Naša mala mista 2 (2019)

ČASOPIS UDRUGE MLADIH
PLOČE I DRAČEVCA

ISSN 2623-9116
Prosinac 2019.
Broj 2.

Stipe Marnika
20.06.1991. - 05.07.2009.

Tko god te znao, zla u tvom oku nikad nije vidio,
samo dobrotu, hrabrost i ljubav...baš možda zato Bog te uzme sebi
jer mu se svidjeh tvoja dobrota i toplina...Nama ostane samo bol i sjećanja na te lijepe dane
dok si bio među nama, a sad nas čuvaš s nebesa dok se opet svi ne sretnemo...
Tvoj sjaj u oku nikad neće biti zaboravljen i uvijek ćeš biti dio našeg srca.

"Bili cvitak je na spomen jednoj vječnoj ljubavi"

Udruga mladih Ploče i Dračevca SADRŽAJ
Bl. Marka Križevčanina 1
23000 Zadar

IBAN
HR2324070001100464251

IZDAVAČ Riječ urednika .................................................................................. 2
Udruga mladih Ploče i Dračevca

GLAVNI UREDNIK AKTIVNOSTI UDRUGE
Đani Adžić Tko smo? Što smo?.......................................................................... 2
Zimska večer 2019. .......................................................................... 4
GRAFIČKI UREDNIK I OBRADA Maškare, maškare ........................................................................... 6
Jakov M. Vežić 2. rođendan Udruge / Šimin kutak .................................................. 8
Fešta na Ploči 2019. ...................................................................... 10
SURADNICI Dalmatinska večer 2019. ............................................................... 12
Luka Perović, Ante Mičić, Lucija
Žorić, Mate Lenkić, Antonio INTERVJUI S MJEŠTANIMA
Milanović, Željko Gravić, Rafaela Intervju s Vencom .......................................................................... 14
Čurković, Martina Stipčević Petani, Intervju sa Svetom ......................................................................... 21
Robert Lenkić, Šime Perović, Marina
Ćurković, Lara Perović, Fra Žarko TEMA BROJA
Relota, Jurica Vučetić, Naonar
(Josip Kresović), Mattia Milanović,
Edo Mičić, Robert Marnika, Anđela
Čurković-Petković

LEKTURA Wings for Antonio........................................................................... 24
Jasminka Adžić Sikirić
PLOČEVAC JUČER, DANAS, SUTRA
TISAK Nekad i sad .................................................................................... 29
Zadarska tiskara Živjeti umjetnost naših mista ........................................................ 31
Reportaže....................................................................................... 40
NAKLADA Mladi, ne dajte se eutanizirati! ...................................................... 44
500 primjeraka

ISSN DALMACIJA
2623-9116 Buće ............................................................................................... 47

PODACI UREDNIŠTVA POVIJEST
E-mail: [email protected] Kud cesta tu i ljudi ......................................................................... 49
Fb: facebook.com/umpdzd Talijanske fortifikacije u Zadru ...................................................... 52
IG: @umpdzd Don Božo Mađerić.......................................................................... 58

RAZBIBRIGA

Vjerovali ili da... ............................................................................. 60
Preddiplomski sveučilišni studij Dalmacija................................... 61
Strip................................................................................................ 63
Sudoku ........................................................................................... 64

RIJEČ UREDNIKA

Dragi naši,

čast mi je i ove godine predstaviti vam novi broj našeg časopisa,
glasila Udruge mladih Ploče i Dračevca. Prošla je godina dana od
prvog izdanja, a za to vrijeme svašta se događalo u našim mistima.

počUetkUud,rkuogjua ssuuzdaoješldannoeskaosntoalviamličclaa,nšotovimmoažiepterivjaidtejeljtiimnaaUsadmruogme
uspješno organizirala nekoliko projekata kroz godinu. Ove godine
na Fešti su bila čak dva izvođača, Zimska večer i rođendan Udruge
u velikom šatoru te Dalmatinska večer s već tradicionalnim
turnirom u kartama. A što je tek bilo u maškarama…tko je bio,
pamtit će to cijeli život.

s naKšaimo umpjreoštšalonmimbar.oVjujetraukjeomi udaoviojmeddnoongoisidmruogvoagmveinćtedrovbjuroe
poznajete te da će vas lipo nasmijati svojim pričama i životnim
zgodama.

NAornagstaOtonunvipeizoial'ic'gisojkmudo,ijooni veujaejUubčtdlrraocrniujiagoWkazčinaajegsklsup5žfo9oiokrčajlleziafaebnliaotsvi natve.aemlšPiikmaoinootvhiosumngmiobmanrnoaij't'aWas.vrnionijgčsdiunfohri.

U našim mistima živi nekoliko umjetnika, ali jako mali broj
živi od umjetnosti. U ovom broju donosimo vam njihovu priču i
sve kroz što su prolazili u životu.

Đani Adžić većiNha, mPalončjiihi, pDijraacčoelvac, uposdvziezmnnajiuh tduaneilma…a svveeligka.bArosjvibuonnki edriao:
urednik su talijanskog fortifikacijskog sustava na području cijelog Zadra.
Stoga u ovom zanimljivom članku primijetit ćete svu logiku i
vojnu strategiju ovih talijanskih utvrda.

zgnleadJteeas,tits,eanlzienkkaaitmdćaeigtderaoulćiionpvaoobmpuitćčielpa?inJvokušuinknaaajobsmoilojiejsatdtaasleengsisautšestv..eo. hojiemohveno.ajArsotzadnrooamtjedluaildlmiipajoetinsnvesedkboilijjjnaigozrpoi.goNpneoakdPinmleoa.čijei Ddrraažčeevigcrua?tiE, ,naekkoimnae

Za kraj se narugajte i nasmijte k'o pravi Dalmatinci u rubrici Razbibriga, ovog puta bogatijoj za jedan mali strip.

zoavjaeZjdbanrhoovjsačlniaoasmobpiahisnaseeddosavsjipumijdesauuorvvaaadšnjeeirdcuinmkaeal.i,jZeaapuhatovprairlmjiučaaje,imkooisjutnaajleišmiUmadskrpuoogjinaszpuoorkkirmroeaznukplooajt,iptnaoakrsuopliaonkdeouspzeaibrviučrašiinz. ptrruojdekotma uogpurćoijleikdtatei

Broj 2 · prosinac 2019. A ti, dragi čitatelju, nemoj što zamiriti nego uživaj čitajući ovaj časopis, te nam i dalje budi potpora jer si jedan
od razloga zbog kojeg ovo radimo. Uživajte!

TKO SMO? ŠTO SMO?

NAŠA MALA MISTA

Đani Adžić Luka Perović Ante Mičić Mattia Milanović
2

Mate Lenkić Nina Katuša Đana Čačić Emilijo Sikirić

Luka Kapitanović Jure Genda Jure Marnika Marko Stipčević

Renee Grdović Josip Kresović Jure Perović Antonio Milanović

Ostali aktivni članovi Podupirući članovi Počasni članovi
Petra Čvrljak Marina Lenkić Šime Perović
Josip Dundović Stipan Matak
Lucija Žorić Denis Perović Anđelko Begović
Mario Perović
Roberto Rončević Dominik Perović
Josip Mitrović
Antonio Perović Rafaela Čurković
Mateo Mitrović Ivan Magaš
Luka Mitrović Roko Lenkić
Božidar Mršić Iva Perović
Ivan Perović

Davorka Stipčević

Broj 2 · prosinac 2019.Zimska večer

NAŠA MALA MISTA Autor teksa: Antonio Milanović

U druga mladih Ploče i Dračevca uspješno je organizirala drugu zaredom
Zimsku večer koja se održala 5. siječnja 2019. godine. Svi posjetitelji mogli
su uživati u prigodnom zabavnom programu koji je započeo u 15 sati u
šatoru ispred mjesne crkve.
Osim domaće spize i zimske delicija koje je za okupljene spremao počasni član i ku-
har udruge Šime Perović okupljeni su se mogli okušati i u turniru u kartama (briškula,
trešeta i trijumf). Turnir se igrao u parovima, a sudjelovalo je ukupno 20 ekipa. Prve tri
ekipe dobile su bogate nagrade.

4

Broj 2 · prosinac 2019.

Pobjednici turnira - Milan i Branko, 2. misto - Auz i Gefra, 3. misto - Mario i Davor NAŠA MALA MISTA

5

Broj 2 · prosinac 2019.Maškare, Maškare

NAŠA MALA MISTA Autor teksa: Lara Perović

P rošlu zimu dok su se neki grijali pored kamina, naši mladi u raznim kostimima,
veselili su se, pjevali, plesali i zabavljali kroz naša mala mista. Bilo je tu svega:
vojnika, kuhara, beba, baba, didova i još mnogih smišnih kostima. Ja sam osob-
no bila konobarica, doduše polumrtva, ali ni mrtva ne ostavljam posao. Vrijedna, zar ne?
Naš predsjednik Luka glumio je poznatog lika iz serije “Prosjaci i sinovi”, sad svi vjerojat-
no mislite da je bio unuk Matan, no naš se Luka uvukao u malo teži lik, lik dida Kikaša,
kojeg je, moram reći, super odglumio. Zabava kroz mista trajala je dva dana. Prvi smo
dan obišli Ploču i Dračevac, a drugi smo dan nakon ostatka Ploče otišli i u Crno.
Sutradan, kad su se već svi otrijeznili i došli sebi te bili spremni za rad, krenule su pripre-
me za još jednu turu maškara u gradu. Išli smo kao jedna velika “familija”, a tema nam
je bila naša prilipa Dalmacija. Dragi naš Đani nam je posudio svoj kamion kojeg smo
timskim radom i uz punoo kartona, pretvorili u brodicu, DEŽGRACIJA II. Bilo je predivno
gledati sve uzraste kako skupa rade punih 7 dana, smiju se, zabavljaju, naravno bilo je tu
i pokoja svađa, no brzo su se rješavale.
U subotu smo uz prisustvo našeg dobrog prijatelja DJ Angela i našeg kuvara Stipu kre-
nuli prema gradu. Stipe nam je peka srdelice koje smo uz čašu vina i bokun sriće dilili
ljudima. Pokazali smo svima da stari običaji poput: šijavice, trešete, buća još žive i ono
najbitnije pokazali smo da ima zabave i bez tehnologije. Veselimo se i sljedećoj godini i
6 novim izazovima i zabavi.

Broj 2 · prosinac 2019. NAŠA MALA MISTA 7

Broj 2 · prosinac 2019.2. rođendan Udruge
Autor teksa: Lucija Žorić
NAŠA MALA MISTA
Ove godine smo imali razloga za duplo slavlje, veliki 2. rođendan Uduge, što je
značilo i duplog odojčića. Kao i inače za spizu je bio zadužen naš Šime, poznatiji
kao “goli” kuhar Udruge. Rođendan se održao u šatoru kod škole na Ploči. Za
razliku od prošle godine kad smo zabućali, ove godine se kartalo. Na turnir u kartama
prijavilo se 20 ekipa, što starijih što mlađih. Šušur, po koja psovka (jer što je muškarac za
kartama bez očenaša u ustima) i kartanje potrajalo je do kasnih sati. Oko 11 sati turnir se
završio i slijedilo je svečano proglašenje pobjednika. Titulu najkreativnijih očenaša, par-
don, najboljih kartaša odnili su Purger i Talijan, drugo misto išlo je Žari i Ivici, a na trećoj
skali trona bili su Marko i Šušić. Sa zadovoljstvom, našim a i vašim, možemo reći da je
rođendan proslavljen veselo, uz lipu spizu, još lipše piće i zabavu do ranih jutarnjih sati.
Ali... Kakva bi to fešta bila da i ove godine nismo predstavili još jednog počasnog člana
naše male Udruge. Ove godine bila nam je čast tu titulu udijeliti našem dugogodišnjem
zabavljaču DJ Angelu, bez kojega nijedna fešta (mala ili velika) ne bi bila ni upola na
razini. Dragi Anđelo i svi naši mještani, koji nas gurate i podržavate u našim projektima,
veliko fala na svemu i neka ovaj drugi rođendan bude samo jedan u nizu...više rođenda-
na, više odojčića...Zdravi i veseli bili!

8

Pobjednici turnira
- Purger i Talijan

Novi počasni član Udruge
- Anđelko Begović
- DJ Angelo

ŠIMIN KUTAK POSTUPAK 1: Meso očistimo od žilica ,nabodemo ga (šipikujemo) s Broj 2 · prosinac 2019.
mrkvom, pancetom, češnjakom i kiselim krastavcima. Začiniti sa solju
(dPPiaarljšmatniacaatidnjuasnk)ei tninačainna i paprom. Namažemo senfom sa svih strana, stavimo u posudu, isiče- NAŠA MALA MISTA
mo dvi kapule, malo mrkve, lovorovog lista, dodamo i ružmarin, par
Autor: Šime Perović klinčića, pokriti ga vlažnom krpom i staviti u frižider na +4° i 48 h da zrije.
POSTUPAK 2: Na plitkoj masnoći pomiješanog suncokretovog i maslinovog
Normativ za 10 osoba: ulja naglo popržiti meso sa svih strana da uhvati koricu. Poprženo meso iz-
juneći but 2,5 kg (frikando) vaditi iz posude te na preostaloj masnoći postepeno dodavati korjenasto
mrkva 0,70 kg povrće počevši od sitno sjeckane kapule, ribane mrkve i korijena celera.
kapula 2 kg Kad ispirjamo korjenasto povrće dodati sve preostale namjernice (kisele
češnjak 1 glavica kukumare i sve što je ostalo od navedenoga a da nismo potrošili u špiko-
peršin 0,05 kg vanju) pa još lagano propirjati, dodati komade mesa, zaliti sa crnim vinom,
korijen celera 20 dkg začiniti sa solju, paprom i vegetom, malo cimeta i muškatnim oraščićem.
suhe šljive 15 dkg Pustiti lagano da kuha 1,5 h uz dolijevanje bistrog junećeg temeljca.
panceta 20 dkg POSTUPAK 3: Izvaditi meso iz umaka, pustiti ga da se malo ohladi i isjeći
kiseli krastavci 0,5 kg ga na fete debljine 1 cm. Umak propasirati. Propasirani umak protisnuti
crno vnio 1,5 l kroz žičano cjedilo uz pomoć kacijole. U umak vratiti isječeno meso ,sve
pelat pomidor 0,5 kg zajedno prokuhati još 15-20 min i po potrebi dočiniti po vlastitom ukusu.
senf 0,05 kg PRIJEDLOG SERVIRANJA: Dalmatinsku pašticadu servirati uz domaće
ružmarin 1 grančica njjoke, kuhanu tjesteninu ili palentu.
lovor 4 lista
kisela jabuka 2 kom Dobar tek!
sol, papar, vegeta
cimet, muškatni oraščić,
klinčići
ulje suncokretovo 1 dcl
ulje maslinovo 1 dcl
2 l bistrog junećeg temeljca

9

Broj 2 · prosinac 2019.Autor: Ante Mičić

NAŠA MALA MISTAE vo nas opet. Godina dana je prošla. To uvik kažen jer kad počnen pisati članak o Fešti privr-
tin u glavi događaje u proteklih godinu dana. Početkom nove godine smo počeli razmišljati o
maškarama. Maškare koje idu po mistu su tradicija koju želimo zadržati jer za nas mlade, a i za
cilo misto, ima poseban značaj. Zadnjih godina, kad se spomenu maškare, na tu temu se nadoveže Fešta.
Maškare su sada uz tradiciju, postale i kamen temeljac za Feštu na Ploči.
Dva dana pisme i smija po Ploči, Dračevcu i Crnome pa onda još i ona nedilja di smo to ludilo odnili i
u grad, ponosno noseći barjak Udruge. Ne smimo zaboraviti ni pripremu za sve to di smo se namučili, ali
i dobro zabavili. Iako se tih dana razmišljalo i pričalo o maškarama, uvik je tu negdi sa strane tema fešte.
Ove godine smo znali da ćemo imati nešto manje sredstava nego lani pa smo znali u kojen smjeru ići
prilikom traženja izvođača. Najbitnije je bilo da se fešta održi i da se osigura dobra zabava.
Razgovara san s različitim izvođačima iz svih dijelova Hrvatske, ali nekako su me se najviše dojmili naši
domaći ljudi. Rockatansky band je jedan od najboljih zadarskih bendova te sviraju dugi niz godina. Vrsni
glazbenici koji sve sviraju i znaju napravit vrhunsku feštu. Šomazguni, oliti bivši Šo! Mazgoon također
sviraju dugo i iako su prije bili zastupljeniji na sceni, privukli su svoj dio fanova.

10

Odma kod prvog poziva svidila mi se jednostavnost ljudi. Dok je razgovor
sa Žanom iz Mazguna bija ozbiljniji, sa Darijom iz Rockatansky Banda je bija
ka da zoven prijatelja kojeg dugo znan. Čovik se javi i promrmlja: “Alo..”, a
iza njega se čuju dica kako divljaju po kući toliko da ga jedva čujen. Predsta-
vim se i objasnim svrhu poziva, ali ne dobijam odgovor. Nakon par sekundi
tišine s njegove strane (dica se i dalje deru), Dario kaže: “Oprosti stari, ta-
man san stavija neki keks u usta kad mi je zazvonija mobitel.”

Brzo smo dogovorili tehnikalije i nakon par dana razmišljanja odlučili da
idemo s ta dva benda. Vrlo važnu ulogu u organizaciji fešte je ima i naš dragi
prijatelj Bego, poznatiji ka DJ Angelo, koji je proša s nama cile maškare po
gradu i od početka se znalo da će on biti DJ na Fešti. Usput je zaslužija i
počasno članstvo u Udruzi zbog svega što je učinija, ali i zbog entuzijazma
i konstantne podrške. Njegovo znanje o tehničkim stvarima i poznanstvo s
izvođačima, uliva povjerenje i olakšava posa.

Fešta je organizirana vrhunski, rutinski, moglo bi se reći. Imali smo ma-
lih problema sa strujom prije početka Fešte, ali oni su otklonjeni i nisu se
pojavljivali kad je Fešta počela.

Sama Fešta je bila ludilo ka i uvik. Većina nas bude u deliriju taj dan samo zato što nam je Fešta. Ovaj
put bar nije bilo straha od kiše. Pravi litnji dan se pritvorija u ugodnu litnju noć pod zvizdanim nebom i
oko tisuću veselih ljudi je pivalo i plesalo u ritmu bendova i DJ-a do kasno u noć.

Na kraju, zahvala svima koji su na bilo koji način pridonili organizaciji Fešte te našim lokalnim sponzo-
rima, Gradu Zadru, Turističkoj zajednici Grada Zadra i MO Ploče bez kojih ova Fešta ne bi bila moguća.

Broj 2 · prosinac 2019.Dalmatinska veče2r019.Autor teksa: Antonio Milanović

NAŠA MALA MISTA U druga mladih Ploče i Dračevca i ove godine je organizirala 31. kolovoza treću
po redu Dalmatinsku večer kod crkve na Dračevcu. Uz upriličen šank i zabav-
nu glazbu zabava je trajala od ranog popodneva do dugo u noć. Naravno,
ništa nije moglo proći bez tradicionalnog kartaškog turnira u briškuli i trešeti gdje su prva
tri najbolje plasirana tima osvojila i prigodne medalje. Prijavljenih timova je bilo mnogo,
a među njima se i osjetio onaj potrebni natjecateljski duh. Naravno, i posjetitelja je kao i
svake godine bilo mnogo, što iz naših mjesta a i šire. Svi su oni ovaj događaj već prepo-
znali kao jedan od brendova ove udruge, i svake godine ga rado poprate istim žarom.
Naravno, i dobra spiza privuče posjetitelje, a ove godine su na meniju bile punjene pa-
prike - pripremljene od strane našeg počasnog člana Šime Perovića.

12

Pobjednici turnira - Branko Mičić i Milan Puzar Broj 2 · prosinac 2019.

13NAŠA MALA MISTA

INTERVJU S
V ice (Venci) Mičić je naš poznati mještanin
Dračevca. Susret s njime teško može proći
bez njegove prepoznatljive šaljivosti, hu-
mora i pozitivnog ozračja. Čest nam je gost na na-
šim događanjima, voli naše aktivnosti i s radošću
ih poprati, te smo odlučili njegovo bogato životno
iskustvo sažeti u jedan intervju, na kojeg je vrlo rado
pristao. Točno u dogovoreno vrijeme, dolazim kod
njega u kuću te nakon ugodnog pozdrava započinje-
mo jedan prijateljski razgovor:

Kada ste rođeni?
Ne sićam se točno kad san se rodija, ali dokumenti
kažu na Veliku subotu 8.4.1950.

Znači dan prije Uskrsa?
Ne, ne, ne, niko se nije nikad rodija ni dan prije ni
dan kasnije (šaljivo će), nego točno na dan kad se ro-
dija, baš tada u tom trenu.

Dakle, u školu ste krenuli krajem 50-ih godina?
Je, ‘57. san krenija u školu i tada san sazna da se zoven
Vice, jer svi su me prije zvali Venci, kad ono učite-
ljica proziva „Vice Mičić”, a ja čekan oće li se ko di-
Venci 1972., mladić gnit. Onda mi je učiteljica rekla da san to ja. Svi mi

na Dračevcu i Ploči i inače okolo u to vrime smo imali
nadimke, čak i drugo ime. Dugo vrimena i nakon toga
kad bi nekoga na Dračevcu pitali za Vicu Mičića, upu-
tili bi ga na mog pokojnog ćaću dok je živ bija ili na mog sina.

Broj 2 · prosinac 2019. Išlo se u školu na Ploču?
Da, i to pješke i kad je lipo vrime i kad je ružno vrime, baš kad je suviše ružno onda se i ne bi išlo.

Osim starog sela (misli se na predio oko crkve na Dračevcu), koliko se tad u tom vremenu već pro-
širio Dračevac?
Jedina odvojena kuća u to vrime je bila od Mirka Perovića, di je sad Robert Franov. Drugo sve do škole
je bilo ravno i pusto.

NAŠA MALA MISTA Gdje se u to vrijeme uzimalo da je granica između Ploče i Dračevca?
Na to ti pitanje namjerno neću odgovorit, jer mnogi iz Dračevca, mnogi iz Ploče, pribacivali su granicu
kako je njima odgovaralo. I tako mudri Grad Zadar ‘92. odredi crtu i to je to.

Znači tada se odredila službena granica?
Službena crta di se nalazi... Jer kažen, da to dovodi do ljubavi, onda ćemo pričati o tin granicama, ali
kad dovodi do nekih suprotnosti, e ja ti odgovor neću dati na to pitanje.
Ali eto, kad smo već kod ovoga, mogu dodati iako me nisi pita, ja s ponosom i zadovoljstvom mogu
reći da san ja pločanski Dračevljanin i dračevljanski Pločanin. Jer ima san lipih događanja u Dračevcu
di san se rodija i di sad iman, a također i na Ploči.

14

VENCOM Broj 2 · prosinac 2019.

1.c. š.u.p. 1966. NAŠA MALA MISTA
Znači oduvijek su ta dva mjesta bila povezana?
Povezana su bila i kao župa, zajednička je i crkva bila. Kad sam bija mali, jednu nedilju bi na Dračevcu
bila misa, drugu nedilju na Ploči. Tija ne tija ići, mater je tila tako, pa san iša i na Ploču, iako je dalje
bilo.
Koliko vas je tada u generaciji bilo u razredu u školi?
Kad smo krenili u prvi razred, nas Dračevljana je bilo četiri, a Pločana možda šest – sedam, tako da
smo popunjavali jedan red u učionici, a drugi red bi popunjava drugi razred, treći treći, a četvrti četvrti.
Sada ima fala Bogu više dice.
Kada je autobus došao na Dračevac? Kakav je to bio doživljaj?
Doša je ‘70. godine. Tada je napravljena cesta, asfaltirana cesta. Bilo mi je stvarno čudno, priko bibinj-
skog brda san doša iz vojske JNA iz Dubrovnika. Kad jedanput tu kod kaštela neka hrpa kamenja, čudin
se što je ovo sad, kad ja vidin asfalt. Ja trk na taracu tamo, kad cili put asfaltiran. Koji je to doživljaj bija.
Sićan se i ‘59. kad je struja došla, to je bila velika fešta. Mi ka dica noću bi čekali kad će se upalit ona
vanjska rasvjeta, to je bija zanos.
Od takvih stvari koje ljudi danas shvaćaju zdravo za gotovo ljudi su prije fešte radili?
Velike su to stvari bile u odnosu na život, kako struja tako i autobus, jer imati tada gradski autobus na
selu, ej...
To je bila linija istog broja kao i dan danas?
Tako je, linija broj 1. S time da su kondukterice bile unutra, one su karte naplaćivale i kontrolu vršile, a
sad to sve radi jedan vozač, i sada imamo naravno daleko više linija nego je to bilo u početku. Današnja
Liburnija se tada zvala Autotransport, ali autobus je uvik iša na 4 kola i tada i sada.

15

Kakva su bila druženja vas, tadašnje djece Dračevca?
Većinom bi se skupljali na zogu, istom ovome di se i dan danas nalazi. Tamo bi se igrali. Imali smo i
malo smišnih igara sa kovanicama. Znali smo imat lire stare talijanske ili dinare, koje bi se već kovanice
našle, tukli bi o kamen jedan, pa ko je najbliži taj skuplja ove od drugih. Za Božić i Novu godinu znale
su se kolede palit, pa čak i gume one pa bi bili šporki. Tada bi se pucalo garburon, to ti je ovaj, kako se
zove... karabit. Ko je ima važ od piture, to je bilo pravo bogatstvo, to je artiljerija bila. Pa ko ima jači, ko
veći, to bi se pucalo i onda noćon tražilo te poklopce okolo čiji je koji. Uglavnon bilo je uvik zadovolj-
stvo među dicom, ka i što je sada, samo na malo drugi način.

Koji su sportovi bili najzastupljeniji među vama mladima u to vrijeme?
Košarka se igrala tu meni isprid kuće di je Mirovo. Tu je bilo ravno pa se tu stavija stup i koš. Na bibinj-
skom brdu je bilo nogometno igralište i to veliko. To je sada sve zatrpano. Jedino je nezgodno bilo kad
bi se nabila lopta pa ići za njom u dragu.

U to vrijeme ste se svi skupa družili, nije bilo podjele u više grupa?
Nismo baš imali izbora. Bilo je manje tih prometnih sredstava nego danas, auta, motora, bicikla, da
bi mi otišli tražit neka društva u drugo selo ili u grad, tako da je nekako bilo prirodno da se družimo
između sebe. Bilo je veselja i bilo je svađa, najnormalnije, sve je to život bija.

Kakav je bio taj prijelaz iz dječje igre u ranu mladost, kad su se cure počele primjećivati?
Primjećivale su se cure već i u drugom trećem osnovne, samo je to drugačija ljubav bila (kroz smijeh
će). E tu nam je kasnije već pomoga autobus, a nije bija problem ni sa plesa pješke ići kući. Išlo se i u
Bibinje, a ko je ima auto iša je i u Zemunik, jer cura je bilo svugdi. Mladen Mičić je ima auto, spas za
mene, Peru i Tonćia, mi smo bili mlađi od njega pa bi nas on odveza di triba, a tribalo je najčešće u
grad.

Sjećate li se tko je prvi na Dračevcu imao auto?
Prvi auto je ima Šime Radošević, did od Šime kojeg vi mlađi znate. On je ima ću. Onda rodica mi
Mila, koja je udata za Berta Vidaića na Crno, ona je čak prva ženska koja je položila vozački na Dra-
čevcu i imala je Topolinov 500 kubika (misli na Fiat 500 „Topolino”). To je tada bila atrakcija da ženska
vozi auto

Broj 2 · prosinac 2019. Di se u grad izlazilo u vaše vrijeme?
Kalelarga je bila broj jedan, onda kina su dva bila, kino Zadar i kino Pobjeda. Kavana Central je bila za
sastajanja. Imali smo prilike i čak nekad u kazalište otići s curama nakon što se đir napravi. Onda su se
time ponosile one, a time i mi.

Onda ste otišli u vojsku, već ste rekli, služili ste u Dubrovniku?
Tako me pripalo, otići u Dubrovnik ‘69. i ‘70. Tamo sam bija i tako se naučija svih tih vojničkih vještina.
Ko je tada zna da će to zatribat za branit ne samo Hrvatsku nego i sebe i obitelj i selo, a tako time i grad
i državu. A tako fala Bogu i drugi su znali i imali te škole vojničke.

NAŠA MALA MISTA Kako je bilo pri povratku iz vojske?
Uglavnom pisanje molbi za zaposlenje. Sićam se napisa san ih 18.. I uz prijatelje i preporuku ko što je
Toni Duka, reka mi je da dođem u „Jadrana” u radionu u tu i tu uru taj dan i tamo doša u skladište, diga
radnu robu i sutra na posa. Time sam ima i odgovornost prima onome ko me priporučija tamo, tako
da sam mora biti dobar radi njega. Dosta je tamo bilo Dračevljana, Martin, Nediljko, Blaž. Tamo sam
radija ka strojar na gradilištu, od ‘72. strojar na betonari pa do rata.

Kakva su bila druženja ‘70.-ih godina na Dračevcu?
Igralo se na buće, na karte. Većinom se nije igralo za novce, mada se ponekad znalo i za to zaigrat. Do-
maćin kod kojega bi se igralo bi donija piće, pa i nešto za poisti. Skupilo bi nas se 7-8 u maloj kužini,
druženja je bilo, nisu svi ni igrali, neki su gledali. Igrale su se ko i danas, trešeta, trijumf i briškula. Inače
se u većini mista igra prvo briškula, ali nama je nekako trešeta bila najdraža i najzanimljivija, tako da
smo počinjali s njom. Igralo bi se i na buće neradnim danima, uvik je bilo zanimljivo uz puno navijača
i igrača. Igralo se drvenim bućama i igralo se za vino većinom. Mali trgovci bi donili vino ili ko je ima
16 viška u konobi. Cijena se znala, nije bilo skupo svi su mogli priuštit, ali ponos je ponos, za to se igralo.

Pričest, 6. mj. 1993. Broj 2 · prosinac 2019.

Je li bilo rivaliteta, je li se znalo ko s kime najčešće igra i ko je najbolji? NAŠA MALA MISTA
Pokojni Toni, od Stipe i Branka ćaća je bija specijalista za tući. Blaž je bija za valjanje, a Šime (Šimeto)
je bija najbolji za kombinacije, on je zna reći koju će tući, koja će u koju pogodit i što napravit. Moja 17
procjena je da je u ono vrime ima priko osamdeset posto pogodaka. Ja sam bija samo za valjat i to prve
dvi partije, onda ode ruka i najbolje se zaminit s nekin drugin. Nisan nikad bija dobar u nijednom
sportu, pa ni to.
Pamtite li neke druge igre koje ste igrali a danas se uopće ne igraju ili jako rijetko igraju?
Igrali bi glavomet. Stane se prima zidu i baci se lopta u zrak glavom se udre lopta prima zidu, ona se
odbije nazad, onda opet tućeš i tako ko više taj je bolji bija. Tu je isto izvrstan bija Šime (Šimeto), onda
Pere, Đenko je isto dobar bija i stric mu Mario. Bilo je i igara i igrača. Imali smo i igru s bajamama „na
gradove”. Tri se bajame stave i odozgo četvrta, sa određene daljine bi se gađalo. Ko je postavija grad
skuplja bajame kojima se gađa dok se ne sruši. Onda ko sruši stavlja svoj grad i kupi bajame od drugih
što gađaju. Onda bila je jedna igra koja se zvala „punto kulo”, prevedeno „vrh i guzica”. Stavi se bajama
u šaku i ako se pogodi koja je strana gori, onome ko je pogodija se daje bajama. Onda je bila jedna igra
zvala se „ja u trk”. Gledalo se što sitnijih bajama imat i stavit u šaku i onda prvi reće „ja u trk”, a drugi
kaže „ja za tobom”. Ovaj što je prvi reka drži punu šaku i sad ovaj drugi pita ga „s koliko”, time ga pita
s koliko bajama i ko pogodi daje mu sve, a ako ne pogodi mora mu nadomirit razliku sa svojim baja-
mama.
Što bi stariji igrali, a vi kao djeca gledali?
Igrala se mura, to je silna igra bila, mi smo se dica skupljali okolo mislili smo da je to opasna igra. Tuklo
se šakama o stol, vikalo poštapalice, svak svoju, svi su tili gledat, a mi dica pogotovo. Na Babindubu se
najviše igralo, a mi dica smo morali ići kući kad bi se smračilo i do po polja smo ih znali čuti. Igrali bi
do kasno u noć.
Volili su ljudi igrat, popit, proveselit se?
Radili su ljudi priko tjedna teške težačke poslove u polju ili neki u tvornicama, i što bi onda - kad dođe
vikend, a još ako je bila plaća - nego na Dubinu. Tamo je bila gostiona, a jedno vrime što mi je mama
pričala jer je ona bila iz Babinduba čak tri su bile. Bilo je to granično područje, kad bi se išlo iz sela u

Broj 2 · prosinac 2019.Zadar i obratno, a žurbe nije bilo jer konji nisu išli brzo, a tribalo je i napojit i konje, a i sebe. Svi su se
poznavali, moglo se i na dug
NAŠA MALA MISTA Imate koju zgodu iz tog vremena što bi podijelili s nama?
Mali sam bija možda drugi ili treći razred osnovne. Stric me posla da mu iden kupit cigarete na Ba-
bindub i da mi dvadeset dinara i kaže evo ti kupi mi Moravu, što ostane eto tebi. Dođen ja tamo i pita
me teta Mića, za koga mi je to, a ja kažen za strica Jolu. Dobro je, nema problema, daje mi cigarete i ne
vraća ona ništa. Kako će vratit kad toliko i koštaju. Za dva-tri dana eto njega opet me pošalje i opet daje
dvadeset dinara i kaže što ostane eto tebi. Ja san zna da je Drava najgora, mislin najje inija, osamnaest
dinara. Vraćan se ja i kažen mu da nije bilo nego Drave. Nije me sla više kupovat.
Poljoprivreda, stočarstvo u tom vremenu?
Sva zemlja je bila obrađena, bilo je puno vinograda i naših i bodulskih. Porezi na zemlju su prilično
veliki bili tako da većinom ko je radija u tvornicama radija bi za te poreze. Mlikarice su nosile mliko
svaki dan. Meso se prodavalo, ko ubije tele, cilo selo bi znalo i dolazilo. Ko nije ima tada za platit platija
bi posli ili bi vratija u kilaži kad bi on ubija svoje. Meso se zamotavalo u karton od cimenta. Vrića od
cimenta kad bi se potrošila ne bi se bacila, na nju se pisalo ko je koliko uzeja i motalo se meso. To je
tada bija ovaj današnji crveni mesarski celofan.
Kako je nadolazeća tehnika mjenjala život tadašnjih mještana?
Prva televizija je bila kod Jose Grginog, to bi cilo selo dolazilo, čak i pop kad bi bile nogometne utakmi-
ce reprezentacije. Zimi bi u sobi bila televizija, natiskalo bi se ljudi koliko god stane, a mi mlađi smo
znali i kroz prozor gledati. Prvi radio je ima Lovre Perović i to par miseci prije nego je struja došla i
odma kad je došla struja to je slavlje veliko bilo, pilo se i veselilo, odma se radio palilo i slušalo. On ga
je zna stavit na prozor i onda bi naši stariji slušali. Najvažnije je bilo radio „Vašišton” kako su ga zvali.
Grga Zlatober, nema to što on reče to je amerika, nema bolje nego u crkvu što je pop reka. Druge se
malo uvažavalo. Njegovo je bilo amen, ne bi se provjeravalo je li istina ili nije, a ko će virovat, lakše je
bilo tuđem virovat.
Ljudi su si više međusobno pomagali prije?
Je, moralo se, evo od ‘70.-ih do ‘80.-ih najviše se kuća na Dračevcu napravilo. Većinom bi se radilo ne-
diljom, uz sve poštovanje i mise, ali nije bilo slobodnih radnih dana. Kad su se uvele slobodne subote,
onda subotom, a ako se ne bi završilo onda nediljom. Blokovi, zidanja, betoniranje ploče. Svi jedan dru-
gom bez plaće, možda nešto malo bi se platilo, ali za poist se moralo. Silne teće gulaša za marendu jer bi
bilo i nas radnika puno, a za završetak posla pečena janjetina. Devedeset posto kuća se tako napravilo.
Ja sam čak pisa dnevnik radova kuće, lipo se nekad svega toga sitit. Nekad i zaboraviš sve te ljude koji
su radili, ali kad imaš zapisano to ostaje. Jedno vrime san vodija i dnevnik događanja na Dračevcu
Imate koju zanimljivost iz tog dnevnika kojeg ste vodili da bi podijelili s nama?
Upisa san kad su se Đenko i Marin svadili skoro došlo do gurkanja, a najprije je bilo da je lopta udrila
u žice jer su bile gole žice, i nestane odma struje u po sela. To je onda bilo malo zjake i vike. Morat ću
in to pokazat jedan dan, to im pročitat. Onda kad bi bilo vinčanje pisa san koliko je bilo uzvanika, ko-
liko auta barjaci se nosili, što se imalo za isti, sve iz mog stajališta. Zna san se neka nekima i narugat,
jedanput san upisa sa smo gledali buće i prigovara Toni koji je sidija tamo a zovemo ga Danguba, a u
zagrade, ne daj Bog da me čuje.
Kakav je bio vremenski period prije samog rata, kakva je atmosfera vladala?
Vrlo krasno zajedništvo je bilo. Već ‘89. se znalo ko kome pripada. Lako za nas u Dračevcu, svi smo isti
bili, ali po poduzećima je već bila nategnuta atmosfera. U Jadrana nije bilo problema, normalno smo
radili, bilo je svakakvih. Puno ljudi sa strane Srba nije bilo za rat. Kad su se već ‘90. u Jadrana radile i
kocke protutenkovske i vriće pijeska punile s nama su to i Srbi radili koji su tamo radili. Odjedanput,
nema ih sutra ujutro, pripali su se. Nije bilo lako biti Srbin u Hrvatskoj u to vrime. Teško im se virovalo,
a bilo ih je na našoj strani. Kad su se počele dizati barikade 17.8.1990. i taj dan i već sutrašnji dan mi
smo na Dračevcu organizirali straže. Nema druge, ko ima oružje vadi ga van. Tu su nam lovci dobro-
došli i svi su oni bili sudjelovali u tome. Puška bila lovačka ili vojnička onaj nasuprot puške nek se on
18

Siječanj ‘92. Broj 2 · prosinac 2019.
Nino Stipčević, podrum - vojska
misli. Tu je jedinstvo Dračevljana bilo izvrsno. I na Ploči isto. Suradnje kriznih štabova su bile izvrsne. NAŠA MALA MISTA
Na kraju znamo da je i naša Gospa bila prognana, na Ploči je našla sklonište.
Kad ste onda otišli ponovno u vojsku?
Šesti misec ‘91. Ali nas je „Jadran” još plaća, dobijali smo plaću kao da smo radili. I onda sam osta u
vojsci. Ali to mi je sada mogu reći najponosniji dio života. Ipak kad vidiš mlade momke kako daju i
nudu svoje živote za drugoga, za kolegu svoga.
Je li novija tehnologija kriva za manje druženja ljudi danas?
I sad smo mi dobri jedni s drugima, samo fala Bogu nema više tolike potribe da se moramo družit ili
moramo pomagat. Danas svak, nadam se, ima obrok u kući i u podne i navečer, a sad kakav će biti, ja
san uvik zadovoljan s njim. Ovo je napredak, ja se mobitelon čujen s Amerikon i Kanadon ka sa susje-
don ode. Čovik nije izgubija svoju vridnost i osobnost nikakvom tehnologijom
A gdje su pisma, razglednice, danas se poštaru nitko više ne raduje?
Moja mater je imala puno dice, i u Americi i uvik bi poštara pita je li mi knjiga došla. Knjiga je bila
pismo. Kad to dođe pismo, ma nema prikida se svaki posa dok se ne pročita. Bila je tu stara Dikljanka,
pranbaba od Šime Radoševića. Nije znala pisat i ona bi pozvala jednu od mojih sestara, fala Bogu ima
san ih, da joj napiše pismo. I sad sestra Anita napisala pismo, ka dragi brate, to i to, piše mu u Ameriku..
i sad očekiva i koji dolar kad se to vrati. I sad dođe pismo ona trk kaže dođi mi u kuću pa mi pročitaj
pismo, eno na kaže pisa mi je brat, pa neka selo pati, oni mislu da se neće javit i ovo ono. I sad uzme
ona pismo ono ima one avionske oznake i čita ona.. dragi brate.. kaže ona da nije brate nego valjda
draga sestro, kad vidi ona da je to pismo ona pisala. Vratilo joj se pismo a ona jadna u plač. To je takav
način života bija, pismo se čekalo, nema veze kad će doći, oće li proći misec ili po godine, ali drago je
bilo dočekati ga.

19

Broj 2 · prosinac 2019.Što bi poručili nama mladima?
Ja vam ne bi reka ništa, nego svojim osobnim primjerom pokazati što triba, a to je družit se s ljudima.
NAŠA MALA MISTA Ka što se mi družimo na svoj način i vi ćete se družit na svoj način. Jer da van ja govorin što ćete vi
radit. Pa vi ste toliko pametni, obrazovani i imate iskustva od roditelja. Ja se ne bojin vašeg naraštaja da
će to propast, nego da ćete bar po koraka biti isprid našeg. Ja tako uvik virujem, jer na kraju čemu san
učija svoje troje dice ako ne budu bolji. I još uz to učitelji i vjeroučitelji i svi, ništa ja onda nisan učinija,
nego još vratija nazad. Zato nema straha, more neko kukat, pa i što da se koji zeru zaleti motoron, samo
nek ne strada, pa čak i autom. Ajme koliko san ja sriće u životu ima pa se nije desilo, a moglo je. Nema
straha i svaka vam čast, vodite i dalje ove stvari, na zadovoljstvo nas starih, ali vidin da i mladi guštaju.
Kažu sritna kuća u kojoj mladi plaču a stari kašlju. Pa neka isto na zogu tako i mladi i stari budu. Mladi
nek malo i škiću, niko nije svetac. Da smo savršeni ne bi znali što je lipota. Uža mi je brat Bepo pričat..
Znaš kako ćeš Venci biti sritan? Kupi dva broja uže cipele pa kad s njima odradiš dva kilometra, koje
sriće kad se dođe kući kad se to skine s nogu. Ka na ekranu kako ima puno malih točkica, tako smo i
mi ljudi te male točkice, koje čine sliku. Svaka ta točkica je različita, mora biti i šarih i crnih, i bilih. Da
su sve bile ili šare ili crne, ne bi bilo ni slike.
Malo više od sat vremena ugodnog razgovora je prošlo u jednoj vedroj atmosferi, bilo da se pričalo o
ozbiljnim temama, bilo o onim šaljivim, bez kojih teško može bilo koji razgovor s Vencom proći. Raz-
govor s našim Vencom me obogatio za neke nove stvari o kojima dosad ništa nisam znao i dao mi uvid
u jedno vrijeme, po mnogim stvarima drugačije nego sada, a kako vidim po običajima isto. Možda su
prigode drugačije, ali naši ljudi su i dalje povezani, rado se podruže i uživaju, a i ne dozvoljavaju da
običaji naših očeva i djedova nestanu. Vencu želimo da nas poprati na još puno naših događaja i ma-
nifestacija, kao što nas je i dosada pratio i zahvaljujemo mu na potpori i priznanju truda i rada kojeg
ulažemo. Želim mu osobno i njemu i njegovoj obitelji puno sreće i zdravlja, te da ga nikada ne napusti
onaj pozitivan i vedar duh koji je u njemu i kojeg donosi sa sobom gdje god se pojavi.

Intervju uradio i obradio: Mate Lenkić
rujan, 2019.

20

Intervju sa Svetoma drugi broj časopisa odlučili smo na-

praviti intervju sa Svetom Arbanasom,

Z našim skromnim sumještaninom vječito

vedrog duha i prepoznatljivih pošalica i dosjetki
kako i priliči težačkom čovjeku. Svetu smo pro-
našli na putu do kuće, nakon beskompromisnog
pomaganja susjedi u obrađivanju skromne dal-
matinske zemlje. Svete je rado pristao na inter-
vju te nas primio u svoj dom, točnije preuređeni
podrum, koji mnogim mještanima budi sjećanje
na frizerski salon gdje smo sa svojim majkama ili
bakama dolazili po novu frizuru kod Kate, Sve-
tine kćeri.

Za početak upitali smo Svetu o mjestu i datu-
mu rođenja?
Svete se rodio 23.10.1952. godine, rodio se kako
on kaže po seljački u Smilčiću. Kada kažem po
seljački mislim da nije ni on bio iznimka tog vre-
mena te da se i on kao većina te generacije rodio
u svom domu bez asistencije doktora i babica.
U šali nastavlja, kako su susjedi zbog njegove
boležljivosti „savjetovali“ njegovu majku da ga
zatrpa u „đubar“.

Kad ste se preselili na Ploču i koji su bili razlo- Stalni gost na našim događanjima Broj 2 · prosinac 2019.
zi te kako su Vas prihvatili?
Mom preseljenju na Ploču kumovala je tragična larniji sport u to vrime kao i danas. Igrali smo ti NAŠA MALA MISTA
sudbina moga oca, dok se vozio s karom smrtno po župama. Crno, Ploča i Dračevac. Uvik smo
je nastradao. Tada sam s majkom došao na Ploču se takmičili ko će biti bolji. Ploča je bila bolja od
zajedno s dvoje braće, brat Mladen još se nije ni Dračevca u nogometu dok nisu došle nove gene-
rodio. Moja prva sjećanja vežu se uz Ploču gdje racije pa je Dračevac posta puno bolji. Naše prve
su me do „jučer“ smatrali Vlajom (govori kroz lopte bile su od krpe i „miura od prasca“. Prvi
smijeh). pravi balun „posudili“ smo u Arbanasima tada je
platila nečija šenica, cilu smo je satrali dok smo
Gdje ste išli u osnovnu školu i tko je vaša ge- igrali. Isplatilo se ići u školu samo zbog baluna i
neracija? „ s kulture“.
U osnovnu školu krenuo sam na Ploču, kao i Pitali smo Svetu o profesorima...
sada bila je to škola do četvrtog razreda osnov- Sićam ti se Ive Govorčina on mi je bia razrednik
ne škole, a nakon toga išli bi u Arbanase. Moja i profesor likovnog, Zvonko mi je drža „ s kultu-
generacija otišla je čak i prije u Arbanase jer je ru“, Filip hrvatski jezik. Ksenija mi je držala ru-
škola privremeno bila zatvorena. Od moje gene- ski, tada nisi moga birati, bilo je određeno koli-
racije bili su ti: Branko Kresović, Željko Perović, ko nas će slušati ruski, engleski i njemački. Mene
Zdenka i Romilda… dopa ruski, mog pokojnog brata dopalo je slušati
engleski. Malo ti se sićem ruskog, ali znam da
Koja je bila tvoja ekipa i kojim ste se sportom
zabavljali?
Moji najbolji prijatelji bili su Zdenko Čurković i
Tonći Grdović. Igrati na „balun“ bia je najpopu-

21

Broj 2 · prosinac 2019. sam zbog ruske pisme koju sam zna uvik ima 5 Sićan ti se jednog dana, kad je jedan bodul sija
iz glazbenog kod Sove ( nadimak profesorice). na moj viljuškar, počea petljati po njemu. Nije
NAŠA MALA MISTA mu da vrag mira dok ga nije upalia pa zajedno s
Kad ste počeli raditi i koji su Vaši prvi poslovi? viljuškarem završia u moru. Odma ti se to pro-
Ja sam ti odma nakon osnovne iša raditi, radi- čulo, svi su mislili da je Arbanas upa, ali nisam
ja sam ti u Jadrana, to jest sezonu sam odradia pa sam se svima opet moga malo narugati.
u Napretka. Iz Jadrana sam ti iša u vojsku, po-
slalo me u Srbiju. U Maraske sam ti polagao za Pričali smo malo i o samoj Adriji…
viljuškar. Prije polaganja nas 30 moralo je doniti U Adrije ti se prije i noćna smjena radila, bili su
diplome, pa sam i ja donia svoju, osam razreda to vrhunski proizvodi i nadaleko poznati čak i
osnovne, al piše se 5 jer mi se 6 razred toliko svi- u Australiji. Nijedna rma za preradu ribe nije
dija da sam čak tri puta iša u isti. imala ni blizu jak brend kao što je imala Adrija.
Sve ti je to bilo dobro dok su bili stari direkto-
Kad ste se zaposlili u Adriju? ri. E, kad su se počeli minjati direktori s njima
U Adriju sam ti se zaposlia odma nakon vojske to se počela minjati i Adrija… Nakon 43 godine
ti je bila 1972. godina, zaposlia me Zdenko Čur- rada, „hraniteljica“ je ipak zeznula. Sedam mi-
ković. Lipa su to vrimena bila za Adriju. Tada ti seci nisam dobia plaću, a otiša sam iz Adrije bez
je u Adrije radilo 1200 ljudi moga bi ti sad na- otpremnine… Šteta jer radili smo i u vrime rata
brojiti 10-ak ljudi koji su s Ploče radili. To bi ti i za vojsku, sićam se kad je mene i Milenu umalo
bilo veselo, kad bi išli pješke na posao i kada bi granata pogodila dok smo išli na posa.
se vraćali, malo zezancije i šale nikada nije falilo.
Nakon Adrije okrenuli smo se drugoj Svetinoj
Do kada ste radili u Adrije? ljubav, automatici.
U Adrije sam ti radija do nazad 3 godine to ti je Prvog automatika poklonija mi je did 1974. go-
sve skupa 43 godine. Sve faze sam ti ja proša od dine. Taj nije ima ni „amortizere“. Moj prvi au-
1200 ljudi do zadnji dana kada se to sve rasulo. tomatik, koji sam kupia, ukrali su mi ga isprid
Kada je doša automatizirani pogon već je manje sindikata i to novoga. Drugog se sićam jer mi je
ljudi tribalo radi. razbija zube, nas 6 dva automatika. Naletia sam
ti kod Bakotića kuća na povišeni asfalt.
Pričati sa Svetom o Adriji, a ne upitati ga za nje-
govu popularnu pošalicu: „Je..em ti Adrijo majku“ Priča je nastala nakon što se vraćao sa zabave na
,bila bi prava šteta. kojoj je pjevao Tomislav Ivčić kojega je osobno zna
još u vrijeme osnovne škole.
Upitali smo Svetu kako je ona nastala?
„Pita mene Jerko, direktor, zašto ti Arbanas tako Kakva je zabava bila, kako ste se zabavljali i
o Adriji govriš?“ Lipo sam mu odgovoria, ti si kako si upoznao svoju ženu?
Jereko pametan čovik pa kako ne znaš da dica Nedu sam ti upozna priko roda ima sam rod u
bolje rastu i množe se što im više diraš oko mate- Zemuniku tako da smo se ja i Neda upoznali.
re i pipkaš. Tako da sam ti ja to od milja govoria Prve zabave kojih se sićam bili su kola, pogotovo
„mojoj Adriji“ da mi raste i bude velika, a bila je zimi. U to vrime još nije bilo ni struje i zabavljali
ona „raniteljica“ sve do Knina za mnoge obitelji. smo se bez puno svitla uz sviće. Kasnije su zaba-
Nastavio je Svete, kako samo on zna, iako sam ve bile već ozbiljnije pa bi po selima išli na orga-
radija 43 godine uvik su govorili da sam najgori nizirane plesnjake koji su se najčešće organizirali
radnik. Zato što sam bia iskren i izravan, sve u nediljom. Uglavnom, tada se više zabavljalo po
oči svakome pa kako se kome svidilo. selima, a u grad se išlo pokazati. U to vrime grad
je bia živ i liti i zimi. Neki bi se vraćali doma s
Koji si posao radija u Adrije i koja ti je naj- vlakom oko 11, a neki bi ostajali i duže i zabav-
smišnija priča s posla. ljali se u „Bašte Beograd“ ili „Ferijalni“ na Bori-
Radija sam ti na viljuškaru, prvo u hladnjači, a ku di se i Mladen Grdović „čeličiia“ i učia pivati
kasnije sam se uvatia viljuškara. Prvo su vrata uz Tomislava Ivčića i Đanija Maršana.
hladnjače bila mala, pa si sve mora na kariću do-
niti pa tek onda viljuškarom dignuti. Kasnije su Dotakli smo se malo i kulinarstva, pričali smo
se vrata proširila pa je bilo odma lakše. malo o narodnoj deliciji „puži“.

22

Volim i kuvane i pečene puže, a ako su kuvani ti ja od Pločana boljeg čovika od Lenka nije bilo.
obavezno ih idem sa zatiljkom (guzicom) jer je Za sam kraj zatražili smo od Svete savjet za
taj dio najslađi i nikako bez toća (maslinovo ulje, mlade i za mještane Ploče.
kvasine, sol, papar i peršina) Družite se i ostavite se ti’ mobitela i kompjutera,
pa auto će vas zgaziti. Ni na cestu ne gledate dok
Za čitatelje koji nisu upućeni osnovna podjela kod prilazite. Sumještani, manje gledajte što ko ima
ljubitelja puža su oni koji jedu ili ne jedu zatiljak i ne budite ljubomorni. Ni kalaca ja nisam ima
puža. kad sam se oženija, a sad imam kuću i u kući.
Družite se i veselite se!
Kroz priču smo se vratili na početak našega
susreta, dotakli smo se priče o pomoći susjedi- Ipak, kraj ne bi bio kraj, a da nismo proko-
ma i kako se to prije radilo. mentirali buće i karte kod Bepa
Meni nikad nije bilo problem pomoći. Nema Jako mi je ža’ što nema toga druženja više. Uvik
kuće na Ploči di nisam barem nešto radija, a i bi volia doći tamo i imam samo lipa sićanja.
meni su pomagali. Najviše su mi oko kuće po-
mogli Kresovići i Lisice. Uvik se pomagalo, je- Razgovor sa Svetom prošao je u vedrom i vese-
dan drugom, a nakon posla uvik je bila i dobra lom tonu, što drugo očekivati od Svete. Ipak po-
spiza pa se dalo tako i dobro poisti. Nije važno ruku i životno iskustvo koje nam je Sveto prenio
što, al važno je da se nakon posla nešto dobroga dokaz je kako se vremena mijenjaju, al vrijedno-
speče. sti kao što su radišnost, pomoć susjedu, te vedri-
na ne smiju biti shvaćeni kao nešto zastarjelo i
Kroz pomaganje dotakli smo se i Alberta Pe- nazadno.
rovića (Lenka).
Uvik smo ti bili dobri prijatelj, al sićan se jedan Intervju uradio i obradio: Luka Perović
put kad me napa jer sam mu izgubija ključ. Doni- listopad, 2019.
ja mu ja svoj, ma ni čuti, nije moj njemački, al da
sam i sutra iša ga pitati nešto opet bi mi da. Kažem

Broj 2 · prosinac 2019.

NAŠA MALA MISTA

23

TEMA BROJA Wings for Antonio
Autor: Luka Perović
Broj 2 · prosinac 2019.
N a poziv dragog mi prijatelja Đanija, urednika časopisa, dopala me čast napisati članak o pro-
NAŠA MALA MISTA jektu „Wings for Antonio“. Projekt koji je po mnogo čemu različit i speci čan u odnosu na
dosadašnje projekte koje je Udruga organizirala. Kako drugo prenijeti emocije, dojmove i
ponos članova nego li ih uključiti u pisanje članka.

Za vrijeme promocije časopisa „Naša mala Mista“ prišao mi je Vlado Perović s idejom da ove go-
dine Udruga trči Wingse za našeg aktivnog člana Antonija Milanovića. Ideja mi se odmah svidjela te
sam mu obeća kako će Udruga stati iza tog projekta ako se Antoniju svidi. Antonio je prihvatio ideju s
velikom radošću te smo mogli početi s organizacijom. Kako mi je tu večer obećao, Vlado se posvetio
prijavama te organizaciji tima „Wings for Antonio“.

Član po član; tim se punio te je u utrci startalo više od 60 članova tima. Kako bih vam dragi čitatelji
što vjernije približio doživljaje članova tima, nekoliko njih upitali smo da nam prenesu vlastite doživ-
ljaje, a kao šećer za kraj donosimo i doživljaj našeg Antonija.

Za doživljaje smo prvo upitali, dragu nam Rozalindu Kotlar, koja je puna motivacije i želje zajedno s
Lukom gurala Antonija.

Rozalinda nam je svoje osjećaje prenijela na sljedeći način:
„Bio je nevjerojatan osjećaj biti dio toga posebnog događanja koji je ujedinio tisuće ljudi u huma-
nitarne svrhe. Osjećaj je predivan. Ne mogu ni opisati te emocije koje preplave čovjeka bez obzira na
to na kojoj se poziciji nalazi. Sama činjenica da imaš priliku biti mali dio jedne velike manifestacije
koja ljudima može promijeniti život, dovoljna je da te ispuni. Počela sam malim koracima, a pozitivna

24 *Antonio, Luka i Rozalinda

*Dio tima Wings for Antonio Broj 2 · prosinac 2019.

energija i posebno značenje utrke za osobe s invaliditetom dale su mi dodatnu motivaciju i želju NAŠA MALA MISTA
da svojim doprinosom omogućim napredak u pronalasku lijeka za osobe koje ne mogu hodati.
Trčala sam svim srcem jer sam bila dio ekipe “Wings for Antonio”, a uspomene na ovaj jedin-
stven događaj nosit ću još dugo sa sobom, i nadam se nadopunjavati ih novim lijepim sjećanjima
sljedećih godina. Antonija sam upoznala taj dan i emocije koje su uslijedile su neopisive. Kad me
Luka Perović nazvao i rekao želiš li biti dio ekipe i sa mnom biti uz Antonija, naravno da sam
odmah prihvatila jer znati da nekome vraćaš osmijeh na lice znači puno više od riječi. Bila mi je
posebna čast nositi majice s natpisom „Wings for Antonio“ biti dio te ekipe i predstaviti naš grad
cijelom svijetu. Bilo je to nešto nevjerojatno. Sudjelovala je rijeka ljudi, svi kažu da su došli samo
sudjelovati, ali kad krene utrka svi daju sve od sebe. I u trenucima kad čujete da vas presretač
stiže dajete zadnje atome snage od sebe. Emocije de nitivno ne možete isključiti u ovoj utrci. Ta
količina pozitive i bezrezervnog zalaganja za potrebe drugih mi uvijek iznova vrati vjeru da ovaj
planet može biti izuzetno lijepo mjesto za život! Veselim se ponovnom druženju sa svim tim
divnim mladim ljudima.”

Rozalinda je svojom nesebičnosti pomogla pri okupljanju ljudi u tim. Tako nas je upoznala s
dragom Editom Bajlo koja je o tom danu rekla sljedeće:

“S molitvom u srcu osjećala sam lakoću dok sam trčala, posebno sam osjetila motivaciju na-
kon što sam upoznala Antonija, susret s Antonijom dodatno me motivirao da iz sebe izvučem
najviše. Dok god mogu, nastojat ću sudjelovati na Wingsima. ”

Niz dama prekinut ćemo riječima odvažnog Josipa Perovića koji je istrčao nevjerojatnih 30 km.
Josip je o utrci i svom uspjehu rekao:

“Aaa, što sam osjeća hm hm.. uglavnom to je ovako bilo. Krenia san prvih 5 kilometara, jako,
jer je to uvik ka neka moja psihička taktika i vidija san da me stvarno dobro ide i da mogu i dalje
držati taj dobar tempo te me to nosilo kroz prvih 15 km, onda kada dolaze prvi veći bolovi i zna-

25

kovi umora, tu san razmišlja o tome
kako san ajde već daleko dogura,
zašto ne nastaviti jako i dalje, a i pri-
jatelja, koji je jako dobar, ostao mi je
iza leđa i to me dizalo, neko natje-
canje s njim… na 21.-om kilometru
me stiga, pa smo ja i on skupa priča-
jući i motivirajući jedan drugoga us-
pili doći do Biograda, sto je bia naš
cilj… uglavnom, više pobjeda glave i
psihe nego nogu i kondicije.”

Iako vrlo skromno prezentirano,
osobno sam svjedočio uspjehu Josi-
pa te njegovim riječima pri povratku
doma. Sjećam se kako su se miješali
osjećaji ponosa zbog ostvarenoga te
strah i slabost zbog onog što će usli-
jediti nakon tolikog iscrpljenja tijela.

Naša, aktivna članica, Luca o utr-

*Pronađi Antonia... ci rekla je sljedeće:
“Znači, teška euforija, ponos, ti-

jelo te izdaje ali mix adrenalina i
ponos te gura naprid i ne staješ dok
god moreš, zajedništvo, ljubav!”

Te kratko zaključila:
“Srce puno!”
Našim Wingsima nismo htjeli uskratiti posebnu energiju koja se oslobađa u kombinacija Luce
i Paule

Paula je o utrci rekla:
“Neki posebni adrenalin se pruža atmosferom na stazi. Bila sam sritna sto sam bila dio tako
nečeg velikog i plemenitog iako utrka nije bila natjecateljskog karaktera daješ sebe više od onog
što misliš da možeš, dobiješ ogromni val mentalne energije i pomičeš sve granice. Sigurno mogu
reći da de nitivno sudjelujem i sljedeće godine po 4. put”

Broj 2 · prosinac 2019. Velika čast našem timu pripala je izborom Ivana Pikunića za svoj tim:
“Od prve godine sudjelujem na Wings for life u Zadru, jer je to zaista najposebnija utrka na
svijetu i presretan sam što se takvo nešto događa u našem gradu Zadru.
Uz to, svake godine se aktivno uključim u neki tim za koji osjetim da rade od srca i ove godine
sam trčao za Antonija. To je zaista utrka koja se ne može opisati riječima, samo slikama brojnih
trkača koji su u mislima “Ja trčim za one koji ne mogu”.
Inače aktivni sam trkač na utrkama u Hrvatskoj i inozemstvu, ali ovo je jedina utrka gdje moje
vrijeme i moji kilometri nisu bitni. Jednostavno, otrčim koliko mogu i osjećam strašno pozitivnu
energiju koja mi daje snagu i motivaciju.”

NAŠA MALA MISTA Naš Dragi Antonio poručio nam je sljedeće:
“Ovo je moje prvo sudjelovanje u utrci. Već nekoliko godina s pozornošću pratim utrku,
ali nikad nisam mislio da ću dobiti priliku da osobno sudjelujem u njoj. Na sudjelovanje su
me potaknuli moji dragi prijatelji iz udruge koja okuplja mlade s Ploče i Dračevca s kojima se
družim već deset godina. Iznimno mi je drago što sam imao čast sudjelovati u ovogodišnjoj utrci,
jer sam upoznao divne ljude i osjetio toliko pozitivne energije koja meni i mom timu davala sna-
gu da prijeđemo što više kilometara. Mogu samo reći da se divim svim ljudima koji svake godine
sudjeluju u utrci, jer tek kad ste i sami natjecatelj shvatite koliko je zapravo sama utrka naporna
za tijelo. Ove godine moj tim i ja nismo se posebno pripremali ,ali smo ipak dospjeli do Sukošana
, istrčavši sa mnom neočekivanih 10 kilometara. Zato samo mogu reći da s veseljem očekujem

26

slijedeću utrku i nadam se još više prijeđenih kilometara.“
Kada bismo sve doživljaje saželi u nekoliko riječi bile bi to riječi: pozitivna energija, moti-

vacija, adrenalin i ljubav. Upravo te riječi prožimale su naš tim od organizacije, starta do ukupno
prijeđenih kilometara. Od samog početka ideja je naišla na plodno tlo, plemenitost ideje pre-
poznali su inicijatori, organizatori, svi uključeni članovi te tvrtke koje su rado pristale pomoći u
realizaciji kupnje dresova za tim. Ovom prilikom tim „Wings for Antonio“ zahvaljuje se Dinku i
Draženu, vlasnicima obrta Ključ u ruke D&A i Zadarske tiskare koji su vlastitom nesebičnošću
pomogli u ostvarivanju vizualnog identiteta našeg tima.

Ponosni smo jer smo vlastitim trudom, predanošću te inicijativom bili dio najvećeg tima,
tima koji trči za one koje ne mogu s nadom kako će prikupljena nancijska sredstva i slike koje
dolaze iz različitih dijelova svijeta biti motiv svima onima koji s vjerom i ljubavlju očekuju taj
dan kada će znanost dosegnuti i tu razinu razvoja kada će se svakom onome kome je oduzet dar
hoda isti moći vratiti. Do tada, osmijeh Antonija i tisuće njih uključenih u ovu akciju dar je svi-
ma za pretrčane kilometre, obnovljena i osnažena prijateljstva te iskustvo pružene plemenitosti
ugrađeno u srce svih sudionika.

*Naš vridni Ante *Josip Perović Broj 2 · prosinac 2019.
27
NAŠA MALA MISTA

Broj 2 · prosinac 2019.*Naš najstariji član tima - MungosEvo i rezultata našeg tima (km):
28 1 Pikunić Ivan - 40,17
NAŠA MALA MISTA 2 Sikirić Lovre - 31,14
3 Saić Sikirić Vlatka - 30,38
4 Grgurovic Paulo - 27,91
5 Zrno Tomislav - 27,75
6 Perović Josip - 27,75
7 Zdrilić Ivica - 27,46
8 Baričević Tome - 20,89
9 Dijan Vladimir - 16,47
10 Adžić Đani - 16,10
11 Grdović Marko - 15,60
12 Jelača Josip - 15,54
13 Kandić Lovre - 15,44
14 Protić Toni - 15,13
15 Dijan Katarina - 14,96
16 Gašparović Toni Šime - 14,84
17 Marčina Paula - 14,46
18 Zrno Katarina - 14,05
19 Filipović Ela - 14,00
20 Šarić Željko - 13,99
21 Režan Marko - 13,96
22 Gašparović Božo - 13,86
23 Mršić Božidar - 13,79
24 Zupčić Lovre - 13,41
25 Vučenović Antonia - 12,95
26 Bičić Tonči - 12,79
27 Kapić Frane - 12,28
28 Mičić Ante - 12,21
29 Grdović Renee - 12,15
30 Predovan Mate - 11,96
31 Žmikić Edita - 11,90
32 Perović Jure - 11,82
33 Drobnak Angela Daniela - 11,56
34 Gambiraža Martina - 11,27
35 Nadinić Marijan - 11,26
36 Šindija Leopold - 11,10
37 Šimunac Josipa - 11,09
38 Kapitanović Luka - 10,82
39 Bičić Božo - 10,80
40 Smolić Jurica - 10,57
41 Perović Denis - 10,56
42 Protić Ivana - 10,44
43 Kotlar Rozalinda - 10,16
44 Perović Luka - 10,16
45 Žorić Lucija - 9,76
46 Dundovic Josip - 9,76
47 Perović Goran - 9,44
48 Kolanović Jelena - 8,63
49 Lončar Ana - 8,44
50 Čačić Đana - 8,18
51 Perović Antonio - 8,00
52 Miletić Lucija - 7,57
53 Nekić Jelena - 7,17
54 Nekić Frane - 7,17
55 Lovrinov Sanja - 7,08
56 Gašparović Marin - 6,82
57 Franić Bičić Zrinka - 6,22
58 Dragović Maja - 6,21
59 Franić Vukoša Ana - 6,18

Nekad i sad

Ulica Josipa Basiolija
- brdo 1993.

Ulica Josipa Basiolija
- brdo 2019.

Broj 2 · prosinac 2019.

NAŠA MALA MISTA

Put Marnika - kraj 60-ih Put Marnika - danas

29

Ulica Bana Tome Erdodyja Bakača - 1973. Ploča kod knjižnice, 1985.

Ploča kod knjižnice, 2019.

Ulica Bana Tome Erdodyja Bakača - danas

Broj 2 · prosinac 2019.

NAŠA MALA MISTA Crkva na Dračevcu - nekad Crkva na Dračevcu - danas

30

umŽjievjtentiost Broj 2 · prosinac 2019.

naših NAŠA MALA MISTA
mista

~
Autori: Mate Lenkić i Rafaela Ćurković

Š to ljude toliko privlači umjetnosti da je stvaraju, da je izvode, podučavaju ili da u njoj
sudjeluju kao publika i učenici? Očigledno je umjetnost jedna od najsnažnijih ljudskih
potreba. Svatko od nas osjeća se dobro kad odgleda dobar film, oduševljeno odlazimo
na koncerte, pjevamo u skoro svakoj životnoj situaciji, volimo otići na dobru izložbu fotografija,
pjevati u zborovima i klapama. Rado ćemo izdvojiti sredstva za upis djece u glazbenu školu, na
tečaj glume, fotografije, plesa, slikanja...
Ljudi vole umjetnost jer im pomaže u samoizgradnji i spoznaji svijeta koji ih okružuje, Od
prapočetka čovjek izražava najdublje emocije pjesmom, slikama, riječima, pokretom, glazbom,
svirajući, slikajući, klešući kamen i drvo, plešući...
Mi se ovdje ipak nećemo baviti teorijama umjetnosti i odnosom društva prema istoj, već
ćemo vam kratko predstaviti četiri osobe koje žive i rade umjetnost, a koje su porijeklom iz naša
dva mala mista, i to pijanisticu Martinu Stipčević Petani, glumicu-lutkara Anđelu Čurković-
Petković, dirigenta Eda Mičića i fotografa Roberta Marniku.

31

Broj 2 · prosinac 2019.Anđela Čurković-Petković

NAŠA MALA MISTA glumica-lutkar u Kazalištu lutaka Zadar

Lutka u predstavi nije samo lutka; ona treba
osobu koja njome rukuje i koja joj daje
život. Ona tu nije samo stvar, već živo biće
s osobnošću koju prenosi osoba koja njome rukuje.
Oživljena, ona započinje svoj život. Lutkar ulazi u
lik, prožima ga i identificira se s njime te ga koristi
da prenese poruku. Tako lutkarska umjetnost i
lutkarstvo predstavljaju jedinstven i univerzalan
jezik.
Naša lutkarica s Ploče Anđela Ćurković-Petković
rođena je 30.svibnja 1968.g. u Zadru i nije ga
napustila sve do današnjih dana. Nakon završene
gimnazije upisuje na tadašnjem Filozofskom
fakultetu studij povijest umjetnosti i talijanski
jezik i književnost. Na Katedri talijanistike je
tada djelovala studentska amaterska družina
„Filodrammatica“ pod vodstvom profesora
Živka Nižića, kojoj se pridružuje od početka
studija. Zahvaljujući upravo Filodramskoj grupi
i profesoru Nižiću dolazi u Kazalište lutaka
Zadar. Profesor Živko Nižić je u to vrijeme bio i
umjetnički ravnatelj Kazališta lutaka u Zadru i kad
se pojavila hitna potreba da se zamijeni bolesna
glumica poziva upravo Anđelu da upadne u tu
ulogu. Radilo se o sudjelovanju Kazališta lutaka
Zadar na tadašnjem najvažnijem strukovnom festivalu bivše države koji se
održavao u Bugojnu, a predstava je bila „Ribar Palunko i njegova žena“.
Nakon uspješnog debija pozivaju je da sudjeluje u stvaranju još nekoliko predstava i nakon
nekoliko godina postaje stalna članica ansambla Kazališta lutaka Zadar.
U 25 godina umjetničkog rada igrala je u preko 60 predstava i ostvarila niz zapaženih i
nagrađenih uloga. Treba tako istaknuti nagradu žirija za animaciju na festivalu ASSITEJ-a,
za ulogu Psića u predstavi „Psić koji nije znao lajati“, nagradu žirija za animaciju na festivalu
PiF, za ulogu Mališana u predstavi „Karlson s krova“ te niz nagrada ansamblu za skupnu igru i
animaciju.
Gostovala je također u HNK Zadar, u predstavama „Stoše od Foše 1 i 2“, „Pričaj mi o Augusti“
i „Dom Bernarde Albe“.
Niz godina vodi i dječju dramsku radionicu „Donatolina“ pri Kazalištu lutaka.
Anđeli smo postavili par pitanja....
MOtokjue dnandaadhanhunćuećleuztkaabmaavljternajjee louttkkaakrostsvaomm?‘slučajno’ ušla u KLZ i otkrila lutke. Moć lutaka
je neizmjerna, one mogu izraziti i ostvariti sve ono o čemu čovjek može samo maštati. Lutke su
zato njegov alter ego, udahnjujući im život, on kroz lutku postaje sve što poželi i zamisli.
FKiazkičokisesažmivootčvnrasnPulolačištoodjreavzaiožnnoaztavobjaevgljleunmjealčuktkoaursstavvormšav(hanahjeahi ap)o.sŠaaolu? na stranu, živjeti u
prirodi i s prirodom naučilo me da za svaki uspjeh treba puno rada i truda.
ZZbatoogščtoegmaongaujvbišitei vkoreliaštitvončai,migerastei bseavi izša?bavljati radeći.
NSme amtriaslšimli ddaadmanaanšjnejicimjelnaediummajentnjeocsitj,eanlei mtzivs.li„mlijedpaui“muamjujesvtneomstainšjetomboi gimućnpoosrtuičsiplao?znati

32

kvalitetnu umjetnost, što Broj 2 · prosinac 2019.
je svojevrsni paradoks.
Toliko im je toga dostupno NAŠA MALA MISTA
preko interneta, toliko vrsta
‘umjetnosti’ i svi smatraju
da su umjetnici i da sve što
naprave spada u umjetnost. Ne
postoje više kriteriji i kritika
tako da se nekakav vrijednosni
sustav urušio. To je dovelo
do poplave svega i svačega s
predznakom umjetničkog.
Neka iskoriste internet za
istraživanje umjetnosti koja
ih zanima, povijest, razvoj,
pravce i neka ne koriste samo
Wikipediju. Obrazovanje je
ključ!
MNnajodgreakžioglelguem, iazcm-luotgkaa,ra?i iz drugih lutkarskih kazališta su mi bili inspiracija i uzori u radu,
ali istaknula bih dvoje mojih dragih kolega koji su imali najveći utjecaj na mene, a to su Milena
Dundov koja mi je pružila prvu poduku iz lutkarstva i Zlatko Košta koji me naučio da u ovom
poslu trebaš dozvoliti sebi zrnce ludosti.
PTjveovjahnojebii? putovanja. Pjevanje je bilo moja prva ljubav, pjevala sam u školskom zboru,
djevojačkom zboru glazbene škole, katedralnom zboru, u klapi Viola, u Filodramskoj grupi i,
naravno, u kazalištu.
Putovanja obožavam, stalno bih negdje
putovala. Uz privatna putovanja, i s
kazalištem sam često na gostovanjima po
Hrvatskoj, a povremeno i u inozemstvu pa
je tako zadovoljen i taj moj hobi. Za mene je
biti turist najbolje zanimanje na svijetu.
KNuishaamš bliaiškljaukboit?elOj kduahj annajma iankaojdnreažkeuhjealmo.
loše, ali zato volim raditi kolače. Zato ću se
odlučiti za najdraži kolač, a to je tiramisu,
savršen spoj kreme od maskarponea i
piškota a uz to je i jednostavan za izradu.
Kako usklađuješ obiteljske obaveze i
raVdeulikuamsujemtniopsotid?rška moj muž Darko i sin
Josip. Kako Darko također radi u Kazalištu
lutaka Zadar navikao je na neredovito
radno vrijeme pa uskačemo jedno drugom
kod kućanskih obaveza. On izvrsno kuha,
kao i Josip, pa me često dočeka gotov
ručak što me spasi.
OOddmmoorr unaZamdorruui!liI.m...a?mo mali drveni
brod i svaki godišnji odmor iskoristimo za
bijeg iz vrućeg grada i plovidbu po moru
od vale do vale. Nema boljeg odmora.

33

Broj 2 · prosinac 2019.Edo Mičić

NAŠA MALA MISTA dirigent

S kladatelj Hector Berlioz rekao je:
„Dirigent mora vidjeti i čuti, mora biti
snalažljiv i energičan, mora poznavati
prirodu i mogućnosti instrumenata…Izvođači
moraju osjetiti da on osjeća, razumije i da je
dirnut. Njegova nutarnja vatra ih grije, njegov
entuzijazam ih nosi, on zrači energiju glazbe.“
Dirigent je u biti jedan od posrednika između
autorskog djela skladatelja i publike, onaj koji
upravlja orkestrom ili pjevačkim zborom,
zadužen za što vjerniju interpretaciju djela. On
ravna izvođačima, određuje ritam, glasnoću,
usklađuje međusobno sviranje, daje prednost
jednim instrumentima pred drugima,
jednoj skupini glasova u zboru pred drugim.
Dirigent je poput kipara čije je sredstvo rada
glazba umjesto kamena.
Edo Mičić, rođen 1962. godine u Zadru, mještanin je našeg Dračevca i cijenjeni glazbeni
umjetnik. Svoje prve glazbene korake započeo je u zadarskoj Glazbenoj školi „Blagoje Bersa”
gdje je učio svirati klarinet i klavir, te glazbenu teoriju. Svoje obrazovanje nastavlja 1981.
godine studirajući glazbenu teoriju i pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Za vrijeme
studiranja vodio je zbor „Slovenski dom”. Nakon završetka studija u Zagrebu odlazi u Graz, gdje
na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti upisuje studij dirigiranja, pod palicom maestra
Milana Horvata i Martina Turnovskog. Diplomirao je 1993. i počeo raditi kao voditelj zbora u
raznim zborovima i ansablima.
Od 1995. do 1998. radi kao asistent na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Grazu. Od
1995. voditelj je Ansambla za novu muziku na Sveučilištu za umjetnost u Grazu, gdje na istom
postaje profesor 1999. godine. U isto vrijeme radi i kao član društva ARBOS, u kojem je imao neke
od svojih prvih nastupa kao dirigent novih opera u Klagenfurtu, Salzburgu i Pragu. U sljedećim
godinama surađuje i dirigira Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom
HRT-a, Zagrebačkom filharmonijom, Teheranskim, Praškim te Savarskim simfonijskim
orkestrom, kao i Slovenskom filharmonijom. Kao cijenjeni stručnjak moderne glazbe surađuje
sa sastavima poput Zagrebačkih solista, Cantus ansambl Zagreb, Sonemus ansambl, Kreativ
ansambl Klagenfurt, Schallfeld ansambl Graz, Linz 09 ansambl, Klangforum Beč. Zajedno uz
skladatelja Kiawasha Sahebnassaga i saksofonista Clemensa Frühstücka 2003. godine osniva
Zeitfluss ansambl. Cijenjeni je gost na različitim domaćim i svjetskim glazbenim festivalima.
Što vas je privuklo glazbi?
Mislim da je za sve „kriva“ moja tvrdoglavost. Naime, zbog svakodnevnog dosađivanja,
jadikovanja, prigovaranja kako neki mogu ići i u glazbenu skolu, a ja koji imam silnu želju svirati
bilo koji instrument, to ne mogu…. Isplatilo se. Iako je školska godina već bila počela, nekako su
me ugurali (preko veze, kako drugačije) i dozvolili da se naknadno priključim ostalim učenicima
glazbene skole. Naravno, prije toga sam, kao i svi ostali, morao proći neku vrstu prijemnog
ispita. U mom je slučaju to bila detaljna kontrola melodijsko-ritmičkih sposobnosti ;koja je s
današnje distance promatrano, rađena prilično temeljito, vjerojatno iz razloga što bih godinu
trebao početi, ako uopće, sa zakašnjenjem. E sad, po onomu sto se poslije čulo, taj moj prijemni
bio je ….. nećemo pretjerivati, možda sam samo imao dobar dan, a sreće sigurno.
Ostalo je, bez previse mistificiranja; puno rada, odricanja, ali i zadovoljstva. Postoji taj trenutak,
ako se dogodi, kojega bi možda mogli nazvati nadahnućem; kada shvatimo da glazba nije samo

34

zabava, već nesto puno više, dublje. Tu negdje počinje se
sramežljivo javljati – umjetnost, odnosno spoznaja iste. To
otkriće, koje se događa samo ako je rad praćen unutarnjim
sazrijevanjem i razvitkom glazbene estetike, kada nas
jednom obuzme, više nas ne napušta.

Fotograf: Željko Karavida Kako je bilo odrastati na Ploči/Dračevcu?
Odrastanje na Dračevcu je bilo jednostavno, bolje rečeno
skromno. Pa ipak, tada izrazito ruralna sredina, iako
nadomak gradu, pružala je osjećaj sigurnosti, zajedništva
i bezbrižnosti, bez posebno uočljivih socijalnih razlika
među djecom. Uza sve to stalno je bila prisutna neka silna
dinamika pokreta, živahnosti, igre, optimizma… Nije
bilo djeteta s prekomjernom težinom.

Kako se život na Ploči/Dračevcu odrazio na Vaš posao?
Završetkom srednje škole i odlaskom na studij/e, najprije u Zagreb, a potom u Graz, nije se
promijenilo gotovo ništa, osim sto sam bio nešto manje prisutan na Dračevcu. Svi socijalni
odnosi izgrađeni za odrastanja ostali su isti. Kako svaki slobodni trenutak koristim tako da
dođem kući, dakle na Dračevac, a po prirodi posla, kojeg mogu djelomično obavljati i od kuće,
imam dosta praznika, pa sam već više puta bio upitan radim li, jesam li zaposlen, kako to da
sam toliko slobodan … Moj posao i Dračevac nisu u nekoj uzajamnoj vezi. Naprotiv, to su dva
prilično različita svijeta, kombinacija koja se meni osobno, zbog kontrasta između jednog i
drugog, čini idealnom.

Zbog čega najviše volite to čime se bavite?
Glazba je poziv. Svatko tko se bavi nečim što voli, i u što je usmjerio cjelokupnu psihofizičku
energiju, doživljava to kao – poziv. Profesionalno bavljenje glazbom interdisciplinarna je
djelatnost, nezamisliva bez proučavanja ostalih humanističkih znanosti, dakle književnosti,
povijesti, filozofije, kulture, slikarstva …, ali i egzaktnih: matematike i fizike, jer se svaki tonski
segment može matematički precizno definirati. To je već dovoljan razlog zašto volim posao
kojim se bavim. Zahvaljujući glazbi, odnosno koncertima, proputovao sam veći dio Europe i
lijep dio svijeta. Zatim je tu rad na sveučilistu sa studentima iz cijelog svijeta, što opet donosi
upoznavanje i razumijevanje kultura koje su ponekad prilično različite od naše.

Smatrate li da današnji mladi manje cijene umjetnost nego prije? Broj 2 · prosinac 2019.
Nisam siguran da je npr. moja generacija u mladosti cijenila umjetnost više nego mladi danas.
Svaka generacija izgrađuje svoj odnos naspram svijeta i on mora biti barem donekle drugačiji
od pogleda prethodne, inače nema napretka. Slično je i u umjetnosti. Postoji bezvremenska
umjetnost, ali i ona koja nakon nekog vremena pada u zaborav, da bi ju neka generacija možda
ponovo otkrila. Međutim, najvažnije od svega, percepcija umjetnosti se stalno mijenja, tako da
nešto što bi donedavno slovilo kao kič (i)li trash, danas može biti umjetnost. Kada je u pitanju
suvremena umjetnost, mladi koje to interesira, sigurno imaju drugačije afinitete prema njoj od
generacija prije 20 ili 50 godina.

Što biste poručili mladima? NAŠA MALA MISTA
Ne osjećam se baš mjerodavnim davati bilo kakve preporuke današnjim mladima jer su oni
ionako preopterećeni izrekom kako na njima svijet ostaje. Blago njima! (Pesimisti bi rekli -
jadni oni, čime su zaslužili biti u zagradi.) Kako sam po prirodi ipak nepopravljivi optimist,
mislim da će generacije mladih koje dolaze, uza sve bolje obrazovanje, učiniti ova dva mjesta još
boljima za život. Kvaliteta življenja kod nas se u samo nekoliko generacija promijenila na bolje
do neprepoznatljivosti. Da je moja generacija pokušala pokrenuti časopis, to joj nikako ne bi
uspjelo jer nije imala dovoljno znanja za takvo što. Starijima bi to uspjelo još manje. U mom se
pozivu često može čuti kako se od mladih može puno toga naučiti!

35

Broj 2 · prosinac 2019.Martina Stipčević-Petani

NAŠA MALA MISTA profesorica klavira u Glazbenoj školi „Blagoje Bersa“, Zadar

Veliki učenjak renesanse Marsilio Ficino rekao je:
„Muzika je dio nas; ona ili oplemenjuje ili srozava
jnPejreepzmriniadanjvenjaeaomcšeiouljpd, ogsgoknlajlanazšdboanan-ojenp.e“uesdSbataiavgrrsoošmšagkvjreuačlnkaiijesmfliuldoožurzitaohilfonpvPuunlakovtorgojinjezždgaivnblaooaztvsbati,i;.
stišavanje i smirivanje strasti i zlih pobuda, odnosno
buđenje i poticanje vrline. A naša Martina glazbu i izvodi
i podučava.
zaMpoačritninjeauSčtiitpi čseovsiaćmPegtoadniinaro, đaennaakojen zuavZrašednrue.osnKolvavnier
i srednje Glazbene škole Blagoje Bersa u Zadru, u klasi
Elizabet Novak, prof., 2004. godine upisuje Umjetničku
akademiju u Splitu, na kojoj i diplomira 2008. godine, u
snkelaaksdoirddžoacvcij.neRinmojebnierimhtaekGđlauuvnbiarasrykodiduhnlpliimendana. Kgaotrjgoeazc:ašVnkojlialmodviama. nUijresaasKvurdršpjaeavlnuaaljae,
Olge Cinkoburove, Ljubomira Gašparovića, Sergia De Simonea, i dr. Održala je niz
koncerata kao solist, te u raznim komornim sastavima. Tijekom školovanja nastupala je diljem
Hrvatske. Po povratku u Zadar, nakon uspješno završenog studija, od rujna 2008. godine radi kao
pgorodfi.šnkjlaevmirkaouncGeŠrtBulpagroofjeesBorearsma,atteičnnaesštkuoplaenpaovkoodnocmertdimanaa, kGarkaodasoZliasdtirčak.im, tako redovito i na
rPuopd‘’embjarUOvedilimvamrlodjelamevojmaačžeimtktioiri,oelnlijiknceoTbssaeujukaci,oolrapdmikpbijpjoaaeimioindttvskjeemkaoeaoljnoljdjiabaemoaj,iggepdtt’lpat’aj.aasiecrlVnezhisebjžZjmenadsuaćdntuuvBmsesjćoeaknSoe,oaaknžopzjinokdaaaać,tavuanibinirvošašmacLlinejajvoruenaolanckpjjenkeinaoa3zni,aaj,ak-ajjpSkr4ueooansozjggjnkujjieoelumlićasožjdeauzmaani.nbnnloeTaejoaebaakn.,mv.akoiSaaTošd,vdužloiaoamnčdDsdiosoauleanaibomdmiboiubbatisjepoalrenilMrbežjsomsadtaakorvvozaAoa.oavazjOlndiibaatskrpao,bvu(akbraidnžvraauaeaadiočAnnnidpiidajljnotraaaesaodk:dzlkbbaiiDajjrle,eiavialjčrnarnvesajšsdiaidsgamkršuvilaeBeaač?pgvdzolejbarjŽžgeesoissaunčćmumjpniseupnjiapaocimomksajpegmm,ćasezoetmoaezbnpm,rvioi.jscata,orkoe.laaš)ii,.
mcpprrakiimvstreeeijbusevati.mlloaPesejntetrir,čuaakčnsnrnoaoazPoJnlbeoalrečjarniz,aaong,vidkjaejonejjdaesj,aemnmtieankppjosrotnavčtoečil,leaagpuačoačjssaiatnvmiuislavskiežra,aekstlojioa, ssaadvlmiairjaennanoauvarčgkrišuomelnnjeisn,hveiikgrpoaortdgeiibvniirarkee,lmaucvperininrs.aeaTluiauvbuimidjGejoellejlauaztbdižpeeaknljbeuui,
školu „Blagoje Bersa” u Zadru, u kojoj, eto, danas i radim kao profesorica klavira.
rvaiKDštaeaj,ebkotioilsnatsajssevetivžlloioivsniouoetgddnoruaabdsPoitoaklongtčjrreiaanodgadau.PrIamlgozroičaoim,pngodžaijpvteovoioltdjujiameingaoal,sbaužrzazibvzceiomvnviojasenaoćjebsu,vr.poaPtjzolioocmevč,aaodnjboejiemtteaialdjpćia,eo,psžaraiivopjeo?oitinmnajnekooignkouDčćeonmmeulojuvi bidniamsnkcaoesg,,
potakli su razvoj moje mašte, koja je u glazbi izuzetno bitna. Tako se, primjerice, na samom
početku učenja glazbenih instrumenata, time i klavira, djeca usmjeravaju da instrumentom
pokušaju interpretirati razne zvukove i slike iz prirode. Mnogi skladatelji su, skladajući za djecu,
nMsaamodraashmensunućasepretorlmaažkeinlaiouutdpi irdjaeavtejoe, uluapkpršraeirvomodžiiijvieopbtriinlroaodsPhnlovimačtiivtpiaokžjaaanvkaormaozadl.orSegđozebbnozuigrsokkmolajedngbaauzmvizuivkjeeesbtpiirlioiriolnadtkeešrepsrukeotmijriomamtia.
glazbenom školovanju jer sam mogla nesmetano vježbati sviranje klavira u obiteljskoj kući, za
razliku od mojih vršnjaka koji su živjeli u zgradama u gradu, i morali se držati kućnog reda. U
tom smislu imala sam povlasticu vježbanja u svako doba, nerijetko i u kasnim večernjim satima,
bez opasnosti da sviranjem smetam susjedima.
PZrbvoegnsčtevgeannoajzvaitšoe vjeorlišbittoi čpirmofeesseorbakvliašv?ira i pijanist nije monotono. Zanimanje, odnosno
poziv, podijeljen je u dva segmenta, koji se međusobno nadopunjuju, a to su rad na vlastitom
36

umjetničkom identitetu, i rad na Broj 2 · prosinac 2019.
formiranju tuđeg umjetničkog identiteta,
vnusaljaivhrslataiddttouraavvžasiijmđuedćnjiedjectaeoghmilnsat.izrčbakUeže,čuejapunrjieecgpdilmrnaezaakbkeuo,p,rkteapankrkooiotsoiommbdi NAŠA MALA MISTA
na publiku mogli prenijeti svoju glazbenu
priču. Ovom mojem pozivu draž daje
sinteza vlastite umjetničke vizije svakog
Spmvroeankfeiesokjreaao uspčeeddnjaeigkčojigmiandvdievosieždliuivalijanjzeaamdosggerblaaeđz,ubjeae.
različitost dječjih glazbenih rješenja.

Smatraš li da današnji mladi manje
osSovbaakižčicvoiijv,ejonebkeritamzzvoa.v„iaglnirjjaeadpiiusd“mruuimsgaijohetzčnaimo‘’slbitjeeinpšiotko’’,aob. diNniemoksapnuoomrzuajčeeitslnatei?čtkikaud, kjeolajaszuavljiusidoimd oaklrijuežpean, jma ueđkuotjiemm,
kada tražiš objašnjenje zašto su im lijepa, često to ne mogu objasniti niti artikulirati. U radu s
učenicima često se susrećem sa situacijama u kojima učenici kažu da im je skladba dosadna, i
molbama da se takve ‘’dosadne’’ skladbe preskoče, ili molbama da sviraju nešto drugo, jer im se
pismkrčiliiamjtedajvaiezotrevgilcrjseusta,aBtnasak,cplhiaoloidčvebvatiiaš,dektjeedslaaaotiibnhjdeauesšvtvnajijelđajrnvaimajoung.juaUtesphusrknpalriavčodoktanottaogeklojrveadevdiosahintunozaagacamkijpoeisrnvlvikoorlitienmtvoni,gđojeejrnarszjkcamiljaesidšnkbllijaima,dnibjiasmek.,Nroiejaninhkooaspsntto,oddpjjaeaonctnaejeak,kiadatdooa
učenik stvori vlastito viđenje skladbe, učenik ima posve drugačiju sliku o djelu, tako da redovito
mijenja mišljenje, i skladba više nije ‘’dosadna’’, nego je ‘’super’’, ‘’gušt ju je svirati’’, i ta skladba često
šjpetooOdsitavhaoknmrneoaouzvžčooeedbnoriipmaklzoeoimvzvaaeroannmzjietloii.rlgjaeaznvšatiojsakmmlaoldadsbmiaz.insaaojuzpareespteotzinkuat,ii‘’pliojempouć’’iuimmjdetanporset,paozznadajautaoknnoašstoprvorfiejesodriai

Mladima i djeci preporučujem da istražuju, propituju sve, pa tako i umjetnost, bila ona književna,
likovna, glazbena, plesna ili filmska, i da na temelju tih saznanja stvaraju vlastito mišljenje i kritički
stav prema umjetničkim djelima.

TNeašjkdoraježinpeikjoangaispt/opsiejbannoistiizcdav?ojiti, jer je mnogo kvalitetnih pijanista i pijanistica. Međutim, od
omiljenih moram istaknuti Vladimira Horowitza, Glenna Goulda, Martu Argerich, koji pripadaju
‘’staroj gardi’’, a od mlađih pijanista svakako Evgenija Kissina.
arTOanvdožmjsphaoonrbatis,?kaidhvaeknttisvknihostviijiesntaakcnau, luakbraihsapzilaatkesu.ćUu..p. oVsoljleimdnjšeetvnrjiejempoe porpiuroštdai msaesivzorajodma covbjeittenlijhi,
odlaske u kino, iako za to nemam previše vremena s obzirom na sve obveze, kako obiteljske, tako i
poslovne. U omiljeni hobi svakako bih ubrojila vođenje Župnog zbora crkve sv. Petra, tu na Ploči.
imstKRorarauaždhmiovaašksteuliihupiaokkmhauvk,hajoieln?irtjiOik,,uvdihrsalaojmtniveavjsemonšltiiomnmau.jikKdrrraiabakšžloajeivmsajeemljsoeu.l.pimruag. Pi odsjeecbannaestžraalset, sizugmledi asldasatincee,kkuohlaamči,ltoošret.eV, koolijme,
znraaaKHzsputavrumkaoplobiaejeeuidviskrakvaonljgeanjaožđcbmeuiarjpnteBrešjueoco.žgibaNjuejiulataentmluoajsžmiktapoeeiomosdšaebirmrašaškvtioueomzb, emiktzaeiaolkrhjjoavmsdauualunpkmrasuuiojmmgemrjaMeulpntznaeorddoiapvosgtooioijm?ešmkadožjoeemjcake,a,tdkabjkoeecozbaniihMjuihmmaorjoveijgetenltapaičoikzdidorAvmškodejrriitaiaidpnvuor.imimjPeormaećjudie,
bilo bi jako teško, čak i nemoguće, održati koncert ili bilo kakav nastup.
PaSOrvidza,mkGaokeron,ut.l.jZ.etaodruuZilaid.r..u.?, a odmor u nekoj od europskih kulturnih destinacija... Rim, Bruxelles,

37

Broj 2 · prosinac 2019.Robert Marnika

NAŠA MALA MISTA fotograf

U z mnoštvo pametnih telefona, iphonova i
tableta s vrhunskim kamerama, 21. stoljeće
na neki je način stoljeće fotografije. Danas
ne trebamo biti fotografi da bismo imali fotoaparat
i fotografirali. Skoro nema događaja kojeg ne
ovjekovječimo fotografijom, selfijem i to na dnevnoj
bazi. Da, radimo snimke, no jesu li to i istinske
„fotografije“, odnosno jesu li to fotografije koje u
sebi nose viši smisao, koje pokazuju emociju koju je
nosio taj trenutak uhvaćen kamerom? Umjetnička
fotografija u sebi nosi simbol, onaj najvažniji
trenutak kojeg je ovjekovječila i koji, kada ga drugi
vide, izaziva odjek duboko u duši.
Upoznajte našeg fotografa Roberta Marniku koji
je podijelio s nama par detalja o sebi i svojem radu.
15. 12. 1966. rođen u našem lijepom gradu Zadru.
Do srednje škole školovan u Zadru, a onda dalje na
faks u Zagreb. U Zagrebu prvi koraci u fotografiji
i prve publikacije u studentskim novinama.
Nastupanje na nekoliko natjecanja fotografije i
osvajanje prvih nagrada, da bi se početkom 90.-ih vratio u rodni grad i nastavio s fotografijom.
Radio kao DJ i imao svoj glazbeni program na tada eksperimentalnom Ga-Ga radiju. Surađivao s
nekoliko lokalnih i regionalnih novina i magazina. Za vrijeme rata sudjelovao kao branitelj i kao
fotograf na prvoj liniji. Nakon rata preselio se u Zagreb pa u Italiju i proveo tamo oko dvadesetak
godina. Bio učitelj fotografije i organizirao i vodio čak 10 godina radionice na Sestrunju, a zatim
na Kanarima (Španjolska) i u Italiji (Toscana). U 2009. objavio knjigu o ratnom Zadru i prodao
prvo izdanje knjige. Preselio se 2014. godine u Australiju gdje trenutno živi i radi. U zadnjih 26
godina prati ga, njegova najdraža kćerka Isadora - za koju kaže da je miljenica njegova srca - i
koja je imala “privilegiju” roditi se baš u vrijeme Domovinskoga rata. Do sada napravio više od
40 internacionalnih izložbi i nema još nikavu namjeru prestati.

Otkud ljubav za fotografiju?
Prijatelj, fotograf iz Zagreba, za
vrijeme mojih studija probudio
je u meni taj osjećaj suptilne
komunikacije i želje da se izrazim
na jedan moj vlastiti i originalan
način.
Kako se život na Ploči odrazio
na tvoje usavršavanje i posao?
Sigurno je da je uloga prirode
imala važan utjecaj na mene kao
fotografa. Šetnje po poljima i
uživanje u ljepoti naših krajolika

38

i predivnih zalazaka sunca bili su mi uvijek inspiracija. Kasnije sam za vrijeme rata dokumentirao Broj 2 · prosinac 2019.
sva događanja na Ploči i u Zadru i to me je dovelo do publikacije knjige koja je imala, i još uvijek
ima, jako veliki uspjeh. NAŠA MALA MISTA

Zbog čega najviše voliš to čime se baviš?
Daje mi slobodu i kreativu. Povezuje me s ljudima i s prirodom, što me vodi do istinske spoznaje
ljepote svijeta oko mene.
Smatraš li da današnji mladi manje cijene tzv. „lijepu“ umjetnost i što bi im poručio?
Da se više posvete studiju i vide fotografiju na jedan malo dublji način. Tko se istinski bavi
fotografijom će to ionako shvatiti, a ostali su samo oni koji u ruci imaju sredstvo koje može
zabilježiti moment i prenijeti ga na digitalnu podlogu……i naravno odmah podijeliti….
Najdraži fotograf?
Živući: Sebastiao Salgado. A legenda prije sto godina definitivno Man Ray.
Tvoj hobi?
Pored glazbe, bez koje sebe i svoj život ne mogu zamisliti, mountain biking je moj veliki hobi!
Kuhaš li i kako? Odaj nam najdraže jelo.
Naravno da kuham. Ne bih si mogao zamisliti život da mi uvijek netko drugi kuha. Previše
lijep osjećaj da bih ga ostavio nekom drugom. A što se tiče omiljenog jela, tu je stvarno teško
izdvojiti jedno. Ali ipak, rižot je nešto što me nikad ne može zasititi i uvijek sam spreman za “još”
mada u zadnje vrijeme otkrivam azijske recepte i definitivno curry stavljam na drugo mjesto.
Kako usklađuješ obiteljske obaveze i rad u umjetnosti?
Činjenica je da me moja gospođa jako podržava u mom radu i često je i ona na fotografijama
tako da nas suradnja ujedinjuje, a za obiteljske obaveze se uvijek nađe vremena.
Odmor u Zadru ili Sydneyju?
Definitivno u oba ….

39

Broj 2 · prosinac 2019.AKTIVNOSTI AKTIVA DDK PLOČE U 2019. GODINI

NAŠA MALA MISTA Autor: Rafaela Čurković

Aktiv dobrovoljnih darivatelja krvi Ploče i ovu 15. godinu djelovanja bio je tradicionalno aktivan.
Akcije su održane po planu u razmaku od četiri mjeseca u ožujku i travnju. Prva ovogodišnja
akcija održala se 11. ožujka. Odazvale su se čak 23 osobe, a nakon kontrole hemoglobina i tlaka,
krv su uspjeli dati: Mile Nimac, Marinko Buljat, Josip Buconjić, Jasna Lenkić, Ante Mršić, Ivica Čurković,
Eržebet Buconjić, Denis Perović, Gordan Katuša, Vice Mičić, Luka Perović, Trpimir Knez i Emil Marnika.
Tradicionalno osim s Ploče, odazvali su se darivatelji iz više kvartova, posebno iz Dračevca i Sinjoretova
(MO Gaaženice), ali i iz drugih gradskih kvartova.
Sljedeća akcija 46. po redu, održala se 16. srpnja. Odazvale su se također 23 osobe, a nakon kraće
liječničke kontorle, krv je dalo njih 14: Đani Adžić, Josip Buconjić, Ivica Čurković, Klaudio Ćurković, Ruža
Knez, Trpimir (Dado) Knez, Stipe Lulić, Emil Marnika, Vice Mičić, Ante Mršić, Božidar Mršić, Damir
Perović, Denis Perović i Roko Ušljebrka.
Akcije su se održale, kao i uvijek do sada, kod našeg dragog domaćina, odnosno u vjeronaučnim
dvoranama crkve sv. Petra na Ploči, u organizaciji Aktiva DDK Ploče i pod pokroviteljstvom Gradskog
društva Crvenog križa Zadar i Odjela za transfuziju Opće bolnice Zadar.
Treća godišnja akcija darivanja krvi, u ovoj jubilarnoj godini, planira se 19. studenoga. Zbog privremenog
održavanja školske nastave Područne osnovne škole u vjeronaučnim dvoranama, za prostor održavanja
akcije zamolili smo Mjesni odbor Gaženica (Sinjoretovo) i, nakon prethodnog dogovora, oni će nam rado
ustupiti prostorije svojeg Mjesnog odbora i već najavljuju da će biti gostoljubivi domaćini. Kako u našim
akcijama darivanja krvi sudjeluju mještanke i mještani Ploča, Dračevca i Sinjoretova, to bi mogla biti
prigoda za iskazivanje suradnje među susjednim kvartovima.
Radujemo se dugogodišnjem radu Aktiva i nadamo se da će, u ovim društvenim i sistemskim
promjenama, opstati u svojem humanom radu i poticanju darivatelja i darivateljica krvi da i dalje budu
nesebični i solidarni te da će se tom djelovanju priključiti što više mladih osoba, bez čijeg će uključivanja u
društveno djelovanje teško opstati akcije ove vrste.
Do čitanja izvještaja o radu Aktiva sljedeće godine!

Davorka Dada Stipčević i
Vice Mičić

Mile Nimac - Miki i
Robert Franov

40

MNK PLOČA

U organizaciji MNK PLOČA i ove godine je održan Malonogometni turnir “Sv. Petar” na kojem
je nastupalo devet ekipa podijeljenih u dvije skupine. U 11 dana malonogometnih natjecanja
uzbuđenja nije nedostajalo, a tribine su svaku večer bile gotovo pune gledatelja. Nakon
odigranih utakmica za treće i naravno prvo mjesto, ovogodišnji pobjednik turnira je ekipa Sinjoretovo,
drugo mjesto ekipa Crkva, a treće je pripalo Školi koja je u svojim redovima imala i najboljeg strijelca i
vratara. Nagrada za najboljeg igrača turnira zasluženo je pripala igraču pobjedničke ekipe Frani Ljumežiju.
Malonogometnim nadmetanjima ćemo se najvjerojatnije baviti i sljedeće godine. Do tada - veseli nam i
zdravi bili.
Vaš MNK PLOČA

Autor: Željko Gravić

Pobjednici turnira - Sinjoretovo Pune tribine svaku večer dokaz su dobre zabave

Broj 2 · prosinac 2019.

Roštilj, piva i nogomet - dobitna kombinacija Frane Ljumeži, Željko Gravić, Nino Jurjević-Adžić NAŠA MALA MISTA

41

Broj 2 · prosinac 2019.GRADSKA KNJIŽNICA ZADAR - OGRANAK PLOČA

NAŠA MALA MISTA Autor: Antonio Milanović

O granak Ploča GK Zadar je mala knjižnica koju mještani rado posjećuju. Najčešće dođu
roditelji s djecom gdje se zajedno s njima igraju ili čitaju priče uz pomoć knjižničara koji rade u
našem ogranku. U ogranku Ploča imamo utorkom edukativne radionice „Čitaj mi priče“ gdje
najmlađi uglavnom kroz problemske slikovnice koje su trenutno najtraženije na njihovoj listi čitanja, uče
kako rješavati problem po problem s kojima se u svakodnevici susreću. Četvrtkom ogranak nudi kreativne
radionice gdje se djeca likovnim i kreativnim izražavanjem opuštaju i stvaraju predivne radove koji krase
prostore naše knjižnice.
Obje radionice traju najmanje sat vremena, te su klasične radionice koje nudi naš ogranak. Knjižničari
našeg ogranka surađuju s Područnom školom Ploče (OŠ Krune Krstića) i u prostorima knjižnice
organiziraju za razrede satove lektire te razne eksperimentalne radionice s vanjskim suradnicima naše
knjižnice. I naša udruga sudjeluje u radu ogranka organizirajući igrokaze i prigodna blagdanska darivanja
za naše najmlađe članove.
Za odrasle članove ogranak nudi mnoštvo različite literature, uz uspješno praćenje svjetskih trendova
književnosti. Sve aktualne preporuke, kako za odrasle tako i za djecu, možete pronaći na web-stranici
gradske knjižnice Zadar ili jednostavno dođite u posjet ogranku gdje vam preporuke mogu dati i naši
knjižničari. Kada dođete u ogranak, shvatit ćete zašto mu se ljudi uvijek vraćaju i zašto je baš u našoj
knjižnici uvijek živo. Nije zgoreg za napomenuti da se u našoj knjižnici od 1. lipnja 2019. u suradnji s
Domom zdravlja Zadarske županije svake srijede od 8 sati do 9 sati ujutro vrši besplatna kontrola šećera
u krvi i krvnog tlaka. S punim pravom možemo reći da je naša knjižnica ustanova koja nastoji udovoljiti
potrebama zajednice i te je svojim radom želi učiniti boljom. Misija našeg ogranka je biti dijelom zajednice
i tako sudjelovati u njezinom razvitku.

Mjesec hrvatske knjige u
ogranku Ploča - listopad 2019.

42

Hodočašće Gospi od Sniga
Autor: Martina Stipčević-Petani

N a blagdan Gospe od Sniga, u Kukljici na otoku Ugljanu, 5. kolovoza 2019. godine, na večernjoj
misi u 19,00 sati, pjesmom je stanovnicima Kukljice zahvalio mješoviti zbor Župe sv. Petra na
Ploči jer su Kukljičani u najtežim danima Domovinskog rata, u listopadu 1991. godine, nakon
što su brojne obitelji napustile svoja ognjišta, pružili utočište i gostoprimstvo mještanima Ploče, kao i
Crnog, te Dračevca.
Mještani Ploče održali su davno obećanje dano mještanima Kukljice, i njihovoj nebeskoj zaštitnici,
Gospi od Sniga, da će im jednog dana, kada prođe ratni vihor, u znak zahvalnosti zapjevati zbor Župe Sv.
Petra.
Tako je mješoviti zbor od oko 30 članova, pod vodstvom prof. Martine Stipčević Petani, pjesmom
uveličao Gospin blagdan, ali i Dan domovinske zahvalnosti.
Tijekom mise izvedena je Gržinčićeva Missa Facillima, te niz duhovnih skladbi i pučkih pjesama (“Majko
ljubežljiva”, “Uzmi kruh”...). Pred kraj mise, pjesmi župnog zbora sa kora priključio se i narod, a posebno su
emocijama bile ispunjene pjesme ‘’O, pruži mile ruke’’, te ‘’Rajska Djevo, Kraljice Hrvata’’.
Uz pozitivne reakcije na lijepo pjevanje, srdačna je bila zahvala mještana Kukljice, prisutnih na večernjoj
misi, koji su se zajedno sa zborom prisjetili dolaska i boravka prognanog življa u svom mjestu. Nakon što
je pred kraj misnog slavlja, nakon kratkog srčanog i emotivnog govora zahvale, prigodne darove mjesnom
župniku uručila mlada Lara Perović zajedno s malenom Marijetom Petani (od čega valja posebno izdvojiti
uokvirenu fotografiju teško oštećene crkve Sv. Petra na Ploči), mještani i članovi zbora pustili su i pokoju
suzu uz gromoglasni pljesak.
Za istaknuti je da je Šime Perović, otac mlade Lare, također bio u progonstvu u Kuljici, a djed Goran
Perović Mungos za to vrijeme branio ognjište kao hrvatski branitelj, te je također iskoristio ovu priliku da
se zajedno s članovima svoje obitelji zahvali Gospi na iskazanom blagoslovu, i očuvanju od ratnih nevolja.   
Zbor Župe sv. Petra na Ploči, kako je za čuti među članovima zbora, nastojat će svakako ponoviti takav
lijep izlet, te častiti Gospu od Sniga, a Domovini pokazati zahvalnost, svojom gromkom i ponosnom
pjesmom.

Broj 2 · prosinac 2019.

Nslaašvljzebnoar sSvve.toPjemtraisiuveličao je NAŠA MALA MISTA

MješohvoidtiozčbaošćruSvu. KPeutkraljincai 43

MLADI, NE DAJTE SE
EUTANAZIRATI!
Autor: Fra Žarko Relota

Broj 2 · prosinac 2019. Poziv urednika ovoga časopisa se ne Papa na susretu mladih u Panami
odbija. Dapače! Raduje, jer pruža u prilog svome narodu. On je pokazatelj da
NAŠA MALA MISTA priliku biti dionikom života i sadržaja mladenačke nesigurnosti ne moraju biti izvor
osoba koje žive na određenom području, a nemira i neuspjeha. Naprotiv. Surađujući s
pripadaju i vjerničkim zajednicama koje su mi Bogom puno pomaže svome narodu.
povjerene. Budući da je riječ o Udruzi mladih
i moja će tema biti vezana uz njih. Nadahnuće David, pak, već u svojoj adolescentnoj
za moje pisanje pruža mi i postsinodalna dobi ima hrabrosti uz Božju pomoć boriti se
pobudnica pape Franje „Christus vivit“ – za svoj narod i izvojevati pobjedu protiv puno
„Krist živi“,, a koja je upućena mladima moćnijeg neprijatelja. Od pastira postaje kralj
čitavoga svijeta. Određenim navodima iz i oslobađa svoju zemlju od okolnih naroda
ove pobudnice rado ću se služiti. Analogija te svome sinu Salomonu omogućuje mirnu
je nepobitna. Među mlade iz čitavoga svijeta vladavinu. Salomonova molitva Bogu da ga
spada i hrvatska mladež. Razumije se da, pišući kao kralja podrži u njegovoj mladosti kako
o mladima, nikada se ne piše samo o njima, jer bi mogao mudro vladati i upravljati dovela
oni nisu izolirana cjelina, već dio jednog šireg je mnoge u njegovu blizinu da čuju njegovu
konteksta, društvenog i obiteljskog, u koji su mudrost i dive mu se. A mlad!
kao i svi mi smješteni. Želja mi je vrednovati
ljepotu i vrijeme mladosti te u isto vrijeme Prorok Jeremija (1.6) moli Boga da ga ne
pozvati ih da pokažu svima nama kako oni bira za proroka jer je mlad, ali kad se ujedini
nisu samo budućnost društva, već integrirana svježina mladosti i snaga Božja, postaje se
sadašnjost, svjesna plodova prošlosti za ljepšu spremnim i sposobnim za životno poslanje.
sutrašnjicu svih nas.
Sve nam ovo govori kako je lijepo biti mlad,
1. Biblijski momci – nositelji života biti svjestan svojih mogućnosti i nemogućnosti
svoje nacije, svoje kulture i svoje vjere te u isto vrijeme osjetiti koliko se mladost može
angažirati za opće dobro te uz Božju pomoć
Sveto Pismo spominje mnoge mlade ljude napraviti velike stvari vrijedne spomena. Gore
vrlo zauzete u društvenom, nacionalnom i spomenute biblijske zgode govore nam samo
vjerskom pogledu. Uzmimo za primjer Josipa koliko je potrebno mladima dati prostora,
(Post 37, 2-3), najmlađega sina u obitelji, vjerovati u njih, staviti ih pred odgovorne
kojemu Bog u snu objavljuje velike stvari i koji zadaće i pomagati im da izrastu u respektabilna
je - zahvaljujući Božjoj blizini vrlo rano u dobi stvorenja i preuzmu važeće uloge u društvu.
od 20-ak godina karijerno nadmašio svoju Naravno, uvijek valja računati s onom Božjom:
stariju braću - i obnašao vrlo visoke dužnosti u
tuđoj državi te pomogao svojoj obitelji i svom
narodu da ne ostane gladan. Josip nam svjedoči
da mlad čovjek u suradnji s Bogom može biti
od velike koristi svima. Ili mladića Samuela
(1 Sam 3, 9-10), jednog vrlo nesigurnog
momka. Usprkos njegovoj nesigurnosti Bog
komunicira s njim i zahvaljujući tome Samuel
postaje veliki prorok s vrlo zapaženom ulogom

44

„Bez mene ne možete učiniti ništa“. doživi što je doživio Pavao iz Tarza, Augustin iz Broj 2 · prosinac 2019.
Uz bok ovim biblijskim velikanima stoji Hipona , Franjo iz Asiza. Bog strpljivo očekuje
da poput velikog Aurelija usklikne: „Kasno te NAŠA MALA MISTA
današnja mladež Dračevca, Babinduba i Ploča. uzljubih, Ljepoto tako stara i tako nova!“ Ovaj
U njima bi svatko od nas, vjerujem, htio vidjeti genijalni um žali što se kasno zaljubio u Boga
današnje Josipe, Salomone, Davide, Samuele, te u isto vrijeme šalje poziv svima nama da
Jeremije… I svi se tome nadamo. Stvarnost ne propuštamo priliku biti s Bogom, kako ne
ipak ne potvrđuje to u dovoljnoj mjeri. bismo kao i on plakali zbog toga.

2. Naša mladost: sinovi i kćeri svoga Kad već spominjemo današnje mlade onda
vremena ih valja staviti u kontekst u kojem jesu. Oni od
toga konteksta teško mogu pobjeći, ali bi ga
Naša današnja mladež spomenutih mjesta trebali oprezno živjeti. Ideološka kolonizacija
sinovi su i kćeri svoga vremena. Svjedoci smo, ostavlja traga i na životima naše današnje
globalno govoreći, da današnjoj mladosti mladeži. Ova digitalna era osnovno je obilježje
Krist nije previše zanimljiv. Tako je mnogim današnjega vremena. Ona je stvorila nove
mladima Bog, vjera, Crkva prazna riječ. oblike komunikacije. Stvorila je ogromno polje
Stoga se, posljedično, vrlo olako udaljavaju na kojem mladi današnjice provode previše
od Boga, vjere, Crkve. Mladi danas ništa, vremena. Otvorila im je velike mogućnosti
osim sakramenata, ne traže od Boga i Crkve. dijaloga. U isto vrijeme to je ambijent
Štoviše, voljeli bi da im se o tome uopće ne osamljenosti, manipuliranja, iskorištavanja,
govori jer su im te teme dosadne. No, unatoč gubitka sa istinskom stvarnošću. Ona
tomu, Bog se nikada ne odvaja od mladih. Ni otuđuje čovjeka i ostavlja ga bez autentičnih
od koga. Papa Franjo kaže da je Bog u nama, s međuljudskih odnosa. Social media (društveni
nama i da nikada ne odlazi. To potvrđuju i gore mediji), cyber bulling (elektroničko nasilje),
spomenuti velikani. fake news (lažne vijesti, žuti tisak) doveli su
do kulture koja gubi smisao za istinu jer se
Međutim, i u Bibliji ima primjera kad se činjenice podređuju osobnim interesima.
mladi čovjek brzo, nepromišljeno i lako odvaja Online relacije kreiraju digitalne migracije.
od Boga. Dovoljno je samo površno promotriti Bježi se od stvarnog k virtualnom. Posljedično
prispodobu o „izgubljenom sinu“ (Lk 15, 11- i s Bogom se prestalo stvarno komunicirati.
32). Ona nam govori o mladom čovjeku koji Zato nas i nema tamo gdje bismo trebali biti.
uzima polovicu očeva imanja i odlazi u daleki U stvarnom sakramentalnom odnosu s Bogom
svijet. Njegov mladenački san o autonomiji, i s drugima. A to niti jedan online odnos ili
odlasku od obiteljske kuće, brzo ga dovode do virtualna komunikacija ne mogu nadomjestiti.
izgubljenosti i siromaštva. Ovo je uobičajeni
obrazac ponašanja mladih ljudi. Pomisliš da su Promatrajući kroz tu prizmu našu ovdašnju
ti roditelji teret, da te tlače, jedva čekaš da se mladež, moram reći da su se oni, Bogu hvala,
udaljiš od njih. Potom shvatiš da si bez roditelja ipak u određenoj mjeri uspjeli oduprijeti
izgubljen, da tumaraš, propadaš. Onoga trena (barem za sada) ovoj ekstremno agresivnoj
kad prestaneš slijediti savjete roditelja ostaješ digitalnoj eri i svijetu virtualnoga. Naša
bez važne životne mudrosti. Isto se događa kad ovdašnja mladež još uvijek zna za iskrene
se počneš odvajati od Boga. Ali, kao što su otac odnose. Njima digitalna komunikacija služi
i majka strpljivi sa svojom djecom tako je i Bog da bi se lakše okupili i bili zajedno. S ponosom
strpljiv s mladima. Bog čeka da naša mladost ističem da mi je drago vidjeti ih na balotama,
kartama, nogometu, raznim druženjima uz
pjesmu i harmoniku na kojima potvrđuju
svoju pripadnost jednom kvartu ili gradu.
Ono što bih još volio doživjeti i što svakako
očekujem jest vidjeti ih zajedno i na misnim
slavljima i proslavama vjerskoga karaktera u
župnoj zajednici. Ako moja osobnost i moje
riječi u tom pogledu nisu poticajne, neka to
učini poruka Svetoga Oca.

45

Broj 2 · prosinac 2019. Tri istine pape Franje za mlade razgovaramo sa starijima. Divna mladost uvijek
a) Bog te voli. Ne plaši se Njegovog je vjerovala, a nadam se da i danas vjeruje, da
NAŠA MALA MISTA zagrljaja. On te podržava i poštuje tvoju je lako pokrenuti svijet. Ali on se ne pokreće
slobodu. Rekao ti je: „U dlanove svoje ruke s kućnog balkona ili udobnog trosjeda. Ne
sam te ucrtao“. Prevrijedan si u Božjim očima i pokreće se niti s društvenih mreža ili s ulice.
zato si vrijedan poštovanja; Vrlo znakovito papa Franjo kaže mladima: „Vi
b) Krist te spašava. On ti oprašta niste parkirani ili ostavljeni automobili. Ne
sedamdeset puta sedam. Uvijek. Jer te voli, dajte se eutanazirati i ne gledajte na ovaj svijet
On te spašava. To spasenje ne trebaš kupovati. kao da ste ovdje turisti. Neka se čuje i vaš glas!
On je za tebe platio visoku cijenu križa. Papa Oslobodite se kaveza i letite slobodno. Molim
apelira na mlade: „Molim vas ne dajte se ni od vas, nemojte otići u mirovinu mladi, prije
koga kupiti, zavesti, zarobiti. Vi nemate cijenu!; vremena“.
c) Krist živi. On nije samo dobar primjer
iz prošlosti i netko tko nas je spasio prije dvije Upravo to očekujem od mladih Ploče,
tisuće godina. I danas je prisutan u tvom životu Dračevca i Babinduba, mjesta koje obuhvaćaju
da bi te ispunio svojim svijetlom. Onima koji naše župne zajednice. U tom sam duhu i sebe
svoje pouzdanje stavljaju u Boga života njima kao župnik postavio u odnosu na mlade. Više
se „snaga obnavlja, krila im rastu kao orlovima, ih slušam, a manje govorim ili pametujem.
trče i ne sustaju, hode i ne more se“. Idem ususret k njima da bi oni došli ususret
Završne misli i poticaji Bogu. Pratim ih tamo gdje su oni u nadi da
Ljudi žele biti mladi. Nema tih teretana i će im i sakralni prostor postati zanimljiv. Ne
tih vježbi koje nisu kadri podnijeti samo da odustajem od ideje da je srce svakoga mladića i
bi bili i ostali mladi. Mladost je sama po sebi djevojke Bogu sveta zemlja. A kad je tako, onda
radost pa je i razumljivo da se zbog radosti mi je sveta obveza bdjeti nad našim mladima,
življenja želi biti mlad. No, imati manje nad tom svetom zemljom.
godina, biti mlad, biti mlađi, ne znači biti
manje dostojanstven ili manje vrijedan. Zato Završavam mislima Carla Acutisa: „Svi
je sveti Pavao i rekao starijima: „ne ogorčujte se rađaju kao originali, ali mnogi umiru kao
svoje djece da ne klonu duhom“. To će reći da kopije“. Dragi mladi, nemojte biti ničija kopija.
mladi trebaju sanjati velike stvari, tražiti široke Osobito ne kopija suvremenog digitalnog
horizonte, truditi se „osvojiti svijet“, kako bi mladenačkog porobljavajućeg svijeta.
ga učinili ljepšim. Boljim nego su ga zatekli. Oslobodite se svega virtualnog i živite svoju
Pavao je uvijek poticajan i aktualan u tom stvarnost koja vam je od Boga darovana. Ne
pogledu. Piše mladom Timoteju: „Nitko neka dajte da vam itko ukrade radost i nadu. Neka
ne prezire tvoju mladost“! Ipak, nije dobro za vas biti mlad ne znači potraga za prolaznim
nasjesti i pasti na kult mladosti kao da je samo užitcima i površnim uspjesima. Propovjednik
mladost važna i presudna. Poznato nam je da poručuje: „Zato se raduj, mladiću, za
se mladost može živjeti i uspavano, odsutno, svoje mladosti i veseli se u danima svojega
površno. Nisu rijetki primjeri da se mladost mladenaštva. Idi putovima svoga srca i slijedi
proživi trošeći je. Svjestan je toga bio i Honore želje svojih očiju, ali znaj da će ti za sve to
de Balzac te je zbog toga napisao: „Mladost suditi Bog“.
imamo da bismo činili gluposti, a starost da
bismo zbog tih gluposti žalili“. Ne bi bilo lijepo I još nešto ne smijemo zaboraviti. O tome je
da naša ovdašnja mladost potroši svoje dane. papa Franjo savršeno jasan. Piše: „Promatrah
Nije pohvalno vrijeme trošiti isključivo na nekoć mlada stabla kako podižu svoje grane
kladionice, jointe, travu ili kafiće. Ne kažem i prema nebu uspinjući se sve više. Učiniše mi
ne bih htio vjerovati da su to stvarnosti naše se kao pjesma nade. Nakon toga dođe oluja
mladeži. Ali, ako slučajno jesu, onda neka i nađoh ih oborene, bez života. Jer imadoše
ozbiljno shvate riječi mudroga Balzaca. I Oscar slab korijen, raširili su svoje grane, bez da
Wilde pomalo cinično govori mladima: „Nisam su učvrstili svoj korijen u zemlji. Tako su,
dovoljno mlad da znam sve“. Mladost kao voljom prirode, uništena. Zbog toga me boli
vrijeme odabira iziskuje da se posavjetujemo i vidjeti određene prijedloge mladima da grade
budućnost bez korijena. Kao da svijet sada s
njima počinje“..

Mladosti, vaši su korijeni ovdje. Vaši su
korijeni i vjera vaših očeva i majki, djedova i
baka.

46

AUTOR: Mate Lenkić

Nedilja. Taman završila sveta misa, što bliže njemu. Nakon njega baca protivnik Broj 2 · prosinac 2019.
narod polako ide kućama. Prije i cilj mu je bacit bliže nego što je bacija onaj
razlaza još par riči isprid crkve... prije njega. E onda ako je utisno, miri se čija je NAŠA MALA MISTA
„Kad ćemo danas?”... „A odma posli ručka, bliže bulinu, ako bi i ćorav vidija čija je bliža,
u dva da smo na zogu. Nemojte kasnit pa onda se odma kaže čija je bliža, a ako su obe
da nas opet mrak vata ka i prošlu nedilju”... otišle kvragu toliko daleko da ih ne vridi mirit,
Zna se što je nediljom popodne. Zimi oko uzme svak svoju i vrate se nazad. To samo
dva, liti oko pet, jer je prije toga privruće, ali mogu prva dva koja su igrala. Igrači tima čiji
igra je uvik ista, misto je uvik isto. Skupe se je punat ne igraju dok protivnički igrači ne
tako ljudi da bace jednu „na buće”. Ta jedna osvoje punat ili bace sve buće, i tako cik-cak
znači igrati dok se vidi, dok ih nevrime ne dok se sve buće ne pobacaju. Buća se more i
potira, ili dok ne počne utakmica ako igra izbijat, ako znaš, a kad valjaš, gurnit je smiš ne
reprezentacija. Ritko bi se radi svađe prikinilo, više od metra inače se vraća di je bila, a tvoja
ali di ima Dalmatinaca, mora biti i takvih ide u jarak. Kad su se sve buće pobacale, s
prekida. Triba li kome ponovit pravila? Ako obzirom koliko je najbližih bulinu ima isti tim
vas ima takvih, e ja ću van reći kako se igralo, toliko punata dobiva. Jedan ako je samo jedna
a i još se igra, na Dračevcu i Ploči. Dvi ekipe, buća bila bliža od protivničkih, dva ako su bile
u svakoj maksimalno po četiri igrača, ovisi dvi, šest ako su bile tri i osan ako su bile sve
koliko se ljudi skupilo. Neki, znate, neće igraju četiri.
jer ne znaju, neki jer ih je stra izgubit, a neki
da in se takujin ne bi pripa. Četiri buće po E, sad kad ste pročitali sve što ste već ionako
svakom timu. Jedan od onih koji igraju baci znali, morate malo znati i zašto van sve ovo
bulin, ilitiga bulo, ma izgleda van ko ping- pišen. Kod nas su do nedavno buće igrali samo
pong loptica samo teška i puna. E, sad kad je većinom stariji ljudi. Od malih nogu san bija
bacija bulin, baca buću, ona je veća od bulina, redovit gost nediljom kod Bepa na bućama.
ma vidili ste je bar jedanput. Cilj mu je cokati, Svaku nedilju san više od ičega volija ići gledati
bacit je tako da dođe do bulina i poljubi ga, ili buće, a zamislite radosti kad san i ja počeja
igrati. Gušt je to ljudi, e kad nekome punat

47

uzmeš na cokanoj bući ili uvaljaš šest punata, Kresovića, a kasnije kod
pa to je za iz kože iskočit. Mozak na pašu i samo koša se znala bacit koja.
se o tome misli, uz ćakulu s ljudima sa strane. Pamtin na brdu da se
Osin igre, tu bi redovito bija i pregled tjedna, jedno vrime igralo i u
di bi se komentiralo sve iz prošlog tjedna, Brajnovićima, di je bija
beštimalo na politiku, loš rezultat Hajduka, dućan „Dango”. Ko da ih
pričalo o tome koliko je kome ostalo maslina je falilo, sitili se napravit
na maslinama i kad ih triba brati. Je li rodila još četiri kod škole iza
loza ove godine. Je li udrila buća u zid ili nije, igrališta. Nisan vidija
je li zog dobro izvaljan ili nije, je li kratka ili jedne buće da se tamo
jaka. Ko je bolje a ko gore ruča, i kome bi bilo zakotrljala, ali bar je dici
bolje da sidne i da ne igra. Na sva ta pitanja, a i dobro došlo da imaju di
puno više, odgovore su dobili samo oni koji su igrati na male branke
makar jedanput došli gledat. kad ih stariji potiraju s
igrališta. Uostalom, ko
Buće su jedan od simbola druženja u da triba i zog za bacit
Dalmaciji, od starih vrimena pa i do današnjih koju „na buće”, dovoljna
dana. Recite mi ljudi moji, u kojoj još igri je kakva pokošena livada
mogu igrati i unuk i ćaća i did? Ma da mi je par ljudi dobre volje, osan
znati ko ih se sitija prvi zaigrati. Govori se da buća i bulin. Ajde dobro, neko triba i pive
su došle iz Italije, ali ne zna se sa sigurnošću, donit, ne more se na suvo grlo igrati. Malo
jer neki od ovih što pišu povijest mislu da ozbiljniji domaćini bi se pobrinili i za vino i
su došle iz Baskije, dijela Španjolske, a neki sokove, nije svaki igrač od alkohola, a zna biti
čak i da su došle iz antičke Grčke. A kome tu i dice.
virovat, što se mene tiće, i što ja znan, došle su Laga bi, a kad ne bi reka, da mi nema
od Bepa, a one buće s kojima smo igrali tamo nedilje a da se ne spomenem buća, da mi nije
donija je Vittorio iz Italije. Istina, uža san koju bilo lipših nedilja popodne nego na bućama.
partiju zaigrati i kod Branka, iza kafića, a i na E, kako bi volija da san kući svaku nedilju i
Dračevcu otkad smo obnovili zog. Kažu mi da mogu ići bacit mozak na pašu i jednu „na
ljudi da se na Dračevcu žestoko igralo prije buće”.
rata, čak kažu da su jedno vrime dva zoga bila,
Broj 2 · prosinac 2019. a bome ni drugih zogova nije falilo. Užalo
se tako igrat i u Stipčevićima, kod današnjih
NAŠA MALA MISTA klupica. Kod Jadranka, blizu dućana su bila
čak dva zoga, a i na brdu prvo iza kuće Branka

48