The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search
Published by Slim Rijeka, 2017-01-19 06:01:37

Krbava 3

Krbava 3

LIST UDBINSKOG DEKANATA

ISSN 1849-6334  Godina III. - broj 3. - 2015.

1

Sadržaj:

Papa Franjo ..................................................................................4
Biskupova poruka .......................................................................10
Udbinski dekanat .......................................................................14
Župe Udbinskog dekanata ..........................................................19
Župa Sv. Jurja mučenika – Gračac ...............................................19
Župa Sv. Marije Magdalene - Ričice ............................................21
Župa Sv. Jurja mučenika – Korenica ............................................22
Župa Male Gospe – Borićevac – Donji Lapac ..............................24
Župa BDM Majke Crkve na Plitvicama ........................................30
Župe Sv. Nikole biskupa u Udbini i Sv. Jurja u Podlapači .............35
Nacionalno svetište - Crkva hrvatskih mučenika ........................48
Povijesne crtice i još ponešto .....................................................56
Ručni rad Stjepana Brezića .........................................................58
Vitraji u dnevnoj kapelici Kraljice mučenika na Udbini ...............61
Oltarni reljef Slava hrvatskih mučenika ......................................64
Obiteljska stranica ......................................................................70
Mladi ..........................................................................................73

KRBAVA, list udbinskog dekanata LIST UDBINSKOG DEKANATA
ISSN 1849-6334

Izdavač: Udbinski dekanat

Uredništvo: Jakov Prcela, Božo Mandarić,
Stipe Zeba, Petar Belina, Josip Bunić,
Dino Rupčić i Jure Tutek chm-udbina.com.hr

Glavni urednik: Tomislav Rogić

Adresa uredništva: Potražite nas i na
Trg Sv. Nikole 1 – 53234 UDBINA
[email protected]

Lektura: Zlatko Brkić

Naklada: 1000

Priprema i tisak: Tiskara Šuljić, Rijeka, prosinac 2015.

Naslovnica: uskrsli Krist, novi oltarni reljef u Crkvi hrvatskih mučenika

Zadnje korice: crkva Male Gospe u Buniću, travanj 2015.

Fotografije: Josip Anušić, Zvonko Ranogajec, Marko Kuburić, Mile Pecić, Sabit Gaši, Likaplus.hr,
Mile Došen, Tomislav Rogić i dr.

2

UVODNA RIJEČ

Poštovani čitatelju!

Često smo svjedoci kako vrijeme brzo protječe. Nižu se dani, tjedni, godine. Vrijeme
prolazi, a mi neprestano nešto iščekujemo. Poticajno je biti okrenut prema naprijed, prema
budućnosti. Za vjernike je važno biti usmjeren, okrenut i upućen prema Vječnosti. Ondje
uvire tijek našega postojanja. Na putu prema Vječnosti valja se koji puta osvrnuti za sobom.
Dobro je pogledati kakav smo trag ostavili iza sebe. Smoći snage pogledati u 'lice' našim
promašajima, učiti od njih. Isto tako, ako ne i više, veseliti se onome u čemu smo uspjeli,
gdje smo sebe dali, što nas je obradovalo i postalo trajnim razlogom ohrabrujućih sjećanja.

Nekako na tom tragu nastao je i novi broj Krbave. Zar su već prohujale tri godine od
prvog broja? Neki je mudrac rekao da vrijeme brzo prolazi ako je ispunjeno, sadržajno. Na-
damo se, da će stranice koje su pred vama pokazati kako je protekla 2015. godina bila ispu-
njena dobrim sadržajima i poticajnim sjećanjima. Lijepo je da ostane zabilježeno što se sve
događalo po našem Udbinskom dekanatu. Promjene (personalne – sada je osam svećenika
u dekanatu) koje su se dogodile, slavlja koja smo pripremali, zajedništvo koje smo ostvarili.
Neka učinjeno pokaže do kuda smo došli i što trebamo ubuduće činiti.

Prema tom budućem što bismo htjeli činiti i koji smjer zauzeti, već na početku govori
nam papa Franjo koji je glavni naglasak stavio na Božje milosrđe. Doista, gdje bi čovjek
završio ako ostane bez Božjeg milosrđa? Ono nam tako treba da nas izliječi, ozdravi u duši,
u obitelji, u susjedstvu, cijelom narodu, a tek među narodima! I naš biskup mons. Mile Bo-
gović dao je svoje smjernice kako otkrivati vjerničkoj duši putove Božjeg milosrđa.

Nakon vijesti iz dekanata i pojedinih župa nudimo vam pogleda u dalju povijest nekih
naših krajeva. Nismo mogli zaobići (pohvaliti se) što je sve napravljeno, ili su radovi u tije-
ku, u našim crkvama i župama. Osvjedočit ćete se da se ima što pogledati i zato k nama na-
vratiti. Izgradnja nove crkve u Donjem Lapcu posvećene sv. Ivanu Pavlu II., obnova crkve
Male Gospe u Buniću, novi vitraji u Korenici i na Udbini, a kao kruna veliki kameni oltarni
reljef Slava hrvatskih mučenika.

Za kraj, kao poslasticu, tragamo za obiteljskim savjetima i što rade naši mladi. Sve što
je učinjeno i ovdje zapisano ima samo jednu želju: ostaviti svijetli trag onima koji će doći
poslije nas.

U ime svih svećenika Udbinskog dekanata želim Vam čestit Božić, obilje one istinske
radosti u srcu koje je spoznalo da mu se Bog posve približio, rodio za nas da bude Bog s
nama! U Novoj godini neka Vas uvijek i u svemu prati toplina i svjetlost Božanskog milo-
srđa koje se odražava na Kristovom licu!

Tomislav Rogić

3

PAPA FRANJO

Papin nagovor uz molitvu
Kraljice neba (12. travnja 2015.)

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas je osmi dan nakon Uskrsa i Ivanovo Evanđelje dokumentira dva ukazanja

Uskrsloga Isusa apostolima okupljenima u dvorani Posljednje večere: na Uskrs navečer,
kada Tome nije bilo, te osam dana kasnije kada je i Toma bio prisutan. Prvi put, Gospo-
din je pokazao rane svoga tijela učenicima, dahnuo u njih i rekao: "Kao što mene posla
Otac i ja šaljem vas" (Iv 20, 21). Prenosi im isto poslanje, snagom Duha Svetoga.

Ali te večeri nije bilo Tome, koji nije htio vjerovati svjedočanstvu ostalih. "Ako ne vi-
dim i ne dotaknem njegove rane – rekao je – neću vjerovati" (usp. Iv 20, 25). Osam dana
kasnije, Isus ponovno dolazi
među svoje i odmah se obraća
Tomi i poziva ga da dotakne
njegove rane i njegov bok. Izla-
zi ususret njegovoj nevjeri, da
ovaj, preko biljega muke, može
postići puninu uskrsne vjere.

Toma je onaj koji se ne za-
dovoljava onim što mu drugi
kažu i traži, želi osobno pro-
vjeriti, steći osobno iskustvo.
Nakon početnih otpora i ne-
mira, na kraju i on prispijeva
vjeri, istina malo teže, ali pris-
pijeva vjeri. Isus ga strpljivo čeka i osobno odgovara na teškoće i nesigurnosti posljednjeg
pridošlog učenika. Gospodin proglašava "blaženima" one koji vjeruju a ne vide (usp. r.
29) – a prva od njih je njegova majka Marija, no izlazi također ususret zahtjevu učenika
koji ne vjeruje: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke..." (r. 27). U spasotvornom doti-
caju s ranama Uskrsloga, Toma pokazuje svoje rane, svoje ozljede, vlastito poniženje; u
biljegu čavala nalazi presudni dokaz da je voljen, čekan, shvaćen. Nalazi se pred Mesijom
punom miline, milosrđa, nježnosti. To je bio Gospodin kojeg je tražio u tajnim dubina-
ma svoga bića, jer je uvijek znao da je takav. I koliki od nas traže u dubini svog srca da
susretnu Isusa takvog kakav jest: sladak, milosrdan, nježan! Jer mi znamo, u dubini svog
srca, da je on takav. Ponovno pronašavši osobni kontakt s Kristovom ljupkošću i njego-
vim milosrdnim strpljenjem, Toma shvaća duboko značenje njegova uskrsnuća. Iznutra
preobražen, izražava svoju punu i potpunu vjeru u njega, kličući: "Gospodin moj i Bog
moj" (r. 28). Baš su krasne te riječi koje je izrekao Toma!

Omogućeno mu je "dotaći" vazmeno otajstvo koje u potpunosti očituje spasenjsku
ljubav Boga, bogata milosrđem (usp. Ef 2, 4). Baš poput Tome i svi mi smo na ovu drugu
vazmenu nedjelju, Bijelu nedjelju, pozvani razmatrati u ranama uskrsloga Krista Božje
milosrđe, koje nadilazi sve ljudske granice i razgoni tamu zla i grijeha. Intenzivno i dugo
vrijeme za prihvaćanje neizmjernih bogatstava Božje milosrdne ljubavi bit će sljedeći
4

PAPA FRANJO

izvanredni jubilej milosrđa, bulu proglašenja kojeg sam proglasio sinoć ovdje, u Bazilici
svetog Petra. Ta bula započinje riječima "Misericordiae Voltes": Lice milosrđa je Isus
Krist. Neka naš pogled bude uprt u njega, koji nas uvijek traži, čeka, oprašta nam; on,
tako milosrdan, ne plaši se naših bijeda. U svojim ranama ozdravlja nas i svima oprašta
naše grijehe. Neka nam Djevica Majka pomogne da budemo milosrdni prema drugima
kao što je Isus s nama.

Izvanredni jubilej milosrđa će imati za geslo "Milosrdni poput Oca", koje je preuzeto
iz Lukina Evanđelja. - U buli Jubileja "Lice milosrđa" Papa poziva vjernike da radosno
čine duhovna i tjelesna djela milosrđa, kako bismo "probudili naše uspavane savjesti
pred tragedijom siromaštva" i proglasili slobodu sužnjima suvremenih ropstava

Bula "Misericordiae vultus" -
"Lice milosrđa"

Svečanim činom uručivanja primjerka bule
"Misericordiae vultus", "Lice milosrđa" predstav-
nicima iz cijelog svijeta papa Franjo je 11. travnja
2015. u bazilici Sv. Petra u Vatikanu službeno pro-
glasio izvanrednu Svetu godinu milosrđa. Služ-
ba proglašenja uključivala je čitanje odlomaka iz
bule, koje je pred Svetim vratima vatikanske ba-
zilike pročitao mons. Leonardo Sapienza, regent
Papinske kuće i apostolski protonotar. Sveti Otac
zatim je predvodio prvu Večernju Nedjelje Božje-
ga milosrđa, tijekom koje je šestorici predstavnika
Crkve u cijelom svijetu predao po jedan primjerak
dokumenta. U buli je najavljeno i otvaranje Svetih
vrata u svim partikularnim Crkvama i mogućnost
da pojedini svećenici otpuštaju grijehe pridržane
Apostolskoj Stolici. Izvanredni jubilej milosrđa ima
za geslo Milosrdni poput Oca, koje je preuzeto iz
Lukina evanđelja.

Na treću nedjelju došašća, 13. prosinca 2015., otvorit će se Sveta vrata Lateranske
bazilike a potom i na drugim papinskim bazilikama, Svete Marije Velike i Svetog Pavla
izvan zidina. No, papa Franjo je odredio da se u svim partikularnim Crkvama i sveti-
štima otvore, prigodom Svete godine, ista takva Vrata milosrđa, tako da se jubilej može
slaviti i na lokalnoj razini "kao znak zajedništva cijele Crkve".

Druga istaknuta značajka bule jubileja odnosi se na oproštenje grijeha. Papa se nada
da će "ispovjednici biti pravi znak Očeva milosrđa" i da će moći primati vjernike "poput
oca u prispodobi o izgubljenom sinu", dakle poput onoga koji "trči ususret svome sinu,
premda je protratio svoja dobra". Ispovjednik, dakle, "neće predstavljati nikakva neu-
mjesna pitanja" jer će "znati razabrati u srcu svakog pokajnika poziv u pomoć i zahtjev
za oprost". Oni su pozvani biti "uvijek, svugdje, u svakoj situaciji i usprkos svemu, znak
prvenstva milosrđa".

5

PAPA FRANJO
U tome kontekstu, Papa najavljuje da će tijekom korizme Svete godine slati "misio-

nare milosrđa", odnosno svećenike kojima će biti dana "vlast opraštati također grijehe
koji su pridržani Apostolskoj Stolici". Kao "znak majčinske skrbi Crkve u Božjem naro-
du", objašnjava Papa, oni će biti graditelji, za sve ljude, "susreta punog ljudskosti, izvora
oslobođenja, puna odgovornosti u cilju prevladavanja prepreka i ponovnog življenja po
krštenju". Istodobno, papa Franjo traži da se u biskupijama organiziraju "pučke misije",
tako da ti misionari "budu navjestitelji radosti oprosta".

Dakle, Papa ističe da je milosrđe "stožer na kojem počiva život Crkve"; "životni ideal
i kriterij vjerodostojnosti za našu vjeru". Kao "osobina Gospodinove svemoći" a nipošto
"znak slabosti", milosrđe postaje "kriterij za shvaćanje tko su prava djeca Božja". Zapravo
svi smo "pozvani živjeti milosrđe, jer je nama prvima ukazano milosrđe". Opraštanje
uvreda je, dakle, "imperativ koji kršćani ne mogu ne uzeti u obzir". Mnogo puta se čini
teško oprostiti, ističe Papa, ali "opraštanje je sredstvo stavljeno u krhke ljudske ruke da
bi se postiglo mir u srcu" i "živjelo radosno".

U drugom dijelu bule papa Franjo nudi neke praktične savjete za življenje tog izvan-
rednog jubileja u duhovnoj punini: učiniti jedno hodočašće, jer "milosrđe je cilj koji treba
postići a koji zahtijeva predanost i žrtvu"; ne suditi i ne osuđivati, kloniti se "ljubomore
i zavisti" i postati tako "oruđa oproštenja"; otvoriti svoje srce egzistencijalnim periferi-
jama, donoseći utjehu i solidarnost onima koji, u današnjem svijetu, žive "nesigurnost
i patnju", "mnogobrojnoj braći i sestrama lišenima dostojanstva." Na taj se način može
srušiti "barijeru ravnodušnosti koja često vlada i iza koje se krije licemjerje i egoizam".

Nadalje, Papa poziva vjernike da radosno
čine duhovna i tjelesna djela milosrđa, da bismo
"probudili naše uspavane savjesti pred tragedi-
jom siromaštva" i proglasili slobodu sužnjima
suvremenih ropstava. Papa Franjo poziva bisku-
pije da se uključe u inicijativu molitve i pokore
"24 sata za Gospodina", koja će se slaviti u petak
i subotu u četvrtom tjednu korizme 2016., jer se
mnogi, osobito mladi, približavaju sakramentu
pomirenja otkrivajući smisao života.

U trećem dijelu bule jubileja papa Franjo
upućuje neke apele: članove kriminalnih skupi-
na poziva da promijene svoje živote, jer "novac
ne donosi istinsku sreću" a "pribjegavanje nasilju
radi gomilanja novca iz kojeg kapa krv ne čini
čovjeka moćnim, niti besmrtnim". "Nitko neće
izbjeći Božji sud", upozorava Papa. Sličan poziv
upućuje se također onima koji čine ili pomažu
korupciju: "Ta trula kuga društva je ozbiljan gri-
jeh koji u nebo vapi, jer potkopava same temelje
osobnog i društvenog života. Korupcija sprečava
gledati u budućnost s nadom, jer svojom ohološću i pohlepom uništava planove slabih i
gazi siromašne. Ovo je povoljan trenutak da se promijeni život!", poručuje Papa. Poziva
također na međureligijski dijalog, podsjećajući da židovstvo i islam smatraju milosrđe
jednom od karakterističnih Božjih osobina.
6

PAPA FRANJO

Isus Krist lice je Očeva milosrđa

– tako glasi prva rečenica u buli kojom je papa Franjo proglasio Izvanrednu svetu
godinu (jubilej) milosrđa. U skladu s uobičajenom praksom dokument nosi naslov po
prve dvije latinske riječi, »Misericordiae vultus« (Lice milosrđa). Već u prvim dvjema
točkama, koje se mogu smatrati svojevrsnom preambulom, Sveti Otac sažima njegovo
teološko središte koje će kasnije iscrpnije razraditi. »Čini se da otajstvo kršćanske vjere
u toj riječi (milosrđe) pronalazi svoj sažetak. Ona je postala živom, vidljivom te je dose-
gnula svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta... Isus iz Nazareta svojom riječju, svojim činima i
čitavom svojom osobom objavljuje Božje milosrđe«, piše Papa na početku bule.

Milosrđe je veće od svakoga grijeha

»Uvijek«, zaključuje Papa u uvodu, »imamo potrebu promatrati otajstvo milosrđa.
Ono je izvor radosti, vedrine i mira. Ono je uvjet našega spasenja. Milosrđe: riječ koja
objavljuje otajstvo Presvetoga Trojstva. Milosrđe: konačni i najviši čin kojim nam Bog
dolazi ususret. Milosrđe: to je temeljni zakon koji nastanjuje srce svakoga čovjeka kad
iskrenim očima gleda u brata kojega susreće na životnom putu. Milosrđe: to je put koji
ujedinjuje Boga i čovjeka jer otvara srce nadi da smo zauvijek ljubljeni unatoč ograniče-
nju našega grijeha.«

Poseban trenutak »upiranja pogleda u milosrđe kako bismo i mi sami postali dje-
lotvornim znakom Očeva djelovanja« je Izvanredna sveta godina milosrđa, koja će se
vremenski prostirati između dviju znakovitih svetkovina: od Bezgrješnoga začeća Bl.
Djevice Marije 8. prosinca 2015. do Krista kralja 20. studenoga 2016. Liturgijska prosla-
va Bezgrješnoga začeća pokazuje da »na težinu grijeha Bog odgovara s puninom opro-
štenja« te da će »milosrđe biti uvijek veće od svakoga grijeha«. Na taj će se dan otvoriti
Sveta vrata u vatikanskoj bazilici, potom u drugim papinskim bazilikama u Rimu te – što
je novost u odnosu na prethodne svete godine – u katedralama (ili konkatedralama ili
drugim značajnim crkvama i svetištima, ovisno o odlukama biskupa) diljem svijeta. Ta
će vrata o ovom jubileju biti »vrata milosrđa«.

Milosrđe je bilo u »programu« Koncila

Što se tiče početka Svete godine, Sveti je Otac podsjetio na još jednu znakovitost
datuma 8. prosinca. Toga je dana, naime, prije točno 50 godina završio Drugi vatikan-
ski koncil s kojim je za Crkvu
započela »nova dionica njezi-
ne povijesti«. Koncilski su oci
(biskupi) »snažno osjetili, kao
istinsko puhanje Duha, potrebu
da ljudima svojega vremena o
Bogu progovore na razumljiviji
način«. »Porušivši zidine koje
su predugo zatvarale Crkvu u
povlaštenu tvrđavu, kucnuo je
čas da se na nov način naviješta
evanđelje. Nova etapa evange-
lizacije koja traje oduvijek. (...)

7

PAPA FRANJO
Crkva je osjetila odgovornost da u svijetu bude živi znak Očeve ljubavi«, napisao je papa
Franjo o Koncilu.

Potom je iznio dva citata svojih prethodnika: iz govora sv. Ivana XXIII. na otvorenju
koncila te iz nagovora bl. Pavla VI. na njegovoj posljednjoj javnoj sjednici. Iz navoda biva
jasno da je milosrđe, bilo eksplicitno bilo implicitno, bilo u »programu« Koncila. Tako je
sv. Ivan XXIII. rekao: »Sada se Kristova Zaručnica radije koristi lijekom milosrđa negoli
da poseže za oružjem strogosti... Katolička Crkva... želi se pokazati kao brižna majka
sviju, dobrohotna, strpljiva, pokretana milosrđem i dobrotom prema sinovima koji su
se odijelili od nje.« Dio citata koji je papa Franjo preuzeo od bl. Pavla VI. odnosi se na
njegove riječi da su se na Koncilu kudile pogrješke, ali ne i ljudi kao osobe. »Još ćemo
jedno morati istaknuti: sve doktrinarno bogatstvo usmjereno je u jednom smjeru: služiti
čovjeku. Čovjeku, reći ćemo, u svim njegovim uvjetima, u svakoj njegovoj nemoći, u
svakoj njegovoj potrebi«, citirao je papa Franjo svojega prethodnika Pavla VI.

Mjerilo za pravu Očevu djecu

»Vlastito je Bogu koristiti se milosrđem i osobito se u tome iskazuje njegova sve-
moć.« Rečenica je iz Teološke sume sv. Tome Akvinskoga kojom započinje dio bule u
kojemu papa Franjo iznosi biblijsko-teološke temelje govora o milosrđu. Papa navodi
starozavjetna mjesta koja govore o Božjemu milosrđu, posebno ističući psalme. Kad je
riječ o Isusu i njegovu djelovanju kao objavi Božje ljubavi – »Bog je ljubav!« – i milosr-
đa, novozavjetne građe ne nedostaje: sažaljenje nad mnoštvom jer »bijahu kao ovce bez
pastira« (Mt 9, 36); nad bolesnicima koje su mu donosili i koje je liječio (Mt 14, 14); nad
gladnim mnoštvom (Mt 15, 37); nad ucviljenom udovicom iz Naima kojoj uskrisava
sina (Lk 7, 15)... Tu su, dakako, i tri prispodobe o Božjemu milosrđu iz Lukina evanđelja:
o izgubljenoj ovci, o izgubljenoj drahmi i o izgubljenom sinu.

Posebno mjesto, međutim, imaju Isusove riječi upućene Petru da treba oprostiti se-
damdeset puta sedam – zapravo uvijek – te prispodoba o nemilosrdnom sluzi kojemu je
bio oprošten velik dug, a on svojemu dužniku nije želio otpustiti neizmjerno manji (Mt
18). »Prispodoba sadržava duboku pouku za svakoga od nas. Isus kaže da milosrđe nije
samo Očevo djelovanje, nego postaje mjerilom da bi se shvatilo tko su njegova prava
djeca. Ukratko, pozvani smo živjeti milosrđe jer je prema nama prvima primijenjeno
milosrđe. Opraštanje uvreda postaje najočitijim izričajem milosrdne ljubavi i za nas kr-
šćane je imperativ koji ne možemo zaobići«, zaključuje Papa.

Zaziv u teškoj, kritičnoj fazi povijesti

Pregled Svetoga pisma Sveti Otac završava blaženstvom: »Blago milosrdnima: oni će
zadobiti milosrđe« te tvrdnjom da je milosrđe u Bibliji »ključna riječ koja označava Bož-
je djelovanje prema nama« te Božju »odgovornost za nas«. Taj Božji atribut u sebi krije
poziv vjernicima i Crkvi: »Kao što ljubi Otac, tako ljube i djeca. Kao što je On milosrdan,
tako smo i mi pozvani biti milosrdni, jedni prema drugima.«

Veliku pozornost papa Franjo posvećuje enciklici svojega prethodnika Ivana Pavla
II. »Dives in misericordia« (Bogat milosrđem) koja je u vremenu kad je napisana (1980.
godine) »došla neočekivano i mnoge je iznenadila zbog teme kojom se bavila«. Svoje vrlo
snažne tvrdnje u buli da se mnogi u Crkvi i svijetu »gotovo spontano okreću Božjemu
milosrđu« (Evangelii gaudium«) te da »vjerodostojnost Crkve prolazi putom milosrdne i
8

PAPA FRANJO

sućutne ljubavi«, papa Franjo potkrjepljuje riječima svojega prethodnika koji je već prije
35 godina ustvrdio: »Njega (milosrđe) propisuje ljubav prema čovjeku, prema svemu što
je ljudsko i što je, prema intuiciji velikoga dijela suvremenika, ugroženo neizmjernom
opasnošću. Kristova služba... obvezuje me da naviještam milosrđe kao milosrdnu Božju
ljubav, koja je objavljena u samom otajstvu Krista. Ona me također obvezuje da se pozi-
vam na to milosrđe i da ga zazivam u ovoj teškoj, kritičnoj fazi povijesti Crkve i svijeta.«
I još je sv. Ivan Pavao II. poručio: »Crkva živi autentični život kad ispovijeda i naviješta
milosrđe – najčudesniji atribut Stvoritelja i Otkupitelja – i kad privodi ljude izvorima
Spasiteljeva milosrđa, kojih je čuvarica i djeliteljica.«

Srce evanđelja do srca svih ljudi

Tek na sredini bule »Misericordiae vultus« papa Franjo dolazi do gesla Svete godine
milosrđa: »Milosrdni kao Otac«, koje je parafraza poznatoga Isusova poziva u Lukinu
evanđelju: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.« Taj se poziv i to geslo, očito,
odnose na Crkvu i sve njezine stvarnosti i vjernike.

Evo nekoliko rečenica koje odražavaju o čemu je riječ: »Crkva ima poslanje navije-
štati Božje milosrđe, kucajuće srce evanđelja koje po njezinu posredovanju mora doći do
srca i duha svih ljudi. Kristova Zaručnica usvaja ponašanje Sina Božjega koji izlazi usu-
sret svima, ne isključujući nikoga.« Spominjući novu evangelizaciju kao zahtjev »našega
vremena«, Papa kaže da je »presudno za Crkvu i za vjerodostojnost njezina naviještanja
da u prvom licu živi i svjedoči milosrđe«. »Njezin govor i njezine geste«, nadalje, »mora-
ju prenositi milosrđe kako bi prodrli u srca ljudi i izazivali ih da pronađu put za povratak
k Otcu.« Nadalje, »prva istina Crkve je Kristova ljubav«. »Toj ljubavi... Crkva želi biti
službenica i posrednica kod ljudi. Stoga, gdje je prisutna Crkva, tamo mora biti očito
Očevo milosrđe. U našim župama, u zajednicama, u udrugama i pokretima, ukratko
gdje su god kršćani, svatko mora moći pronaći oazu milosrđa.«

preuzeto iz Glasa Koncila, 26. travnja 2015.
9

BISKUPOVA PORUKA

Jubilejska Godina
božanskog milosrđa

Poruka mons. dr. Mile Bogovića, biskupa, za Katehetsku nedjelju 2015. godine

Draga djeco i mladi, pošto- na, ali je praksa ubrzo promijenjena tako
vani roditelji, ravnatelji, učitelji da su se one slavile i nakon 50, a katkada
i odgojitelji, vjeroučiteljice i vje- i nakon 25 godina. Bilo je i izvanrednih
roučitelji, redovnice i redovnici, jubilejskih godina povodom nekih velikih
svećenici, braćo i sestre! obljetnica kršćanstva, kao npr. 1933. po-
vodom 1900. obljetnice smrti i uskrsnuća
Počela je nova školska/vje- Isusova. Papa Franjo je narednu godinu
ronaučna godina. Školske knjige proglasio također kao izvanredni jubilej
su u torbama i na školskim klu- i dao mu posebni sadržaj: Božje milosrđe
pama. Svaka od njih ima svoje (Lice milosrđa).
sadržaje koje ćete trebati tijekom
godine naučiti. Među knjigama U novije vrijeme svi pape stavljaju na-
su i vjeronaučni priručnici pri- glasak na Božje milosrđe i dobrotu da bi se
mijenjeni različitim dobima i ra- ispravila često nametana slika o Bogu kao
zredima. strogom sucu, neosjetljivom za ljudske sla-
bosti i nevolje. Papa Ivan Pavao II. pred-
Prošla godina bila je u našoj stavio se svijetu najprije enciklikom „Bo-
Gospićko-senjskoj biskupiji pro- gat milosrđem“ (Dives in misericordio), a
glašena Godinom evanđelja. Za narednu njegov nasljednik Benedikt XVI. objavio je
školsku/vjeronaučnu godinu nismo se encikliku „Bog je ljubav“ (Deus Charitas
trebali dvojiti kojim sadržajem ćemo nju est). Papa Franjo tu istu istinu formulirao
posebno obilježiti. Naime, papa Franjo je kao „Lice milosrđa“ (Misericordiae vul-
proglasit će na blagdan Bezgrješnog začeća tus). No, papa Franjo otišao je i dalje pa je
Blažene Djevice Marije, 8. prosinca, izvan- proglasio izvanrednu jubilejsku godinu na
rednu jubilejsku Godinu milosrđa. Go- tu temu.
dina će biti zaključena na blagdan Krista
Kralja iduće godine. Mi u našoj Biskupiji
najavljujemo tu Godinu već ove katehetske
nedjelje, a i inače ćemo porukama jubilej-
ske godine obilježiti sveukupnu djelatnost
iduće pastoralne godine.

Što je jubilejska godina ?

U Starom zavjetu svaka pedeseta godi-
na bila je jubilejska ili sveta godina, godina
radosti i klicanja, kada su se opraštali svi
dugovi i oslobađali robovi. Prvu jubilejsku
godinu u Crkvi proglasio je papa Bonifaci-
je VIII. 1300. godine. Uz tu godinu bili su
vezani posebni oprosti. U planu je bilo da
se jubilejske godine slave svakih 100 godi-
10

BISKUPOVA PORUKA

Papa se Franjo u svom svečanom pismu oca Ivana Pavla II. prema našem narodu i
(buli) koristi porukama svojih prethodni- ovom kraju. Znakovito je da smo u misi na
ka, a kao neposredni povod za proglašenje dan uspostave, 25. kolovoza 2000., čitali
izvanredne jubilejske godine navodi 50. onaj isti tekst Izaije proroka koji papa Fra-
obljetnicu završetka 2. vatikanskog sabora. njo citira u svojoj enciklici „Lice milosrđa“
Taj je, naime, sabor, po papi Franji, „srušio u broju 17: Ovo je post koji mi je po volji,
zidine koje su Crkvu predugo držale za- riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepra-
tvorenom u povlaštenoj utvrdi... Crkva je vedne, razvezivat spone jarmene, puštati na
osjećala odgovornost da u svijetu bude živi slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; po-
znak Očeve ljubavi“ (br. 4). dijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov
svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš
Jubilejska godina u našoj Biskupiji gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i
Jubilejska godina milosrđa se dobro zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom
nadovezuje na prošlu Godinu evanđelja će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će
u našoj Biskupiji. Uz
ono što je u redovitim ti zalaznicom. Vikneš li,
udžbenicima, posebno Jahve će ti odgovorit, kad
se isticalo značenje i zavapiš, reći će: 'Evo me!'
važnost evanđelja kao Ukloniš li iz svoje sredi-
poruke i kao knjiga ne jaram, ispružen prst i
Svetog pisma. Evanđe- besjedu bezbožnu,dadeš
lje je radosna vijest da li kruha gladnome, nasi-
je Bog u Kristu poslao tiš li potlačenog, tvoja će
svim ljudima Spasite- svjetlost zasjati u tmini, i
lja. Zato treba sve lju- tama će tvoja kao podne
de upoznati s Isusom postati, Jahve će te voditi
Kristom i njegovom bez prestanka, sitit će te
porukom. Bog nije po- u sušnim krajevima. On
slao svoga Sina da osu- će krijepit kosti tvoje, i
di svijet, nego da svi- bit ćeš kao vrt zaljeven,
jet spasi po njemu. U kao studenac kojem
Kristu Bog je pokazao voda nikad ne presuši (Iz
ne lice sudačko, nego 58, 6-11).
lice milosrdno. Papa
želi da Crkva Kristova Toj obljetnici može-
pokaže milosrdno lice mo dodati i 20. obljet-
prema današnjem svijetu u cjelini, ali i da nicu kada su se nakon
mjesne Crkve (biskupije) očituju takvo lice četverogodišnjeg progonstva vraćali mno-
na svojem području, u svakoj župi. gi prognanici s naših područja na svoja
ognjišta. Bila su ona porušena i spaljena,
Naša biskupija će rado slijediti papi- ali ipak je povratak bio, poput povratka
ne poruke. Ona ima i neke obljetnice kao Izraelaca iz Babilonskog sužanjstva kad su
dodatni poticaj. Naime, Gospićko-senjska im usta bila „puna smijeha a jezik klicanja“
biskupija osnovana je upravo u prošloj ju- (Ps 126, 2).
bilejskoj godine (2000.). Smatramo da je i Dobro se prisjetiti da smo prije deset
samo osnivanjem biskupije na ovim pro- godina na Udbini položili kamen temeljac
storima bio jedan milosrdni čin Crkve i sv. za Crkvu hrvatskih mučenika.

11

BISKUPOVA PORUKA

Pastoralni poticaji za Počela je nova školska godina. Tije-
Godinu milosrđa kom nje će nastavnici i učitelje prenijeti
mnogo znanja na đake i učenike. Svakako
Slušajući poruke Pape Franje i mi trebaju jedni i drugi znati kako znanje nije
ćemo u biskupiji pokrenuti neke programe dovoljno da se bude dobar čovjek i dobar
kojima želimo potaknuti sve vjernike na kršćanin. Jer i s velikim znanjem može se
još bolje očitovanje milosrdnog lica pre- biti moralna ništarija. Crkva i škola žele
ma braći. Ovdje ćemo navesti samo one pomoći našoj mladeži da svaki pojedinac
prijedloge koji su bliže povezani s radom raste kroz školsko obrazovanje i kao čovjek
kateheta i vjeroučitelja. i kao kršćanin. Ove godine vjeroučitelji će
se truditi da učenici i đaci još bolje shvate
Vjeroučitelji neka krijepost milosrđa važnost milosrđa u njihovom rastu. U tome
kao temu provuku kroz sav vjeronaučni neizostavnu ulogu imaju roditelji učenika
program. Potrebno je pripremiti i poseb- i đaka. Zato je u interesu naše djece, naše
nu nastavnu jedinicu o Božjem milosrđu. budućnosti da svi oni međusobno tijesno
Posebno će biti korisno da se i u Sv. pismu surađuju. S crkvene strane preporučuje se
pronađu i tumače tekstovi koji govore o da se u obrazovanju posebno osvjetljuje
Božjem milosrđu prema nama. Posebno je krijepost milosrđa. To je vrlina koja nadi-
to potrebno u tako zvanim jakim vremeni- lazi sva razilaženja u odgojnoj praksi pa se
ma kao što su Došašće, Božić i Korizma, nadamo da će na toj temi tijekom naredne
napose na Bijelu nedjelju kada se slavi Bo- godine biti skladna suradnja između ro-
žansko milosrđe. Predlažem da se u jed- ditelja, nastavnika i vjeroučitelja. Tome se
nom školskom satu vjeronauka obrade tje- toplo nadam i za to ću se posebno moliti.
lesna i duhovna djela milosrđa. U srednjoj
školi bit će korisno obraditi temu Božjeg Zazivajući na sve vas obilje Božjeg bla-
milosrđa kroz referate, radnje. Neka se ne goslova, srdačno vas pozdravljam!
ostane samo na govoru, nego neka se sve,
koliko je to moguće, provede u praksi. Tre- mons. Mile Bogović, biskup
balo bi također potaknuti vjeroučenike na
što redovitije ispovijedanje.

Na razini župne kateheze korisno je:
• na temu Božjeg milosrđa izraditi

katehezu, pano, prezentaciju koju
bi mogle pogledati sve vjeronauč-
ne skupine
• organizirati klanjanje s naglaskom
na Božje milosrđe
• u vjeronaučnoj dvorani staviti po-
većanu sliku; logo Godine milosr-
đa uz kratko tumačenje;

Zaključak

U evanđelju čitamo prispodobu o ne-
milosrdnom sluzi kojega je gospodar teško
kaznio (usp. Mt 18, 23-35). Nije taj sluga
bio nevješt i neuk, ali je bio loš čovjek.
12

DOŠAŠĆE

Otvorite vrata Kristu!

Dogodi se da moramo obilaziti mnoga vrata. Kaže se: “Slali su me od vrata do vrata!”
To nitko ne voli. Još je gore kad naiđemo na zatvorena vrata. Kao da “zatvorena” tako
puno govore o onome koga smo htjeli vidjeti, s kim smo se htjeli susresti, a nije ga bilo.
Ostala su samo zatvorena vrata. Nije se dogodio susret koji smo očekivali, susret s kojim
smo trebali nešto riješiti ili pak nekoga obradovati. Umjesto da se na vratima dogodila
radost, olakšanje - zatvorena vrata postaju simbolom nepremostive zapreke koja dijeli i
razdvaja.

Krist jednom za sebe
reče: “Ja sam vrata. Kroza
me tko uđe, spasit će se: i ula-
zit će i izlaziti i pašu nalaziti.
... Ja dođoh da život imaju, u
izobilju da ga imaju.” (Iv 10,
9-10). Vrata su simbol pro-
laza, ulaziti i izlaziti znači
živjeti, kretati se, susretati i
nešto činiti. Spajati ono što
je razdvojeno, ono što bi
zatvorenim vratima ostalo
odijeljeno. Krist je jednom
zauvijek otvorio vrata susre-
ta Boga i čovjeka ujedinivši
u sebi sve razdijeljenosti, su-
protnosti koje su priječile da
se čovjek približi Bogu. Ro-
đenjem od Marije postao je čovjekom, a vrhunac njegova poistovjećivanja s čovjekom,
vrhunac utjelovljenja dogodio se kad je u boli osjetio udaljenost od Boga u kriku: “Bože
moj, Bože moj zašto si me ostavio!”. Tada se ruši, kida i hramski zastor koji je dijelio Sve-
tinju nad svetinjama od ljudi koji su došli u Hram - kuću Božju, pred Lice Božje. Jednom
zauvijek Bog se posve približio čovjeku rođenjem savršenog Čovjeka Isusa Krist. Tomu
je eto 2015 godina.

Mnoga su vrata u tih 2015 godina ostala zatvorena. Od onih prvih u Betlehemu kad
za Isusa nije bilo mjesta pa do tolikih srdaca koja su ustrajala u svojoj tvrdokornosti ne
želeći okusiti spasenje. Vrijeme je da odjekne poziv koji je u Velikom Jubileju 2000 tako
često ponavljao blagopokojni papa Ivan Pavao II: Otvorite vrata Kristu! Dozvolite mu
da uniđe pod vaš krov. On je onaj koji donosi život u izobilju. Ništa ne uzima nego daje
samoga sebe da bi svoje mogao naučiti kako da se darivaju i kako da im vrata uvijek
budu otvorena. Nije li Došašće upravo to blagoslovljeno vrijeme kada moramo provjeriti
jesu li vrata naše duše zatvorena za Boga i brata čovjeka ili smo ih uvijek spremni otvo-
riti. Neka ovogodišnje Došašće bude vježbanje otvaranja vrata duše, da On kada dođe
– ovoga puta – nađe mjesta među nama i u nama.

trs

13

UDBINSKI DEKANAT

Korizmeno hodočašće Senjskog
i Udbinskog dekanata u Crkvu
hrvatskih mučenika na Udbini.

Na treću korizmenu ne-
djelju 8. ožujka 2015. tradi-
cionalno na Udbinu su ho-
dočastili vjernici najstarijih
biskupijskih sjedišta, Senj-
skog i Udbinskog dekanata.
Hodočašće je započelo po-
korničkim bogoslužjem i po-
božnošću križnog puta u Cr-
kvi hrvatskih mučenika.

Pokorničko bogoslužje
predvodio je udbinski de-
kan, upravitelj Svetišta mons.
Tomislav Rogić. Pobožnost
Križnog puta predvodio je
senjski dekan i župnik Sv. Jur-
ja, preč. Silvijo Milin, dok su tekstove postaja Križnog puta čitali ministranti i hodoča-
snici iz pojedinih župa. Ostali svećenici do početka svete mise bili su na raspolaganju
hodočasnicima za svetu ispovijed.

Nakon završetka Križnog puta uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio biskup
mons. Mile Bogović u koncelebraciji sa svećenicima oba dekanata. Liturgijsko pjevanje
predvodili su pjevači senjskog i udbinskog župnog zbora uz pratnju na orguljama gospo-
dina Ivana Prpića Špike, voditelja senjskog katedralnog zbora sv. Cecilije.

Na početku misnog slavlja dekan i župnik udbinski mons. Tomislav Rogić pozdravio
je preuzvišenog Biskupa, svećenike i sve hodočasnike, također i dekan senjski, župnik
Sv. Jurja preč. Silvijo Milin, nakon čega su predstavili svoje dekanate i upoznali prisutne
sa stanjem u župama i značajnim događajima u proteklom periodu, potom je biskup
gospićko-senjski mons. Mile Bogović pozdravio svećenike i vjernike i započeo svečano
liturgijsko slavlje.

U svojoj propovijedi Biskup se posebno osvrnuo na riječi iz Evanđelja treće koriz-
mene nedjelje koje se odnose na Isusov izgon trgovaca iz hrama, načini bič od užeta te ih
sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima..., pojasnio je što nam Isus ovim svojim
činom poručuje i kako je ovaj prizor ostavio dubok dojam na narod i učenike te kako
je Isusovo ponašanje pred trgovcima u hramu osuda svakog trgovačkog odnosa pred
Bogom jer Bog ne trguje, daruje se iz ljubavi. Boga spoznajemo u njegovu daru, Isusu
Kristu. Nastavio je, kako je Isus istjerao trgovce iz Hrama, tako je potrebno danas iz nas
istjerati taj trgovački mentalitet, robovanje bogu novca i bogatstva – mamonu - mamoni-
zam simbolizira pohlepu za materijalnim stvarima, bolesnu čežnju za materijalnim vri-
jednostima. Bog ili Mamon - to je alternativa, a vidimo kako novac, ta lažna vrijednost,
14

UDBINSKI DEKANAT
često nadomješta Boga u čo-
vjekovu životu. Današnji čo-
vjek vjeruje tom lažnom bo-
žanstvu, posve mu se predaje
služi mu. Dok se vjernik po-
sve oslanja na Boga, na Isu-
sa Krista, samo njemu služi,
samo njega ljubi, budite po-
svećeni Bogu, tražite kraljev-
stvo i pravednost njegovu.

U ovo korizmeno vrije-
me Crkva nas želi pozvati da
uskladimo svoj život s onim
što vjerujemo, ne možemo
slaviti Krista, a ne vidjeti i
biti neosjetljivi prema našim bližnjima kojima je potrebna pomoć. Spomenuo je srednji
vijek u kojem je društvena skrb počivala na kršćanskoj osjećajnosti i zajedništvu spa-
senjskog značaja za siromašne i putnike. Važan srednjovjekovni oblik socijalne skrbi i
pomoći siromašnima i putnicima bili su gostinjci - hospiciji i prenoćišta, institucije koje
su osnivali redovnici pavlini u svojim samostanima, i to uz putove na mjestima gdje
su putnici bili najjače ugroženi. Spomenuo je najpoznatiji samostan (danas ruševina) u
Modruškom gvozdu (šumi) Sv. Nikole, koji bio važan za putnike preko Kapele. Također
i samostane na senjskom području, Sv. Spasa u uvali Ljubotina s južne strane Senja i
Sv. Jelene u Vlaškoj drazi sa sjeverne strane Senja, napomenuo je da se također u gradu
Senju uz negdašnju crkvu Sv. Duha u dokumentima spominje postojanje gostinjaca –
hospicija.

U nastavku propovijedi spomenuo je važnost obitelji koja je temelj društva a koja je
danas ugrožena sa svih strana. Prisutna je velika agresija da se obitelj razori. Napomenuo
je, borimo se za vjernost i svetost naših obitelji. Ova korizmena hodočašća su u znaku
obitelji i pripreme za uspješan II. Nacionalni susret hrvatskih obitelji koji će se održati
na Trsatu, 19. travnja ove godine.

Također je napomenuo da u našoj Biskupiji 2015. godinu slavimo kao Godinu Evan-
đelja, kao simbol uzeli smo križ iz 14. stoljeća koji se čuva u Sakralnoj baštini Senj. Na
tom križu u sredini se nalazi lik janjeta - simbol Jaganjca Božjega, a na njegovim krako-
vima su simboli evanđelista: Mateja (čovjek), Marka (lav), Luke (vol), Ivana (orao).

Biskup je upoznao prisutne hodočasnike s radovima na oltarnom reljefu Crkve hr-
vatskih mučenika koji će biti završen do proslave Dana hrvatskih mučenika 29. kolovoza
2015. godine.

Na kraju svete mise Biskup je zahvalio domaćinu mons. Rogiću, svećenicima, pjeva-
čima i hodočasnicima na sudjelovanju, također i domaćin mons. Rogić je zahvalio preu-
zvišenom Biskupu i ostalim sudionicima, zatim pozvao prisutne u dvoranu Pastoralnog
centra na prezentaciju u okviru koje je predstavio Apostolsku pobudnicu Pape Franje,
Radost Evanđelja, a također je predstavio preostale radove na crkvi i na oltarnom reljefu.

Poslije prezentacije hodočasnici su počašćeni napitcima i keksima, nakon čega su
radosni i duhovno obogaćeni ovim susretom krenuli svojim kućama.

Blaženka Ljubović, prof.
15

UDBINSKI DEKANAT

Hodočašće Udbinskog dekanata u
Sarajevo na susret s papom Franjom

(6. lipnja 2015.)

Papina homilija na misi na stadionu Koševo

Mir je Božji dar, Bož-
ji plan za čovječanstvo,
povijest i sve stvoreno.
To je plan koji uvijek
nailazi na protivljenja
čovjeka i zloga, rekao je
papa Franjo u homiliji na
misi na stadionu Koševu
u sklopu svoga apostol-
skog pohoda Sarajevu.

I u našemu vremenu
težnja za mirom i trud
oko njegovog postizanja
sukobljavaju se s činjeni-
com da se u svijetu trenutno vode toliki oružani sukobi. To je jedna vrsta trećega svjet-
skog rata, koji se vodi "u dijelovima" te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava
prava ratna klima, upozorio je Papa te nastavio: Postoje neki koji bi namjerno htjeli
stvarati i izazivati ovu klimu, posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim
kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje. Ali rat
podrazumijeva djecu, žene i starce u izbjegličkim kampovima; podrazumijeva prisilno
napuštanje domova; podrazumijeva razrušene kuće, ulice i gospodarske objekte; podra-
zumijeva iznad svega tolike razorene živote. Vi to vrlo dobro znate, jer ste sve ovo do-
živjeli upravo ovdje: kolika patnja, kolika razaranja, kolika bol! Danas se, draga braćo i
sestre, još jednom iz ovoga grada uzdiže vapaj naroda Božjega i svih muškaraca i žena
dobre volje: Nikada više rata!, snažno je istaknuo Papa.

Usred ove ratne klime, nastavio je Papa, poput sunčeve zrake koja prodire kroz obla-
ke odzvanja Isusova riječ u Evanđelju: "Blago mirotvorcima" (Mt 5,9). Poziv je ovo uvijek
aktualan koji vrijedi za svaki naraštaj. Ne kaže "Blaženi propovjednici mira": svatko je
sposoban govoriti o njemu, čak na licemjeran i lažan način. Ne. Kaže: "Blago miro-tvor-
cima", to jest, onima koji ga tvore, stvaraju. Stvarati mir svojevrsno je umijeće jer zahtije-
va strast, strpljivost, iskustvo, postojanost. Blaženi su oni koji siju mir svojim svagdanjim
radom, s gestama služenja, bratstva, dijaloga, milosrđa… Upravo će se ovi "sinovima
Božjim zvati", jer Bog sije mir uvijek i posvuda; u punini vremena poslao je u svijet svo-
jega Sina da imamo mir! Stvarati mir je posao koji se neumorno ostvaruje svakoga dana,
korak po korak.

16

UDBINSKI DEKANAT

Ali kako se stvara, kako se ostvaruje taj mir?, zapitao se Papa te odgovorio riječima
proroka Izaije: Mir je djelo pravde. Ovdje se ne radi o teoriji i planiranju pravde, već o
pravdi koja je primijenjena, življena. Novi Zavjet nas uči kako je savršeno ispunjenje
pravde ljubiti bližnje kao sebe same. O, kako se mijenjaju stvari kada, s milošću Božjom,
slijedimo ovu zapovijed. To je zbog toga jer se mi mijenjamo! Ona osoba, onaj narod
kojega sam dosada doživljavao kao neprijatelja, zapravo ima isto lice kao i ja, moje srce,
moju dušu. Imamo istoga Oca na nebesima. Dakle, istinska bi pravednost bila činiti toj
osobi, tome narodu, sve ono što bih volio da bude učinjeno meni i mome narodu, poru-
čio je Papa.

U nastavku homilije Papa je istaknuo kako nam je sveti Pavao pokazao prijeko po-
trebne osjećaje za stvaranje mira: "Zaodjenite se u milosrdno srce, dobrostivost, poni-
znost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući si, ako tko ima protiv koga
kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!".

To su osjećaji koji nam pomažu da, ondje gdje živimo, postanemo "umjetnici" u stva-
ranju mira. No, ne dajmo se zavaravati da ovo ovisi samo o nama! Pali bismo tada u pra-
zni moralizam! Mir je dar Božji, ne u kakvom magijskom smislu, nego upravo u ovomu:
On - Krist, sa svojim Duhom, može utisnuti u naša srca i tijela ove osjećaje i učiniti nas
istinskim oruđem svojega mira. I, ponirući još dublje, Apostol nam govori kako je mir
dar Božji baš zato jer je plod njegove pomirbe s nama. Samo ako se pomiri s Bogom,
čovjek postaje pravi mirotvorac, rekao je Papa. (IKA)

Iz Udbinskog dekanata na susret s papom Franjom u Sarajevu uputilo se oko dvjesto
hodočasnika iz Gračaca, Udbine, Korenice i Plitvica. Po povratku danima se prepričava-
lo doživljaje. Utisci susreta s papom Franjom ostaju duboko zapisani u sjećanje i u srce.
Hodočasnike su predvodili fra Božo Mandarić, vlč. Stipe Zeba i vlč. Josip Štefančić.

17

UDBINSKI DEKANAT

Ministrantski susret u Senju

Godišnji susret ministra-
nata održan je u Senju 18. lip-
nja 2015. Susret je okupio oko
200 ministranata, pretežito
osnovnoškolaca i mali broj sta-
rijih, među kojima je posljed-
njih godina sve više ministran-
tica. Veoma ljubazni i izvrsno
organizirani domaćini bili su
uz župnika preč. Richarda Pa-
vlića, župni vikar Nikola Prša i
Zbor mladih u Senju.

Pokorničko bogoslužje je predvodio vlč. Dino Rubčić. Lijep broj ministranata
pristupio je sakramentu pomirenja, a zatim su se svi uputili na veliki trg – Cilnicu,
gdje im je naš biskup Mile Bogović ukratko prikazao povijest Senja. Potom je for-
mirana svečana procesija u kojoj su se ministranti uputili prema katedrali, gdje je
slavljena sveta misa. Misno slavlje je, u koncelebraciji s desetak svećenika, predvodio
biskup. Biskup je u prigodnoj propovijedi govorio o euharistiji, istaknuvši da nam
Isus na našem životnom putovanju daje hranu i to ne bilo koju nego hranu nebesnika.

Poslije euharistijskoga slavlja napravljena je zajednička fotografija, a potom je
pred katedralom organizirana okrjepa za sudionike susreta. Nakon toga većina mini-
stranata uputila se na gradsko igralište "Nehaj" gdje je sportsko natjecanje - turnir u
nogometu - vodio župnik iz Drežnik-Grada vlč. Mile Šajfar. Drugi su pak u katedrali
sudjelovali u kvizu znanja, koji je vodio vlč. Josip Šimatović, ili u raznim igrama kod
katedrale u čemu su asistirali animatori mladih, kao i na kuli Nehaj, gdje je prof. Bla-
ženka Ljubović na svoj način djeci prikazala povijest uskočke utvrde i grada Senja.

Na ovom ministrantskom susretu sudjelovalo je tridesetak ministranata iz Gra-
čaca i Udbine, a vodili su ih fra Božo Mandurić i mons. Tomislav Rogić. Zapaženu
ulogu oko organizacije druženja, banseva i igara imale su župne animatorice s Udbi-
ne Ivana Kurevija, Ivana Krmpotić i Ana-Maria Furlan.

don Anđelko Kaćunko

18

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Župa sv. Jurja mučenika - Gračac

Krizma u dvije župe

Svečani obred primanja sve-
te krizme održan je 18. svibnja u
dvije župe u Lici. U župnoj crkvi
u Gračacu gospićko-senjski biskup
mons. Mile Bogović podijelio sa-
krament krizme za 49 krizmanika,
dok je u župi Sv. Rok sakrament
krizme primilo 8 krizmanika.

U svojoj propovijedi, biskup
Bogović se osvrnuo na radosni tre-
nutak za ove župe, istaknuvši kako
zajednica mladeži prima posebne
darove.

– Pitamo se što to znači kada
se veselimo. Zašto se danas veseli-
mo? Dakako, veselimo se kada čujemo da nam je netko ozdravio. Kada je dobio kakvu
nagradu, kada je netko dobio dijete. Onda se ljudi vesele. Danas se osjećamo i tužni jer
kažu tko nije upoznao tugu ne zna što je radost. Kada govorimo o evanđelju zapravo
govorimo o radosnoj vijesti. U čemu je ta posebna radosna vijest koja je krenula iz Jeru-
zalem i proširila se po cijelom svijetu? Ona nije obradovala tek jednog čovjeka niti jedan
narod ili jednu stranu svijeta. Ta radost se zove evanđelje, pobjeda uskrsnuća, pobjeda
smrti, radost otvorene vječnosti s Bogom za svakoga tko u Krista povjeruje. Ne pobjeda
nad nekim privremenim neprijatelje nego nad stalnim neprijateljem, a to je smrt, kazao
je biskup Bogović.

Biskup je ohrabrio krizmanike poručivši im da ostanu u Kristovoj ljubavi i da budu
njegovi svjedoci u društvenoj zajednici, živeći odvažno svoje kršćansko opredjeljenje.

19

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

U posjetu deseteročlanoj obitelji Miletić

Ličko Cerje – Mediji su zadnjih desetljeća krcati negativnim vijestima o depopula-
ciji, „bijeloj kugi“ koja je posebice evidentna u ličkim naseljima. Stoga priča o obitelji
Miletić donosi tračak nade i nagovještaj da bi njihovim stopama mogli poći i drugi. Ivan
i Ružica Miletić dobili su Josipu, osmo dijete! U rujnu posjetili su ih župan Milan Kolić
sa suradnicima, načelnik Općine Lovinac Hrvoje Račić, njegov zamjenik Danijel Jurje-
vić i predsjednik Općinskog vijeća Joso Vrkljan-Jotan.

Ono što je netko odmah uočio u domu policajca Ivana jest besprijekorna čistoća i
nazočnost radosne djece koja disciplinirano sjede, ne upleću se u razgovore starijih, ne
„divljaju“ po kući… Mama Ružica ponosno nas upoznaje s obitelji.

- Najstarija je Marta (16), Marko je jedini sin (15), Magdalena (14), Mihaela (12),
Marija (8), Ivana (4), Ana (2) i Josipa stara 2 mjeseca. Starije cure mi puno pomažu, a
sva djeca su Bogu hvala
zdrava i dobra. A to je
najvažnije. Dobri su u
školi, skromna su i vri-
jedna.

Ponosni otac Ivan
kaže da se on i sin Mar-
ko dobro snalaze među
tolikim djevojkama.

- Sin Marko mi go-
vori: „Tata ne odustaj,
pa moramo imati nogo-
metnu momčad“. Djeca
su najveće bogatstvo i
mi smo stvarno bogati i sretni ljudi. Uvjeren sam da ćemo ih sve izvesti na pravi put i
odgojiti dobre ljude, skromno kaže Ivan.

Župan Kolić: “Ovo je radost života koja se ne može ničim nadomjestiti“!
Dolaskom u Ličko Cerje župan Milan Kolić najprije se želio upoznati s djecom. Uz
rukovanje „pale“ su i „petice“ i razgovori o svakodnevnim aktivnostima, školi, igrama,
željama… Predajući poklone kao osobni izaslanik predsjednice RH Kolinde Grabar-Ki-
tarović župan je istaknuo nekoliko činjenica.
- Hvala vam kao roditeljima na velikoj hrabrosti, na ljubavi koju gajite prema dje-
ci i nastojanjima da ih usmjerite na pravi životni put. Razgovarajući s predsjednicom
gospođom Kolindom Grabar Kitarović zamoljen sam da vam prenesen njezine iskrene
pozdrave i najbolje želje. Zbog državničkih obveza danas nije mogla biti s nama, ali
je zato čvrsto obećala da će vas prvom prigodom dolaska u Liku svakako posjetiti. U
svojem je pismu istaknula kako je uvjerena da vaša obitelj nadahnjuje i druge očeve i
majke, da budu svjedoci i nositelji života koji trebaju Hrvatskoj iznad svega. Osim toga,
predsjednica će uskoro predložiti i nove konkretne mjere populacijske politike. Obitelj
Miletić svima nama pokazuje ispravan put na kojemu nema posustajanja, put na kojemu
je obitelj svetinja i nositelj života. Radost koju smo zatekli u njihovom domu je nešto
što se ne može ničim nadomjestiti. Ona nas podsjeća i na središnju ulogu obitelji, kako
nas uči naša kršćanska tradicija, rekao je župan Kolić. Njegovim se riječima i čestitkama

20

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
pridružio i načelnik Općine Lovinac Hrvoje Račić, zahvalivši pri tome što su se Miletići
nakon rata vratili na svoje, na ruševine iz kojih su nikle nove kuće. A mali i veliki Miletići
skromni su i veseli, bez obzira kojega su godišta. Jedinac Marko se požalio ocu kako ne
bi trebao stati, pa iz ovog doma valja ponijeti nadu da će se sretna deseteročlana obitelj
još povećavati.

H. J. - preuzeto sa stranice lika-online.com

RIČICE - Župa Sv. Marije Magdalene

Naselje Ričice nalazi se u općini Lovi-
nac, Ličko-senjske županije, u jugoistoč-
nom dijelu Ličkoga polja. Ime su dobile po
rječici Ričice koji kroza nj protječe. Selo je
1691. godine osnovao pop Marko Mesić i
naselio ga Bunjevcima. Pod župu spadaju
i sela Brnčevo, Cerje i Razbojine. U blizi-
ni crkve nalaze se ruševine nekog starijeg
grada (tvrđave).

U Domovinskom ratu Ričice su napu-
štene 23. rujna 1991. godine, a nakon toga
su okupirane i do temelja razorene.
Crkva sv. Marije Magdalene podignuta je 1811. god. u istoimenoj župi koja je osno-
vana 1790. godine. Crkva je jednobrodna građevina pravokutnog oblika, jednako kao i
apsida. Sa sjeverne strane je dograđena sakristija. Na zapadnom dijelu je zvonik koji je
bio pokriven baroknom kapom “lukovicom” koja je 50-tih godina XX. st. uslijed dotra-
jalosti pala i zamijenjena novom u obliku niske piramide.
Pod crkve je popločan velikim kamenim pločama. Strop i krovište su bili od drveta,
a krov je bio pokriven pocinčanim limom. Crkva je imala tri oltara tirolske škole. Glav-
ni je bio sv. Marije Magdalene s kipom
svetice veličine 120 cm, a ispod njega
je bio tabernakul, a sa strane kipovi
anđela. Desni oltar je bio posvećen
sv. Fabijanu i Sebastijanu s kipovima
obaju svetaca, a lijevi Gospi od Bez-
grješnog začeća s kipom Bezgrješne
veličine 120 cm. Uz taj oltar je bila i
propovjedaonica. Crkva je bila primjer
kasnobarokne crkve krajiškoga tipa i
spomenik kulturne baštine.
Na početku Domovinskog rata, u
rujnu 1991. god., crkva je najprije bila
pogođena s nekoliko topovskih grana-
ta, a potom spaljena. Sredstvima Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Provincije
Presv. Otkupitelja crkva je obnovljena u izvornom obliku. Ponovno je blagoslovljena u
studenom 1998. godine.

21

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Župa pripada Udbinskom dekanatu Gospićko-senjske biskupije. Patron župe sv. Ma-

rija Magdalena slavi se 22. srpnja.
U župi su 54 katoličke obitelji, 108 vjernika. Godine 1939. župa je imala 2224 vjerni-

ka i 170 privremeno odsutnih vjernika.
priredio fra Božo Mandarić

Župa Sv. Jurja mučenika – Korenica

Nemoguće je osvrnuti se na prošlu 2015. godinu a da nešto ne preskočimo pa ćemo
kronološkim slijedom zabilježiti barem one značajnije događaje od prošlogodišnjeg do-
šašća do ovogodišnjeg mjeseca studenoga.

Vrijeme došašća je i vrijeme misa zornica na koje vjernici, a osobito mladi, rado
dolaze. U pripremama za blagdan Božića svakako su nam u mislima bolesni i siromašni
iz naše župe. U izradi šiba za sv. Nikolu iskazali su se ovogodišnji prvopričesnici zajedno
sa svojom vjeroučiteljicom Ivanom. Šibe koje su napravili prodali su vjernicima i priku-
pljena novčana sredstava namijenili potrebitima.

U župnoj crkvi u Ko-
renici 15. ožujka gospićko-
senjski biskup mons. Mile
Bogović predvodio je sve-
čano euharistijsko slavlje na
kojem je podijelio službu
akolitata bogoslovu Mišelu
Grguriću iz Korenice i među
kandidate za sveti red đako-
nata i prezbiterata primio
bogoslova Peru Jurčevića iz
Cvitovića.

Kao i proteklih godina i ove godine slavlje sv. Jurja mučenika, zaštitnika župe sve-
čano je obilježeno. Misno slavlje predvodio je mons. Sanjin Francetić, rektor riječke bo-
goslovije uz koncelebraciju još četvorice svećenika i nekoliko bogoslova. Poslije mise
narodno veselje se nastavilo u dvorani iza crkve uz nastup KUD-a iz Donjeg Lapca te
domaćina KUD-a Korenica.

22

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Krizma u našoj župi bila je 3.
svibnja. Misno slavlje predvodio je
naš biskup, mons. Mile Bogović koji
je uljem krizme pomazao 24 krizma-
nika. Imena ovogodišnjih krizmani-
ka:
Antonio Babić, Anto Barun-
čić, Leon Beli, Kristijan Fajdetić,
Marijeta Grdić, Valentina Grđan,
Marko Grubešić, Gabrijela Janko-
vić, Kristijan Janković, Igor Kajišić,
Dario Kristić, Antonela Kalfić, An-
drej Kukuruzović, Milija Mažar, Ana Marija Pavlović, Ena Perišić, Mihaela Stjepanović,
Marina Špehar, Mario Štimac, Marko Ugarković, Kristijan Uka, Sebastijan Uka, Josip
Vuković,Gabrijela Živković.
Dana 24. svibnja 37 prvopričesnika pristupilo je oltaru Gospodnjem kako bi prvi put
primili Tijelo Kristovo. Prvopričesnici su prikladnim recitacijama izrazili svoju zahval-
nost i radost i tako uveličali misno slavlje koje je predvodio župnik vlč. Stjepan Zeba.
Donosimo i imena prvopričesnika:
Dorian Akrap, Anamaria Andrić-Vukančić, Katarina Aračić, Marko Babić, Da-
vid Barunčić, Valeria Biondić, Ivan Brajko, Laura Budimir, Lovro Burić, Patricia Bu-
rić, Ines Čurčić, Marko Drašković, Ivan Furlan, Lucija Gašparović, Miro Gudelj-
Marjanović,Gabrijela Hrgić, Sara Kajišić, Jelena Katić, Lea Krznarić, Jelena Maračić,
Marko Marijanović, Katarina Matijević, Dario Mikić, Nikola Obajdin, Patrik Orlić,
Martina Popović, Zoran Ramljak, Ivana Ružić, Ana Starčević, Ana Šapina, Ivana Šapina,
Marija Šimić, Meri Šiško, Filip Tomić, Marta Vukovac, Petar Živković, Stjepan Živković.

Mladi su i ove godine za Uskrs bojali pisanice koje su ponudili vjernicima, a pri-
kupljena novčana sredstva namijenili su potrebitima u župi. Dokaz je to kako ljudi još
uvijek imaju osjećaja jedni za druge.

I župljani naše župe, njih 50-ak hodočastili su 6. lipnja u Sarajevo na susret s Papom
Franjom. Unatoč putovanju koje je trajalo cijelu noć i velikoj vrućini, na licima vjernika
moglo se vidjeti samo zadovoljstvo i sreća.

Svakako da ne smijemo zaboraviti spomenuti i slavlje blagdana Male Gospe u Bu-
niću (upravitelj župe vlč. Stjepan Zeba). I ove se godine Mala Gospa svečano slavila, a

23

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
misno slavlje vodio je kancelar Gospićko-senjske biskupije vlč. Marinko Miličević uz
koncelebraciju još sedmorice svećenika.

Naša župna crkva od ove
godine bogatija je za još dva
vitraja. Jedan je posvećen Srcu
Isusovu i dar je obitelji Draga-
na Kukuruzovića, a drugi je
posvećen Srcu Marijinu i dar
je obitelji Sabljić.

priredila Magdalena
Grgurić

Župa Male Gospe Boričevac –
Donji Lapac

Vjeronaučna olimpijada

Vjeroučenici Osnovne škole Donji
Lapac u Ogulinu su 19. veljače, na na-
tjecanju iz vjeronaučne olimpijade, na
biskupijskom natjecanju osvojili prvi
puta veliko deveto mjesto. Natjecale su
se 22 grupe natjecatelja iz cijele biskupi-
je. Prvo mjesto su osvojili vjeroučenici
Osnovne škole iz Slunja.

Natjecanje je prošlo u najboljem redu
uz lijepo druženje i takmičarski duh. Sve
prisutne na početku je pozdravio gospić-
ko senjski biskup Mile Bogović. Tema
24

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
ove vjeronaučne olimpijade bio je II. vatikanski sabor. Ove 2015. godine obilježava se 50
godina od završetka Drugog vatikanskog sabora što je svakako bio i povod da se vjerou-
čenici ozbiljnije pozabave ovom temom.

Svakako velika pohvala i našim vjeroučenicima na njihovom trudu i odličnom deve-
tom mjestu. Mi smo mala škola i teško je učenicima spremati se za natjecanje jer mnogi
od njih imaju više natjecanja pa zato moraju odvajati dosta svoga slobodnog vremena.
Našu ekipu zastupali su: Erika Zuban – 7. razred, Fran Kovačević – 6. razred, Matej Bo-
rovičkić – 5. razred i Nika Šitum – 6. razred.

Slavlje Prve pričesti i krštenje u Boričevcu

U župi rođenja Male Gospe u Boričevcu 31.
svibnja 2015. ima li smo veliko slavlje: Prva sveta
pričest i jedno krštenje. Svetu misu predvodio je
velečasni Stjepan Zeba. Vjeroučenike je spremio
vjeroučitelj Mario Klepić koji je i svirao na svetoj
misi. Učenici su lijepo pjevali i donijeli svoje da-
rove na oltar. Prisutno je bilo pet prvopričesnika,
a to su: Lea Lukenda, Gabrijela Džanan, Nika De-
janović, Tomislav Palata i Ivano Barešić.

Na misi je bilo i jedno krštenje što je svakako
velik događaj za ovu malu župnu zajednicu. Župnik
Stjepan Zeba je pohvalio mladi bračni par mamu
Angelinu i tatu Vitomira Jurešića kojima je ovo treće
dijete te je naglasio kako se vjernici ne trebaju bojati
života i hrabro poput naših predaka koračati zemljom
vjerujući u svetu Božju providnost i vlastiti rad.

U župi Boričevac – Donji Lapac nije bilo krizme
ove godine jer je bio mali broj krizmanika - njih četvo-
ro. Oni će se krizmati sa sadašnjim sedmim razredom
2016. godine. Njih osam nada se da će oni biti prvi
krizmanici u novoj župnoj crkvi u Donjem Lapcu koja je u izgradnji. Završetak radova
očekuje se u ljeti 2016. godine.

Vjenčanje u Boričevcu

Na blagdan sv. Jakova, 25. srpnja u Boričevcu
je slavljeno prvo vjenčanje nakon više od 70 go-
dina. Zaručnički par Marko Miljković i Marina
Martić vjenčao je župnik vlč. Stipe Zeba. Župnik
je ohrabrio mladence neka se ne boje života, neka
spremno prihvaćaju život od Boga i s pouzdanjem
u njegovu pomoć odvažno krenu u zajednički ži-
vot. Sklapanje sakramenta ženidbe ovih mladena-
ca u Boričevcu pravi je znak nade u mogući povra-
tak života na ove ličke prostore.

25

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Sjećanje na žrtve Boričevca

Biskup Mile Bogović tra-
dicionalno je predvodio misu
u Boričevcu, u obnovljenoj cr-
kvi 27. srpnja 2015. Spomenuli
smo se žrtava ne samo ove župe
stradale u drugom svjetskom
ratu nego i svih žrtava domo-
vinskog rata. Biskup je naglasio
da se treba uvijek držati istine i
od nje nikad ne odustati te da
se trebamo voditi riječima sv.
Pavla: „Kada sam slab onda sam jak jer se Bog zauzima za mene…“

Prije svete mise rodbina pokojnih iz obitelji Ivezić postavili su spomen ploču na mje-
stu stradanja svojih najmilijih. Ekshumacija iz Dabine jame još nije završena ali obitelj
je odlučila na mjestu strašnog zločina stavili spomen ploču sa činjenicama o zločinu za
koji nitko nije odgovarao.

Na misi su, kao i svakog 27. srpnja, bile prisutne obitelji stradalih Boričevljana koje
su od 1941. razasute po cijelom svijetu. Udruga stradalih Boričevljana prenijela je infor-
maciji o povratu njihove zemlje oduzete od strane bivše države Jugoslavije i nadu da će
im Republika Hrvatska vratiti njihova dvorišta.

Mala Gospa u Borićevcu

U nazočnosti mnoštva vjernika iz Donjeg Lapca i cijele Hrvatske održana je 5. rujna
sveta misa u čast rođenja Blažene Djevice Marije na Boričevcu. Misno slavlje je predvo-
dio bivši župnik župe Boričevac - Donji Lapac velečasni Stjepan Zeba uz koncelebraciju
novog župnika velečasnog Dine Rupčića i udbinskog župnika Tomislava Rogića.

Na misi su bili nazočni i nekadašnji stanovnici Boričevca koji su sa ovih krajeva
protjerani 1941. Župnik korenički Stjepan Zeba pozvao je mlade roditelje da se ne boje
života i darivanja te da se poput Marije nesebično stavljaju u službu ljubavi i života. Stari
Boričevljani su izrazili nadu da će im Republika Hrvatska vratiti njihova dvorišta i kuće
od kojih kod nekih ne ostadoše niti temelji.
26

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Novi župnik župe Donji Lapac i Zavalje velečasni Dino Rupčić također je sa radošću
izjavio da gradnja crkve u Donjem Lapcu napreduje i da će se preseliti u Donji Lapac
radi lakše obavljanja pastoralne službe.

Blagoslov gradilišta nove crkve u Donjem Lapcu

U mjestu Donji Lapac 27. svibnja 2015. biskup Mile Bogović blagoslovio je gradilište
i početak gradnje crkve. Biskup je u propovi-
jedi naglasio kako Crkva kao zajednica vjer-
nika ima svoj kontinuitet u Donjem Lapcu
od 15. stoljeća kad se spominje lapački arhi-
đakon i kninski kanonik. Također treba na-
glasiti da crkva nosi ime po blagopokojnom
svetom ocu papi Ivanu Pavlu II. te je također
i kamen temeljac ove crkve blagoslovio sam
papa Ivan Pavao II. prilikom posjeta Splitu 4.
listopada 1998.

Propovijed mons. Mile Bogovića prigodom blagoslova gradilišta

Stanovnici srednjovjekovne lapačke župe zvali su se Lapčani. Dana 24. kolovoza
1435. spominje se lapački arhiđakon i kninski kanonik. Arhiđakonat je još veća terito-
rijalna jedinica od dekanata. Znači da je tada bilo mnogo župa, crkava i svećenika na
ovom prostoru.

Znademo da nam se i pop Martinac, koji nam je dao potresnu sliku Krbavske bit-
ke 1493., predstavlja kao "plemenom Lapčanin". Unutar toga plemena postojalo je više
porodica, a jedna od njih zvala se Boričevići. Ovi sagradiše na sjevernom dijelu župe
utvrdu i tako postaviše temelj za naselje Boričevac. U crkvenom pogledu cijela je lapačka
župa bila u kninskoj biskupiji. Svi stanovnici lapačke župe u to vrijeme bili su katolici i
Hrvati.

Turci osvojiše lapački kraj 1527., iste, dakle, godine kada i Krbavu i istočni i južni
dio Like. Ti krajevi oslobođeni su od Turaka u ratu koji je završio Svištovskim mirom
1791. godine. Muslimansko stanovništvo je tada prešlo u Bosnu, a s njime i nešto pravo-
slavnog stanovništva. Ipak je glavnina pravoslavaca ostala
na svojim posjedima. Na napuštene muslimanske posjede
dolaze pravoslavci s područja od Bruvna do Zrmanje. Na
područje Brotnje doselila se katolička porodica Ivezića od
Štikade. Boričevac tada naseliše katolici iz lovinačkog kra-
ja. Cijeli taj kraj pripojen je udruženim biskupijama senj-
skoj i modruškoj.

Nastanak i razvoj župe Boričevac

Lapački kraj bio je nastanjen nakon Turaka pretežno
pravoslavnim življem. Jedino je Borićevac bio čisto ka-
toličko mjesto. Ondje je 1801. osnovana katolička župa.
Osim Boričevljana njoj će pripasti i svi ostali katolici ra-

27

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

zasuti u manjim skupinama po lapačkom kraju. Najbrojniji su bili Ivezići u Brotnji, a
poslije će se naći katolika u svim većim naseljima. Nakon privremene drvene crkvice,
župa Boričevac dobila je 1807. zidanu crkvu. Ona je dvije godine nakon toga nastradala
u jednom turskom napadu iz Bosne. Nova crkva bit će dovršena tek 1844. godine. Stoti-
nu godina poslije (1941.) crkva je zapaljena. Poslije „Oluje“ počela je obnova koja i dalje
traje. Toj župi dana su poslije na upravu i mjesta u Bosni s ovu stranu Une u kojima je
bilo katolika. To su Kalati, Ostrvica, Kulen Vakuf, Klisa i neka manja. Broj katolika na
tom području prije drugog svjetskog rata kretao se oko 2000.

Egzodus Boričevljana

Dugo se slavio dan kada je 27. srpnja 1941. u Srbu prva puška pukla. Nitko nije smio
reći da je tom puškom najprije ubijeno nekoliko Hrvata. Ubrzo nakon toga „ustanici“ su
krenuli u Brotnju gdje je živjela veća skupina Hrvata, prezimenom Ivezići. Njih 38 zavr-
šilo je u jami. Najmlađi je imao 2 godine a najstariji 82. Zločinci su u jamu bacali ljude
kao po nekom obredu: od najstarijeg Luke do najmlađega Jakova. Uz to su Luku nagonili
da svira na gusle kako bi prizor bio dojmljiviji. Nakon toga na redu je bilo jedino čisto
hrvatsko i katoličko naselje u lapačkom kraju - Boričevac. Ustanici su poslali Boričevlja-
nima poruku da će svi završiti kao Ivezići ako ne napuste mjesto. Prijetnja nije izgledala
nimalo naivna pa je boričevački župnik Vladimir Stuparić, uz pratnju oružnika, poveo
narod prema Bosni. Kolona se stvara 1. kolovoza i nastavlja narednog dana. U dobar čas
otiđoše, jer "osloboditelji" ubrzo stigoše u mjesto i preostale poubijaše ili spališe žive u
kućama. Glavnina je krenula na put bez povratka. U rujnu 1941. dosta ih poginulo kod
Kulen Vakufa u jednom četničko-partizanskom naletu preko bosanske granice.

Tužna je povijest tih bjegunaca. Nije bilo lako naći novo kućište, nije bilo lako naći
zaposlenje. Jer teško je bilo nazivati se Boričevljanin. Bili su istjerani iz svog zavičaja, a
to im je poslije pripisivano kao krivica. Oni sada dolaze svake godine za Malu Gospu, ali
već slijedećeg dana Boričevac je opet prazan.

Nakon Oluje u Lapačku dolinu naseliše se protjerani Hrvati katolici iz Bosne. Na-
seliše se uglavnom u Donji Lapac koji je do Domovinskog rata bio naseljen gotovo is-
ključivo Srbima. Sudbina onih koji su Boričevljane naslijedili ima sličnosti jer su i oni

morali pobjeći, i njih je puška potjerala. Ali oni
nisu ovamo došli s puškom nego s krunicom. Oni
nisu progonjeni nakon bijega jer je uspostavljena
hrvatska država. Nije ona sve učinila što su očeki-
vali, ali uvijek se nadamo boljemu. I ovom priliko
od srca ih sve pozdravljam, pogotovo vas koji ste
došli na blagoslov gradilišta za vašu crkvu. Crkva
vas je dočekala i pratila. Ona današnjim danom
kreće u izgradnju duhovnog hrama za vas. Vjeru-
jemo da ćemo u tome imati i pomoć naše države.

Danas blagoslivljamo temelje crkve koju
ćemo posvetiti sv. Ivanu Pavlu II. Pred dva dana
proslavili smo 15. obljetnicu uspostave Gospić-
ko-senjske biskupije. Uspostavio ju je isti papa
Ivan Pavao II. pa je i ovo djelo na neki način izraz
naše zahvalnosti prema njemu. Posebno želim
28

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
istaknuti da je taj Papa za vrijeme svoga po-
sjeta Hrvatskoj 4. listopada 1998. blagoslovio
temeljni kamen za ovu crkvu koju njemu po-
svećujemo, jer je u međuvremenu proglašen
svetim. Zato smo danas svi posebno radosni
i ponosni. Valja na kraju reći da je ovo prva
katolička crkva koja se u novom vijeku gradi u
ovom mjestu.

Pozdravljajući još jednom sve nazočne,
zahvaljujem općinskim vlastima što su nam
omogućili kupnju gradilišta u samom središtu
mjesta. Vjerujem da će i ova crkva i zajednica koja će se u njoj okupljati doprinijeti da
na ovim prostorima ni pravoslavci ni katolici neće biti prisiljeni bježati jedni od drugih,
odnosno da se nijedni neće osjećati ugroženi od drugih.

Novi župnik Boričevca u Donjem Lapcu vlč. Dino Rupčić

Pored gradnje crkve koja dobro napre-
duje dogodile su se i druge važne promje-
ne. U župu je došao novi svećenik veleča-
sni Dino Rupčić. Vjernici su se organizirali
i u znak zahvalnosti priredili prigodni
oproštaj za prijašnjeg župnika velečasnog
Stjepana Zebu, župnika koreničkog, koji je
neumorno služio Bogu i narodu u Srbu i
Donjem Lapcu.

Na početku školske godine novi žu-
pnik Dino Rupčić slavio je svetu misu za
uspjeh i plodonosan rad. Na misi su bili
prosvjetni radnici katoličke vjeroispovijesti iz Osnovne škole Donji Lapac i vjernici ovo-
ga kraja. Svirao je vjeroučitelj Mario Klepić a djeca su skladno pjevala uhodane pjesmice.

Između ostalog treba spomenuti i druge aktivnosti u župi: Dani kruha u školi - po
prvi puta blagoslov kruha od strane oba svećenika katoličkog i pravoslavnog, sveta misa
za policiju na Mihovilje, organizirano hodočašće u Mariju Bistricu za župljane uz veliki

29

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

odaziv, moljenje krunice – listopadske pobož-
nosti, euharistijsko klanjanje petkom, te mno-
ge druge aktivnosti.

Dojam je, kako se gradi crkva kao građevi-
na i ljudi se sve više bude i izgrađuju onu du-
hovnu zajednicu – živu Crkvu koja je mnogo
važnija i mnogo bitnija. Nadati se da će ova
zajednica vjernika kada dobije i župu Donji
Lapac posvećenu svetom Ivanu Pavlu II. biti
još veća i korisnija, Bogu na slavu a ljudima
na spasenje, da će poput svoga zaštitnika širit
ljubav, praštanje i nadu te uvijek pozivati na dijalog i mir po primjeru svoga zaštitnika.

priredio vjeroučitelj Mario Klepić

Župa BDM Majke Crkve na
Plitvicama

Župa BDM Majke Crkve uspostavljena je 31. kolovoza 2003. godine a osnovana 25.
srpnja 2003. godine. Zaštitnica ove mlade župe je Blažena Djevica Marija Majka Crkve
koja se slavi na Duhovski ponedjeljak. Župa obuhvaća sljedeća naselja: Mukinje, Jezerce,

Prijeboj (Priboj), Smoljanac, Rasto-
vača i Korana. Ima oko 1100 vjer-
nika u 280 obitelji. Ovu župu, osim
Plitvičkih jezera, krasi i Pastoralni
centar, duhovni centar namijenjen
za duhovne vježbe i različite druge
sadržaje vjerskog karaktera. Župu
je od 2011. godine vodio vlč. Josip
Štefančić, a od rujna ove godine pre-
uzeli su je oci salezijanci, don Petar
Belina i don Josip Bunić.
30

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Blagoslov obitelji

Župnik Josip Štefančić, zajedno s ministrantima
Dorianom Zorićem i Ivanom Poljakom, 3. siječnja po-
čeo je s blagoslovom obitelji. Krenuli su od Prijeboja
preko naselja Jezerce do Mukinja, sela Korane, Rasto-
vače, Poljanka te završili u Smoljancu. Velečasni Josip
imao je praksu blagoslov obitelj započinjati u novoj
godini jer kako on to kaže, to je „blagoslov za novu
godinu“. Blagoslov obitelji trajao je nekoliko dana.

Duhovi – slavlje sakramenta potvrde

Našu kapelu 23. svibnja ispunila je mla-
dost. Osamnaest mladih primilo je puninu
Duha Svetoga, sakrament svete Potvrde.
Misno slavlje predvodio je biskup mons.
Mile Bogović koji im je, u veoma slikovitoj
propovijedi, približio djelovanje Duha Sve-
toga u životu čovjeka. Ohrabrio ih je go-
voreći da ih Isusov Sveti Duh nikada neće
ostaviti ako mu se uistinu otvore i predaju.
Već za koji dan ovi mladi odlaze u srednju školu te će im snaga Duha Svetoga biti od
najveće pomoći. Slavlje se kratko nastavilo i ispred kapele nakon mise.

Duhovski ponedjeljak – patron župe Plitvice

Dan poslije slavlja krizme, 24. svibnja u našoj je župi bilo posebno svečano i rado-
sno – proslavljena je nebeska zaštitnica župe Marija Majka Crkve. Svečano misno slavlje
predvodio je, nama uvijek dragi gost, mons. Mile Pecić iz župe Presvetog Trojstva u
Slunju uz koncelebraciju župnika domaćina te mnogih drugih iz slunjskog i udbinskog
dekanata. Monsignor Pecić je okupljenima na jednostavan i razumljiv način približio
lik i djelo Blažene Djevice Marije istaknuvši njenu ulogu kao majke Kristove ali i naše
nebeske majke. Marija je "prebirala u svom srcu" događaje, prepoznavala Božje planove i

31

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
uključivala se. Tako i mi slušanjem
riječi, otkrivamo svoje poslanje
i čitamo znakove vremena“ - za-
ključio je mons. Pecić.

Liturgijsko pjevanje animirao
je župni zbor pod vodstvom vjero-
učiteljice Ivane Kovačević. Misi su
nazočili brojni župljani kao i gosti
iz KUD–a Korana i KUD–a Grani-
čari iz Cvitovića. Ženska klapa Pli-
tvička jezera je prije završnog blagoslova skladno otpjevala marijansku pjesmu Zdravo
djevo čista. Nakon mise započelo je narodno veselje u dvorani pastoralnog centra za sve
župljane.

Slavlje Prve svete pričesti

„Evo nas pred tobom Marijo“ – tim su riječima
naši ovogodišnji prvopričesnici započeli misno slav-
lje 4. lipnja na kojem će, nakon duge pripreme, pri-
miti Isusa u svoje čisto srce. Držeći u ruci bijele ruže
ponosno su ušli u kapelu te se poklonili pred kipom
Majke Božje pjevajući joj pjesmu. Na misi je bilo ve-
oma radosno. Molitva i pjesma s dječjih usana ovaj
je dan na poseban način uveličala misno slavlje. Sa
žarom u srcu pristupili su sakramentu Prve svete
pričesti te se na taj način još više približili Isusu.

Petrova na Prijeboju

Na Petrovu, 29. lipnja prvi je put, nakon Drugog svjetskog rata, služena sveta misa
unutar zidina crkve sv. Petra i Pavla na Prijeboju. Ovu crkvu su četnici razrušili u Dru-
gom svjetskom ratu, a pobunjeni Srbi ponovno minirali toranj početkom Domovinskog
rata. Tužnu povijest ima ovo mjesto ali ujedno ono je i dokaz da se u čovjeku vjera i
ljubav prema Bogu nikada ne mogu ubiti niti uništiti. Tako se i na svetkovinu sv. Petra
i Pavla na misi okupila velika grupa ljudi koja se došla pokloniti apostolskim prvacima.
Misno slavlje predvodio je vlč. Ivica Miškulin, župnik Ličkog Lešća u suslavlju sa don
Slavom Grgićem iz Bihaća i župnikom domaćinom. Poslije mise zapjevale su se i domo-
ljubne pjesme u hladu razrušene crkve na Priboju.

32

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Primopredaja župe Plitvice

Nakon četiri godine, vlč. Josip Šte-
fančić razriješen je službe župnika župe
BDM Majke Crkve. Bila je to pomalo
tužna vijest za župljane. Župnik Štefančić
bio je vedar, spreman pomoći ljudima,
pravi veseljak a nadasve dobar čovjek.
Svojom susretljivosti i spremnosti doče-
kao je svakog čovjeka te ispratio svaku
grupu koja bi došla na susrete u pastoral-
ni centar. Velika želja i cilj bila mu je sagraditi crkvu na Mukinjama.

Župnika Josipa zamijenili su 11. rujna svećenici salezijanci don Petar Belina i don
Josip Bunić. Primopredaja župe izvršena je uz nazočnost udbinskog dekana mons. To-
mislava Rogića, ekonoma gospićko – senjske biskupije vlč. Nikole Turkalja, vlč. Josipa
Štefančića, don Petra i don Josipa, provincijala salezijanske provincije don Peje Orkića te
ekonoma salezijanaca don Tihomira Šutala. Don Petar Belina je naš novi župnik, a don
Josip Bunić duhovni pomoćnik s posebnom brigom za pastoralni centar.

Prva sveta misa novog župnika don Petra
Beline i don Josipa Bunića

Novoimenovani župnik naše župe, don Petar
Belina, proslavio je prvu svetu misu 13. rujna u
sada svojoj novoj župi. Mons. Tomislav Rogić,
udbinski dekan, pozdravio je don Petra i don
Josipa te ih ukratko predstavio pročitavši njiho-
ve životopise. Zaželio im je dobrodošlicu te im
darovao udbinski križ. Upoznavajući don Petra i
don Josipa, odmah smo shvatili da su jednostav-
ni, skromni i veoma duhovni ljudi spremni za suradnju i dijalog. Župa Plitvice radosna
je što je dobila takve ljude za duhovne pastire. Neka ih prate Božji blagoslov i snaga!

Duhovne vježbe za vjeroučitelje

Svake godine vjeroučite-
lji gospićko–senjske biskupije
imaju zajedničke duhovne
vježbe. Već treću godinu za-
redom održavaju se u pasto-
ralnom centru na Plitvicama.
Oko dvadesetak vjeroučitelja,
od 23. – 25. listopada, raz-
matralo je i molilo na temu
„Odjenuti se u milosrđe“. Du-
hovne vježbe vodio je pater
Sebastijan Šujević, ravnatelj

33

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti. Razmatranje je bilo podijeljeno u pet
etapa: čežnja za Bogom, Bog nas je od vječnosti izabrao u ljubavi, Kristovo "sa mnom",
ozbiljnost milosrđa pred raspetim (milosrdnim) Isusom te tri stupnja ljubavi prema
Bogu. Pater Sebastijan bio je na raspolaganju za duhovni razgovor kao i za svetu ispo-
vijed. Zadnji dan duhovnih vježbi vjeroučitelje je posjetio biskup mons. Mile Bogović
koji je uvijek dragi gost. Duhovne vježbe završile su nedjeljnom svetom misom koju je
predvodio naš biskup mons. Mile Bogović.

Biskup mons. Mile Bogović prvi je put predvodio svečano misno slavlje nakon što
su župu preuzeli don Josip i don Petar. Izrazio je zadovoljstvo njihovim djelovanjem u
našoj župi. Nada se da će upravo oni privući više mladeži k crkvi jer je to upravo karizma
Salezijanaca, te da će pastoralni centar postati mjesto na kojem će kroz sve više događa-
nja mnogi iz raznih krajeva učvršćivati svoju vjeru. Svetu misu animirali su vjeroučitelji
gospićko–senjske biskupije.

Igraonica za djecu u pastoralnom centru

Naši novi župnici, don Petar i
don Josip, nisu dugo čekali ni raz-
mišljali na koji način privući mla-
dež u dom Gospodnji. Naravno
da je to najbolje uz igru. Župnici
su već 27. listopada priredili igra-
onicu u pastoralnom centru tako
da djeca svaki dan dolaze na igru,
a nakon toga obavezno dođu u
kapelu na krunicu i ostaju na ve-
černjoj misi. Nakon svakog susreta
don Josip i don Petar počaste ih sa
pokojim slatkišem.

Susret krizmanika Udbinskog i Slunjskog dekanata

Krizmanici udbinskog i slunjskog dekanata, njih oko 130, okupilo se u pastoralnom
centru 21. studenoga na svom godišnjem susretu. Neke su dopratili vjeroučitelji a neke
svećenici. Dočekao ih je povjerenik za mlade gospićko–senjske biskupije vlč. Josip Šima-

tović. Program za krizmanike
bio je veoma zanimljiv i dina-
mičan te je trajao gotovo cijeli
dan. Djeca su bila podijeljena u
grupama a svaku je vodio po je-
dan župni animator iz Gospića
i Udbine. Dojmovi krizmanika
nakon ovog susreta bili su i više
nego pozitivni. Na rastanku po-
slijepodne, a već je napadalo i
snijega, gotovo svi su pitali kada
će biti slijedeći susret.
34

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Slavlje sv. Cecilije

Prvi puta u našoj župi, župnici don Petar i don
Josip, pripremili su prigodnu večeru povodom sv.
Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe i pjevanja. Bilo je
to radosno druženje crkvenog zbora i članova žu-
pnog pastoralnog vijeća.

Crkveni zbor BDM Majke Crkve djeluje još od
2004. godine. Skupina od 10 pjevača vrijedna je i ak-
tivna, rado dolazi na probe crkvenog pjevanja, a što
je najvažnije, pjeva s ljubavlju dragom Bogu. Zbor od 2011. godine vodi vjeroučiteljica
Ivana Kovačević. Ovo je bila dobra prilika da se sa našim župnicima još bolje upoznamo
i razmijenimo različita iskustva. Don Petar, inače vrsni lovac i kuhar, pripremio je uku-
sni gulaš od divljači za sve uzvanike. Sveta Cecilijo, moli za nas!

priredila vjeroučiteljica Ivana Kovačević

Župe Svetog Nikole biskupa u Udbini
i Svetog Jurja u Podlapači

Došašće i Božićno vrijeme 2014. na 2015.

U Crkvi hrvatskih mučenika,
a zapravo župi Sv. Nikole biskupa,
Došašće i Božić 2014. bili su za sje-
ćanje. Koncem studenoga u crkvi
su počeli pripremni radovi za po-
stavljanje velikog kamenog reljefa
– triptiha. Od nedjelje Krista kralja
slavili smo svete mise u dnevnoj ka-
peli Kraljice mučenika ispod crkve.
Mise zornice i nedjeljne mise ispu-
nile bi malu kapelicu do te mjere da
nam je nedostajalo mjesta, a ima sto
deset sjedećih mjesta. Kapela Kra-
ljice mučenika početkom prosinca
dobila je svih sedam vitraja na ko-
jima se vide slike do sada proglaše-
nih Hrvatskih mučenika: sv. Nikola
Tavelić, sv. Marko Križevčanin, bl.
Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bule-
šić, bl. Drinske mučenice, mučenici
iz prvog razdoblja kršćanstva u vri-
jeme Rimskog carstva i u središtu,

35

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
nad ulaznim vratima, Blažena Djevica Marija Kraljica mučenika. To je uvelike doprini-
jelo ljepoti liturgijskog prostora dnevne kapele u kojoj smo se svakog jutra okupljali na
zornicu u šest sati. Kroz cijelo Došašće razmišljali smo, čitali i tumačili pobudnicu pape
Franje Radost evanđelja i svakog jutra dijelili sličicu dotičnog dana s mislima papine po-
budnice. Želja nam je bila smjernice pape Franje prenijeti vjerničkom puku i zajednički
otkrivati radost evanđelja u susretu s živim Bogom u euharistiji. Gotovo redovito bilo
nas je šezdesetak, pa i više.

Proslavili smo blagdan naše župe i nebeskog zaštitnika sv. Nikolu. Došli su prijatelji
iz Vrbovca, predvođeni župnikom Zoranom Grgićem koji je predslavio svetu misu, izveli
priredbu Isus u Cafe baru i tako učinili naš patron pravim slavljem. Djeca su dočekala sv.
Nikolu i bila obradovana skromnim darovima.

Mladi su sudjelovali na Saboru mladeži naše biskupije u Gospiću. Skromno smo
obilježili i stradanje starih Udbinjana pred 72 godina na blagdan sv. Lucije, nakon mise
zornice – zapalili smo svijeće i pomolili se za sve postradale.

Akcija kićenja i čišćenja crkve pred Božić s puno volje i ljubavi uređena je crkva
za Božić. Pohodili smo bolesnike u obiteljima i u Domu za starije i nemoćne. Izišao je
i drugi broj časopisa Udbinskog dekanata Krbava. Zahvaljujući biskupijskom Caritasu
podijelili smo 2 tone jabuka.

Zaista se želim zahvaliti svima koji su se na bilo koji način uključili u život naše
župne zajednice: članovima Župnog pastoralnog vijeća, pjevačkog zbora, mladima i dru-
gim suradnicima koji priskoče kad nešto treba, bilo za čišćenje, bilo za kićenje. Svima
od mlađih do starijih. Od darovatelja pa do kolača vrijednih domaćica, mladima koji su
spremili priredbu pred polnoćku:
Intervju s betlehemskim pastirima,
pa do dečki koji su nabrali maho-
vinu za jaslice.

Našem pjevačkom zboru, do-
nedavno predvođenom orgulja-
šicom Vesnom Babić, a za Božić
pod vodstvom Nikole i Kristine
Dragičević, te Ane-Marije Furlan.
Ministranticama i ministrantima
koji su se trudili biti na svim zor-
36

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
nica. Od Nove godine primili smo u ministrante pet novih ministrantica koje su se na to
pripremale nekoliko mjeseci i dolazile svaki dan na mise zornice.

Na Stjepanju smo slavili svetu misu u Domu za starije i nemoćne da i naši stariji i
bolesni koji ne mogu doći do crkve osjete radost Božića.

Na Staru godinu misom zahvalnicom i euharistijskim klanjanjem zahvalili smo
Bogu za sva primljena dobročinstva u prošloj godini.

Početkom 2015. u pet dana blagoslovili smo obitelji naše župne zajednice, a potom
nastavili blagoslov u župi Sv. Jurja u Podlapači. Obje župe zajedno imaju dvjestotinjak
obitelji. Nakon hladnoće i velikog minusa na početku Nove 2015. vrijeme se malo smiri-
lo, a obilazak obitelji bio je kao u nekoj zimskoj idili s malo snijega.

Dan života na Udbini

Najbliža nedjelja blagdanu
Svijećnice već više godina slavi
se kao Dan života. Svijećnica
ili blagdan Prikazanja Gospo-
dinova u hramu trenutak je u
povijesti spasenja kada su Ma-
rija i Josip ispunjavali židovski
zakon i prinijeli žrtvu u hramu
u znak zahvalnosti Bogu za dar
novog života, za dar djeteta
Isusa. Upravo taj događaj je po-
ticaj da svatko osobno zahvali
Bogu za dar života, a obitelji da
zahvale Bogu za dar djece, novih života.

U Crkvi hrvatskih mučenika 2015., 1. veljače pred Svijećnicu, svetu misu predvodio
je mons. Marinko Mlakić, generalni vikar šibenske biskupije, a liturgiju su pjesmom pra-
tili Pučki pjevači sv. Jakova iz Šibenika. Bio je to istinski doživljaj za stotinjak domaćih
vjernika s Udbine. Ni hladno vrijeme, ni novi snijeg nisu spriječili naše prijatelje da dođu
iz Šibenika i podare nam ovo velebno bogosluženje.

Predvoditelj slavlja mons, Mlakić u nadahnutoj propovijedi poticao je vjernike da
prepoznaju darove Božje u svom životu. Isus je među nas došao da nas oslobodi od
svakoga zla, da nas spasi i podari istinsku puninu života. Na svakom je čovjeku vjerniku
da odbaci zlo i izabere dobrotu Božju. Tolike stvari danas ugrožavaju život i oduzimaju
mu onu ljepotu koju je Bog za čovjeka osmislio i darovao mu. Strategija zla je u tome
da čovjeka odmakne, odjeli od
Boga, a onda lako može njime
vladati. Ako čovjek traži Božju
blizinu, ako želi svakodnevno
sačuvati svoju povezanost s
Bogom, zlo je tada nemoćno.

Pučki pjevači iz Šibenika
otpjevali su sve dijelove mise i
to na klapski način, a capela, a

37

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
nakon mise okupljenim vjernicima podarili su mali koncert tradicionalnih duhovnih
pjesama. Pjevanje na misi uvelike je pridonijelo uzvišenosti bogoslužja, a koncert nakon
mise bio je istinski glazbeni doživljaj. Sve govore riječi mnogih vjernika na koncu kon-
certa: Dođite nam opet, što prije!

Proslava sv. Jurja u Podlapači

Patron župe Podlapača skromno smo proslavili na prvu nedjelju poslije svečeva
blagdana, 26. travnja. U prisutnosti četrdesetak vjernika svetu misu predvodio je su-
župnik mons. Tomislav Rogić, dok je vlč. Jure Tutek mijenjao župnika Stjepana Zebu u
Korenici. Predvoditelj je nazočnim vjernicima pokušao približiti kult štovanja sv. Jurja
diljem Katoličke crkve kao simbol borbe protiv zla u sebi i oko sebe, u čovjeku i oko nje-
ga. Kako bi to otprilike rekao sv. Augustin: Dvostruku borbu vodi svijet protiv Kristovih
vjernika: mami ih i plaši. Neka vas samo ne zarobi vlastita sebičnost, neka vas ne prestra-
ši snaga zla, u Krista se uzdajte i svijet je pobijeđen. Iako nas je bio mali broj, skladnim
pjevanjem na misi, obilaskom zavjeta oko crkve i kratkim druženjem poslije mise ispred
crkve dostojanstveno smo obilježili svoga nebeskog zaštitnika.

Na Udbini obilježen Dan Hrvatskog društva političkih
zatvorenika

U četvrtak 30. travnja na Udbini je petu godinu za redom obilježen Dan Hrvatskog
društva političkim zatvorenika koji se slavi na spomendan pogibije hrvatskih junaka
Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mestu. Susret je okupio
preko 200 članova iz cijele Hrvatske na čelu s predsjednikom Markom Grubišićem. Su-
sret je tradicionalno započeo sv. misom u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini koju je
predslavio gospićko-senjski biskup Mile Bogović u suslavlju župnika i dekana udbinskog
i čuvara svetišta mons. Tomislava Rogića i vlč. Jure Tuteka. Biskup je u svojoj prigodnoj
homiliji istaknuo:
38

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

„Doživljavajući zloću oko sebe, mogao bi se stvoriti osjećaj da se nalazimo u bezizla-
znoj situaciji, pogotovo kad vidimo da zlo ne popušta. Prilika je u ovo vrijeme probuditi
svijest kako i zlo može svoju ulogu tako odraditi da pomogne boljem uspjehu dobrote.
Reći ću to jednom izmišljenom slikom:

U nekom mjestu vjernici željeli, u znak zahvalnosti što je njihov kraj pošteđen od
kuge, sagraditi crkvu na brdu, ali su se bojali kako odnijeti građu na vrh. Ipak su kre-
nuli. To nije bilo pravo đavlu (zahvalnost, crkva), pa je donosio kamen i lupao s njime
po gradilištu. Došli ljudi i vide: baš toliko je trebalo materijala za crkvu. I uvelike im je
pomogao onaj koji je želio onemogućiti gradnju.

Taj optimistički stav najjasnije je izrekao sv. Augustin riječima Vazmenog hvalospje-
va: „O zaista potrebna Adamova grijeha… O, sretne li krivice koja je zaslužila takvoga i
tolikoga Otkupitelja! Možemo reći da je grijeh prvog čovjeka izazvao Boga na nastavak
stvaranja, odnosno na novo stvaranje. To novo stvaranje dovršava se uskrsnim jutrom
kada je čovjek Krist „raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao“. Zato Crkva
govori da je uskrsnuće osmi dan stvaranja. Spomenuti sv. Augustin reći će slikovito da
je Bog na krivi glas čovjeka nadogradio divnu simfoniju. Nećemo reći da je prvi čovjek
autor te simfonije, nego Božja ljubav prema čovjeku, ali to „komponiranje“ nastalo je
nakon prvoga grijeha. Bog je nastavio sa stvaranjem nakon sedmog dana, a osmi dan
ostvarena je pobjeda života u čovjeku Isusu Kristu. Njegovim uskrsnućem dovršeno je
stvaranje u Kristu, a zbiva se u svima koji u njega vjeruju. Krist ih vodi do savršenstva
koje je u njemu ostvareno (usp. Kol 1,28).

U tom smislu zanimljivo je razmišljanje sv. Augustina. On veli:
Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš
ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen
ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti ako se nije borio. A nitko se ne može boriti ako
nema neprijatelja i napasti.
Što nas okružuje veće zlo, to nam se pruža uzvišenija pobjeda. Nema prave veličine
koja se nije izbrusila i izrasla u borbi protiv ovozemnih podlosti i niskosti. I tu nam je
Isusov primjer najpoučniji. Upravo je tu njegova snažna poruka: Zloća u svijetu, oko nas,
pa i u nama ne smije nas obeshrabriti da joj se predamo, nego da nam ona bude izazov
za jačanje u dobru.

39

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

U Isusu nije bilo divljine, mržnje, bahatosti, oholosti. U njemu je bila pitomost, lju-
bav, skromnost, poniznost. Izgledalo je da je to slaba oprema, ali se na koncu pokazalo
da su upravo to osobine pobjednika.

Ova Crkva hrvatskih mučenika nastala je prvenstveno zato da upoznamo one koji
su znali iz svoje patnje čitati svoj narod, živjeti i žrtvovati se za njega, istaknuo je biskup
Bogović.

Nakon mise članovi HDPZ obišli su kriptu svetišta gdje ih je mons. Rogić upoznao s
trenutnim aktivnostima u Crkvi hrvatskih mučenika i glavnim idejama cijelog projekta.
Slijedila je skupština društva u kojoj je predsjednik Marko Grubišić poručio. „Žrtve koje
su pale za današnju Hrvatsku ne padaju u zaborav, što je vidljivo i po ovom našem su-
sretu i okupljanju. Ono što je posebno značajno u rad naše udruge uključuju se i mlađi,
djeca i unuci političkih zatvorenika koji su jamstvo čuvanja uspomena na žrtve bivših
politički režima,“ zaključio je predsjednik Grubišić.

Datum obilježavanja Dana hrvatskih političkih zatvorenika ima posebnu simboliku
i po stradanju sv. Venancija, prvog mučenika iz redova kršćana i biskupa s teritorija da-
našnje Hrvatske koji je skončao 257. godine u unutrašnjosti Dalmacije, čiji se lik nalazi i
u vitraju kapele unutar Crkve hrvatskih mučenika, a slavi se također 30. travnja.

Zvonko Ranogajec

Slavlje svete Potvrde i Prve svete pričesti

Prvi vikend svibnja 2015. bio
je u znaku župnih proslava sakra-
menta krizme i Prve svete pričesti.
U subotu, 2. svibnja prijepodne
biskup mons. Mile Bogović podi-
jelio je sakrament svete potvrde za
dvadeset šestero mladih župe Sv.
Nikole na Udbini. U homiliji bi-
skup Bogović poticao je mlade da
upotrijebe talente – darove koje su
od Boga primili, da se ne boje ži-
votnih izazova, nego da ih snagom
Duha Božjega kojega primaju u
ovom sakramentu, prihvate i daro-
40

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
ve umnože, a izazove savladaju. Nakon
slavlja krizmanici su izveli malo skaza-
nje oko Višeslavove krstionice na sredini
crkve uz pjesmu Silan je Bog. Liturgijsko
pjevanje predvodio je župni zbor uz or-
guljašku pratnju Kristine Dragičević, te
animatorice Ivane Krmpotić i Ane-Ma-
rije Furlan. Zbog radova na oltarnom re-
ljefu i skele iza glavnog oltara zajednička
fotografija napravljena je ispred crkve.

Već slijedeći dan, u nedjelju 3. svib-
nja bilo je slavlje Prve svete pričesti. Na-
ime, dio obitelji imao je i krizmanika i
prvopričesnika, a gostiju i rodbine odasvud. Zato je zgodno bilo da oba slavlja budu isti
vikend kako bi se obitelji mogle okupiti na oba slavlja. Slavlje Prve svete pričesti predvo-
dio je župnik Tomislav Rogić, a u svim pripremama slavlja uvelike je pomagao vjerouči-
telj Orest Kuzela i drugi župnik vlč. Jure Tutek. Razdraganost, nestrpljivost, uzbuđenost
sedmero prvopričesnika, njihove recitacije i molitve pokazivale su koliko im znači taj
dan. Nije mala stvar prvi puta hraniti se Kruhom s neba, živim Isusom i od toga dana
moći to činiti kad god su na svetoj misi. Posebno je bilo lijepo doživjeti da roditelji do-
vode prvopričesnika pred oltar. Radosno slavlje nastavljeno je nakon mise u Patoralnom
centru ispod crkve, a potom u obiteljima.

Hodočašće u dva Marjanska svetišta

Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović tradicionalno je na prvu subotu
iza blagdana Petrove predvodio bdijenje u svetištu Gospe od Utjehe u Trošmariji koje se
održalo po 222. puta nakon davne 1793. godine kada je tadašnji papa Pio VI. svetištu u
Trošmariji dao bulu kojom se hodočasnicima pod određenim uvjetima dodjeljuje pot-
puni oprost. Proštenje je počelo s križnim putom, nastavljeno misom bdijenja a završe-
no pjevanjem litanija Gospi u čast.

41

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Proštenju je nazočilo blizu tisuću hodočasnika iz Ogulinskog kraja, susjedne Slove-

nije, hodočasnika s Udbine kao i Hrvata iz dijaspore. Koncelebrirali su upravitelj svetišta
don Željko Kuten, župnik i dekan ogulinski vlč. Robert Zubović, župnik i dekan udbin-
ski mons. Tomislav Rogić i više svećenika ogulinskog dekanata.

Biskup Bogović je brojnim hodočasnicima progovorio o važnosti i značaju utjehe
u životu, te čime je Marija zaslužila da ju zovemo Majkom utjehe, da je takvom i danas
slavimo? Ona je i danas u stanju ljude tješiti u nevoljama, jer patnju ne valja ubiti nego ju
osmisliti i začiniti ljubavlju. Mnogi tješimo jedni druge frazom „bit će“ dok nas Bog tje-

ši preko Marije, ne u prazno kako
inače mi tješimo jedni druge. Ni-
šta se novo ne rađa bez patnje, teš-
koća, napora ili znoja te niti Isus
ne uzima u svojoj patnji tabletu za
umirenje. S druge strane Napasnik
se uvijek javlja s porukom „lako
ćemo“ i da trpljenje nema smisla.
Bog s druge strane ističe da treba
raditi, a poslije u znoju lica svog
jesti kruh. Patnja je najbolje školo-
vanje u kojoj ponajbolje možemo
naučiti što je život i što su ljudi.
Primjer Majke Božje koja je bila velika utjeha Isusu ukazuje na značaj supatnje. Sva-
ku patnju lakše podneseš kada vidiš da je netko bližnji uz tebe. Gledajući patnje onih na
Bleiburgu i križnim putovima, najgore je baciti patnika u smeće. Upravo nam je zato cilj
da i takvima damo dostojnu počast gradnjom svehrvatskog groba, zaključio je biskup
Bogović.
Svečanost je svojim pjevanjem u procesiji križnog puta, same mise kao i pjevanja
litanija u crkvi uveličao zbor župa Oštarije i Cerovnik pod ravnanjem Franje Puškari-
ća. Među hodočasnicima su i ove
kao i svih ranijih godina bili brojni
Ogulinci na čelu s članovima Hr-
vatskog katoličkog zborta Mi koji
su dopješačili iz Ogulina. Župnik
Trošmarije i Lešća i upravitelj sve-
tišta don Željko Kuten na kraju je
izrazio zahvalu svima onima koji
su doprinijeli na stalnim ulaganji-
ma u izgled prošteništa a pogoto-
vo na gradnju novih postaja križ-
nog puta.

Po prvi puta u ovom našem
svetištu bili su i vjernici župe Sv.
Nikole s Udbine, upravo su taj do-
gađaj izabrali za svoje godišnje hodočašće. Te subote, 4. srpnja na putu za Trošmariju,
najprije su pohodili Svetište Gospe od Čudesa u Oštarijama. Ondje su se pomolili Blaže-
noj Djevici Mariji, obavili zavjet i otpjevali nekoliko marjanskih pjesma. Župnik Rogić
42

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
kratko ih je upoznao s poviješću ovog svetišta koje je nastalo upravo zato što je narod
morao bježati pred Turcima nakon Krbavske bitke i naselio ove krajeve oko Modruša i
današnjeg Ogulina.

Iz Oštarija krenulo se u Ogulin. Kratka pauza i malo razgledavanja grada Ogulina,
glavni trg i park pred crkvom Sv. Križa, Frankopanska kula, Đulin ponor, spomenik po-
ginulima u Domovinskom ratu oduševili su udbinske hodočasnike od kojih je veći dio
bio prvi puta u Ogulinu. Pohod župnoj crkvi osmislili smo kratkom osobnom molitvom
u tišini, te uz nekoliko riječi o znamenitostima te crkve.

Valjalo se požuriti u Trošma-
riju i sudjelovati u već opisanom
slavlju Gospe od Utjehe. Povratak
u kasnim noćnim satima, raspje-
vanost u autobusu sve do Udbine,
pokazivali su da nema umora već
samo radost zajedništva i zado-
voljstvo što smo u jednom danu
pohodili dva marijanska svetišta
naše Gospićko-senjske biskupije
i sjedište Ogulinskog dekanata.
Zaključili smo kao barem jedan-
put godišnje moramo naći načina i mi pohoditi druge dijelove naše biskupije kad već
vjernici iz drugih dekanata i više puta godišnje dođu k nama.

Proslava sv. Jakova

U subotu 25. srpnja na Udbini, u Crkvi hrvatskih mučenika, u kapeli Kraljice muče-
nika, svečano je proslavljen blagdan zaštitnika drevne krbavske katedrale, sv. Jakova. Na
današnji dan pred 15 godina osnovana je Gospićko-senjska biskupija, a misno slavlje je
predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Slavlje su uzveličali članovi senjskog
kaptola na čelu sa čuvarem svetišta
mons. Tomislavom Rogićem. Koncele-
brirao je i mons. Jorge Ramos iz Opu-
sa Dei u Hrvatskoj kao i sjemeništarci
i bogoslovi naše biskupije koji su toga
tjedna bili na svom ljetnom susretu u
Gospićkom dekanatu.

U homiliji biskup Bogović je ista-
knu: Svijet ima svoju dugu povijest
i svašta se u njoj dogodilo. Ljudi su
griješili, ali i činili dobra djela. Dobra
djela se hvale, a loša kažnjavaju. No to
nije uvijek baš tako. U ovom svijetu je
među zločince i izdajnike vlastitog naroda ubrojen jedan koji nije nikada zlo učinio, koji
je svome narodu i svakome drugome želio samo dobro, koji nije nikada nekoga mrzio. U
ovome svijetu bilo je moćnih carstava i kraljevstava, velikih ustanova i bogatih društava,
ali sve je to propalo. Isusova „lađa“ i danas plovi. U evanđelju smo čuli koja je razlika iz-

43

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

među Kristove zajednice i ustanova ovoga svijeta: Znate da vladari gospoduju nad svojim
narodom i velikaši njihovi drže ih pod vlašću... tko hoće među vama da bude najveći, neka
vam bude poslužitelj, i tko god među vama hoće da bude prvi, neka vam bude sluga (Mt
20, 25-27). Eto, tu je tajna dugovječnosti Kristove ustanove. Nema tu mjesta ni laži ni
nasilju. Laž i nasilje mogu doći do izražaja jedno vrijeme, a opet dođe drugo nasilje pa ga
sruši. Svako društvo u kojemu postoji pravo na laž, ugrađuje u sebe destrukciju i nasilje.
(Nakon što je Adam prihvatio Napasnikovu laž, ubrzo dolazi do ubojstva Abela.). To se
može opipati u suvremenom društvu, ali se ono ne odriče ni jednoga ni drugoga. Ono
što može živjeti bez jednoga i drugoga, to je neuništivo.

Evo taj pravac, tu životnu stazu ljudi kojih se nitko na treba bojati naviješta današnji
svjedok Kristova pravca sv. Jakov Stariji. Njega je dao pogubiti Herod („mačem pogubi
Jakova, brata Ivanova. Kada vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra“ Dj 12, 2-3).
Mnogi su nestali i pali u zaborav koji su gospodarili. Štovanje sv. Jakova jedno je od naj-
proširenijih. Postojali su u srednjem vijeku hodočasnički putovi prema njegovom grobu

(kamo je preneseno njegovo tije-
lo) u Compostelli. Jakova ćemo
staviti i na oltarni reljef. U svijetu
se nitko ne treba bojati Kristovih
učenika i Crkve, i oni se ne treba-
ju nikoga bojati jer su „opredije-
ljeni“ za pobjedu, jer su na strani
onoga koji je pobijedio svijet.

Bogoslovi i sjemeništarci se
spremaju da nastave Jakovljevu
liniju koja nikoga ne ugrožava;
ta linija bit će uvijek ugrožavana
u svijetu, ali i povijest je pokazala
da je sve svoje progonitelje nadži-
vjela, jer je utemeljena na Životu,
zaključio je biskup Bogović svoju
propovijed.

Misa na blagdan sv. Jakova
prvi je puta služena u kapeli Kraljice mučenika jer se u svetištu završavaju opsežni i
kompleksni poslovi postavljanja Reljefa hrvatskih mučenika autora akademskog kipara
Kuzme Kovačića koji je i sam nazočio misi kao i klesar Stipe Vrandečić. Kameni reljef
biti će završen do proslave Dana hrvatskih mučenika. U tijeku je i priprema za postavlja-
nje orgulja na koru udbinske crkve slijedeće godine.

Hodočašće Hrvatske katoličke misije iz Berna

Doba je godišnjih odmora i velikih vrućina, ali kršćani ne zaboravljaju ni tada ne-
djeljnu svetu misu i priliku za učiniti dobročinstvo, te ostvariti zajedništvo bratskog
druženja. Upravo to dogodilo se na Udbini u Crkvi hrvatskih mučenika, u nedjelju 26.
srpnja ove godine. Posebnost te nedjelje bila je višestruka. Najprije je služena sveta misa
na engleskom, potom na španjolskom za volonterke Opsu Deia koje su taj dan završile
svoje sedmodnevno druženje i duhovnu obnovu na Udbini.
44

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Nakon tih misa, Hrvati iz Švicarske,
preciznije iz Hrvatske katoličke misije u
Bernu predvođeni svojim tamošnjim žu-
pnikom fra Gojkom Zovkom došli su u
pohode Crkvi hrvatskih mučenika i do-
nijeli svoj dar za nastavak uređenja ovog
nacionalnog svetišta. Uz domaće župlja-
ne okupilo se stotinjak hodočasnika na
župnoj misi u 10 sati koju je predvodio
fra Gojko Zovko u suslavlju čuvara sveti-

šta mons. Tomislava Rogića. Liturgijsko pjevanje uljepšao je muški zbor Corus cantorus.
Fra Gojko je u propovijedi pretočio evanđelje u današnje vrijeme i pozvao vjernike da
žive evanđelje, da žive istinoljubivost i darežljivost na koju nas Isus poziva. Približio je
evanđeosku poruku kroz aktualnih 10 zapovijedi za Hrvatski narod u današnjem vre-
menu po kojima možemo doći u bolje sutra, ali i u blaženu vječnost. Na koncu mise fra
Gojko je čuvaru svetišta uručio potvrdu o donaciji 40.000 kuna prikupljenih u HKM
Bern. Župnik Tomislav zahvalio se fra Gojku i okupljenim vjernicima iz Berna na vri-
jednoj donaciji, a kao uspomenu fra Gojku uručio mali kipić sv. Ivana Pavla II. koji stoji
na trgu pred crkvom.

Nakon mise hodočasnici su razgledali svetište, a autor reljefa, kipar Kuzma Kovačić,
protumačio je hodočasnicima značenje reljefa koji se upravo dovršava. Potom su u kripti
svetišta pogledali kratki dokumentarni film „Od doseljenja Hrvata do izgradnje Crkve
hrvatskih mučenika“. Uz tumačenje
čuvara svetišta obišli su Spomen park i
muzej, a potom nastavili ugodno dru-
ženje uz ručak u restoranu Robert pod
Udbinom. Prekrasno vrijeme, ugodan
ljetni dan, potekla je i pjesma. Sve je to
doprinijelo punini radosnog doživljaja
kojeg hodočasnici nisu krili, obećava-
jući na odlasku ponovno navraćanje u
Crkvu hrvatskih mučenika.

45

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Proslava sv. Luke u Podlapači

Jedna stara poskočica iz ličkog kola u šali
pjeva: Kad u Lici zapivaju pivci misle cure da
su Dalmatinci! Kakav uvod za slavlje sv. Luke u
Podlapači, pitate se? A tako se nekako upravo
dogodilo.

Ove godine blagdan sv. Luke pao je u ne-
djelju pa nije bilo nikakvog prenošenja na
druge datume. Imali smo tu čast da su cijelu
svetu misu, i pjesme i red svete mise, klapski
pjevali 'Pivači' sv. Jakova iz Šibenika. Za nazoč-
nih oko sto pedeset vjernika bio je to istinski
doživljaj. Moglo se od ljudi čuti poslije mise da

takvo što još nisu doživjeli, barem ne
u našoj Podlapači. Nije to bio koncert
nego istinsko pjevanje na slavu Bož-
ju, onako od srca glasom kakav im je
Bog podario. Svetu misu predvodio
je don petar Belina, novi tek pridoš-
li župnik na Plitvicama uz župnike
Juru Tuteka i Tomislava Rogića. Don
Petar je u homiliji, manirom vrsnog
propovjednika, narodu približio lik
svetog Luke, njegovu ljubav za Isusa i

46

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
želju da svakom bogotražitelju svojim pisanjem evanđelja približi Božjeg Sina spasitelja
svih ljudi.

Nekolicina žena iz Podlapače s vlč. Jurom Tutekom potrudila se crkvu lijepo urediti
za ovo slavlje, a nakon mise slavlje je potrajalo oko crkve zahvaljujući lijepom vremenu.
I kolo se zaplesalo, nazdravilo uz čašicu, zapivala ojkalica. Kažu kako su nekada u Pod-
lapači na sv. Luku i dva kola oko crkve zaigrala. Ove godine bilo je jedno kolo, ne oko
crkve, nego ispred crkve, ali su barem svirale dvije harmonike. I naši gosti iz Šibenika bili
su razdragani ovom feštom. Dao Bog ponovilo se u još većem broju.

Dvije procesije i zaključak liturgijske godine

Blagdan Svih svetih upućuje naš pogled
put blažene vječnosti, u radost onih koji su
ju već ostvarili – svi sveti. Tu milost molimo
za sve naše pokojne, tom se konačnom ci-
lju nadamo i sami. Sve drugo bilo bi najve-
ća tragedija koja se čovjeku može dogoditi,
ne ostvariti blaženu vječnost. Upravo s tom
mišlju proslavili smo blagdan Svih svetih,
svečanom misom i procesijom do groblja
uz litanije svih svetih i molitvom slavnih
otajstava krunice. Kod centralnog križa na
groblju molili smo odrješenje, oprost za sve
koji počivaju na udbinskom groblju.

Druga procesija u studenom vezana je za obilježavanje sjećanja na stradanje Vuko-
vara. I ove smo godine slavili svetu misu 18. studenoga za sve žrtve Domovinskog rata,
te nakon mise s upaljenim svijećama i molitvom na usnama napravili ophod našim mje-
stom, glavnim ulicama sve do velikog Vukovarskog križa u Spomen parku pored Crkve
hrvatskih mučenika. Tu smo naše sjećanje osvježili ponovnim čitanjem poznatog teksta
novinara Siniše Glavaševića o gradu Vukovaru, te naše obilježavanje ove tužne ali pono-
sne godišnjice zaključili molitvom i pjesmom.

Liturgijsku godinu zaključili smo svečanom svetom misom na blagdan Krista Kra-
lja, 22. studenoga. Nakon mise izložen je Presveti oltarski sakrament uz molitvu litani-
ja Imenu Isusovu. Presveto je ostalo
izloženo sve do 16 sati poslijepodne
kada smo zaključili naše cjelodnev-
no klanjanje svečanim blagoslovom.
Usprkos hladnom vremenu i prvom
snijegu ove zime Isus ni jednog tre-
nutka u crkvi nije bio sam. Uvijek se
našla neka pobožna duša koja je pro-
našla vremena i imala potrebu doći
se pomoliti i pokloniti Kralju kralje-
va. Ovo je drugi puta da smo na ne-
djelju Krista Kralja imali cjelodnevno
klanjanje pred Presvetim.

47

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

Trodnevnica uoči Dana hrvatskih mučenika 2015.

Ovogodišnjem „Danu hrvatskih
mučenika“ prethodila je posebna
trodnevnica koju je predvodio fra Mi-
ljenko Stojić, član Hercegovačke fra-
njevačke provincije i vicepostulator
postupka mučeništva „Fra Leo Petro-
vić i 65 subraće“.

Prvog dana, u srijedu 26. kolovo-
za, nakon večernje svete mise bila je
prezentacija o nastanku reljefa Slava
hrvatskih mučenika, djelo akadem-
skog kipara Kuzme Kovačića.

Trećeg dana trodnevnice, 28. ko-
lovoza, pred stotinjak vjernika i bra-
nitelja koji su pješice stigli na misu trećeg dana trodnevnice s Ljubova preko Bunića i
Krbavskog polja do Udbine, prikazan je film o ubijenim hercegovačkim franjevcima „In
odium fidei – Iz mržnje prema vjeri“.

Kroz sva tri dana fra Miljenko Stojić nadahnuto je vodio okupljene vjernike prema
glavnoj proslavi Dana hrvatskih mučenika. Osvrćući se na Božju riječ dotičnog dana
ukazivao je na aktualnost mučeničkog svjedočanstva u današnjem vremenu i poticao
vjernike da crpe svoju životnu snagu iz vjere u Boga poput svetih mučenika.

Svečano euharistijsko slavlje na
Dan hrvatskih mučenika 2015.

Euharistijsko slavlje u prigodi proslave
Dana hrvatskih mučenika u subotu 29. kolo-
voza na Udbini predvodio je gospićko-senjski
biskup Mile Bogović. U koncelebraciji je bilo
više od stotinu svećenika, te predsjednik Hr-
vatske biskupske konferencije zadarski nad-
biskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan
Devčić, biskupi šibenski Ante Ivas, varaždinski
Josip Mrzljak, bjelovarsko-križevački Vjeko-
slav Huzjak, krčki Ivica Petanjak, izaslanik za-
grebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Boza-
nića zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski,
banjalučki pomoćni biskup Marko Semren, te
umirovljeni porečko-pulski biskup Ivan Milo-
van, kao i izaslanik vrhbosanskog nadbiskupa
kardinala Vinka Puljića mons. Pero Brajko. U
koncelebraciji bili su i provincijali don Pejo
Orkić, SDB, fra Joško Kodžoman, OFM, fra
Jure Šarčević, OFMCap., i fra Nikola Barun,
48

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA
TOR. Uz sudjelovanje više tisu-
ća hodočasnika, misi su nazočili
predstavnici civilnih i vojnih vla-
sti, kao i izaslanica predsjednice
Republike Hrvatske gospođa Bru-
na Esih.

Na početku mise biskup Bo-
gović blagoslovio je oltarni reljef
"Slava hrvatskih mučenika", rad
kipara Kuzme Kovačića, koji se
obratio okupljenima, te kratko
pojasnio elemente ugrađene u
sam reljef.

U homiliji biskup Bogović podsjetio je kako je prošlo deset godina od postavljanja
kamena temeljca, koji je 3. lipnja 2003. godine blagoslovio sv. Ivan Pavao II., a položio ga
je ondašnji predsjednik HBK kardinal Josip Bozanić 9. rujna 2005. Kratko je podsjetio
na sam tijek gradnje Crkve hrvatskih mučenika, te na povijesne datosti vezane uz Kr-
bavsko polje.

Premda ni mi, ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo za što kajati u svojoj
prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanja za druge bilo ve-
liko mnoštvo u našoj povijesti: mnogo više nepoznatih, nego poznatih. Nažalost, naša
svjetovna i crkvena povijest sustavno su prljane, što nije teško uočiti. Još i danas mnoge i
debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane, tako da i najdobronamjerniji
ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koju su proizvodili te
laži i danas nerijetko nameću kao učitelji i za tu svoju "školu" dobivaju i prostore i novce,
upozorio je biskup, te dodao, kako je naš put na tragu poziva pape Ivana Pavla II. "put
križa i čašćenja onih koji su od nasilja i raznih pušaka stradali".

U propovijedi biskup Bogović osvrnuo se i na oltarni reljef, za koji je rekao da to
nije djelo samo visoke umjetničke vrijednosti, već i visoke vjerničke i domoljubne vri-
jednosti. Izbor Kuzme Kovačića za autora pojasnio je riječima "stalo nam je da ova crkva
bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišega dometa, ali samo takvima koji nisu
sami sebi svrha, nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj ovoga re-
ljefa svjedoči o povezanosti našega naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njego-
ve znanosti i umjetnosti. Pred reljefom nazvanim "Slava hrvatskih mučenika" možemo
očitavati mukotrpni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci
njegova autora".

Osvrćući se na obilježavanje obljetnica stradanja, mons. Bogović istaknuo je kako je
"ljudski cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i domovine, u obrani života. Mi,
kršćani, vjerujemo da smo mukom i Križem Gospodina našega Isusa Krista otkuplje-
ni. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika.
Najbolji odgovor kršćaninu je Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon velike patnje
najvećeg pravednika. Ono je također dokaz da vremeniti porazi ne trebaju biti i stvar-
ni porazi. Njihovo prihvaćanje u Kristovu duhu vodi prema pobjedi života nad smrću.
Povorka mučenika, pobjednika koju vidimo na reljefu nastavak je patničke povorke s
Krbavskog polja, križnih putova i Bleiburga, iz Vukovara i drugih bojišta i stratišta naše
povijesti. Ova crkva želi svim svojim dijelovima, tako i ovim reljefom biti trajna propo-

49

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA
vjedaonica našemu narodu o smislu patnje i njezinoj ulozi u spašavanju života. Svaka
patnja može biti proljeće novoga i bogatijega života. Ona je najkreativnija snaga kad je
prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju, inače je patnja lijevoga razbojnika na Kalvariji".

Biskup se osvrnuo i na mučeništvo sv. Ivana Krstitelja, kojega se Crkva spominje toga
dana, istaknuvši kako Ivanovi učenici nisu uzeli kamenje kojim bi se osvetili Herodu, već
su uzeli Ivanovo tijelo i pokopali ga. I Pilat je Josipu iz Arimateje i Nikodemu predao
Isusovo tijelo da ga pokopaju, a u rimskom pravu rodbina i prijatelji mogli su dobiti tije-
lo i pogubljenog državnog neprijatelja. Pokop čovjeka nadilazio je svako neprijateljstvo.

No, suvremeni Pilati peru ruke i
od te ljudske i civilizacijske ob-
veze da predaju tijela ubijenih
od brojnih "heroda i herodija-
da", kojima nisu samo odrubili
glavu, nego su ih i grozno mu-
čili i kao otpad pobacali u jame,
jaruge i rovove, a ni danas ne
daju vukovarskim majkama i
suprugama tijela njihovih sino-
va i muževa, upozorio je biskup
Bogović, te ponovno predložio
da na Krbavskom polju bude
svehrvatski grob za sve one žr-
tve čiji se identitet kod iskapanja ne prepozna. Time bi uz Crkvu hrvatskih mučenika i
Memorijalni park, te cijeli udbinski prostor dobio još veće značenje i mjesto posebnoga
pijeteta.
Poput učenika Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovamo s kamenjem u rukama da ga
bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez
grijeha. Odavde se navješćuju mučeničke vrline, spremnost darivanja života za drugo-
ga, a ne nasilje i osveta, ugroza života drugoga. Želimo i molimo da naš hrvatski narod
poput Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu, naš stijeg i našu snagu. To neka
bude trajna poruka ove bijele golubice na udbinskom brdu, zaključio je homiliju biskup
Bogović.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirali združeni zborovi Gospićko-senjske bi-
skupije pod ravnanjem Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju vlč. Josipa Šimatovića.
Na misu su i ove godine donesene
spomen kamene ploče s mjesta stratišta
diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine
koje su donijeli motoristi, a doneseno
je i dvadesetak knjiga koje su posljed-
njih godinu dana objavljene o strada-
nju hrvatskoga naroda.
Proslava Dana hrvatskih mučenika
počela je u jutarnjim satima križnim
putem koji je od crkve Sv. Marka Gro-
ba predvodio fra Miljenko Stojić, član
Hercegovačke franjevačke provincije,
50


Click to View FlipBook Version