Moja himna

Moja himna 5


Djedove priče



Kad u rumene zore ili u rosna jutra

iznad šume bijelih vukovarskih križeva,


poleti crna Vučedolska golubica,

i navijesti cijeloj domovini mir,

ja se sjećam žubornih priča svoga djeda,

koji sada spava s anđelima:


o Vili Velebita, što se skriva u modrini Tomislavova Jadrana,

o hajducima i uskocima,

o Gvozdu i Svačiću,

o Zrinskim i Frankopanima...

o Trpinjskoj cesti i ratniku Blagi Zadri,


o junaštvu grada Vukovara

koji je umro

da bih ja živjela.




Marija Franka Subašić 6.b

OŠ Brestje

Od nje nema ljepše



Kad gledam po Googleu

u zemaljsku kuglu...

Od nje nema ljepše.



Kad surfam po netu


i šećem po svijetu...

Od nje nema ljepše.




Kada sam na fejsu

gdje sva čuda jesu...

Od nje nema ljepše.



Kada YouTube gledam


zaključak je jedan:

Od nje nema ljepše.



Tko je ta ljepotica?


Da nije miss svijeta?

Il' neka starleta?



Ljudi, to je Hrvatska!


Malena u stasu,

al' na dobru glasu.

Lijepa je ta Hrvatska!

Duša joj do neba.


Ma, sva je kako treba!



Sad kad sve to znate

lajkiće joj dajte.




I šerajte svima

da jedna zemlja ima

što ljepša je od sviju

i svi da na nju briju.




I da od nje nema ljepše!



Ana Baran 6.c


OŠ Brestje

Ljubav



Što je ljubav?


Upita unuk djeda.

Djed sa smiješkom

na stolac sjeda.



Ljubav je sunce zimi


i svjetlo u tami.

Ljubav je pružena ruka

i pobijeđena muka.




Ljubav su mama i tata,

oni su ljubav od zlata.

Ljubav su sestre i braža,

njihova ljubav uvijek se vraća.




Djed gleda unuka u oči,

blistaju kao zvijezde u noći.

Unuk zagrli djeda,


u djedovom naručju je kao mrav.

Smiješeći se pita:

Djedice, je li ovo ljubav?




Karla Ancić, 5.d

OŠ Luka

Nestašna Jesen



Stigla nam je Jesen. Malena, slatka, žute kose i haljine spravljene od šarenoga lišća. Igrala se
s djecom. Skakutala je naokolo i šarala bojama sve oko sebe. Vidjela je jedno stablo koje nije
bilo obojeno njezinim bojama. Odlučila se popeti na to stablo, bilo je to stvarno visoko stablo,
i obojiti ga. Zapuhao je snažan vjetar, zanjihalo se stablo i Jesen je tresnula na pod. Djeca su
joj pomogla da se digne. Draga nestašna jeseni, drugi put se malo više pazi!



Marija Rezo, 4.a

OŠ Luka

Kako se voli domovina



Volim te, lijepa si, puno mi značiš... Divno zvuče sve te riječi. I upravo ih zato nerijetko
nižemo u ogrlicu koju objesimo na neko vidljivo mjesto, pa nek' sjaji. Naposlijetku, sve lijepe
stvari moraju biti vidljive, zar ne? Ili, možda baš i nije uvijek tako...




Što je ljubav? Je li to uistinu lijepa ogrlica nanizana od divnih riječi ili ipak nešto više? Rekla
bih: pa mora da je ljubav nešto puno više, ona stvara sjaj koji iznutra cijelom svijetu nježno
šapuće koliko čovjek može voljeti. Može li? Da, itekako može. Ljubav je najdivnija topina
koja grli naše srce, a ima je u izobilju. Jer ljubav nije namijenjena samo jednome, već
mnogočemu i mnogima. Ova divna toplina podsjeća nas da je tu svaki put kad pogledamo
svoje bližnje, svog životnog odabranika ili odabranicu, ali i kad se divimo tolikim količinama
ljepote koje nas podsjećaju na nešto ili na nekoga tko ju je stvorio ili ju naprosto budno čuva,
da ostane takva zuvijek... Mnoge ljubavi griju naša srca, a jedna od njih je i ona prema
domovini. Je li ona ista kao jubav prema nekoj osbi? Vjerujte mi, moje srce kaže da jest. Jer
domovina je poput majke, tople i brižne. Ona nas je rodila i čuvala u svojim njedrima,
odgajala nas i diskretno nam davala smjernice za život, za što više sreće i ljubavi, a taj proces
traje dokle god smo žvii, u njoj... Ponekad i padnemo, teško nam je nastaviti te smo
jednostavno preumorni za nastavak puta, za daljnje borbe s izazovima. No, tada se sjetimo nje
– domovine. Ona nam uvijek pruži ruku i pomogne nam da ustanemo, da zaboravimo manje
sretno "jučer" i zakoračimo prema "sutra" koje daruje nadu. Vjerojatno će neki postaviti
pitanja: "a kako točno osjetiš domovinu? Na koji te način ona štiti?" No, to nisu teška pitanja.
Baš kako sam istaknula nekoliko redaka prije, domovina je poput majke i cijeli nas život
pomalo čuva i nosi u svojim njedrima, čak i kad mi toga nismo svjesni. Domovina je utkana u
našu šetnju šumom jer je svako stabalce dio nje. Domovina nas svake noći prati na počinak jer
nam se oči sklapaju u njenome krilu obavijenom zvijezdma. Domovina nas pozdravlja svaki
put kad sa smiješkom gledamo u svoj odraz u rijecu, moru ili jezeru... A ima li našoj
domovini kraja? Gledajući geografski, naša domovina ima svoje konture, svoje granice na
kojima se dodiruje s drugim zemljama. No, u našim srcima, domovina nije ograničnea
prostorom ni vremenskim razlikama. Ona nam je uvijek toiko blizu i toliko dostupna da ju je
prava čarolija nositi sa sobom u srcu. No, ponekad je to i pravi izazov. Baš kao što je to bilo
prije nešto više od dvadeset godina kada je trpjela velike udarce. Njezine su granice okrutno
isječene, a njena utroba krvarila u boli. Ali, upravo tada, u najbolnijim trenucima za sva srca
koja su za nju kucala, pokazala se snaga ljubavi i snaga hrabrosti koja iz te iste ljubavi
proizlazi. Dok je diljemdomovine vladala tama, u srcima koja su je čuvala vladao je ponos,
vladala je svjetlost koja pokazuje da uz toliko količinu ljubavi život naprosto mora pobijediti.
Život domovine i život svih tih srca koja su se za nju borila do zadnjeg atoma svojih snaga.
Takva ljubav mora trajati vječno.

I danas, kada ta sjena više ne stoji nad njom, kada jeprošlost samo ružno sjećanje te dokaz da
su prkos, hrabrost u ljubav nerijetko miljenici pobjede, valja razmišljati o našoj domovini. Za
svaki lijepi trenutak proveden u zelenim šumama, u tirkiznom moru i na najbjelijim plažama,
pozdravimo je s ljubavlju. U svakoj noćnoj šetnji, u svakom cvrkutu ptica i svakom jutarnjem
suncu, uputimo joj osmijeh. Jer naša je domovina baš poput živoga bića. Treba joj puno
ljubavi da bi živjela u nadi da bi se lakše borila. A ponekad joj treba i više lijepih riječi i
dobrih djela, posebno u trenucima kada i ona sama padne, kad izgubi vjeru i nadu, kad navru
suze i očaj. Svemu smo tomenekoć svjedočili, no svaki put je naša obostrana ljubav odbijala
sve prijetnje, sve opasnosti i tamu. I zato tako trebamo i nastaviti Nikada ne okrećimo leđa
svojoj domovini, svojoj brižnoj majci, jer naša je ljubav naša najveća snaga.



Mogla bih još dugo pisati o ljubavi, o domovini, no ponekad je potrebno i stati. Kao što sam
istaknula na početku teksta, ljubav je divna, no riječi ne treba nizati u ogrlicu kojom ćemo se
dičiti svijetu. Isto vrijedi i za ljubav prema našoj domovini. Moje riječi su napisane od srca,
no sad je polako vrijeme da odložim svoj alat i prepustim riječi nekome drugome. Neka tiha,
ali snažna, ljubav počne pričati najljepšu prču, neka zapjeva najnježniju pjesmu, neka prekrije
moje srce toplim omotačem. Tada ćemo moja domivina i ja biti najbliže.




Viktorija Šimatović, 7.c

OŠ Luka

Vukovar



U mojim ušima zvoni sloboda. U srcu odjekuju kapljice ljubavi. Šapću: Vukovar...
Vodotoranj mađe trobojnicom, gordo se uzdiže i puca od ponosa. Pucam i ja.




Vukovare, ti si grad moje majke, ujaka, tete i bake. I moj si grad. Kada si plakao i
krvario, brisali smo ti suze i vidali rane. Kada si pao, poput Isusa pod križem, ponovno smo te
podigli. Strahovi po podrumima, po jamama, svi užasi u očima nevinih crtali su povijest koju
nikada nitko neće izbrisati. Postao si više od grada, postaio si GRAD: Gord, Razvaljen, Ali
Doživotan! Htjeli su tvoj svaki kamen, dvorište, kuću, mrvu zemlje, naši branitelji su te
sačuvali od ogoljivanja. Padali su, ustajali, opet padali, ali tebe su sačuvali. Zauvijek. Kada
dođeš u Vukovar, samo stani i slušaj, slušaj što ti ima za reći. Čut ćeš kucanje srdaca svih
onih ljudi koji su ga obranili, a ako poslušaš bolje, Vukovar će ti ispričati priču, istinu o
svemu što je bilo.



Vukovar te čeka gdje se Vuka ulijeva u Dunav, gdje ti golubica pjevuši i nosi mir u
kljunu. Čeka te da ti ispriča priču o hrabrosti herojskog grada.




Barbara Vukas, 7.r

OŠ Sesvete

Planina Gornja



Planina Gornja – tamo gdje


U šumi ima ptica, plahih srna i lisica,

Divljih svinja, krtica, na drveću vjeverica.



Tamo gdje u šumi potok teče,

Žaba krekeće, mlin svoj kotač okreće.


Gdje cvijeće lijepo miriše.

Gdje u voćnjaku voćka se njiše.




Na brdu ima crkvica,

U crkvici molitva.

Da se ljubav sačuva među svim ljudima.



Kod nas je tiho jer ema buke.


Čuje se samo huk svoe.

Noću mjesec tamno nebo obasjava,

A sova svoju

Igru zove.




Klara Lucija Pandek, 5.b

OŠ Vugrovec-Kašina

Vrijeme i Jesen



Kad se žarko Sunce spakira na put,


kad ulice postanu tiše,

odzvanjaju pjesmice kiše,

listići padaju sa grana,

osjete se mirisi ukusnih vrganja...




Životinjice spremaju posteljice,

na nebu se nakupljaju pahuljice,

Vrijeme ih još ne pušta na tlo.




Vrijeme nešto drugo z asobom vuče.

Vrijeme ne zanima zimska moda.

Vremenu se s Jeseni hoda.




Vremenu se sviđa kako Jesen hodi,

kako svuda vrluda, stalno pada i krivuda

posvuda nastaje pojava luda.




Sve je razbacano, sve je razigrano,

Vrijeme je s Jeseni prohodalo

i veselje posvuda prosulo.




Katarina Kraljević, 7.d

OŠ Luka

_ _ _ N



Ozari mi se lice kad ga vidim.


Uvijek razmišljam kako da mu se svidim.



Njegova riječ, meni je sve.

Svake večeri, dolazi mi u sne.




Nikada nisam voljela tkao.

Osjećati to vrlo je slatko.




Zrinka Klišanin, 7.a

OŠ Luka

Dok naši junaci snivaju



Dok naši junaci tiho snivaju


njihove grobove bijeli snjegovi pokrivaju.



Čak i ptice, u proljeća rana

dođu zahvalit zbog vaših herojskih dana.

Zbog vas se sloboda diše,


u zalasku sunca, u kapljici kiše.

Zbog vas se domovina voli još više!




Svaki dječji glas dio je vas,

kao i svaka zora koja budi nas.

I smiraj dana, svojim bojama

zahvaljuje se baš vama.




Uz treptaj svijeće koju za vas palim

i koja vječno gorjet će,

osjećam koliko je oko mene sreće.

Tko zna, možda mi tada vaš tihi glas reče


da ljubav i domovina, nešto je najveće.



Ema Adela Šprem, 6.c

OŠ Luka

Domovina moja



Planine, rijeke, more, nizine


u ljeta, jeseni, proljeća i zime…

Gradovi i sela, šume i polja…

Domovina moja!



Kesten na Zagrebačkoj gori


u jesen plodove stvori,

na Jadranskom moru ljeti

bijeli galeb visoko leti,


proljeća u Varaždinu gradu

s lica nam osmijeh kradu.



Volim svoju Hrvatsku

zbog slavonskih sela


zbog istarskih jela

zbog dalmatinskih bonaca

i zagrebačkog Dolca placa.




Planine, rijeke, more, nizine

U ljeta, jeseni, proljeća i zime…

Gradovi i sela, šume i polja…

Domovina moja!




Klara Čolović, 5.r

OŠ Ksavera Šandora Gjalskoga

Domovina moja



Domovina je moja


ljubav

i sreća

i dom.



Domovina je moja


mjesto

gdje se svatko osjeća

na svom.




Hrvatska, Hrvatska,

domovina moja,

puna je ljepota, mirisa i boja!




Juraj Paladino, 5.r

OŠ Ksavera Šandora Gjalskoga

Domovina



Moja domovina je lijepa


poput paunova repa.

Iznad njenoga plavog mora

uvijek sviće krasna zora.



Krase ju parkovi prirode


čijim nebom lete bijele rode.

Šumi u njima slapova trista

i bljeskaju jezera bistra.




Sanjam tu ljepotu,

srcu mom divotu.

I ljubav bratsku

koja krasi moju zemlju Hrvatsku.




Nika Gudelj, 5.a

OŠ Nikole Tesle

Domovina



Domovina je nemirno more,


prekrasne ljetne zore,

ona je kao bakin škrinja

koja blago naroda svoga skriva…



Domovina je sretno dijete


dok slatke snove sniva,

ona je ribica zlatna

što po modrome moru pliva…




Domovina je majka,

majka draga srca blaga

kojoj su sva njezina djeca

jednako draga!




Od srca ju volim,

u sebi ju nosim:

za domovinu svoju molim,


njome se ponosim!



Ona je šaren cvijet

na livadi najljepši –


važnija mi je nego cijeli svijet,

u njoj želim ostati i rasti…

Tiana Jakovljević, 5.c

OŠ Ante Kovačića

Domovino moja mila



Domovino moja mila,

ljepotom svojom


turiste si namamila.



Od Slavodnije do Istre,

od Medvednice do Dinare,

od potoka čistih do rijeka bistrih.




Otkud crpiš tu ljepotu?

Jel' od djece il' od ljudi,


što raduju se životu?



Puna si livada, pašnjaka,

brežuljaka i gora,

svatko se tebi diviti mora.




Divim se tebi domovino moja mila,

što preživjela si puno toga

i nadahnjuješ srca mnoga.




Magdalena Šturman, 4.c

OŠ Vugrovec-Kašina

Domovino moja



Domovino moja,

lijepa kao iz bajke,


poštujem i volim te

kao lice svoje majke.



Ti držiš me za ruku

i kroz život me vodiš,


svoju ljepotu i dobrotu

za me svaki dan rodiš.




Tvoje doline zlatne

i sa sunčevim sjajem

i u večernjoj tami

postaju mojim rajem.




Vesele ptičice na grani

cvrkuću cijeloga ljeta:

„Volite svoju Hrvatsku,

najljepšu državu svijeta!“




Visoke gore i planine

sa suncem žarkim brbljaju,

oblaci meki s modrim nebom


o Lijepoj Našoj čavrljaju.

Guste zelene šume

što ih ponosni vjetar njiše,

iskazuju čast domovini,


to na svakom listiću stabla piše.



Svaka kapljica kiše

što travčicu porosi,


ime naših branitelja

u sebi uvijek nosi.



Ti snažni branitelji

junački su pali.


Oni su za te i za me

svoje hrabro srce dali.



Agneza Hadrović, 5.d


OŠ Brestje

Domovino moja



Domovino moja mila,


najljepša ti meni bila,

nek svi vide, nek svi znaju

kakav Mjesec sije

i nad njome bdije.




Domovino moja draga,

vesela mi budi svagda,

nedaj nikom da te dira


jer Hrvatska je zemlja mira.



Budi ono sve što jesi,

nek te griju mnogi krijesi,

nek ti sunce svjetlost da,


domovino moja volim te ja.



Idora Horvat, 4.r

OŠ Luka

Domovinu sunce budi



Moja domovina puno ljepota ima,


ja jako volim diviti se njima.

Ona ima polja zlatnog žita,

u moru je tajna u dubinama skrita.



Ujutro krovove sunce ljubi,


moju domovinu ono budi.

Popodne ona sva je zlatna,

sunce po njoj slika najljepša platna.




U domovini mojoj žive dobri ljudi,

prošlost njena slavna

u meni ponos budi.




Lucija Benković, 6.a

OŠ Luka

Himan ljubavi



Ti si dar poslan s neba


Ti si ono što meni treba

Ti si žar koji dušu grije

Ti si ruka koja lice mije



O ljubavi, kraljice


O ljubavi, carice

O dobrostiva, milosrdna, radosna vladarice

Ti radošću obasipaš moje djetinje srce




I kad među ljude staviš svoju snagu

I pronađeš osobu voljenu i dragu

Dvije poovice u jednu spajaš snažno

Tad sve nebitno postaje nevažno




Kad se ljubav dijeli, ona postaje veća

I mjesto nje svijetom zavlada sreća

Jer ljubav od svijeta čini iluziju


Onu dragu igru i konfuziju

Sve sjene svijeta postaju bijele

I same od sebe poljupce dijele




Ti si dar poslan s neba

Ti si ono što meni treba

Ti si ljubav, vladarica planeta

Neispjevana pjesmo moga svijeta

Marija Ricov, 7.c
OŠ Gustava Krkleca

Hrvatska je naša domovina



Hrvatska je naša domovina,

U njoj svega lijepoga ima.


Priroda je predivna,

Svaka šuma je zelena.



Glavnim gradom teče rijeka Sava,

Hrvatska je naša velika slava.


Naše more Jadransko,

Čisto je, plavo i duboko.




Jadransko more svi vole,

Po njemu veliki i mali brodovi plove.

Planine naše pune su drveća,

Svaki park prepun je cvijeća.




Hrvatska je zemlja mala,

Ali uvijek se čvrsto držala.

Svakome je puno dala,

I zato ti Hrvatsko hvala!




Leonarda Šalamun, 4.c

OŠ Vugrovec-Kašina

Hvala



Došli smo u Vukovar i na groblju branitelja


ispred velikog križa stali.

Kad smo tatu pitali što je tu bilo?

Rekao je: sve ćete na vrijeme znati,

još ste mali.

Tu su, djevo, oni što su za Hrvatsku živote dali,


majke su ostale bez sinova,

muževa i braće.

Djeca bez roditelja, djedova i baka,


bez nekoga ostala je obitelj svaka.

Došli smo im se pokloniti, pomoliti.

I reći im: velika vam hvala.

Jer, djeco, nikad se zaboraviti ne smije,

tu je naša Hrvatska nastala.




Mateo Maslać, 5.b

OŠ Nikole Tesle

Jedra

Kao što jedra na moru nose brod,

tako mene kroz život moja majka vodi.


I kad mirnim morem plovim

i kad se s najvećom olujom borim,

majka moja uvijek mene bodri.



Hvala ti majko, hvala, iako znam,


da ta riječ dovoljna nije

za svu tvoju ljubav što me grije.




S tobom najveće oceane sam preplovio,

najgore valove pobijedio.



Hvala ti majko, hvala, iako znam,

da ta riječ dovoljna nije.




Znam, jednog će dana kao i sve

i moja jedra raspasti se.

Ne znam što ću tada,


lađa moja potopit će se.



Komad jedara bijelih u pijesku će naći,

tragove ljubavi tvoje.




Hvala ti majko, hvala, iako znam,

da ta riječ dovoljna nije

za svu tvoju ljubav što me grije.

Katarina Kraljević, 7.d
OŠ Luka

Kašina



Oko strmih vinograda


Ispod visokih brežuljaka

Smjestilo se selo puno puteljaka.



Svaki ima svoju sreću,

Svaki ima jednu tugu


I lijepu priču

I kišnu dugu.




Na zelenim livadama

Uz potočić krivudavi

Djeca igru raznose

I veselje svima donose.




Ne smijemo zaboraviti

Očevima zahvaliti

Što su stali rame uz rame

Da domovinu našu brane.




Fran Klarić, 5.a

OŠ Vugrovec-Kašina

Moja domovina



Moja domovina je lijepa,


ima puno čistih rijeka.



Ona ima prekrasno more,

visoke planine, divne gore.




Ima puno gradova i sela,

otoka i čistih potoka.




Moja domovina je u bojama duge,

krase je mnoga polja, ceste i pruge.



U ravnici ima mnogo plodnih njiva,

a na brežuljku grožđa i šljiva.




Planine joj šume krase,

da je jako volim zna se.




Klara Benković, 4.r

OŠ Luka

Moja domovina



Moja domovina je ljubav svake duše,


moja dmovina je podrška

i kad se oko nas svjetovi ruše.



Njezine gore uvijek stoje uz nas,

njezine ravnice uvijek imaju utješnu riječ


i zajedno s njom imate svijetu mnogo za reč.



Domovina Hrvatska pravi je dom,


branimo je od svakog zla dušom svom.



Rijeke, more i gore komadići su ljepote njene,

no prava ljepota u njenoj ljubavi se krije.

Nije dobar Hrvat koji na sovju domovinu ponosan nije.




Moja domovina je sretna duga puna mirisa i boja.

ona daje radost i primjer pravi,

mi ju poštujemo i svatko je slavi.




Domovina Hrvatska pravi je dom,

branimo je od svakog zla dušom svom.




Moja domovina je velika u nama,

ona je jezero našeg oka, pjesma naše radosti

i utjeha naših muka.



Njezin osmijeh je najljepši dio jutra,


kad se nasmije, cijeli svijet proklije.

I raste tako cijeloga dana.



Domovina Hrvatska pravi je dom,


branimo je od svakog zla dušom svom.



Marina Buntić, 5.d

OŠ Brestje

Moja domovina



Moja je domovina školjka biserjem posuta,


nekom možda mala, meni veliko poput razdragana vala.

Svki dijelak domovine moje svoju priču ima,

priču satkanu od sjećanja iz davnina.

I dok mi se davni dani pred očima nižu,

dani buna, bitaka i krvi prolivene puni,


dani iz davnine kad Hrvatska postojala još nije,

moje srce danas jedinstvo, sloga i mir grije.

I šumi hrašće zlaćane doline o postanku domovine


i grmi Dunav moćni

i bruji i huči o heroju gradu, našem Vukovaru

i istinu pravu svijetu nosi,

istiun o koloni suza i tuge i djevojčice očiju plavih na čelu kolone duge

koju Hrvatska nikad zaboravit, neće,


od toga za zemlju moju ne postoji ništa veće.

I stoji gorda Lika, kraj najhrabrijih ratnika

i Zagorje milo od brijega zelenih tkano

domovini je mojoj puno ruku težačkih dalo


i Istra i Primorje, vinogradi vrckavi i masline

i Dalmacija u mirise Mediterana ušuškana

i s Jadranskim morem u jedno sljubljena...

Svega toga sam dio i ja i moja duša hrvatska


i zato vičem, svijetu cijelom govorim

Hrvat sam i time se ponosim!

Matija Krznar, 7.a

OŠ Bukovac

Moja himna



U svojoj domovini volim sve,

njezine gore i Jadransko more.




Voim njezine planine,

volim njihove visine.



Domovina je rijeka,


ptia u letu,

tvrdi kamen i leptir na cvijetu.




Njaviše je volim,

srcem svim,

s njom se radujem

i za nju molim.




Franka Dragičević, 8.a

OŠ Bukovac

Moja Hrvatska

(Tri boje ponosne)




Kamen, crnica, ravnica,

to je moja Hrvatska.

Plavo more, zlatno polje,

sve je to ona.




Zemlju moga dide, Liku,

da posjetiš nađi priliku,

pa u Istru kreni ti,


vjeruj, nećeš požaliti.



Pazin grad, Aleja glagoljaša,

tu se pisala povijest naša.

Zagreb ne zaboravi:


Sabor, Klovićevi dvori,

Manduševac, Krvati most,

budi tamo stalan gost.




Slavonska zlatna ravnica:

o njoj vazda veze bisernica.

Škoro naš, Berde bend,

Slavonski dukati –


oni će ti o njoj zapjevati.

Posebno posjeti Vukovar,

povijesti naše grad.

Pomoli se pred bijelim križevima:


neka znaju, neka znaju

da se ne zaboravljaju



Bruno Vlahović, 8.a


OŠ Sesvete

Može li svijet biti lijep?



Može li svijet biti lijep? Pa da svi problemi nestanu preko noći?


Da ne moraju plakati moje male smeđe oči.

Da se sve dogovorom riješi,

da nitko nikada ne pogriješi.

Želim da svijet bude bolje mjesto.

Zato se pitam često:


Može li svijet biti lijep? Pa da svi problemi nestanu preko noći.

Da ne moraju plakati naše male, tužne oči…




Lucija Benković, 6.a

OŠ Luka

Naš ponos



Domovina moja


hrabrosti je puna,

na ponosnom čelu

od časti joj kruna.



Branitelji naši


stvorili je svojim žarom

danas to smatramo

njihovim najvećim darom.




Sobodu su našu

složno izgradili,

ljubav prema Hrvatskoj,

u polja zlatna posadili.




Da bi spasili Hrvatskuu,

mnogi život su dali.

Pobjeđivali su i padali,


no nikad nisu odustajali.



Sada dužni smo njima

reći puno hvala,


jer njihovim rukama

naša je sloboda nastala.

Paulina Gaši, 5.d

OŠ Brestje

Propatio je taj grad



Propatio je taj grad,


Propatio je Vukovar!

Puno je tu žrtava palo,

Puno, previše.



Za domovinu život su dali


Ni krivi, ni dužni

Mnogi su pali.




Veliki i mali

Svi su znali

Vukovar je heroj pravi.



Jedan gradić naspram


Vojnika toliko

Jedno srce za

Državu cijelu!




Hvala ti Vukovare,

hvala ti za sve

Što učinio si za mene.




Propatio je taj grad,

Propatio je Vukovar!

I sad ti kažem jednu stvar,

Nikad ne zaboravi Vukovar!

Bernarda Grebenar, 8.r
OŠ Sesvete

Razredna himna



Postoji jedna država mala

U kojoj su sva djeca uvijek sve znala.


Učila, čitala, pisala.

Kad su bila dobra,

Za nagradu su se igrala.



U toj državi je svakodnevno


Bio red i rad,

I djeca su bila

Zadovoljna tad.




Svi su se u njoj

Lijepo slagali,

I uvijek sa zadovoljstvom

Jedan drugom pomagali.




Čak i ako je najmanja

Država na svijetu,

Kažem vam da je sigurno


najbolja na ovome planetu.



Toj državici

Ime je Peti A


I u njoj su smještena

Najbolja djeca sva!

Pavao Ješe, 5.r
OŠ Gustava Krkleca

Savjeti za sretnu obitelj



Moja obitelj je veselje.


U njoj mi je sve.

U njoj ja odrastam.

U nju se pouzdajem.

Za obitelj se trudimo.

U njoj smo zajedno


jer se volimo.

Moramo biti pristojni

i poštovati druge.


Uvijek pozdraviti

svakoga oko sebe.

Ne smijemo biti zavidni

niti ikoga ogovarati.

Trebamo biti pošteni


i čestitati boljem.



Katalinić Zvonimir, 5.d

OŠ Luka

Vidim Hrvatsku



Gdje god da se okrenem,


vidim duh hrvatskog ratnika

kako prima dršku od mača

i u bitku za dom odlučno korača.



Gdje god da se okrenem,


vidim proplanke, šume,

vidim more koje svjetluca

od odsjaja prelijepog sunca.




Gdje god da se okrenem,

vidim gradove hrvatske povijesti,

vidim gradove svjetla i tame,

vidim gradove u kojima su ljudi gubili živote.




Za što? Za slobodne dane!

Gdje god da se okrenem,

vidim baštinu, kulturu i cvijeće,


vidim ponosnog Hrvata

koji se svetom zemljom kreće.



Gdje god da se okrenem


vidim ljepotu, vidim ponos,

vidim sreću,

vidim Hrvatsku koju nikada

izdati neću.

Ivana Mikulić, 6.d
OŠ Brestje

Volim te domovino moja


Volim te domovino moja,

Tvoje uzvisine, brda i polja,

Tvoje rijeke i biserno more

Livade rosne u cik zore.




Volim običaje tvoje,

što ističu svaki djelić domovine moje.


Volim svoja narječja tri,

O kojima u školi učimo mi.



U srcu te nosim domovino moja,

Od istoka i žitnih polja,


Riječke luke što se sa zapada pruža

A prati ju Velebit, planina najduža.



Na jug Hrvatske najbrojniji turisti stižu


Podravski morski s Jadrana se nižu.



"Beli Zagreb grad" – na sjeveru se pruža,

Prigrlili ga Medvednica, Sljeme


I Sava čista kao duša.



Koji je najljepši dio domovine moje,

O tome nek' svatko za sebe sudi,

Meni su ipak najvažniji

Dobronamjerni hrvatski ljudi.



Nikolina Antić, 5.d


OŠ Vugrovec-Kašina

Volim


Volim tvoje zelene gore.

Volim tvoje plavo more.

Volim tvoje visoke planine.

Volim tvoje široke doline.


Volim tvoje krasne potoke.

Volim tvoje malene otoke.




Ti si naše blago.

Ti si naša sreća.

Ti si naša ljubav najveća.



Filip Sesar, 4.r


OŠ Sesvete