Krbava 2

LIST UDBINSKOG DEKANATA
Godina II. - broj 2. - 2014.

1

Sadržaj:

Papa Franjo ........................................................................... 4
Biskupova poruka .................................................................. 7
Udbinski dekanat ................................................................ 13
Župe Udbinskog dekanata ................................................... 18
Župa Sv. Jurja mučenika – Gračac ........................................ 18
Župa Sv. Mihovila - Lovinac ................................................. 19
Župa Sv. Jurja mučenika – Korenica ..................................... 26
Župa Blažene Djevice Marije na Plitvicama ......................... 33
Župe Sv. Nikole biskupa u Udbini
i Sv. Jurja u Podlapači .......................................................... 37
Nacionalno svetište - Crkva hrvatskih mučenika ................. 47
Povijesne crtice ................................................................... 65
Obiteljska stranica ............................................................... 69
Djeca ................................................................................... 75

KRBAVA, list udbinskog dekanata LIST UDBINSKOG DEKANATA
Izdavač: Udbinski dekanat

Uredništvo: Jakov Prcela, Božo Mandarić,

Stipe Zeba, Josip Štefančić i Jure Tutek

Glavni urednik: Tomislav Rogić chm-udbina.com.hr
Adresa uredništva:

Trg Sv. Nikole 1 – 53234 UDBINA Potražite nas i na
[email protected]

Lektura: Zlatko Brkić

Naklada: 1000

Priprema i tisak: Tiskara Šuljić, Rijeka, prosinac 2014.

Naslovnica: Temelji krbavske katedrale Sv. Jakova 1300. godine

Zadnje korice: crkva Male Gospe u Palanki

Fotografije: Josip Anušić, Zvonko Ranogajec, Marko Kuburić, Damir Borovčak,

Mile Pecić, Likaplus.hr, Mile Došen, Tomislav Rogić i dr.

2

UVODNA RIJEČ

Poštovani čitatelju!

Vjerovali ili ne, evo nas opet. Prošla je godina dana od našeg prvog broja Krbave.
Svećenici Udbinskog dekanat složiše se da s ovim pothvatom nastavimo. Nizali su se
događaji i slavlja po župama koje je valjalo zabilježiti. Nismo u tome do kraja uspjeli
jer još uvijek prikupljamo suradnike koji bi ovaj list učinili temeljitijom i ozbiljnijom
kronikom svih događanja u našem dekanata. Tu i tamo javi se ponetko iz daljega pa
pošalje svoj uradak. Hvala im! No i ovako vjerujemo da smo barem važnije događaje
otrgnuli zaboravu i uspjeli pribilježiti, pa i slikom potkrijepiti. Zanimljivo je slagati
ovaj list i veseliti se životu o kojem svjedoče tekstovi i slike. Upravo za slike, za koje
kažu da govore tisuću riječi, uvijek je malo mjesta i stranica. Možda ćete i sebe pronaći
ako ste vjernik ovog dekanata ili ste hodočasnik koji nas je posjetio.

Godina za nama bila je obilježena pastoralnim geslom: Odgoj za slobodu u znaku
križa, a godina pred nama posvećena je Evanđelju! Papa Franjo potaknu je mnoge da
se vrate istinskim nadahnućima koje neprestano i nepresušno nudi Božja riječ. Pred
nama je, dakle Godina evanđelja u kojoj kličemo: Vrati mi Gospodine radost spasenja
i učvrsti me duhom spremnim (Ps 51). U tom duhu donosimo Papinu riječ i poruku
našeg biskupa mons. Mile Bogovića.

Želja nam je u našem listu donijeti i pokoju povijesnu crticu o ovim krajevima, a
isto tako biti aktualni barem ponekom temom iz života Crkve. Veliku „buru“ podigla
je posljednja Biskupska sinoda u Rimu o pitanjima braka i obitelji. Zbog toga donosi-
mo opširniji razgovor s kardinalom Burkeom koji posve jasno i konkretno odgovara
na pitanja koja su na razne krive načine prenošena u medijima. Stidljivo, po prvi puta,
javljaju se i djeca sa svojim radovima, pa i malo poezije. Nadamo se u buduće da će
toga biti i više.

Pred nama je sveto vrijeme došašća i radosni blagdan Božića. Možda upravo taj
dio liturgijske godine u mnogima potakne onu dublju radost vjere na koju nas usmje-
rava papa Franjo. Otkrijmo iznova radost evanđelja u novorođenom Spasitelju i neka
prijateljstvo s njim uvijek iznova unosi radost u naše živote.

U ime svih svećenika Udbinskog dekanata želim Vam čestite, radosne i nadasve
produhovljene Božićne blagdane. Neka Djetešce iz jaslica unese novu svjetlost u Vaš
život, neka Vas ohrabri i vodi putovima svoje ljubavi i spasenja!

Tomislav Rogić

3

PAPA FRANJO

Sav je zakon u ljubavi prema
Bogu i bližnjemu

Evanđelje, veli da je sav Božji
zakon sažet u ljubavi prema
Bogu i bližnjemu. Evanđelist
Matej pripovijeda kako su se
neki farizeji dogovorili da kušaju
Isusa. Jedan ga je od njih upitao:
Učitelju, koja je najveća zapovi-
jed u Zakonu? Isus odgovori na-
vodom iz Ponovljenoga zakona:
„Ljubi Gospodina Boga svoga
svim srcem svojim, svom dušom
svojom i svom pameti svojom!
To je najveća zapovijed.“ Mogao se Isus na tome zaustaviti, ali je dodao: „Druga je toj
jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ I to je citat iz Levitskoga zakonika. Isus
dvije zapovijedi u jednu sažima – ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu – tvrdeći
da su nerazdvojne i upotpunjujuće; one su lice i naličje iste medalje. Ne može se ljubiti
Boga, a mrziti bližnjega, niti ljubiti bližnjega, a ne ljubiti Boga.

Doista, jedino ljubeći svoju braću, kršćanin može svijetu, drugima i obitelji svjedoči-
ti Božju ljubav. Zapovijed ljubavi nije najveća jer je na prvom mjestu u popisu zapovijedi.
Isus je ne stavlja na vrh popisa, nego u sredinu, jer je srce iz kojega sve treba polaziti i
kojemu se sve treba vraćati. Svetost i u Starom zavjetu podrazumijevala je skrb za najsla-
bije, poput stranaca, siročadi i udovica.

U Isusu se u cijelosti ispunja zakon saveza između Boga i čovjeka; On u sebi, u svo-
jem tijelu, ujedinjuje božanstvo i čovještvo, u jedincatom otajstvu ljubavi. U svjetlu Isu-
sovih riječi ljubav je mjerilo vjere, a vjera je duša ljubavi. Više ne možemo odvajati vjer-
ski život od ljubavi prema bližnjemu: molitveni život i susret s Bogom u sakramentima
od zauzimanja i slušanja drugoga, od zanimanja za život bližnjega. Sjećajte se ovoga:
Ljubav je mjera vjere, a vjera je duša ljubavi.

U mnoštvu zakona i propisa – prošlih i sadašnjih – Isus otvara prozor kroz koji se
mogu gledati dva lica: Božje i bližnjega. Ne daje nam dvije zapovijedi ili propisa, nego
dva lica, odnosno samo jedno lice, Božje, koje se u mnogim licima odražava, jer je u
svakom bratu, poglavito ako je malen, slab, nezaštićen i potrebit, prisutna Božja slika.
Stoga se, kad sretnemo nekoga od braće, trebamo pitati jesmo li kadri u njemu prepo-
znati Božje lice.

Isus svakom čovjeku tako nudi temelj na kojem treba graditi svoj život. Darovao
je Duha Svetoga koji nam omogućuje ljubiti Boga i bližnjega, onako kako je On ljubio,
slobodnim i velikodušnim srcem. Po zagovoru Marije, naše Majke, prihvatimo taj dar
ljubavi, da možemo uvijek hoditi u tom zakonu s dva lica, zapravo jednim: u zakonu
ljubavi.

poruka pape Franje na jednoj od
listopadskih audijencija (Radio Vatikan)
4

PAPA FRANJO

Apostolska pobudnica pape Franje

RADOST EVANĐELJA

Radost evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Oni koji
prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne pra-
znine i osamljenosti. S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa. U ovoj se pobudnici
želim obratiti kršćanskim vjernicima i pozvati ih na novu etapu evangelizacije označenu
tom radošću i pokazati put kojim Crkva treba ići u godinama koje su pred nama.

Radost koja se obnavlja i dijeli s drugima

Veliku opasnost u današnjem svijetu, s pregršt njegovih potrošačkih dobara koja
guše čovjeka, jesu pustoš i tjeskoba koje se rađaju iz samodopadnog i gramzivog srca,
grozničavo traženje površnih užitaka i izolirane savjesti. Kad je duhovni život zaokupljen
isključivo vlastitim interesima i brigama, u njemu više nema prostora za druge, nema
mjesta za siromašne, Božji se glas više ne sluša, ne uživa se više slatka radost njegove
ljubavi, ne osjeća se zanos za činiti dobra djela. Vjernici su također, nesumnjivo i trajno,
izloženi toj opasnosti. Mnogi podliježu toj opasnosti i pretvaraju se u ogorčene, nezado-
voljne osobe u kojima nema života. Na taj se način zasigurno ne živi dostojanstvenim i
ispunjenim životom, to nije ono što je Bog želio za nas, to
nije život u Duhu koji izvire iz srca Krista uskrslog.

Pozivam sve vjernike, u kojem god da se mjestu ili
situaciji nalazili, da već danas obnove svoj osobni susret s
Isusom Kristom ili, bar, da donesu odluku da će se otvo-
riti i dopustiti mu da se susretne s njima, da će ga tražiti
svakog dana bez prestanka. Neka nitko ne misli da se taj
poziv ne odnosi na njega, jer „nitko nije isključen iz ra-
dosti koju donosi Gospodin“. One koji poduzmu taj rizik
Gospodin neće razočarati. I kad netko učini mali korak
prema Isusu, tada shvati da je on već unaprijed raširenih
ruku očekivao njegov dolazak.

To je trenutak kad se kaže Isusu Kristu: „Gospodine,
dao sam se prevariti. Na bezbroj načina bježao sam od
tvoje ljubavi, ali evo me sada ovdje ponovno da obnovim

5

PAPA FRANJO
svoj savez s tobom. Trebam te. Spasi me. Gospodine, još jednom. Primi me još jednom
u svoje otkupiteljske ruke.“

Kako je lijepo vratiti mu se svaki put kad se izgubimo! Ponavljam još jednom: Bog
se nikada ne umara opraštati, mi smo ti koji se umaramo tražiti njegovo milosrđe. On
koji nas je pozvao oprostiti „sedamdeset puta sedam“ (Mt 18,22) daje nam primjer: on
oprašta sedamdeset puta sedam. Uvijek iznova diže nas i stavlja na svoja ramena. nit-
ko nam ne može oduzeti dostojanstvo koje nam daje ta bezgranična i neiscrpna ljubav.
Nježnošću koja nas nikada neće razočarati i koja nam uvijek može vratiti radost Isus
nam omogućuje podići glavu i ponovno krenuti ispočetka. Nemojmo bježati od Isusova
uskrsnuća, nikada ne smijemo odustati, ma što god da se dogodilo. Nitko nas ne može
tako nadahnuti kao njegov život koji nas tjera da idemo dalje!

papa Franjo
Ovdje smo donijeli tekst samo prva tri broja pobudnice Radost evanđelja, pape Fra-
nje, sa željom da istaknemo temeljnu misao papine poruke. Papa Franjo želi u svakom
vjerniku potaknuti susret s osobom Isusa Krista. Želi da kroz svoj vjernički život bolje
upoznamo događaj spasenja, beskrajnu milost Božju koja se očitovala u životu utjelov-
ljene Riječi, Isusa Krista, u njegovom djelu spasenja čovjeka. Svaki vjernik može tražiti,
trajno prepoznavati kako je Bog djelovao u njegovom životu. To je trajni put susreta s
živim Bogom u osobi Isusa Krista.
Ove pastoralne godine, Godine evanđelja, u našoj Gospićko-senjskoj biskupiji svi
susreti i različita župna događanja i proslave bit će protkane mislima ovog pisma pape
Franje cijeloj Crkvi.

Slavlje sv. Luke u Podlapači

Ove godine bilo je posebno svečano na blagdan suzaštitnika župe Podlapača, na
blagdan sv. Luke. Misu je predvodio mons. Sanjin Francetić, rektor Bogoslovije u Rijeci,
a s njime su došla i trojica bogoslova Gospićko-senjske biskupije: Josip, Mišel i Ivan.
Predvoditelj je u homiliji uspio sve spojiti: i misijsku nedjelju, sv. Luku evanđelistu, ra-
dost evanđelja i poticaj na molitvu za nova duhovna zvanja. Pjevanje je predvodio župni
zbor s Udbine, a potpomogli su članovi KUD-a iz Korenice koji su poslije mise priredili
pravo narodno veselje uz kolo i pjesmu. Lijepo vrijeme pripomoglo je da se oko sto pe-
deset okupljenih vjernika nastavi radosno družiti pred crkvom.

6

BISKUPOVA PORUKA

Poruka biskupa dr. Mile Bogovića
za Katehetsku nedjelju
21. rujna 2014.

GODINA
EVANĐELJA –
PUT PROMJENE
ŽIVOTA

Draga djeco i mladi, poštovani rodi- tekizam Katoličke Crkve i Dokumente II.
telji, ravnatelji, učitelji i odgojitelji, vatikanskog koncila.
vjeroučiteljice i vjeroučitelji, redovnice i
redovnici, svećenici, braćo i sestre! Važnost vjerske pouke i odgoja

Počela je nova školska/vjeronaučna Danas na Katehetsku nedjelju želimo
i pastoralna godina. S njome su počele i istaknuti da je za djecu i mlade, uz ovu
roditeljske, đačke, ravnateljske, učiteljske, odgojno-obrazovnu, važna i vjerska pou-
radosti i teškoće, zadaće i obveze. U sva- ka i odgoj. Kršćanski roditelji to potvrđuju
kom poslu u koji krećemo važno je znati i kroz upis djece i mladih na školski vje-
što želimo i hoćemo, koji nam je cilj i kako ronauk u osnovnim i srednjim školam te
ga ostvariti? u župnim zajednicama na župnu katehe-
zu. Ima pojedinačnih slučajeva, posebno
Školska i vjeronaučna godina u srednjoj školi, upisa katoličke djece u
neki drugi izborni predmet. Koji su razlo-
Škole na čelu s ravnateljima, njihovim zi takvog odabira ostaje upitno. Roditelje
učiteljima, profesorima, pedagozima žele podsjećamo na obećanje koje su dali pred
ostvariti predviđeni plan i program, što zajednicom vjernika kod krštenja svojeg
uspješnije odgojno obrazovne rezultate djeteta, da će ga odgajati u vjeri.
učenika. Roditelji i djeca, žele također da
što više steknu znanja i vještina te uspješan Godina Evanđelja
završetak školske godine.
Imajući u vidu poslanje koje je Krist
Tim težnjama i nastojanjima obitelji i povjerio apostolima, Crkvi: naviještanje
škole Crkva se u tome pogledu pridružu- evanđelja, Gospićko-senjska biskupija
je, no valja, pritom računati da nije samo proglasila je ovu pastoralnu godinu Godi-
bitno znanje nego i odgoj čovjeka za vred- nom evanđelja. Na taj način želimo svim
note, utemeljene na Božjoj istini o čovjeku, vjernicima naše Biskupije staviti u središte
objavljene u Bibliji i Kristovu evanđelju, evanđelje, Radosnu vijest i njegovu poru-
tumačene u nauku Crkve. To smo poseb- ku zapisanu po svetim evanđelistima. Ta
no istaknuli i u prošloj pastoralnoj godini, poruka sažeta je u Kristovim riječima na
Godini odgoja za slobodu u znaku križa, početku njegova djelovanja: „Obratite se i
kada smo u središte naše pouke stavili Ka-
7

BISKUPOVA PORUKA

vjerujte evanđelju“ (Mk 1,15). Put prema našnjoj generaciji roditelja, djece i mladih,
Kristu i njegovu evanđelju je put obraće- članovima župne zajednice.
nja, promjene života. To znači, svući starog
čovjeka Adama i obući novog čovjeka Kri- Na tom tragu je i poziv pape Franje, u
sta. Ima li u nama te spremnosti? prigodnoj Apostolskoj pobudnici „Evan-
gelii gaudium“ (Radost evanđelja): „Kako
Godina evanđelja poziva nas na ispit bih želio naći riječi kojima bih probudio
savjesti, koliko kao kršćani vjerujemo i zanos za novo poglavlje evangelizacije
živimo po Kristovu evanđelju? Koliko ga pune žara, radosti, velikodušnosti, smjelo-
drugima svjedočimo i naviještamo? Otac sti, bezgranične ljubavi i privlačnosti! Me-
nebeski, u svojoj strpljivosti i milosrđu đutim, znam da nijedna motivacija neće
prema nama upućuje nam na rijeci Jor- biti dovoljna ako u srcu ne bude gorio
danu poziv: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! plamen Duha Svetoga. Duhom ispunjena
U njemu mi sva milina! Slušajte ga“ (Mt evangelizacija jest evangelizacija s Duhom
17,5). Svetim, budući da je On duša Crkve koja je
pozvana naviještati evanđelje. Molim ga da
Godina evanđelja neka bude milosno dođe obnoviti, protresti, dati poticaj Crkvi
vrijeme kako bi se u našim župnim zajed- da odvažno iziđe iz sebe kako bi svim na-
nicama potaknulo vjernike na još veću za- rodima naviještala radosnu vijest.“ (Evan-
uzetost oko slušanja i čitanja Božje riječi, gelii gaudium, čl. 261).
evanđelja. Primjer osluškivanja i posluha
Božjoj riječi je Blažena Djevica Marija, po U duhu riječi pape Franje pozivamo
čijoj vjeri nam je Bog podario Spasitelja svećenike, redovnike i redovnice, vjerouči-
svijeta, Krista Gospodina. telje i vjeroučiteljice, članove Župnog pa-
storalnog vijeća, da unutar svojih župnih
Služitelji Riječi u Godini evanđelja zajednica, u otvorenosti Duhu Svetom,
pronađu putove i načine kako sve članove
Pozivamo župnike, svećenike, vjero- župne zajednice prožeti evanđeljem, da bi
učitelje i vjeroučiteljice, redovnike i re- ga mogli drugima naviještati i svjedočiti. U
dovnice naše Biskupije, da se s još većim toj zadaći valja imati na umu kako i sami
žarom i duhom uključe u pronalaženje pu- trebamo biti zahvaćeni istinom i radošću
tova i načina kako evanđelje naviještati da- evanđelje da bismo druge zahvatili i odu-
ševili njime.

Poruka roditeljima

Dragi roditelji, da biste mogli odgajati
u vjeri, i sami trebate biti poučeni. Ta pou-
ka ostvaruje se najbolje u župnoj zajednici,
na nedjeljnim i blagdanskim svetim mi-
sama. Tako poučeni i nahranjeni, možete
donositi Kristov život i njegovo evanđelje
u živote svoje obitelji, djece i mladih. Teš-
ko je i bolno vidjeti vjeroučenike na sve-
tim misama bez roditelja. Jesu li se roditelji
ikada zapitali: Kako se naša djeca osjećaju
u crkvi oko stola Gospodnjega, ako nismo
uz njih? S vrlo malo htjenja i volje roditelji
mogu pridonijeti uspješnom duhovnom
8

BISKUPOVA PORUKA

rastu svoje djece, ali isto tako mogu one- evanđelju odgaja, poučava i spašava za ži-
mogućiti i zaustaviti taj rast. Vaša uloga vot vječni.
u vjerskom odgoju je nezamjenjiva i zato
Vas potičemo da je savjesno i odgovorno Završna misao i poziv
ispunite, kako ste obećali kod krštenja va-
šeg djeteta. Neka ova nova školska, vjeronaučna
i pastoralna godina bude poticaj da svoje
Poziv i poticaj vjeroučenicima talente, koje nam je Bog podario, stavimo
u službu Krista, njegova evanđelja i Crkve.
Dragi vjeroučenici u osnovnim i sred- Pokušajmo svatko od nas na svome mjestu
njim školama, budite istinski učenici Kri- i u svojoj ulozi učiniti ono što se od nas
sta Gospodina, otvoreni za prihvaćanje traži i očekuje. Neka nam u tome bude
Njegove riječi i nauka njegove Crkve. U na pomoć Duh Sveti, nositelj i duša svake
tom pogledu idite radosno na vjersku pou- evangelizacije, i zagovor Majke Božje od
ku u školi i u župi, uključujući se u školske Krasna, zaštitnice naše Biskupije.
i župne aktivnosti koje vam se pružaju.
Zazivajući na sve vas obilje Božjeg bla-
Trudite se redovito pohađati nedjelj- goslova i želeći vam uspjeh u vašem na-
ne i blagdanske svete mise te biti otvoreni stojanju da iskoristite prigodu koju pruža
slušanju Božje riječi. Tu nas čeka Učitelj, nova školska, vjeronaučna i pastoralna go-
Krist Gospodin koji vas svojim riječima u dina, srdačno vas pozdravljam!

vaš biskup Mile Bogović

9

Radosno adventsko iščekivanje
ili u susret Božiću

Misterij vjere, tajna vjere: utjelovljenje Božje riječi - Bog postade čovjekom. Advent-
sko vrijeme priprema nas da dublje doživimo tu tajnu. Stoljeća i generacije Staroga
zavjeta, izabrani Izraelski narod iščekivali su Spasitelja, Božjeg pomazanika = Mesiju.
Svoju mukotrpnu povijest prihvaćali su s nadom da ih Bog nije zaboravio i da će ispuniti
obećanje dano praocima Abrahamu, Izaku i Jakovu. Zazivali su pomoć Božju i strpljivo
iz generacije u generaciju prenosili nadu u dolazak Božjeg poslanika. Ponajbolji primjer
te ustrajne nade i molitve je starac Šimun koji će malog Isusa primiti u naručje, pred
hramskim žrtvenikom kada ga Marija i Josip donesu prikazati u hramu (Lk 2,25-35).

U privilegiranom povijesnom trenutku, po neshvatljivom naumu Božjem dolazi
Spasitelj, sam Božji Sin. Bog postaje čovjekom, kako zapisa Pavao u poslanici Filiplja-
nima: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam
sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi
sam sebe (2,6-8a).

Vremenom došašća, kada idemo ususret velebnoj tajni naše vjere, da nas je Bog po-
hodio, kao da nam bogoslužje želi dati priliku dostojno se pripraviti na proslavu tako ve-
likog događaja naše vjere. Shvatiti dublje misterij koji nas nadilazi, a predstavlja bit naše
vjere. Naša vjera živi od toga koliko poznajemo što je sve Bog učinio za nas. Živi od toga
koliko smo razumjeli i srcem prihvatili da idemo Bogu ususret. Mise zornice u sebi nose
ustrajnost molitve i žrtve, prikazuju volju i raspoloživost vjernika da dočeka Spasitelja.
10

Advent nas poziva da dublje zađemo u svoje srce i provjerimo koliko ondje ima mjesta
za Spasiteljev drugi dolazak?

Iščekivanje dragog prijatelja uvijek predstavlja radost. Susresti onoga koji nam želi
dobro izvor je radosti. Kolikom nas radošću onda daruje došašće ako svjesno idemo
svom Spasitelju ususret, ništa pred njim ne skrivajući. Čak što više, ako mu donesemo i
svoja ranjena srca, povrijeđena, oslabjela, uzdrmana, nesigurna, razočarana… ali otvo-
rena. On ih dolazi iscijeliti. Iščekujemo ne bilo koga, nego Spasitelja.

SVECI U ADVENTU

Advent je vrijeme prije Božića. Traje četiri nedjelje. Vrijeme kada palimo svijeće
na adventskom vijencu iščekujući stvarnu svijetlost, trenutak Isusova rođenja - Božić.
Advent ili Došašće je hod prema Isusovu rođenju, dolasku Božjem, dolasku u obliku
nevinog djeteta kroz slobodu, vjeru, nadu i ljubav.

Kroz advent prate nas različiti sveci. Sveci su Božji prijatelji, naš uzor. Osobe od krvi
i mesa koje su svojim djelima zaslužile Božju milost. Sveci su okupani Božjim zrakama
dobrote, požrtvovnosti, mira, ljubavi, žrtve i vjernosti. Kad govorimo o svecima podsje-
ća me jedna priča kada majka dovede malog prvašića u crkvu. Dječak se divio slikama
na zidovima, ali ipak najzanimljivije su mu bile slike na prozorima. Isprva je mislio da
su prljavi prozori, ali kad je bolje promotrio primijetio je da kroz prozor svijetle zrake
sunca. Prozor je prikazivao sliku Svete Barbare. Pitao je majku tko je to na slici, a majka
mu je odgovorila svetac. Nakon par dana vjeroučiteljica je ispitivala djecu da li znaju tko
su sveci? Dječak je podigao ruku i rekao: «Svetac je čovjek kroz kojeg sjaji sunce!»

Svetu Barbaru slavimo 4. prosinca. Odgojena je od svog oca koji ju je jako volio i
plašio se da se ne uda i ode od njega. Stoga je dao izgraditi kulu u kojoj su je čuvali stra-

11

žari. Dočuvši za kršćanstvo poče se zanimati za tu nauku, te k njoj poče dolaziti kršćanin
odjeven u liječnika. Dok oca nije bilo dala je sagraditi treći toranj na svome dvorcu kao
simbol Presvetog Trojstva. Kad se otac vratio s puta i primijetio da se kćer krstila i posta-
la kršćanka naredio je da joj se odrubi glavu. Na njegov zahtjev vlast mu odobri da sam
odrubi glavu svojoj kćerki. Na povratku kući pogodi ga munja i umre. Sv. Barbara za-
štitnica je topnika i vojnika. Ona se zaziva u pomoć od nesretnog slučaja ili nagle smrti.

Sveti Nikola najdraži je svetac za djecu. Po legendi Sv. Nikola biskup je iz Mire, da-
rivatelj ljudi i djece. Postoji nekoliko priča o svetom Nikoli. Najpoznatija je ona prema
kojoj je svetac, čuvši za nekog plemića u gradu koji je ostao bez novca, pribavio miraz
za njegove tri kćeri. Tri noći za redom ubacivao je kroz plemićev prozor po jednu vre-
ćicu zlatnika. Otkrili su ga kad je ubacivao treću vrećicu, no on zamoli plemića da to
nikome ne kaže. Druga priča govori kako je svetac krenuo na hodočašće u Svetu zemlju.
Za putovanja nastade oluja i lađa, udarana velikim valovima, gotovo potonu. Sv. Nikola
zaprijeti valovima i oni se smire. Tako sv. Nikola postade zaštitnikom mornara i putnika,
a njegova se slika susreće u gotovo svakoj luci na svijetu. Vrativši se iz Palestine, Nikola
stigne u Miru. Nadbiskup toga lučkog grada, koji je bio naslijedio Nikolina strica, upravo
je preminuo. Svećenstvo odluči da će za biskupa izabrati onoga tko od svećenika prvi
slijedećeg jutra uđe u crkvu. Rano
ujutro pođe Nikola u crkvu na mo-
litvu, i tako ga izaberu za biskupa.
Jedna od najuzbudljivijih legendi o
sv. Nikoli kazuje kako je on došao
u neku gostionicu i otkrio da opaki
gostioničar krade malu djecu, ubija
ih i gostima poslužuje njihovo meso.
Pregledavši prostorije, sv. Nikola
pronađe tjelesa troje dječice sakri-
vena u posudi za rasol. Tada učini
znak križa, i djeca se vrate u život.
Na temelju toga čuda sveti je Nikola
postao i zaštitnikom male djece.

Sveta Lucija zaštitnica je slije-
pih i slabovidnih osoba. Slavi se 13.
prosinca. Na taj dan sije se pšenica
da bi do Božića ukrašavala božićni
stol. Pošto je od blagdana Sv. Luci-
je do Božića dvanaest dana običaj je
da se zapisuje kakvo vrijeme je kroz
tih 12 dana. Pučka predaja kaže da
će slijedeće godine biti u pojedinom
mjesecu takvo vrijeme.

Slaveći svece i iščekujući Božić postanimo svjetlo u tami, radost u tužnim srcima,
ohrabrenje za klonule duše i nada za očajne.

Ivona Puškarić

12

UDBINSKI DEKANAT

Hodočašće Udbinskog dekanata i
prijatelja u Rim (18. – 22. veljače 2014.)

Udbinski dekanat ponovno
je uspostavljen u listopa-
du 2012. godine. Nakon malo
više od godinu dana organizi-
rano je prvo hodočašće u Rim,
u veljači 2014. Sudjelovali su
vjernici iz Gračaca, Udbine,
Korenice, Plitvičkih jezera, ali
i prijatelji iz Slunja, Otočca,
Ogulina pa sve do Zadra.

Nakon cijelonoćne vožnje
stigli smo u srijedu ujutro za-
rana u hotel Domus Croata
(Dom za hrvatske hodočasni-
ke) i nakon male okrepe od-
mah krenuli na audijenciju na Trg sv. Petra. Tek što smo stigli doći do ograde papa Fra-
njo je već bio pred nama. Počeo je audijenciju gotovo sat vremena ranije kako bi što više
ljudi susreo, pozdravio, rukovao se… U nagovoru riječ je bila o sakramentu pomirenja –
ispovijedi. Manirom pravog pastoralca sve je nazočne, oko četrdeset tisuća hodočasnika
iz cijelog svijeta, pozvao da se što prije ispovjede i pomire s Bogom. Pozdravi i govor bio
je prevođen na devet jezika. Puk Božji nije krio oduševljenje papom Franjom iz kojega
doista zrači prisnost i blizina svakom čovjeku.

13

UDBINSKI DEKANAT
Po završetku audijencije

krenuli smo obilaziti Rimske
trgove i poznatija zdanja: An-
đeoska tvrđava, trg Navona,
fontana „di Trevi“, Panteon,
Španjolski trg, sve do Hrvatskog
zavoda i crkve sv. Jeronima. U
crkvi sv. Jeronima primio nas
je rektor mons. Jure Bogdan i
progovorio o povijesti te hrvat-
ske ustanove u Rimu. Tu smo
slavili i svetu misu prvog dana
hodočašća, a potom se uputili
do Narodnog trga (Piazza del
popolo) odakle smo krenuli na
konačište u naš hotel.

Drugog dana hodočašća
krenuli smo od bazilike Sv. Iva-
na Lateranskog, Krstionice i cr-
kve Svete skale (Santa scala), pa
do katakombi sv. Sebastijana.
Poslijepodne došli smo u bazi-
liku Santa Maria Maggiore na
brežuljku Esquilino, prva bazi-
lika posvećena Blaženoj Djevici
Mariji. Otuda šetnjom do crkve
Santa Prasede gdje se čuva stup
za koji je Isus bio vezan dok su
ga bičevali u Pilatovu dvoru.
Nastavljamo do Sv. Petra u oko-
vima gdje se nalazi velebni kip Mojsija i grob minijaturiste Julija Klovića, naše gore list.
Nedaleko je odmah Coloseum, velebni amfiteatar, pa slavoluci pobjednicima na Rim-
skom forumu, te oko Circo massimo (Velikog cirkusa – za trke konja u starom carstvu)
do Usta istine (Bocca della verita). Već je pala noć i valjalo se vratiti na konak.

Slijedeći dan ponovno smo na Trgu sv. Petra, u pohod bazilici. Nezaobilazno slikanje
kod Michelangelove Pietà, pa na grobu blaženog Ivana Pavla II. koji je sada u bazilici,
drugi oltar s desna. Šetnja bazilikom, pa kriptom do groba apostolskog prvaka sv. Pe-
tra, da bi iz kripte krenuli odmah na kupolu. Zahvaljujući lijepom vremenu vidik je bio
prekrasan, cijeli Rim oko nas, Vatikanski vrtovi i Trg sv. Petra. Nakon toga pohodili smo
Vatikanske muzeje da bi vrhunac oduševljenja bio u Sikstinskoj kapeli. Preostalo je ne-
što vremena za kupnju suvenira i raznih uspomena. Dan odmiče, a mi na juriš od Trga
Barberini, sveučilišta Gregorijane, Muzeja voštanih figura, do Venecijanskog trg, Rimske
gradske vijećnice, pa u crkvu Uznesenja Marijina – „Ara celi“ (Nebeski žrtvenik) gdje
je grob posljednje bosanske kraljice Katarine. Hvatao se mrak, ali smo ipak uspjeli na-
praviti zajedničku fotografiju pred Oltarom domovine i odšetati do najbolje slastičarne
u Rimu, Giolitti.
14

UDBINSKI DEKANAT

Posljednji dan pohodili smo
baziliku Sv. Pavla izvan zidina, po-
molili se na grobu sv. Pavla, obišli
dvorišta i muzej uz tu baziliku. To
je bio kraj našeg pohoda Rimu.
Uputivši se kući navratili smo još
u Orvieto i divili se velebnoj go-
tičkoj katedrali. Puni dojmova,
urezanih pomalo i u tabane zbog
podosta hodanja, preostali su još
kilometri vožnje, molitve, pjesme i
šala do povratka na Krbavu. Kažu
da je bilo nezaboravno!

15

UDBINSKI DEKANAT

Korizmeno hodočašće Udbinskog i
Senjskog dekanata

Redaju se korizmene
nedjelje i hodočašća
dekanata Gospićko-senjske
biskupije, treću godinu za
redom u Crkvu hrvatskih
mučenika. Nešto izmijenjen
raspored zbog Planinarskog
križnog puta u Slunju, 6.
travnja doveo je vjernike
Senjskog i Udbinskog deka-
nata na Udbinu posljednje
korizmene nedjelje. Lijepo
vrijeme obradovalo je oko
tri stotine hodočasnika iz
Senja, Sv. Jurja, Vratnika,
Karlobaga, Korenice, Plitvi-
ca, Gračaca i domaćih Udbinjana. Radosno susretanje pred crkvom, slikanje uz kip pape
Ivana Pavla II. doskora proglašena svetim.

Susret je započeo križnim putem koji predvodi vlč. Silvio Milin, dekan senjski. Uzeta
je tematika molitve za obitelj kao priprava za skorašnji prvi biskupijski Dan obitelji na
Udbini u svibnju ove godine. Slijedili smo križ i molitve uzdizali Bogu za naše obitelji
i duhovnu obnovu Hrvatskog naroda. Za vrijeme ove pobožnosti ostali svećenici oba
dekanata ispovijedaju. Mnogi pristupaju sakramentu pomirenja.

16

UDBINSKI DEKANAT

Nedugo poslije križnog puta uslijedilo je slavlje svete mise koju je predvodio naš
biskup mons. Mile Bogović. Na početku mise dekani vlč. Silvio Milin i mons. Tomislav
Rogić kratko predstavljaju senjski i udbinski dekanat. Crkva ispunjena hodočasnicima,
radosno odjekuju pjesme koje predvodi ove godine župni zbor s Udbine pod vodstvom
orguljašice Vesne Babić. U propovijedi biskup Bogović razlaže otajstvo križa, predanja
u Božje ruke po slobodnom izboru svakog čovjeka. U tom predanju se raste, dozrijeva,
odrasta, a pouzdana „navigacija“ jest križ Kristov. Oni koji se tim putem upute kroz život
Bog sve okreće na dobro, preslaguje na dobro, daje trajni, vječni smisao.

Poslije svete mise hodočasnici se okupljaju u kripti. Razgledali su prigodnu izložbu
ogulinskih škola i ustanova osmišljenu pastoralnim geslom ove godine: Odgoj za slo-
bodu u znaku križa! Čuvar svetišta mons. Rogić kratkom je prezentacijom predstavio
planove i radove koji su u tijeku za dovršenje Crkve hrvatskih mučenika. Uslijedila je
prezentacija o križu – Što nam sve križ poručuje.

Druženje i ugodni razgovori, međusobno upoznavanje i povezivanje, susretanje sta-
rih prijatelja uz okrepu nastavljeno je u Pastoralnom centru. Pomalo se spuštala večer,
uz zadnje pozdrave, stisak ruke, poneku još nedovršenu priču, šalu, uspomenu pred ula-
zom u autobuse, zaključena su ovogodišnja hodočašća dekanata naše biskupije u Crkvu
hrvatskih mučenika.

trs

ŽETVA ili UDBINSKI VIDIKOVAC

Pogled s Udbine u prošlost i sadašnjost

Srpovi naoštreni Pun je kalež božanskog nektara
Kose otkovane Rijeka ljubavi teče do neba
Žeteoci orni za posao Žeteoci gladni i žedni
Ne čuje se pjesma Ruke im prazne, srce pustinja
Nosnice bez daha njiva Stablo slobode cvjeta,
Miriše krv prolivena po dozrijevaju jabuke u Edenu
Zemlji hrvatskoj Zlatni udbinski kalež pun Rumenila
Bože, koliko kalvarija, koliko golgota Iza polja i gora prostrlo se Plavetnilo
Koliko Pilata i vojnika Sjajan oblak na posljednjem Horizontu
Kosci kose, žeteoci žanju po Proljeće bez kraja
Zemlji hrvatskoj Slavuji se ne umaraju
Hrvatska krv s krvlju Božjeg Jaganjca

Vice Blekić

17

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Patroni župe Gračac i okolnih župa:

ŽUPA GRAČAC - crkva sv. Jurja mučenika i sv. Ivana Krstitelja
- Sv. Juraj mučenik, 23. travnja - zaštitnik župe
- Sv. Ivan Krstitelj, 24. lipnja

ŽUPA RIČICE - crkva sv. Marije Magdalene
- Sv. Marija Magdalena, 22. srpnja - zaštitnica župe

ŽUPA SV. ROK - crkva sv. Roka
- Sv. Rok, 16. kolovoza - zaštitnik župe
- Rođenje BDM - Mala Gospa, 8. rujna - kapelica u Ličkom Cerju

ŽUPA LOVINAC - crkva sv. Mihovila, sv. Ante i sv. Franje Asiškog
- Sv. Mihovil, 29. rujna - zaštitnik župe
- Sv. Ante Padovanski, 13. lipnja - crkva na Cvituši
- Sv. Franjo Asiški, 4. listopada - crkva u Vraniku

ŽUPA PALANKA - crkva Rođenja Blažene Djevice Marije
- Rođenje BDM - Mala Gospa, 8. rujna

ŽUPA RUDOPOLJE - crkva sv. Petra i Pavla
- Sv. Petar i Pavao - 29. lipnja

18

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Župa sv. Mihovila - Lovinac

Lovinac je naselje u istoimenoj op-
ćini Ličko-senjske županije, smješten
na jugoistočnom dijelu Ličkog polja.
Ime je dobio po plemićima Lovinčići-
ma koji su ga posjedovali u srednjem
vijeku. O tome svjedoče srednjovje-
kovne ruševine iznad samoga mjesta. 
Na području općine Lovinac postoje
i nalazi koji upućuju na život na tim
prostorima u doba Rimljana. Počet-
kom XVI. st. Lovinac je pripadao kne-
zovima Karlovićima. Naime, 10. VIII.
1509. knez Nikola Zrinski je sklopio
ugovor s Ivanom Karlovićem u kojem se spominje i “grad Lovinac”.

Provalom Turaka 1522. god. “grad Lovinac” je bio porušen. Turci su ga obnovili i
držali do 1689. kada su bili istjerani iz Like. Nakon istjerivanja Turaka, zapovjednik i
organizator oslobađanja Like od Turaka bio je župnik i svećenik Marko Mesić, kanonik
Senjske biskupije i župnik u Brinju. Osnovao je župu Lovinac 1690. godine.

Lovinac je prešao  pod vlast bečke dvorske komore kada ga naseljavaju Bunjevci koji
su 1704. god. izgradili župnu crkvu sv. Mihovila. Poslije pobune Lovinčana protiv austrij-
ske vlasti i gušenja pobune, vlast je dala da se izbriše ime “Lovinac” i mjesto je nazvala
“Sankt Michael”, ime koje će Lovinac nositi od g. 1751. do 1861., punih 110 godina.
Mjesto je tijekom Domovinskog rata od 1991. do 1995. bilo pod okupacijom srpskoga
agresora.

Župnik fra Ivan Savić je dugo živio u opkoljenom Lovincu sa svojim vjernicima, a
većina ih se, spašavajući goli život, 24. rujna 1991. povukla pješke preko Velebita. Oni
koji nisu mogli bježati, zarobljeni su i odvedeni u Knin.

Župna crkva sv. Mihovila arkanđela podignuta je 1704. god. i ubraja se među najljep-
še rimokatoličke crkve u Lici. Građena je u baroknom stilu s visokim zvonikom. Vanjski
izgled joj je naknadno uredio župnik don Josip Pilepić, a unutrašnjost župnik don Josip
Ibler 1891. godine. Strop joj je bio oslikan freskama: na svodu iznad svetišta bila su nasli-
kana četiri evanđelista, a na pokrajnjoj stijeni slika Izakova žrtvovanja. Na svodu crkvene

lađe bile su slike raspetog Spasitelja, Bl.
Djevice Marije i Mojsijevo primanje deset
zapovjedi iz Božje ruke.

Za župnikovanja don Stjepana Do-
mineza od 1910. do 1921. u crkvu su po-
stavljena tri oltara tirolske škole. Glavni
oltar je bio posvećen sv. Mihovilu, zaštit-
niku župe, s arkanđelovim kipom, dok
su sa strana oltara bili kipovi sv. Ćirila i
Metoda. U sredini oltara je bio veliki ta-
bernakul. Desni oltar je bio posvećen sv.
Anti Padovanskom s njegovim kipom s

19

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

djetićem Isusom, dok je u unutrašnjosti oltar bilo izrezbareno rođenje Isusovo. Lijevi
oltar bio je posvećen Bl. Djevici Mariji s njezinim kipom ispod kojega je bio omanji
tabernakul. Ispod menze je bio postavljen “Božji grob”. S lijeve strane ovog oltara je bila
propovjedaonica istoga stila.

Crkva je imala i lijep barokni toranj koji se srušio 1961. godine.
Kako je crkva 1985. god. bila dosta trošna, novi župnik fra Ivan Savić je započeo s
njezinom obnovom. Postavio je vanjsku žbuku, uveo struju, razglas, nabavio orgulje,
postavio oltar prema puku, nabavio crkveno posuđe i ruho.
Na početku Domovinskog rata, krajem rujna 1991. god., crkva je s čitavim svojim
inventarom potpuno spaljena tako da su ostali samo goli zidovi. Obnovljena je uz pomoć
Ministarstva useljeništva, razvitka i obnove, Ministarstva kulture Republike Hrvatske,
Provincije Presvetog Otkupitelja i donacijama pojedinaca. Blagoslovljena je na sv. Miho-
vila 1999. godine. U crkvu je g. 2003. postavljeno plinsko grijanje. God. 2004., prigodom
proslave 300. obljetnice crkve, postavljen je retabl glavni oltar s kipovima sv. Mihovila i
sv. Ćirila i Metoda.
Na samom ulazu u Lovinac bila je kapelica Majke Božje Lurdske s njezinim kipom
koju su četnici 1991. god. minirali i potpuno uništili. Obitelji Račić i Beronić su je dale
ponovno obnoviti  1999. godine.
Na brdu “Cvituša” je  bila  kapela sv. Ante iz 1843. god. sa svečevim oltarom i kipom.
I ona je bila minirana 1991. god. Pavao Krpan iz Lovinca (živi u Krefeldu) dao ju je ob-
noviti 1999. godine.  Do kapelice je probijen i novi put.
Župi Lovinac pripada i kapela sv. Frane u Vraniku iz 1894. godine. U Vraniku,  uda-
ljenom 8 km od Lovinca, bilo je do Domovinskog rata 22 katolika starije dobi, a misa se
držala nedjeljama i blagdanima osim u zimskom vremenu. I ta je crkva minirana krajem
rujna 1991. godine. Obitelj Kovačević iz Vranika dala ju je obnoviti 1998. godine.
Sve crkve i kapele  obnovljene su u izvornom obliku.
Na području župe djeluje jedna osnovna škola.
Župna kuća u Lovincu također je devastirana u vrijeme Domovinskog rata, ali nije
bila potpuno srušena, ostala je „pod krovom“.
Župa pripada Udbinskom dekanatu Gospićko-senjske biskupije.
U župi: 126 katoličkih obitelji, 287 vjernika, uglavnom starije dobi (godine 1939.
imala je 2533 stanovnika).

Proslava Sv. Roka i blagoslov kipa "Anera"

U župi Sv. Rok u subotu, 16. ko-
lovoza 2014., euharistijsko slavlje na
blagdan sv. Roka predslavio je mons.
Mile Bogović, biskup gospićko-senjski,
uz koncelebraciju župnika fra Jakova
Prcele, kancelara gospićko-senjske bi-
skupije don Marinka Miličevića i fra
Bože Mandarića, župnog vikara. Na
slavlju je sudjelovalo mnoštvo vjernika
od kojih veliki broj tom prigodom do-
lazi iz različitih krajeva u svoje rodno
20

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
mjesto. Među sudionicima slavlja bili su načelnik općine Lovinac Hrvoje Račić, pred-
sjednik općinskog vijeća Lovinac Josip Vrkljan i akademski kipar Slaven Miličević. Pje-
vanje je predvodio zbor mladih iz župe Gračac.

Na početku slavlja župnik fra Jakov Prcela pozdravio je biskupa Bogovića, predstav-
nike civilne vlasti i sve vjernike čestitajući svima zaštitnika župe sv. Roka i najavio otkri-
vanje spomenika 'Anera' nakon završetka misnog slavlja.

Uputivši pozdrav okupljenim vjernicima biskup Bogović je rekao o svetom Roku:
„Na prvi pogled pomisli čovjek da je riječ o čovjeku koji je nedorastao svoje vrijeme i
okruženje. Ne uklapa se u sredinu u kojoj živi. Zato ga ljudi prozvaše idiotom. Međutim
on mnogo bolje i dublje shvaća što se događa, osjeti bolje od drugih što treba učiniti i to
zato što je uronjen u molitvu. Istina je da nije na razini svijeta koji ga okružuje, ali on je
ustvari iznad njega. Njegovo razmišljanje nije iz prolaznog svijeta, nego iz svijeta vjere u
vječnost“. Potom je predvoditelj naglasio kako je među takvima koji su se čudno vladali
bio i sv. Roko koji je kao mladić ostao bez roditelja, rasprodao sve svoje i krenuo kao
hodočasnik u Rim. Na putu je susretao bolesne od kuge i brinuo se za njih. Kad se raz-
bolio od kuge, izbacili su ga iz grada, živio je u šumi a pas mu nosio kruh. Kad se vratio
kući, nitko ga nije prepoznao i dospije u zatvor. Na samrti ispriča svećeniku tko je on.
Do danas štovanje ovog sveca veoma je rašireno. Obično se njegova crkva (oltar) gradila
ondje gdje se pojavila kuga. Svojim slavljima svetaca Crkva nam poručuje: Sjećajući se
njega, i vi tako činite. I to ponavlja bez prekida. Znači da je u tom činu nešto bitno od
poruke koju Crkva naviješta.

Govoreći o likovima koji su značajni za ovaj kraj i koji su bili predani ljubavi prema
Bogu i bližnjima spomenuo je fra Antu Tomićića i posebno jedan lik iz Budakova djela
'Ognjišta' koji je „više umjetnički nego stvarni, ali zaslužuje naše poštovanje, a zove se
Anera“, rekao je predvoditelj, i nadodao kako je to „najsvjetliji i najsvetiji ženski lik u
ličkoj književnosti. Ona je utjelovljenje ličke dobrote i ličke svetosti. Budući da je pr-
venstveno umjetnički lik, ne možemo ga častiti kao neku osobnu ličku veličinu, ali mo-
žemo kao oličenje dobrote i ljubavi koja je živjela na ovim našim prostorima, u našim
majkama, ženama i djevojkama. Zato smo željeli postaviti spomenik tome liku. Osim
toga željeli smo tim činom spasiti umjetničko stvaranje i umjetničko djelo od političke
borbe i mržnje koja je – smatram, neopravdano vezana uz pisca Ognjišta. No, političku
djelatnost ovdje želimo isključiti i istaknuti umjetničku i moralnu veličinu koju je Budak
opisao. Anera je naša Dora Krupićeva iz Šenoinog Zlatareva Zlata, a na neki način i Dan-
teova Beatrica, samo mnogo stvarnija od Danteova lika.

Pri završetku propovijedi
mons. Bogović je rekao: „Tvoji
uzori, narode, neka ne budu oni
koji su jači, koji pobjeđuju pred
svijetom, nego koji pobjeđuju
svaku nevolju snagom svoje vjere
i ljubavi. U tom smislu pripremili
smo kalendar za iduću godinu u
kojem je za svaki mjesec donese-
no po jedno pismo hrvatskih mu-
čenika, osuđenika na smrt koji se
tada nisu osjećali u depresiji i pred

21

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
zidom, nego su osjetili da su im tada otvorenija vrata života i vječnosti više nego su bila
prije. Tako ćemo svaki mjesec moći uzeti jednu uspješnu tabletu za lijek protiv depresije.
Ne dopustite da vam itko ukrade nadu! - rekao bi papa Franjo. Crkva želi da se neke stva-
ri pamte, da se prenose, da se o njima govori, da se po njima živi. Ima još mnogo toga što
je korisno zapamtiti i prenositi: To je sve ono lijepo i dobro što su učinili sveci. Nisu oni
bili uvijek i u svakoj stvari savršeni kao Krist, ali ima mnogo toga što je vrijedno pamtiti
i da nam služi za uzor. Nije li sv. Roko onim činom kada je liječeći bolesne izlagao svoj
život na životni način izrekao onu ključnu rečenicu o kojoj ovisi sav zakon i proroci:
Ljubi Boga nadasve, a bližnjega svoga kao samoga sebe“, završio je mons. Bogović.

Na završetku misnog slavlja župnik fra Jakov Prcela je zahvalio biskupu mons. Bo-
goviću, predstavnicima općine Lovinac i akademskom kiparu Miličeviću za ostvarenje
ideje spomenika 'Anera'. Osim toga zahvalio je svima koji su sudjelovali i doprinijeli
u slavlju zaštitnika župe sv. Roka. Na poseban način je zahvalio svim donatorima za
spomenik 'Anera' i pročitao njihova imena. Ujedno je još jednom zahvalio načelniku,
donačelniku i predsjedniku vijeća Lovinac jer su mno-
go doprinijeli u realizaciji spomenika. Svima je zaželio
ugodne trenutke u nastavku proslave sv. Roka.

Nakon euharistijskog slavlja mons. Mile Bogović je
molio odrješenje za sve pokojne ispred novopostavlje-
nog spomenika 'Anera'.

Spomenik Anera

Inicijatori spomenika 'Anera' bili su mons. dr. Mile Bogović, župnik fra Jakov Prcela,
Općina Lovinac i Župljani općine Lovinac. Spomenik 'Anera' visok je oko dva metra, u
vanjskom prostoru, veličina veća od prirodne. Izljeven je u kvalitetnoj bronci, tehnikom
koja se koristi u odlijevanju umjetničke skulpture patinirane laganom patinom u vanj-
skom ambijentu. Spomenik je izradio Slaven Miličević, akademski kipar iz Zagreba, a
jedno od poznatijih djela mu je kip Ivana Pavla II. na Udbini, pred Crkvom hrvatskih
mučenika.

U svom liku Anera simbolički objedinjuje mnoge vrednote; čistoću, ljepotu, tradi-
ciju, vjeru, mudrost, čast i mučeništvo. Snažan lik hrvatske majke i vjernice. Simbolički
predstavlja svoj kraj, Liku ali ujedno i cijelu Hrvatsku. Njena žrtva tako nije uzaludna jer
to je jedini i pravi put do konačnog ostvarenja sna, a geslo „samo je jedna Anera" koje se
22

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
provlači kroz cijeli Budakov roman može se lako tumačiti kao samo je jedna Hrvatska.
Anera je prikazana u dinamičnim hodom ali i s puno blagosti koja dolazi iz njezine po-
božne nutrine, kako to potvrđuje i sam tekst: „Anera je radila za vječnost kao poslenik
Božji u vječnom, neprekidnom djelu stvaranja, obnavljanja, oplođivanja i rađanja" (Mile
Budak, Ognjište, III, 4).

Anera Babić

«Već od rane mladosti išla je (Anera) s motikom i srpom na tuđe njive skupa s osta-
lim nadničarima, no nije nikad osjetila da je ona obični nadničar koji je tu došao da
zaradi onu znojnu i žuljavu cvanciku. Ne. Ona je tog dana bila član zajednice kojoj je
radila; dolazila je na njezinu njivu sa svim svojim srcem, sa svom svojom mladošću,
sa svom svojom ljubavlju, da marom svojih ruku i znojem lica svoga oplodi onu crnu
zemlju s kojom je živjela i osjećala, miješajući s njome svoje ruke i noge, pa se često nije
znalo što je zemljino što je Anerino, jer je i ona bila kao crna zemljica. Uvečer bi joj dali
cvanciku kao i ostalim težacima, i ona bi je primila sa zadovoljstvom i smiješkom. Išla
je da zaradi, ali kad je radila nije radila za cvanciku. Radila je za vječnost kao poslenik
Božji u vječnom, neprekidnom djelu stvaranja, obnavljanja, oplođivanja i rađanja... Nije
ni razumjela ni osjetila kad su joj šaputali: štedi se, Anera! Nije čula kad su mrzovoljno
mrmljali: Anera, ti nas umori!» (Mile Budak, Ognjište, III, 4).

Susret odgojnih zavoda franjevačke provincije
Presvetog Otkupitelja

Okupljanje odgojitelja i odgajanika 25. listopada 2014. započelo je oko 10 sati. Nakon
pozdrava i osvježenja u prostorijama redovničke kuće u Gračacu, euharistijsko slavlje u
11 sati predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman. Fra Jakov Prcela, župnik u župama
Gračac, Lovinac i Sv. Rok, pozdravio je provincijala fra Joška Kodžomana, odgojitelje

23

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
i odgajanike izrazivši dobrodošlicu svima, radost bratskog druženja i zahvalnost da se
ovaj susret održava u Gračacu. Zatim je ukratko predstavio djelovanje u župama koje
vrše on i župni vikar fra Božo Mandarić. Na kraju je zahvalio župljanima na sudjelovanju
na svetoj misi kao i za okrepu koju su pripremili za sve sudionike susreta. Provincijal,
uvodeći u slavlje, zahvalio je župniku fra Jakovu i župnom vikaru fra Boži kao i vjernici-
ma za iskrenu dobrodošlicu te pozvao sve okupljene da zajedno mole za duhovna zvanja.

Na početku propovijedi provincijala fra Joško pozdravio je sve u nadi da će i ovaj
susret, koji se događa u Gračacu, na geografskoj periferiji našeg pastoralnog angažmana,
kako bi rekao papa Franjo, ispuniti naša očekivanja i donijeti nam radost bratskog susre-
ta. Od samih franjevačkih početaka, znakovi istinskog bratstva potvrđivali su se i kroz
radost susreta. Zatim je vjernicima predstavio odgojitelje i odgajanike naglasivši kako
slijediti Krista, po primjeru sv. Franje, znači preuzeti njegov način života, usvojiti njego-
ve duhovne stavove, pustiti da nas njegov duh obuzme. Upravo na tragu riječi iz prvog
današnjeg čitanja, pozvani smo i kao kršćani i kao braća, stalno obnavljati i utvrđivati
svoju povezanost, međusobnim ophođenjem u ljubavi, uzajamnom snošljivošću, služeći
se pritom različitim darovima za opće dobro.

Nemamo svi isti ka-
rakter, kaže sv. Pavao u
današnjem prvom čita-
nju, istu osobnost, iste
darove, ali smo i pored te
očite različitosti ispunje-
ni istom ljubavlju prema
Bogu i ljudima, posebno
prema svome hrvatskom
narodu. Štoviše, Bog nas
preko sv. Pavla, poziva da
budemo iskreni i pošteni,
da zaboravljamo uvrede,
da ne pohranjujemo u
sebi mržnju i gorčinu, da opraštamo jer je i nama štošta oprošteno. Zatim je citirao riječi
iz okružnice „Radujte se“ koja je namijenjena Bogu posvećenim osobama: „Kao svjedoci
jednog zajedništva koje nadilazi nas same i naša ograničenja, pozvani smo nositi Božji
osmjeh. Zajedništvo i bratstvo je prvo i najuvjerljivije evanđelje koje možemo propo-
vijedati. (…) Sablast protiv koje nam se boriti jest slika redovničkog života shvaćenog
kao utočište pred teškim i složenim svijetom, kao gnijezdo u kojem se osjećamo koliko
toliko zaštićenima. (…) Budite svjedoci drugog načina življenja i djelovanja. Kad ljudi
vide i osjete preko vas to zarazno svjedočenje ponizne ljubavi, bez umišljenosti, mnogi
će osjetiti potrebu da dođu k vama i da sami isprobaju takav život“. Pri kraju propovijedi
zahvalio je odgojiteljima na spremnosti da svoje ljudske i kršćanske kvalitete ugrade u
mladiće za koje se nada da će biti vrijedni i dostojni njihove žrtve.  Mladu braću je po-
zvao da budu poučljivi u školi franjevaštva. Na kraju propovijedi provincijal je zazvao
blagoslov sv. Franje i majke Marije da svi zajedno mogu u potpunosti slijediti jedinog
Učitelja, Isusa Krista.

Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je zbor odgajanika pod ravnanjem fra Frane
Bosnića, a na orguljama je pratio fra Stipan Vugdelija. Nakon misnog slavlja bilo je za-
24

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
jedničko fotografiranje. Poslije ručka na programu je bilo razgledavanje crkava u Udbini,
Lovincu, Svetom Roku i Ričicama. Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini predstavio je
mons. Tomislav Rogić, župnik i dekan, koji je prikazao kratki film o crkvi uključivši i
povijesne događaje toga područja. Crkve u župama Lovinac, Sv. Rok i Ričice ukratko je
protumačio župnik fra Jakov Prcela koji je podsjetio na strahote rata, iseljavanje, progo-
ne ali i ukorijenjenost ljudi u kršćanstvo.

Susret svih provincijskih odgojnih zavoda završio je u crkvi u Sv. Roku molitvom
Večernje. Otac provincijal je na kraju zahvalio domaćinima fra Jakovu Prceli i fra Boži
Mandariću. Na poseban način zahvalio je svim dobročiniteljima iz župe koji su doprini-
jeli da ovaj susret ostane u najljepšem sjećanju. Potom je zahvalio svim odgojiteljima koji
su svojim angažmanom doprinijeli ljepoti ovog slavlja i izrazio je želju da će se nastaviti
održavati ovakvi susreti koji u otvorenosti i jednostavnosti doprinose rastu zajedništva.
Na kraju je svima zaželio siguran i miran povratak.

priredio fra Božo Mandarić
ŽUPA SV. JURJA – MUČENIKA

23 440 GRAČAC
Kneza Branimira 1

tel. 023/773 090
Župnik: Fra Jakov Prcela
Župni vikar: Fra Božo Mandarić
Svećenici u župi Sv. Jurja mučenika u Gračacu poslužuju i župe okolnih mjesta

25

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Župa Sv. Jurja mučenika - Korenica
i župa Male Gospe - Boričevac

U prošlom broju opisali smo
povijest i današnje stanje župa
Korenica, Boričevac i Bunić ko-
jima upravlja vlč. Stjepan Zeba.
U ovom broju opisat ćemo, kro-
nološkim redom, neka važnija
zbivanja koja su se dogodila u
ovim župama protekle godine,
od prošlogodišnjeg došašća, do
ovogodišnjeg mjeseca studenog.

Mjesec prosinac prošle godi-
ne bio je obilježen pripravom i slavljem blagdana Božića. Advent je vrijeme misa zornica
na koje župljani Korenice, osobito mladi, rado dolaze. Među mladima se osjeća takmi-
čarski duh tko će biti redovitiji i ustrajniji u ovoj jutarnjoj žrtvi. Ni bura, ni snježna me-
ćava nisu ih mogli zapriječiti u tom naumu, a okupljalo nas se gotovo puna crkva.

Dana 22. prosinca 2013. u župnoj crkvi održan je predbožićni koncert. Bila je to pra-
va duhovna okrepa i svečani uvod u veliko božićno slavlje za sve sudionike koncerta, bilo
da su slušali bilo da su nastupali.
Crkva je bila puna vjernika i ne
samo iz Korenice već i iz okol-
nih župa. Koncert je održao žu-
pni zbor i crkveni tamburaški
orkestar pod vodstvom Danije-
le Mazarekić i Đanija Findrik.
Ovim koncertom obilježena je
deseta godišnjica njihovog djelo-
vanja. S tim raspoloženjem ušlo
se u slavlje Božića koji se, kako
u našem narodu, tako i u Ko-
renici, Donjem Lapcu i Srbu s
posebnom radošću slavi. Poslije
misnog slavlja pjesme i kola nije
falilo. Nije nedostajalo slastica ni
na obiteljskom stolu i u najsiro-
mašnijih jer se naši mladi redo-
vito trude za blagdan svetog Ni-
kole napraviti i prodati dovoljno
šiba, a utržak njima podijeliti.

Hrvatsko kulturno umjet-
ničko društvo Korenica obilje-
žavajući prvu godišnjicu svoga
26

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
osnutka organiziralo je, 1. ožujka 2014., u dvorani srednje škole „Večer folklora“. U goste
su nam došli KUD “Stari hrast“ iz Novog Travnika te KUD „Ljeskovac“ iz Vinkovaca.
Sutradan su sudjelovali na nedjeljnoj svetoj misi, radosno druženje nastavilo se i obje-
dom u župnoj dvorani. Možda će se netko zapitati zašto ovdje spominjemo aktivnosti
našeg KUD-a? Ponajviše zato što oni predstavljaju naše mjesto i župu a redovito sudje-
luju u crkvenim proslavama.

U župnoj crkvi u Korenici, 15. ožujka, održana je sveta misa za poginule branitelje.
Na misi je blagoslovljena i zastava novoosnovane udruge Hrvatskih branitelja općine
Plitvička jezera.

Stara je naša izreka: “Zaklela se zemlja raju da se tajne sve doznaju“. Tako se nakon 73
godine ipak otkrila jama u Brotnji u koju su pobacani ubijeni obitelji Ivezić. Tragove zlo-
čina nad ovom hrvatskom obitelji dobro su skrivali ustanici Srba iz 1941. godine. Samo
nekoliko dana nakon što je policija otkrila jamu, točnije dana 7. travnja 2014. mjesto
su pohodili vlč. Nikola Turkalj (ekonom bisupije), Marin Smolčić (novinar iz Gospića),
Frane Vrkljan (vođa puta) i vlč. Stjepan Zeba (župnik). Ulaz u jamu je vrlo uzak i na nje-
ga je bila navaljena stijena. Uistinu je trebalo veliko umijeće za njeno otkrivanje. Dana
6. svibnja izvršena je i ekshumacija posmrtnih ostataka. Biskup Mile Bogović je na ek-
shumaciji, uz prisustvo ministra branitelja gospodina Freda Matića, policije i novinara,
predvodio molitvu za stradale žrtve pročitavši njihova imena.

Svečano je i ove godine
obilježeno slavlje svetog Jur-
ja mučenika, zaštitnika župe
Korenica. Svečano misno
slavlje predvodio je vlč. Ivan
Martinović župnik iz Drvara.
Poslije mise slavlje se nastavi-
lo u dvorani iza crkve uz na-
stup našeg KUD-a.

Ove je godine blagdan sv.
Florijana bio u nedjelju. Lije-
po je bilo vidjeti naše vatro-
gasce kako stoje pred oltarom
u svečanim odorama ispod
svoje zastave. Misno slav-
lje predvodio je naš biskup
mons. Mile Bogović, jer smo te nedjelje imali i krizmu u župi. Biskup je pomazao uljem
krizme 32 krizmanika od kojih dvoje iz Donjeg Lapca. Krizmanici su također imali svoju
odoru, crvene plašteve te su bili prepoznatljivi u mnoštvu vjernika.

Imena ovogodišnjih krizmanika: Valentin Anđić, Marija Antunović, Anđela Aračić,
Ruža Babić, Mateo Babajić, Ante Bačlija, Blaž Bogeljić, Ivan Budimir, Graciela Grubešić,
Anto Hrgota, Izabela Hrgota, Robert Hrgota, Jelena Jandrić, Jagoda Jurić, Antonio Kla-
rić, Nikolina Komljenović, Iva Lipovac, Miroslav Lipovac, Josipa Lesinger, Teo Makek,
Mario Marijanović, Iva Milaković, Marija Perković, Marin Stipić, Mihaela Stojanović,
Ana-Matea Tokmakčija, Mario Tomić, Martina Valentić,Valentina Valentić, Suzana Vu-
ković, Franjo Tunjić i Ante Zuban.

27

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Slavlje Prve pričesti ima-

li smo 25. svibnja u Koreni-
ci (26 prvopričesnika), a 1.
lipnja u Boričevcu (7 prvo-
pričesnika) u župnoj crkvi.
Kako za krizmanike tako i
za prvopričesnike imamo
posebne haljine, tako da svi
prvopričesnici budu jednako
obučeni.

Imena prvopričesnika iz
Korenice: Karla Adamović,
Anđela antunović, Iva Ba-
bić, Antonio Ban, Lea Barbić,
Eric Bjondić, Antonia Brklja-
čić, Valentin Bujdo, Nikola
Čančar, Ivan Hrgota, Teo Ilić,
Iva Janković, Antonela Juko,
Tomislav Karaula, Kristijan
Kristić, Jana Majstorović,
Gabrijel Matijević, Antonio
Maračić, Laura Matejčić,
Luka Mijić, Josip Pavlović,
Andrea Pavlić, Filip Radoš,
Ana-Marija Smajić, Mihaela
Stanić i Patrik Vuković.
Imena prvopričesnika iz Donjeg Lapca: Ivana Budić, Marea Dejanović,Nikola Dža-
nan, Jelka Džanan, Matija Kristić, Petra Kovačević i Robert Švitek.
I ove godine su župljani bili vrlo aktivni u humanitarni akcijama. Mladi su za Uskrs
izrađivali pisanice te ih ponudili vjernicima, a prikupljena novčana sredstva su podijelili
siromašnijima. Dva puta smo prikupljali sredstva za poplavljene i poslali u biskupijski
Caritas. Skupljali smo pomoć i za jednu bolesnu djevojčicu koja nije iz naše župe. Uspr-
kos svojoj neimaštini
vjernici su ipak poka-
zali da imaju veliko srce
za one ugroženije od
njih samih.
Prošlog ljeta bilo je
i građevinskih pothva-
ta. U koreničkoj župnoj
crkvi izrađen je strop
i oličeni zidovi pa je
crkva dobila svoj novi
izgled. Ovi dana će biti
postavljeni i vitraji na
dva prozora. Velečasni
28

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Jure Tutek, sužupnik na Udbini, darovao nam je hrastovinu za crkvene klupe koje plani-
ramo raditi iduće godine.

U Boričevcu se, na župnoj crkvi, nije ove godine ništa radilo ali smo konačno uspjeli
kupiti zemljište za gradnju crkve u Donjem Lapcu. Izrađena je i projektna dokumentaci-
ja a u postupku je dobivanje građevinske dozvole. Nadamo se da će s proljećem krenuti
i gradnja nove crkve koja će biti od velike važnosti našim vjernicima koji se godinama
okupljaju na svete mise u ne adekvatnim prostorima.

U Buniću su nastavljeni ra-
dovi na obnovi župne crkve. Do-
vršavaju se vijenci zidova glavnog
prostora te se postavlja krovna
konstrukcija. Eto nakon sedam-
deset godina ponovo ćemo imati u
njoj krov nad glavom. Bogu hva-
la, sada ćemo i lakše i opuštenije
u njoj slaviti blagdan Male Gospe,
kome je ona posvećena. A Mala
Gospa se svečano slavila i ove go-
dine i u Boričevcu gdje je misno
slavlje vodio otac biskup Mile Bo-
gović i u Buniću gdje je misu vo-
dio vlč. Josip Šimatović kapelan u Gospiću.

Korenica je ove godine bila i još je veliko gradilište, rade se ceste, vodovodi, kuće i
stanovi pa tako i dječji vrtić. Crkva je uvijek živjela u narodu i s njima suosjećala tako
je i ovaj put otvorila svoje prostorije za djecu dječjeg vrtića. U prostorijama župnog pa-
storalnog centra bit će smješteni dok im se vrtić ne obnovi. Lijep je broj djece u vrtiću u
Korenici, dao Boga da ih bude još i više i ne samo kod nas.

priredila Magdalena Grgurić

Biskup Bogović predslavio misu u čast žrtava
Boričevca i Brotnja

Nevine žrtve Ivezić iz Brotnja,
nedavno ekshumirane, kao i mnoge
žrtve Boričevca trebaju dati ton ne-
skladnom orkestru države i nacije,
poruka je gospićko-senjskog biskupa
Mile Bogovića koju je izrekao tijekom
mise u povodu sjećanja na žrtve tra-
gičnog stradanja Boričevljana u mje-
stu uz granicu s Bosnom i Hercego-
vinom u blizini Donjeg Lapac. I ove
su se godine 27. srpnja okupili broj-
ni Boričevljani, uglavnom potomci
onih protjeranih iz ovog mjesta prije

29

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

73 godine. Počast žrtvama Boričevca dovela je i članove udruga branitelja iz Vukovara,
Malog Lošinja i Ogulina. Biskup Bogović predvodio je misno slavlje, a koncelebrirao je
župnik i upravitelj župe Korenica i Boričevca, vlč. Stipe Zeba.

Na ovom mjestu stradanja i patnje koje simbolizira sve patnje našeg naroda teško je
propovijedati. Pogotovo što se sada u nedalekom mjestu Srb i dalje slavi „prva puška“
koja vas je protjerala, mnoge od vaših pobila, popalila kuće i nije vam dopustila doći na
zgarišta. Nije to samo različit pogled na ono što se dogodilo u Boričevcu, već je to različit
pogled na prošlost i budućnost naše domovine, istaknuo je na početku biskup Bogović
te primijetio da je i danas sud o događajima u Drugom svjetskom ratu neujednačen i
'neuštiman'. Neki bi željeli da se on 'uštima' u skladu s tonovima prve puške, a to su oni
koji nisu dopuštali da se čuju glasovi žrtava Boričevca, glas 82-godišnjeg guslara Luke
Ivezića rekao je biskup, te dodao: dosta nam je kulta ičije puške, pogotovo one iz Srba jer
smo njezin pucanj čuli i u vrijeme Domovinskog rata. Akteri iz 1991. zvali su se drukčije,
no događale su se iste stvari kao pred 20 godina prepoznate po istim plodovima.

Gospićko-senjski biskup je nadalje naglasio da se s mjesta stradanja i patnje s pra-
vom diže glas da se konačno počnu okupljati žrtve, a ne mučitelji, da se vrednuje i njihov
glas, da ih se prepozna i poštuje. Osvrćući se na nedavnu ekshumaciju žrtava Ivezića iz
Brotnje pronađenih u jami Dabin vrh rekao je da se možemo pitati zašto je zlo toliko
otporno i tako žilavo i zašto se Bog s njima ne obračuna. To je kao žito i kukolj koji se
ostavlja do kraja žetve te se tek onda spali.

Kalendar Crkve hrvatskih muče-
nika za 2015. godinu bit će u znaku
svjedočanstava nevino osuđenih od
komunističkog režima kroz objavu
njihovih pisama u kojima se vidi da
oni nisu mrzili i proklinjali. Zar nije
potrebno našem društvu da takvi
daju intonaciju za 'uštimavanje' naše
nacije i naše države? Poseban je bio
primjer iz Senja. „Naime, partizani,
koji su u rujnu 1943. privremeno za-
uzeli Senj, zatvorili su veliku skupinu
rodoljuba koje su uspjeli uhvatiti. Ljude su mučili i pravili se da provode suđenja. U
nedjelju 26. rujna 1943., poslije blagoslova u Senjskoj katedrali, biskup Viktor Burić i
veći broj vjernika uputio se u obližnju ulicu do zatvora u kojem su se nalazili njihovi
sugrađani i rođaci. Na prozore s rešetkama popeli su se blijedi ljudi, koji su već znali da
će biti smaknuti. Kroz rešetke su nastojali bacati sitne predmete koje su imali sa sobom,
i molili okupljene da ih predaju njihovim obiteljima. Ivica Katalinić, koji će sljedeći dan,
27. rujna 1943., biti strijeljan, tom je prilikom kroz zatvorski prozor uspio baciti komadić
papira, na kojem je svojoj ženi, i ocu, olovkom pisao:

Draga Seko! Reci majki da sam miran, izmolili smo krunicu i pokajanje, za žive i
mrtve, Bogu smo se preporučili, pravedni umiremo i to nas tješi, neka majka bude mirna
i neka moli Boga i ništa drugo. Pozdrav od Katice Ivici i Marijanu. Dragi tata, zadnja mi
je želja da mi budeš dobar Branki i Seki. Još jednom zadnji zbogom! Vaš Ive.

To su ti tonovi po kojima trebamo uštimati raštimanu Hrvatsku naciju i državu.
Zvonko Ranogajec

30

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Film "Nikad se nisu vratili" u službi istine

Povijesna istina oživljena je u prepunoj dvorani Kina Europa u Zagrebu gdje je 16.
rujna ove godine prikazan dokumentarni film „Nikad se nisu vratili“ u produkciji Lau-
data. Više od 500 posjetitelja na kraju projekcije ustalo je i zapjevalo „Oj ti, vilo Velebita“.

Projekcija filma započela je molitvom „Očenaša“, a okupljene je pozdravio gospićko-
senjski biskup dr. Mile Bogović. Istaknuo je kako se ovim filmom želi odati priznanje
žrtvama te im vratiti ljudsko dostojanstvo. Primijetio je kako se i danas u našoj domovini
vodi borba između križa i puške.

„I danas u našoj domovini još neki hvale prve puške, hvale laži i nasilja, a mi želimo
odati poštovanje onima koji su trpjeli zbog tih laži i tog nasilja“, poručio je mons. Bogo-
vić.

Marija Bebić iz Udruge Boričevac pročitala je potresnu pjesmu-svjedočanstvo "Krik"
koju je napisao njezin bratić Dane Ivezić. Podsjetila je da su lani, nakon 73 godine, ek-
shumirani posmrtni ostaci Ivezića iz sela Brotnja, prvih žrtava zločinačkog četničko-
komunističkog pohoda.

„Komemorativni skup održan je kod jame, svetu misu služio je biskup ličko-senjski
mons. Mile Bogović, a ja sam tom prigodom pročitala imena i godine starosti svih ubi-
jenih. U jami je završio i dio moje rodbine. Obećala sam pokojnom bratiću Dani prije
njegove smrti, koji je umro ne dočekavši dostojnu sahranu svojih najmilijih oca, majke
i petero braće, da ću ispuniti njegovu želju o dostojnom sahranjivanju obitelji Ivezića
bačenih u jamu na Dabinom Vrhu“, rekla je gospođa Krpan.

Producentica filma Ksenija Abramović istaknula je da je ovaj film u službi istine. „Mi
ne vladamo nad prošlošću, nego prošlost vlada nama. Mi smo zapravo posljedica naše
prošlosti. Prošlost se stoga ne može ugušiti. Istina, prije ili kasnije, uvijek izađe na vidje-
lo. Ovaj je film u službi istine. A Isus kaže da će nas istina osloboditi“, rekla je Abramović.

31

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Nakon projekcije filma, okupljenima
se obratila autorica filma Nada Prkačin
te ukazala kako svatko tko se sjeća 1991.
može razumjeti što se dogodilo i te 1941.
godine. „Čuvajte svoja sjećanja i prepriča-
vajte ih, jer da nemamo našu prošlost dali
bi nam lažnu budućnost. Zato ne dajte
našu prošlost“, pozvala je Prkačin.

Predsjednica Udruge Boričevac Ja-
dranka Matašin zahvalila je produkcijskoj
kući Laudato TV što je, kako je rekla, pre-
poznala povijesnu istinu i organizirala sat
povijesti ovim filmom. Također je zahva-
lila biskupu Bogoviću na pastirskom pra-
ćenju svih misnih slavlja tijekom hodočašća u Boričevac. Ovom prilikom uputila je i
apel državnim institucijama, posebno Ministarstvu pravosuđa da legalnim putem vrati
imovinu oduzetu na nelegalan način.
„Oni imaju pravo na sjećanje, mi nemamo pravo na zaborav. Oni još uvijek vjeruju
u pravnu državu, Oni još imaju snagu i volju za administrativnu borbu, jer Oni ga vole
i ljube i čekaju pravne institucije da riješe njihove zahtjeve za povrat nacionalizirane
imovine“, zaključila je Matašin.
Film „Nikad se nisu vratili“ razotkriva povijest koju su krivotvorile komunističke
vlasti te ispravlja desetljećima dugu nepravdu zbog slavljenja 27. srpnja 1941. godine
kao početka antifašističkog ustanka u Hrvatskoj. Tog je dana u mjestu Srb nedaleko od
Gračaca zapravo započelo protjerivanje, ubijanje, paljenje i uništavanje svega što je u
tom kraju imalo pridjev hrvatski.
Mjesto Boričevac je u sulu-
dom četničko-komunističkom
pohodu početkom kolovo-
za 1941. izgorjelo u samo sat
vremena, a njegovi stanovnici
protjerani su po cijelom svije-
tu i nikad se poslije toga nisu
smjeli vratili kućama. Ništa se
nije promijenilo ni usposta-
vom demokratske Hrvatske.
Obnovljen je tek spomenik u
Srbu pod kojim se i danas šire
komunističke laži o tobožnjem
antifašističkom ustanku.
Pretpremijera filma „Nikad se nisu vratili“ gledala se prije desetak dana u sklopu ho-
dočašća i misnog slavlja za sve obitelji prognanih župljana župe Rođenja Blažene Djevice
Marije u Boričevcu.
U glazbenom dijelu promocije filma nastupili su klapa Prvi Komin Snježanin i KUD
Plješivica.

laudato.hr

32

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Župa Blažene Djevice Marije
na Plitvicama

Župa BDM Majke Crkve bila je boga-
ta događanjima u 2014. godini. Pridonio je
tome, između ostalog i Pastoralni centar koji
je često ispunjen grupama ljudi iz cijele Hr-
vatske željnih duhovnog mira i obnove.

Po Novoj godini župnik Josip Štefančić s
dvojicom ministranata krenuo je u blagoslov
obitelji u naselja Prijeboj, Jezerce, Mukinje,
Korana, Rastovača, Smoljanac i Poljanak. Bla-
goslov je trajao nekoliko dana.

Prijeboj – crkva sv. Petra i Pavla

Nakon puno godina u svibnju 2014. počeli su radovi na crkvi sv. Petra i Pavla na Pri-
jeboju. Ovo je zadnji od 25 porušenih sakralnih objekata u Slunjskom dekanatu koji još
nije obnovljen. Šikara i prostor oko crkve su očišćeni i uskoro bi trebali krenuti ozbiljni
radovi. Ministarstvo kulture odobrilo je početna sredstva. Raseljeni Prijebojčani poseb-
no se raduju početku obnove crkve.

Valja se podsjetiti kako je ovu
crkvu sagradio Nikola Maštrović na
želju mnogih Prijebojčana. Dovršena
je 1849. godine kada je blagoslovljeno
i novo groblje. U Drugom svjetskom
ratu crkva je devastirana a stanovniš-
tvo protjerano. Kada je 1957. godine
u svom domu ubijena obitelj Konjević
(majka je čudom ostala živa), uplaše-
no katoličko stanovništvo od straha je
potražilo drugo mjesto za život. Malo
po malo, Prijeboj je ostao posve pust.
Drežnički župnik Josip Bogović pokušao je davne 1966. godine obnoviti crkvu ali mu to
nisu dopuštale koreničke komunističke vlasti. Revnost i gorljivost vjernika poticale su ih
da se na Petrovu okupljaju ispred crkve kako bi radosno slavili svetu misu. Zadnji je zbor
održan 1990. godine a već 1991. srpski agresori minirali su zvonik. Danas župa pripada
župi Marije Majke Crkve na Plitvicama.

Slavlje svete potvrde

U nedjelju, 8. lipnja mons. Mile Bogović podijelio je sakrament svete Potvrde našim
krizmanicima. Njih jedanaestero pripremalo se na vjeronauku u školi i u župi za ovaj ve-
liki i sveti događaj u njihovu životu. Sve je bilo u svjetlu ove mladeži pa su rado animirali
svetu misu pjesmom i čitanjima. Dvoje krizmanika, Patrizia Bićanić i David Zorić, ot-

33

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
pjevali su psalam Gospodin
je pastir moj, neki su čitali,
zahvalili se biskupu a svi su
rado pjevali. Već za koji dan
ovi mladi odlaze u srednju
školu, većina izvan svoga
mjesta stanovanja, te će im
snaga Duha Svetoga itekako
biti od najveće pomoći. Bi-
skup ih je ohrabrio i izrazio
želju da budu prenositelji
Radosne vijesti kamo god
pošli. Slavlje se kratko na-
stavilo ispred kapele i nakon
mise.

Blagdan Marije Majke Crkve

Radostan dan za našu župu, 9. lipnja župni patron Marija Majka Crkve. Podnevna
zvona najavila su početak mise u kapeli uz radosnu ulaznu pjesmu našoj nebeskoj Majci:
O divna djevice, nebeska kraljice!

Okupilo se mnoštvo naroda iz mjesta i okolice. Misno slavlje predvodio je velečasni
dr. Richard Pavlić, inače rodom iz susjedne Rakovice a župnik u Senju i profesor do-
gmatske teologije na Teološkom fakultetu u Rijeci. U propovijedi je naglasio kako je vrlo
bitno otvoriti svoje srce Bogu jer jedino On može izliječiti sve rane nastale u ljudskom
srcu. U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika iz susjednih župa. Svetu misu pratio je
plitvički župni zbor pod vodstvom orguljašice i vjeroučiteljice Ivane Kovačević. Sveta
misa završila je uz pjesmu Zdravo Djevo koju je radosno pjevao sav puk, a veselje se
nastavilo u dvorani Pastoralnog centra i u dvorištu.

Predstavljena knjiga Dario Kordić - Da se ne zaboravi

U Pastoralnom centru, 14. lipnja predstavljena je knjiga „Dario Kordić - Da se ne
zaboravi“. Napisali su je Miroslav Piplica i Mladen Pavković. Predstavljanju je bio na-
zočan i sam Dario Kordić. Miroslav Piplica za Daria je rekao da je bio čistog hrvatskog
duha, sanjao je o slobodi hrvatskog naroda. Svoj doprinos dao je na prvoj crti bojišnice
34

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

ali i osjetio izdaju Hrvata na svojim
leđima. Unatoč tome, on voli svoj hr-
vatski narod i nije mu žao što je Hr-
vat. U zatvoru je dočekao 17 Božića i
rođendana svoje djece ali nije gubio
nadu da će jednom dokazati svoju
nevinost. Ističe kako ga je u zatvoru
hrabrila samo vjera u dragoga Boga.
Ustajao bi u ranim jutarnjim satima i
molio za ostale zatvorenike i potreb-
ne. Svaki je dan svoju zatvorsku sobu
škropio svetom vodom a na zidu je
uvijek bio križ. Istaknuo je čak da ni-
kada iz svojeg života ne bi izbrisao vri-
jeme provedeno u zatvoru. Zaista, ovo
je bilo snažno i istinsko svjedočanstvo
jednog velikog čovjeka, svjedočanstvo
vjere, nade i ljubavi. Dario Kordić sva-
koga je ispred pastoralnog centra do-
čekao snažnim stiskom ruke.

Prva sv. pričest

Na blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, 19. lipnja, prvopričesnici, njih
sedamnaest proslavilo je sakrament Svete Pričesti te tako po prvi puta blagovalo i u svoje
srce primilo Isusa Krista. Bio je ovo za njih posebno važan i radostan trenutak u živo-
tu. Prvopričesnici su se revno pripremali kroz školski i župni vjeronauk pod vodstvom
župnika Josipa i vjeroučitelja Tomislava. Recitirali su, čitali i pjevali. Ovom svetom činu
prisustvovali su kumovi, roditelji, obitelji, prijatelji i učitelji prvopričesnika. Nakon svete
mise nastavljeno je druženje ispred kapele uz piće i kolače koje su pripremile njihove
obitelji.

35

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Petrova na Prijeboju

Pored ruševina crkve svetoga Petra i Pavla na Prijeboju, misom u 11 sati, proslavljen
je blagdan Petrove. Na misu su došli raseljeni Prijebojčani iz Hrvatske i inozemstva i
žene u narodnim nošnjama iz obližnjeg mjesta Vaganac. Svetu misu predvodio je vlč.
Slave Grgić uz koncelebraciju župnika Josipa Štefančića. Župnik nije mogao sakriti ra-
dost na svom licu radi velikog broja prisutnih vjernika koji se svake godine povećava.
Izrazio je nadu da će sljedeće godine svetu misu slaviti unutar crkve, i ako, kako on reče:
„ne bude krova“. Svi prisutni su se nakon svete mise mogli okrijepiti pićem i zadržati u
ugodnom druženju.

Ivanja u Smoljancu Župa sv. Ivana Krstitelja u selu
Smoljanac proslavila je svečanom
36 svetom misom svoga zaštitnika.
Ova mala župa pripada matičnoj
župi Marije Majke Crkve na Pli-
tvicama. Krasi je prekrasna drve-
na kapela istoimenog sveca ispred
koje stoji kip sv. Ivana. S obzirom
da je kapela mala sa svega četr-
desetak sjedećih mjesta, misa se
slavila ispred na otvorenom. Prije
misnog slavlja, udruga kuburaša
„sv. Juraj“ iz Hlevnice pucali su iz
kubura te nam tako dočarali, po-
malo zaboravljenu, vještinu.

Radosnom pjesmom „Uđite
s hvalama na vrata Njegova“ za-
počela je misa koju je predvodio
fra Tomislav Svetinić iz Bihaća uz
koncelebraciju vlč. Mile Šajfara iz
Drežnik Grada te župnika Josipa
Štefančića. Fra Tomislav u propo-

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
vijedi je usporedio Ivanovu slavnu rečenicu: „obratite se jer približilo se kraljevstvo ne-
besko“ s današnjim stanjem duha Hrvata katolika. Današnjem Hrvatu zaista je potrebno
obraćenje srca i povratak Bogu koji nas je jedini sačuvao u Domovinskom ratu ali i dale-
ko kroz povijest. Nije dovoljno reći Ja sam katolik nego svoju vjeru treba živjeti.

Misno slavlje pjesmom je pratio plitvički zbor a sav prisutni puk radosno je otpjevao
završnu pjesmu „Do nebesa nek se ori“. Naš revni župnik i ove je godine za svoje župlja-
ne pripremio narodno veselje u čast proslave zaštitnika ove male zajednice vjernika sela
Smoljanac.

Duhovne vježbe za vjeroučitelje

U Pastoralnom centru na Plivicama
održano je županijsko stručno vijeće i
trodnevne duhovne vježbe za vjerouči-
telje Gospićko – senjske biskupije od 17.
do 19. listopada ove godine.

Stručno vijeće započelo je u 16 sati
predavanjem i raspravama o aktivnosti-
ma vjeroučitelja u školi i na župama. U
večernjim satima prvog dana počele su
duhovne vježbe. Voditelj duhovnih vježbi bio je dr. sc. Mario Tomljanović, rodom iz
Krivog puta pokraj Senja. Naglasio je kako svaki čovjek prvo treba duboko pogledati u
sebe da bi uistinu shvatio tko je, što želi i kakav želi biti. Jedino će na taj način iskreno
spoznati da je bez Božje milosti i ljubavi nemoćan. Ova godina proglašena je Godinom
evanđelja te nam evanđelje zaista treba biti glavna vodilja u našem životu i radu. U evan-
đelju će svaki čovjek naći utjehu, mir, savjet, naći će Isusa koji nas prihvaća takve kakvi
jesmo, grešne i slabe. Evanđelje nam je izvor s kojega nikada nećemo otići žedni.

Ovaj duhovni vikend uistinu je obnovio svakoga vjeroučitelja jer bez Kristove snage
i ljubavi ne bi mogli živjeti svoj poziv. Susret je završio nedjeljnim misnim slavljem kojeg
je predvodio biskup mons. Mile Bogović.

Župe Svetog Nikole biskupa u Udbini
i Svetog Jurja u Podlapači

Došašće i Božićno vrijeme na Udbini
2013./2014.

Mise zornice bile su i ove godine lijepo po-
sjećene, uvijek može i bolje. Kroz mise zornice
tumačili smo značenje križa jer je ovo pasto-
ralna godina pod geslom Odgoj za slobodu u
znaku križa – u spomen na 1700 godina od
Milanskog edikta. Drugi dio došašća posvetili
smo tumačenju 10 Božjih zapovijedi.

37

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Proslavili smo blagdan naše župe i nebeskog zaštitnika sv. Nikolu. Prijatelji iz Ko-

renice u narodnim nošnjama, predvođeni župnikom vlč. Stjepanom Zebom, učinili su
naš patron istinskim slavljem. Djeca su dočekala sv. Nikolu u kripti i bila obradovana
skromnim darovima. Veselje i iznenađenje bilo je veliko.

Na blagdan sv. Lucije
nakon zornice položili smo
cvijeće i upalili svijeće na
temeljima stare župne crkve
sv. Nikole u spomen na sve
stradale u Drugom svjetskom
ratu. Bila je to 71 obljetni-
ca tragedije koja se dogodila
1942. Molili smo za pokojne i
za žive da ljubav pobjedi sva-
ko zlo.

Mladi su 14. prosinca
2013. sudjelovali na Saboru
mladeži naše biskupije u Se-
nju. Na zornicama mladi su
organizirali adventsku akciju
prikupljanja pomoći za po-
stradale na Filipinima.

Akcija kićenja i čišćenja,
s puno volje i ljubavi uređe-
na je crkva za Božić. Pohodili
smo bolesnike u obiteljima i u Domu za
starije i nemoćne. Izišao je i prvi broj ča-
sopisa Udbinskog dekanata Krbava.
Odaziv na predbožićnu ispovijed u
svim župama dekanata bio je solidan.
Na Udbini ispovijedi je pristupilo oko
sto pedeset duša.
Sprovedena je i obilata karitativna
akcija dijeljenja pomoći zahvaljujući da-
rovateljima Caritasu Gospićko-senjske
biskupije, Arheološkom muzeju i Fra-
njevačkom samostanu iz Zadra koji već
tradicionalno o Božiću donose pomoć
potrebitima. Svim darovateljima iskrena HVALA, neka im Gospodin uzvrati svojim mi-
lostima.
Osjećam potrebu zahvaliti se ponajprije članovima Župnog pastoralnog vijeća, pje-
vačkom zboru, mladima i drugim suradnicima koji su uvijek tu za sve što treba. Što god
smo radili oni su uvijek bili prvi, od kićenja i čišćenja pa do dijeljenja pomoći. Svima
koji su im se priključili posebno oko ukrašavanja i čišćenja, od mlađih do starijih veliko
hvala. Ne smijem zaboraviti ministrante koji su se trudili biti na što više zornica.

38

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Zahvaljujem Općini Udbina i Na-
čelniku na susretljivosti i pomoći, oso-
bito Šumariji i njezinim djelatnicima
koji su u svemu priskakali pomoći. Za-
tim Osnovnoj školi, Ravnatelju i Vjero-
učitelju za dobru suradnju i lijepu Bo-
žićnu priredbu, te Božičini sajam kojim
se pomažu djeca u misijskim zemljama.

Ponoćki na Badnjak prethodila je
lijepa priredba o svjetlu koje dolazi do
Betlehema. Grupica mladih s najmla-
đom sudionicom Dorom uvela je vjer-
nike u slavlje mise polnoćke.

Na Stjepanju svetu misu slavili smo u Domu za stare i nemoćne na Udbini i tako i
našim onemoćalim župljanima omogućili da osjete radost Božića i božičinih pjesama.

I ove godine, sada već drugi puta za redom, na blagdan Sv. Obitelji imali smo na
misi obnovu bračnih obećanja. Desetak bračnih parova obnovilo je tako svoje ženidbene
zavijete, a svi smo se zajedno učili istinskim vrlinama obiteljskog života na primjeru Sv.
Obitelji.

Staru godinu obilježila je
misa zahvalnica na kojoj smo
blagoslovili vodu kojom će
biti poškropljene obitelji naše
župe prilikom svećenikova
posjeta. Nakon mise u moli-
tvi pred presvetim oltarskim
Sakramentom zahvalili smo
Bogu za sve primljene darove
u prošloj godini i preporučili
se Njegovoj milosti u Novoj.

U prvim danima nove
2014. godine oba svećenika
vlč. Jure Tutek i Tomislav Ro-

39

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
gić obišli su obitelji naše male župne zajednice, a do blagdana Bogojavljanja blagoslov
obitelji bio je i u župi Sv. Jurja u Podlapači. Obje župe zajedno, Udbina i Podlapača imaju
svega 210 obitelji.

Početak Nove godine obilježila je i prva grupa hodočasnika iz Trsta. Naime, grupa
Talijana na povratku iz Međugorja gdje su bili za Novu godinu, nije skrivala oduševljenje
Crkvom hrvatskih mučenika. O tome svjedoči i povelik članak koji je nakon par dana
izašao u tršćanskom dnevnom listu u kojem pišu da treba doći na Udbinu i vidjeti kako
se i danas mogu graditi lijepe, pobožne i simbolikom bogate crkve.

Prvi mjesec 2014. protekao je mirno, uz redovite obveze svakodnevnog pastorala,
župnog vjeronauka i redovitih misnih slavlja. Čak nas je i snijeg poštedio i jedva ukrasio
naše Krbavsko polje i okolne gore svega na par dana koncem siječnja.

Dan života uoči blagdana Svijećnice

Prvi dan veljače bio je poseban. Zaslugom prijatelja
Crkve hrvatskih mučenika iz Zadra, zbora mladih i žu-
pnika don Anđelka Buljata iz župe uznesenja Marijina s
Belafuže bilo je doista svečano i raspjevano.

Svečanu svetu misu u 17 sati predvodio je don An-
đelko u koncelebraciji s udbinskim svećenicima, a misu
je pjesmom uzveličao zbor s Belafuže. Predvoditelj slavlja
istaknuo je koliko je za sretan i blagoslovljen život po-
trebno čisto srce. Nazočnih osamdesetak vjernika bilo je
oduševljeno koncertom zbora nakon mise. Niz duhovnih
šansona razgalio je srca prisutnima, a dio poznatijih pje-
sama pjevušili smo svi zajedno. Gosti iz Zadra taj dan ra-
zgledali su Crkvu hrvatskih mučenika i popratne sadržaje,
upoznali se s bogatom povijesti ovoga kraja, a navečer uz
pjesmu i bratsko druženje u pastoralnom centru potrajalo
je veselo raspoloženje. Rodila se ideja da svake godine na
ovaj način obilježimo Dan života u našoj župi i svetištu.

40

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Cvjetnica, Veliki tjedan, Uskrs i Sv. Marko na Udbini

Pripreme za Veliki
tjedan u Crkvi hrvat-
skih mučenika, župi Sv.
Nikole na Udbini zapo-
čele su uoči Cvjetnice
kada je svetište poho-
dila župa iz Splita s oko
sto pedeset hodočasni-
ka predvođenih prof.
don Antom Matelja-
nom. Oni su na Udbi-
ni imali malu duhovnu
obnovu. Molio se križni
put stazom od crkvice
sv. Marka Groba u Po-
dudbini, pa do Crkve
hrvatskih mučenika gdje su slavili svetu misu. Potom su razgledali svetište, kriptu, muzej
i spomen park. Dijelu hodočasnika to je bio prvi susret s ovim nacionalnim svetištem
svih mučenika iz naše povijesti. Nisu krili svoje oduševljenje.

Na Cvjetnicu misa Muke Gospodnje započela je blagoslovom maslinovih grančica
pred crkvom, oko kipa sv. Ivana Pavla II. Potom je uslijedio ophod oko crkve i misa.
Muka Gospodnja po Mateju čitana je po ulogama. Župnik je u homiliji naglasio ono
što piše i na oltaru naše crkve: Nema veće ljubavi od ove, dati život za svoje prijatelje (Iv
15,13). To nam je Isus zorno pokazao. Ako smo Kristovi nikad ne smijemo odustati od
tog vrhunca ljubavi. Lijep odaziv domaćih župljana uz pokojeg hodočasnika učinili su
da Cvjetnica bude dostojanstveno proslavljena.

41

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
Na Veliki četvrtak služena je misa Večere Gospodnje u 18 sati. Nakon mise u ophodu

oko crkve Oltarski sakrament prenesen je u dnevnu kapelu gdje je održana ura klanjanja,
bdijenje s Isusom u Getsemaniju.

Veliki petak obilježili smo mo-
litvom križnog puta u 17 sati od
crkve Sv. Marka dostojanstveno i
pobožno. Sedamdesetak vjernika
uspinjalo se prema Crkvi hrvat-
skih mučenika prisjećajući se Isu-
sove muke i stradanja našeg naro-
da. Dio starijih vjernika čekao je u
crkvi. Obrede Velikog petka pred-
vodila su oba župnika Jure Tutek i
Tomislav Rogić. Dirljivi dio, kao i
uvijek, bilo je klanjanje križu. Na-
kon pričesti i završenih obreda dio
vjernika s pjevačkim zborom pjevao je Gospin plač, to jest opjevanu Isusovu muku na
dalmatinski način.
Obredi vazmenog bdijenja započeli su na Veliku subotu u 21 sat. Blagoslov ognja,
hvalospjev uskrsnoj svijeći, služba
čitanja, obnova krsnih obećanja i
sveta euharistija proslavljeni su vrlo
svečano. Sudjelovalo je više od sto
pedeset župljana. Skladnim pjeva-
njem, uvodima animatora u pojedi-
ne dijelove, sudjelovanjem desetak
čitača dostojanstveno i radosno pro-
slavili smo Kristovo uskrsnuće. Po-
slije euharistije uslijedio je blagoslov
uskrsnih jela.
Na Uskrs, 20 travnja, misa je bila redovito u 10 sati. Opet je bilo vrlo svečano i ra-
spjevano. Ni prohladno vrijeme nije moglo umanjiti uskrsnu radost. Dio vjernika nakon
ove mise donio je hranu na blagoslov. Na Uskrsni ponedjeljak svetu misu slavili smo u
Domu za starije i nemoćne kako bi i naši susjedi stariji i nemoćni koji ne mogu doći do
crkve osjetili radost Uskrsa.
Sv. Marko proslavljen je 25.
travnja u crkvici pod Udbinom sve-
tom misom u 19 sati. Misu je služio
župnik Rogić. Slavlje je pomaknuto
na taj sat jer smo u 17 sati u Osnov-
noj školi Kralja Tomislava na Udbi-
ni priredbom proslavili Dan škole.
Misno slavlje započelo je bla-
goslovom polja i blaga kako je stari
običaj na blagdan sv. Marka. Mali
ophod oko crkvice i sveta misa. Žu-
42

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
pnik je u par riječi približio povijest ove crkve i njezin značaj, te značenje sv. Marka kao
prvog evanđeliste. Nakon mise nazočni vjernici, njih pedesetak zadržali su se u ugod-
nom druženju pred crkvom.

Sv. Juraj u Podlapači

Sv. Jurja proslavili smo u Podlapači na Bijelu nedjelju, 27. travnja. Okupljenim vjer-
nicima župnik Rogić progovorio je o značenju crkve podignute sv. Juraju u čast i trajnoj
borbi protiv zla u sebi i oko sebe, čega je simbol sv. Juraj. Ovaj svetac slika je Kristo-
ve uskrsne pobjede. Nakon mise okupljenih četrdesetak vjernika zadržalo se u veselom
druženju ispred crkve.

Prva sveta pričest na Udbini

Kada ste bili na slavlju Prve
svete pričesti, a da nije bilo po-
sebno lijepo? Nešto je izvan-
redno u tom događaju u svakoj
župi. Djeca koja prvi puta pri-
maju Nebeski kruh, samog Isu-
sa. Njihove recitacije, pjesma,
uzbuđenje prenosi se na njiho-
ve roditelje, braću, sestre, bake
i djedove, prijatelje, cijele obite-
lji. Čitava župna zajednica toga
je dana u zanosu i kao da se svi,
barem malo, poistovjećuju s nevinim dječjim dušama koje prvi puta ugošćuju Krista.

Ove godine na Udbini, prvoga lipnja bilo je jako svečano jer je bilo čak sedamnaest
prvopričesnika. Već više godina taj je broj bio puno manji. Ova generacija ponovno je
oživjela veliko slavlje Prve svete pričesti, ne samo svojom brojnošću, nego i raspjeva-
nošću, radošću i istinskom željom da druženje s Isusom koje započima toga dana traje
cijeloga života.

43

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

Jakovljeva

Blagdan sv. Jakova apostola koji je zaštitnik drevne krbavske katedrale svečano je
proslavljen na Udbini u Crkvi hrvatskih mučenika. Misno slavlje predslavio je gospićko-
senjski biskup Mile Bogović, a uveličali su ga dijelom članovi senjskog kaptola na čelu s
mjesnim župnikom, dekanom udbinskim i čuvarem svetišta Crkve hrvatskih mučenika
mons. Tomislavom Rogićem, župnikom i dekanom gospićkim mons. Milom Čančarom
kao i španjolskim svećenikom don Giusepom iz Opus Deia. Misi su nazočili i svi sjeme-
ništarci i bogoslovi biskupije na zadnjem danu svog ovogodišnjeg ljetovanja u kome su
upoznavali Otočki dekanat.

Biskup se u svojoj propovijedi podsjetio na početke biskupije koja je osnovana na
današnji dan pred 14 godina kao i na razlog zašto je izabran baš taj dan. „Kada su me
iz Rima pitali koji datum ima neko značenje za crkvenu povijest ovog kraja, odgovorio
sam da je to blagdan sv. Jakova jer je njemu bila posvećena krbavska katedrala. Tako je
došlo do toga da je upravo taj dan 2000. godine određen kada će nova biskupija zaživjeti.
Tada sam u Gospiću preuzeo onaj biskupski štap u ruke koji su nosili krbavski biskupi, a
donesen je i njihov križ iz 13. stoljeća. Na blagdan sv. Jakova pred 14 godina zaživjela je
Gospićko-senjska biskupija," istaknuo je na početku biskup Bogović.

Jakov je uz brata Ivana prvi prepoznao u Isusu pravog učitelja te krenuo za njim što
znači da je bio osjetljiv na dobro koje ga okružuje, a da nije obraćao pozornost na očeki-
vanja majke za svjetovnom karijerom. Iako je na početku bio nagle ćudi, prevalio je veliki
put i postao glasni svjedok vjere čime je pokazao da nije sve u sili i moći. No on nije tek
putnik koji stalno mijenja okolinu, nego putnik koji neprestano mijenja svoju nutrinu,
koja neprestano raste u krjepostima. Zaslužio je da bude prvi od apostola Kristov muče-
nik. On vidi da ne smije ostati „kod sebe", osloniti se na sebe – treba se okrenuti prema
Nekome. Zato je postao slika hodočasnika. On ide kao siromah (sa štapom i torbom), ali
ga ništa ne zaustavlja na putu prema cilju. Odmori se i nastavi. Ne ljuti se na okolinu i na
teškoće. Glavno njegovo svetište bilo je u Santiago di Compostelli u španjolskoj Galiciji
koje je dovršeno 1188., u vrijeme kada je i ovdje uspostavljena biskupija, s katedralom
istog sveca, a posvećena je u vrijeme kada je nastao križ krbavskih biskupa (1200.) Crkve
u našoj biskupiji: Udbina, Bilaj, D. Pazarište, Starigrad bile su dio hodočasničkog puta
prema Italiji gdje se spaja s putovima prema Santiagu. Drago nam je da je na jednoj od

44

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA

hodočasničkih postaja „u zemlji Hrvata" u naše vrijeme nastalo novo hodočasničko ža-
rište, Crkva hrvatskih mučenika. Prvi mučenik među apostolima itekako je jak poticaj
za štovanje svih hrvatskih mučenika.

Nakon svete mise svećenici i vjernici uputili su se na temelje stare katedrale Sv. Ja-
kova gdje su se kratko pomolili za sve pokojne, za sve pretke koji su u 14. stoljeću gradili
tada velebnu katedralu.

Zvonko Ranogajec

Spomen na Vukovar

Crkva hrvatskih mučenika u svojim nje-
drima nosi spomen i na Vukovarske žrtve.
Zato smo danas čitali čitanja koja se čitaju na
spomen-dane mučenika.

Svaka nevina žrtva, svaka pravedna žrtva,
svaka žrtva iz ljubavi za svoj dom, narod i vje-
ru, u obrani – bez mržnje ima svoje mjesto u
našem svetištu. Zato se danas sjećamo Vuko-
vara.

Naše sjećanje predvodi molitva. Na čelu
su mu hrvatski mučenici, Nikola Tavelić, Marko Križevčanin, Alojzije Stepinac, Drinske
mučenice i posebno posljednji proglašeni blaženik Miroslav Bulešić. Među njegovim
zadnjim riječima bila je vječna istina: Neka moja jedina osveta bude oprost.

Molit ćemo danas za tu snagu praštanja koja nas treba očistiti, da se negdje u kuto-
vima duše i srca ne sakrije mržnja, osveta, zlo bilo koje vrste. Jer ako se to dogodi – bit
ćemo iznova ranjeni i to iznutra. Sačuvajmo čisto srce od mržnje, ma koliko nas to ko-
štalo. U godini smo evanđelja, Kristove radosne poruke za život svakog čovjeka. Samo
u Evanđelju naći ćemo i odgovore i snagu praštanja, snagu vjere koja lomi okove zla,
začarani krug osvete. Samo u Evanđelju nudi se nada koja pobjeđuje sve teškoće života.

Molit ćemo da naše drage pokojne, pobijene, pale u obrani grada Vukovara i cijele
Hrvatske, Božja milost očisti i primi u svoje vječne šatore, u puninu radosti Neba, života
s Bogom gdje smrti više nema, ni jauka, ni boli…

Molit ćemo danas i za naše neprijatelje: prošle, sadašnje i buduće.
Isus nas je došao naučiti ljubavi. Dva su vrhunca ljubavi koja Kristov križ pokazuje:
„Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko

45

ŽUPE UDBINSKOG DEKANATA
nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. “ i „ "Nego, velim vama koji
slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji
vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.“ (Lk 6,27-28).

Sva snaga Evanđelja, sva nada Evanđe-
lja, sva radost života crpi se kroz molitvu,
kroz stalno susretanje s Bogom, u svetim
sakramentima, u osobnoj i obiteljskoj mo-
litvi. Samo tako možemo naći pravi put.

Zato smo se i večeras okupili i prika-
žimo Gospodinu zajednički svoje moli-
tve….

Na svetoj misi okupilo se stotinjak žu-
pljana. Liturgiju je uzveličao domaći pje-
vački zbor. Nakon svete mise procesijom
smo obišli glavni trg i dio mjesta, molili
krunicu žalosnih otajstava, a potom u šut-
nji prilazili velikom Vukovarskom križu u našem spomen parku pored Crkve hrvatskih
mučenika. Položili smo lampione podno križa, uz pjesmu Vukovar, stoji grad, nekoliko
stihova naših domoljubnih pjesnika i naše sjećanje na Vukovar zaključili molitvom pet
Oče naša na čast pet Isusovih rana, povezujući tako Krbavski i Vukovarski križ. Bili smo
jedno s cijelom Hrvatskom.

Krist Kralj

Posljednja nedjelja liturgijske godine, 23. studenoga, nedjelja Krista Kralja proslavlje-
na je vrlo svečano. Zbog radova u Crkvi hrvatskih mučenika misu smo slavili u dnevnoj
kapeli Kraljice mučenika. Iako smo se malo tiskali, ipak su svi imali mjesta. Posebnost
ovogodišnje proslave bila je u tome što smo prvi puta organizirali cjelodnevno klanjanje.
Poslije mise pa do 16 sati poslijepodne bio je izložen presveti oltarski Sakrament. Molili
smo za slogu i napredak našeg hrvatskog naroda, za povratak obiteljskom životu i otva-
ranje naših obitelji novom životu, djetetu, a posebno smo u molitvama imali i hrvatske
branitelje koji prosvjeduju u Zagrebu.

Pedesetak vjernika okupilo se u 16 sati na završnom blagoslovu, a cijelo vrijeme kla-
njanja Isus nikada nije bio sam. Dolazile su i cijele obitelji s djecom pokloniti se Isusu,
pomoliti se za svoje potrebe, zahvaliti za primljene darove, jednostavno biti koji trenutak
nasamo s Isusom Kristom Kraljem svih kraljeva.

46

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

"Kuzma Kovačić vješto spojio
triptih u jednu cjelinu"

U subotu večer, 30. studenoga 2013. u ća i Ivana Kozarića – istakao je Bešlić, kao
prostorima Crkve hrvatskih mučenika do- najbolji poznavatelj Kovačićeva ukupna
godio se vrhunski kulturni događaj, kako umjetnička opusa.
je to istakao udbinski župnik Tomislav
Rogić – predstavljena je monografija jed- Radoslav Bužančić pokušao je smjesti-
noga od najpoznatijih živućih hrvatskih ti Kuzmu Kovačića u suvremeno vrijeme
kipara Kuzme Kovačića, ali i njegova ideja kiparske umjetnosti, pitajući se je li proš-
za izradu retabla – oltarnog reljefa u istoj lo vrijeme velikih umjetnika? Je li se već
crkvi. Naime, Gospićko-senjska biskupija dogodilo vrijeme velikih ostvarenja, je li
povjerila je upravo Kovačiću izradu tri ka- ono dovršeno? Odgovor je niječan pošto je
mena reljefa, koja će biti postavljena u tri Kovačić uspio u svojemu kiparstvu spojiti
niše iza oltara i tako dovršiti svetište ove figuralno s ekspresijom i suvremenošću i
crkve. po tome se pokazao i dokazao da pripada
velikim umjetnicima i da vrijeme velikih
Milan Bešlić, autor monografije koja djela nije prošlost. Svestrani Kuzma Kova-
je obuhvatila četrdeset godina kiparskoga čić autor je i značajnih spomeničkih djela:
rada Kuzme Kovačića, govorio je o autoro- Oltar hrvatske domovine, spomenik Papi
vu umjetničkom nadahnuću i usmjerenju. Ivanu Pavlu II. u Selcima na Braču, spo-
Bešlić je istakao autorov rodni Hvar kao menik prvom hrvatskom predsjedniku dr.
polazište u njegovoj umjetnosti i duhov- Franji Tuđmanu u Škabrnji i Slavonskom
nosti, kojega karakterizira mediteransko Brodu, vratnica hvarske katedrale, retabla
okruženje i koje se kroz sva njegova djela u crkvi Sveta Mati Slobode, zatim kovanog
provlači kao moćna vertikala. Bez njegova novca Republike Hrvatske, te još niz dru-
kršćanskog određenja, Kovačićeva umjet- gih spomenika, medalja i spomenica. Djela
nost ne bi bila ista, kršćanstvo mu je po- mu se nalaze u najuglednijim nacionalni-
lazište umjetničkoga izričaja, čak i onda ma muzejima, galerijama i privatnim zbir-
kada se autor nužno ne bavi religijskim te- kama. Izlagao je na brojnim samostalnim
mama. Autor je, doduše, veoma brzo ušao izložbama, a za svoj rad primio je ugledne
u religijske teme, svega desetak godina od nagrade, odličja i priznanja – dao je Bu-
početka svoga umjetničkog rada. Pritom je žančić ukratko presjek autorova stvaranja.
baštinio umjetnička viđenja Branka Ruži-
47

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

Biskup Bogović je prisutno slušatelj- nički obradi retabl oltara Crkve hrvatskih
stvo ugodno iznenadio svojim trudom da mučenika, Kovačić je ukratko objasnio
pronikne u dubinu Kovačićeva stvaralaš- ideju i njenu simboličku razinu. U sre-
tva. Premda se na početku ogradio, navo- dišnjoj niši svetišta, visokoj impresivnih
deći da nema pretenzije biti mu likovnim sedam metara, dominantno mjesto će za-
kritičarom, ipak je istakao nekoliko važnih uzeti uskrsli Krist u slavi Gospodnjoj. Is-
stvari. Zamijetio je tako Bogović da u Ko- pod će biti prikaz, što neodoljivo podsjeća
vačićevim djelima, kada im tematika i nije na olujne oblake, prava povorka hrvatskih
religijska, osjeća nazočnost Božje ruke. mučenika, među kojima će se likovi poput
Osobito je to vidljivo u materijalu jer au- Stepinca, Tavelića i niza drugih biti prepo-
tor sluša govor materije (tvoriva), koju znatljivi. U podnožju će biti prikaz Krbav-
uvažava i ne destruira poput niza suvre- ske bitke.
menih umjetnika. Autor ne ruši, već radi
i dograđuje, dajući materiji svoj umjet- U lijevoj niši, a ove pokrajnje niše su
nički ton i duh. A to bez Božje ruke nije visine od nekih 4,5 metara, biti će prikaza-
moguće, smatra Bogović, pa nalazi da kroz na bleiburška tragedija hrvatskoga naroda,
sva njegova djela progovara o Bogu i bo- prikazana u četveroredu, dok će u desnoj
žanskomu. Pritom je Bogović naglasio da biti prikazano stradanje u Domovinskom
je Kuzma Kovačić već na samom početku ratu, sa simbolima iz Vukovara – vodo-
svoga umjetničkog stvaralaštva odlučio tornjem i kućom u plamenu, a ispod toga
se još tamo daleke 1976. godine za temu će biti prikazana rijeka prognanika. Obje
„Sedam smartni grihov“, što je znakovito kolone, i iz lijeve i iz desne niše kreću se
za početak jednoga dugog opu- prema Kristu.
sa. Naglasio je metaforički da je
Kovačić kap u Božjemu slapu Ako je dopušteno komentirati izrađeni
stvaranja, što je u svakom dje- model triptiha, valja naglasiti da je umjet-
lu vidljivo. Bogović je pronašao nički izazov nadasve velik, velik je s obzi-
i motiv rađanja, rasta i koraka, rom na ogromnu površinu koju treba relje-
vječne dinamike, a samo je u fima pokriti. Iz izloženoga dade se naslutiti
Bleiburgu oltarni ansambl smi- da je autor prilično vješto spojio triptih u
renih linija u duhu molitve „Po- jednu cjelinu, pa gledatelj ima osjećaj da
koj vječni daruj im Gospodine“. su niše samo prozori u jedinstvenu vanj-
Taj stvaralački prasak kod niza sku sliku svijeta. Autor je to vješto posti-
autorovih skulptura samo na
prvi pogled izgleda kao nedo-
vršena priča, kao da se autor libi
dati zadnje pečate, odnosno na-
vještava daljnje stvaranje u toj Božjoj rijeci
kreacije – završio je Bogović svoje viđenje
Kovačićeva dosadašnja opusa.

U nastavku se Bogović osvrnuo i na
uređenje Crkve hrvatskih mučenika, od-
nosno na razradu autorove ideje oko izra-
de kamenog triptiha.

Zahvalivši na predstavljanju monogra-
fije, ali i povjerena mu zadatka da umjet-

48

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

gao siluetom Velebita, zatim usmjerenim godine dana rada ne može biti govora, a
kolonama iz četveroreda i prognanika, ali moguće je da se to produži i do dvije go-
i prikazima hrvatskih mučenika (već spo- dine. Pritom je istakao da reljefi ne će biti
menuti olujni oblaci) iznad. izrađivani od jednoga komada kamena,
već da će se kamene ploče spajati u nišama
Kako je i sam Kovačić naglasio, ideja i na taj način da će se postići cjelovitost pri-
nije konačna, u procesu umjetnička osmi- kaza. Za očekivati je, prema planiranom,
šljavanja i stvaranja će biti svakako dora- da ovaj kameni reljef bude postavljen do
đivanja i možda ponešto izmijenjena, ali u Dana hrvatskih mučenika 2015. godine.
biti će se držati predstavljena koncepta.
Milan Kranjčević
Na pitanje koliko će trajati radovi na
izradi triptiha, autor je odgovorio da ispod

Nikad veći broj mladih u Crkvi hrvatskih mučenika

Užurbale su se zadnje pripreme za Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži u
Dubrovniku. Toga 26. travnja 2014. slijevat će se rijeke mladosti iz cijele Hrvatske i Bo-
sne i Hercegovine, ma i dalje, iz cijelog svijeta. Crkva hrvatskih mučenika htjela im je biti
odmorište na putu za Dubrovnik ili na povratku. Tako se i dogodi.

Prvi su pristigli mladi iz Slavonskog Broda, još za dana, u petak ujutro. Oni odlučili
posvetiti susretu jedan dan više, pa malo do Zadra i put Dubrovnika.

Nešto poslije ponoći mladi s Udbine čekali su autobus iz Korenice, s Plitvica da i njih
poveze za Dubrovnik. Kad smo ispratili mlade Udbinskog dekanata počeli su pristizati
autobusi iz Pazina, Vrapča, Karlovca, Duge Rese, s Trešnjevke u Zagrebu i na koncu mla-
di iz Križevaca. Cijelu noć Svetište mučenika ispraćalo je mlade. Posljednji su se zaputili
prema Dubrovniku u samo svitanje.

Na putu za Dubrovnik mladi Župe bl. Alojzija Stepinca iz Duge Rese posjetili su i
Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini gdje smo u molitvenom zajedništvu otpjevali Kru-
nicu Božanskog milosrđa zajedno s ostalim mladima koji su se uputili na susret. Nakon
molitve nas je pozdravio vlč. Tomislav Rogić koji nam je uz kratki film i prezentaciju
rekao par riječi o povijesti župe kao i o samome mjestu. Naposljetku smo se još kratko
podružili ispred Crkve, nakon čega smo nastavili svoje putovanje prema Dubrovniku.
Mladima je ovaj posjet ostao u lijepom sjećanju zbog zajedničke molitve, novih saznanja,
ali i zbog mnogih prijateljskih lica koja su ondje susreli. (Ured za mlade HBK)

49

NACIONALNO SVETIŠTE CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA
Još uzbudljivije bilo je u ne-

djelju, 27. travnja na povratku iz
Dubrovnika. već oko pet sati po-
slijepodne pristigla je grupa Dobri
Pastir iz Zagreba. Od devetnaest sati
pa do ponoći nismo uspjeli izbrojiti
grupe. Crkva hrvatskih mučenika
svaki sat ispunjavala se do posljed-
njeg mjesta, pa opet praznila da bi
novopridošli mogli ući, pomoliti
se, zapjevati, pogledati kratki doku-
mentarni film i prezentaciju o simbolici ovog novog svetišta. Po sjećanju nabrajam grupe
iz Zagreba, s Jaruna 7-8 autobusa, Međimurja, Siska, Varaždina, Istre, Karlovca, Čakov-
ca, Preloga… ne zamjerite ako sam koga ispustio. U svemu oko 25 grupa.
Jednostavno rečeno, to je trebalo doživjeti. Koliko se mladi poznaju, koliko su pove-
zani, koliko se jedni drugima raduju, koliko sreće u tim susretima, a sve u Crkvi hrvat-
skih mučenika. Udbina je to poslijepodne bila mala repriza susreta u Dubrovniku. Kao
da se osjećao lahor „Na slobodu pozvani“ sve do Udbine! Kad se na to pridoda odušev-
ljenje mnogih koji su po prvi puta došli u Crkvu hrvatskih mučenika, samim mjestom,
crkvom i svime što ju okružuje, možemo samo zamišljati koliko se radovala i nebeska
Crkva hrvatskih mučenika.

trs

Proslava Dana hrvatskih političkih uznika,
30. travnja u Udbini

Proslava je uveličana Svetom misom Zdravka Bušić i Mirko Grubišić predsjed-
koju je predvodio domaći biskup mons. nik udruge Hrvatskih političkih zatvoreni-
Mile Bogović, promocijom knjige Drage ka, te skromnim domjenkom biskupa i ud-
Sudara „Odrastanje u Titovim zatvorima" binskoga župnika. Ove godine sudjelovalo
(Drago je osuđen 1949. na 13 godina za- je preko tri stotine političkih zatvorenika
tvora od kojih je odležao osam godina) iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
koju su predstavili Anđelko Mijatović, Tom prigodom položena su i dva nova

50