„Mogli biste da imate ozbiljnih nevolja zbog toga."
„Ali baš zato je i uzbudljivo!", izjavljuje i otvara tašnu.
Širom otvaram oči: puna je kozmetičkih proizvoda, s kojih ona, na moje
oči, počinje brižljivo da skida bar-kodove.
Klimam glavom.
„Ne razumem. Zar ne zarađujete dovoljno?"
„Ma to nema veze s novcem. Tako mi dođe, neodoljiva želja da ukradem,
nekontrolisani poriv."
„To je bolest."
„Kleptomanija, u najgorem slučaju." Sleže ramenima i nastavlja: „Trebalo
bi da probate jednom. Rizik, adrenalin. Vrlo uzbudljivo."
„Pročitao sam negde da psiholozi smatraju da je kleptomanija vid
kompenzacije kojoj pribegavaju ljudi nezadovoljni seksualnim životom."
Smeje se i odbacuje argument:
„Nadripsihologija! Što se toga tiče, dragi moj, na potpuno ste pogrešnom
putu."
U njenoj tašni, među kutijama kozmetičkih proizvoda, zapažam staro
raskupusano džepno izdanje sa komentarima: Ljubav u doba kolere, Gabrijel
Garsija Markes.
„To je moj omiljeni roman", kažem iskreno.
,,I moj, obožavam tu knjigu!"
Tokom nekoliko minuta, ta čudna devojka i ja konačno nalazimo
zajedničku temu. Međutim, ona ne dozvoljava da to blaženo stanje potraje.
„ A vi, kakav je vaš program za večeras?"
„Božić je porodični praznik. Hvatam voz za sat vremena i idem kod
roditelja da proslavimo Badnje veče u porodičnoj kući u Hemptonsu."
„Uf, ala vam je provod!", prasnu ona u smeh. „Stavićete papuče ispred
jelke i spremiti šolju toplog mleka za Deda Mraza?"
Gleda me s buntovničkim izrazom na licu i provokativnim osmehom, a
onda ponovo kreće u ofanzivu:
„Zašto ne biste malo otkopčali kragnu na košulji? Guši me kad se ljudi
zakopčaju do grla." Uzdišem i prevrćem očima. ,,I ta vaša frizura, uopšte ne
ide!", nastavlja ona. „Preozbiljna je, ukočena. Dosadna!"
Prolazi mi prstima kroz kosu i razbarušuje je.
Povlačim se, ali ona još nije završila:
SV,,I taj prsluk! Niko vam riije javio da su tridesete prošle? Što ne okačite i 78