Krbava 3

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

vicepostulator postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće", koji je predvodio i
trodnevnu duhovnu pripravu uoči slavlja.

Slavlje je zaključeno blagoslovom uspomena, suvenira i devocijonalija u 14 sati u
Crkvi hrvatskih mučenika nakon čega je uslijedio koncert crkvenog pjevačkog zbora iz
Pučišća na otoku Braču i limene glazbe Brassčuta koju je predvodio gosp. Stipe Vrande-
čić u čijoj se radionici u Pučišćima izrađivao kameni oltarni reljef.

Zahvala biskupa mons. Mile Bogovića na koncu slavlja

Ugodna mi je dužnost da u ime domaćina zahvalim svima koji su ugradili svoj rad za
odvijanje ove proslave. Dakako iskrena hvala i svim biskupima i svećenicima koji su po-
zvali hodočasnike i došli s njima. Hvala Hrvatskoj radio televiziji i radijskim postajama

Naša biskupija ima već dobro uvježbanu ekipu koja uspješno savladava organizacij-
ske teškoće. Cijela biskupija sudjeluje u pripremi ovoga Dana, predvođena u središnjici
Nikolom Turkaljem i ovdje mons. Tomislavom Rogićem. Rogić nije samo danas dočekao
hodočasnike, oni ih dočekuje svakim danom u godini.

Hvala svim članovima udruženih
zborova naše biskupije na čelu sa zboro-
vođom Ivanom Prpićem Špikom i orgu-
ljašem Josipom Šimatovićem.

Zahvaljujem članovima Komisije za
hrvatski martirologij na trudu oko popi-
sivanja svih katoličkih i hrvatskih žrtava
Drugog svjetskog rata i poraća.

Zahvaljujemo svim darovateljima.
Oni nisu više tako brojni kao u vrijeme
podizanja crkve. Preporučujemo i sve ostalo što je vezano uz ovaj projekt a što čeka
svoje ostvarenje. Iduće godine zasvirat će i velike orgulje na koru crkve za što se posebno
zauzima preč. Juraj Jerneić.
Budući da je ovo jedna zaokružena obljetnica, zahva-
ljujem i najzaslužnijim sudionicima gradnje. Nemjerljiv
stručni, kršćanski i ljudski doprinos dao je Ivan Vukić iz
Gospića. Ne mogu a da mu i danas ne izrazim zahvalnost.
Zahvaljujem također i Željku Žderiću i njegovim stručnja-
cima unutar Kostruktora koji su odradili glavninu poslo-
va i pred 5 godina, 11. rujna, Žderić mi je predao ključeve
Crkve. Uz nas je od početka i vješto spisateljsko pero dr.
Ante Bežena. Za arhitekturu oltarnog reljefa i Kuzma i ja
koristili smo se stručnim savjetima Radoslava Bužanćića.
S mnogih strana dolazi podrška za izgradnju Svehrvat-
skog groba za sve neidentificirane žrtve. Vjerujemo da će
se uskoro stvoriti bolja klima za tu inicijativu i da ćemo i
taj projekt pokrenuti s mrtve točke. Hrvatska država pokazala je zanimanje za projekt
Crkve hrvatskih mučenika i podržala ga. Vjerujem da će tako učiniti i s projektom Sve-
hrvatskog groba.
Našoj predsjednici preko gospođe Brune upućujemo molbu da osobno posjeti Cr-
kvu hrvatskih mučenika i da podrži ideju Svehrvatskog groba na Krbavskom polju.

51

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA
Zahvaljujemo fra Miljenku Stojiću što je predvodio trodnevnicu, ali i na svim inici-

jativama koje u svojoj provinciji i u Mostarskoj biskupiji vodi za popis žrtava i za kano-
nizaciju mučenika svoje provincije. O mučeničkoj smrti tih franjevaca Laudato je snimio
film. Da se izrazim riječima sv. Franje i pape Franje: Laudato si, Signore, hvaljen budi
Gospodine što imamo Laudato. Najviše zalaganjem fra Miljenka već je formirano „gro-
blje mira“ u Bosni i Hercegovini na kojem će i onima za čiji se grob ne zna moći postaviti
križ. Na tom groblju je crkva po obliku, ali ne i po veličini, slična ovoj Crkvi hrvatskih
mučenika.

Sveti hrvatski mučenici molite za svoj narod i za ove koji su danas došli ponad Kr-
bavskog polja da vam izraze svoje poštovanje i zahvalnost!

Srdačan pozdrav svima. Vidimo se i dogodine na Dan hrvatskih mučenika na Ud-
bini.

Obred blagoslova reljefa Slava hrvatskih mučenika

Predraga braćo! Spremamo se sve-
čano blagosloviti novi oltarni reljef Slava
hrvatskih mučenika. Vjerom iskažimo
poštovanje vječnoj Božjoj odluci po kojoj
je otajstvo križa i Kristova uskrsnuća po-
stalo sakrament božanskog milosrđa.

Promatrajući Prikaz Presvetog Troj-
stva, Uskrslog Gospodina, svete hrvatske
mučenike, naše zaštitnike sv. Nikolu i sv.
Jakova, te naša zemaljska stradanja: Blei-
burg, Krbavsku bitku i Vukovarsko stra-
danje u domovinskom ratu, učvrstimo
svoju vjeru, pobožnost i ustrajnost moli-
tve naše. Neka svijetli primjer hrvatskih mučenika uz uskrslog Krista i naše životne ko-
rake stalno upravlja svjedočenju svete vjere i put vječne domovine na nebesima.

Iz Pavlove poslanice Filipljanima
Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao
plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postav-
ši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na
križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime
Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati:
"Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca. – Riječ Gospodnja
Zazovimo zagovor svetih hrvatskih mučenika:
Sveti Venecije - moli za nas
Sveti Ireneju - moli za nas
Sveti Demetrije - moli za nas
Sveti Duje - moli za nas
Sveti Mavro - moli za nas
Sveta Stošijo - moli za nas
Sveti Kvirine - moli za nas
Sveti Nikola Taveliću - moli za nas
Sveti Marko Križevčanine - moli za nas

52

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

Blaženi Alojzije Stepinac - moli za nas
Blaženi Miroslave Bulešiću - moli za nas
Blažene Drinske mučenice - molite za nas
Svi hrvatski mučenici - molite za nas
Pomolimo se. (blagoslovna molitva)
Bože, tvoj je Sin na odlasku s ovoga svijeta visio na križu i s tobom pomirio ljudsku
obitelj. Ostavio nam je riječ i primjer: nema veće ljubavi od ove dati život za svoje prija-
telje. Sveti su hrvatski mučenici ostvarili taj ideal. Neka nam oni budu trajni uzor i neka
nas neprestano zagovaraju pred tvojim Licem.
Pogledaj ove svoje sluge koji podigoše ovaj znak spasenja da trajno krasi tvoj sveti
hram. Neka vjernike potiče na molitvu i nasljedovanje svetih mučenika u nepokoleblji-
voj vjeri. Neka zaštićeni tvojom Božanskom milošću svoj križ danomice nose i stupaju
putevima Evanđelja te napokon sretno prispiju do nebeskog cilja.
Po Kristu Gospodinu našemu. - Amen

Pješice od Nina do Udbine

Mala grupa hodočasnika, članova Moli-
tvenog saveza legije Srca Isusova i Marijina
i molitvene zajednice „Radnici milosrdnog
Isusa“ hodočastili su pješke iz Nina do Cr-
kve hrvatskih mučenika u Udbini da bi pri-
sustvovali svečanom euharistijskom slavlju
29.kolovoza 2015. kojeg je predslavio gospić-
ko-senjski biskup mons. Mile Bogović.

Cilj im je bio, na jedan simboličan način,
posvijestiti cijelu hrvatsku povijest od 7. lip-
nja 879. godine, kada je prvi put međunarod-
no priznata hrvatska država po tadašnjem papi Ivanu VIII i njen legitimni vladar knez
Branimir, do današnjih dana i tako kroz jednu malu žrtvu odati zahvalnost svim hrvat-
skim mučenicima koji su kroz povijest podnijeli mučeništvo i to najčešće upravo zbog
vjernosti Svetoj stolici i Petrovu nasljedniku.

Hodočašće su započeli iz Nina 27. kolovoza u ranim jutarnjim satima sa molitvom
i blagoslovom župnika župe Sv. Anselma don Bože Barišića i don Damira Stojića koji je
imao duhovnu obnovu te dane u župskoj crkvi s obzirom na proslavu zaštitnika župe.

Nakon odmora u Obrovcu, gdje ih je ugostio župnik župe Sv. Josipa don Krešo Ći-
rak, nakon svete mise u petak 28. kolovoza, koju je župnik slavio samo za tu nakanu,
hodočasnici su se uputili, preko Velebita prema Gračacu gdje su stigli oko 14 sati.

Nakon popodnevnog odmora u samostanu Presvetog Otkupitelja, u večernjim sati-
ma su se pridružili hodočasnicima iz Gračaca koji već tradicionalno hodočaste sa svojim
župnikom fra Jakovom Prcelom u Crkvu hrvatskih mučenika, da bi u ranim jutarnjim
satima stigli u Udbinu.

Smisao cijelog hodočašća su saželi u slogan: ZA JEDINSTVO I SLOGU HRVAT-
SKOG NARODA PO ZAGOVORU SVETIH MUČENIKA i kao takvog ga upisali, kao
prvi hodočasnici tog jutra, u knjigu utisaka u Crkvi hrvatskih mučenika.

Božena Grgić

53

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

Prvi Susret Obnove u Duhu Svetome

Prvi Susret Zajednica Obnove u Duhu Svetome, koji je u Crkvi hrvatskih mučenika
na Udbini okupio oko tisuću i sto članova iz više od 70 molitvenih zajednica iz nadbisku-
pije Zagrebačke, Splitsko-makarske, Đakovačko-srijemske, biskupije Gospićko-senjske,
Dubrovačke, Šibensko-kninske, Bjelovarske, Varaždinske, Zadarske, iz Bosne i Hercego-
vine, kao i iz zajednice Regina pacis iz Verone (Italija), iz Aberdeena Škotskoj i iz Mađar-
ske, na duhovnom planu početak je duhovnog boja, početak obnove u Duhu Svetome za
hrvatski narod, zaziv Božjeg blagoslova i izljeva pomazanja, vatre Duha Svetoga.

Na susretu koji se odvijao pre-
ma pozivu pape Franje „slušajte
i izvršavajte", a na nakanu "Moli-
mo za domovinu i obitelji“, jer bez
osluškivanja, bez ulaska u prisut-
nost Božju nema očitovanja Bož-
je milosti, o poruci Svetog Oca i
usmjerenju djelovanja zajednica
ODS-a govorili su koordinatori
zajednica iz Zagrebačke i Splitsko-
makarske nadbiskupije Damir Zu-
kan i Lordan Ljubenkov. Podsjetili
su na Papin pozdrav na Trgu Svetog
Petra upućen članovima Obnove iz
Italije, a među njima je, na mjestu
za posebne uzvanike, bilo i 96 predstavnika zajednica iz Hrvatske. Papa je poručio kako
računa na članove Obnove koju vidi kao struju milosti za cijelu Crkvu.
I riječi Zukana i Ljubenkova, tijekom cjelodnevnog programa, proizašle su iz „osluš-
kivanja i izvršavanja“, prije svega poslanja stalnog rada na poniznosti i izgradnji zajed-
ništva, a o temi izgradnje zajedništva nizale su se sve daljnje pouke i predavanja vlč.
Marinka Miličevića (Tema: Autoritet vjernika), Ivone Zgrabljić (Koji si ti instrument u
Božjem orkestru?), don Damira Stojića (Duhovna formacija).
Posebno je naglašena važnost mjesta gdje se odvijao susret uz zagovor hrvatskih mu-
čenika – u Crkvi hrvatskih mučenika, u nacionalnom svetištu koju su pokrenuli hrvatski
biskupi na inicijativu biskupa Bogovića, a po riječi sv. Ivana Pavla II., koji je i blagoslovio
kamen temeljac za crkvu godine 2003. u Rijeci, po njegovoj riječi da se ne prepuste zabo-
ravu svoji svjedoci vjere, svoji mučenici. O svetištu je govorio njegov ravnatelj Tomislav
Rogić navevši razloge zašto je svetište nastalo upravo na Udbini, tko su hrvatski mučeni-
ci i koja je simbolika detalja uređenja prostora crkve.
Radosno slavljenje Gospodina tijekom susreta predvodio je sastav Božja pobjeda iz
Zagreba, uvodni blagoslov dao je duhovnik Obnove pater Zdravko Barić, a fra Smiljan
Kožul uputio zaziv Gospodinu da Duh Sveti oživi zajednice koje će biti apostoli u ovim
teškim vremenima, da susret bude doista jedan novi početak molitvom sviju, poseb-
no molitvom krunice (plakate Pokreta krunice "Molitvom spasimo Hrvatsku" dobile su
sve župe). Nizala su se svjedočanstva o snazi zajedništva, o pečatu zajedništva kojim je
Majka Marija obilježila sudionike zahvalne krunice od 300 metara u povodu 300 godi-
na čudotvorne Gospe sinjske, o povezivanju sa župom u Aberdeenu, o Zajednici Regi-

54

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA
na pacis iz Verone, koja je
nastala kao plod molitve
obitelji Nottegar (ova za-
jednica koja je dio ODS-a
Italije danas brine u svojim
domovima o tisuću djece
siročadi i ima svoje redov-
nike), o aktivnom djelova-
nju zajednice Dobri pastir
i njezine podružnice na
Klisu.

„Svi smo mi slični
apostolu Petru u danima
između Uskrsnuća i Uza-
šašća, kad još nije bio spre-
man za svoj 'agape', ali je puno molio i puno vremena proveo s Majkom, možemo
to nazvati vremenom duhovne adolescencije. Mi smo duhovni tinejdžeri, a Marija je
odgajala Isusa tinejdžera, pa će i nas znati odgojiti. Zato neka pobožnost prema Djevici
Mariji bude „trade mark“ hrvatske katoličke karizmatske obnove, da nas prepoznaju
po tome, da budemo bliski Mariji, da smo mi marijanski narod“, poručio je don Damir
Stojić čije predavanje sadrži korisne upute svakom vjerniku i molitelju.

Članovi Obnove u Duhu Svetome kao posebnu milost doživjeli su euharistijsko
slavlje koje je u predvodio gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, čime je
ovaj susret i završio. Neizmjerno bogatstvo poruka za osobnu izgradnju i izgradnju
zajedništva (nemoguće ih je pobrojati, kamoli opisati) primili su tako i članovi mo-
litvenih zajednica iz Otočkoga dekanata, euharistijske zajednice iz Otočca, zajednice
mladih sv. Ivan Pavao II. iz Otočca, zajednice Duha Svetoga iz Sinca, molitvene zajed-
nice iz Prozora, marijanske zajednice iz Švice, Brinja, Krasna, Senja, Gospića te njihovi
duhovnici.

Marija Kostelac Gomerčić

55

POVIJESNE CRTICE I JOŠ PONEŠTO

Zašto odumire Hrvatska? -
Podlapača

Suočeni s činjenicom izumiranja hr- sao rukopisni misal prema kojem je godi-
vatskog naroda i nestajanja čitavih sela ne 1483. tiskan naš prvotisak, prva hrvat-
u kojima više nema ni škola, ni liječnika, ska inkunabula.
ni veterinara, a u nekima ni svećenika, u
nastavcima ćemo donositi kraće prikaze o To je područje „Corbavia“ kako ga
mjestima koja su nestala nakon Drugoga 950. godine prvi puta spominje bizntski
svjetskoga rata ili su na izdisaju. Ne može car Konstantin Porfirogenet, i na kojem se
se za sve loše u Hrvatskoj tužiti strance. služba Božja vršila na hrvatskom jeziku.
Krivac za takvo stanje državna je politika Jest, na Krbavskom polju je u bitki s Turci-
koja nije hrvatski državotvorna, pa uspo- ma godine 1943. izginuo cvijet hrvatskog
stavlja društvenu i gospodarsku politiku plemstva čuvajući „ognjišta i oltare“, ali
u kojoj se hr- su tu nicali, pisali, Bogu i o Bogu glago-
vatski čovjek
ne osjeća svoj ljali glagoljski
na svome. Bit pisari, sveće-
ćemo zahvalni nici glagoljaši
svakom čitate- zajedno s broj-
lju i suradniku nim Božjim
za prilog na ovu narodom. Bilo
temu. je tu prije Tu-
raka više od 20
U ovom samostana, gla-
broju donosimo goljskih tiskara
prikaz nestanka i misala. Otuda
Hrvata i katoli- potječu spome-
ka u mjestu i se- nuti knez No-
lima Podlapače, vak Disislavić
osobito zbog ubijanja i raseljavanja uvjeto- (14. st.), Paval
vanih mržnjom četnika i partizana, zbog dijak iz Krbave (14./15. st.), pop Marti-
čega su uspostavljene nepogode za redovit nac (1493.) i Bartol Krbavac (15. st.), pisci
život na tom prostoru, ali, zbog ubijanja i iluministi glagoljskih misala, zatim pop
i raseljavanja, spriječena i reproduktivna glagoljaš Ratko pok. Bilaca Meglanice „de
sposobnost naroda. Corbavia“ i tolike druge osobe važne za
povijest Katoličke Crkve i hrvatskog naro-
Mnogo je razloga i pobuda za dolazak da. Iz Podlapače je rodom i Mijat Kegljen,
na Krbavu i u Krbavu. Tu je, na području djed po majci hrvatskog pjesnika Draguti-
Krbavske biskupije utemeljene 1185. godi- na Tadijanovića.
ne, odzvanjala srednjovjekovna sekvenca o Današnje selo Podlapača, koje se u
smrti „Dies ire – U dan onaj, u dan gnje- izvorima navodi i kao Podlapac, smješteno
va…“ više od stotinu godina prije nego u je na zapadnom rubu Krbavskog ili »Pod-
latinskim misalima u Europi. Svjedoči to lapačkog polja«. Po prvi put se spominje
Misal kneza Novaka Disislavića iz Krbave. pod imenom Podlapčec u Ugovoru o na-
naime, knez Novak je 1368. godine napi- sljeđu koji su godine 1509. sklopili vlasnik
56

POVIJESNE CRTICE I JOŠ PONEŠTO

Podlapčeca Ivan Karlović i Pred Domovinski rat u 1991. godini
sestra mu Jelena sa svojim Podlapača je brojila 294 stanovnika od ko-
mužem Nikolom Zrinskim. jih je veći dio pred agresorom izbjegao u
Gospić, Karlobag i Zagreb, a dio je ostao u
Mjesto je dobilo ime po zatočeništvu. Danas župa Podlapača broji
974 metra visokom brdu 110 duša, a sačinjavaju je sela: Podlapača,
Lapac, ispod koga se na- Breštane, Donji Mekinjar, Jagodnje, Krba-
lazi. U njemu je u davnini va (Pišać), Srednja Gora, Svračkovo Selo i
bio »grad« utvrda knezova Tolić.
Krbavskih. Godine 1527.
zauzeli su ga Turci i u svojoj Žrtva komunističkog divljanja bio je
vlasti držali sve do godine i vlč. Mate Moguš, župnik Podlapače do
1689. studenoga mjeseca 1941. Komunističke
vlasti su ga nakon rata uhitile u Grižana-
Za rimokatolike je u ma, gdje je bio župnik i odvele u Gospić.
Podlapači godine 1702. Tamo je nakon mnogih mučenja 14. listo-
utemeljena župa pod zašti- pada 1945. godine osuđen na smrt. Molba
tom sv. Jurja. Župna crkva za pomilovanje mu je odbijena. Odveden
je posvećena 9. lipnja 1718. je na Udbinu i 3. veljače 1946. godine tamo
Godine 1751. župa je brojila 694 vjernika. obješen, gdje je tako visio osam dana. Prije
Sredinom 18. stoljeća Podlapac je postao smrti ga je vlč. Josip Banić uspio ispovjedi-
sjedištem krajiške satnije, a godine 1779. ti i dati mu blagoslov.
u njemu je otvorena pučka škola (tzv. tri-
vijalka). Godine 1834. Podlapača je brojila Žrtve Podlapače ubrojene su u, pre-
100 kuća s 1295 duša. ma do sada prikupljenim podacima, 2.747
žrtava iz župa Udbinskog dekanata, a pri-
Župa Podlapača dostiže svoj razvojni donose i zbroju 21.352 žrtve Drugog svjet-
vrhunac 1914. godine kada je brojila 2.244 skog rata i poraća na području današnje
rimokatoličkih vjernika. Početkom 1941. Gospićko-senjske biskupije.
godine imala je 2.100 duša, dvije škole, če-
tiri trgovine, mlin i poštu. mons. Juraj Batelja,
objavljeno u Glasniku postulature bl.
Župa i mjesto Podlapača proživljavali
su tragediju hrvatskog naroda u 20. stolje- Alojzije Stepinac, svibanj 2015.
ću. Kad su 3. rujna 1941. u mjesto prova-
lili četnici, ubili su 6 ljudi, opljačkali selo
i popalili hrvatske kuće. A upadom četni-
ka-komunista 22. veljače 1943. mještani
su pred terorom izbjegli u Gospić. Nakon
1945. tek manji broj njih se vratio.

U Drugom svjetskom ratu bili su ošte-
ćeni i župna crkva sv. Jurja i župni stan, a
stradanja su se nastavila i nakon rata, kad
su žitelji ubijani pojedinačno ili bacani u
jame, Golubnjaču i Cvijanušu. Nažalost,
te masovne grobnice kao takve do danas
nisu posebno istražene i označene. Prema
do sada prikupljenim podacima župa Pod-
lapača ima 514 žrtava iz razdoblja Drugog
svjetskog rata i poraća.

57

POVIJESNE CRTICE I JOŠ PONEŠTO

Slike i predmeti sadašnje postave muzeja Crkve na udbini

Ručni rad Stjepana Brezića

Još kao dijete volio sam pravit ručni Kao i svi naši ljudi koji su otišli trbuhom
rad. Već sam u petom razredu pučke škole za kruhom, tako sam i ja otišao ne što sam
napravio za ručni rad u školi dobre stva- htio nego što sam bio prisiljen i protjeran
ri. To je bio predmet za ocjenu iz ručnog iz Gospića radi nacionalnog pitanja. Ja i
rada. Tako sam ja napravio jedna mala tako potječem iz Podlopače, iz ustaškog
konjska kola za svoj ručni rad. Sve je bilo gnijezda, kako nas je srbočetnička banda
u originalu osim točkova ili još bolje kota- zvala. K tome je bilo još gore kad su saznali
ča kako smo mi Ličani zvali. Kotači su bili da je moj otac bio u domobranstvu, a tri
odrezani od okruglog drveta ali su bili pri- strica u ustašama i zato su me u Gospiću
lagođeni tim kolicima. Kad sam donio to u progonili. Bio sam prisiljen potražim po-
školu imao sam najbolji ručni rad. Taj ruč- moć u tuđem svijetu. Kriomice sam otišao
ni rad je stajao u školi, ne samo moj nego za Francusku, a iz Francuske sa ženom i
i od druge djece sve do raspusta školske dvoje djece u Kanadu.
godine. Kako svake godine pred kraj škol-
ske godine dolazi u školu nadzornik da Po dolasku u Kanadu ja i žena smo
provjeri koliko djeca znadu, tako je došao i počeli radit po raznim fabrikama, a djeca
te godine kad sam ja bio u petom razredu. su išla u školu. Vrijeme je polako prolazilo.
Provjerio je djecu, i kad je odlazio odnio je Negdje 1975. godine kada su moja djeca
moja kola svojoj djeci da se igraju sa njima, veće bila stara jedno 13 a drugo 15 godina,
a učiteljici je rekao ako ja hoću da ih imam onda se meni počelo nešto motat po glavi:
neka ja sebi napravim druga i neka se ne Pa Bože ova moja djeca neće znati ništa od
ljutim. Tako reći još iz djetinjstva volijo onog moga starinskoga kako smo mi živje-
sam radit i zabavljat se ručnim radom. Ka- li i sa čime smo se bavili.
snije kad sam odrastao volio sam se bavit
drvenarijom. I tako sam ja negdje 1975. - 1976. godi-
ne počeo se ponovo baviti ručnim radom.
Kad sam se oženio pravio sam sebi I što je bilo prvo? To da sam napravio
razni namještaj po kući i mnogo čega konjska kola, ali u originalu samo uma-
drugoga a za sve sam bio samouk. Nisam njena. Ta se kola danas nalaze u muzeju
nikakvu školu pohađao, sve je išlo iz gla- na Udbini. Vjerovali ili ne sve je rađeno
ve. Pošto sam došao iz vojske počeo sam sa džepnim nožem. Kad sam to napravio
sebi i kuću praviti, a uskoro i drugima. Ne
znam, mislim da me je Bog sa time nada-
rio pa sam sve do današnjeg dana ostao
pri drvenariji. Čim nešto vidim odmah
to počnem raditi, samo ako mi se to svi-
đa, a u stvari sam po struci metalac. Prvi
je moj zanat ložač parni kotlova, a drugi
je monter centralnog grijanja. To dvoje je
moja profesija za koje sam se sam školovao
i polagao ispite da sam mogao dobit diplo-
me. Mislim, da je sve to malo zanimljivo.

58

POVIJESNE CRTICE I JOŠ PONEŠTO

odmah sam napravio i jednu vitrinu. To je nitko ne vodi računa o tome. Tako sam ja
bio moj suvenir u primaćoj sobi. bio prisiljen da se nekako tog ručnog rada
moram riješiti ili ga dati negdje u muzej.
Poslije tih kola pravio sam i volovska
kola i na kraju ostali ručni rad koji se da- Kada je stvorena Hrvatska država naj-
nas nalazi u muzeju Crkve hrvatskih mu- prije sam počeo razmišljat da to dadem
čenika na Udbini. Kad sam to sve pogradio negdje u Hrvatskoj u muzej. Tako sam
onda sam došao do zaključka da mi nešto 1996. godine napravio kontakt sa muze-
fali. Ta konjska kola su zbilja vukli konji. jom Gospić. Oni su to odmah prihvatili,
Onda sam počeo praviti konje i volove pa ali kad je došlo do ugovora oni ga nisu
je sve došlo do boljeg izražaja. Kad sam htjeli potpisati, jer ja to poklanjam drža-
počeo pravit ormu za konje najprije sam vi u trajno vlasništvo. Tako su znali da se
upotrijebio plastiku ali sam kroz kratko to ne može prodat niti otuđiti iz muzeja u
vrijeme vidijo da plastika ne valja jer se po osobne svrhe. Nije mi to uspjelo da svoje
mijenjanju klime skvrči i ne izgleda dobro. radove pošaljem u svoju domovinu. Ali i
U susjednom gradu pronašao sam jednu Bog se je sjetio nas Ličana pa nam je po-
trgovinu kože. Otiđem tamo, kupim kožu slao preuzvišenoga biskupa ili bolje reći
i napravim jarmove. Tek sam onda bio za- velikog čovjeka gospodina doktora Milu
dovoljan. Sve je bilo približno napravljeno Bogovića koji je došao među Ličane da ih
onako kako sam ja iz djetinjstva zapamtio izvuče iz zla i zaostalosti. Jer već su i ptice
dok sam živio sa babom i djedom. na grani govorile da je Bog digao ruke od
Svojoj sam djeci uvijek objašnjava nas Ličana, ali izgleda nije baš tako. Ipak
što je za što služilo i kako smo mi sa nije nas Bog zaboravio, jer nam je poslao
time radili. Poslije su se moja djeca veliko čovjeka biskupa Milu Bogovića, a
poudala, imala svoju djecu, tako da svjedoci smo svetišta Crkve hrvatski mu-
sam ja to sve prenio i na svoju unu- čenika koju je napravio na Udbini. Mislim
čad. Oni su o svemu znali, ali što da više ne treba komentirati tko je taj čo-
koristi kad žive na divljem zapadu. vjek kojeg Bog posla među nas.
Djeci u školi mozak masiraju i više
Tako je Bog jednog dana i mene po-
slao kod njega jer sam čuo da se pravi
crkva koja će imati muzej. Tako sam ja
došao do zaključka da sav moj ručni rad
poklonim muzeju Hrvatski mučenika na
Udbini. Onda sam se obratio na našeg ve-
likoga biskupa doktora Milu Bogovića, na-
pravio kontakt s njime, a moj Biskup nije
se mnogo razmišljao nego je odmah pri-
hvatio moju ponudu. Hvala dragom Bogu

59

POVIJESNE CRTICE I JOŠ PONEŠTO

i mome velikom Biskupu i doktoru povije- sam preko zime znao napravit po desetak
sti koji dobro zna što je povijest. Danas se slika. Sve je zavisilo kako sam se osjećao
taj moj ručni rad nalazi u muzeju Hrvatski i mogao sjediti. Danas poprsje jedne slike
mučenika na Udbini. Tako je nekako išao mogu napraviti za osam sati, ali ispočetka
taj moj ručni rad od Like do Kanade i po- nije baš bilo ni lako. Bilo je slika koje sam
novno do Hrvatske dok se nije konačno po tri puta prepravljao samo zato što ni-
smjestio na Udbini. sam znao nacrtati nos.

Što se tiče slika njih sam počeo radit Na kraju kad sam počeo radit slike više
onako iz znatiželje. Računao sam kad to nisam znao kuda ću sa slikama. Ispočetka
mogu napravit drugi mogu i ja. Negdje sam radio samo hrvatske kraljeve, knezo-
1995. godine počeo sam pomalo praviti i ve i banove, a poslije sam počeo radit sva-
slike. Najprije sam to počeo crtati na pa- kojake, bilo da sam našao kakvu sliku u
piru, pa kad sam vidijo da to ide onda sam novinama, razglednicama ili u kakvim ka-
to počeo prenosit na drvo. Kupio sam fur- lendarima. Samo ako mi se imalo svidjela
nir i obojio ga u razne boje i počeo raditi. ja sam je napravio. Zato danas u muzeju u
Dan za danom napravio ja dvadeset slika, Udbini imaju 153 slike koje sam ja napra-
ali kad sam ih složio vidijo sam da nešto vio i još ih ima kod mene koje će jednog
nije u redu, da nešto fali. Nisam znao što. dana doći u muzej u Udbinu. Eto tako sam
Na kraju sam primijetio da nisam dobro se ja počeo bavit sa onim što nikada u ži-
nos napravio jer ga nisam znao okrenuti votu nisam ni sanjao, ali čovjek nikad ne
u pogledu kako je glava okrenuta, u kome zna što ga u životu čeka jer čovjek snuje a
pravcu gleda. I zato su nosevi izgledali kao Bog određuje. AMEN.
klinovi, ali što sam mogao kad o tome ni-
sam nikada ništa učio nego onako iz glave. Stjepan Brezić, kolovoz 2015., preuze-
Uzelo mi je skoro dvije godine dok sam to iz knjige
pronašao kako napraviti nos. Kad sam to
pronašao, više nije bilo problema. Kasnije Kako sam u Kanadi spašavao običaje
svoje Podlapače i povijest svoje Hrvatske

60

POVIJESNE CRTICE I JOŠ PONEŠTO

Vitraji u dnevnoj kapelici Kraljice
mučenika ispod Crkve hrvatskih
mučenika na Udbini

Dobiti priliku (narudžbu)
za izradu sakralnih vitraja veliki
je izazov i zadovoljstvo svakom
autoru. Međutim, uvijek nanovo,
nakon prvog oduševljenja, auto-
ri se suočavaju s prožimanjem
poznatih strahova, nedoumica i
briga.

Želje su uvijek iste: ispuniti
nadanja crkve i naručioca a isto-
dobno ostati „svoj“ te ostaviti
trag vlastitog autorskog rada. To
je široko područje nužnog kompromisa. Samo najvećim autorima polazilo je za rukom
potpuno ostvariti svoju zamisao i to najčešće onima koji su bili i sami donatori vitraja,
kao na primjeru Matissea koji je stvorio i donirao vitraje u kapeli u Venceu 1950-52.

No, ta činjenica ne mora uvijek biti ograničavajuća. Dapače, u našem slučaju bilo je
veliko zadovoljstvo raditi za Crkvu. I to ne za bilo koju crkvu, već za Crkvu Hrvatskih
mučenika u Udbini. Crkvu koja je u mislima i nadanjima, svakom Hrvatu, mjesto gdje se
stvara novi oltar sjećanja na one kojih više nema među nama, na one koji su nas zadužili
svojim položenim životima, za naš boljitak, i to kroz stoljeća do danas. Naš atelier u Rije-
ci dobio je priliku izraditi vitraje u dnevnoj kapelici Crkve hrvatskih mučenika u Udbini.

Presudnu ulogu odigrao je preuzvišeni biskup Mile Bogović koji nam je precizno
trasirao put, odnosno ukazao na njegove želje i želje donatora vitraja. U početku smo bili
zatečeni ekstenzivnošću tema i likova. Ubrzo smo shvatili da nam je preuzvišeni Bogović
puno pomogao.

Naime kod svake realizacije sakralnih vitraja, autorska je namjera poticati naraciju.
Treba voditi promatrača od slike do slike i tako ispričati priču o ponuđenoj temi. Imali

smo sreću da smo dobili lijepo
posložene teme koje su se me-
đusobno prožimale i tako tvori-
le nastajanje slike u slici što nije
lako stvoriti u likovnom djelu.

Iskustvo nam govori da vi-
traji čine novu viziju prostora
što je posebno došlo do izraža-
ja u dnevnoj kapelici Kraljice
mučenika. Zbog male površine
kapele vitraji svojom veličinom
dominiraju prostorom.

61

POVIJESNE CRTICE I JOŠ PONEŠTO
Zahvaljujući jakim bojama koje su nužne u prikazu likova izbjegli smo danas toliko

modernu bezbojnost, a s obzirom da su donji vitraji postavljeni praktički u visini očiju,
pogled na prozore stvara osjećaj neobičnog osvjetljenja i na taj smo ih način „oteli“ uho-
danoj percepciji doživljaja to jest, zahvaljujući mjestu, odnosno visini postavljanja stiče
se dojam bliskosti s umjetničkim djelom, te se čini da je svetost likova i njihovih priča još
bliže promatraču i njegovim nadanjima i molitvama.

Kada se dolazi pred kapelicu najprije susrećemo vitraj na kojem je prikazan Sv. Niko-
la Tavelić, odmah do njega je Sv. Marko Križevčanin. Povrh ta dva vitraja nalazi se vitraj
smješten u polukružnu voltu sa starokršćanskim mučenicima. Mučenici su postavljeni
iznad prikaza Dioklecijanove palače u crvenim okvirima – medaljonima.

Njihov redoslijed je slijedeći: Sv. Demetrije, Sv. Irinej, Sv. Kvirin, Sv. Venancije, Sv.
Duje, Sv. Stošija i Sv. Mavro. Uz mučenike je prikazano i obilježje koje ih je u njihovim
životima karakteriziralo (knjiga, mlinski kamen, pomast…). Zatim dolazimo do vrata,
odnosno ulaza u kapelu iznad kojega je postavljena volta sa prikazom Kraljice mučeni-
ka, odnosno majkom Božjom.

Pod njenim raskriljenim plaštem možemo prepoznati razne likove iz naše bliže i
dalje povijesti koji su našli utočište i zaštitu nebeske Kraljice. Vanjska strana njezina
plašta obojena je tamnijom plavom bojom, dočim je unutrašnja svjetlija plava boja koje
predstavljaju simbol nedokučivosti, samim time možemo razumjeti veliku sreću štićeni-
ka koji su našli utočište i zaštitu nebeske Kraljice. Posebno je lijepo i lice i raširene ruke
Majke Božje koje odaju unutarnji mir.

Na desnoj strani od vrata prikazan je bl. Alojzije Stepinac, do njega je bl. Miroslav
Bulešić, a iznad njih u velikoj volti prikazane su Drinske mučenice.

Služili smo se s bojama na način da stvorimo novu svjetlost, nastojeći slijediti promi-
šljen kromatski poredak što i jest zadaća vitraja.

Zbog obilja tema, na malom prostoru bili smo prisiljeni prikazati vitraje iz nekoliko
različitih perspektivnih točaka. Uvijek nam je cilj prikazati figure i njihov raspored u
svojevrsnoj promišljenosti i time postići dojam odmjerenog ritma.

62

POVIJESNE CRTICE I JOŠ PONEŠTO
Vitraji su izrađeni od stakala u boji, kakva inače rabimo, no u ovom slučaju smo već
gotova obojena stakla nanovo bojali i pekli u za to posebnim pećima kako bi na licima,
rukama i haljinama svetaca dobili onaj pravi ton za kojim uvijek tragamo. To je napro-
sto baština likovnosti i velika nevolja za autore – nedostatak zamišljenih boja koje bi na
pravi način dočarale promatraču autorovu zamisao.
Veliki umjetnik, Cezanne često je tražio u stvaranju boja - le ton juste – pravi ton,
a naći takav ton u bojama za staklo još je teža kušnja.
Kada su stakla ručno izrezana, te naknadno bojana, tonirana i pečena, oblažu se ba-
krenim folijama. Nakon toga, posložena slika se lemi smjesom cinka i olova. Lemljenje je
dugočasni proces i zahtijeva veliko znanje i strpljenje. Naime sam izgled lemljenih spo-
jeva, njihova širina i oblik predstavljaju svojevrstan autorski rukopis, odnosno dodatno
daje slici posebne vizualne naglaske koji se
mogu očitovati kao sjene, nužni razmaci
među likovima ili pak kao naglašavanje ne-
kog djela slike.
Dakako, supruga Željka i ja nismo bili
u mogućnosti sami odraditi tako složenu
zadaću, pogotovo što smo bili jako limiti-
rani rokovima izrade. Kao i u nekim prijaš-
njim situacijama pomogli su nam prijatelji
iz struke, baš kao što i mi njima pomažemo,
i na tome im se iskreno zahvaljujemo.
Sada, kada su vitraji na svojim mjestima, prožimlje nas tiho zadovoljstvo i mir, živeći
u vjeri da će i putnik namjernik zastati pred vitrajima, i u svojim promišljanjima osjetiti
snagu i poslanje svih prikazanih likova i nakon stanke otići s tog svetog mjesta obogaćen
sjećanjima na hrvatsku priču o mučeništvu i žrtvi ustrajnosti ispričanu na ovaj način.
Na kraju, još bi se jednom iskreno zahvalili preuzvišenom biskupu Mili Bogoviću
i župniku Tomislavu Rogiću što su izabrali nas kao autore i time nam omogućili rad u
Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini.

u Rijeci 10. rujna 2015.
Boris Rogić

HRVATSKI MUČENICI Hrvati su ginuli od pamtivijeka
za biskupe svoje,za knezove
Hrvati su ginuli od pamtivijeka za djecu i žene svoje
već tamo od stoljeća sedmog za pravdu bez straha i osvete
pa sve do današnjeg dana Hrvati su ginuli od pamtivijeka
od tuđe ruke a najmanje od svoje u granicama zemlje svoje
Hrvati su ginuli od pamtivijeka nikad tuđinu nisu otimali
za kućni prag,za granicu, u grob su odlazili sa blagoslovom Božjim
za more,za šume
za polja i rijeke svoje Ivica Jurjević
63

OLTARNI RELJEF

Oltarni reljef
„Slava hrvatskih mučenika“

Kršćanska je vjera živa po Kristovoj kao istinitu činjenicu što čitamo u brojnim
žrtvi vlastita života na križu za čovjeka u događajima i osobama kroz povijest pro-
Njegovu uskrsnuću, živa je i u uskrsnuću žetu mučeničkom žrtvom.
svakog čovjeka koji žrtvuje svoj život za
vjeru u Isusa Krista. Tu istinu svjedočili „Mučenički čin“, piše u istoj bisku-
su svojim životima i mnogi vjernici-mu- povoj poslanici, „uvijek u sebi uključuje
čenici na kojima Crkva gradi svoju vjeru, prihvaćanje žrtve života iz ljubavi prema
i u zajedništvu s pukom kuću svojega po- nekome (Bogu, čovjeku, prijatelju narodu/
stojanja, to jest piše svoju povijest, kao što domovini)“. Ove je kršćanske vrijednosti,
je to hrvatski plemić-mučenik Fran Krsto kao i činjenice iz hrvatske povijesti Kuzma
Frankopan izrazio stihovima: “Navik on Kovačić oblikovao u reljefu postavljenom
živi, ki zgine pošteno!“ Cijelim svojim bi- na zidnoj plohi iza oltara u Crkvi hrvatskih
ćem predani idealu slobode za svoj narod, mučenika u trodijelnoj cjelovitosti kipar-
i u ljubavi dali vlastiti život za bližnjega, skoga djela. Oltarni reljef kipar je klesao
za svojega brata u Kristu, i svoju kršćan- u vrsnom bračkom kamenu „maslinica“
sku vjeru, vjernici-mučenici gradbena su tako nazvanom po istoimenom kameno-
poveznica Crkve u njezinu zajedništvu s lomu u Pučišćima, a i dobro znanom po
Kristom. njegovoj specifičnoj bijeloj boji, čvrstoći,
te, nadasve, po jedinstvenoj podatnosti za
„U kršćanskoj starini“ čitamo u pa- klesanje.
stirskoj poslanici biskupa Mile Bogovića
„onaj koji je tako završio svoj zemaljski Taj golemi posao na kamenom reljefu,
put nazvan je svjedokom (martys). Budući za kojega nije pretjerano kazati da je ki-
da je to životno svjedočanstvo bilo pove- parsko-klesarski pothvat, Kuzma Kovačić
zano s podnošenjem nasilja i mučenjem, u je, sa svojim višegodišnjim kiparskim su-
hrvatskom jeziku takve nazivamo mučeni- radnikom, majstorom dlijeta Krešimirom
cima… Bez obzira gdje se mučeniš- Tomasovićem, i njegovim sinovima, An-
tvo dogodilo, mučenici su bili za-
jedničko blago cijele Crkve….“ Na
ovoj kršćanskoj istini biskup Bogo-
vić pokrenuo je i projekt izgradnje
Crkve hrvatskih mučenika na Ud-
bini kao vidljivog znaka njihove žr-
tve za vjeru u Krista koja živi u toj
vjeri i svijetli u svijesti naroda kroz
tolika stoljeća, i za sva vremena.
Potom je u suradnji s konzervato-
rom Radoslavom Bužančićem po-
vjerio kiparu Kuzmi Kovačiću da u
istoj crkvi likovnim jezikom izrazi
tu žrtvu mučenika za vjeru u Krista
i slobodu svojega hrvatskog naroda
64

OLTARNI RELJEF

tom i Franom, započeo za Vukovar: “Tada pa-
raditi početkom prosin- doše snažni vitezovi i
ca 2014. godine, pa sve slavni borci.“
do srpnja 2015. godine
kada se još moglo dobro Svoje klesarsko
čuti kako njihove mar- umijeće i kiparsko zna-
ljive ruke udaraju čeki- nje stjecano kroz minula
ćem u dlijeto oblikujući desetljeća plodnog stva-
iznijansiranu strukturu ralaštva, i učvršćivano
reljefa u bijelom brač- kroz brojna djela rađe-
kom kamenu. na u različitim vrstama
kamena Kuzma Kova-
Reljef je impresivan čić je u rafiniranoj sin-
po kiparskoj oblikovnoj tezi oblikovao u čvrstu
invenciji, i iznimno za- strukturu ovoga reljefa.
htjevnom klesarskom Veliku kompoziciju re-
umijeću, a i po velikoj ljefa u kamenu kipar je
kamenoj površini koju koncipirao u crtežima,
su kipar i njegovi su- kiparskim skicama i
radnici mjesecima strpljivo obrađivali u studijama u gipsu i modelu u glini kako bi
klesarskoj radionici Stipe Vrandečića u uskladio prostorne odnose većeg i manjeg,
Pučišćima. Naime, reljef je cjelina od tri daljeg i bližeg, višeg i nižeg, a minucio-
nejednaka dijela, srednjeg, i najvećeg, od znim modeliranjem udubljenja i usjeklina,
7,5 x 4 m., i dva bočna jednakih mjera, ispupčenja i šupljina, kosina i krivulja, toč-
od 5 x 3,60 m. Sva tri dijela reljefa klesani kastih, kružnih i nepravilnih oblika stva-
su na ukupno 70 kamenih ploča sastav- rao je dinamičan ritam svojega kiparskoga
ljenih u triptih na kojemu je oblikovana izraza snažne likovne sugestivnosti.
naša bremenita povijest kroz tri tragična Nad tragičnim događajima iz hrvatske
događaja koja su duboko usječena u svi- povijesti: Bleiburgu, Krbavskom polju i
jest hrvatskog naroda prožetom patnjom Vukovaru, kipar je oblikovao Kristovo ti-
i mučeništvom: Blei-
burg, Krbavsko polje, jelo kako se uzvisuje
Vukovar. Ta tragedija k svojem nebeskom
povijesnih događaja Ocu, i u slavi Uskrsnu-
naglašena je i riječima ća dominira reljefom
citiranim iz svjedo- i određuje njegovo
čanstva popa Martin- središte u simboličkoj
ca o hrvatskom stra- i stvarnoj vjeri onih
danju na Krbavskom koji su u Njemu umrli
polju ispisanim gla- da bi vječno živjeli – u
goljicom pod svakim mučenicima. Zato je
dijelom-poljem trip- njima na spomen ovaj
tiha koje u latiničkom kameni reljef i naslov-
pismu čitamo u suvremenom hrvatskom ljen „Slava hrvatskih
jeziku - za Bleiburg: “Tada počeše cviliti mučenika“ da i svojim imenom izrazi pu-
mnoge udove i mnogi drugi“, za Krbavsko ninu te istine u svjetlosti vjere u Krista ko-
polje: “Turci nalegoše na jazik hrvatski“, i jom je obasjan.

Milan Bešlić

65

OLTARNI RELJEF

Nastanak reljefa slikom kroz faze izrade

Atelier g. Kuzme Kovačića u Splitu, sve skice na okupu 20. 8. 2014.

Pripremni radovi studeni – prosinac 2014.
66

OLTARNI RELJEF

Početak radova, g. Stipe Vrandečić 18. 3. 2015.

Nastavak radova, pristigle nove ploče 15. 6. 2015.

Lipanj 2015. Srpanj 2015.

67

OLTARNI RELJEF

Oblaganje reljefa 17. 7. 2015. Dotjerivanje detalja, klesar
Krešimir Tomasović, 20. 7. 2015.

Završno dotjerivanje 30. 7. 2015.

Postavljanje rasvjete i aureola, g. Fabrizio i Radi se i noću 12. 8. 2015.
g. Rodić 11. 8. 2015.

68

OLTARNI RELJEF
Nakon deset mjeseci skida se skela 13. 8. 2015.

69

OBITELJSKA STRANICA

Stres u obitelji otklonimo dobrom
organizacijom vremena i redovitom ispovijedi

Početak školske godi- dacima, a ne odgađati nji-
ne važan je datum u živo- hova rješavanja itd. Djeca
tu obitelji. Kompletiranje svašta obećaju za mir u
knjiga, nabavka bilježnica, kući, a roditelji kreću na
rasprave s manjom dje- novi put razočaranja. Čini
com oko smanjenja apeti- se da roditelji nisu svjesni
ta prilikom „šopingiranja“ da ih ovakav način razmi-
pribora i ostalih dodatnih šljanja zapravo udaljava
potrepština koje optere- od tih njihovih nadanja i
ćuju obiteljski budžet, borba sa nezainte- očekivanja i približava ih većem razoča-
resiranošću starije djece kojima je početak ranju. Naime, roditelj će sve usmjeriti da
školske godine samo simbol novih muka dobro organizira svoje vrijeme i obveze
– sve su to izazovi početka nove školske i bude na raspolaganju djetetu u njego-
godine. vim obvezama, ali hoće li dijete prihvatiti
njegovu organizaciju, to je drugo pitanje.
Netko taj početak iščekuje sa radošću, Jedno je sigurno, svaku zamisao o svakod-
a netko sa strepnjom i strahom. Pri tome nevnim obvezama moramo iz-razgovarati
ne mislim samo na djecu i njihove muke sa djetetom. Roditelj se mora usuditi reći
ponovnog vraćanja u klupe, već na rodi- svoja očekivanja djetetu, ali i čuti djetetova
telje kojima je početak školske godine če- očekivanja koje ono ima od sebe, mame i
sto veći stres nego njihovoj djeci. Stres koji tate.
osjećaju roditelji može biti opravdan i nor-
malan jer je posljedica novih obveza boljeg Uočite „kradljivce vremena“
organiziranja života, ali i nametnut jer se
ljestvica očekivanja često podiže veoma vi- Početak dobre organizacije uvijek je
soko. Kao da školski uspjeh djece ovisi o razgovor o očekivanjima i prepoznavanje
roditeljima i njihovoj (a ne njihove djece) prioriteta koji se onda pretvaraju u ciljeve.
spremnosti ponovnog vraćanja u klupe. Pazite da ne upadnete u zamku postavlja-
nja visokih ciljeva, što je osobito simpto-
Djeca svašta obećaju za mir u matično baš za početak školske godine.
kući, a roditelji kreću na novi put Osim razgovora o očekivanjima i cilje-
razočaranja vima koje možete obavljati s djecom dok
zajedno slažete sobu i pomažete djetetu
Nemoguće je zanemariti da mnogi ro- da rastereti prenatrpane police i oslobodi
ditelji osjećaju uzbuđenje nadajući se da se suvišnih igračaka i stvari, za roditelje je
će nova školska godina biti bolja, uspješ- važno detektirati mnoge kradljivce vreme-
nija i drugačija nego prošla. Koliko smo na kao što su televizija, telefon, facebook...
si puta obećali kako nećemo ponavljati Važno je i djetetu pomoći da ih uoči. Izne-
greške prošlih godina i kako je upis u novu nadit ćete se da i djeca osjećaju kako ih ti
školsku godinu prilika za osvajanje novih „kradljivci vremena“ udaljavaju od obveza.
uspjeha... Učit ćemo od početka, pisati za- I oni su svjesni kako se lako izgubi kontro-
daće, suočit ćemo se odmah sa teškim za- la nad vremenom i kako je lako prepustiti

70

OBITELJSKA STRANICA

se ugodnim aktivnostima kao što ih je volja sve do vremena koje je bilo
što su čari interneta i televizi- određeno za odlazak u krevet.“
je. Za razliku od roditelja dje-
ca, a naročito ona manja, još Grijeh je gubitak vremena
uvijek nemaju sposobnosti
postaviti sama granice i odre- Svaki od savjeta za organiziranje vre-
diti vrijeme za igru, vrijeme za mena bit će vam od koristi. Bez realnog
internet ili crtani film i vrije- planiranja teško je riješiti bilo kakav kaos.
me za učenje. Na roditelju je Često je ono početak i rješavanja mnogih
da u slobodi i odgovornosti drugih kaosa – kao npr. onih u našoj duši.
dijete dovede do organizaci- Dakle, organizacija vremena sastoji se od
je vremena u kojoj se jasno neki jednostavnih koraka - razmotriti ob-
ocrtavaju obiteljski prioriteti. veze, odrediti prioritete, utvrditi ispunja-
U obitelji u kojoj su školske vamo li vlastita očekivanja i ispunjavaju li i
obveze jedan od prioriteta neće biti teško naši najbliži svoja (svatko je gospodar svo-
odrediti vrijeme bez Interneta i crtića. Na ga ponašanja), uočiti „kradljivce vremena“
stranicama udruge Kristofori pročitala sam i sve druge kradljivce koje nas udaljavaju
iskustvo roditelja dvanaestero djece koji su
već 40 godina u braku i kojima je svako od
djeteta završilo fakultet. Taj otac svjedoči
kako je „vrijeme za učenje u kući bilo sva-
kim radnim danom od 18 do 20 sati. Nije
bilo nikakvih drugih aktivnosti dok ne bi
istekla ta dva sata. Oni koji su trebali uči-
ti više mogli su nastaviti nesmetano. Ako
neko dijete nije imalo zadaću ili potrebe za
svladavanjem nekog gradiva, u to je vrije-
me moglo čitati knjigu. Onima koji su bili
premaleni za školu netko je čitao. Nakon
isteka vremena za učenje mogli su raditi

71

OBITELJSKA STRANICA
od zacrtanih ciljeva. Vjerujete još je jednostav-
nije, ako kao kršćani te „kradljivce„ stavimo u
kontekst „grijeha“. Može se činiti oholo i mora-
lizirajuće, ali ako razmislite, složit ćete se s time
(uzmite u obzir da sam ono što ću napisati nauči-
la od drugih veoma pametnih i iskusnih ljudi) da
je grijeh najveći izvor stresa i razlog uzaludnog
trošenja vremena. Tako je jednostavno. Sve što
nas udaljava od Boga i plana koji on ima za nas
zapravo ulazi u kategoriju grijeha.

Dok radimo bezbroj nepotrebnih stvari, osje-
ćamo nemir i nezadovoljstvo. Kada se organizi-
ramo i ispunimo svoje obveze, posljedica je osje-
ćaj mira, sigurnosti i uspješnosti. Organizacija
vremena je dakle, za nas kršćane, veoma svjesna
obveza razmišljanja o onome što činim i kako
činim za Boga. Uz dobru organizaciju vremena
na dobrom smo putu ispunjavanja Božje volje za
nas. Dobra organizacija vremena pravi je napad
na kaos oko nas i u nama. Iz svega slijedi da je
svakodnevno ispitivanje savjesti velika pomoć u
detektiranju izvora stresova u životu. Hvala Bogu
da kršćanin ne staje samo na detekciji ili dijagno-
zi. Kršćanin zna što je za njega kupelj ispovije-
di. Toliko toga razotkriveno i oprano Kristovom
krvlju i sakramenta svećeničkog pomazanja u
ispovjedaonici pomaže da život živimo u puni-
ni. Stres ostavljamo u ispovjedaonici, a mi izla-
zimo nekoliko kilograma lakši. Nije li to lakoća
za kojom zapravo čeznemo dok planiramo svoj
svakodnevni život?

Martina Šimunić,
preuzeto sa stranica Laudato.hr

p.s. uskoro kreće i
Obiteljska televizija Laudato
72

MLADI

Kako sam postala animator – „ator“

Sve je počelo prošloga
ljeta 2014. S našim župni-
kom vraćali smo se iz Kar-
lobaga Ana i ja i stali smo
u Baškim Oštarijama na
Velebitu. Što bismo tamo
radile?, upitale smo se. A
kad tamo velika grupa mla-
dih, imaju neki skup i vele
da se zovu animatori, te da
se nalaze na „specijalizaciji“.
Promatrale smo kako se oni
druže, zabavljaju, mole, pje-
vaju, slave Boga… Kad to vidite jednostavno poželite biti kao oni. Zato smo se nas dvije
i još jedna djevojka iz naše župe, Ivana, odlučile prijaviti i postati animator. Već sam tu
riječ upotrijebila par puta, ali sigurno mnogi ne znaju što je to.

Animator je osoba koja na zabavan i kreativan način privlači druge u zajednicu, po-
maže im u vlastitim izborima, te čine čovjeka sretnijim i otvorenijim poticajima Duha
Svetoga. tako sam ja to razumjela.

Sigurno se pitate kako bi osoba s tako malo godina, „tinejđer“, to mogla postati. E
zato smo išli na pet vikenda formacije od kojih je prvi bio na Udbini, 20. prosinca 2014.
Ti vikendi bili su puni avantura, upoznali smo mnogo ljudi, molili smo se i putovali
čak u Istru, zapravo do Lovrana. Naime, formaciju smo prolazili zajedno s mladima iz
Riječke nadbiskupije, te smo dva vikenda bili u Lovranu, jedan na Udbini, jedan na Mu-
kinjama i posljednji samo za mlade iz naše biskupije, u Ogulinu.

Nakon toga uslijedila je tako zvana 'specijalizacija' u trajanju od sedam dana na već
spomenutim Baškim Oštarijama u ljeto 2015. Na početku smo malo bili tužni jer taj
tjedan nismo bili sa riječanima, sada već velikim prijateljima, nego smo bili sa mladima
iz Đakovačke nadbiskupije i drugih krajeva Lijepe naše. S nestrpljenjem smo čekali tu
našu veliku završnicu da postanemo animatori. Tjedan specijalizacije započeo je 21. srp-

nja ove godine. Župnik nas je od-
vezao na Baške Oštarije i ostavio
nas među znanima i neznanima.
Već prvoga dana imali smo igre
upoznavanja, a zatim je krenuo
rad. Redali su se nizovi zanimlji-
vih i kreativnih radionica koje su
vodili naši animatori instruktori iz
Ureda za mlade HBK, iz Zagreba.
Bilo je i naporno, ali uvijek zabav-
no. Zaista su nam sve pokazali na
vrlo zabavan način. Da ne misli-
te da smo samo učili, imali smo i

73

MLADI

dvije Vesele večeri s nizom
skečeva, igara i ostalih
vrlo zanimljivih sadržaja.
Svakodnevno smo slavili
svetu misu i okupljali se na
zajedničke jutarnje i večer-
nje molitve. Jednu večer
posjetili su nas naš biskup
mons. Mile Bogović i žu-
pnik Rogić te s nama ostali
na molitvi te večeri.

Neka vrsta ispita bile
su upravo te Vesele večeri.
Prvu su nam priredili animatori instruktori, a drug smo morali mi spremiti i pokazati
što smo naučili, mi budući animatori. Skraćeno smo sebe nazivali 'VĐOGS' (skraćeno
mladi iz Varaždinsko-Đakovačko-Osječko-Gospićko-Senjske grupe) – inače smo jako
kreativni, nemojte da vas zavara jednostavna kratica.

Teško bi bilo nabrojiti sve detalje kojima su nas iz dana u dan oduševljavali naši
instruktori, ali najzanimljivije mi je bilo otkrivanje 'anđela'. Zapravo, prvog dana spe-
cijalizacije, poslije mise izvlačili smo papiriće s imenima sudionika. Nismo cijeli tjedan
smjeli reći tko je čije ime izvukao. Namjera je bila da se za tu osobu molimo cijeli tjedan
i tako postajemo njezin 'anđeo'. Na kraju tjedna otkrivali smo tko je bio čiji anđeo. Bilo je
tu puno emocija i iznena-
đenja. Pa kad je uslijedila
ceremonija dodjele certi-
fikata i slikanje… a nakon
toga druženje do kasno u
noć, ma do zore!

Bog nas je zaista sjedi-
nio s predivnim ljudima.
Nezaboravno iskustvo za
cijeli život, vjerujem i pri-
jateljstva koja smo tamo
stekli. No došao je i dan
rastanka, ali ne zauvijek
iako smo se pozdravljali
kao da se znamo cijeli ži-
vot i kao da se više nikad
nećemo vidjeti. Nevjero-
jatno je to, a veći dio mladih prije sedam dana uopće nismo poznavali. Providit će dragi
Bog da se što prije opet sretnemo, da zajedno nove mlade animiramo. Zbilja bih pre-
poručila vršnjacima da odu na tu „obuku“ za animatore. Neće se pokajati. Upoznat će
puno novih ljudi i zajedno učiti kako se slavi Bog u iskrenom bratskom zajedništvu kao
što smo pjevali:

Hajdemo zajedno moliti Gospoda, On će nas slušati, s njime smo jedno mi…
Ivana Krmpotić

74

chm-udbina.com.hr

75

76