stood like an
ornament beside the front of the village church of St. Daniel, was indicating
that the remains of that Roman town could be found under the present-
day village of Danilo. The expectations were confirmed during systematic
archaeological research which, with short interruptions, lasted from 1951 to
1971, led by the academic Duje Rendić-Miočević. The research leadership

130 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

over the last two years was taken over by Marija Šmalcelj and Zlatko
Gunjača. In 1971, Ivan Pedišić is also at site and he will take the lead on the
research in the early 1980s, at first as an associate of Duje Rendić-Miočević
and then independently. During the works on multiple Danilo locations,
sometimes simultaneously, most finds from the Roman period were
discovered at the sites of Veruše, Šematorij and Stari Šematorij. Over 400
late Roman and medieval graves and remains of an early imperial thermal
complex with later additions were revealed inside Stari Šematorij. Among
the most important finds is the tombstone titulus mentioning Rider which
dispelled every doubt that this is actually that Roman municipality. Overall,
more than 200 tombstones were discovered, most of which had carved
names of indigenous Delmatae people. Roman walls were also found within
Šematorij. By 1971, parts of Roman houses were determined within Novo
Groblje, in the hamlet Grubišići and on both sides of the Dabar streambed.
Two incineration graves from the 1st – 2nd century were explored in the hamlet
Klisovići, where the existence of an early imperial necropolis is assumed. The
remnants of a Roman monumental building are also identified at the site of
Skladi. The excavation were active until 1981; after that it continued at the
church of St. Daniel, where medieval tombs and Roman architecture with
part of a collector from the same time, as well as fragments of monumental
architecture, were found. From 1984 to 1986 research was conducted at
the site of Katuni, were a part of a Roman house was revealed, just as in
1999 and 2013 at the position situated south-east of Novo Groblje. From the
beginning of the research in Danilo until today, numerous cult monuments
have been found, mainly dedicated to Silvanus-Pan, but also to Jupiter,
Diana, the Nymphs, Mercury, Liber, the Great Mother and Mithras.

At the end of the 1st century BC and a century later, the Roman
state finally establishes control over these areas and began the process of
Romanization of the local population by the policy of assimilation and by
merging all elements of the indigenous society and culture with the Roman.
Except in the case of the cult, this is best reflected in the acceptance of the
personal names’ form of tria nomina. At the head of the Province of Illyricum,
later Dalmatia, the imperial governor holds civil and military administration
under his jurisdiction. Sometimes, in case of serious crimes, the governor
holds judicial power in the centre of one of the three juridical convents, in
the praetorian building. Rider was under jurisdiction of the city of Salona.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 131

Even during Caesar’s rule, and especially during the time of the Principate,
from Augustus on, cities (municipalities and colonies) are established with
varying degrees of autonomy and rights. In the Dalmatian hinterland, this
process is particularly prominent under the rule of the Flavian Dynasty,
which is evidenced by the distribution of their gentilicia among peregrine
communities. Until then, the Delmatae community of Riditae is constituted
in the Municipium Riditarum, a town whose centre, unlike a hillfort
settlement was located in the field at the foot of the hills. The exact time of
the foundation of the municipium, however, is still unknown, but it is evident
that during the Roman rule, it was gradually developed into an urban centre
with all the comforts of the Roman civilization. The present state of research
still gives us no answer to the question at which surface the city spread out,
where its defensive walls were, and whether it ever had defensive walls. We
only know for certain that one part of the early imperial necropolis lies below
the south side of the hillfort Gradina, in the hamlet Klisovići. But based on
the examples of other Roman municipia, we know that there must have been
a central square – a forum, the most representative part of the town with
all the characteristics of Roman rule: a temple of the Capitoline Triad and
public administration buildings. It is worth noting that the structure of the
city government was mostly constituted by the members of the aristocratic
Riditae indigenous class (Apludus Staticus, Plator Balierius son of Platus,
Scenobarbus Titius, Tritus Germullius son of Germanus, Pinsus and Verzo
Balierius sons of Platus) sometimes simultaneously holding parallel
functions of the Decurions and tribal champions. Based on the discovered
tombstones’ inscriptions, it is evident that the majority of the population
was of domestic origin. The most common native male names were Aplis,
Tritus, Turus, Pinsus, Pladomenus, Plator..., while the female names were
Aplo, Celso, Culo, Baeio (Baezo), Toto, Daeco... Gentilicia Curbanius(-a),
Darmocus(-a), Staticus(-a), Varierius(-a)... are also very common. Because
of this wealth of peregrine names, Danilo gained the title of the basic site for
the research of Illyrian (Delmatae) onomastics.

To control certain areas, the Romans stationed their legions in
them. Soldiers of auxiliary military units, members of various conquered
peoples, were deliberately sent to distant parts of the Empire, in order
not to provoke rebellion in familiar lands. In that way, they gained a sense
of the cosmopolitan nature of the state that would often after military

132 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

service grant them land far away from their homeland and all the rights of
a Roman citizen. That way the state was gradually romanized and became
multinational in every part, even the smallest. This is also indicated by the
example of an unknown Riditae (unknown due to the damage of the urn) who
served as a legionary tribune, probably in the distant Britain. Traces of three
other military persons have been recorded in the Roman Rider. They were
Quintus Petronius Valentus, Aurelius Verus and one unknown legionnaire.
One unit (vexillation) of the VII legion stayed in Rider in the early 1st century.

Based on current knowledge, a typical house in Rider consisted of
a residential and a farming part with oil and wine basins, bread ovens and
storage facilities for crops. Some walking surfaces were paved with black and
white mosaic cubes, and the walls were decorated with colourful frescoes. The
best example of the splendour of the Roman civilization in Rider is depicted
by the thermal complex from the 1st – 2nd century. Even today the remnants
of the inner courtyard with a praefurnium and a hypocaust (with a preserved
circle shaped suspensurae and a cross-section of the walking surface up to
the preserved portion of the mosaic floor) at its north-east side are visible.
Right next to the hypocaust there are three swimming basins with hot, warm
and cold water and a drain. During the 4th century, within the frigidarium a
small Early Christian oratory was built, followed by the first church.

We must not imagine Roman Danilo as a little corner of the world.
As yet, the poor remains of the city – which was an important transportation
hub between Salona, Scardona and the interior – are clearly showing us
that even this place does not lack works of top artists such as unknown
craftsmen who carved marble sarcophagi depicting Cupid and Psyche,
Achilles and Priam and many others. Of course, all art works do not
represent superior art achievements, most of these are works of local self-
taught craftsmen made in local limestone, but they certainly say something
about the taste and the way of thinking of the local people. In such examples
we can see some Riditae characteristics primarily in depictions of Silvanus-
Pan, the Dealmatae supreme deity, while depictions of other deities (Diana-
Artemis, Mercury...) follow the set classic iconographic form. On several
relief fragments, Diana occurs as Artemis Elaphebolos (the Huntress), the
Mercury with its entrenched Roman attributes and subsequent oriental
variant associated with the Egyptian Thot, while an interesting relief shows

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 133

Liber (Roman god of wine) depicted in the local Delmatae costume. That
monument is dated to the 2nd – 3rd century, a time when the Roman culture
and customs were greatly accepted in all parts of the Empire. The festival
of Liber was celebrated in a ceremony of walking through fields with a large
artificial phallus. This symbol of fertility and procreation, carved in one
monument in Danilo, was the most prominent object with Silvanus’, Priapus’
and in the Dionysus’ ceremonies as well.

THE MIDDLE AGES

Danilo, a well known prehistoric and Roman site is also an important
medieval site, as testified by a series of finds from this time. Croats are
settling in the wider area of Šibenik in the second half of the 7th century, as
testified by the Early Croatian urns from the nearby Dubravice and the site
St. Lawrence in Donje Polje.

Due to the archaeological finds, we can keep track of the colonisation
in Danilo from the 9th century until the late Middle Ages. Those are mainly
various objects found in graves: jewellery, clothing items, weapons, or
items of daily use. The most important sites from this period are medieval
cemeteries at the sites of Stari Šematorij, Eraci and Luguše. At Stari
Šematorij, 370 tombs from the 9th – 15th century were explored, while at
Eraci 32 Early Croatian tombs dated to 9th – 11th century were explored. The
cemetery in Luguše belongs to the same period, but it is not fully revealed.
Medieval finds are certainly to be expected beside the churches of St. George
in Biranj and St. Peter near the hamlet Maglovi.

In the Early Croatian graves in Danilo, a number of different types
of jewellery were found which, together with other finds, offer the best
information on the population and the time in which they were made and
used. This wealth of variety, from the simplest rings to the luxurious three-
bead earrings, is a testament to the artistry of its goldsmiths.

Speaking of sacral buildings in Danilo, the oldest is definitely the one
at the site of Stari Šematorij. It was founded in the time of early Christianity
on the ruins of the thermal part of a Roman villa, and it was probably of

134 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

cemeterial character. This early Christian church was remodelled in the
Middle Ages for the baptized Croats. The today’s church of St. Daniel was
built in the 18th century on the ruins of a small Romanesque church. During
the Turkish invasions, the aforementioned churches of St. George and St.
Peter were destroyed.

A relatively large number of churches in the area of the Danilo valley
and the saints to whom they were dedicated, witness the early adoption
of Christianity of the Croatian newcomer population, which during the
Middle Ages shared the fate of the entire region (troubled times, Turks,
conquerors...). But despite all of this, through all centuries, the church and
the faith were preserved.

So, as in prehistoric and Roman periods, Danilo remains a very
significant point in this area in the Middle Ages as well. When we look at the
wider area, or the one from the hinterland to the sea, we will see how Danilo,
especially in earlier periods, has a central place here. Trade and agriculture
must have been of particular importance. Especially because of the nearby
Morinje Bay which could have during all the periods be a safe port and a
connection of Danilo with the “overseas” world. We believe that it was not
different in the early Middle Ages. However, due to the rapid development of
Šibenik in the 10th and 11th century, Danilo is, just like Skradin, slowly losing
its former glory. And as we said, in the late Middle Ages, Turkish attacks have
greatly contributed to this.

But, Danilo remains a continuous source of knowledge about the
history of this region and we should experience it in that manner.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 135

ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

IZABRANA LITERATURA

BATOVIĆ, Šime

1979. Srednje neolitičko doba ili danilska kulturna grupa, u: Praistorija
jugoslavenskih zemalja II. Neolit, Sarajevo, 1979., 524-574.

BELOŠEVIĆ, Janko

1972. Stanje istraživanja slavenske keramike na području Dalmacije,
Materijali IX, Beograd, 1972., 125-138.

1980. Die sozial-ökonomische Problematik des frühen Horizonts der
dalmatinisch-kroatischen Gräberfelder auf dem Kerngebiet
Dalmatinisch-Kroatiens im Lichte der Resultate archäologischer
Untersuchungen, Balcanoslavica 9, Beograd – Prilep, 1980., 27-42.

1980.a Materijalna kultura Hrvata od VII do IX stoljeća, Zagreb, 1980.

2007. Starohrvatsko groblje na Ždrijacu u Ninu, Zadar, 2007.

BRAJKOVIĆ, Toni
2009. Danilo, HAG 6/2009., Zagreb (u tisku)

2012. Novi titul iz Danila (Ridera) kod Šibenika / A new titulus from Danilo
(Rider) near Šibenik, Diadora 25, Zadar, 2012., 87-95.

BRUSIĆ, Zdenko

1981. Nekoliko neobjavljenih grobnih nalaza iz Danila Gornjeg, VAHD 75,
Split, 1981., 85-95.

BULIĆ, Frane

1894. Municipium Riditarum (Danilo presso Sebenico), BASD 17/2, Split,
1894., 17-20.

1905. Iscrizione cristiana trovata a Sebenico e proveniente probabilmente
de Rider (Konjevrate, Danilo Biranj, Danilo Kraljice di Sebenico),
BASD 28/1-8, Split, 1905., 49-51.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 137

CAMBI, Nenad
1976. Neki problemi starokršćanske arheologije na istočnoj jadranskoj

obali, Materijali XII, Zadar, 1976., 239-282.

DOMIĆ KUNIĆ, Alka – RADMAN-LIVAJA, Ivan
2009. Urna iz Danila u kontekstu društvene elite municipija Ridera, ARR 16,

Zagreb, 2009., 67-106.

DUJMOVIĆ, Frano
1947-1957. Terenski dnevnik (arhiv Muzeja grada Šibenika)
1952. Neolitska obredna posuda iz Danila u Dalmaciji, VAHD LIV, Split,

1952., 73-75.

FABER, Aleksandra – ZANINOVIĆ, Marin

1963. Danilo, Šibenik – praistorijsko i antičko naselje i nekropola, AP 5,
Beograd, 1963., 103-105.

FF – AM
2008. Pax et bonum FF – AM. Arheološka zbirka Franjevačkog samostana u

Sinju, ur. M. Topić, Sinj, 2008.

FRANKFURTER, Salomon
1884. Epigraphischer Bericht aus Österreich, Ärchäologisch-epigraphische

Mitteilungen aus Österreich-Ungarn 8, Wien, 1884., 104-179.

GOVEDARICA, Blagoje
1989. Rano bronzano doba na području istočnog Jadrana, Sarajevo, 1989.

GRUBIŠIĆ, Slavo
1986. 60 godina šibenskog muzeja, Katalog izložbe, Šibenik, 1986.

GUNJAČA, Zlatko
1976. O kontinuitetu naseljavanja na području Šibenika i najuže okolice, u:

Šibenik – Spomen zbornik o 900. obljetnici, Šibenik, 1976., 29-58.
1976.a Early medieval archaeological finds from Šibenik and its nearest

surroundings, Balcanoslavica 5, Beograd – Prilep, 1976., 19-30.

GUNJAČA, Zlatko – BRUSIĆ, Zdenko
1970. Danilo u svjetlu arheoloških nalaza, Katalog izložbe, Šibenik, 1970.

138 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

LANZA, Francesco

1839. Scavi di Danillo in valle di Sebenico, Bullettino dell’Instituto di
corrispondenza archeologica 12, Roma, 1839., 179-180.

JADRIJEVIĆ, Ante

1936. Gdje se nalazio Riditio(n), biskupski grad sv. Aurelija?, Nova revija
XV/3-4, Makarska, 1936., 194-204.

JAKŠIĆ, Nikola

1983. Naušnice s tri jagode u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu, PPUD 23, Split, 1983., 49-74.

JAKŠIĆ, Nikola – PETRINEC, Maja

1996. Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve Sv. Spasa u Vrh Rici, SHP III.
ser. 23, Split, 1996., 1-172.

JELOVINA, Dušan

1976. Starohrvatske nekropole na području između rijeka Zrmanje i Cetine,
Split, 1976.

1986. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških
spomenika, Split, 1986.

JELOVINA, Dušan – VRSALOVIĆ, Dasen

1966. Die materielle Kultur der altkroatischen Gräberfelder auf dem
Gebiete des dalmatinischen Kroatien, AI 7, Beograd, 1966., 85-97.

JURIĆ, Radomir

1987. Srednjovjekovni nakit Istre i Dalmacije, IzdHAD 11/2, Pula, 1987.,
245-289.

1993. Srednjovjekovni nakit na našem primorju između Cetine i Istre, u:
Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije,
Rijeka, 1993., 115-130.

KOROŠEC, Josip

1952. Nova neolitska grupa na području Dalmacije, VAHD LIV, Split, 1952.,
91-119.

1955. Iskopavanja u Danilu kraj Šibenika, Ljetopis JAZU 60, Zagreb, 1955.,
194-204.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 139

1957. Stražbenica v Danilu pri Šibeniku, AV VIII/1, Ljubljana, 1957., 48-64.

1958. Neolitska naseobina u Danilu Bitinju. Rezultati istraživanja u 1953.
godini, Zagreb, 1958.

1959. Nastavak iskopavanja u Danilu kraj Šibenika, Ljetopis JAZU 63,
Zagreb, 1959., 226-239.

1959.a Prethistorijski željeznodobni keramički nalazi na Gradini u Danilu kraj
Šibenika, Ljetopis JAZU 63, Zagreb, 1959., 214-225.

1964. Danilo in danilska kultura, Ljubljana, 1964.

KRNČEVIĆ, Željko

1993. Novi srednjovjekovni nalazi iz Šematorija na Danilu, VAHD 86/1993,
Split, 1994., 275-286.

1995. Historijat arheoloških istraživanja na šibenskom području, u: Stoljeće
arheologije na šibenskom području, Katalog izložbe, Šibenik, 1995.,
9-56.

1998. Srednjovjekovna arheološka nalazišta na šibenskom području,
IzdHAD 19, Zagreb, 1998., 197-225.

1998.a Šibenik i šibenski kraj u ranom srednjem vijeku, Split, 1998.

2000. Danilo kraj Šibenika, Sv. Danijel; Dubravice kraj Skradina; Vrpolje kraj
Šibenika, Kosa; u: Hrvati i Karolinzi, Katalog izložbe, Split, 2000.,
255, 256, 257, 352, 353.

2001. Novija istraživanja srednjovjekovnih arheoloških lokaliteta šibenskog
kraja, u: Sedam stoljeća šibenske biskupije, Šibenik, 2001., 25-42.

KRNČEVIĆ, Karmen – KRNČEVIĆ, Željko
1994. Bibliografija arheoloških radova šibenskog područja, Šibenik, 1994.

KRNČEVIĆ, Željko – MENĐUŠIĆ, Marko – PEDIŠIĆ, Ivan
2000. Danilo. Arheološki vodič, Šibenik, 2000.

MAGAŠ, Damir – BLAĆE, Ante

2010. Geomorfološka obilježja Danilskog polja kod Šibenika kao osnova
historijsko-geografskog razvitka, Geoadria 15/1, Zagreb, 2010., 5-29.

MAROVIĆ, Ivan

1952. Neobjavljeni prethistorijski nalazi sa Danila, VAHD LIV, Split, 1952.,
76-84.

140 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

MENĐUŠIĆ, Marko

1993. Danilo Gornje – zaštitno istraživanje, ObHAD XXV/2, Zagreb, 1993.,
22-25.

1993.a Danilo – tumuli na Ulnovcu, ObHAD XXV/2, Zagreb, 1993., 26-27.

1998. Neolitička naselja na šibensko-drniškom području, IzdHAD 19,
Zagreb, 1998., 47-62.

2000. Istraživanje pretpovijesnog tumula na lokalitetu Ulnovac na Danilu,
ObHAD XXXII/1, Zagreb, 2000., 35-37.

MENĐUŠIĆ, Marko – PEDIŠIĆ, Ivan – KRNČEVIĆ, Željko

1993. Nakit na šibenskom području od pretpovijesti do srednjeg vijeka,
Katalog izložbe, Šibenik, 1993.

MENĐUŠIĆ, Marko – MOORE, Andrew

2013. The Early Farming in Dalmatia Project: an Example of a Successful
International Archaeological Collaboration, ObHAD XLIV/2013.,
Zagreb (u tisku)

MIGOTTI, Branka

1990. Ranokršćanska topografija na području između Krke i Cetine, Zagreb,
1990.

MOMMSEN, Theodor (ur.)

1873. Corpus inscriptionum Latinarum III: inscriptiones Asiae, provinciarum
Europae Graecarum, Illyrici Latinae, Berlin, 1873.

MOMMSEN, Theodor – HIRSCHFELD, Otto – DOMASZEWSKI, Alfred (ur.)

1902. Corpus inscriptionum Latinarum III: inscriptionum Orientis et Illyrici
Latinarum supplementum, Berlin, 1902.

MOORE, Andrew – MENĐUŠIĆ, Marko – SMITH, Jennifer – PODRUG, Emil

2007. Project „Early Farming in Dalmatia“: Danilo Bitinj 2004-2005, VAMZ
XL, Zagreb, 2007., 15-24.

MOORE, Andrew – MENĐUŠIĆ, Marko

2004. The development of Farming in the Adriatic basin: new research at
Danilo in Dalmatia, ObHAD XXXVI/1, Zagreb, 2004., 33-34.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 141

NISETEO, Pietro

1845. Il municipio dei Riditi, La Dalmazia 1/13, Zadar, 1845., 117-119.

1845.a Il municipio dei Riditi presso Sebenico, La Dalmazia 1/14, Zadar,
1845., 125-127.

1845.b Il municipio dei Riditi presso Sebenico, La Dalmazia 1/15, Zadar,
1845., 133-134.

PEDIŠIĆ, Ivan

1994. Sanacijsko-konzervatorski radovi na kompleksu kasnoantičke vile
rustike u Danilu Gornjem, ObHAD XXVI/3, Zagreb, 1994., 50-51.

1997. Sanacijsko-konzervatorski radovi na kompleksu „Stari Šematorij“ na
Danilu, ObHAD XXIX/2, Zagreb, 1997., 54-56.

1998. Sanacijsko-konzervatorski radovi na termalnom sustavu kompleksa
Stari Šematorij i gradnja ogradnog zida na Danilu, ObHAD XXX/3,
Zagreb, 1998., 106-107.

1999. Sanacijsko-konzervatorski radovi na Danilu uz kratka zaštitna
istraživanja, ObHAD XXXI/3, Zagreb, 1999., 116-118.

1999.-2000. Sanacijsko-konzervatorski zahvati i najnoviji rezultati zaštitnih
arheoloških istraživanja u Danilu, OA 23-24, Zagreb, 1999.-2000.,
521-527.

2004. Nastavak sanacijsko-konzervatorskih radova na kompleksu rimske
gradske vile (Stari šematorij) na Danilu, ObHAD XXXVI/1, Zagreb,
2004., 118-123.

2005. Sanacijsko-konzervatorski radovi unutar kompleksa dvojne bazilike
na položaju Srima – Prižba i na Danilu - vila rustika i vila urbana,
ObHAD XXXVII/2, Zagreb, 2005., 60-65.

PEDIŠIĆ, Ivan – ZANINOVIĆ, Marin

2007. Rimska kamena urna iz Ridera – Danila Gornjeg kraj Šibenika, ARR
15, Zagreb, 2007., 7-13.

PETRINEC, Maja

2009. Groblja od 8. do 11. stoljeća na području ranosrednjovjekovne
hrvatske države, Split, 2009.

PODRUG, Emil
2006. Lokalitet: Danilo – Bitinj, HAG 3/2006, Zagreb, 2007., 370-371.

142 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

2012. Neolitički nepokretni nalazi na šibenskom području, Diadora
26/2012., Zadar (u tisku)

PODRUG, Emil – BRAJKOVIĆ, Toni – KRNČEVIĆ, Željko

2008. Arheološki tragovi kultova i religija na šibenskom području, Katalog
izložbe, Šibenik, 2008.

PODRUG, Emil – KRNČEVIĆ, Željko

2009. Trasa plinovodnog sustava – dio dionice kroz Šibensko-kninsku
županiju, HAG 6/2009., Zagreb (u tisku)

RADMAN-LIVAJA, Ivan

2010. Lokaliteti civilnog karaktera i slučajni nalazi / Non-military sites and
stray finds, u: Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj / Finds of the
Roman Military Equipment in Croatia, Katalog izložbe, Zagreb, 2010.,
247-260.

RAK, Omer

2008. Danilski riton. Struktura i simbolika kultne posude iz srednjeg
neolitika, Šibenik, 2008.

2011. The Rhyton from Danilo. Structure and Symbolism of a Middle
Neolithic Cult-Vessel, Oxford – Oakville, 2011.

RATKOVIĆ, Anton

1962. Nekoliko novih ilirskih epigrafičkih spomenika iz Ridera, Diadora
2/1961-1962, Zadar, 1962., 225-235.

RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Ante

1984. Područje Ridita u ilirskoj kultnoj plastici (s posebnim obzirom na
neobjavljene spomenike), u: Simpozijum „Duhovna kultura Ilira“,
Posebna izdanja LXVII, Sarajevo, 1984., 119-132.

RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Ante – PEDIŠIĆ, Ivan

2005. Nouveaux témoignages épigraphiques du culte de Sylvain à Rider, u:
Illyrica Antiqua, Zagreb, 2005., 415-424.

RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Duje
1989. Iliri i antički svijet, Split, 1989.

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 143

1990. Epigraphica Riditina anecdota. Uz jedan davni nalaz kasnoantičkih
grobova u Danilu Gornjem (Veruše-Katuni), ARR 11/1988.-1989.,
Zagreb, 1990., 63-81.

1990.a Il Municipium Riditarum (Rider) in Dalmazia nelle recenti ricerche
archeologico-epigrafiche, u: La Venetia nell’area padano-danubiana,
Le vie di communicazione, Padova, 1990., 471-485.

SUIĆ, Mate
1952. Novi natpisi iz sjeverne Dalmacije, VAHD LIII/1950-1951, Split, 1952.,

233-248.

1976. Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 1976.

STOŠIĆ, Krsto
1941. Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1941.

ZANINOVIĆ, Marin
1996. Od Helena do Hrvata, Zagreb, 1996.
2007. Ilirsko pleme Delmati, Šibenik, 2007.

ZLATOVIĆ, Stjepan

1870. Danilo, Viestnik Narodnoga zemaljskoga muzeja 1, Zagreb, 1870.,
155-161.

1884. Latinske starine na Danilu, Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga
družtva 6, Zagreb, 1884., 65-71.

144 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

KRATICE:
AI – Archaelogia Iugoslavica
AP – Arheološki pregled
ARR – Arheološki radovi i rasprave
AV – Arheološki vestnik
BASD – Bullettino di archeologia e storia dalmata
HAG – Hrvatski arheološki godišnjak
IzdHAD – Izdanja Hrvatskog arheološkog društva
Materijali – Materijali. Savez arheoloških društava Jugoslavije
ObHAD – Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva
OA – Opuscula archaeologica
Posebna izdanja – Posebna izdanja. Akademija nauka i umjetnosti

Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja
PPUD – Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji
SHP – Starohrvatska prosvjeta
VAHD – Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
VAMZ – Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 145

146 ARHEOLOŠKI VODIČ PO DANILU

POKROVITELJ

Grad Šibenik
SPONZOR

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA 147

Muzej grada Šibenika
Šibenik City Museum