34 oliver U vreme ruþku, kada smo se vraüali sa þasova sa fratrom Miklošem, frater Havijer nas presrete u hodniku. „Molim vas, þekajte me posle ruþka u Sobi tri maske”, rekao je i dostojanstveno nastavio svojim poslom. Ima nešto odbojno u tom þoveku, nešto ledeno; on je jedini fratar koga najradije izbegavam. Te zombi oþi, taj zombi glas. Kako god bilo, pretpostavio sam da je došlo vreme za poþetak terapije ispovedanja o kojoj nam je fratar Havijer govorio prethodne nedelje. Bio sam u pravu, iako format nije bio onaj koji sam oþekivao. Predviÿao sam nešto kao grupu za susrele: Ned, Eli, Timoti, ja i možda dva ili tri fratra posaÿeni u krugu, a svaki kandidat se podiže kada na njega doÿe red i otkriva dušu pred þitavim skupom, nakon þega bi komentarisali ono što smo þuli, pokušaj da to interpretiramo u svetlu sopstvenog životnog iskustva i tome sliþno. Ali nije tako. Fratar Havijer nam je rekao da üemo jedan drugome biti ispovednici, u nizu privatnih jedan-naprema-jedan suoþenja. „Tokom protekle nedelje”, rekao je, „sagledavali ste svoje živote, otkrivali svoje najmraþnije tajne. Svako od vas skriva u svojoj duši najmanje jednu epizodu za koju je siguran da je nikada neüe otkriti drugim ljudima. Naš rad se mora usmeriti na tu kljuþnu epizodu, i nijednu drugu.” U stvari je tražio od nas da identifikujemo i izolujemo najružnije, najsramnije dogodovštine svojih života - a onda da ih otkrijemo, ne bismo li proþistili sebe te vrste tereta što emituje rÿave vibracije. Spustio je svoj privezak na tlo i zavrteo ga da odredi ko üe se ispovedati kome. Timoti meni; ja Eliju; Eli Nedu; Ned Timotiju. Ali kolo je bilo u potpunosti medu nama, bez ikakvih spoljašnjih lica. Namera fratra Havijera nije bila da pretvori naše najtajnije užase u opšte vlasništvo. Nije trebalo da kažemo ni njemu, niti ikome drugom o stvarima koje üemo saznati jedan od drugoga u tim ispovestima. Svaki þlan Plodišta treba da postane þuvar neþije tajne, ali ono što smo priznali, rekao je fratar Havijer, ne sme iüi dalje od ispovednika. Proþišüenje je bilo ono bitno, rastereüenje, a ne razotkrivena informacija. Da ne bismo zagadili þistu atmosferu kuüe lobanja oslobaÿanjem previše negativnih emocija odjednom, fratar Havijer je proglasio da üe iüi samo po jedno ispovedanje dnevno. Ponovo je zavrteli privezak odredio red stvari. Veþeras, neposredno pre spavanja, Ned üe otiüi Timotiju. Sutra üe Timoti doüi do mene; prekosutra üu ja posetiti Elija; þetvrtog dana üe Eli zatvoriti krug ispovedanjem Nedu. To mi je davalo gotovo dva i po dana da odluþim koju üu priþu reüi Eliju. Oh, razume se da sam znao koju priþu treba da kažem. To je bilo oþigledno. Ali pripremio sam dve ili tri bedne zamene, paravana za pravu priþu, mlitavi pretekst za skrivanje neophodnog izbora. Istom brzinom kojom su mi se te moguünosti ukazivale, sasecao sam ih. Za mene je postojala samo jedna moguünost, samo jedna istinska žiža stvarne sramote i krivice. Nisam znao kako üu moüi da se suoþim sa bolom prepriþavanja svega toga, ali stvar je bila ono što sam morao reüi, i nadao sam se da üe možda bol u trenutku prepriþavanja nestati, iako sam u to strašno sumnjao. Brinuüu o tome, rekao sam sebi, kada doÿe trenutak. A onda sam uspeo da svrgnem problem ispovedanja sa uma u potpunosti. Pretpostavljam da je to primer skrivanja od sebe. Do veþeri sam uspeo da zaboravim u potpunosti na projekat fratra Havijera. Ali probudio sam se, znojav, usred noüi, jer sam sanjao da sam sve priznao Eliju.
35 timoti Ned upade sav razmahan, namigujuüi, klibereüi se. Uvek nabacuje preteranu razmetljivost kada ga nešto stvarno nagazi. „Oprosti mi, Oþe, grešio sam”,: govori pevuckavim glasom. Izvodi svoj malecki plesaþki nastup. Cupka. Kezi se. Koluta oþima. Sav se napalio, a ono što ga je napalilo, shvatih ja, bio je taj, posao oko ispovedanja. Nakon sveg tog vremena stari jezuitski duh ponovo je oživljavao u njemu. Želeo je da prospe svoje igraþke, a ja sam mu bio meta za prosipanje. Iznenada mi je bilo muka od zamisli da moram da sedim ovde i slušam neku ljigavu pešovansku priþu. Kog ÿavola bih ja morao da primam njegove znojave ispovesti? Ko sam ja uostalom da slušam Nedova ispoveÿanja? Rekao sam: „Hoüeš li ti stvarno da mi ispriþaš veliku tajnu svoga života?”! Izgledao je iznenaÿeno. „Razume se da hoüu.” „Moraš li?” „Moram li? Timoti, to se Rþekuje od nas. A to ionako želim.” Pa, oþigledno je želeo. Tresao se, drhtao, sav rumen i napaljen. „Koji ti je vrag, Timoti, zar te nimalo ne zanima moj privatni život?” „Ne.” „C. Nemoj ida ti bude strano išta ljudsko.” „Ne želim to. Ne treba mi.” „Šteta, þoveþe. Jer moram da ti to kažem. Fratar Havijer kaže da je istovar krivica neophodan za produženje mog boravka na ovom svetu, i zato ima da se ventiliram, þoveþe. Ima da se ventiliram.” „Ako moraš”, rekao sam, predavši se. „Raskomoti se, Timoti. Širom naþulji uši. Nemaš izbora nego da slušaš.” Pa sam i slušao. Ned je u srcu egzibicionista, kao i mnogi od njegove vrste. Želi da se valja u samooptuživanju, u samoolakšanju. Prepriþao je svoju priþu vrlo profesionalno, skicirajuüi detalje kao pisac kratkih priþa, što je i tvrdio da jeste, podvlaþio ovo, senþio ono. Ispriþao mi je otprilike ono što sam i oþekivao, nešto mraþno, pedersku fantaziju. „To se desilo”, rekao je, „pre nego što si me uopšte sreo, u proleüe naše brucoške godine, kada još nisam napunio osamnaestu. Imao sam stan van kampusa, koji sam delio sa još dvojicom.” Naravno, obojica su bili topla braüa. To je u stvari bio njihov stan; Ned se uselio nakon zimskog raspusta. Bili su osam ili deset godina stariji od Neda i živeli su dugo zajedno u nekoj vrsti pešovanskog ekvivalenta braka. Jedan od njih je bio grub, muževan i dominantan, asistent francuskog koji je istovremeno bio pravi atleta - hobi mu je bilo planinarenje - a drugi je više bio tipiþan peško, loman i nežan, gotovo ženstven, tanki, povuþeni pesnik koji je uglavnom boravio kod kuüe, brinuo se za domaüinstvo, zalivao biljke u saksijama, i pretpostavljam da je i pleo i vezao. Uglavnom, ta dvojica pedera su veselo vodili domaüinstvo, pa su sreli Neda u nekom baru za homiüe i otkrili da mu se ne dopada mesto na kojem živi, pa su ga pozvali da se preseli kod njih. Stvar je trebalo da bude strogo pitanje stana; Ned bi imao sopstvenu sobu, plaüao stanarinu i delio troškove za hranu, i nije trebalo da bude ikakvog seksualnog zbližavanja sa bilo kojim od ostale dvojice, koji su bili priliþno verni jedan drugom. Mesec ili dva takva shema je funkcionisala. Ali vernost meÿu pederima nije ništa jaþa, pretpostavljam, nego što je medu normalcima, i prisustvo Neda u domaüinstvu postalo je faktor remeüenja, kao što bi prisustvo
zgodne osamnaestogodišnjakinje poremetilo obiþan brak. „Svesno ili na drugi naþin”, rekao je Ned, „popustio sam pred iskušenjem. Išao sam go po stanu, flertovao sa njima, mnogo se umiljavao onako na neobavezan naþin.” Napetost je rasla, i neizbežna stvar se neizbežno dogodila. Jednog dana ljubavnici su se posvaÿali oko neþega - možda oko Neda, nije bio siguran - i onaj muževni se stuštio napolje. Onaj ženskasti, sav ustreptao, ode Nedu da se uteši. On je „nju” utešio tako što ju je odveo u krevet. Posle su obojica oseüali krivicu, ali to ih nije spreþilo da sve ponove par dana kasnije, a posle su od toga napravili redovan odnos, Ned i taj pesnik, þije ime je bilo Džulijan. U meÿuvremenu, onaj drugi, Oliver - nije li to zanimljivo, još jedan Oliver? - koji je izgleda bio nesvestan šta se odvija izmeÿu Neda i Džulijana, poþeo da se nabacuje Nedu i uskoro su i njih dvojica spavali zajedno. I tako je nekoliko nedelja Ned imao nezavistan odnos sa obojicom. „Bilo je to baš zabavno”, rekao je, „na neki nervozni naþin - svi ti tajni dogovori, sve male laži, strah da üe onaj drugi naleteti dok smo nas dvojica zajedno.” Nevolja se bližila. Oba starija pedera zaljubila su se u Neda. Svaki je odluþio da raskine sa prvobitnim partnerom i da živi samo sa Nedom. Natezanje obe strane. Ned je dobijao predloge sa obe strane. „Naprosto nisam znao kako da se snaÿem u takvoj situaciji”, rekao je Ned. „Do tog trenutka Oliver je shvatio da imam nešto sa Džulijanom, a Džulijan je znao da imam nešto sa Oliverom, ali nijedan od njih još nije iznosio otvorene optužbe. Ukoliko je trebalo da se odluþim izmeÿu njih dvojice, bio sam neznatno naklonjeniji Džulijanu, ali nisam želeo da budem onaj ko üe donositi konaþne odluke.” Slika sebe kakvu mi je Ned nudio predstavljala je naivno, nevino dete zahvaüeno u trougao koji nije samo stvorilo. Bespomoüan, neiskusan, rastrzan olujnim strastima Olivera i Džulijana itd, itd. Ali ispod površine pomaljalo se još nešto, što mi se otkrivalo ne u reþima, veü u pogledima, izveštaþenim trzajima obrva i drugim neverbalnim oblicima komentarisanja priþe. U ma kom trenutku Ned funkcioniše na najmanje šest nivoa, i kadgod poþne da vam priþa o tome kako je naivan i nevin, vi znate da vas zajebava. Ona priþa ispod površine koju sam uspeo da skontam predstavljala je zlobnog, proraþunatog Neda, koji manipuliše ta dva nesreþna pedera radi sopstvene zabave - meša se izmeÿu njih, izaziva i zavodi jednog pa drugog, prisiljavajuüi ih na rivalstvo radi svoje naklonosti. „Vrhunac je došao jednog vikenda u maju”, rekao je, „kada me je Oliver pozvao da poÿem sa njim na planinarenje u Nju Hempšajr - ostavivši Džulijana u stanu. Oliver je objasnio da ima mnogo toga o þemu treba da raspravljamo, i da je þisti vazduh na planini najbolje mesto za tu raspravu.” Ned je pristao, što je kod Džulijana izazvalo histeriju. „Ako odeš”, jecao je Džulijan, „ubiüu se.” Neda je iznervirala takva vrsta emocionalne uþene i samo je rekao Džulijanu da oladi - bilo je to samo za vikend, nije bilo toliko važno, vratiüe se u nedelju uveþe. Džulijan je nastavio, sa mnogo priþe o samoubistvu. Ne obraüajuüi pažnju, Ned i Oliver su se pakovali za kampovanje. „Nikada me neüeš videti živog”, vrištao je Džulijan. Dok mi je to priþao, Ned je fino, pakosno imitirao Džulijanovo paniþno vrištanje. „Plašio sam se da Džulijan možda misli ozbiljno”, rekao je. „Sa druge strane, znao sam da je greška da zaigram u takvoj vrsti kola. A isto tako - tajno, duboko u sebi - laskala mi je pomisao da sam nekome toliko važan da razmišlja o samoubistvu zbog mene.” Oliver mu je rekao da ne brine zbog Džulijana - „Samo je melodramatiþan”, rekao je - i tog petka otišli su za Nju Hempšajr. Do subote kasno popodne bili su na þetiri hiljade stopa visine na padini neke visoke planine. Oliver je odabrao taj trenutak za svoj govor. Poÿi sa mnom, budi mi ljubav, rekao je, i sve radosti biüe naše. Vreme zavitlavanja je prošlo; želeo je trenutnu i konaþnu odluku. Izaberi izmeÿu Džulijana i mene, rekao je Nedu, i to izaberi brzo. „Do tada sam zakljuþio da mi baš nije mnogo stalo do Olivera, koji je þesto bio razmetljivi grubijan, pozirajuüi kao neka pederska verzija Hemingveja”, rekao je Ned. „A iako sam smatrao Džulijana privlaþnim, isto tako sam
smatrao da je ’ona’ previše zavisna i slaba, prava puzavica. Osim toga, koga god od njih da odaberem, bio sam siguran da üu dobiti sve vrste munja i gromova od drugog - raspaljene scene, pretnje, pesniþenje, šta sve veü ne.” I tako, nastavio je Ned, pristojno je izjavio da ne želi da bude razlog raskidu Olivera i Džulijana, þije stvari je najdublje poštovao, i da þe se radije iseliti iz njihovog stana nego da pravi takav nemoguü izbor. Oliver je onda poþeo da ga optužuje da mu se više dopada Džulijan, da se urotio sa Džulijanom da ga izbaci. Rasprava je postala glasna i iracionalna, prizivale su se sve moguüe vrste optužbi i poricanja, i konaþno Oliver reþe: „Ne mogu da živim bez tebe, Nede. Obeüaj da üeš izabrati mene, a ne Džulijana, smesta mi obeüaj, ili üu da skoþim.” Kada je došao do tog dela priþe, Nedove oþi poþele su otkaþeno da svetlucaju, poprimile su neki demonski sjaj. Totalno je uživao u sebi. Zaþarala ga sopstvena reþitost. Na neki naþin i mene. Rekao je: „Bilo mi je muka od nabacivanja tih pretnji samoubistvom. Bila je to gnjavež, da ti svaki korak diktiraju neþije tvrdnje da üe se ubiti ako odbiješ da saraduješ. ”Oh, jebi ga", rekao sam Oliveru, „neüeš valjda i ti da zapoþneš tu taþku? E, jebi se, znaš. Samo napred, skoþi. Zabole me šta üeš da uradiš.” Verovao sam da Oliver blefira, onako kako ljudi obiþno blefiraju kada govore takve stvari. Oliver nije blefirao. Nije mi odgovorio, nije stao ni da razmisli, samo je zakoraþio sa ispusta. Video sam kako visi usred vazduha, þinilo se, punih deset sekundi, zagledan u mene, lica vrlo sabranog, mirnog. Onda je pao dve hiljade stopa, tresnuo o ispust, odbio se kao ispuštena lutka i pao skroz do tla. Sve se desilo tako brzo da nisam ni poþeo da shvatam - pretnja, moj cmizdravi, mrzovoljni odgovor, skok - jedan, dva, tri. Onda je sve poþelo da mi dolazi. Sav sam poþeo da se tresem. Vrištao sam kao luÿak." Nekoliko minuta, reþe Ned, ozbiljno je razmišljao da i sam skoþi. Onda se donekle sabrao i krenuo niz planinsku stazu, namuþivši se dok je silazio bez Oliverove pomoþi. Bili su mu potrebni sati da se spusti, i do trenutka kada je bio u podnožju veü je pala noþ. Nije imao pojma gde se nalazi Oliverovo telo, a u okolini nije bilo državne policije, telefona niti iþega, i zato je pešaþio milju i po do glavnog autoputa i poþeo da stopira do škole. (Pošto tada nije umeo da vozi, morao je da ostavi Oliverova kola parkirana u podnožju planine.) „Bio sam u stanju totalne panike þitavim putem nazad”, rekao je. „Ljudi koji su me vozili mislili su da sam bolestan, a jedan od njih želeo je da me povede do bolnice. Jedina stvar koja mi je prolazila kroz um bilo je oseüanje krivice, krivice, krivice, krivice zato što sam ubio Olivera. Oseüao sam se odgovoran za njegovu smrt kao da sam ga ja liþno gurnuo.” Kao i ranije, Nedove reþi su mi govorile jednu stvar, a njegovi izrazi su mi poruþivali drugo. „Krivica”, govorio je naglas, a telepatski sam primao zadovoljstvo. „Odgovoran za Oliverovu smrt”, rekao je, a ispod toga je govorio: zadovoljan što se neko ubio iz ljubavi prema meni. „Panika”, rekao je, a üutke se razmetao: oduševljen svojim uspehom u manipulisanju ljudi. Nastavio je: „Pokušavao sam da ubedim sebe da sve to nije bila moja greška, da nije bilo razloga da pomislim da je Oliver govorio ozbiljno. Ali to nije palilo. Oliver je bio homoseksualan, a homoseksualci su po definiciji nestabilni, je li tako? Tako je. A kada je Oliver veü rekao da üe da skoþi, nije trebalo da ga bukvalno izazivam da to uþini, jer samo je to bilo potrebno da zakoraþi preko ruba.” Na verbalnom nivou Ned je govorio: „Bio sam nevin i budalast”, a ispod toga sam primao: Bio sam ubilaþka kuþka. Rekao je: „A onda sam se pitao šta üu reüi Džulijanu. Došao sam u njihovo domaüinstvo, flertovao sam sa njima sve dok nisam dobio ono što sam želeo, umešao se izmeÿu njih i sada sam bio odgovoran za Oliverovu smrt. A Džulijan je sada bio sasvim sam, i šta je trebalo da radim? Da ponudim sebe kao zamenu za Olivera? Da se zauvek staram za sirotog Džulijana? Oh, bila je to zbrka, grozna zbrka. Vratio sam se nazad u stan oko þetiri izjutra, a ruka mi se toliko tresla da sam jedva mogao da gurnem kljuþ u bravu. Ponavljao sam u sebi jedno osam razliþitih priþa koje sam nameravao da ispriþam Džulijanu, sve moguüe vrste objašnjenja,
samoopravdanja. Ali ispostavilo se da mi nisu bili potrebni.” „Džulijan je pobegao sa kuüepaziteljem”, rekao sam. „Džulijan je isekao vene þim smo otišli u petak”, rekao je Ned. „Našao sam ga u kadi. Bio je mrtav najmanje pola dana. Shvataš li, Timoti, ubio sam ih obojicu? Da li shvataš? Voleli su me, a ja sam ih uništio. Od tada neprekidno nosim sa sobom tu krivicu.” „Oseþaš krivicu što ih nisu shvatio dovoljno ozbiljno kada su pretili da üe izvršiti samoubistvo?” „Oseüam krivicu zbog toga što sam se toliko napalio kada su to uþinili”, rekao je on.
36 oliver Timoti se pojavio kada sam se spremao da legnem i spavam. Uvukao se, izgledajuüi mrgodno i mrzovoljno, i na trenutak nisam shvatao zbog þega je tu. „Qkej”, rekao je i spuznuo niz zid. „Daj da završimo sa tim na brzinu, ha?” „Izgledaš besno.” „I jesam. Besan sam zbog þitave jebene gomile sranja u kojoj sam prisiljen da se valjam.” „Nemoj da se istresaš na mene”, rekao sam. „Zar to radim?” „To na tvom licu baš i nije prijateljski izraz.” „Ni ne oseüam se posebno prijateljski, Olivere. Oseüam želju da se þistim do ÿavola sa ovog mesta odmah nakon doruþka. Koliko smo veü dugo ovde, uostalom? Dve nedelje, tri nedelje? Previše jebeno dugo, koliko god bilo. Previše jebeno dugo.” „Znao si da üe potrajati kada si pristao da se ukljuþiš”, rekao sam. „Nije bilo moguüe da Proba bude ugovor na brzaka, par dana, doÿeš, zbrišeš. Ukoliko se sada izvuþeš, pokvariüeš stvar za nas ostale. I ne zaboravi da smo se zakleli...” „Zakleli, zakleli, zakleli, zakleli! Oh, Hriste, Olivere, sad poþinješ da zvuþiš kao Eli! Navaljuješ na mene. Pridikuješ. Podseüaš me da sam se na nešto zakleo. Oh, Isuse, kako mrzim þitavu ovu posranu rutinu! Kao da me vas trojica držite zatvorenog u dilkarnici.” „Dakle jesi besan na mene.” Slegao je ramenima. „Besan sam na sve i svakog. Uglavnom sam besan na sebe, þini mi se. Zato što sam se upetljao u ovo. Zbog toga što nisam imao toliko pameti da vam kažem da na mene ne raþunate, odmah od samog poþetka. Mislio sam da üe biti zabavno, pa sam i ja pošao. Zabavno! Jebo te!” „Da li još uvek veruješ da je sve samo traüenje vremena?” „Ti ne?” „Mislim da nije”, rekao sam mu. „Mogu da osetim kako se menjam iz dana u dan. Produbljujem svoju kontrolu nad telom. Širim svoje opažaje. Usklaÿujem se sa neþim velikim, Timoti, a isto tako i Eli i Ned, i nema razloga zbog koga ne bi i ti.” „Luÿaci. Tri ludaka.” „Kada bi pokušao da se samo malo manje kurþiš oko toga i kada bi stvarno poþeo sa nekim meditacijama i spiritualnim vežbama...” „Eto. Ponovo pridikuješ.” „Izvini. Zaboravi, Timoti. Zaboravi sve.” Duboko sam udahnuo. Timoti mi je možda bio najbliži prijatelj, možda moj jedini prijatelj, pa mi je ipak odjednom bilo muka od njega, muka od njegovog krupnog, bikovskog lica, kratke kose, nadmenosti, muka od njegovog novca, njegovih predaka, njegovog prezira prema svemu što ne razume. Rekao sam, ravnim i ledenim glasom: Äýuj, ako ti se ne dopada ovde, idi. Naprosto idi. Ne želim da misliš da te ja zadržavam. Idi, ako to želiš. I ne brini za mene, ne brini o zakletvi, o tim stvarima. Umem ja da se pobrinem sam za sebe.” „Ne znam ni sam šta želim”, promrmljao je, i na trenutak je mrgoÿenje napustilo njegovo
lice. Izraz koji ga je zamenio nisam mogao lako da povežem sa Timotijem: zbunjen, ranjiv pogled. Nestao je i on se ponovo namrgodio. „Još jedna stvar”, rekao je, ponovo besnim glasom. „Kog sranja moram da priþam svoje tajne bilo kome?” „Ne moraš.” „Fratar Havijer je rekao da treba to da uþinimo.” „Šta to tebi znaþi? Ako ništa ne želiš da otkriješ, nemoj.” „To je deo rituala”, rekao je Timoti. „Ali ti ne veruješ u ritual. Ionako, ukoliko sutra odlaziš, Timoti, ne moraš da radiš ništa od onoga što ti fratar Havijer kaže.” „Jesam li rekao da odlazim?” „Rekao si da to želiš.” „Rekao sam da oseüam da treba da idem. Nisam rekao da nameravam da idem. To nije ista stvar. Nisam se još odluþio.” „Ostani ili nemoj, kako ti drago. Priznaj ili nemoj, kako ti drago. Ali ako neüeš da uradiš ono zbog þega te je fratar Havijer poslao ovamo, voleo bih da odeš i da me pustiš da se malo naspavam.” „Nemoj da me gnjaviš, Olivere. Nemoj da me siliš. Ne mogu ja tako brzo kako ti želiš.” „Imao si þitav dan da odluþiš hoüeš li mi išta reüi ili neüeš.” Klimnuo je. Povio se sve dok mu se glava nije našla izmeÿu kolena, pa je tako sedeo, üutke, vrlo dugo. Moje iznerviranosti nestade. Video sam da je u nevolji. To je za mene bio jedan sasvim novi Timoti. Želeo je da se otvori, želeo je da uÿe u þitavu stvar sa Kuüom lobanja, a opet, toliko ju je prezirao ÿa nije mogao. Nisam ga požurivao. Ostavio sam ga da sedi dok konaþno nije podigao pogled i rekao: „Ako li kažem ono što imam da ti kažem, koje su mi garancije da to neüeš nikome ponoviti?” „Fratar Havijer nas je uputio da ne ispriþamo nikome ono što smo þuli na ovim ispovestima.” „Naravno, ali hoüeš li üutati?” „Zar nemaš poverenja u mene, Timoti?” „U vezi s ovim nemam poverenja ni u koga. Ovo bi me moglo uništiti. Fratar se nije šalio kada je rekao da svako od nas mora da ima nešto zabravljeno u sebi, nešto što ne sme da pusti napolje. Uþinio sam mnogo posranih stvari, da, zaista, ali ima jedna koja je toliko posrana da je skoro sveta, skoro sveti greh, toliko je þudovišna. Ljudi bi me prezreli kada bi znali za nju. I ti üeš me verovatno prezirati.” Lice mu je bilo sivo od naprezanja. „Ne znam želim li uopšte da priþam o tome.” „Ako neüeš, nemoj.” „Trebalo bi da je ispriþam.” „Samo ako se pokoravaš disciplinama Knjige lobanja. A ti to ne þiniš.” „Ali ako bih to želeo, morao bih da radim onako kako kaže fratar Havijer. Ne znam. Ne znam. Apsolutno sigurno neüeš ispriþati Eliju ili Nedu? Ili bilo kom drugom?” „Apsolutno sigurno neüu”, rekao sam. „Voleo bih kada bih mogao da ti verujem.” „Tu ti ne mogu pomoüi, Timoti. Kao što Eli reþe: neke stvari moraš da uzmeš zdravo za gotovo.” „Možda bismo mogli da se nagodimo”, rekao je, znojav, oþajnog izraza. „Ja üu tebi da ispriþam svoju priþu, a onda üeš ti meni da ispriþaš svoju, pa üemo na taj naþin biti kvit. Imaüemo nešto u rukama jedan protiv drugog kao garanciju da neüe biti ogovaranja.” „Osoba kojoj bi trebalo da se ispovedim”, rekoh ja, „je Eli. Ne ti. Eli.”
„Znaþi, ništa od nagodbe?” „Ništa od nagodbe.” Ponovo je üutao. Još duže. Najzad je digao pogled. Ovlažio je usne i pokrenuo vilice, ali reþi nisu izlazile. Izgledalo je da je na rubu panike, a nešto od njegovog užasa prelivalo se i na mene; osetih se napeto i nemirno, nervozno, neprijatno svestan pokrivaþa bliske, lepljive toplote. Najzad je istisnuo nekoliko reþi. „Ti si upoznao moju malu seku”, rekao je. Da, upoznao sam njegovu sestru, sreo sam je nekoliko puta kada sam išao kod Timotija kuüi za božiü. Bila je dve ili tri godine mlada od Timotija, dugonoga plavuša, priliþno zgodna, ali ne posebno bistra; u stvari, Margo bez Margine liþnosti. Timotijeva sestra je bila velslijevska devojka, jedna od onih stereotipnih devojaka tipa debitantica-džet set devojþica-posetiteljka dobrotvornih þajanki, onih tenis-golf-jahanje devojaka. Imala je fino telo, ali inaþe uopšte nisam smatrao da je privlaþna, jer me je hladila njena uskogrudost, njena napaljenost na pare, njeno dame-nisi-pipnuo deviþanstvo. Ta je odavala definitivan utisak da je daleko iznad tako prostaþkih, vulgarnih stvari kao što je seks. Mogao sam da zamislim kako se prenemaže pred svojim verenikom u trenutku dok jadnik pokušava da joj turi prst u bluzu: „Oh, dušo, nemoj da si tako prost!” Sumnjam da je marila za mene mnogo više nego ja za nju: moje kanzaško poreklo žigosalo me je kao sirovinu, moj tata nije pripadao pravim klubovima, a ja nisam bio pripadnik prave crkve. Moj totalni nedostatak obeležja gornje klase svrstavao me je u onu vrlo široku klasu muških stvorenja o kojoj devojke te sorte jednostavno ne razmišljaju kao o potencijalnim udvaraþima, ljubavnicima ili muževima. Za nju sam bio samo deo nameštaja, kao vrtlar ili konjušar. „Da”, rekao sam. „Upoznao sam tvoju seku.” Timoti me je prouþavao jedan beskonaþan trenutak. „Kada sam bio na poslednjoj godini srednjaka”, rekao je glasom šupljim i zarÿalim poput napuštene grobnice, „silovao sam je, Olivere. Ja sam je silovao.” Mislim da je oþekivao da se nebesa otvore i da udari munja kada je napravio svoje veliko priznanje. Mislim da je oþekivao da se bar trgnem, prekrijem oþi, vrisnem da su me uništile njegove potresne reþi. U stvari sam bio malo iznenaÿen, i time da je Timoti mogao da se zamajava tako jalovim poslom i time što je uspeo da joj ga turi bez neposrednih posledica, kao što je na primer biþevanje kada bi njena vriska trkom dovela ostatak porodice. A morao sam i da preuredim svoju predstavu o njoj, znajuüi sada da joj je te prezrive butine preorao bratovljev kurac. Ali inaþe baš i nisam bio zapanjen. Tamo odakle ja stižem þista težina dosade je uvek gurala mladariju u incest i još gore; i iako nikada nisam obalio svoju sestru, znao sam mnogo prikana koji su to uþinili sa svojima. Stvar koja me je naterala da držim svoje lepljive prste podalje od Sis nije bio plemenski tabu, nego nedostatak naklonosti. Pa ipak, sve je to za Timotija oþigledno predstavljalo ozbiljnu stvar, i ja održah poniznu tišinu, ozbiljnog i uznemirenog izraza lica, sve vreme dok mi je priþao svoju priþu. Najpre je govorio zastajkujuüi, oþigledno postiÿen, znojeþi se, grešeþi i mucajuüi, kao Lindon Džonson koji poþinje da objašnjava svoju vijetnamsku politiku predstavniku komisije za ratne zloþine. Ali nije proteklo dugo, a reþi su slobodno potekle, kao da je tu priþu Timoti mnogo puta prepriþavao u osami sopstvene glave, ponavljajuüi je toliko þesto da je bila automatska, jednom kada je prva neprijatnost prepriþavanja bila za njim. To se desilo, rekao je, ovog meseca pre taþno þetiri godine kada je došao kuüi iz Andovera za uskršni raspust, a njegova sestra je stigla sa devojaþke akademije u Pensilvaniji. (U to vreme moj prvi susret sa Timotijem tek üe se odigrati za pet meseci). Imao je 18 godina, a njegova sestra oko 15. Nisu se tada dobro slagali, niti ikada pre; ona je bila od one dece þiji je odnos sa starijim bratom uvek bio na nivou isplazimu-jezik. On ju je smatrao nemoguüe naduvenom i snobovskom, a ona je za njega mislila da je
nemoguüe grub i životinjski. Tokom prethodnih božiþnih praznika povalio je najbolju prijateljicu i školsku drugaricu svoje sestre, a ova je za to nekako saznala, i to je stvorilo dodatno optereüenje u njihovom odnosu. Bio je to težak period u Timotijevom životu. U Andoveru je bio moüni voÿa kome su se svi divili, fudbalski junak, slavni simbol muškosti i savoir faire; ali za par meseci üe maturirati i sav nakupljeni prestiž raþunaüe se kao dupla nula kada se preseli da postane jedan od mnogih brucoša na ogromnom univerzitetu, poznatom širom sveta. To je za njega bilo prava trauma. Takoÿe je održavao naporni i skupi ljubavni odnos na daljinu sa devojkom iz Ratklifa koja je bila godinu ili dve starija od njega; nije je voleo, bila je to stvar prestiža da može da kaže da jebe curu sa koledža, ali bio je priliþno ubeÿen da je ona zaljubljena u njega. Neposredno pre uskrsa je sluþajno saznao od treüe strane da ga ona u stvari smatra zabavnim mezimþetom, nekom vrstom srednjoškolskog trofeja kojim može da maše pred svojim bezbrojnim uglaÿenim momcima sa Harvarda; njen odnos prema njemu, ukratko, bio je još ciniþniji nego njegov prema njoj. I tako je tog proleüa stigao kuüi na porodiþno imanje oseüajuüi se priliþno utuþeno, što je za Timotija bilo novost. Smesta je došao novi razlog za nervozu. U njegovom rodnom gradu bila je devojka koju je voleo, stvarno voleo. Nisam siguran na šta Timoti misli pod „ljubav”, ali þini mi se da je to izraz koji upotrebljava za svaku devojku koja odgovara njegovim kriterijumima za izgled, bogatstvo i poreklo, a koja neüe da spava s njim; to je þini nedostižnom, to je stavlja na pijedestal, a on onda kaže da je „voli”. Donkihotovska numera, na neki naþin. Devojka je imala sedamnaest godina i tek što je primljena na Beningtonu, poticala je iz familije sa skoro istim pedigreom kao Timotijeva, bila je jahaþica na olimpijskom nivou i, da to þujem od njega, imala je telo koje spada strogo u kategoriju za „Plejbojevo" mezimþe godine. On i ona pripadali su istom klubu, igrao je golf, plesao i igrao tenis sa njom još od pre puberteta, ali njegovi povremeni pokušaji da produbi prijateljstvo struþno su odbijani. Bio je opsednut njom do te mere da je þak mislio da je na kraju priženi, i zavaravao je sebe mišlju da ga je ona veü izabrala za konaþnog muža; zato, razmišljao je on, neüe da ga pusti da je dirne, jer je znala da je on u srcu þovek dvostrukih merila i plašila se da üe je smatrati nepogodnom za venþanje ako joj ga turi prerano. Prvih par dana dok je bio kod kuüe telefonirao joj je svakog dana. Uglaÿeni, prijateljski, hladni razgovori. Izgledalo je da nije pristupaþna za solo izlaske - sastanci izgleda nisu bili naroþito omiljeni u njenoj grupi - ali je rekla da üe ga videti na klupskom plesu u subotu uveþe. Narastanje velikih nada. Ples je bio jedan od onih formalnih susreta sa konstantnim menjanjem partnera, isprekidanih vataþinom po razliþitim specijalno odobrenim separeima kluba. Do pola veþeri uspeo je da je odvede u jedan od tih separea, i iako nije ni izbliza prišao prodiranju u njene separee, uspeo je da stigne sa njom dalje nego ikada pre: jezik u usta, ruka ispod prsluþeta. I Xþinilo mu se da je video onaj izvesni sjaj u njenim oþima. Sledeþi put kada je plesao sa njom, pozvao ju je da se prošetaju - takoÿe deo klupskog rituala. Paradirali su šetalištem. Predložio je da sidu do kuüice za þamce. U tom društvu, odlazak do kuüice za þamce bio je šifra za jebanje. Otišli su u kuüicu za þamce. Prsti su mu željno skliznuli po njenim hladnim butinama. Njeno treptavo telo drhtalo je pod njegovim milovanjem. Njena strasna šaka trljala je nabrekli deo njegovih pantalona. Kao pomahnitali bik dohvatio ju je s namerom da je navuþe na licu mesta i tu mu je, veštinom olimpijske šampionke u deviþanstvu, zadala devojaþki šut u muda, izbegavši sigurno silovanje u poslednji þas. Nakon izricanja nekih proizvoljnih primedbi na njegove zverske manire stuštila se napolje, ostavivši ga preneraženog i ošamuüenog u ledenoj kuüici. U medunožju je oseüao žestok bol, a u glavi slepi bes. Šta bi svaki Amerikanac crvene krvi uþinio u takvoj situaciji? Timoti se oteturao nazad do klupskih prostorija, dograbio iz bara do pola punu bocu burbona i povodeüi se izašao u noþ, oseüajuüi bes i strašno sažaljenje prema samome sebi. Nakon što je smazao pola burbona, skoþio je u svoj fini mali sportski mercedes i odvezao se kuüi
brzinom od osamdeset milja na sat; zatim je sedeo u garaži dok nije dokusurio burbon; potom, trešten pijan i lud od besa, popeo se na sprat, uleteo u deviþansku sobu svoje sestre i bacio se preko nje. Ona se otimala. Preklinjala je. Jecala je. Ali njegova snaga je bila snaga desetorice i ništa ga nije moglo skrenuti sa odabranog kursa, ne dok mu je ukruüeni klip razmišljao umesto njega. Bila je devojka; bila je kuþka; iskoristiüe je. U tom trenutku nije video nikakvu razliku izmeÿu šeþerne kuronapaljivaþice iz kuüice za þamce i te svoje nepopustljive sestre; obe su bile kuþke, sve su bile kuþke i on ima da se izravna o jednom trošku sa þitavim plemenom ženskinja. Pritisnuo ju je kolenima i laktovima. „Ako vrisneš”, rekao joj je, „Ima da ti slomim vrat”, i to je ozbiljno mislio, jer je u tom trenutku bio sasvim raspameüen, a i ona je to znala. Donji deo sestrine pižame sleteo je dole. Frktavi pastuv od njenog brala je surovo navalio na njene nežne dveri. „Mislim da þak nije ni bila devica”, rekao mi je turobno. „Glatko sam uleteo u nju, bez po muke.” Sve je bilo gotovo u dva minuta. Onda se svalio sa nje, pa su se oboje tresli, ona od šoka, a on od olakšanja, pa joj je objasnio da joj ništa ne vredi da se zbog ovoga požali roditeljima, jer joj verovatno neüe verovati, a ako pozovu doktora da proveri priþu verovatno bi došlo do skandala, glasina, ogovaranja, a kada to jednom poÿe gradom, njene šanse da se uda za ikoga vrednog biüe uništene, zauvek. Piljila je u njega. Nikada nije video toliku mržnju u neþijem pogledu. Nekako je stigao do svoje sobe, padajuüi nekoliko puta. Kada se probudio, trezan i užasnut, bilo je kasno popodne sledeüeg dana i on je oþekivao da zatekne policiju u prizemlju. Ali nije bilo nikoga osim njegovog oca, maüehe i posluge. Niko se nije ponašao kao da se desilo išta neobiþno. Otac mu se nasmešio i upitao ga kako je prošao ples. Sestra je bila napolju sa društvom. Nije se vratila do veþere, a kada je došla, ponašala se kao da je sve normalno, uputivši Timotiju hladno, zvaniþno, uobiþajeno klimanje glavom. Te veþeri pozvala ga je u stranu i rekla preteþim, strašnim glasom: „Ako ikada ponovo pokušaš tako nešto, dobiüeš nož u jaja, þasna reþ.” Ali tada je poslednji put pomenula to što je uþinio. U þetiri godine nije nijednom progovorila o tome, bar ne njemu, a verovatno i nikome drugom; oþigledno je zapeþatila tu epizodu u neki nedostupni deliü svog uma, odloživši je kao noüne neprijatnosti, kao napad proliva. Ja sam bio svedok da je održala savršeno ledenu površinu, igrajuüi ulogu veþne device bez obzira ko ili šta ulazi u nju. To je bilo sve. To je bila þitava stvar. Kada je završio, Timoti podiže pogled, sav isceÿen, prazan, sivog lica, star milion i po godina. „Ne mogu ti objasniti koliko posrano sam se uvek oseüao zato što sam uþinio tako nešto”, reþe on. „Koliko proklete krivice sam oseüao.” „Da li ti je sada bolje?” „Ne.” Nije me þudilo. Nikada nisam verovao da otvaranje duše može da donese olakšanje bola. Ono samo raširi bol oko još nekoga. Ono što mi je Timoti ispriþao bila je glupava priþa, ružna priþa, poniženje, bedastoüa. Priþa o zaludnim bogatašima koji jebu jedni druge u glavu, brinu o deviþanstvu i vlasništvu, stvaraju male melodramske opere u kojima nastupaju oni i njihovi bližnji, a zaplet pospešuju snobovština i frustracije. Gotovo da mi je bilo žao Timotija, velikog, masivnog, dobroüudnog Timotija iz gornjeg sloja, isto toliko žrtve koliko i prestupnika, koji naprosto traži malo zabave u klubu, a umesto toga dobije nogu u jaja. Zato se opio i silovao sestru, jer je mislio da üe se od toga oseüati bolje, ili možda uopšte nije mislio. Osetih se uprljan priþom. Bila je baš otrcana stvar, baš bedna stvar; a sada üu morati da je nosim u svojoj glavi zauvek. Nisam mogao da mu kažem ni reþ. Nakon neþega što je izgledalo kao deset üutljivih minuta, teško se digao na noge i odšepao do vrata. „Dobro”, rekao je. „Uþinio sam ono što je fratar Havijer želeo da uþinim. Sada se oseüam kao tovar govana. Kako se ti oseüaš, Olivere?” Nasmejao se. „A sutra je na tebe red.”
Izašao je. Da. Sutra je na mene red.
37 eli Oliver reþe: „Bio je taj dan u ranom septembru kada smo moj prijatelj Karl i ja otišli u lov, samo nas dvojica, pa smo þitavo jutro gonili grlice i prepelice po kržljavim šumarcima severno od grada i nismo ulovili ništa osim prašine. Onda smo se probili izmeÿu drva i pred sobom ugledali jezero, zapravo ribnjak, a bili smo zagrejani i znojavi, jer leto još uvek nije bilo svršeno. I zato smo odložili puške, svukli se i zaplivali, a posle smo sedeli goli na velikoj, ravnoj steni, sušeþi se i nadajuüi se da üe proleteli koja ptica, da bismo mogli da je skinemo - bam - a da ni ne ustanemo. Karl je tada imao petnaest, a ja þetrnaest, i najzad sam postao krupniji od njega, jer sam dostigao punu brzinu rasta i prestigao ga u proleüe. Karl je pre par godina izgledao tako odrastao i veliki, ali je sada u poreÿenju sa mnom delovao tanko i mlitavo. Zadugo nismo progovorili ni reþ, a onda, upravo kada sam pomislio da predložim da se obuþemo i krenemo, Karl se okrete prema meni sa neobiþnim pogledom u oþima, i ja videh da prouþava moje telo, da me gleda izmeÿu nogu. Onda je rekao nešto o devojkama, kako su devojke glupe, kako glupo skiþe kada ih povaljuješ, koliko ga zamara što mora da im priþa o ljubavi pre nego što dozvole da im ga turi, kako su mu dosadile njihove tupave, mlitave sise, njihova šminka, njihovo kikotanje, koliko mrzi da im kupuje sokove i sluša njihovo blebetanje, i tako dalje. Mnogo je priþao na tu temu. Ja sam se nasmejao i rekao: pa, cure možda imaju svojih nedostataka, ali to ti je jedina igra u gradu, ne? A Karl reþe: ne, nije. Sada sam bio siguran da me zajebava, pa sam mu rekao: nikada nisam mnogo davao na jebanje krava ili ovaca, Karl. Ili možda u poslednje vreme izlaziš sa patkama. On zavrte glavom. Delovao je iznervirano. Ne priþam ti o jebanju životinja, rekao je, onom vrstom glasa koju koristiš kada govoriš malom detetu. Ta sranja su za morone, Olivere. Pokušavam da ti kažem, rekao je, da postoji naþin da uživaš, dobar naþin, þist naþin, nema nikakve veze sa devojkama, ne moraš da prodaješ sebe devojkama i da radiš sva ona sranja koja traže od tebe, razumeš šta priþam? Jednostavan je, pošten i þist, sve karte na stolu, i hoüu nešto da ti kažem, nemoj da odbijaš dok nisi ni probao. Još uvek nisam bio siguran na šta zapravo misli, delom zbog toga što sam bio naivan, a delom zbog toga što nisam želeo da poverujem da misli na ono na šta mi se þinilo da misli, pa sam zagroktao nešto neutralno, a Karl mora da je to pogrešno protumaþio kao znak da produži, jer je posegao i stavio svoju šaku na mene, visoko na moju butinu. Hej, þekaj, rekao sam, a on je rekao: nemoj da odbijaš dok nisi ni probao, Olivere. Nastavio je da govori dubokim, napetim glasom, reþi su samo izlelale iz njega, objašnjavao mi je da su žene samo životinje i da namerava da ih se kloni þitavog života, da þak i ako se bude venþao neüe ni da takne svoju ženu osim da prave decu, ali inaþe, što se tiþe njegovog uživanja, nadao se da üe ih zadržati strogo na bazi muškarac-muškarac, jer je to bio jedini pošten i iskren naþin. Ideš u lov sa drugim muškarcima, igraš karte sa drugim muškarcima, piješ sa drugim muškarcima, razgovaraš sa drugim muškarcima na naþin na koji nikada nisi sa ženama, stvarno se otvaraš, pa zašto onda ne bi prešao put do kraja, zašto ne bi imao i seksualno zadovoljstvo sa drugim muškarcima? A dok mi je to objašnjavao, govoreüi vrlo brzo, ne dozvoljavajuüi mi da ubacim makar i jednu jedinu reþ, þineüi da sve zvuþi gotovo racionalno i logiþno, držao je ruku na meni, spustio ju je tamo na najnemarniji moguüi naþin, na moju butinu, onako kako bi mogao da staviš ruku na neþije rame dok mu nešto govoriš, þime ne misliš ništa odreÿeno, a Karl je trljao tom rukom gore-dole, gore-dole, i dalje neprekidno govoreüi, sve vreme pomerajuüi ruku sve bliže i bliže
mojim mošnicama. I dizao mu se, Eli, a isto tako i meni, to me je toliko zapanjilo, isto tako i meni. Dizao mi se. Sa praznim, plavim nebom nad nama i bez ijednog ljudskog biüa na pet milja u krug. Plašio sam se da spustim pogled na sebe, postiÿen onoga što mi se dešavalo. To je za mene bilo otkriüe, da drugi muškarac može tako da me napali. Samo jednom, rekao je, samo ovoga puta, Olivere, i ako ti se ne dopadne, nikada neüu ni da pomenem tu temu, ali ne smeš da odbiješ dok nisi ni probao, þuješ? Nisam znao kako da mu odgovorim, niti kako da sklonim njegovu ruku sa sebe. A onda je njegova ruka pošla još više, dovde, pa još više, i - þuj, Eli, ne želim da postanem previše opisan. Ako ti je ovo neprijatno, samo mi reci, i ja üu pokušati da sve prikažem u opštim crtama..." „Ispriþaj onako kako moraš, Olivere.” „Dizao je ruku sve više i više, sve dok mu se šaka nije stegla oko mog - oko mog kurca, Eli, uhvatio me je za penis, držao me je tamo kao devojka, nas dvojica golih pokraj malog jezera u kome smo nedavno plivali, na rubu šume, a njegove reþi slivale su mi se u glavu, govoreüi mi kako bismo to mogli da radimo jedan sa drugim, kako to muškarci rade. Sve znam o tome, rekao mi je, nauþio sam od svoga zeta. Znaš, on mrzi moju sestru, venþani su tek tri godine, a on ne može da je podnese, njen miris, naþin na koji je stalno narogušena, sve na njoj, i jedne noüi je rekao: da ti pokažem malo prave zabave, Karl, i bio je u pravu, bilo je zabavno. A posle mi reci ko te je bolje zabavio, ja ili Krista Henriks, ja ili Džudi Biþer.” Gorki zadah znoja bio je jak u sobi. Oliverov glas je bio napet i oštar; svaki slog je izletao silinom trzaja. Oþi su mu bile staklaste, a lice zajapureno. ýinilo se kao da je u nekoj vrsti transa. Da se nije radilo o Oliveru, pomislio bih da je pijan. Ova ispovest ga je koštala neke izuzetne unutrašnje cene; to je bilo jasno od trenutka kada je ušao unutra, napetih vilica, stegnutih usana; izgledao je neobiþno nervozno, takvog sam ga video tek nekoliko puta, a onda je poþeo svoju mucavu, oklevajuþu priþu o danu jednog kasnog leta u šumama Kanzasa kada je bio deþak. Kako se priþa odvijala, pokušavao sam da predvidim njen tok i pogodim svršetak. Oþigledno je izdao Karla na neki naþin, pretpostavio sam. Da li je prevario Karla u raspodeli dnevne lovine? Da li je ukrao municiju od Karla dok su leda njegovog prijatelja bila okrenuta? Da li je ustrelio Karla u nekoj nagloj svaÿi i ispriþao šerifu da je bila nesreüa? Nije me izbegla nijedna od tih moguünosti; ali bio sam nespreman za stvarni obrt u priþi, zalutalu šaku, vešto zavoÿenje. Ruralna pozadina - puške, divljaþ i šume - zavarala me je; moja prostodušna predstava o Odrastanju U Kanzasu nije ostavljala mesta za homoseksualne avanture i druge manifestacije onoga što je za mene bio þisto urbani oblik dekadencije. Pa ipak, tu je bio Karl, muževni lovac, koji je hvatao nevinog, mladog Olivera, i tu je bio stariji Oliver, koji je þupao oklevajuüe reþi iz svoje utrobe. Reþi su postajale manje oklevajuüe; Olivera je sada zahvatio ritam pripovedanja, i iako se njegova nevolja nije þinila manja, tok njegovih opisa postajao je sve detaljniji, kao da je izvlaþio neki mazohistiþki ponos iz ogoljavanja ove epizode preda mnom: nije to bilo toliko ispovedanje, koliko þin samokažnjavanja. Priþa se neumitno odvijala dalje, slobodno ukrašena pripoveÿDþkim pojedinostima. Oliver je oslikavao svoju deviþansku stidljivost i uznemirenost, svoje lagano popuštanje pred Karlovim ozbiljnim lukavštinama, kritiþni trenutak kada je njegova nesigurna ruka najzad potražila Karlovo telo. Oliver me nije poštedeo niþega. Karl nije bio obrezan, saznao sam ja, a za sluþaj da možda nisam familijaran sa anatomskim posledicama te þinjenice, Oliver mi je pažljivo objasnio izgled neobrezanog glaviüa, istovremeno mekog i nabreklog. Govorio mi je i o milovanjima i svom uvoÿenju u oralna zadovoljstva, i konaþno je oslikao prizor dva mišiüava, mlada muška tela kako se uvijaju u pažljivoj kopulaciji pokraj ribnjaka. U njegovim reþima se oseüao biblijski plam: poþinio je izopaþenje, zagadio se gresima sodomije, ukaljao sebe sedam generacija unapred, sve to za jedno popodne deþDþkog zabavljanja. „Dobro”, hteo sam da kažem, „dobro, Olivere, legao si sa svojim drugarom, zbog þega to naduvavaš u toliku megillah?
Još uvek si u osnovi hetero, ne? Svak se zavitlava sa drugim deþacima kada je klinac, a Kinsi nam je još davno rekao da najmanje jedan muški adolescent na svaku trojicu stiže do vrhunca sa...” Ali nisam rekao ni reþ. Ovo je bio Oliverov veliki trenutak i ja nisam želeo da ga rušim. Ovo je bila trauma koja ga je oblikovala, ovo je bio demon vatrenih oþiju koji ga je jahao, a on je sve razvio pred mojim oþima. Imao je sada strašan zalet. Veliþanstveno me je poneo do poslednjeg orgazmiþkog grþa, a onda se zavalio, istrošen, ošamuüen, najednom omlitavelog lica, mraþnog pogleda. ýekao je na moju presudu, pretpostavljam. Šta sam mogao da kažem? Kako da donesem svoj sud? Nisam rekao ništa. „Šta se desilo posle?” pitao sam najzad. „Zaplivali smo i oþistili se, obukli se, pošli i ulovili par divljih pataka.” „Ne, mislio sam posle. Izmeÿu Karla i tebe. Efekat na vaše prijateljstvo.” „Na putu nazad u grad”, reþe Oliver, „rekao sam Karlu da üu mu razneti jebenu glavu ako mi više ikada priÿe.” „I?” „Nikada mi više nije prišao. Godinu dana kasnije lagao je o svojoj starosti, stupio u marince i poginuo u Vijetnamu.” Oliver me je gledao izazivaþki, oþigledno þekajuüi još jedno pitanje, nešto što je bio siguran da üu upitati, ali ja nisam imao više pitanja; þista nevezanost, nebitnost Karlove smrti raskinula je za mene nit pripovesti. Došlo je do duge stanke. Osetih se budalasto i nedovršeno. Onda Oliver reþe: „To je bilo jedini put u mom životu da sam imao ma koju vrstu pederskog iskustva. Apsolutno jedini put. Veruješ mi, zar ne, Eli?” „Naravno.” „I bolje da veruješ. Jer je istina. Bio je taj jedan put sa Karlom, kada sam bio þetrnaestogodišnjak, i to je bilo sve. Znaš, jedan od razloga zbog koga sam pristao da primim homiüa za cimera bio je neka vrsta testa, da vidim da li mogu da se navedem na iskušenje, da vidim u kom smeru leže moje prirodne sklonosti, da otkrijem da li je ono što sam uradio sa Karlom bio sluþaj, nehotiþan dogadaj, ili bi se ponovilo da je bilo prilike. Dakle, bilo je prilike, u redu. Ali siguran sam da znaš da nikada to nisam radio sa Nedom. Znaš to, zar ne? Pitanje fiziþkog odnosa naprosto se nikada nije postavilo izmeÿu mene i Neda.” „Naravno.” Njegove oþi bile su na meni, ponovo žestoke. Još uvek þekaš, Olivere? Na šta? Rekao je: „Ima još jedna stvar koju bih hteo da kažem.” „Samo napred, Olivere.” „Samo jedna stvar. Mala napomena, ali nosi þitavu poentu priþe, jer izoluje krivicu za mene. Mesto u kome poþiva krivica, Eli, nije ono što sam uþinio. Veü kako sam se oseüao povodom toga što sam uþinio.” Nervozno smejuljenje. Još jedna stanka. Imao je problema da izgovori tu poslednju stvar. Izbegavao me je pogledom. Mislim da je želeo da je otišao i završio ovo ispovedanje pre pet minuta. Najzad je rekao: „Reüi üu ti. Uživao sam, Eli. Sa Karlom. Stvarno mi je bilo lepo. ýinilo mi se kao da mi þitavo telo eruptira. Možda je to bilo najveüe svršavanje mog života. Nikada se nisam vratio po još jedno, jer sam znao da su takve stvari pogrešne. Ali želeo sam. Još uvek želim.” Tresao se. „Morao sam da se borim protiv toga, svakog minuta svoga života, i sve do nedavno nisam shvatao koliko sam se u stvari teško borio. To je sve. To ti je þitava stvar, Eli, baš tako. To je sve što sam imao da kažem.”
38 ned Ulazi Eli, smrknut, sve vuþe noge, ogrnut rabinskom turobom, pogrbljena personifikacija Zida plaþa, dve hiljade godina tuge na njegovim leÿima. Sav se spuvao. Totalno spuvao. Primetio sam, svi smo primetili, kako je dobro Eli reagovao na život u Kuüi lobanja; blistao je poþev od onog dana kada smo stigli ovde, sav u visini, zapenjen kao talas, na najvišem vrhuncu od kako ga znam. Ne više. Proteklih nedelju dana srljao je sve niže. A ovih par ispovednih dana kao da su ga gurnuli u najdublji ponor. Tužne oþi, oklembešena usta. Tegobna grimasa sumnje u samoga sebe, prezira prema sebi. On zraþi hladnoüu. On je otelotvoreni veh-is-mir. Šta te to jebava, voljeni Eli? Malo smo naklapali. Oseüao sam se slobodno i opušteno, sam sam bio priliþno naduvan, kao što je to bilo veü tri dana, otkako sam istresao priþu o Džulijanu i Drugom Oliveru na Timotija. Fratar Havijer zna svoj posao: ventilacija sveg tog ÿubreta mi je baš bila preko potrebna. Da sve isteram na þistac, proanaliziram, otkrijem koji deo epizode me je najviše boleo. I tako sam sada sa Elijem bio opušten i prodoran, moje uobiþajene blage zlobe uopšte nije bilo; nisam oseüao želju da ga podbadam, veü sam naprosto sedeo i þekao, najhladniji dasa koga je ikada bilo, spreman da primim njegov bol i olakšam mu teret. Oþekivao sam da izbrblja svoju ispovest u žurbi oþišüenja duše, ali ne, ne još, okološnost je Elijev zaštitni znak; želeo je da govori o drugim stvarima. Kako, pitao se, ocenjujem naše šanse na Probi? Slegao sam ramenima i rekao da sam retko razmišljao o takvim stvarima i da sam naprosto prolazio kroz naše dnevne ture plevljenja, meditiranja, vežbanja i tucanja, govoreüi sebi da svakog dana u svakom pogledu stižem sve bliže i bliže cilju. Eli zavrte glavom. Opsedao ga je oseüaj neumitnog neuspeha. Najpre je verovao da üe naša Proba imati uspešan ishod, i tada su poslednji ostaci sumnje spali sa njega; verovao je posredno u istinu Knjige lobanja i takoÿe je verovao da üe se njena milost proširiti na nas. Sada je njegova vera u Knjigu bila nepomuüena, ali mu je samopouzdanje bilo razvejano. Bio je ubeÿen da dolazi kriza koja üe oznaþiti sudnji þas našim nadama. Problem je, reþe on, u Timotiju. Eli je bio siguran da je Timotijevo podnošenje Kuüe lobanja doslovno pri kraju i da üe u sledeþih nekoliko dana on pobeüi, ostavivši nas zaglibljene u nepotpunom Plodištu. „I ja tako mislim”, rekao sam. „Šta možemo da uþinimo povodom toga?” „Ne mnogo. Ne možemo ga prisiliti da ostane.” „Ako ode, šta biva sa nama?” „Otkud ja znam, Eli? Pretpostavljam da üemo imali problema sa fratrima.” „Neüu mu dozvoliti da ode”, reþe Eli sa naglom žestinom. „Neüeš? Kako zamišljaš da ga zaustaviš?” „To još uvek nisam smislio. Ali neüu mu dozvoliti da ode.” Lice mu se iskrivilo u tragiþnu masku. „Oh, Isuse, Nede, zar ne vidiš da se sve raspada?” „Zapravo mislim da se sve polako uklapa”, rekao sam. „Do nedavno. Do nedavno. Više ne. Nikada nismo stvarno držali Timotija, a sada se on više ni ne trudi da prikrije svoje nestrpljenje, svoj prezir...” Eli uvuþe glavu u ramena, kao kornjaþa. „I ta stvar sa sveštenicama. Popodnevne orgije. Samo ih otaljavam, Nede. Uopšte ne stiþem kontrolu nad sobom. Sjajno je dobiti takve ribe na tako lak naþin, naravno, ali ja ne uþim erotske veštine kojima bi trebalo da ovladam.”
„Predaješ se suviše rano.” „Ne vidim nikakav napredak. Do sada nisam uspeo da izdržim sa sve tri žene. Sa dve, par puta. Tri ne.” „To je stvar vežbanja”, rekao sam. „Da li ti uspevaš?” „Priliþno dobro.” „Naravno”, rekao je. „Zbog toga što tebe pre svega nije briga za žene. Za tebe je to samo fiziþka vežba, kao njihanje na trapezu. Ali ja se vezujem za te devojke, Nede, gledam na njih kao na seksualne objekte, ono što radim sa njima ima za mene neizmernu važnost, i tako - i tako - oh, Hriste, Nede, ako ne ovladam tim delom, þemu rad na svemu ostalom?” Nestao je u ponorima samosažaljenja. Zujao sam ohrabrujuüe: ne predaj se, momak, nemoj da odustaješ na pola puta. Onda sam ga podsetio da bi trebalo da mi se ispovedi. Klimnuo je. Minut ili više je üutke sedeo, udalje, ljuljajuüi se napred-nazad. Najzad je rekao, naglo, zapanjujuüe nevezano sa temom: „Nede, jesi li svestan da je Oliver homos?” „Mora da mi je trebalo punih pet minuta da to otkrijem.” „Znao si?” „Potreban je pravi þovek na pravom mestu, nisi li ranije þuo tu misao? Video sam mu to na licu prvi put kada sam ga sreo. Rekao sam, ovaj þovek je homos znao on to ili ne, jedan je od naših, to je oþigledno. Staklaste oþi, stegnute vilice, pogled pun potisnute þežnje, ta jedva prikrivena opakost duše saterane u škripac, ona oseüa bol jer joj nije dozvoljeno da þini ono što Rþajniþki želi. Sve na Oliveru to izdaje - samokažnjavajuüi akademski teret, naþin na koji se posveüuje atletici, þak i njegovo žestoko isticanje muškosti. On je klasiþan sluþaj latentne homoseksualnosti, da znaš.” „Nije latentna”, reþe Eli. „Šta?” „Nije on samo potencijalno homos. Imao je homoseksualno iskustvo. Samo jedno, istina, ali je ostavilo neizreciv utisak na njega i obeležilo sve njegovo ponašanje još od njegove þetrnaeste. Šta misliš, zašto je želeo da mu budeš cimer? To je trebalo da bude proba njegove samokontrole - za njega je to bila vežba iz stoicizma, sve te godine dok nije dopuštao sebi ni da te takne - ali ti si ono što želi, Nede, zar ne shvataš? Nije to samo latentno. Svesno je, odmah ispod površine.” ýudno sam pogledao Elija. Govorio mi je nešto što sam možda mogao da pretvorim u svoju veliku korist; a po stranu nade u liþni dobitak od Elijevog otkriüa, bio sam fasciniran i zapanjen njime, kao što je to uvek sluþaj pred takvom vrstom intimnog ogovaranja. Ali sve mi je istovremeno davalo ljigav oseüaj. Podsetilo me je na nešto što se desilo tokom mog letovanja u Sautemptonu, na pijanoj, otkaþenoj zabavi na kojoj su dvojica ljudi koji su živeli zajedno otprilike dvadeset godina uleteli u naroþito opaku svaÿu, pa je jedan od njih iznenada strgao haljinu na rese sa drugoga, pokazavši ga golog svima nama, otkrivajuüi debeli, otrombeljeni trbuh, donji stomak gotovo bez dlaka i nerazvijene genitalije desetogodišnjeg deþaka, vrišteüi da je to morao da podnosi tokom svih tih godina. Taj trenutak izlaganja, to katastrofalno demaskiranje je posle nedeljama bilo izvor divnog ogovaranja po koktel partijima, ali se meni smuþilo, jer smo i je i svi ostali u sobi bili protiv svoje volje svedoci neþije liþne agonije, i ja sam znao da ono što je ogoljeno toga dana nije bilo samo neþije telo. Sada mi je Eli rekao nešto što mi je moglo biti od koristi na jedan naþin, ali što me je na drugi pretvorilo bez moje želje u uljeza u dušu drugog þoveka. Rekao sam: „Kako si sve to saznao?” „Oliver mi je sinoü rekao.”
„U svojoj ispo...” „U svojoj ispovesti, jeste. To se desilo tamo u Kanzasu. Išao je u lov u šumu sa svojim prijateljem, deþkom godinu dana starijim nego on, pa su se zaustavili da plivaju, a kada su izašli iz vode onaj prikan ga je zaveo, a Oliver se napalio. I to nikada nije zaboravio, žestinu þitave situacije, þisto fiziþko zadovoljstvo, iako se postarao da nikada ne ponovi to iskustvo. Tako da si apsolutno u pravu kada kažeš da je moguüe objasniti veliki deo Oliverove krutosti, njegovog opsesivnog karaktera, njegovim neprekidnim naporom da potisne svoju...” „Eli?” „Da, Nede?” „Eli, te ispovesti bi trebalo da budu poverljive.” Grickao je svoju donju usnu. „Znam.” „Povreÿuješ Oliverovu liþnost time što mi sve to priþaš. Meni, od svih ljudi.” „Znam da je tako.” „Zašto onda to radiš?” „Mislio sam da üe te zanimati.” „Ne, Eli, neüeš me preüi time. ýovek tvojih moralnih stavova, tvoje opšte egzistencijalne svesti - muda, þoveþe, nisi li na umu imao obiþan traþ. Ušao si ovde sa namerom da mi odaš Olivera. Zašto? Pokušavaš li da zapoþneš nešto izmeÿu Olivera i mene?” „Ne baš.” „Zašto bi mi onda priþao o njemu?” „Zato što sam znao da je to pogrešno.” „Koja ti je to govnarska logika?” Smešno se zakikotao i postiÿeno nasmešio. „Pruža mi nešto da ispovedim”, rekao je Eli. „Smatram ovo kršenje privatnosti kao najgnusniju stvar koju sam ikada poþinio. Otkriti Oliverovu tajnu osobi koja je u stanju da najviše iskoristi njegovu ranjivost. Okej, uþinio sam to, i sada formalno priznajem da sam uþinio. Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa. Greh je poþinjen pred tvojim oþima, pa mi daj oproštaj, hoüeš?” Tresao je reþi tako brzo da na trenutak nisam mogao da sledim njegovo vizantijsko uvrtanje logike. ýak i kada sam shvatio, nisam mogao da poverujem da je ozbiljan. Najzad sam rekao: „To je podlo vaÿenje, Eli!” „Je li?” „To je ciniþno sranje koje nije vredno þak ni Timotija. Krši duh, a možda þak i slovo uputstava fratra Havijera. Fratar Havijer nije nameravao da poþinimo grehe na licu mesta i trenutno se pokajemo. Moraš da ispovediš nešto stvarno, nešto iz tvoje prošlosti, nešto što ti žeže utrobu godinama, nešto duboko i otrovno.” „Šta ako nemam da priznam ništa sliþno?” „Ništa, Eli?” „Ništa.” „Nikada nisi poželeo da ti baka umre zato što te je naterala da obuþeš þisto odelo? Nikada nisi virio u devojaþku svlaþionicu? Nikada nisi þupao krila muvi? Možeš li iskreno da kažeš da nemaš nikakvih tajnih krivica, Eli?” „Ništa bitno.” „Možeš li li da sudiš o tome?” „Ko drugi?” Sada je cepteo. „ýuj, rekao bih ti nešto drugo da sam imao išta da kažem. Ali nemam. ýemu pravljenje drame od þupanja krila muvama? Vodio sam pišljivi mali život pun pišljivih malih greha kojima i ne sanjam da te gnjavim. Nisam video naþina da postupim prema uputstvima fratra Havijera. Onda sam u poslednjem trenutku pomislio na ovaj posao sa kršenjem Oliverove privatnosti, što sam sada uþinio. Mislim da je to dovoljno. Ako ne mariš, sada bih da
idem.” Krenuo je prema vratima. Äýekaj”, rekao sam. „Odbijam tvoju ispovest, Eli. Pokušavaš da me navedeš na pomirenje sa ad hoc grehom, sa svesnom krivicom. Neüe moüi. Želim nešto istinito.” „Ono što sam ti ispriþao o Oliveru je istinito.” „Znaš ti šta ja mislim.” „Nemam šta da ti dam.” „Nije to za mene,Eli. To je za tebe, tvoj liþni ritual proþišüenja. Ja sam ga prošao, i Oliver, þak i Timoti, a sada eto tebe, sve si grehe odbacio, pretvaraš se da ništa od svega što si ikada Xþinio ne zavreÿuje oseüaja krivice...” Slegao sam ramenima. „U redu. Ujebaüeš sopstvenu besmrtnost, ne moju. Samo napred. Idi. Idi.” Uputio mi je užasan pogled, izraz straha, oþajanja i besa, pa je izjurio iz sobe. Shvatih, kada je nestao, da su mi živci bili napeti kao strune: ruke su mi se tresle, a mišiü u mojoj levoj butini je podrhtavao. Šta me je gurnulo u to? Elijevo kukaviþko samoprikrivanje ili njegovo otkrivanje Oliverove pristupaþnosti? Oboje, zakljuþio sam. Oboje. Ali drugo više nego prvo. Pitao sam se šta bi se dogodilo kada bih sada otišao do Olivera. Zagledao se pravo u te njegove ledeno plave oþi. Znam istinu o tebi, rekao bih mirnim glasom, tihim glasom. Znam sve o tome kako te je zaveo drugar kada si imao þetrnaest godina. Samo nemoj pokušavati da mi priþaš kako je to bilo zavoÿenje, Oli, jer ja ne verujem u zavoÿenje, a imam popriliþno iskustva na tu temu. Ne izvlaþi te na površinu zavoÿenje, ako si homos. Izlaziš na površinu zato što to želiš, nije li tako? To je u tebi od samog poþetka, utisnuto ti je u genima, u kostima, mudima, samo þeka pravu priliku da se pokaže, pa ti neko pruži tu priliku i tada izranjaš. Dobro, Oli, dobio si svoju priliku, i dopalo ti se, a onda si proveo sedam godina boreüi se protiv toga, a sada üeš to da uradiš sa mnom. Ne zbog toga što je moja lukavština neodoljiva. Ne zbog toga što sam te ošamutio drogama ili piüem. Neüe to biti zavoÿenje. Ne, uþiniüeš ti to zato što to želiš, zato što si oduvek želeo. Nisi imao hrabrosti da dopustiš sebi da to uþiniš. Pa, rekao bih mu, evo ti prilike. Evo me. Pa bih mu prišao, dodirnuo ga, a on bi zavrteo glavom i ispustio þegrtavi, brektavi zvuk duboko iz grudi, još uvek se odupiruüi, a onda bi se nešto prelomilo u njemu, raskinula bi se sedmogodišnja napetost, i on bi prestao da se opire. Predao bi se i najzad bismo prešli na stvar. A posle bismo ležali u iscrpljenoj, znojavoj gomili, ali njegove strasti bi se ohladile kao što se to uvek dešava nakon takvih stvari, pa bi se krivica i stid podigli u njemu i - kako sam to živo video - on bi me na smrt premlatio, oborivši me udarcima, zdrobivši o kameni pod, isprskavši ga mojom krvlju. Stajao bi nada mnom dok se trzam u bolu i besno urlao na mene jer sam ga suoþio s njim samim, licem u lice, a on ne bi mogao da podnese saznanje o tome šta je video u sopstvenim oþima. Dobro, Oli, ako moraš da me uništiš, uništi me. To je okej, jer ja te volim, i šta god da mi uradiš, to je okej. A to ispunjava i devetu misteriju, zar ne? Došao sam ovde da te uzmem i umrem, a imao sam te, i sada üu u odgovarajuüem trenutku da umrem, i to je okej, voljeni Oli, sve je okej. A njegove ogromne pesnice drobe moje kosti. A moje izlomljeno telo trza se i bacaka. I najzad ostaje mirno. A ekstatiþni glas fratra Antonija þuje se nadaleko, dok zapeva tekst devete misterije i dok nevidljiva zvona zvone, dong, dong, dong, Ned je mrtav, Ned je mrtav, Ned je mrtav. Fantazija je bila tako žestoko realna, da sam poþeo da se tresem i podrhtavam; mogao sam da osetim silinu te vizije u svakom molekulu svoga tela. ýinilo mi se da sam veü bio kod Olivera, veü se strasno grlio sa njime, veü nestao u njegovom plamenom gnevu. Tako da sada nije bilo potrebe za mene da þinim te stvari. Bile su gotove, poþinjene, zatvorene u zapeþDüenoj prošlosti. Uživao sam u svojim seüanjima na njega. Dodir njegove glatke kože na mojoj. Granit njegovih mišica, nepopustljiv pod mojim pipajuüim prstima. Njegov ukus na mojim usnama. Ukus moje krvi koja mi curi u usta dok on. poþinje da me gazi. Oseüaj predaje mog tela. Ekstaza. Zvona.
Prodorni glasovi. Fratri pevaju rekvijem za mene. Izgubio sam se u vizionarskim prizorima. Onda postadoh svestan da je neko ušao u moju sobu. Vrata se otvaraju, zatvaraju. Koraci. I to sam prihvatio kao deo fantazije. Ne osvrüXüi se, shvatio sam da to mora da je Oliver došao do mene, i na nekakav snoliki, esidno opijeni naþin bio sam ubeÿen da to jeste Oliver, da je to svakako morao biti Oliver, tako da sam bio zbunjen onog trenutka kada sam se okrenuo i video Elija. Sedeo je üutke uz dalji zid. Prilikom prethodne posete izgledao je samo potišteno, ali sada - deset minuta kasnije? pola sata? - þinio se u potpunosti razoren. Oboreni pogled, obešena ramena. „Ne shvatam”, rekao je šuplje, „kako ta stvar sa ispovedanjem može da ima ikakvu vrednost, realnu, simboliþku, metaforiþku ili kakvu veþ ne. Mislio sam da shvatam kada nam je fratar Havijer prvi put govorio, ali sada nikako ne kopþam. Treba li ovo da þinimo da bismo se izbavili smrti? Zašto? Zašto?” „Zato što oni to traže”, rekao sam. „Pa šta onda?” „To je stvar pokoravanja. Iz pokoravanja se stvara disciplina, iz discipline nastaje kontrola, iz kontrole nastaje moü da se nadvladaju snage raspadanja. Pokoravanje je antientropijsko. Entropija je naš neprijatelj.” „Kako si samo ljigav”, rekao je. „Ljigavost nije greh.” Nasmejao se i nije odgovorio. Video sam da je na samom rubu, da hoda tananom granicom izmeÿu normalnosti i ludila i ja, koji tom granicom lelujam þitavog života, nisam bio onaj koji üe ga gurati. Vreme je prolazilo. Moja vizija mene i Olivera se povlaþila i postajala nestvarna. Nisam se ljutio na Elija zbog toga; ova noþ je pripadala njemu. Konaþno je poþeo da mi priþa o eseju koji je napisao kada mu je bilo šesnaest, u poslednjoj godini srednje škole, esej o moralnom kolapsu zapadnog Rimskog carstva reflektovanom u degeneraciji latinskog u razliþite romanske jezike. ýak i sada se dobrim delom seüao onoga što je napisao, citirao je podugaþke delove, a ja sam slušao na pola uva, pristojno se pretvarajuüi da pazim, ali ništa više, jer iako mi je esej zvuþao briljantno, lepa predstava za nauþnika ma koje starosti, a svakako zapanjujuüa za deþaka od šesnaest, u tom trenutku nisam imao naroþite želje da slušam o suptilnim etiþkim implikacijama koje se nalaze na putevima evolucije francuskog, španskog i italijanskog. Ali postepeno sam poþeo da shvatam Elijeve motive za priþanje te priþe i obratio pomniju pažnju: on mi se, u stvari, ispovedao. Jer on je napisao taj esej da ga preda na takmiþenje þiji je sponzor bilo neko prestižno nauþno udruženje i pobedio, primivši zahvaljujuüi tome vrednu školarinu koja je povukla za sobom i prijem na koledž. Zaista, sagradio je þitavu svoju akademsku karijeru na tom delu, jer ono je preštampano u velikom filološkom žurnalu i uþinilo ga slavnim u toj maloj oblasti nauke. Iako tek brucoš, drugi nauþnici su ga sa poštovanjem pominjali u fusnotama; vrata svih biblioteka bila su mu širom otvorena; ne bi došao u priliku ni da naÿe rukopis koji nas je doveo do Kuüe lobanja da nije napisao majstorski esej na kome je bila zasnovana njegova slava. A - tako mi je rekao istim onim tonom bez ikakvog oseüanja kojim je, trenutak ranije, priþao o nepravilnim glagolima - suštinski koncept te teze nije bio njegovo sopstveno delo. Ukrao ga je. Ah! Greh Elija Štajnfelda! Nikakve triþave seksualne nastranosti, nikakva deþDþka avantura u sodomiji ili zajedniþkoj masturbaciji, nikakvo incestno pripijanje uz majku koja se blago buni, veü umesto toga intelektualno zlodelo, najgore od svega. Nikakvo þudo što se uzdržavao da ga ne prizna. Ali sada je prosuo iz sebe optužujuüu istinu. Njegov otac, rekao je, dok je jednog popodneva ruþao u Automatu na Šestoj aveniji, sluþajno je opazio malog, sivog, izbledelog þoveka kako sam sedi i izuþava debelu, glomaznu knjigu. Bio je to tajanstveni tom lingvistiþke analize, Zomerfeltovi Dijahroni i sinhroni aspekti jezika, naslov koji starom Štajnfeldu ne bi znaþio baš ništa da nije nedavno ispovrteo 16.50 dolara, što u toj porodici nije
bilo beznaþajna suma, da kupi primerak za Elija, koji je osetio da više ne može da živi bez nje. Šok prepoznavanja pri pogledu na taj pozamašni tom. Plima oþinskog ponosa: moj sin filolog. Sledi upoznavanje. Razgovor. Trenutni raport: jedna sredoveþna izbeglica u Automatu nema þega da se plaši pred drugom. „Moj sin”, kaže g. Štajnfeld, „þita istu tu knjigu!” Izrazi oduševljenja. Sagovornik je roden u Rumuniji, nekada profesor lingvistike na univerzitetu u Kluju; pobegao je iz zemlje 1939, nadajuüi se da dospe do Palestine, ali je umesto toga kružnim putem kroz Dominikansku Republiku, Meksiko i Kanadu dospeo do Sjedinjenih Država. U nemoguünosti da ma gde obezbedi akademski prijem, živi u tihoj nemaštini na Menhetnu, na gornjem Vest Sajdu i bavi se svim poslovima do kojih može da doÿe: sudopera u kineskom restoranu, lektor kratkovekog rumunskog lista, rukovalac aparatom za šapirografiranje za iseljeniþki informativni servis i tako dalje. Sve to vreme marljivo priprema svoje životno delo, strukturalnu i filozofsku analizu propadanja latinskog u ranom srednjem veku. Rukopis je sada bukvalno kompletan na rumunskom, kaže on Elijevom ocu, i poþeo je da ga prevodi na engleski, ali posao mu ide vrlo sporo, jer þak i sada nije siguran u engleskom, buduüi da mu je glava toliko nabijena drugim jezicima. Sanja o tome da dovrši knjigu, naÿe izdavaþa i potom ode u Izrael. „Baš bih voleo da upoznam vašeg deþaka”, kaže Rumun naglo. Trenutni blesak sumnje kod Elijevog oca. Da li je to neki perverznjak? Seksualni manijak, zavodnik deþaka? Ne! To je pošten Jevrej, nauþnik, melamed,þlan meÿunarodnog društva žrtava; kako bi on mogao išta da naškodi Eliju? Telefonski brojevi se izmenjuju. Ugovara se susret. Eli ide u Rumunov stan: siüušna soba, pretrpana knjigama, rukopisima, nauþnim þasopisima na tuce jezika. Evo, proþitaj ovo, kaže vrli þovek, ovo i ovo i ovo, moji eseji, moje teorije; i on gura papire u Elijeve ruke, listove papira gusto kucane, bez razmaka, bez margina. Eli ide kuüi, þita, njegov um leti. Super! Taj starþLü je sve skupio kako treba. Zagrejan, Eli se zaklinje da üe nauþiti rumunski, da üe biti pisar svoga novog prijatelja, da üe mu pomoüi da prevede svoje veliko delo što je pre moguüe. Par deþak i starac grozniþavo planira saradnju. Gradi zamkove u Rumuniji. Eli za sopstveni novac fotokopira rukopise, da neki goy iz susednog stana, zaspao sa upaljenom cigaretom, ne zbriše þitav život prouþavanja u bezumnom požaru. Svaki dan posle škole Eli žuri do krcate sobice. Onda jednog popodneva niko ne odgovara na njegovo kucanje. Katastrofa! Pozvan je nastojnik, gunÿav, daha koji smrdi na viski; on koristi svoj glavni kljuþ da otvori vrata; unutra leži Rumun, požutelog lica, ukoþen. Udruženje izbeglica plaþa pogreb. Neþak, tajanstveno nepomenut pre toga, stvara se niodakle i odnosi sve knjige, sve rukopise, u neznanu sudbinu. Eli ostaje sa fotokopijama. Šta sad? Kako da pretvori sebe u sredstvo preko koga þe ovo delo postati poznato þoveþastvu? Ah! Takmiþenje za esej za školarinu! Kao posednut sedi za pisaüom mašinom, sat za satom. Razlika u njegovom umu izmeÿu njega i njegovog preminulog poznanika postaje nesigurna. Sada su saradnici; kroz mene, razmišlja Eli, taj veliki þovek govori iz groba. Esej je dovršen i u Elijevom umu nema sumnje u njegovu vrednost; to je oþigledno remek delo. Osim toga, on ima specijalno zadovoljstvo da zna da je spasao životno delo nepravedno zapostavljenog nauþnika. On predaje šest zahtevanih kopija odboru za takmiþenje; u proleüe dolazi službeno pismo, koje ga obaveštava da je pobedio; pozvan je u mermerni hol da primi svitak, þek na više novca nego što može da zamisli, i da dobije uzbuÿene þestitke grupe cenjenih akademika. Ubrzo potom dolazi prvi zahtev od profesionalnog þasopisa za prilog. Njegova karijera se vrtoglavo uzdiže. Tek kasnije Eli shvata da je u svom trijumfalnom eseju nekako zaboravio da iskaže poþast autoru dela na kome su zasnovane njegove ideje. Nikakvog zahvaljivanja, niti napomene, nigde þak ni jednog jedinog citata. Ta greška propuštanja ga postidi, ali on oseüa da je previše kasno da ispravi previd, a davanje dužne poþasti ne postaje lakše kako meseci prolaze, dok esej ide u štampu, dok poþinju Xþene rasprave o njemu. On živi u strahu od trenutka kada üe se pojaviti neki stari Rumun, držeüi
naramak nepoznatih þasopisa štampanih u predratnom Bukureštu i povikati da je taj drski mladi þovek besramno prisvojio misli njegovog pokojnog i cenjenog kolege, nesreünog dr. Nikoleskua. Ali ne pojavljuje se nijedan optužujuüi Rumun. Godine su prošle; esej je opšte prihvaüen kao liþno Elijev; kako se bliže kraju dani njegovih redovnih studija, nekoliko velikih univerziteta se bori za þast da nastavi postdiplomske studije na njihovom fakultetu. I ta muþna epizoda, kaže Eli, može poslužiti kao metafora þitavog njegovog intelektualnog života - sve samo lice, bez dubine, kljuþne ideje pozajmljene. Izvestio se u maskiranju tako da sinteza izgleda kao originalnost, plus što ima u odreÿenoj meri neporecivu sposobnosti da upija sintaksu arhaiþnih jezika, ali nije dao stvarni doprinos sveukupnom ljudskom znanju, baš nikakav, što bi u njegovoj starosti bilo oprostivo da nije prevarantski stekao preranu reputaciju kao najprodorniji mislilac na polju lingvistike od Bendžamina Vorfa. A šta je u stvari bio? Golem, konstrukcija, šetajuüe Potemkinovo selo filologije. Sada su se od njega Rþekivala þuda nadahnuüa, a šta je on mogao da pruži? Nije mu preostalo ništa da ponudi, rekao mi je gorko. Odavno je potrošio poslednje Rumunove rukopise. Nastala je þudovišna tišina. Nisam mogao da ga pogledam. Ovo je bilo više nego ispovest; bio je to harakiri. Eli je uništio sebe pred mojim oþima. Uvek sam bio malo sumnjiþav prema Elijevoj navodnoj visprensti, jer iako je bez sumnje imao fini um, njegova shvatanja su mi sva neobiþno delovala kao da stižu iz druge ruke; pa ipak, ovo nikako nisam oþekivao od njega, tu kraÿu, tu prevaru. Šta sada da mu kažem? Da coknem jezikom kao sveštenik i kažem: da, dete moje, poþinio si težak greh? To je i sam znao. Da mu kažem da üe mu bog oprostiti, da je bog ljubav? To ni sam nisam verovao. Možda bih mogao da probam jednu dozu Getea, da kažem: izbavljenje od greha preko valjanih dela još uvek je na raspolaganju, Eli, poÿi i isušuj moþvare, gradi bolnice i piši blistave eseje koji nisu ukradeni, pa üe sve biti dobro za tebe. Sedeo je tu i þekao na oproštaj, þekao na reþ koja üe diüi teret sa njega. Lice mu je bilo prazno, oþi uništene. Poželeo sam da je priznao neki beznaþajni telesni greh. Oliver ga je turio svom drugaru, ništa više, greh koji za mene uopšte nije bio greh, samo dobra zabava; Oliverova nevolja je samim tim bila nestvarna, proizvod konflikta izmeÿu prirodnih želja njegovog tela i uslovljavanja koje je nametnulo društvo. U Periklovoj Atini ne bi imao šta da ispoveda. Timotijev greh, šta god bio, sigurno je bio nešto jednako plitko, nešto što ne proistiþe iz moralnih apsoluta, veü iz lokalnih plemenskih tabua: možda je spavao sa služavkom, možda je špijunisao tucanje roditelja. Moj sopstveni je bio složenije prirode, jer sam uživao u zloj sudbi drugih ljudi, možda sam þak i iskovao zlu sudbu drugih, ali þak je i to bila suptilna, džejmsijanska stvar, u krajnjoj analizi priliþno nematerijalna. Ne i ovo. Ukoliko je plagiranje ležalo u srcu Elijevih blistavih nauþnih dostignuüa, onda u Elijevoj srži nije bilo niþega: bio je šupalj, bio je prazan, a kakav mu oproštaj iko može ponuditi za to? Pa, Eli je imao svoje izvlaþenje ranije te veþeri, a ja sam sada imao svoje. Ustao sam, prišao mu, uzeo njegove ruke u svoje i digao ga na noge, pa sam mu rekao þarobne reþi: poniznost, pokajanje, oproštaj, iskupljenje. Uvek teži prema svetlu, Eli. Nijedna duša nije osuÿena na þitavu veþnost. Radi teško, ulaži sebe, ustraj, traži samospoznaju, i biüe božanske milosti za tebe, jer tvoja slabost potiþe od Njega, a On te neüe žigosati zbog nje ako Mu pokažeš da si u stanju da je prevaziÿeš. Klimnuo je udaljeno i napustio me. Pomislio sam na devetu misteriju i upitao se hoüu li ga ikada više videti. Neko vreme sam koraþao po svojoj sobi i razmišljao. Onda me je Sotona upalio i ja poÿoh da naÿem Olivera.
39 oliver „Znam priþu”, reþe Ned, „znam þitavu stvar.” Stidljivo mi se smešeþi. Blage oþi, kravlje Rþi, zagledane u moje. „Ne smeš da se plašiš onoga što jesi, Olivere. Ne smeš da se plašiš onoga što jesi. Zar ne vidiš koliko je važno da spoznaš sebe, da prodreš u svoju glavu što dalje možeš, a onda da delaš na onom što naÿeš tamo! Ali umesto toga veüina ljudi podiže glupe zidove izmeÿu sebe i sebe, zidove saþinjene od beskorisnih apstrakcija. Gomile Nemoj i Ne Smeš. Zašto? ýemu sve to?” Usjaktelog lica. Iskušitelj, ÿavo. Eli mora da mu je sve ispriþao. Karl i ja, ja i Karl. Želeo sam da zdrobim Elijevu glavu za njega. Ned je kružio oko mene, nasmešen, kretao se kao maþka, kao rvaþ spreman na skok. Glas mu je bio tih, gotovo šapat. „Hajde, Oli. Opusti se. LuEn neüe saznati. Ja ne trubim okolo. Hajdemo, Oli, hajde da to Xþinimo. Nismo stranci. Dugo smo bili razdvojeni. To si ti, Olivere, to si stvarni ti tamo unutra i želiš da izaÿeš, a ovo je trenutak da pustiš sebe napolje. Hoüeš li, Oli? Hoüeš li? Sada? Ovo ti je prilika. Evo me.” Pa mi je prišao. Pogledao me. Mali, niski Ned, meni do grudi. Prsti mu lako klize po mojoj podlaktici. „Ne”, rekao sam i zavrteo glavom. „Ne diraj me, Nede.” Nastavio je da se smeši. Da me gladi. „Ne odbijaj me”, šaptao je. „Ne poriþi me. Jer ako to uþiniš, poricaüeš sebe, odbijaüeš da prihvatiš stvarnost sopstvenog postojanja, a to ne možeš da uþiniš, Olivere, zar ne? Ne ako želiš da živiš veþno. Ja sam stanica kroz koju moraš da proÿeš na svom putu. Oboje smo to znali godinama, duboko unutra. Sada to izlazi na površinu, Oli. Sada sve izlazi na površinu, sve se stiþe, sve vreme teþe prema ovom trenutku, Oli, prema ovom mestu, ovoj sobi, ovoj noüi. Da? Da? Reci da, Olivere. Reci da!”
40 eli Više nisam znao ko sam i gde se nalazim. Bio sam u transu, u izmaglici, komi. Poput sopstvenog duha lutao sam hodnicima Kuüe lobanja, klizio ledenim, tamnim prolazima noüi. Kamene slike lobanja gledale su sa zidova, kezile se na mene. Ja sam se kezio na njih. Namigivao sam im, slao im poljupce. Buljio sam u niz masivnih, hrastovih vrata koji je nestajao prema beskonaþnosti, svaka vrata þvrsto zatvorena, i tajanstvena imena prolazila su kroz moju svest: ovo je Timotijeva soba, ovo je Nedova, ovo je Oliverova. Ko su oni? A ovo je soba Elija Štajnfelda. Ko je to? Eli Štajnfeld. Ko? E. Li. Štajn. Feld. Niz nerazumljivih zvukova. Nakupina mrtvih slogova. E. Li. Štajn. Feld. Da nastavimo. Ova soba pripada fratru Antoniju, a u ovoj se može naüi fratar Bernard, a ovde fratar Havijer, a ovde fratar Klod, i fratar Mikloš, fratar Moris, fratar Leon, fratar Ovaj, fratar Onaj, a ko su ti fratri, i šta znaþe njihova imena? Evo još vrata. Mora da ovde spavaju žene. Otvorio sam vrata nasumice. ýetiri ležaljke, þetiri soþne žene, gole, pruüene u hrpi zgužvanih pokrivaþa. Ništa skriveno. Butine, stražnjice, grudi, slabine. Lica usnulih, opuštene usne. Mogao bih da im priÿem, da im prodrem u tela, da ih posednem, sve þetiri, svaku po redu. Ali ne. Dalje, ka mestu gde nema tavanice, gde blistave zvezde sjaje kroz gole grede. Hladnije, ovde. Lobanje po zidovima. Fontana, klokoþe. Prošao sam kroz zajedniþke prostorije. Ovde slušamo lekcije o osamnaest misterija. Ovde izvodimo svetu gimnastiku. Ovo je mesto gde jedemo svoju posebnu hranu. A ovo - ovaj otvor u podu, ovaj omphalos, pupak univerzuma je tu, dveri Bezdana. Moram da siÿem. Dole, dakle. Memljivi zadah. Ovde nema svetlosti. Ugao poniranja se izravnava; nije ovo ponor, veü samo tunel, i ja ga se priseüam. Veü sam prolazio ovuda, kada sam išao u suprotnom smeru. Barijera, sada, kamena ploþa. Popušta, popušta! Tunel se nastavlja. Tromboni i lovaþki rogovi, hor basova, reþi Rekvijema trepte vazduhom: Rex tremendae majestatis, qui salvandos salvia gratis, salva me, fons pietatis. Napolje! Izašao sam na þistinu preko koje sam prvi put stigao do Kuüe lobanja. Preda mnom, golo bespuüe, bodljikava pustinja. Iza mene, Kuüa lobanja. Nada mnom zvezde, pun Mesec, riznica nebeska. Šta sad? Nesigurno sam se probijao preko þistine, pokraj niza kamenih lobanja veliþine košarkaških lopti koje su je oiviþavale, pa niz usku stazu koja je vodila u pustinju. Nisam imao nikakav cilj u umu. Stopala su me ponela. Hodao sam satima, danima ili nedeljama. Onda, sa svoje desne strane, ugledah zdepasti kamen, grube površine, tamne boje, krajputaš, džinovsku kamenu lobanju. Pod meseþinom se duboke crte bile oštre i istaknute, crne jame u kojima su poþivala jezera noüi. Braüo, meditirajmo ovde. Razmišljajmo o lobanji ispod lica. I tako sam kleknuo. A pri tom, koristeüi tehnike kojima me je uþio vispreni fratar Antonije, odaslah dušu i progutah veliku kamenu lobanju, i proþistih sebe u svoj ranjivosti pred smrüu. Lobanjo, znam te! Lobanjo, ne plašim te se! Lobanjo, nosim tvoju sestru pod svojom kožom! Pa sam se smejao lobanji, i zabavljao se pretvarajuüi je u razne stvari, najpre u glatko belo jaje, onda u kuglu ružiþastog alabastera išaranu i ispruganu žutilom, zatim u kristalnu sferu, þije sam dubine istraživao. Sfera mi je pokazala zlatne tornjeve izgubljene Atlantide. Pokazala mi je rutave ljude u vunastim krznima kako poskakuju u svetlosti baklji pred oslikanim bikovima na zidovima zadimljene peüine. Pokazala mi je Olivera kako leži obamro i iscrpljen u Nedovom naruþju. Pretvorio sam sferu u grubu lobanju, nespretno izrezanu od crne stene i, zadovoljan, pošao nazad trnovitim puteljkom prema Kuüi lobanja. Nisam ušao u podzemni prolaz, veü sam umesto toga obišao oko lica zgrade i duž podugaþkog krila u kome su nam fratri držali lekcije, sve dok nisam
stigao do kraja zgrade, gde je poþinjala staza koja je vodila do zasejanih polja. Pod meseþinom sam tragao za korovom i nisam ga našao. Milovao sam male biljke þilija. Blagoslovio sam bobice i korenove. Ovo je sveta hrana, ovo je þista hrana, ovo je hrana života veþnog. Klekao sam izmeÿu leja, na hladno, mokro, blatnjavo zemljište i molio se da se oproštaj proširi na mene zarad mojih greha. Zatim, sam otišao do brežuljka zapadno od Kuüe lobanja. Popeo sam se na njega, skinuo kratke pantalone i, nag pred licem noüi, izveo svete vežbe disanja, þXþao, usisavao tminu, mešao je sa unutarnjim dahom, crpao snagu iz nje, skretao tu snagu prema svojim vitalnim organima. Telo mi se rastoþilo. Bio sam bez mase i težine. Lebdeo sam, plešuüi, na sloju vazduha. Zadržavao sam dah vekovima. Leteo conima. Primakao sam se stanju istinskog ispunjenja. Sada je priliþilo da izvedem ritual gimnastike, što sam potom uþinio, kreüXüi se sa skladom i pokretljivošüu kakve ranije nikada nisam dostigao. Savijao sam se, njihao, izvijao, poskakivao. Bacao sam se u vazduh; pljeskao dlanovima; proverio sam svaki mišiü. Ispitivao sam sebe do krajnjih granica. Zora je sada stizala. Prvi zrak Sunca slete na mene sa istoþnih bregova. Zauzeo sam þXþanj zalaska sunca, piljio u tu taþku ružiþastog svetla koja je rasla na obzorju i upijao sunþev dah. Oþi su mi bili provodnici blizanci; sveta vatra kuljala je kroz njih u lavirint moga tela. Imao sam potpunu kontrolu, upravljao sam taj veliþanstveni plamen kako poželim, prebacivajuüi toplinu po volji u levo krilo pluüa, u slezinu, jetru, þašicu desnog kolena. Sunce napusti liniju obzorja i zaplovi u puni vidik, zora je hitro istupala pred jutarnjim zlatom, a ja se ispunih njegovom zraþnošüu. Nakon dužeg vremena, ekstatiþan, vratih se Kuüi lobanja. Dok sam prilazio ulazu, figura izroni iz tunela: Timoti. Nekako je našao gradsku odeüu. Lice mu je bilo oštro i napeto, vilice stegnute, oþi izmuþene. Kada me je video, namrštio se i otpljunuo. Ne obznanjujuüi moje prisustvo ni na kakav drugi naþin, nastavio je sa žustrim hodom, preko þistine prema pustinjskoj stazi. „Timoti?” Nije se zaustavio. „Timoti, kuda si pošao? Odgovori mi, Timoti.” Okrenuo se. Uputivši mi pogled ledenog prezira, rekao je: „Brišem, þoveþe. Kog sranja si morao da se šunjaš okolo tako rano izjutra?” „Ne možeš da ideš.” „Ne mogu?” „To üe uništiti Plodište”, rekao sam. „Jebeš Plodište. Misliš da üu da provedem ostatak života u ovom zamku idiota?” Zavrteo je glavom. Onda mu je izraz lica omekšao, pa je rekao manje grubo: „Eli, þuj, opameti se, hoüeš? Pokušavaš da živiš u fantaziji. Neüe ti uspeti. Moramo da se vratimo u stvarni svet.” „Ne.” „Ona dvojica su beznadežni, ali ti još uvek možeš da misliš racionalno, valjda. Mogli bismo da doruþkujemo u Feniksu i da ulovimo prvi avion za Njujork.” „Ne.” „Poslednja šansa.” „Ne, Timoti.” Slegao je ramenima i okrenuo se od mene. „U redu. Ostani onda sa svojim šašavim prijateljima. Meni je dosta, þoveþe! Dosta mi je!” Stajao sam sleÿen kada je prešao þistinu, zakoraþio izmeÿu dve male kamene lobanje smeštene u pesku i približio se poþetku puta. Nije bilo naþina da ga ubedim da ostane. Ovaj trenutak je bio neizbežan od poþetka. Timoti nije bio kao mi, nedostajale su mu naše traume i naši motivi, nikada se nije mogao u potpunosti pokoriti pravilima Probe. Tokom dugog trenutka
razmatrao sam moguünosti i tražio vezu sa silama koje su upravljale sudbinom ovog Plodišta. Upitao sam da li je došao pravi trenutak, i reþeno mi je: da, vreme je došlo. Pa sam potrþao za njim. Kada sam došao do niza lobanja, na kratko sam kleknuo i podigao jednu sa zemlje - bile su mi potrebne obe ruke da je ponesem, pretpostavljam da je težila dvadeset ili trideset funti - i, ponovo trþHüi, stigoh Timotija upravo na mestu gde je poþinjala staza. Jednim jedinim skladnim pokretom digao sam kamenu lobanju i spustio je na potiljak njegove glave svom snagom, a u prste mi se preko te bazaltne sfere proširio oseüaj lomljenja kostiju. Pao je bez krika. Kamena lobanja je bila okrvavljena; bacio sam je i ona ostade tamo gde je sletela. Timotijeva zlatna kosa bila je umrljana crvenilom, a ta crvena mrlja se širila iznenaÿujuüom brzinom. Sada je neophodno da obezbedim svedoke, rekao sam sebi, i da zatražim odgovarajuüe rituale. Pogledah nazad prema Kuüi lobanja. Moji svedoci su veü bili tu. Ned, go, i fratar Antonije, u svojim izbledelim kratkim pantalonama, stajali su pred fasadom zgrade. Priÿoh im. Ned klimnu; sve je video. Spustih se na kolena pred fratrom Antonijem, a on spusti svoju hladnu ruku na moje grozniþavo þelo i reþe blago: „Deveta misterija je ova: da cena života mora uvek biti smrt. Znaj, o Plemeniti, da veþnost mora da se uravnoteži sa uništenjem.” I rekao je: „Kao što živeü svakodnevno umiremo, tako kroz smrt poživeüemo veþno.”
41 ned Pokušao sam da nagovorim Olivera da nam pomogne u pokopu Timotija, ali je on tugovao u svojoj sobi kao Ahil u svom šatoru, i zato je posao u potpunosti pao na Elija i mene. Oliver nije hteo da otvori vrata, nije hteo þak ni da odgovori na moje kucanje mrzovoljnim graktanjem. Ostavio sam ga i pridružio se grupi van zgrade. Eli, stojeüi pokraj palog Timotija, nosio je serafimski, preobliþeni izgled; sjao je. Lice mu je bilo zajapureno, a telo blistalo slojem znoja na jutarnjem svetlu. Okruživala su ga þetiri fratra, þetiri ýuvara, fratri Antonije, Mikloš, Havijer i Franc. Bili su mirni i þinilo se da su zadovoljno onim što se odigralo. Fratar Franc je doneo grobarske alatke, pijuke i lopate. Groblje je, reþe fratar Antonije, nedaleko u pustinji. Možda iz razloga ritualne þistoüe, fratri nisu hteli ni da taknu leš. Sumnjao sam da bismo Eli i ja mogli da ga nosimo sami više od deset jardi, ali Eli se nije obeshrabrio. Kleknuvši, prebacio je Timotijeva stopala jedno preko drugog i podmetnuo ramena ispod Timotijevih listova, pokazavši meni da uhvatim Timotija za pazuho. Hop! pa smo povukli, digli i zaprtili tu nepomiþnu masu od 200 funti sa tla, malo teturajuüi. Sa fratrom Antonijem na þelu, Eli i ja smo hodali prema groblju, ostali fratri negde pozadi. Iako zora nije bila daleko iza nas, sunce je veü bilo nemilosrdno, a dejstvo nošenja tog užasnog tereta kroz titravu izmaglicu vreline bacilo me je u poluhalucinantno stanje; pore su mi se otvorile, kolena su mi se njihala, oþi su mi izgubile žižu, osetih kako me nevidljiva ruka grabi za grlo. Uhvatilo me trenutno ponavljanje prizora kao na ekranu, ponovo sam video usporene snimke Elijevog velikog trenutka, kamera se zaustavljala u kritiþnim intervalima. Video sam Elija kako trþi, Elija kako se povija da dograbi tešku bazaltnu kuglu, Elija ponovo u poteri za Timotijem, Elija kako ga stiže, Elija kako se izvija poput bacaþa u bezbolu, mišiüi na njegovoj desnoj strani nabreknuti u zapanjujuüem reljefu, Elija kako lagano ispruža ruku na divno teþan naþin, poseže kao da namerava da lupi Timotija po leÿima i umesto toga blago i glatko zabija kamenu lobanju u krhkiju Timotijevu. Timoti se povija, pada, nepomiþno leži. Pa ponovo. Ponovo. Ponovo. Potera, napad, udarac, u þarobnom filmu uma. Te slike presecaju drugi poznati prizori smrtnosti, lutaju kao fantomski slojevi gaze: zapanjeno lice Li Harvi Osvalda dok mu Džek Rabi prilazi, zgrþeno telo Bobi Kenedija na kuhinjskom podu, odseþene glave Mišime i njegovog drugara fino složene na generalovom stolu, rimski vojnik ubada kopljem figuru na krstu, blistava peþurka se uzdiže nad Hirošimom. Pa opet Eli, opet putanja drevnog predmeta, opet udarac. Zaustavljeno vreme. Poezija uništenja. Zateturao sam se i zamalo pao, a lepota tih prizora me je održala, napajala je moje pucketave zglobove i pusustajuüe mišiüe novom snagom, i zato sam ostao uspravan, teturavi, marljivi nosaþ posmrtnih ostataka što kroþi krckavim alkalnim zemljištem. Kao što živeü svakodnevno umiremo, tako kroz smrt poživeüemo veþno. „Stigli smo”, rekao je fratar Antonije. Da li je to bilo groblje? Nisam video nadgrobne ploþe, niti ikakve oznake. Niske, sive biljke kožastih listova, stanovnici sušnog bespuüa, rasle su u nasumiþnim nakupinama po praznom polju. Onda pogledah pažljivije, primajuüi stvari neobiþnim, ispražnjenim intenzitetom iznurenosti, i primetih odredenu nepravilnost terena, ovde deo koji je, þini se, utonuo par inþa, tamo deo koji kao da je bio uzdignut, kao da je zaista bilo nekih remeüenja površine. Pažljivo smo spustili Timotija. Kada smo ga spustili, moje telo, olakšano, kao da je lebdelo; mislio sam da üu se doslovce diüi sa tla. Udovi su mi se tresli, a moje ruke, same od sebe, podizale su se u
visinu ramena. Odmor je kratko trajao. Fratar Franc pruži nam alatke i mi poþesmo da kopamo grob. Samo nam je on pomagao; ostala tri ýuvara stajali su na strani, poput zavetnih statua, nepokretni, lebdeþi. Tlo je bilo zrnasto i meko, možda mu je sva kohezija spaljena nakon deset miliona godina sunca Arizone. Kopali smo kao robovi, kao mravi, kao mašine, zabodi i podigni, zabodi i podigni, zabodi i podigni, svako od nas pravio je sopstvenu malu jamu, a onda smo spojili tri jame. Tu i tamo bismo upali u tuÿe radno polje; jednom mi je Eli zamalo probio boso stopalo svojim pijukom. Ali smo završili posao. Nakon dužeg vremena pred nama se pružao otvoreni šanac, dug možda sedam stopa, dubok þetiri. „To je dovoljno”, reþe fratar Franc. Zadihani, svetlucavi od znoja, ošamuüeni, bacili smo alatke i kroþili unazad. Bio sam na rubu iscrpljenosti i jedva sam stajao. Saleteo me je napad suvih grþeva; borio sam se protiv njega i pretvorio ga, apsurdno, u štucanje. Fratar Antonije reþe: „Smestite mrtvaca u tlo.” Tek tako? Bez kovþega, bez ikakvog pokrova? Zemlja na lice? Prah prahu? ýinilo se da je tako. Našli smo poslednju zalihu energije i digli Timotija, prevalili ga preko ruba jame koju smo iskopali i položili ga. Ležao je na leÿima, smrskana glava se smestila u meku zemlju kao u kolevku, oþi - jesu li pokazivale iznenaÿenje? - piljile su u nas. Eli posegnu unutra, zatvori oþi, okrenu Timotijevu glavu blago na stranu, položaj koji više odgovara snu, udobniji naþin da se provede veþni odmor. ýetiri ýuvara sada su zauzeli položaje na sva þetiri ugla groba. Fratri Mikloš, Franc i Havijer spustili su ruke na priveske i pognuli glave. Fratar Antonije, zagledan pravo napred, izgovorio je kratku službu na onom teþnom, nerazumljivom jeziku (Azteþki? Atlantiÿanski? Muttersprech? Kromanjonaca?) i, prebacivši se na latinski za poslednje fraze, izgovori nešto što je, kako mi je Eli rekao kasnije, potvrÿujuüi moje nagaÿanje, bio tekst devete misterije. Onda je dao znak meni i Eliju da ispunimo grob. Posegli smo za lopatama i poþeli da nabacujemo zemlju. Zbogom, Timoti! Zlatni izdanþe Vaspova, potomþe osam generacija pažljivog ploÿenja! Ko þe dobiti tvoje akcije, ko þe dalje širiti porodiþno ime? Prah prahu. Tanki sloj peska Arizone sada pokriva tvoje krupno obliþje. Radimo kao roboti, Timoti, i ti nestaješ sa vidika. Kao što je bilo predodreÿeno na poþetku. Kao što je napisano u Knjizi lobanja pre deset hiljada godina. „Sve redovne aktivnosti se poništavaju za danas”, rekao je fratar Antonije kada je grob bio popunjen, a zemlja utabana. „Provešþemo dan u meditaciji, neüemo uzimati obroke, posvetiüemo se razmišljanju o misterijama.” Ali þekalo nas je još posla pre nego što je razmišljanje moglo poþeti. Vratili smo se do Kuüe lobanja, nameravajuüi da se pre svega okupamo, i otkrili fratra Leona i fratra Bernarda u hodniku pokraj Oliverove sobe. Lica su im bila maske. Pokazali su unutra. Oliver je ležao licem naviše na svojoj ležaljki. Oþigledno je uzeo nož iz kuhinje i, hirurg kakav nije doživeo da postane, obavio njime na sebi izuzetan posao, po stomaku i grlu, a nije poštedeo ni izdajnika izmeÿu svojih butina. Urezi su bili duboki i useþeni mirnom rukom: disciplinovan do samog kraja, kruti Oliver je preklao sebe sa karakteristiþnom þvrstinom u metodologiji. Ne bih ništa bolje mogao da dovršim takav projekat, jednom kada ga veü poþnem, nego što bih mogao da koraþam po meseþini, ali Oliver je imao neobiþnu moü koncentracije. Prouþavali smo rezultate na neobiþno ravnodušan naþin. Ja sam u mnogim pogledima preosetljiv, a i Eli, ali na ovaj dan ispunjenja devete misterije sve takve slabosti su bile Rþišüene iz mene. „Ima jednog izmeÿu vas”, reþe fratar Antonije, „koji se odrekao veþnosti zarad braüe svoje iz þetvorostrane figure, tako ÿa bi oni spoznali znaþenje samoporicanja.” Da. I tako smo se po drugi put oteturali na groblje. A posle, zbog svojih greha, oribao sam debele, usirene mrlje iz sobe koja je bila Oliverova. Onda sam se najzad okupao i sedeo sam u svojoj sobi, ispitujuüi u svome umu misterije Lobanje.
42 eli Leto teško poþiva na zemlji. Nebo treperi izluÿujuüom vrelinom. Sve se þini predodreÿeno i uraÿeno kako treba. Timoti sniva. Oliver sniva. Ned i ja ostajemo. Tokom ovih meseci veoma smo se osnažili, a koža nam je potamnela na suncu. Živimo u nekoj vrsti sna na javi, smireno lebdimo kroz dnevne dužnosti i rituale. Još uvek nismo punopravni fratri, ali vreme naše Probe se bliži kraju. Dve nedelje nakon kopanja grobova ovladao sam ritualom tri žene i od tada nemam teškoüa u upijanju ma koje od lekcija kojima me uþe fratri. Dani se stapaju u celinu. Ovde se nalazimo van vremena. Da li je bio april kada smo stigli fratrima? Koje godine, i koja je ovo godina? San na javi, san na javi. Ponekad mi se þini da su Timoti i Oliver figure iz drugog sna, jednog koga sam sanjao nekada davno. Poþeo sam da zaboravljam pojedinosti njihovih lica. Plava kosa, plave oþi, da, ali onda šta? Kog su im oblika bili nosevi, koliko isturene brade? Njihova lica blede. Timoti i Oliver su otišli, a Ned i ja ostajemo. Još uvek se seüam Timotijevog glasa, toplog, punog basa, dobro kontrolisanog, divno modulisanog, sa jedva primetnim nazalnim aristokratskim prizvucima. I Oliverovog, jakog, þistog tenora, tonova oštrih i þvrstih, neutralnog naglaska, naglaska Amerikanca iz prerije. Njima pripada moja zahvalnost. Umrli su za mene. Jutros je moja vera zatitrala, samo na trenutak, ali bio je to užasan trenutak; bezdan nesigurnosti otvorio se poda mnom nakon toliko meseci srþane uverenosti i ja ugledah ÿavole sa trozupcima i zaþuh oštri smeh Sotone. Vraüao sam se sa polja i sluþajno pogledao preko ravne, kržljave zemlje prema mestu na kome su poþivali Timoti i Oliver, kada me neoþekivano tanki, hrapavi glasiü u mojoj glavi upita: Misliš li da si ovde išta dobio? Kako možeš da budeš toliko siguran? Koliko si siguran da je moguüe dobiti stvar koju tražiš? Spoznao sam trenutak užasnog straha, u kome sam þini mi se zurio zakrvavljenih oþiju u ledenu buduünost i video sebe kako se grþim, smežuravam i pretvaram u prah u praznom, spaljenom svetu. Onda me je trenutak sumnje ostavio, naglo kao što je i došao. Možda je to bio samo zalutali nalet neusredsreÿenog nezadovoljstva, koji je nemarno vrludao kontinentom prema Pacifiku i zastao na kratko da me uznemiri. Bio sam potresen onim što sam osetio i potrþao sam prema kuüi, nameravajuüi da naÿem Neda i ispriþam mu, ali do trenutka kada sam se približio njegovoj sobi epizoda mi se þinila previše smešna da bih je podelio sa njime. Misliš li da si ovde išta dobio? Kako sam uopšte mogao da sumnjam? ýudan korak unazad, Eli. Vrata su mu bila otvorena. Pogledah unutra i videh da sedi pogrbljen, glave u rukama. Nekako je osetio moje prisustvo; hitro je digao pogled, promenio izraz, zamenio prolazno Rþajanje ili utuþenost pažljivo praznim izrazom. Ali oþi su mu bile blistave od naprezanja i Xþinilo mi se da sam ugledao svetlucanje potisnutih suza. „I ti si ga osetio?” pitao sam. „Šta sam osetio?” Gotovo prkosno. „Ništa. Ništa.” Maglovito sleganje ramenima. Kako možeš da budeš toliko siguran? Igramo igru jedan sa drugim, pretvaramo se. Ali sumnja je jutros opšta. Zaraza se širi kroz obojicu. Koliko si siguran da je moguüe dobiti stvar koju tražiš? Osetih kako se zid podiže izmeÿu njega i mene i spreþava me da mu ispriþam strahove koje sam osetio ili da ga upitam zašto je izgledao toliko uznemireno. Ostavio sam ga i otišao u svoju sobu da se okupam, a posle krenuh na doruþak. Ned i ja smo sedeli zajedno, ali smo malo govorili. Trebalo je da usledi naša
jutarnja seansa sa fratrom Antonijem, ali sam nekako osetio da ne treba da idem, i kada sam jeo vratio sam se umesto toga u svoju sobu. Misliš li da si ovde išta dobio? Zbunjeno sam kleknuo pred veliku mozaiþnu masku lobanje na svom zidu, zapiljen u nju oþima koje nisu treptale, puštajuüi sebe da je upijam, terajuüi mirijade siüušnih delova opsidijana i tirkiza, žada i sedefa da se stapaju, razlivaju i menjaju, sve dok ta lobanja nije za mene navukla meso i ja videh lica preko tankih kostiju, drugo lice, pa treüe, þitav niz lica, treptavi, veþno promenljivi redosled lica. Sada sam video Timotija, a sada je maska navukla finije crte Olivera, a sada sam video svog oca, koji se brzo transformisao u moju majku. Kako možeš da budeš toliko siguran? Fratar Antonije je gledao sa zida, obraüajuüi mi se na nepoznatom jeziku, pa je postao fratar Mikloš i mrmljao o izgubljenim kontinentima i zaboravljenim peüinama. Koliko si siguran da je moguüe dobiti stvar koju tražiš? Sada sam video vitku, krotku devojku velikog nosa koju sam voleo na kratko u Njujorku i morao sam da se pomuþim da se setim njenog imena - Miki? Miki Bernštajn? - i rekao sam: „ýao, otišao sam u Arizonu, baš kao što sam ti rekao”, ali ona nije odgovarala; mislim da je zaboravila ko sam. Nestala je, a na njeno mesto je došla turobna devojka iz motela u Oklahomi, a potom sukuba teških grudi koja je prolebdela kraj mene one noüi u ýikagu. Ponovo zaþuh oštri smeh koji se dizao iz bezdana i zapitah se da li üe me saleteti novi trenutak razorne sumnje. Misliš li da si ovde išta dobio? Iznenada je u mene piljio dr. Nikolesku, sivog lica, tužnih oþiju, vrteo je glavom, optuživao me na svoj blagi, stidljivi naþin da nisam ispravno postupio prema njemu. Ništa nisam poricao, ali nisam ni zatitrao ili skrenuo pogled, jer je krivica bila skinuta sa mene. Držao sam umorne kapke otvorene i gledao ga sve dok nije nestao. Koliko si siguran da je moguüe dobiti stvar koju tražiš? Došlo je Nedovo lice. Ponovo Timotijevo. Oliverovo. A onda moje sopstveno, lice Elija glavom, prvobitnog pokretaþa puta, nepokorivog vode Plodišta. Misliš li da si ovde išta dobio? Prouþavao sam svoje lice, ponirao u njegove nedostatke, uspostavio kontrolu nad njima, vratio ga u bucmasto i rumeno deþaštvo - a zatim ga ponovo vratio u vreme sadašnje, novom i nepoznatom Eliju Kuüe lobanja, pa iza tog Elija drugaþijem, kakvog nikada nisam video, Eliju koji üe doüi, bezvremenom, neosetljivom, smirenom, Eliju-fratru, lica od fine kože, lica od kamena. I dok sam ispitivao tog Elija þuo sam Protivnika kako ustrajno postavlja svoje pitanje: Kako možeš da budeš toliko siguran? Kako možeš da budeš toliko siguran? Kako možeš da budeš toliko siguran? Pitao je to ponovo i ponovo, udarao me time kao þekiüem, sve dok se sva jeka nije zamutila u jedinstvenu duboku tutnjavu, a ja nisam mogao da mu odgovorim i naÿoh se sam na mraþnom polarnom platou, grabeüi kandžama univerzum þiji su bogovi pobegli, misleüi: prolio sam krv svojih prijatelja, a zašto? Za ovo! Ali onda mi se snaga vratila i ja povikah odgovor u njegovu tutnjavu porugu, vrišteüi da sam ponovo našao veru, da sam siguran zato što sam siguran. „Verujem! Verujem! Poriþem tvoju pobedu!” I pokazao sam sebi sopstvenu sliku, kako koraþam blistavim ulicama udaljenih sutrašnjica, hodam peskom tuÿinskih svetova, veþni Eli koji je prigrlio bujicu godina. I smejao sam se, a on se takoÿe smejao, i njegov smeh je utopio moj, ali moja vera nije zatitrala i on se najzad uüutao, dopuštajuüi mi da se poslednji smejem. Onda zatekoh sebe kako sedim, promukao i drhtav, pred poznatom mozaiþnom maskom. Nije bilo više metamorfoza. Vreme vizija se svršilo. Uputio sam maski oprezan pogled, ali je ona ostala kakva je bila. Vrlo dobro. Pretražio sam svoju dušu i nisam našao zaostatke sumnje u njoj; taj konaþni sukob je spalio sve deliüe neþistoüe. Vrlo dobro. Ustao sam, izašao iz svoje sobe i brzo sišao niz hodnik, u onaj deo zgrade gde gole grede same stoje pred otvorenim nebom. Podigavši pogled, videh ogromnog sokola kako kruži visoko nada mnom, tamna mrlja na oštrom, praznom plavilu. Sokole, umreüeš, a ja üu živeti. U to nisam sumnjao. Skrenuo sam za ugao i došao u odaju u kojoj su se održavali naši susreli sa fratrom Antonijem. Fratar i Ned su veü bili tamo, ali su oþigledno þekali mene; jer fratrov privezak je još uvek visio oko njegovog vrata. Ned
mi se nasmeši, a fratar Antonije klimnu. Shvatam, kao da su govorili. Shvatam. Te oluje üe doüi. Kleknuo sam pokraj Neda. Fratar Antonije skide svoj privezak i postavi malu lobanju od žada na pod pred nama. Život veþni nudimo ti mi. „Okrenimo svoj unutarnji pogled simbolu koji ovde vidimo”, rekao je fratar Anlonije blago. Da. Da. Radostan, pun išþekivanja, bez ikakvih sumnji, predadoh sebe nanovo Lobanji i njenim ýuvarima.