Ursula Le Guin-Pricanje

ZF BIBLIOTEKA Ursula K. Le Guin PRIANJE Naslov izvornika The Telling ©1999 by Ursula K. Le Guin Prevela Nada Mihel

Prvu sam pogrešku u inio na dan svog ro enja i otad nastavio tim putem tražiti mudrost Mahabharata

1 Kad se Sutty danju vraala na Zemlju, uvijek je išla u selo. Nou, u Pale. Žuta boja mesinga, žuta boja tijesta s kurkumom i riže zainjene šafranom, tamnonaranasta izmaglica prašine pri smiraju sunca iznad polja, crvena boja kane, pasiflore, sasušene krvi, blata; sve boje suneve svjetlosti. Dašak smrdljive ase. Tetino neumorno blebetanje dok s Motinom majkom ogovara na verandi. Tamna ruka ujaka Hurreeja mirno poiva na bijeloj stranici. Ganeshino malo, svinjsko, dobroudno oko. Upaljena šibica i gust, sivi pramen dima tamjana: opor, razigran, rasplinut. Mirisi, odsjaji, odjeci što bi prostrujali ili bljesnuli kroz njezine misli dok je koraala ulicama, dok je jela, dok je odmarala osjetila od nasrtaja neareala na koje je danju, pod drugim suncem, morala biti prikljuena. Ali no je ista u bilo kojem svijetu. Tek odsutnost svjetlosti. A u tami bi se zatekla u Paleu. Ne u snu, nikad u snu. Na javi, prije no što bi usnula, ili kad se trgnula iz sna, uznemirena i napeta, kad više nije mogla ponovo zaspati. Poeo bi se odigravati neki prizor, ne u slatkim, sjajnim odlomcima, nego kao potpuno prisjeanje nekog mjesta, u punom vremenu. A kad je sjeanje jednom krenulo, nije ga više mogla zaustaviti. Morala je ponovo proživljavati, sve dok je ne napusti. Možda je to bila svojevrsna kazna, slina kazni ljubavnicima u Danteovom Paklu - sjeanje na vrijeme kad su bili sretni. No ti su ljubavnici imali sree, jer su se zajedno prisjeali. Kiša. Kiša prve zime u Vancouveru. Nebo poput olovnog krova pritiše vrhove zgrada, potiskujui goleme crne planine izvan grada. Južno, kišom uzburkane sive vode Sounda, pod kojima leži stari Vancouver, odavno potopljen plimom. Crna bljuzgavica na blistavom asfaltu ulica. Vjetar, taj vjetar zbog kojeg se sva skvrila cvilei kao pseto, drši od straha i razdraganosti, bio je tako silovit i lud taj hladan vjetar s Arktika, ledeni dah bijelog medvjeda. Prodirao je kroz njen lagani kaput, ali izme su joj bile tople, velike ružne izme od crne plastike s kojima je gacala po jarcima, hitajui kui. Ta grozna studen davala je osjeaj sigurnosti. Ljudi su žurno promicali ne obazirui se jedni na druge, sve njihove mržnje i strasti zamrznute. Voljela je Sjever, studen, kišu, taj predivan turobni grad. Ovdje je Teta je izgledala tako malena, sitna i kratkovjena, poput leptiria. Crvenonaranasti pamuni sari, tanke narukvice od mesinga na zapešima insekta. Iako je ovdje bilo mnogo Indijaca i Indokanadana, mnoštvo susjeda, Teta se je ak i meu njima doimala sitnom, kao da tu ne pripada. Osmijeh joj je bio stran i ispriavajui. Stalno je morala nositi cipele i arape. Stopala bi se ukazala tek kad se spremala na poinak, mala smea stopala jakog karaktera, koja su u selu uvijek predstavljala njezin vidljiv dio, baš kao i šake, kao i oi. Ovdje su joj stopala nestala, bila su omotana, hladnoa ih je amputirala. Nije mnogo hodala, nije se bavila kunim poslovima, nije se petljala po kuhinji. Sjedila je uz grijalicu u prednjoj sobi, zamotana u blijedi, upavi vuneni pokriva - leptir na svom povratku u kukuljicu. Udaljavala se sve više, no ne hodajui. Sutty je sad bolje poznavala Majku i Oca za koje gotovo nije ni znala posljednjih petnaest godina, bolje nego Tetu ije su krilo i ruke bili njezin raj. Bilo je ugodno otkrivati roditelje - Majinu dobroudnost i um, Oeve sramežljive, nespretne pokušaje iskazivanja osjeaja. Razgovarati s njima kao odrasla osoba, a pritom biti prekomjerno voljena poput djeteta - to se pokazalo tako lakim, tako neodoljivim. Razgovarali su o svemu, meusobno se upoznavali. Istovremeno, Teta se smanjivala, udaljavala se lepršajui, krivudajui, u prvi tren kao da nikamo ne ide, vraala se na selo, grobu ujaka Hurreeja. Došlo je proljee, došao je strah. Suneva se svjetlost vratila tu na sjever, blijeda i

izdužena poput pubertetlije, srebrnasto sjenovito zraenje. Mala ružiasta stabla šljiva rascvjetala su se po sporednim uliicama susjedstva. Oci su objavili kako je Pekinški pakt u suprotnosti s enjem o jedinstvenoj sudbini te se zato mora poništiti. Pale e se otvoriti, rekli su Oci, njegovi e stanovnici primiti Svetu Svjetlost, tamošnje e škole biti oišene od nevjerništva, proišene od tuinskih pogrešaka i zastranjivanja. Oni koji ustraju u grijehu biti e podvrgnuti preodgoju. Majka je po cijele dane boravila u uredima Veze, dolazei kui tek naveer, smrknuta. To su im posljednji trzaji - govorila je - uspiju li, preostaje nam još samo podzemlje. Koncem ožujka, eskadrila zrakoplova Vojske Gospodnje doletjela je iz Colorada u Washington i tamo bombardirala Knjižnicu, zrakoplov za zrakoplovom, etiri sata bombardiranja koja su stoljea povijesti i milijune knjiga pretvorili u prah i pepeo. Washington nije isto što i Pale, no prekrasna stara zgrada, iako esto zatvorena i držana pod kljuem, pod stražom, nikada prije nije bila napadnuta. Odoljela je vremenima nedaa i ratova, slomova i revolucija, sve do ovog sada. Do Vremena išenja. Glavni zapovjednik Vojske Gospodnje je najavio bombardiranje kao odgojnu mjeru kad je ono ve bilo u tijeku. Samo jedna Rije, samo jedna Knjiga. Sve ostale rijei, sve ostale knjige bile su tmina, greška. Prljavština. Neka Gospod zasja uzvikivali su piloti u bijelim odorama i maskama-zrcalima u crkvi pri bazi u Coloradu, suoavajui se bez lica s kamerama i raspjevanom, uzbibanom svjetinom u ekstazi. Obrišite prljavštinu i neka Gospod zasja! Ali Dalzul, novi Izaslanik koji je lani stigao s Haina, razgovarao je s Oima. Primili su ga u Sanktumu. Bilo je neareala, holograma i 2D-a koji su ga prikazivali na mreži i u Božjoj Rije i. Izgleda da glavni zapovjednik Vojske Gospodnje nije od Otaca dobio zapovijed za bombardiranje knjižnice u Washingtonu. Naravno, nije to bila pogreška glavnoga zapovjednika. Oci ne griješe. Piloti su bili previše gorljivi u akciji koju su poduzeli bez odobrenja. Iz Sanktuma je stigao glas: piloti e biti kažnjeni. I bili su kažnjeni: izvedeni su pred postrojene jedinice, svjetinu i kamere, javno degradirani oduzimanjem oružja i bijelih odora. Kacige su im skinute i lica razgoliena. Osramoeni, odvedeni su na preodgoj. Sve je to bilo na mreži, iako je Sutty mogla to gledati i bez prikljuivanja, jer je Otac iskljuio vr-proprije. I Božja Rije  je bila puna toga. Baš kao što je ponovo bila puna novog Izaslanika. Dazul je bio s Terre. Roen upravo tu, na Božjoj Zemlji, rekli su. ovjek koji razumije Zemljane bolje nego li bi to ijedan stranac ikada mogao, rekli su. ovjek sa zvijezda koji je došao kleknuti pred noge Otaca i razgovarati o provedbi miroljubivih namjera Svetog ureda i Ekumene. - Zgodan mladi - rekla je Majka, odmjeravajui ga. - Što je on? Bijelac? - Itekako je bijel - rekao je Otac. - A otkud je on? Ali to nitko nije znao. Island, Irska, Sibir... svatko je nudio drugu priu. Otišao je s Terre da bi studirao na Hainu, u tome su svi bili složni. Vrlo brzo stekao je zvanje Promatraa, a zatim i Mobila i tada je bio poslan kui: prvi od stanovnika Terre kao Izaslanik na Terri. - Otišao je prije uvelike više od jednog stoljea - rekla je Majka. - Prije no što su uništi zauzeli istonu Aziju i Europu. ak i prije nego su postali utjecajni u zapadnoj Aziji. Sigurno mu se njegov svijet poprilino promijenio. Sretnik, pomislila je je Sutty. Oh, sretan, sretan ovjek! Otišao je na Hain, tamo studirao na Školi u Veu, bio je ondje gdje se sve ne svodi samo na Boga i mržnju, tamo gdje su proživjeli milijun godina povijesti i sve to razumiju! Te iste veeri rekla je Majci i Ocu kako bi željela pohaati Vježbeniku školu pa bi pokušala upisati Ekumensko uilište. Rekla im je to bojažljivo, no oni se nisu protivili, nisu se ak ni iznenadili. "Ovo je pravi svijet s kojeg, za sada, treba otii", rekla je Majka.

Držali su se tako mirno i blagonaklono da je pomislila: Zar ne shvaaju, ako se uspijem upisati pa budem poslana u neki drugi svijet, nikada me više nee vidjeti. Pedeset godina, stotinu, stotine, dvosmjerna putovanje svemirom rijetko su bila kraa, esto dulja. Zar im je stvarno bilo svejedno. Tek kasnije te veeri, dok je za stolom promatrala oev profil, pune usnice, kukasti nos, kosu koja poinje sijedih, strogo i krhko lice, palo joj je na pamet da, ako je pošalju u neki drugi svijet, ni ona njih više nikada nee vidjeti. Oni su na to pomislili prije nje. Kratka nazonost i duga izbivanja, jedino to su uope i imali. I koristili na najbolji nain. - Jedi, Teta - rekla je Majka, no Teta je samo kuckala po kriški naana svojim prstima tankim kao mravlja ticala, ne stavivši ni zalogaj u usta. - Nitko ne bi mogao od ovog brašna napraviti dobar kruh - izjavila je, oslobodivši pekara krivnje. - Razmazio te je život na selu - zadirkivala ju je Majka. - Ovo je najbolje što se može dobiti u Kanadi. Najbolja sjeckana slama i gips u prahu. - Da, razmažena sam - ree Teta, smiješei se iz neke daleke zemlje. Stariji slogani bili su uklesani u proelja zgrada: NAPRIJED U BUDUNOST. PROIZVOI-POTROŠAI AKE STUPAJU KA ZVIJEZDAMA. Noviji su tekli preko zgrada po trakama zasljepljujuih elektronskih zaslona: REAKCIONARNA MISAO JE PORAŽENI NEPRIJATELJ. Kad su se zasloni pokvarili, poruke bi postajale zagonetne: SAO JE RAŽ NE. Najnovije, hologramske projekcije, lebdjeli su nad ulicama: ISTA ZNANOST UNIŠTAVA KORUPCIJU. NAPRIJED, VIŠE, DALJE. Uz holograme lebdjela je i glazba, visokoritmina i višeglasna, zaglušujua. "Naprijed, naprijed, ka zvijezdama!" - kriještao je nevidljivi zbor iznad prometnog zastoja na raskrižju gdje je stajao Suttyin robot-taxi. Kako bi nadglasala tu buku, pojaala je ton u zvuniku taxija: "Praznovjerje je trula lešina" - govorio je iz zvunika privlaan muški glas. - "Praznovjerje zagauje um mladeži. Dužnost je svakog graanina, kako odrasle osobe tako i uenika, prijaviti reakcionarna uenja i uitelje koji dopuštaju pobunu ili uvode iracionalnosti i praznovjerje u svoje uionice. Zna se kako je, u svjetlu iste znanosti, uska suradnja svih ljudi prvi preduvjet..." Sutty je stišala ton koliko se je dalo. Opet se ulo kriještanje zbora: "Ka zvijezdama! Ka zvijezdama!", a robot-taxi se trznuo naprijed otprilike za polovicu svoje dužine. Još dva takva trzaja i možda uspije prijei raskrižje pri sljedeoj promjeni pravca prometa. Sutty je posegnula u džep jakne po digel, no sve ih je ve pojela. Bolio ju je želudac. Loša hrana, predugo je jela previše loše hrane, preraevine pretrpane proteinima, zainima i stimulatima. I te glupe prometne gužve zbog tih blesavih, loše napravljenih automobila koji se stalno kvare, a i ta stalna buka, slogani, pjesme, ta pretjerivanja, ljudi koji se hiperstimuliraju kako bi poinili sve mogue pogreške koje su ostale populacije u FF-teh modu ikada napravile. Pogreška! To bi bilo osuivanje. Pogrešno je dopustila da joj oblak frustracija zakloni jasnou misli i percepcije. Pogrešno je podlei predrasudama. Gledanje, slušanje, bilježenje: promatranje. To je njezin posao. Ovo nije bio njezin svijet. No ona se nalazila na njemu, u njemu. Kako e ga promatrati kad se nije mogla odmaknuti od njega? Hiperstimulacija neareala koju je morala prouavati ili buka ulice: nije se imalo kamo pobjei od beskrajne agresije propagande, osim ako se osami u svom stanu i tako se iskljui iz svijeta kojeg je došla promatrati. injenica je da ona ovdje nije pogodna za Promatraa. Drugim rijeima, zakazala je ve na svom prvom zadatku. Znala je da ju je sad Izaslanik pozvao kako bi joj to rekao. Ve je gotovo kasnila na taj sastanak. Robot-taxi se opet trznuo naprijed, a zvunik u

njemu opet se gromko oglasio s nekom korporacijskom objavom, jer je regulator jaine zvuka iskoio iz položaja u koji ga je bila stavila. Nije postojala mogunost da ga posve iskljui. "Objava ureda za astronautiku!" - rekao je vibrantan, energian, samopouzdan ženski glas, a Sutty je pokrila uši rukama, povikavši: Kuš! - Vrata vozila su zatvorena - oglasio se robot-taxi monotonim mehanikim glasom, predvienim za odgovore na verbalne zapovjedi. Sutty se to uini smiješnim, no nije se mogla smijati. Ta najava je trajala i trajala, dok su kreštavi glasovi gore u zraku pjevali: "Sve više, sve bolje, stupamo ka zvijezdama!" Ekumenski Izaslanik, srnooki Chiffewarijac imenom Tong Ov, kasnio je na sastanak još više od nje, jer ga je na izlazu iz kue zadržao pokvareni ZIL sustav za identifikaciju kojeg je ismijavao. - Sustav je negdje zametnuo mikrosnimku koju sam ti htio dati - ree on prebirui po fajlovima. - Šifrirao sam je, jer mi oni, naravno, stalno prekapaju po fajlovima i moja im je šifra sad unijela zbrku. Ma znam da je tu negdje... Nego, daj mi za to vrijeme reci kako ti ide. - Pa... - ree Sutty i zastane. Mjesecima je i mislila i govorila na dovzanskom. Sada je, na trenutak, morala prebirati po vlastitim fajlovima: hindi... ne, engleski... ne, hainski... da! - Tražili ste da pripremim izvještaj o suvremenim jezicima i književnosti. No društvene promjene koje su se ovdje odigrale dok sam bila na putu... Znate, kako je sada u suprotnosti sa zakonom govoriti ili iti ijedan jezik osim dovzanskog ili hainiskog, ne mogu se baviti drugim jezicima. Ako oni još uope postoje. A što se dovzanskog tie, prvi Promatrai su poduzeli prilino opsežna lingvistika istraživanja pa ja još samo mogu dodati pojedinosti i proširiti rjenik. - A što je s književnošu? - upita Tong. - Uništeno je sve što je zapisano na starim pismima. Ako još nešto i postoji, ja ne znam što bi to bilo, jer mi Ministarstvo uskrauje pristup. Jedino na emu sam mogla raditi je suvremena audio-literatura. Ta je, opet, sva pisana po korporacijskim specifikacijama. Nastoje je vrlo... bit e standardizirana. Pogledala je Tonga Ova, ne bi li vidjela gnjavi li ga svojim žalopojkama, no kako je on još uvijek tražio onaj zametnuti fajl, inilo se da sluša sa zanimanjem. - Sve je samo audio, zar ne? - upitao je. - Teško da je tiskano išta osim korporacijskog prirunika, tekstova za gluhe i svojevrsne poetnice koja ide uz zvuk - za one koji tek poinju uiti. ini se kako je kampanja protiv starih ideografskih oblika bila vrlo intenzivna. Možda su tako prestrašili ljude i odvratili ih od pisanja, inili da uope ne vjeruju napisanom. Ili su se ljudi opirali uporabi hainiske abecede. Ili možda jednostavno više vole buku... zvuk. Zato je sve ega sam se mogla domoi u svezi s književnošu samo vrpce s audio-zapisom i neareali. Objavljuje ih Svjetsko ministarstvo informacija i Središnje ministarstvo za poeziju i umjetnost. Veina tih radova su zapravo informacije i obrazovni materijal, a ne književnost ili pjesništvo, barem kako ja razumijem te pojmove. Doduše, mnogi neareali su dramatizacije praktinih ili etikih problema i njihovih rješenja... Silno se trudila govoriti bez osuivanja, bez predrasuda, ak joj je i glas bio monoton. - Vjerojatno je to dosadno - ree Tong, stalno prebirui po fajlovima. - Pa... ja baš nemam osjeaj za tu estetiku. To je tako duboko politizirano i... i... jednostavno je politiko. Naravno, svaka umjetnost je politizirana. Ali kad je baš sve tek didaktika, sve u službi jednog vjerovanja, onda je to odbojno... htjela sam rei kako se ja tome nehotice opirem. Nastojim biti otvorena, no ja nemam senzibilitet za takve stvari. Možda zato što se ova njihova recentna društvena i kulturna revolucija svodi na potpuno brisanje njihove povijesti. Naravno, kad su mene poslali ovamo nije se još moglo predvidjeti da e se to dogoditi... Zato sam mislila kako je, možda, baš za ovo promatranje, netko s Terre doista loš izbor. Zna se

da mi na Terri živimo budunost naroda koji je porekao svoju prošlost. Zašutjela je, zgrozivši se kako je sve to izgovorila. Tong je pogleda, nimalo zgrožen. - Ne udi me - ree - što ti se ini da si pokušavala uiniti nemogue, no trebalo mi je tvoje mišljenje. Meni je to vrlo korisno, ali za tebe je bilo zamorno. Sad je na redu promjena. - U tamnim oima bljesne mu sjaj. - Što kažeš na odlazak malo uzvodno? - Uzvodno? - Tako oni zovu ono što mi kažemo "otii Bogu iza lea", zar ne? Zapravo mislio sam na Erehu. Kad je to izgovorio, prisjetila se kako tamo kroz glavni grad protjee velika rijeka, djelomino nadsvoena plonicima i tako skrivena zgradama i gatovima da se i ne sjea je li ju vidjela igdje osim na kartama. - Mislite, otišla bih izvan grada Dovza? - Da, izvan gradskog centra. I to bez turistikog vodia! Po prvi puta nakon pedeset godina! Ozario se poput djeteta koje je otkrilo skriveni dar, prekrasno iznenaenje. - Ovdje sam ve dvije godine i tijekom tog vremena podnio sam osamdeset i jedan zahtjev za dopuštenje da pošaljem nekog od svog osoblja živjeti ili neko vrijeme boraviti izvan samog grada Dovza ili Kangnegne ili Erta. Sve su pristojno odbili, nudei, uz pratnju vodia, još jedno razgledavanje postrojenja za svemirski program ili doživljaj ljepote proljea na Istonim otocima. Ve sam uobiajio slati te zahtjeve, onako rutinski. Kad odjednom, jedan je odobren! Da! "Jednom lanu vašeg osoblja odobrava se jednomjeseni boravak u Okzat-Ozkatu." Ili se to zove Ozkat- Okzat? To je gradi podno brda, uz rijeku. Izvor Erehe je u Visokom vijencu gornjeg porjeja, otprilike tisuu i petsto kilometara u unutrašnjosti. Zatražio sam upravo to podruje, podruje Rangme, ni ne oekujui odobrenje, a eto, dobio sam ga! - sav je blistao. - Zašto tamo? - uo sam da tamo žive neki ljudi koji bi mogli biti zanimljivi. - Neka zasebna etnika zajednica? - upitala je ponadavši se. Ranije, kad je tek upoznala Tonga Ova i druga dva Promatraa koji su tada boravili u gradu Dovzu, raspravljali su o posvemašnjem monokulturalizmu na suvremenoj Aki, barem u njezinim velikim gradovima, jedinim mjestima gdje su smjeli živjeti oni rijetki došljaci iz drugih svjetova kojima je dopušten pristup planetu. Svi su bili uvjereni kako bi zajednica na Aki morala imati više razliitosti i regionalnih posebnosti pa ih je frustriralo što nije bilo naina da se to istraži. - Prije bih rekao sekta nego etnika zajednica. Kult. Možda skriveni ostaci neke zabranjene religije. - Ah, to - izusti ona, nastojei da i dalje izgleda zainteresirano. Tong je još uvijek pretraživao fajlove. - Tražim ono malo što sam uspio sakupiti o tome. To je, zapravo, veinom popabireno iz državne dokumentacije. Izvještaji Biroa sociokulture o kriminalnim aktivnostima još postojeih anti-znanstvenih kultova... A i neke prie i glasine o tajnim obredima, hodanju po vjetru, udesnim izljeenjima, proricanju budunosti. Uobiajeno. S povijesnim nasljeem dugim tri milijuna godina, teško je u ljudskom stvaralaštvu i ponašanju pronai nešto što bi se moglo nazvati neuobiajenim. Iako su se Hainci s tim lako nosili, na njihovim je nasljednicima bio teret spoznaje kako e im biti teško otkriti išta novog pod suncem, pa ak i imaginarne novosti. - Je li u materijalima koje su prvi Promatrai poslali odavde na Terru - nastavi Tong - bilo ega u svezi s religijom? - Pa, kako ništa osim izvještaja o jeziku nije stiglo neošteeno, podaci o ostalom svode se na ono što se razabire iz rjenika.

- Svi ti podaci od jedinih ljudi kojima je ikada bilo dopuštene slobodno prouavanje Ake, izgubljeni zbog kvara! - ree Tong, naslonivši se i prepustivši da se pretraga fajlova sama dovrši - Kakav peh! Je li to zbilja bio kvar? Kao i svi s Chiffewarijci, Tong je bio prilino elav - bio je ivava, kako bi se reklo u Valparaiso žargonu. Da bi se što manje isticao ovdje gdje se elavost smatra vrlo neobinom, nosio je šešir. No, kako na Aki rijetko nose šešire, s njim je izgledao još udnovatije nego bez njega. Bio je ovjek blagog ophoenja, neformalan i iskren, što je omoguilo Sutty da se opusti onoliko koliko je to uope mogla. S druge strane, upravo ga je ta nenapadnost inila pomalo nepristupanim. U toj nenapadnosti nije bilo mjesta prisnosti i bila mu je zahvalna što je prihvatio njezino držanje na distanci. Sve do sada on se toga i držao. No ovo joj se pitanje uinilo podlim. Sigurno mu je poznato da gubitak transmisije nije bio sluajnost. Zašto bi sad ona morala to objašnjavati? Jasno je rekla kako je putovala bez prtljage, baš kao i svi Promatrai i Mobili koji stoljeima borave u svemiru. Pa nije ona odgovorna za mjesto koje je ostalo šezdeset svjetlosnih godina iza nje. Nije bila odgovorna za Terru i njihov sveti terorizam. Tišina je potrajala pa je konano rekla: - Sabotirali su pekinški ansibl. - Sabotirali? Kimnula je potvrdno. - Tko je to uinio? Uništi? - Potkraj režima napadana je veina instalacija Ekumene i podruja obuhvaena sporazumom. Pale. - Jesu li mnoga uništena? Izvlaio je te podatke iz nje, tjerao je da o tome govori. Preplavila ju je ljutnja, bijes. Grlo joj se steglo. Nije mu ništa rekla jer nije bila u stanju govoriti. Uslijedila je poduža stanka. - Znai, ništa se nije probilo osim tih podataka o jeziku? - ree Tong - Gotovo ništa. - Baš peh! - ponovio je žustro. Ti prvi Promatrai bili su Terrani pa su izvještaj poslali na Terru umjesto na Hain... Nije to ništa udno, ali zbilja je peh. A stoje možda još gore, cijela emisija ansibla sa Terre je prošla. Sve tehnike podatke koje su Akanci tražili, Terra je poslala bez ikakvih pitanja i ogranienja... Zašto? Zašto su prvi Promatrai pristali na tako veliki kulturni utjecaj? - Možda i nisu. Možda su to poslali uništi. - Zašto bi uništi zapoeli Akin put ka zvijezdama? Slegnula je ramenima - Možda su ih htjeli preobratiti. - Misliš da konvertiraju i prihvate njihovu vjeru? Je li napredak industrijske tehnologije inkorporiran u unistiku religiju? Suspregnula se od ponovnog slijeganja ramenima. - Znai, za vrijeme dok su uništi odbijali ansibl kontakt sa Stabilima na Hainu, ... preobraali su Akance? Sutty, misliš li da su tada poslali ovamo... kako se ono kaže... misionare? - Ne znam. Nije ju iskušavao ni navodio u zamku. Žustro slijedei svoje vlastite misli, samo je pokušao od nje, Terranke, dobiti objašnjenje što su to Terranci uinili i zašto. No ona nije ni mogla ni željela objašnjavati postupke unista. Shvativši njezino odbijanje da se upušta u nagaanja, on ree - Oh, da, ispriavam se. Naravno, ti nisi uživala povjerenje voa unista! Ali upravo mi je sinula ideja... Ako su slali misionare pa su se oni na neki nain ogriješili o akanske zakone, razumiješ, to bi moglo pojasniti zašto je donijet Zakon o limitu. - Mislio je na iznenadnu obznanu donesenu prije pedeset godina i koja je od tada bila na snazi, da na Aki smiju istovremeno boraviti samo etiri stanovnika drugih svjetova i to samo u gradovima. - ... A time bi se mogla objasniti i zabrana religije koju su

donijeli nekoliko godina kasnije! - Zanijelo ga je razvijanje te njegove teorije i sav se ozario, a onda je upita gotovo molei - Nikad nisi ula za drugu skupinu poslanu ovamo s Terre? - Ne. Uzdahnuo je, ponovo se naslonivši. Nekoliko trenutaka kasnije odmahnuo je rukom, odustavši od tih svojih razmišljanja - Ovdje smo sedamdeset godina - rekao je - a sve što znamo je rjenik. Opustila se. Prestali su govoriti o Terri i vratili se na Aku. Više joj nije prijetila opasnost. Progovorila je oprezno, ali s lakoom proisteklom iz tog olakšanja - Tijekom posljednje godine moje obuke rekonstruirani su faksimili nekih artefakata s ošteenih snimki. Radilo se o slikama i nekim dijelovima knjiga. Ukazivali su na neuobiajeno unificiranu kulturu s nekoliko središnjih tema koje bi sl. mogle protumaiti kao religijske. S rjenicima je ista stvar. Ali, naravno, s obzirom na sadašnju situaciju, nisam mogla saznati ništa ni o jednoj instituciji koja je postojala prije ove države-korporacije. Ja ak i ne znam kad je religija ovdje zabranjena. Prije etrdesetak godina? Glas joj je zvuao pomirljivo, lažno i usiljeno. Pogrešno! Tong potvrdno klimne - Trideset godina nakon prvog kontakta s Ekumenom. Korporacija je izdala prvu uredbu, proglasivši nezakonitim religijsko uenje i praksu, a kroz nekoliko godina uveli su i grozne kazne... Ali ono stoje udno u svemu tome, ono zbog ega mislim kako je poticaj svemu tome došao izvana, jest to stoje u svim tim uredbama rije za religiju izvedena iz hainiskog jezika. Zar tu nije postojala izvorna rije? Znaš lije možda? - Ne - odgovorila je, pomno preispitujui ne samo svoj vokabular dovzanskog, nego i još neke akanske jezike koje je uila u Valparaisu. - Ne znam. Dobar dio suvremenog dovzanskog jezika došao je iz drugih svjetova zajedno s industrijskim tehnologijama, no preuzeti tuu rije za domau instituciju kako bi se onda ona zabranila... to je zaista bilo udnovato. I sama je trebala to zapaziti. A i zapazila bi da nije iskljuila rije, stvar, predmet, kad god bi se pojavili. Pogrešno. Pogrešno! Tongova je pažnja skrenula na drugu stranu; konano se pojavilo ono što je tražio i sad je još morao pozvati tekst i dešifrirati ga. To je potrajalo. - Zbilja ovjek može samo poželjeti ovakvo mikro-skladištenje podataka - izjavi on, udarivši i zadnju tipku. - Sve zakazuje tono prema rasporedu - ree Sutty. - To je jedini akanski vic kojeg znam. Nevolja je u tome što je to tono. - Ali razmisli što su sve postigli tijekom sedamdeset godina! - Izaslanik se opet nasloni, malo skrei s teme, a šešir mu se nakrivio - Bilo to opravdano ili ne, ali dobili su planove za G86... U žargonu hainskih povjesniara, G86 je bila kratica za društvo u stanju brzog industrijsko-tehnološkog razvoja. - ... I te su podatke halapljivo progutali u jednom zalogaju. Preoblikovali su svoju kulturu, osnovali globalnu državu-korporaciju, uputili svemirski brod na Hain... a sve to tijekom samo jednog ljudskog života. Zbilja zaujui ljudi. Zaujue jedinstvo discipline. Sutty poslušno klimne. - Ali mora da je na tom putu bilo i otpora. Ta anti-religijska opsesija... ak i ako smo je mi potaknuli tehnološkom ekspanzijom... Baš je lijepo od njega, pomisli Sutty, što stalno govori mi, baš kao da je Ekumena bila odgovorna za djelovanje Terranaca na Aki. Bio je to skriveni hainski element u ekumenskom nainu mišljenja: "preuzmi odgovornost." On je dalje razvijao svoju misao - Mehanizmi kontrole su tako rasprostranjeni i uinkoviti

da su morali nastati kao reakcija na nešto vrlo jako, zar ne? Možda je središte otpora prema državi-korporaciji bilo u religiji, u dobro ustrojenoj i široko rasprostranjenoj religiji. Otud to korporacijsko gušenje prakticiranja vjere. A otud i pokušaj da se ona zamijeni nacionalnim teizmom. Bog kao Razum. eki iste znanosti u ije ime se onda razaraju hramovi i zabranjuju propovijedi. Što ti misliš? - Mislim da je to razumljivo - odgovori Sutty. To vjerojatno nije bio odgovor kakvog je oekivao. Neko vrijeme su šutjeli. - Možeš li ti teno itati staro pismo, ideograme? - upita Tong. - Samo to se i moglo nauiti dok sam bila na obuci. Prije sedamdeset godina to je bilo jedino pismo na Aki. - Pa naravno! - odvrati on, poprativši to zgodnom, razoružavajuom chiffewarijskom gestom koja je znaila Oprosti, baš sam idiot - Znaš, dolazei s udaljenosti od samo dvanaest godina, ja sam nauio samo moderno pismo. - Bilo bi vrlo udno kad bih ja bila jedina osoba na Aki koja zna itati ideograme. Ponekad razmišljam jesam li ili nisam. Sigurno nisam. - Sigurno ne. Premda su Dovzani sistematian narod. Toliko sistematian da, kad su zabranili pismo, sistematino su uništili i sve što je bilo pisano tim pismom: pjesme, drame, povijest, filozofiju, baš sve. To misliš? Prisjetila se svoje sve vee nevjerice tijekom prvih dana svog boravka u Dovz Cityju. Nikako joj nisu išli u glavu oskudni i isprazni sadržaji onog što su oni nazivali knjižnicama, zidovi na koje je nailazila pri svakom pokušaju istraživanja, još dok je vjerovala kako negdje moraju postojati ostaci književnosti cijelog jednog svijeta. - ak i sada, ako naiu na neku knjigu ili tekst, odmah to uništavaju - rekla je. - Jedna od glavnih službi Ministarstva za poeziju je Ured za lociranje knjiga. Oni pronalaze knjige, zaplijene ih i šalju na preradu u graevinski materijal. O starim knjigama govore kao o materijalu koji se može dobro pretvoriti u kašu. Papirnata kaša se onda rabi kao izolacijski materijal. Jedna žena iz tog Ureda mi je rekla kako e je sad premjestiti u neki drugi ured, jer u Dovzu više nema sirovine za kašu. Sve je isto, rekla mije. Oišeno. Osjetila je kako joj glas postaje nervozan. Odvratila je pogled i pokušala se riješiti napetosti u ramenima. Tong Ov je i dalje bio miran. - Izgubljena je jedna cijela povijest, zbrisana, baš kao da ju je uništila neka katastrofa. Nevjerojatno! - Nije to baš tako neuobiajeno - rekla je vrlo nervozno. Pogrešno. Ponovo je pomakla ramena i pritom duboko udahnula, izdahnula pa sraunato tiho progovorila - Ono nešto pjesama i crteža što su rekonstruirani na Terri u Centru za ansible, bili bi ovdje protuzakoniti. Ukopirala sam ih u svoje raunalo, no kasnije sam ih izbrisala. - Da, da. U pravu si. Ne smijemo imati ništa što oni ne žele viati unaokolo. - Nisam to rado uinila, ali i samoj mi se inilo kao da sam u dosluhu s njima. - Razmak izmeu dosluha i poštovanja zna biti vrlo uzak - ree Tong. - Na žalost, mi se ovdje moramo kretati unutar tog razmaka. Na trenutak je osjetila kako ga obuzima neka mrana ozbiljnost. Zagledao se nekamo daleko, vrlo daleko. A onda joj se vratio, srdaan i vedar. - S druge strane - rekao je - ima i više nego dovoljno ostataka stare kaligrafije naslikanih tu i tamo po gradu, zar ne? Sigurno ih smatraju bezopasnim, jer ih nitko više ne zna proitati... A u zabitim mjestima stvari znaju biti dobro ouvane. Jedne veeri bio sam dolje, u rijenom distriktu. Taj je kraj na zlu glasu i nisam smio biti tamo, no tu i tamo može se zalutati izvan grada i bez znanja domaina - ili barem zamišljati i nadati se kako oni za to ne znaju. Bilo kako bilo,

uo sam neku neobinu glazbu. Drveni instrumenti. Zabranjeni intervali. Upitno ga je pogledala. - Korporacijska država zahtijeva da glazbenici rabe ono što je poznato kao terranska oktava. Samo ga je glupo gledala. Tong otpjeva oktavu. Sutty se svojski trudila svom licu dati inteligentan izgled. - Ovi ovdje to zovu "znanstvena ljestvica intervala" - objasni Tong pa kako još uvijek nije kod nje opazio znak da je išta razumjela, upita sa smiješkom: - Zvui li ti akanska glazba poznatije no što bi to oekivala? - Nisam o tome razmišljala... ne znam. Ja baš nemam sluha. Nemam pojma što su to glazbeni kljuevi. Tongov osmijeh postane još širi - Mojem uhu ova akanska glazba zvui kao da nitko nema pojma o tonalitetima. Ali ono što sam uo dolje na rijeci bilo je nešto sasvim drugo. Ni slino ovoj glazbi sa zvunika. Razliiti intervali. Vrlo suptilne harmonije. Tamo to ljudi nazivaju opojnom glazbom. Zakljuio sam da tu opojnu glazbu sviraju vjerski iscjelitelji, vraevi. Konano mi je uspjelo popriati s jednim od njih. Rekao mi je:" Mi znamo neke stare pjesme i ljekarije. Ne priamo prie. Ne znamo ih." Ali kad sam ga malo pritisnuo, dodao je: - "Možda su još neke sauvane, tamo gore, uz rijeku. U brdima." Tong Ov se opet osmjehnuo, ali nekako sjetno. - Htio sam još saznati no, naravno, moja ga je nazonost izlagala opasnosti - zastao je inivši podulju stanku. - Ponekad se ini kako je sve to... - opet je zastao. - Kako je sve to naša pogreška. Nije odmah odgovorio - Da, baš tako - složio se. -No kad smo ve tu, ne smijemo si otežavati položaj. Chiffewarijci su preuzimali odgovornost, no nisu njegovali shvaanje krivnje na nain kako su to inili Terrani. Znala je da ga je krivo shvatila i da je bio iznenaen onim stoje rekla, ali nije mogla ostati ravnodušna. Nije ništa rekla. - Što misliš, što je vra mislio s tim priama i ljudima koji ih priaju? Pokušala se usredotoiti na pitanje, ali nije mogla. Nije ga više mogla slijediti. Sada je u potpunosti razumjela što znai izraz malaksati i biti na kraju snaga. inilo joj se kako je guši neka vlastita oma, kako joj se steže oko vrata. - Pomislila sam da ste me pozvali - rekla je - jer me namjeravate nekamo premjestiti. - S ovog planeta? Ne, ne, ne - odgovori Tong iznenaeno i dobronamjerno. - Nisu me ni trebali slati ovamo. - Zašto to govoriš? - Ja prouavam lingvistiku i književnost, a Aka ima samo jedan jezik i više nema književnosti. Željela sam postati povjesniar. Kako to mogu biti u svijetu koji je upravo razorio svoju povijest? - Nije to lako - uzvrati Tong suosjeajui. Ustao je kako bi provjerio ureaj za snimanje fajlova. - Molim te, Sutty, reci mi, pada li ti teško ova institucionalizirana homofobija? - Maja sam s tim odrasla. - Pod unistima? - Nisu bili samo uništi. - Razumijem - ree Tong. Zastao je. Govorio je pažljivo, još uvijek stojei i gledajui je, iako je ona spustila pogled - Znam da si proživjela veliki religijski prevrat. I ja mislim o Terri kao o svijetu ija je povijest bila oblikovana religijama. Upravo zato bi se ti najbolje od svih nas uklopila u istraživanje ovdašnjih ostataka religije, ako uope postoje. Znaš, Ki Ala nema

nikakvog iskustva s religijom, a Garu, opet, nema potreban odmak od nje. Zastao je. Ona nije ništa odgovorila. - Tvoje iskustvo - nastavio je - možda je bilo takvo da e ti otežati objektivnost. Morala si cijeli život živjeti pod teokratskom represijom, a onda još proi kroz rasulo i nasilje posljednjih godina unizma... Opet je zastao. Morala je progovoriti. Oglasila se hladno - Vjerujem kako e mi moja naobrazba pomoi da druge kulture promatram sa što manje predrasuda. - Da, tvoja naobrazba i tvoj osobni temperament. I ja u to vjerujem. No pritisci jedne agresivne teokracije, to optereenje s kojim si se morala nositi cijeloga života, možda su u tebi ostavili ostatke nepovjerenja, otpora. Zato ako zatražim od tebe, ako ponovo zatražim od tebe promatranje neega prema emu osjeaš odbojnost, molim te, reci mi to. Nakon nekoliko sekundi koje su se inile vrlo dugim, rekla je - Zbilja se uope ne razumijem u glazbu. - ini mi se kako je ta glazba samo vrlo mali dio neeg mnogo, mnogo veeg - neumoljivo je odvratio srnooki Tong. - Onda nema problema - rekla je. Osjeala se hladno, lažno, poraženo. Boljelo ju je grlo. Tong je ekao hoe li ona još nešto rei, a onda prihvati tu njenu procjenu. Uzeo je mikrokristal sa snimkom i pružio joj. Automatski ga je uzela. - Molim te, proitaj ovo i preslušaj glazbu ovdje u knjižnici, a onda to izbriši - rekao je. - Brisanje je umjetnost koju moramo uiti od Akanaca. Ozbiljno! Zbilja tako mislim. Hainci uvaju sve živo. Akanci žele sve odbaciti. Možda postoji srednji put. Bilo kako bilo, sad imamo prvu prigodu otii u podruje gdje povijest možda i nije tako temeljito izbrisana. - Ne znam hou li znati prepoznati to što bih trebala prepoznati. Ki Ala je bila ovdje deset godina. A vi imate iskustvo s još etiri druga svijeta. Bila mu je rekla kako nema problema. Rekla je kako ona može uiniti to što se od nje traži. A sada je slušala samu sebe kako se još uvijek pokušava izvui. Pogrešno. Sramotno. - Ja nisam nikada proživio veliku društvenu revoluciju - ree Tong. - A nije ni Ki Ala. Mi smo ti djeca mira, Sutty, a ja tu trebam dijete sukoba. Uostalom, Ki Ala je nepismena. I ja sam nepismen. Ti znaš itati. - Mrtve jezike na zabranjenom pismu. Tong ju je promatrao tijekom duge minute šutnje, s intelektualnom i bezlinom ali stvarnom nježnošu. -Mislim da si sklona podcjenjivanju vlastitih sposobnosti, Sutty - izjavio je. - Stabili su te izabrali kao jednog od etiri predstavnika Ekumene na Aki. Moraš prihvatiti injenicu kako su, i za mene i za ovaj naš posao ovdje, tvoje iskustvo i tvoje znanje od bitne važnosti. Priekao je dok nije rekla. - Hou. - Prije nego li se uputiš u planine, ako uope budeš išla, molim te, razmisli i o rizicima. Ili, tonije, razmisli kako mi i ne znamo koje bi se opasnosti mogle pojaviti. Akanci ne izgledaju kao narod sklon nasilju, no teško je o tome realno prosuditi iz našeg izoliranog položaja. Ne znam zašto su nam odjednom dali to dopuštenje. Sigurno imaju za to neki razlog ili motiv, ali to možemo saznati samo ako prihvatimo. - Zastao je, dok mu je pogled još uvijek poivao na njoj - Ne spominju pratnju, vodia ili psa uvara. Možda eš biti prepuštena sama sebi. Možda neeš. Ne znamo. Nitko od nas ne zna kakav je život izvan gradova. Svaka slinost ili razlika, sve što vidiš, sve što možeš proitati, sve što snimiš biti e važno. Znam kakav si ti osjetljiv i nepristran promatra. Ako je na Aki ostao ikakav trag povijesti, od svih lanova mog osoblja ti si najpogodnija da to i pronaeš. Da kreneš u potragu za tim priama ili ljudima koji ih znaju. Zato, molim te, preslušaj ove pjesme pa kreni kui i razmisli o svemu, a sutra mi reci svoju odluku. O.K.?

Izgovorio je tu staru terransku frazu kruto, no pomalo ponosan što ju je usvojio. Sutty se pokušala nasmiješiti. - O.K. - rekla je.

2 Vraajui se kui jednotranim vlakom, iznenada je briznula u pla. Nitko to nije opazio. Zbijeni u vagonu, svi su sjedili promatrajui holoprojekcije iznad zasebnog odjeljka, projekcije djece koja izvode akrobacije, stotina djece u crvenim odorama, koja skakuu vrlo uvježbano, sinkrono s kreštavom vedrom glazbom što je ispunjala zrak. Tijekom dugog uspona stubištem do svog stana opet se rasplakala. Nije znala zašto plae. Nije bilo razloga za pla. Morao je postojati neki razlog. Vjerojatno se razboljela. No uzrok toj tjeskobi bijaše strah, bijedni napadaj straha. Groza. Užas. Bila je ludost poslati je tamo samu. Tong je lud kad mu je tako nešto moglo pasti na pamet. Nije ona u stanju to obaviti. Sjela je za radni stol kako bi mu poslala formalni zahtjev da je vrati na Terru. Ali nikako se nije mogla sjetiti odgovarajuih hainskih rijei. Sve su bile pogrešne. Boljela ju je glava. Ustala je kako bi potražila nešto za jelo. U smonici nije bilo niega, ni mrvice hrane. Kad je posljednji put jela? U podne nije. Ni jutros. Ni prošle noi. - Što to sa mnom nije u redu? - upitala se. Nije ni udo stoje boli želudac. Nije udo što ima ove napadaje cmizdrenja i straha. Nikada ranije nije zaboravila jesti. ak ni onda kad se je poslije svega vratila u ile, ak i tada si je skuhala hranu i jela, tjerajui zalogaje slane od suza niz stisnuto, bolno grlo, dan za danom. - Neu to napraviti - rekla je, ni sama ne znajui na što je pritom mislila. Nije više htjela plakati. Sišla je niz stube, pritisnula ZIL na izlazu i propješaila deset blokova do najbliže trgovine živežnim namirnicama, Korp-Zvijezde, a onda pritisnula svoj ZIL pri ulazu. Sva je hrana bila pakirana, ve zgotovljena i smrznuta, vrlo praktina, ništa svježe, ništa što bi se moglo kuhati. Pogled na te zamotane redove ponovo joj nagna suze na oi. Bijesna i ponižena, kupila je vrue punjeno pecivo na odjeljku brze hrane. ovjek koji ju je poslužio bio je prezaposlen da bije pogledao u lice. Stajala je vani pred prodavaonicom i, okrei lea prolaznicima, trpala hranu slanu od suza u usta, prisiljavajui svoje stegnuto grlo na gutanje, baš kao i onda, kao tamo. Tada je znala da mora živjeti. To joj je bio posao. Živjeti život nakon radosti. Ostaviti ljubav i smrt iza sebe. Nastaviti. Nastaviti sama i raditi. A sada? Sada se spremala zatražiti neka je pošalju natrag na Zemlju? Nazad k smrti? Žvakala je i gutala. Glazba i slogani dopirali su isprekidano, iz vozila u prolazu. etiri bloka dalje, na raskrižju, svjetla nisu radila i trube robot-taxija nadjaale su glazbu. Pješaci, proizvoi-potrošai države-korporacije, mnogi u uniformama, a ostali u standardiziranim hlaama, tunikama i jaknama proizvedenim u korporaciji, svi obuveni u platnene cipele marke "Put ka zvijezdama" , gurali su se oko nje, pristižui iz podzemnih garaža, žurei ka nekoj od stambenih zgrada. Žvakala je i gutala onaj zadnji zalogaj slatko-slane hrane. Nee se vraati. Nastaviti e. Nastavit e sama raditi. Vratila se do svoje zgrade, pritisnula svoj ZIL pri ulazu i popela se uz osam odjeljaka stuba. Dodijelili su joj veliki, pretjerano luksuzni stan kojeg su smatrali pogodnim za poasnog gosta države-korporacije. Lift nije radio ve mjesec dana. Gotovo je zakasnila na brod. Robot-taxi je zalutao tražei rijeku. Najprije ju je pokušao odvesti u Akvarij, zatim do Ureda za vodoprivredu pa opet do Akvarija. Morala ga je tri puta iskljuiti i reprogramirati. Dok je trala pristaništem, posada trajekta je upravo podizala most.

Doviknula im je, opet su ga spustili pa se ukrcala. Bacila je torbe u svoju tijesnu kabinu i izašla na palubu promatrati kako grad promie. Tu na vodi, on je pokazivao svoju prljaviju, tišu stranu, unutar zidova kanjona kojeg su inili blokovi zgrada i nebodera s poslovnim i vladinim uredima. Ispod golemih betonskih blokova s kojima je podzidana obala, pružali su se drveni dokovi i skladišta potamnjela od starosti, a po vodi zbrka malih amaca, poput vodenih buba, posve izvan kontrole Ministarstva trgovine; bile su tu i kue na amcima obrasle rascvjetanom lozom, s rubljem koje se sušilo lepršajui na vjetru, a odasvud se širio smrad kanalizacije. Betonskim jarkom izmeu visokih, tamnih zidova, tekao je potok da bi se združio s velikom rijekom. Iznad njega, ribi oslonjen na ogradu mosta savijenog u luk - prizor s crteža u jednoj od akanskih knjiga koja je djelomino spašena iz onog izgubljenog prijenosa. S kakvim li je samo štovanjem ona baratala s tih nekoliko stranica slika, redaka poezije, fragmenata proze, kako se je, tamo u Valparaisu, duboko zamislila nad njima, pokušavajui iz njih osjetiti kakvi su bili ti ljudi iz drugog svijeta, žudei za tim da ih upozna. Odluka da sve to izbriše iz svog raunala bila joj je vrlo teška i, ma što Tong o tome govorio, još je uvijek osjeala kako je tada pogriješila, kapitulirala pred neprijateljem. Prije no što ih je izbrisala ponovo ih je prouila, s ljubavlju, s boli, upijajui ih u sebe. "I nema tragova stopala u prašini iza nas..." Sklopila je oi kad je izbrisala tu pjesmu. Uinivši to osjetila je i kako briše svu svoju žudnju i nadu kako e, kad doe na Aku, saznati o emu je pjesma govorila. No upamtila je etiri stiha te pjesme, a i žudnja i nada još su bile tu. Tihi motori "Trajekta osam" prigušeno su bubnjali, a iz sata u sat nasip uz rijeku bivao je sve niži, derutniji, sve eše prekidan stubištima i malim pristaništima. Naposljetku je posve utonuo u blato, šaš i grmovitu obalu, a Ereha se širila sve više i više, zaujue široka kroz ravnicu zelenih i žuto-zelenih polja. Pet je dana brod postojano plovio na istok mirnim prostranstvom vode, kroz blagi sjaj sunca i zvjezdanu tamu, predstavljajui najviši predmet u krajoliku. Tu i tamo naišao bi na kakav gradi uz rijeku i tu bi se privezao uz kakav stari gat koji se, uz nove visoke zgrade, inio patuljastim. Tu bi uzeo zalihe i putnike. Sutty je ustanovila kako je zadivljujue lako razgovarati s ljudima na brodu. U Dovzu kao da se sve bilo urotilo ne bi li je održalo na udaljenosti. Iako je etvero stranaca dobilo stanove i izvjesnu slobodu kretanja, Korporacija im je napravila vrlo tijesan raspored sastanaka, a sav posao i sva zabava bili su programirani i nadzirani. Sluajna poznanstva bila su nezamisliva. Stanovnici Dovza bili su toliko zauzeti i u takvoj žurbi da joj je bilo neugodno oduzimati im vrijeme, gnjaviti ih sa svojim neznanjem. Akin nagli i izuzetan tehnološki napredak izveden je zahvaljujui strogoj stezi, ope-zavedenoj disciplini podržanoj samodisciplinom. Svatko u gradu je marljivo radio, dugo radio, kratko spavao i jeo na brzinu. Svaki je sat bio isplaniran. Svatko s kim je kontaktirala u Ministarstvu za poeziju i Ministarstvu informacija tono je znao što želi da Sutty napravi i kako to ona treba napraviti, a im je poela raditi kako su joj naložili, oni bi ve pohitali svome poslu ostavivši je neka obavi svoj dio. Tim je ljudima, bez sumnje, bilo reeno neka s njom govore samo ono najnužnije, kako bi Korporacija zadržala puni nadzor nad informacijama koje je primala. Iako je susretala mnoge ljude i samo nekolicina joj se nije svidjela, nakon pola godine boravka na planetu teško da je s ikim vodila nešto što bi se moglo nazvati razgovorom. Od privatnog života na Aki nije vidjela ništa osim uštirkanih veernjih prijema za gornje slojeve buržoazije i korporacijske dužnosnike. Iako su tehnologije i postignua ekumenskih svjetova na Aki bili stalno isticani kao svijetao primjer za sve, s onom nekolicinom došljaka iz tih svjetova, koji su pozivani ili im je tek dopušten boravak, nije se paradiralo. Pokazivali su se u javnosti i na nearealima kako sjede na

korporacijskim banketima ili kako se smješkaju u blizini šefa nekog od Ureda. Možda im ministri nisu vjerovali da e u danom trenutku rei upravo ono što treba. Možda su oni ministrima izgledali kao dosadni i nimalo nadahnjujui primjerci nadmone civilizacije, civilizacije koju je Aka tako žarko željela usvojiti. Vjerojatno se veina civilizacija doimlje sjajnijim kad ih se promatra samo openito i s udaljenosti od nekoliko svjetlosnih godina. Bilo kako bilo, nikada se ni izdaleka nije pružila mogunost za neko osobno prijateljstvo. Intimnost nije rasla ak ni s ljudima s kojima je bila u neprestanom kontaktu. inilo joj se kako to držanje distance ne proizlazi ni iz predrasuda niti iz ksenofobije, jer Akance pojava stranaca nije nimalo uznemiravala. Vjerojatno se tu radilo samo o birokratskom mentalnom sklopu. Razgovor je tekao prema programu. Na banketima se razgovaralo o poslu, sportu i tehnologiji, a dok su ekali u repovima ili u praonicama rublja, komentirali su sportske dogaaje ili zadnje emisije neareala. Svi su izbjegavali sve što bi bilo osobno, stalno navodei stavove Korporacije o svemu i svaemu i to je išlo tako daleko da su joj ak protuslovili kada se njezini opisi svijeta iz kojeg je došla nisu podudarali s onim što su ih uili o udesnoj, naprednoj i prebogatoj Terri. No tu, na rijenom brodu, ljudi su priali. Stvarno su priali. Bez suzdržavanja govorili su o osobnim, intimnim stvarima. Razgovarali su naslonjeni na ogradu, razgovarali su sjedei na palubi, razgovarali su za veerom, uz ašu vina. Neka njena rije ili tek smiješak bili su dovoljni da i nju ukljue u svoje razgovore. Iznenaena, polako je shvaala kako oni i ne znaju da je ona stranac. Svi su oni znali da su na Aki Promatrai iz Ekumene, vidjeli su ih na nearealima, te etiri beskrajno daleke i beznaajne figure meu ministrima i visokim službenicima, uštirkane strance meu isto takvim domaim glavešinama; nitko nije oekivao da bi ih se moglo sresti meu obinim ljudima. ekivala je kako e je ne samo prepoznati nego i odvojiti od ostalih i držati je tako podalje, ma kamo putovala. No nitko joj nije ponudio vodia, a i inilo se da je nitko ne nadzire. Izgledalo je da je zbilja prepuštena sama sebi. Bila je ona sama i u gradu, no u mjehuru izolacije. Sada je mjehur prsnuo. Bila je vani. Kad je razmišljala o tome, inilo joj se pomalo zastrašujuim, no nije s tim puno razbijala glavu, jer bilo je prelijepo. Bila je prihvaena - bila je tek jedan od putnika, jedna u gomili. Nije morala ni objašnjavati niti izbjegavati objašnjenja jer je nitko ništa nije ni pitao. Govorila je dovzanski s manje stranog naglaska nego mnogi koji su bili iz regija izvan Dovza i tamo govorili drugim jezicima. Iz njezinog fizikog izgleda - bila je niska, vitka i tamnoputa - pretpostavljali su da dolazi s istoka kontinenta. "Vi ste s istoka, zar ne? - govorili su. - Jedna moja roakinja se udala za ovjeka iz Turua" - a tada bi nastavili govoriti o sebi. Naslušala se pria o njihovim roacima, njihovim obiteljima, njihovim zaposlenjima, njihovim mišljenjima, njihovim kuama, njihovim hernijama. Pogladivši dražesnog kudravog mako-psa jedne gospoe, otkrila je da vlasnici kunih ljubimaca putuju rijenim brodom. Tim su brodom putovali i ljudi koji se boje letenja i izbjegavaju ga, kako joj je to vrlo detaljno objasnio neki brbljavi stari gospodin. Ljudi kojima se nije žurilo putovali su brodom ijedni drugima priali svoje prie. Sutty se naslušala možda i više nego drugi jer ih nije prekidala, osim kad bi rekla "Zbilja?" ili "Krasno!" ili "Grozno!" Slušala je pohlepno, neumorno. Te dosadne i fragmentarne prie iz obinog života nisu joj mogle dosaditi. Oni su priali sve ono što je službena književnost, propaganda heroizma, izostavljala. Kad bi morala birati izmeu pria o herojima i hernijama, bez kolebanja bi izabrala hernije. Kako su napredovali uzvodno, sve dublje u kopno, na brod su poeli pristizati drukiji putnici. Ljudi su koristili rijeni brod kao najjednostavniji i najjeftiniji nain da bi stigli iz jednog grada u drugi - ukrcaš se tu i iskrcaš se tamo. Ovdje su gradovi bili manji, bez visokih zgrada.

Sedmog se dana nisu ukrcali putnici s kunim ljubimcima i uobiajenom prtljagom, nego su u košarama nosili perad i vodili vezane koze. Zapravo, to nisu bile ni koze ni srne ni krave ni bilo koje drugo zemaljsko bie, nego eberdini, no meketali su i imali svilenkastu dlaku pa su u Suttynoj mentalnoj ekologiji zauzimali nišu koza. Uzgajali su ih zbog mlijeka, mesa i svilenkaste dlake. Prema prizorima na jednoj vedro obojenoj stranici slikovnice koja je preživjela onu izgubljenu transmisiju, eberdini su nekada davno vukli kola i ak nosili jahae. Prisjetila se plavih i crvenih zastava na kolima i teksta ispod slike Polazak na Zlatnu planinu. Pitala se je li to tek maštarija za djecu ili je zbilja postojala neka krupnija vrsta eberdina. Ovi sadašnji bili su visoki tek do koljena. Osmog su dana na brod pristizala cijela stada. Krmeni dio palube utonuo je do koljena u eberdine. Gradska se eljad, sa svojim kunim ljubimcima i svojim strahom od letenja, iskrcala još ranije tog jutra u Eltliju, velikom gradu iz kojeg je željeznika pruga vodila do Južnog vijenca gornjeg porjeja, u predjel gdje su se nalazila odmarališta. Pokraj Ertlija je Ereha protjecala kroz tri rijene brane prevodnice, od kojih je jedna bila vrlo duboka. Iznad njih rijeka se promijenila: postala je divlja, uža, brža, a voda joj više nije bila mutno plavo-smea ve prozrano modrozelena. Kod Etlija su završili i dugi razgovori. Seosko stanovništvo koje je sada putovalo brodom, bilo je u nazonosti neznanaca stidljivo, nimalo neprijateljsko, ali nesklono razgovoru s onima koje nisu poznali. Sutty je sad ova samoa dobro došla, jer joj je omoguila mirno razgledavanje. Tamo lijevo, gdje je rijena struja skretala na sjever, uzdizali su se jedan za drugim planinski vrhunci - crne stijene, bijeli gleeri. Ispred broda, uzvodno, nije bilo planinskih vrhova niti bilo ega dramatinog, tlo se vrlo postupno uspinjalo, uspinjalo, uspinjalo. A "Trajekt osam", sada pun meketanja, skvianja, tihog govora seljaka, mirisa stonog izmeta, prženog kruha, riba i slatkih dinja, kretao se sporo, borei se svojim tihim motorima protiv snažne rijene matice, izmeu kamenite obale i ravnica bez drvea, obraslih tek rijetkom, blijedom travom, šiljastom poput pera. Zavjese kiše slijevale su se na tlo padajui iz golemih, brzih oblaka, koji bi se brzo razišli ostavljajui za sobom opet sunev sjaj, zrak poput dijamanta, miomiris zemlje. No je bila tiha, hladna, obasjana zvijezdama. Sutty je bdjela dugo u no i ustajala vrlo rano. Izašla je na palubu. Istok je još bio mraan, no nad sjenovitim ravnicama zapada zora je palila udaljene vrhunce jednog za drugim, poput šibica. Brod se zaustavio na mjestu gdje nije bilo ni grada ni sela, nikakvog znaka nastanjenosti. Neka žena odjevena u upavu tuniku, s pustenim šeširom na glavi, izvela je svoje meketavo stado na obalu obasipajui ga psovkama i dovikujui promukle pozdrave prijateljima na brodu. Naslonjena na ogradu krme, Sutty je još kilometrima pogledom pratila to stado, sve manju blijedu mrlju u sivo-zlatnoj ravnici. Cijeli taj deveti dan tekao je u transu svjetlosti. Brod se kretao polako. Rijeka, sada bistra poput vjetra, promicala je tako neujno da se inilo kao da brod lebdi iznad nje, izmeu dva zraka. Posvuda unaokolo razliite razine stijenja i blijede trave, blijede daljine. Sad su se planine izgubile, sakrivene golemim naborima tla koje se uzdizalo. Tlo, nebo i rijeka prožimali su se prelazei jedno u drugo. Ovo putovanje je duže, pomislila je Sutty te veeri stojei opet uz ogradu, nego moj put od Zemlje do Ake. Pomislila je na Tanga Ova, koji je možda i sam prošao ovim putem pa ga je i njoj priuštio, pitajui se kako bi mu zahvalila. Zapažajui, opisujui, snimajui, tako. No nije mogla zabilježiti svoju radost. I sama rije bi je raspršila. Pomislila je: Pao bi sad trebala biti tu. Sa mnom. Trebala je biti tu. Bile bismo sretne. Zrak se smraio, voda je još zadržavala svjetlost. Još je jedna osoba bila na palubi. Taj je putnik jedini bio na brodu tijekom cijelog puta, od

glavnog grada, tih muškarac etrdesetih godina, službenik Korporacije u plavo-oker odjei. Uniforme su bile sveprisutne. Školska su djeca bila odjevena u jarko-crvene hlaice i tunike: gomile, redovi i skakutave tokice tog crvenila posvuda po ulicama gradova, izuzetan i veseo prizor. Odore studenata bile su zelene i boje re. Plavo i oker bile su boje Ureda za sociokulturu, kojim je obuhvaeno i Ministarstvo za poeziju i Svjetsko ministarstvo informacija. Sutty je ova plavo-oker kombinacija bila dobro poznata. Plavo-oker nosili su pjesnici, barem oni službeno priznati, pa producenti audio-vrpci i neareala, knjižniari i birokrati onih ogranaka Ureda s kojima je Sutty rijetko dolazila u dodir, kao, na primjer, onaj za etiku istou. Oznaka na jakni ovog ovjeka oznaavala je Monitora, što je prilino visok položaj u hijerarhiji. Kad se tek ukrcala, oekujui neku vrst službenog nadzora, nekog psa uvara koji e nadgledati njezin izlet, ekala je neki njegov znak, dokaz da je drži na oku. No ništa od toga. Ako je i znao tko je ona, nije to niim pokazivao. Držao se tiho i povueno, jeo je za kapetanovim stolom, komunicirao samo sa svojim džepnim raunalom i izbjegavao one skupine koje su vodile razgovore i kojima se ona uvijek pridruživala. Sada je stajao uz ogradu, nedaleko od nje. Kimnula je i potom više nije obraala pažnju na njega, jer joj se inilo da mu to odgovara. No on je progovorio prekidajui duboku tišinu sumraka u koji je tonuo pejzaž, dok je samo voda tiho i srdito mrmorila svoj otpor pramcu i bokovima broda. - Turobna zemlja - ree Monitor. Njegov je glas trgnuo mladog eberdina vezanog za obližnji stup. Tiho je zameketao meemee i protresao glavom. - Pusta - nastavi ovjek. - Zaostala. Zanimaju li vas oi ljubavnika? - Mee-mee - oglasio se mali eberdin. - Molim? - upita Sutty - Oi ljubavnika - dragulji, drago kamenje. - Zašto se tako zovu? - Primitivna mašta. Zamišljena slinost. Njegov se pogled na trenutak susreo s njezinim. Ukoliko se uope može rei da je o njemu do tada razmišljala, ocijenila ga je krutim i dosadnim malim egokratom. Hladna oštrina njegovog pogleda iznenadila ju je- - Može ih se nai uz obale potoka, gore, u višim predjelima. Samo tamo - rekao je, pokazujui prstom uzvodno. - I samo na ovom planetu. Onda, pretpostavljam da vas je nešto drugo dovelo ovamo. Dakle, znao je tko je ona. A po držanju bi se reklo kako joj želi dati do znanja da on ne odobrava to njezino slobodno kretanje bez pratnje. - U ovo kratko vrijeme koliko sam na Aki, vidjela sam jedino grad Dovz. Dobila sam dopuštenje za razgledavanje. - Da poete Bogu iza lea - ree ovjek, uz škrti pseudoosmijeh. ekao je da ona još nešto kaže. Osjetila je taj njegov pritisak i oekivanje, kao da misli kako mu ona treba polagati raune. Oduprla se. Zagledao se u grimizne ravnice što su tonule u no, a onda dolje u vodu koja je još uvijek zadržavala izvjesnu prozranost svjetla u sebi. - Dovz je zemlja prekrasnih krajolika - rekao je. Bogate farme, prosperitetna industrija, prekrasna odmarališta u Južnom vijencu gornjeg porjeja. Ništa od toga niste vidjeli, a odabrali ste posjet ovoj pustoši. Kako to? - Ja potjeem iz takve pustoši. To ga je nakratko ušutkalo. - Mi znamo da je Terra bogat, napredan svijet - glas mu se spustio u neodobravanju.

- Jedan dio mog svijeta je plodan. Veim dijelom je još uvijek ogoljen. Jako smo ga zloupotrebljavali... To je cijeli jedan svijet, Monitore. S dovoljno prostora za sve raznolikosti. Baš kao i ovdje. U svome glasuje osjetila prizvuk izazova. - Pa ipak dajete prednost goletima i zaostalim nainima putovanja? Tu sada nije bilo pretjerivanja i frustrirajueg poštovanja s kojim se susretala kod veine ljudi u Dovzu, ustrajavanja u tome da ju se tretira kao malu kositrenu boginju koja mora biti zaštiena od realnosti. Ovo je sad bila sumnja, nepovjerenje: govorio joj je kako strance ne bi trebalo puštati da sami lutaju unaokolo. Prvi sluaj ksenofobije s kojim se susrela na Aki. -Volim brodove - izjavila je obzirno, s ljubaznošu. - I ovaj mi se kraj ini prekrasnim. A vama? - Ne - odvrati on, a zvualo je kao naredba. Nikakva neslaganja nisu dopuštena. Služben, korporacijski glas. - A što vas dovodi Bogu iza lea? Tražite li vi oi ljubavnika? - upitala je vedro, ak pomalo koketno, pružajui mu tako priliku da, ako želi, promijeni taj svoj izazivaki ton. No on to nije uinio. - Posao - odvratio je. Vizdiat, to krajnje i bespogovorno akansko opravdanje, neprijeporan cilj i osnova svega. - U ovom podruju postoje džepovi kulturne fosilizacije i nepopustljive reakcionarne aktivnosti. Nadam se da ne namjeravate putovati u gorje izvan grada. Tamo gdje edukacija još nije doprla, ljudi su grubi i opasni. U skladu s mojom nadležnošu u ovom podruju, moram vas zamoliti da stalno budete u vezi s mojim uredom, da prijavite svaki znak ilegalnih aktivnosti i da nas obavijestite ako planirate nekamo putovati. - Zahvaljujem vam na brizi i potruditi u se udovoljiti vašem zahtjevu - uzvratila mu je, recitirajui frazu iz Napredne vježbe uporabe dovzanskog jezika i idioma za barbare. Monitor kratko klimne, pogleda uprtog u obalu koja je polako promicala i polako tonula u mrak. Kad je ponovo pogledala prema mjestu gdje je stajao, više ga nije bilo.

3 Prekrasna plovidba brodom koji se rijekom uspinjao kroz goleti završila je desetog dana u Okzat-Ozkatu. Na karti je taj grad bio toka na rubu beskrajnog prepleta izohipsi - Visoki vijenac gornjeg porjeja. U kasnom sutonu to je bila tek mrlja bjelkastih zidova u bistroj, hladnoj tmini, s mranim horizontalnim prozorima postavljenim visoko, mirisima prašine, gnoja i trulog voa, sa suhom slatkoom planinskog zraka, Zagorom glasova, batom koraka po kamenu. Vozila s kotaima gotovo i nije bilo u prometu. Traak svjetlosti boje re blistao je na nekoj vrsti vrlo visokog zida, jedva vidljivog iznad ukrašenih krovova, nasuprot posljednje zelenkaste bistrine zapadnog neba. Cijelim pristaništem orile su se korporacijske objave i glazba. Nakon deset dana slušanja tihih glasova i spokoja rijeke, ova je buka odmah otjerala Sutty. Nije ju ekao nikakav vodi. Nitko je nije slijedio. Nikome nije morala pokazati svoj ZIL. Još u nekom pasivnom transu od plovidbe, radoznala, nervozna i na oprezu, lutala je ulicama uz rijeku sve dok joj torba na ramenu nije otežala i dok nije osjetila vjetar oštar poput noža. U maloj, mranoj ulici zaustavila se pokraj nekog ulaza. Kuna vrata su bila otvorena, a jedna je žena sjedila na stolici pri slabašnoj svjetlosti koja je dopirala iznutra, kao da uživa u blagoj ljetnoj veeri. - Možete li mi rei gdje bih mogla nai neku gostionicu? - Ovdje - ree žena. - Ki! - pozvala je. Sutty je tek sada primijetila da je žena bogalj, s nogama poput štapova. Pojavio se djeak od petnaestak godina. Bez rijei je ponudio Sutty neka ue i odveo je u veliku mranu sobu visokog stropa, prekrivenu sagom. Bio je to velianstven sag od grimizne vune eberdina, sa strogim, kompliciranim, koncentrinim bijelim i crnim uzorcima. Osim tog tepiha, jedini inventar u sobi bila je zidna svjetiljka s udnovatom, prilino slabom etvrtastom žaruljom, privršena izmeu dva visoko postavljena horizontalna prozora. Žica je vijugala od svjetiljke do jednog od prozora. - Ima li tu kakav krevet? Djeak sramežljivo pokaže prema zavjesi u sjeni udaljenog kuta. - Kupaonica? Odmahnuo je glavom prema nekim vratima. Sutty poe i otvori ih. Tri poploene stube spuštale su se u malu prostoriju obzidanu keramikim ploicama u kojoj je bilo mnoštvo neobinih, ali prepoznatljivih predmeta od drveta, metala i keramike, blještavih u odsjaju elektrine grijalice. - Izgleda vrlo lijepo - rekla je. - Koliko košta? - Jedanaest haha - promrmlja djeak. - Na no? - Na tjedan. - Akanski je tjedan imao deset dana. - Oh, baš lijepo - ree Sutty. - Hvala ti. Pogrešno. Nije mu trebala zahvaliti. Zahvaljivanje je bilo "servilno obraanje". Rijei kojima se izražava štovanje i besmisleni ritual korištenja fraza pri pozdravljanju i rastanku, traženje dopuštenja, te prijetvorna zahvalnost, sve su to fosilni ostaci primitivnog licemjerja i predstavljali su kamen spoticanja za iskren odnos izmeu proizvoapotrošaa. To je nauila, baš tako sroeno, gotovo odmah po svom dolasku. Nastojala se osloboditi tih loših navika steenih na Zemlji. Kako li joj se samo otelo to nepristojno zahvaljivanje?

Djeak je promrmljao nešto nerazumljivo pa ga je zamolila neka ponovi. Ponudio joj je veeru. Prihvatila je sa zahvalnošu. Pola sata kasnije donio je u njezinu sobu nizak stol prekriven šarenim stolnjakom i posue od tamnocrvenog porculana. Iza zavjese je pronašla jastuke i debelu rolu posteljine, objesila je odjeu na preku s avlima koju je takoer tamo našla; knjige i bilježnice stavila je na ulašteni pod ispod one jedine svjetiljke i onda je naprosto sjela na sag ne radei ništa. Sviao joj se izuzetan osjeaj prostranosti u toj sobi - prostor, visina, mir. Djeak joj je servirao veeru koja se sastojala od komada peene peradi, peenog povra, nekakvog bijelog zrnja koje je imalo okus slian kukuruzu, i mlaki, aromatini aj. Sjedila je na svilenkastom sagu i pojela sve stoje donio. Djeak je nekoliko puta svratio da vidi treba li joj što. - Molim te, reci mi kako se zove ova žitarica. - Ne. Pogrešno. - Ali najprije mi reci kako se zoveš. - Akidan - prošaptao je. - Ovo je tuzi. - Jako je fino. Nisam to nikada prije jela. To ovdje raste? Akidan je kimnuo. Imao je vrsto, zgodno lice, još djetinje, ali ve se nazirao muškarac. - To je dobro za šumu - promrmljao je. Sutty kimne s razumijevanjem i doda - I vrlo je ukusno. - Hvala, yoz! "Yoz:" rije koju je Korporacija oznaila kao servilno oslovljavanje i koja je zabranjena ve najmanje pedeset godina. Njeno znaenje je, otprilike: "srodna osoba" i Sutty je još nikada nije ula izgovorenu, osim na vrpcama s kojih je, još na Zemlji, uila ovaj jezik. Je li i ono: "To je dobro za šumu" bila neka vrsta nepoudnog fosila u jeziku? Mogla bi to sutra malo istražiti. Noas e se okupati, razmotati posteljinu i spavati u tamnoj, blaženoj tišini ovog planinskog mjesta. Tiho kucanje, vjerojatno Akidanovo, dovelo ju je do doruka koji ju je ekao na pladnju ostavljenom pred vratima. Tu je bio velik komad voa, razrezan i oišen od sjemenki, na tanjuriu je bilo nešto žuto i trpko, sivkasti kola koji se mrvio, a u lonu bez ruke bio je mlaki aj, ovaj puta užasno gorak, iji okus joj se najprije nije sviao, a onda joj je bio sve bolji. Voe i kruh bili su svježi i izvrsni. One žute ukiseljene komadie je ostavila. Kad je djeak došao odnijeti pladanj, pitala ga je za svako jelo kako se zove, jer je ova hrana bila potpuno razliita od svega što je jela u gradu, a i bila je vrlo pažljivo servirana. Akidan je objasnio da se ona ukiseljena stvar zove abid. - To je za rano jutro - rekao je. - Da pomogne slatkom vou. - Trebala bih to, znai, pojesti? Zbunjeno se nasmiješio - To daje ravnotežu. - Razumijem. Onda u pojesti. Pojela je. Akidan je izgledao zadovoljan. - Ja dolazim iz daleka, Akidane - rekla je. - Iz Dovza? - Još dalje. Iz drugog svijeta. Sa Terre. - Ah. - Znam vrlo malo o životu ovdje i rado bih ti postavila mnogo pitanja. Je li to u redu? Istovremeno je slegnuo ramenima i kimnuo, vrlo mladenaki. Bio je stidljiv, ali i vrlo sabran. Ma što to njemu znailo, mirno je prihvatio injenicu da Promatra Ekumene, osoba s drugog planeta, netko koga bi inae vidio samo na elektronskoj slici emitiranoj iz glavnog grada, sada živi u njegovoj kui. Nije bilo ni traga onoj ksenofobiji na koju je naišla kod neugodnog

ovjeka na brodu. Akidanova teta, ona invalidna žena koja se doimala kao da stalno trpi podnošljive bolove, govorila je malo i nije se smiješila, no imala je isti smiren nain prihvaanja. Sutty se s njom dogovorila da e tu boraviti dva tjedna, možda i dulje. Pitala se je li ona jedini gost gostionice; sad kad je malo prošvrljala po kui, opazila je kako imaju samo jednu sobu za goste. U gradu, u svakom hotelu ili stambenoj zgradi, restoranu, prodavaonici, skladištu, uredu, pri svakom ulazu i izlazu, automatski se provjeravao osobni identifikacijski ip, neizmjerno važan ZIL, osnovno jamstvo vašeg postojanja kao proizvoa-potrošaa u korporacijskoj banci podataka. Njezin ZIL su joj dodijelili nakon obavljanja beskonanih formalnosti odmah po dolasku na planet. Bez njega, upozorili su je, ona bi na Aki bila bez identiteta. Bez njega ne bi mogla unajmiti sobu ni robot-taxi, kupiti hranu u prodavaonicama ili restoranu, niti ui u ijednu javnu ustanovu, a da se ne aktivira alarm. Veini Akanaca je njihov ip usaen u zapeše lijeve ruke. Ona je prihvatila mogunost da svoj ip nosi na tijesnoj narukvici. Razgovarajui s Akidanovom tetom u njezinoj maloj recepciji, uhvatila je sebe kako se osvre tražei ZIL skener, s lijevom rukom ve spremnom za uobiajeni pokret. No žena je okrenula svoju stolicu k masivnom stolu s mnogo malih ladica. Nakon što je uinila nekoliko pogrešaka koje je nisu nimalo uzbudile i nekoliko stanki da razmisli, pronašla je ladicu koju je tražila, iz nje izvadila prašan blok s formularima i otrgnula jedan. Okrenula je stolicu natrag i pružila Sutty formular da ga ona svojeruno ispuni. Formular je bio tako star da se papir ve otrao, no imao je predvien prostor za upisivanje ZIL koda. - Molim te, yoz, reci kako hoeš da te zovem - ree Sutty. Još jedna reenica iz Naprednih vježbi. - Ime mi je Iziezi. Molim te, reci kako da ja tebe zovem, yoz, i deyberienduin. Dobrodošla-pod-moj-krov. Lijepa rije. - Zovem se Sutty, yoz i ljubazna gostioniarko. Ovo je smislila tog asa, no poslužilo je svrsi. Iziezino mršavo, ispijeno lice slabašno se zarumenjelo. Kad joj je Sutty vratila formular, privukla je sklopljene ruke na prsnu kost uz blag, ali vrlo formalan naklon. Ako je uope postojao neki zabranjeni pokret, onda je to bilo to. Sutty joj isto tako uzvrati. Dok je izlazila, Iziezi je spremala blok s formularima i onaj koji je Sutty ispunila u ladicu, ali ne u onu istu. Izgleda da ipak Vlada-Korporacija, barem tijekom sljedeih nekoliko sati, nee imati pojma gdje je individua/EX/HH 440 T 386733849 H 4/4939 odsjela. Izmakla sam mreži, pomisli Sutty i izae na sunce. Unutra je bilo prilino mrano, jer su horizontalni prozori postavljeni vrlo visoko i nisu pokazivali ništa osim jasno plavog neba. Izašavši, bila je zaslijepljena. Bjelina zidova kua, svjetlucavi crepovi na krovovima, strme ulice poploene tamnim škriljevcem koji reflektira svjetlost. Kad su joj se oi privikle vidjela je, tamo istono nad krovovima, najviši od svih bijelih zidova, nezamislivo visok - naborana zavjesa svjetla ustremljena do polovice visine neba. Stala je i trepi se zagledala. Je li to bio oblak? Erupcija vulkana? Polarna svjetlost usred dana? - Majka - ree malen, bezubi muškarac tamne puti s runim kolicima, cerei joj se s ulice. Sutty je žmirnula prema njemu. - Erehina mati - ree on pokazujui na zid svjetlosti. - Silong. Ha? Planina Silong. Ucrtana na karti. Najviša kota u Visokom vijencu gornjeg porjeja i cijelog Velikog kontinenta Ake. Da. Kad su dolazili uzvodno, skrivalo ga je uzdizanje terena. Ovdje se mogla vidjeti možda njegova gornja polovica, zupasto blještavilo nad kojim je, još udaljeniji, lebdio golem, eterian, rogat vrh, napola rastoen u zlatastoj svjetlosti. S vrha su se vijorile tanane zastave snijega kovitlanog vjenim vjetrom. Dok su ona i ulini prodava stajali zurei, zaustavljali su se i drugi kako bi im pomogli

zuriti. Tako joj se barem inilo. Svi su oni znali kako Silong izgleda i zato su joj mogli pomoi da ga vidi. Rekli su mu ime zovui ga Majka, pokazujui na svjetlucanje rijeke, dolje pri dnu ulice. Jedan od njih ree. - Možda bi pošla na Silong, yoz? Bili su to niski, mršavi ljudi bucmastih obraza, s uskim oima gorštaka, lošim zubima, zakrpanom odjeom, tankih finih ruku i stopala ogrubjelih od hladnoe i povreda. Koža im je bila približno iste smee nijanse kao i njena. - Poi gore? - gledala ih je s osmijehom i nije mogla suspregnuti smješkanje. - Zašto? - Na Silongu se živi vjeno - odgovori žena sva u kvrgama, s naprtnjaom punom neega stoje izgledalo kao plavi kamen. - Spilje - ree ovjek sa žukastim, koziavim licem. - Špilje pune bia. - Dobar seks! - doda ulini trgovac i svi se nasmijaše. - Seks tri stotine godina. - Previsoko je - ree Sutty. - Kako se uope može doi gore? Svi su se cerekali pa rekoše - Letenjem. - Može li se avion tamo spustiti? Sveopi kikot i odmahivanje. Ona žena sva u vorugama izjavi - Nigdje. Onaj žuti doda - Nema aviona. Ulini trgovac dopuni - Poslije tristo godina seksanja svatko može letjeti! A onda smijeh zamre. Svi su se razišli poput sjena, nestali, i više nije bilo nikog osim ulinog trgovca koji je sa svojim takama odmicao niz ulicu, a Sutty je gledala u Monitora. Izgledao je velik. On nije bio krupan ovjek, no ovdje je tako izgledao. Njegova je koža bila drukija nego kod ovih ljudi, vrsta i glatka, ravna poput plastike, a njegova plavo-oker tunika i dokoljenice bili su isti i izglaani kao sve uniforme u svakom svijetu. On nije pripadao Okzat-Ozkatu ništa više nego ona. Bio je stranac. - Prošenje je protuzakonito - rekao je. - Nisam prosila. Nakon kratke stanke rekao je - Krivo ste me razumjela. Nemojte ohrabrivati prosjake. Oni su paraziti privrede. Davanje milostinje je protuzakonito. - Nitko nije prosjaio. Kratko je klimnuo, a znailo je: onda u redu - smatrajte se upozorenom. Tada se udaljio. - Zahvaljujem vam na vašem šarmu i pristojnosti - rekla je Sutty na svom materinjem jeziku. Oh, pogrešno, pogrešno. Ne bi trebala biti sarkastina ni na kojem jeziku, ak i kad Monitor nije obraao pažnju. Bio je nesnosan, ali to ju nije opravdavalo. Ako namjerava ovdje skupiti ikakve informacije, mora biti u milosti mjesnih vlasti; ako želi ovdje išta saznati ne smije nikog osuivati. Kako glasi ona neuvjerljiva izreka: Stvoriš U sudove, sprije it eš u enje. Možda su oni ljudi zbilja bili prosjaci i obraivali je. Ne može to znati. Nije znala ništa ni o ovom mjestu ni o ljudima. Krenula je u razgledavanje Okzat-Ozkata sa skrušenom odlunošu da o mjestu ne donosi nikakvo vlastito mišljenje. Moderne zgrade - zatvor, podruna i gradska uprava, agencije za poljoprivredu, kulturu i rudarstvo, viša uiteljska škola, gimnazija - izgledale su kao sve takve zgrade u gradovima koje je vidjela: obini veliki blokovi. Ovdje su one bile visoke samo dva-tri kata, no isticale su se, na isti nain na koji se i Monitor isticao. Ostatak grada bio je malen, nezamjetljiv, prljav i krhak. Niski zidovi kua, isprano-crvene ili naranaste boje, horizontalni prozori postavljeni visoko pod strehama, krovovi s crvenim ili maslinastozelenim crepovima i valovitim nagibom, ije su uglove svojim zubatim ustima odizale fantastine životinje izraene od keramike, male trgovine iji su vidovi iznutra i izvana bili potpuno prekriveni napisima ispisanim starim ideogramima, koji su naknadno premazani vapnom no ipak su se nazirali i bili itljivi na neki uzvišen nain. Strme,

škriljevcem poploene ulice i stube što vode do zakljuanih vrata, obojenih crveno i plavo pa naknadno obijeljenih. Dvorišta u kojima su muškarci pleli užad ili klesali kamen. Uski vrtovi u kojima su starice okopavale, plijevile i mijenjale tok svojih minijaturnih sustava za navodnjavanje. Nekoliko automobila bilo je dolje uz dokove ili parkirano pred velikim bijelim zgradama, ali sav ulini promet odvijao se pješice ili na runim kolicima raznih veliina. A onda je, na Suttyinu radost, iz unutrašnjosti prispjela neka karavana. Veliki eberdini vukli su dvokolice natkrivene ceradom urešenom zelenim resama, a na dva još vea eberdina, veliine ponija, u iju su grivu bih upleteni praporci, jahale su žene u dugim crvenim kaputima, mirno sjedei na visokim, rogatim sedlima. Karavana je prolazila ispred Podrune prefekture - malen, dražestan, zvonima popraen ostatak povijesti koji polako mili ispod praznog pogleda budunosti. Nadahnjujua glazba ispresijecana treštanjem raznih savjeta s krova Uprave. Sutty je slijedila karavanu duž nekoliko blokova i gledala kako se zaustavlja na poetku nekih stuba. I prolaznici su stali, opet ono ozraje dobre nakane da joj pomognu gledati, premda joj ništa nisu govorili. Kroz crvena i plava vrata izlazili su ljudi i silazili niz stube kako bi pridošlicama poželjeli dobrodošlicu i ponijeli im prtljagu. Hotel? Gradski posjed nekog imunika? Uspela se natrag do jedne od onih trgovina koje je mimoišla u gornjem dijelu grada. Ako je dobro razumjela znakove uz vrata, u trgovini su se prodavali losioni, kreme, mirisi i oploivai. Kupovanje male kreme za ruke dalo bi joj vremena da proita neke od napisa ispisanih starim, zabranjenim pismom, koji su prekrivali zid od poda do stropa. Napisi na fasadi bili su premazani vapnom i preko toga oslikani znacima nove abecede, no ovi su ve izblijedjeli pa je mogla razaznati i rijei iz donjeg sloja. Tu je i bila proitala ono "mirisi i oploivai". Vjerojatno parfemi i... što? Možda lijekovi koji pospješuju plodnost? Ušla je. Odmah su je okružili mirisi - intenzivni, slatkasti, oštri, udni. Taman, mirisni zrak. Obuzme je udan osjeaj kako se piktografi i ideogrami što prekrivaju zidove s debelim crnim i tamnoplavim oblicima pomiu, ali ne skokovito kao napola vien tiskani tekst, nego jednoliko i pravilno, rastežui se i stežui polako, kao da dišu. Prostorija je bila visoka, osvijetljena onim uobiajenim visoko postavljenim prozorima, ispunjena nizovima ormaria s mnoštvom malih ladica. Kad su joj se oi privikle na tamu, spazi mršavog starca koji je stajao za pultom s njene lijeve strane. Na zidu iza njegove glave bila su dva posve jasna znaka. Automatski ih je proitala i gotovo odmah se prisjeti njihovih razliitih znaenja: "uzvišen/ vrh/ pusteni šešir/ gledati dolje/ zapoeti" i "dva/ dvojnost/ strane/ slabine/ spojiti/ odvojiti". - Yoz i deyberienduin, mogu li vam biti od koristi? Upitala ga je ima li kremu ili losion za suhu kožu. Vlasnik ljubazno kimne i pone tražiti meu tisuama svojih ladiica, ostavljajui utisak da e konano ipak nai to što traži, baš kao i Iziezi za svojim stolom. To je pružilo Sutty priliku da ita sa zidova, no onaj zbunjujui privid pulsiranja se nastavio i nije mogla razabrati smisao napisanog. inilo se da to nisu reklame kako je bila pretpostavila, nego recepti, neke arobne rijei ili citati. esto se spominjalo granje i korijenje. Znak za koji je znala da znai "krv", ali pisan s drugim osnovnim kvalifikatorom, koji mu je sad mijenjao znaenje možda u "limfa" ili "moždina". Formule kao: pet od tri, tri od pet. Alkemija? Lijekovi? Recepti? arolije? Znala je samo to da su to stare rijei, stara znaenja i da po prvi puta ita Akinu prošlost. Ali smisao joj je izmicao. Sudei po njegovom izgledu, vlasnik je pronašao ladicu koju je tražio. Zadovoljno je malko gledao u nju prije nego li je iz nje uzeo neglazirani glineni lon i stavio ga na pult. Onda se vratio i mirno zapoeo potragu po ladicama na kojima nije bilo naljepnica, sve dok nije našao

drugu s ijim je sadržajem bio zadovoljan. Kad ju je otvorio, malo je zurio unutra, a onda izvadio kartonsku kutiju zlatne boje. Onda je s tim nestao nekamo u drugu prostoriju. Vratio se s kutijom, s malim, svjetlo glaziranim lonem i žlicom. Onda je sve to uredno poredao na pultu. Žlicom je zagrabio nešto iz neglaziranog lona i stavio u glazirani pa obrisao žlicu crvenom krpom koju je uzeo ispod pulta, umiješao dvije žlice nekog kao puder sitnog praha iz zlatne kutije u glazirani lon i bez žurbe zapoeo miješati. - Ovo e koru uiniti glatkom - tiho je rekao. - Kora - ponovila je Sutty. Nasmiješio se, odložio žlicu i dlanom jedne ruke pogladio nadlanicu druge. - Tijelo je kao drvo? - Ah - rekao je, upravo na nain kako je Akidan bio rekao "Ah". To je bio zvuk slaganja, no samo približno. To je znailo da, ali ne sasvim da. Ili da, ali mi ne koristimo tu rije . Ili da, ali ne moramo o tome govoriti. Da sa zadrškom. "U tamnom oblaku što se spušta s neba... rašljasti... dvostruko rašljasti..."? - izgovori Sutty, pokušavajui proitati blijedi, ali velianstveno ispisan napis visoko na zidu. Vlasnik buno udari jednom rukom po pultu, a drugu stavi na usta. Sutty je poskoila. Zurili su jedno u drugo. Starac spusti svoju ruku. Djelovao je mirno, usprkos žustroj reakciji. Možda se ak smijuljio. - Ne naglas, yoz - mrmljao je. Sutty je još zurila, a onda zatvori usta. - Samo stare dekoracije - ree vlasnik. - Starinske tapete. Besmislene toke i crte. Ovdje žive staromodni ljudi. Ostavljaju ove stare dekoracije umjesto da zidove oboje isto i bijelo. Bijelo i nijemo. Padanje snijega je nijemo. Eto, yoz i poštovana mušterijo, ova mast dopušta koži da blago diše. Želite lije iskušati? Umoila je prst u lon i razmazala malo blijede kreme po rukama. - Oh, jako dobro. I tako ugodno miriši. Kako se zove? - Miris je od trave immimi, a krema je moja tajna. Ne morate ništa platiti. Sutty je podigla posudu i razgledavala je s divljenjem; oigledno je bila stara, glazura na teškom staklu, s elegantnim odgovarajuim poklopcem, pravi mali dragulj. - Oh, ne, ne, ne - rekla je, no starac je podigao sklopljene ruke, onako kako je to Iziezi inila, i naklonio se tako dostojanstveno da je svaki prosvjed bio nemogu. Ponovila je njegove kretnje, a onda sa smiješkom upitala - Zašto? "... dvostruko rašljasto drvo-munja izrasta iz zemlje" - izgovorio je gotovo neujno. Trenutak kasnije pogledala je gore prema napisanom i vidjela kako tekst završava upravo rijeima koje je izgovorio. Pogled im se ponovo susreo. Tada se starev lik izgubio u tamnom stražnjem dijelu prostorije, a ona se našla na ulici, žmirkajui na sunevoj svjetlosti, vrsto držei dar u ruci. Silazei strmim, zapetljanim ulicama prema gostionici u kojoj je odsjela, razmišljala je. inilo se kako su je, najprije Mobil pa Monitor i sada Oploiva, ili kako god se on zbilja zvao, brzo i bezbolno prihvatili, uplii je u svoje namjere bez da su joj ih objasnili. Idi nai ljude koji znaju prie pa mi podnesi izvještaj, rekao je Tong. Izbjegavaj reakcionarne otpadnike i prijavi mi ih, rekao je Monitor, a sada ju je ovaj Oploiva ili što ve je, potplatio da šuti ili nagradio kako bi progovorila. Vjerojatno ovo drugo, pomislila je. Izvjesno je bilo tek to da zna premalo da bi mogla raditi to što radi bez opasnosti po sebe i po druge. Vlada ovog svijeta je stavila prošlost izvan zakona kako bi stekla tehnološku mo i intelektualnu slobodu. Sutty nije podcijenila neprijateljski stav akanske korporacije-države prema "starim dekoracijama" i tome što su one znaile. Ovoj vladi koja je izjavila kako e se osloboditi tradicije, obiaja i povijesti, svi su stari obiaji, naini, postupci, zamisli i štovanja bili izvori pošasti, trule lešine koje treba zakopati ili spaliti. Zapise koji su ih sauvali trebalo je izbrisati.

Ako su se vrpce s edukacionim materijalom i povijesne nearealske drame koje je prouavala u glavnom gradu držale injenica, a vjerovala je da barem djelomino jesu, onda su tijekom životnog vijeka ovih koji još i danas žive, muškarci i žene bivali zatrpani pod zidinama hramova, živi spaljivani s knjigama koje su pokušali sauvati, doživotno utamnieni zbog pouavanja o starim ustancima i reakcionarnoj ideologiji. I vrpce i drame glorificirale su rat protiv prošlosti prikazujui bombardiranja, spaljivanja i sravnjavanja sa zemljom kao nepokolebljive junake podvige. Hrabri momci i djevojke oslobodili su se glupavih roditelja, popustljivih sveenika, uitelja praznovjerica, podstrekaa reakcije i nepokolebljivo spaljivali pogubne šume pogrešaka zasaujui na njihovom mjestu vonjake, prijavljujui nemoralnog profesora koji je pod svojim krevetom skrivao rjenik ideograma, zatirui udovišne košnice u kojima se uvao otrov neznanja, kri traktorima put kroz bijedne rituale praznovjerja kako bi tada, rukom u ruci, poveli svoju brau proizvoe-potrošae da se pridruže Putu ka zvijezdama. Iza razmetljivosti i napuhane retorike krila se prava patnja, prava strast. Na obje strane. Sutty je to znala. I sama je bila dijete nasilja, kako je Tong Ov rekao. Stalno seje morala toga prisjeati i, gorke li ironije, ovo ovdje bilo je posve obratno od onog što je ona prošla, poput fotografskog negativa: ovdje vjernici nisu progonili nego su bili proganjani. Ali svi su oni, na obje strane, bili pravi vjernici. Svjetovni teroristi ili vjerski teroristi, u emu je razlika? Jedina stvar koja joj se uope inila neobinom u toj beskonanoj propagandi Ministarstava za informacije i poeziju bilo je što su junaci pounih pria obino bili u paru: brat i sestra, zarunici ili brani par. Ako se radilo o ljubavnom paru onda je on, naravno, bio heteroseksualan. Akanska je vlada kao opsjednuta progonila "devijacije". Tong ju je na to upozorio im je stigla: "Moramo se prilagoditi. Nema rasprave, nikakva pitanja tu nisu dopuštena. Sve što bi se moglo vidjeti i prijaviti kao seksualni pristup osobi istog spola predstavlja težak zloin. Tako zamorno, tako tužno. Jadni ovi ljudi." Bio je uzdahnuo zbog patnji licemjernika i istunaca, zbog muka i okrutnosti. Teško da joj je uope trebalo to upozorenje, jer je imala tako slab doticaj s ljudima kao pojedincima, no vodila je rauna o tome. Upravo to je bilo jedan od elemenata njenog ranog i teškog razoaranja i obeshrabrenja. Jezik i stari akanski obiaji koje je uila na Zemlji bili su je naveli na pomisao kako e doi u svijet tolerantan u seksu, s neznatnom spolnom hijerarhijom. Društvo iz njezinog vlastitog kutka na Zemlji još se uvijek grilo zbog spolnih i društvenih kasta, a sve je to još dodatno deformirala i potencirala unistika mržnja i netolerancija prema ženama. Nije bilo mjesta na Zemlji koje je izmaklo ispod te sjene, ak ni Pale. Jedan od razloga zašto je specijalizirala na Aki, zašto je nauila njene jezike, bilo je i to što su ona i Pao proitale kako svi obiaji ukazuju na društvo bez striktnih spolnih podjela, društvo gdje heteroseksualnost nije prisilna, ak ni privilegirana. Možda je nekad to i bilo tako, no stvari su se promijenile tijekom godina dok je ona letjela ovamo. Stigavši tu, morala se vratiti ogranienjima, oprezu, samokontroli i moguoj opasnosti. Lezbijka koja je otišla u Meku, pomislila je u bljesku gorine. Dakle, zašto su je sada svi tako naglo željeli angažirati, iskoristiti? Za nju bi se teško moglo rei da je biser u iijoj kruni. Tongovi su razlozi, naizgled, bili jednostavni: uhvatio je prvu priliku kad je mogao nekog poslati van bez nadzora, a izabrao je nju jer je znala pismo i jezike pa kad nešto nae znati e što je našla. No ako na nešto i naie, što treba s tim napraviti? To bi bilo krijumarenje. Nedopuštena roba. Anti-korporacijska pobuna. Tong se složio da je imala pravo kad je izbrisala one ulomke starih knjiga iz izgubljenog ansiblskog prijenosa. A sada je želio da ona zabilježi takav materijal. Što se tie Monitora, on se jako pravi važan. Mora biti vraški užitak za jednog osrednjeg kontrolora ispravnih postupaka u kulturi kad naie na nepatvorenog stranca, autentinog

Promatraa Ekumene, pa mu može izdavati naredbe: ne razgovaraj s društvenim parazitima, ne napuštaj grad bez dozvole, prijavi se velikoj fori, to jest meni... A što je s Oploivaem? Nije se mogla oteti dojmu da on zna tko je ona i da je njegov dar imao još neko znaenje osim puke ljubaznosti prema strancu. Ali koje znaenje? S obzirom na njenu neupuenost, ako bilo kome od njih dopusti kontrolu mogla bi prouzroiti štetu. Ali ako ona hrabro i odluno pokuša uiniti nešto na svoju ruku, gotovo je sigurno da e nastati šteta. Treba ii polako, ekati, gledati i uiti. Tong joj je dao kodnu rije koju treba koristiti u sluaju nevolja: "svaliti". Ali on zapravo nije oekivao nevolje. Akanci su voljeli svoje strane goste, krave od kojih su muzli mlijeko visoke tehnologije. Ne smije dopustiti da je oprez paralizira. Okzat-Ozkat je malen, siromašan provincijski gradi kojeg je grubo buenje napretka na Aki povuklo za sobom, dovoljno zaostao da u njemu još uvijek postoje krnji ostaci starog naina života. Vjerojatno je Korporacija dopustila da stranac iz drugog svijeta doe u ovo mjesto, jer je bilo sasvim po strani, živopisna bezopasna zabit. Tong ju je ovamo poslao kako bi slijedila traak nade da, ispod monolitne unisone prie o uspjehu moderne Ake, postoje tragovi onog što je Ekumena cijenila: pojedinani karakter ljudi, njihov nain života, njihovu povijest. Korporacijska država je željela zaboraviti, sakriti, zabraniti, sahraniti sve to, i ako sad ona ovdje nešto sazna, to ih sigurno nee radovati. No dani kad su žive zakapali ili spaljivali odavno su prošli. Nisu li? Monitor bi bjesnio i maltretirao, no što on tu može. Njoj ne može ništa. Možda može mnogo onima koji su s njom razgovarali. Budi mirna, govorila sije. Slušaj. Slušaj to što imaju za rei. Na ovoj visini zrak je suh, u sjeni hladan, na suncu vru. Zastala je kod kafia pokraj Visoke uiteljske škole, kupila bocu vonog soka pa s njom sjela za stol ispred lokala. Vedra glazba, poruke bodrenja, vijesti o usjevima, statistiki podaci iz proizvodnje, zdravstveni programi... sve se to, kao i uvijek, iz zvunika orilo trgom. Morala je nekako nauiti slušati kroz te zvuke ono što su oni prikrivali, ono znaenje stoje u pozadini toga. Leži li pravi smisao baš u beskonanosti te buke? Boje li se Akanci tišine? Nitko oko nje nije djelovao kao da se iega boji. To su bili uenici, odjeveni u kombinaciju zelenog i boje re, oznaku polaznika obrazovnih ustanova. Mnogi su imali bucmaste obraze, nježnu grau kostiju poput onih staraca s ulice, ali bili su jedri i zraili su mladošu i samopouzdanjem. Brbljali su i dovikivah se preko nje, a da je nisu ni zapazili. Njima je svaka žena iznad trideset godina bila strana. Jeli su hranu kakvu je ona jela u glavnom gradu: visokoproteinsku, slatko-slanu pakiranu stvar, a pili su akakavu, mjesni topli napitak koji je prekršten u to napola terransko ime. Korporacijska marka akakave zvala se "Zvjezdovar" i mogla se svugdje nabaviti. Crna i gorkoslatka, sadržavala je neobinu mješavinu alkaloida, stimulata i depresiva. Sutty se gadio njen okus, jer poslije je imala osjeaj kao da joj je jezik obložen krznom, no nekako se navikla, jer je zajedniko ispijanje akakave bio jedan od rijetkih rituala kad su se ljudi u Dovzu družili i zato im je bio jako važan. "Šalicu akakave?" uzvikivali bi kad god biste ušli u kuu, ured ili na sastanak. Odbiti znailo bi povrijediti ih i bilo je ravno uvredi. I mnogi razgovori vodili su se o akakavi: gdje se može nabaviti najbolja mljevena (naravno, ne "Zvjezdovar)" pa gdje se uzgaja i prerauje i kako ju je najbolje skuhati. Ljudi su se hvalili s tim koliko šalica akakave dnevno popiju, kao da je lagana ovisnost bila ak i poželjna. A ovi mladi budui uitelji pili su je na litre. Pozorno ih je slušala i do nje je doprlo brbljanje o ispitima, popisu nagrada, putovanjima tijekom raspusta. Nitko nije govorio o itanju ili o gradivu, osim dvoje uenika blizu nje koji su raspravljali kako djecu iz vrtia nauiti da koriste zahod. Mladi je tvrdio kako je stid najbolji poticaj. Djevojka je rekla: "Ma obrisi i nasmiješi se", što je mladia tako razljutilo da je održao

predavanje o prilagoavanju vršnjacima, postavljanju etikih ciljeva i razularenosti kad je higijena u pitanju. Strah se ponovo vratio u njene misli. To je bio njen problem, a ne njihov. Kad se Sutty vratila, njezina invalidna domaica sjedila je pokraj ulaza. Sramežljivo su pozdravile jedna drugu onom zabranjenom uljudnošu. Tek onako, zbog razgovora, Sutty ree: - Jako mi se sviaju oni ajevi koje tako esto servirate. Mnogo su bolji od akakave. Iziezi nije jednom rukom udarila, a drugom pokrila usta, no ruke su joj se trznule i ona ree "Ah", baš onako kako je to i Oploiva izgovorio. Tada, nakon duge stanke, kratei novosmišljenu rije, izjavi: - Ali akava stiže iz tvoje zemlje. - Neki ljudi na Terri piju nešto slino. Moj narod ne. Iziezi je izgledala napeto. Tema joj oigledno nije odgovarala. U svakoj temi postoji neko minsko polje, pomisli Sutty, i tu se ne može ništa nego govoriti dalje dok ne eksplodira. - Ni vi je ne volite? - upita. Iziezi napravi grimasu. Poslije nervozne šutnje, ozbiljno izjavi - Loša je za ljude. Suši moždinu i stvara smetnje u krvotoku. Ljudima koji piju akavu tresu se ruke i srce im poskakuje. Barem su tako rekli ljudi. Stari ljudi. Još davno. Moja baka. Sada to svatko pije. To je bilo jedno od onih starih pravila, znate. Ne modernih. Modernim ljudima se svia. Oprez; zbunjenost; uvjerenost. - aj uz doruak mi se u poetku nije sviao, ali kasnije je. Što je to? Za što je taj aj? Iziezino lice se opet izravna. - To je bezit. Pospješuje krvotok i zacjeljivanje. Takoer pomalo obnavlja i jetru. - Ti si... uitelj o travama - ree Sutty, ne znajui kako se kaže travar. -Ah! Jedna mina se aktivirala. Malo upozorenje. - Uitelji o travama su uvaženi i poštovani u mojoj domovini - ree Sutty. - Mnogi od njih su lijenici. Iziezi nije ništa rekla, no lice joj se postupno sasvim smirilo. Kad se Sutty okrenula kako bi ušla u kuu, obogaljena žena ree - Za nekoliko minuta idem na sat gimnastike. Gimnastike? - pomisli Sutty, pogledavajui nepomine štapove ispod Iziezinih koljena. - Ako još nisi našla gdje eš vježbati i ako ti se ide... Korporacija je puno držala do gimnastike. Svatko u Dovzu je pripadao nekoj gimnastikoj grupi i odlazio na tjelovježbu. Nekoliko puta tijekom dana iz zvunika bi se zaula temperamentna glazba i povici "Jedan! Dva!", a iz tvornica i uredskih zgrada na ulice bi prokuljali proizvoi-potrošai i svi kao jedan žustro poskakivali, udarali, svijali se i ljuljali. Kao strankinja, Sutty je naješe uspijevala izbjei te grupe, no sada je, gledajui Iziezino upozoravajue lice, rekla: - Rado bih pošla. Ušla je kako bi u kupaonici pronašla poasno mjesto za svoj predivni lon i kako bi tijesne hlae zamijenila komotnijima. Kada je opet izašla, Iziezi je na štakama prelazila do svojih motoriziranih invalidskih kolica modela "Zvjezdani let", koja je proizvodila Korporacija. Sutty pohvali njihov dizajn. Iziezi odmahne - Dobra su samo po ravnom tlu - pa krene, a kolica su se trzala i propinjala po strmoj, neravnoj ulici. Sutty je hodala uz nju, pomažui joj kad bi se kolica uzjogunila ili negdje zapela, što se dogaalo otprilike na svaka dva metra. Stigle su do niske zgrade s prozorima gotovo pod krovom i visokim dvokrilnim vratima. Jedno je krilo bilo crveno, drugo plavo, a preko toga je bio oslikan nekakav motiv s crvenim i plavim oblacima koji su se, sada sablasno ružiasti i zelenkasti, nazirali kroz premaze vapna. Iziezi je krenula kolicima ravno

u vrata i udarcem ih otvorila. Sutty ju je slijedila. Unutra je bio mrkli mrak. Sutty se ve polako privikavala na tu mranost interijera i zasljepljujuu svjetlost pri izlasku i obratno, ali oi joj se još nisu na to navikle. Odmah iza vrata Iziezi je zastala ekajui dok Sutty skine svoje cipele i odloži ih u policu na kraju tamnog reda cipela, crnih platnenih "Put ka zvijezdama", naravno. Tada je Iziezi neustrašivo odkormilarila svojim kolicima niz dugaku rampu i parkirala ih iza jedne klupe na koju se spretno prebacila. inilo se kako je to na samom rubu velike zastrte površine iza koje je sve bilo tek baršunasta tama. Sutty je sada prepoznavala sjene osoba koje su, prekriženih nogu i bez nekog reda, sjedile na strunjaama na podu. Uz Iziezi je na klupi sjedio ovjek s jednom nogom. Ona se smjestila, odložila štake i podigla pogled prema Sutty. Blago je potapšala strunjau pokraj sebe. Vrata su se nakratko otvorila, jer je netko ušao i u toj trenutnoj sivoj vidljivosti, Sutty ugleda kako se Iziezi osmjehuje. Bio je to lijep i dirljiv prizor. Sutty se spustila na strunjau, prekrižila noge i stavila ruke u krilo. Dugo se ništa nije dogodilo. Sutty pomisli kako je to svakako najudniji sat gimnastike kojeg je ikad vidjela i najviše po njenom ukusu. Ljudi su tiho ulazili, po jedan ili dvoje odjednom. Oi su se privikle na tamu i ona spazi kako je prostorija golema. Bit e da je gotovo cijela ukopana u zemlju. Dugi, niski prozori, tamo gore gdje se zid spajao sa stropom, imali su debelo plavkasto staklo koje je propuštalo difuznu svjetlost. Iznad njih, strop je prelazio u nisku kupolu ili niz lukova; prepoznavala je samo tamne grede koje su se granale. Obuzdala je svoje radoznale oi i pokušavala samo sjediti, disati i paziti da ne zaspi. Na žalost, u njezinom iskustvu su se sjedea meditacija i san obino nastojali povezati. Kad se ovjek koji je sjedio najbliže do nje poeo širiti i skupljati poput ideograma na zidu Oploivaeve prodavaonice, to je kod nje pobudilo tek sneno zanimanje. A onda, izravnavši se malo u svom sjedeem položaju, opazi kako on podiže raširene ruke sve dok mu se nadlaktice nisu spojile iznad glave, a onda ih spušta vrlo polako, uz ravnomjerno disanje. Iziezi i još neki radili su to isto, u manje-više istom ritmu. Mirni, bešumni pokreti izgledali su kao pulsiranje meduze u tamnom akvariju. Sutty se pridruži pulsiranju. Tu i tamo uvodile su se nove kretnje, jedna po jedna, sve pokreti rukama, sve u sporom ritmu disanja. Nastupili bi periodi odmora, a potom bi opet poelo širenje i skupljanje, rastezanje i opuštanje, izdisanje i udisanje zraka, prvo jedna neodreena figura, zatim druga. Tih, tihani zvuk pratio je kretnje, ritmiki mrmor bez rijei, glazba disanja naizgled bez izvora. Na drugoj strani prostorije jedan je lik poeo polako sve više rasti, bjelkast i lelujav: neki muškarac ili žena je ustala, radei pokrete rukama dok se u struku naginjala naprijed ili natrag ili u stranu. Dvojetroje drugih ustalo je na isti gibak nain, kao da nemaju kostiju, stajali su pružajui ruke i svijajui se, nikada ne podižui noge s tla, podsjeajui više nego ikad na ukorijenjena morska stvorenja, na anemone, na šumu kelpe, dok je gotovo neujan i neprekidan napjev pulsirao poput valjanja mora, uzdižui se i spuštajui... Svjetlost, buka - jak, glasan bijeli prasak kao da je otpuhan krov. Gole, etvrtaste žarulje bljesnule su, njišui se pod prašnjavim svodom. Sutty je, prestrašena, ostala sjediti dok su svi oko nje poskakali na noge i poeli cupkati, mlatarati nogama, poskakivati, a neki je hrapav glas vikao "Jedan! Dva! Jedan! Dva! Jedan! Dva!" Okrenula se prema Iziezi koja se, sjedei na svojoj klupu, trzala poput marionete, udarajui šakama po zraku jedan, dva, jedan, dva. Pokraj nje je onaj ovjek s jednom nogom davao ritam, povremeno udarajui štakom o klupu. Uhvativši Suttyn pogled, Iziezi joj je gestama pokaz ivala neka ustane. Sutty ustane, poslušno ali s gaenjem. Postii tako predivnu grupnu meditaciju, a onda to razoriti ovim glupim bildanjem mišia - kakvi su ti ljudi?

Dvije žene u plavo-oker odjei koraale su niz rampu, slijedei muškarca odjevenog u plavo-oker. Monitor. Oi su mu bile uprte ravno u nju. Stajala je s ostalima koji su sada bili nepomini, osim brzog nadimanja i opuštanja prsnog koša. Nitko nije ništa rekao. Zabrana servilnog obraanja, pozdrava, opraštanja na rastanku, bilo kakve fraze koja bi naznaila prisutnost ili odlazak, ostavila je rupe u tkivu društvenog procesa, pukotine koje su se mogle premostiti samo s malo truda, s povratnim naporom. Akanci iz gradova odrasli su uz takvo neprirodno ponašanje i nisu to ni osjeali, ali Sutty još uvijek jest, a izgleda i ovi ljudi ovdje. Mukla tišina, pojaana s ono troje što su stajali na rampi, stavila je ostale u podreeni položaj. Nisu znali kako bi rastjerali nelagodu. Konano onaj ovjek s jednom nogom proisti grlo i s izvjesnim prkosom izjavi: Izvodimo vježbe higijenskog aerobika, kako je propisano Korporacijskim zdravstvenim prirunikom za proizvoe-potrošae. One dvije žene uz Monitora se pogledaše pokazujui mrzovolju i dosadu, uz onaj "jesam li ti rekla" izraz lica. Monitor se obratio Sutty s udaljenosti koja ih je dijelila, kao da oko njih nema nikoga: Tu ste došli vježbati aerobik? - U mojoj domovini imamo jako sline vježbe - rekla je, a njezina prestrašenost i indignacija koncentrirale su se na njega u napadu govorljivosti. - Baš mi je drago što sam ovdje našla grupu s kojom mogu vježbati. esto su vježbe najuinkovitije kad se izvode s iskreno zainteresiranom grupom. Barem mi tako mislimo, u mojoj domovini na Terri. I, naravno, nadam se da u od ovih mojih gostoljubivih domaina nauiti i nove vježbe. Monitor niim, osim vrlo kratke stanke, nije pokazao da ju je uo, a onda se okrenuo i slijedio one dvije žene u plavo-oker odorama uz rampu. Žene su izašle. On se okrenuo i ostao stajati na vratima, promatrajui. - Nastavimo! - uzvikne ovjek s jednom nogom. - Jedan! Dva! Jedan! Dva! Svi su žustro lamatali rukama i nogama i poskakivali sljedeih pet ili deset minuta. Sutty je isprva bila bijesna, no onda su je te šašave vježbe ohladile pa se željela nasmijati kako bi smijehom ublažila šok. Izgurala je Iziezina invalidska kolica uz rampu pa u redu cipela pronašla svoje. Tamo je stajao Monitor. Nasmiješila mu se - Trebali ste nam se pridružiti - rekla je. Pogled mu je bio bezlian, procjenjivaki, bez ikakvog odgovora. U nju je gledala Korporacija, pogled koji joj je oduzimao pravo da postoji kao osoba. Osjetila je kako joj se lice promijenilo, kako ga gleda s nevjericom i odbojnošu, kao nešto malo i divlje, kao sitnog monstruma. Pogrešno! Pogrešno, no bilo je uinjeno. Prošla je kraj njega van, na hladan veernji zrak. Nastavila je držati invalidska kolica kako bi pomogla Iziezi krivudati niz neravnu ulicu i kako bi odagnala misli od sulude plime mržnje koju je Monitor u njoj pobudio. - Sada razumijem što si mislila spominjui ravan teren - rekla je. - Nema... ravnog... tla - izjavi Iziezi poskoivši u kolicima preko neke izboine. Držala se, ali je na tren podigla ruku prema golemoj vertikali Silonga što je plamtjela sjajem bijelog zlata ponad krovova i brežuljaka ve utonulih u sumrak. - Nadam se da u se uskoro opet moi pridružiti tvojoj grupi za vježbanje - rekla je Sutty kad su došle do ulaza u gostionicu. Iziezi napravi gestu koja je moga znaiti i uljudno pristajanje i beznadno ispriavanje. - Više mi se sviao onaj tihi dio - izjavi Sutty. Kako nije dobila ni osmijeh ni odgovor, doda - Zbilja bih željela nauiti one pokrete. Prelijepi su. ini se kao da nose neki smisao u sebi. Iziezi još uvijek nije ništa rekla.

- Postoji li možda kakva knjiga o njima koju bih mogla prouiti? Iziezi pokaže prema zajednikoj prostoriji gdje je u kutu stajao iskljuen video/neareal monitor. Uz njega su bile poslagane hrpe vrpci u izdanju Korporacije. Kao dodatak Prirunicima koje je svatko primao u godišnjim kompletima, po kuama su esto dostavljali nove vrpce: informativne, obrazovne, upozoravajue, inspirirajue. Zaposlenici i studenti esto su na posebnim sastancima na poslu ili fakultetu bivali podvrgnuti ispitima o njihovu sadržaju. "Bolest nije isprika za neznanje!" grmio je snažan korporacijski glas s video snimke na kojoj bolesni zaposlenici poletno sudjeluju u radu modelarske grupe unutar bolnice. "Bogatstvo je rad, a rad je bogatstvo!" - pjevao je zbor u pounom videu o odnosu rada i kapitala. Veina literature koju je Sutty prouavala sastojala se od ovakvih odlomaka u poetinom i nadahnjujuem stilu. S odbojnošu je promatrala tu gomilu vrpci. - Prirunik o zdravlju - neodreeno promrmlja Iziezi. - Mislila sam na nešto što bih mogla nou itati u mojoj sobi. Neku knjigu. - Ah! - ovaj put se mina aktivirala u neposrednoj blizini. Zatim tišina. - Yoz, Sutty - šapnula je invalidna starica - knjige... Tišina, bremenita tišina. - Ne mislim te izlagati nikakvoj opasnosti. Sutty se zatekla kako i sama šape i to joj se uini blesavim. Iziezi slegne ramenima, a to je slijeganje govorilo: rizik pa što, sve je rizino. - ini n:i se da me Monitor slijedi. Iziezi uini kretnju koja je znaila: ne, ne. - Oni esto tako dou na sat. Imamo osobu koja motri ulicu i upali svjetlo. Onda mi... - ona umorno udari po zraku - jedan! dva! - Reci mi kakva je kazna, yoz Iziezi. - Za stari nain vježbanja? Globa. Možda gubljenje dozvole za rad. Možda se samo treba otii u Upravu ili Višu školu i tamo uiti iz Prirunika. - A za knjigu? Ako je imaš, ako itaš. - Za... staru knjigu? Sutty uini potvrdnu kretnju. Iziezi nije željela odgovoriti. Spustila je pogled. Konano je progovorila, šapi - Vjerojatno gomila nevolja. Iziezi je sjedila u svojim invalidskim kolicima. Sutty je stajala. Vani, na ulici, svjetlo je ve potpuno zamrlo. Visoko nad krovovima, stijena Silonga tinjala je zagasito naranasto. Iznad nje, dalek i blistav vrh još je plamtio zlatom. - Znam itati staro pismo. Želim nauiti stare obiaje, ali ne želim da ti zbog toga izgubiš dozvolu za gostionicu, yoz Iziezi. Pošalji me k nekome tko nije jedini hranitelj svog neaka. - Akidan? - izgovori Iziezi s nekom novom snagom. - Oh, on bi te odveo ravno do same srži - jednom je rukom udarila o rub kolica, a drugom pokrila usta - Toliko toga je zabranjeno! - ree, ne skidajui ruku s ustiju, a pogled koji je uputila Sutty bio je gotovo nestašan. - I zaboravljeno? - Ljudi pamte... ljudi znaju, yoz. Ja ne znam ništa. Moja sestra je znala. Ona je bila školovana. Ja nisam. Znam neke ljude koji jesu... školovani... Ali koliko daleko u tome misliš ii? - Toliko daleko koliko me vodii u svojoj dobroti povedu - odgovori Sutty. To nije bila fraza iz Napredne vježbe gramatike za barbare, nego iz onog fragmenta knjige, s ošteene stranice na kojoj je bila slika ovjeka koji na mostu peca ribu i etiri retka pjesme:

Kud vodi i dobrotom povedu me ja slijedim, slijedim lako, i nema tragova stopala u prašini Iza nas. - Ah - izusti Iziezi. To nije bila mina nego dug uzdah.

4 Ako je Monitor drži na oku onda ne može nikamo ii, ne može ništa saznati, a da ljude ne izloži opasnosti. A vjerojatne i sebe. On je ovdje zato da je promatra i da ga je pažljivo slušala ula bi kako je sam to rekao. Trebalo je toliko vremena da joj sine da dužnosnici Korporacije ne putuju brodom. Oni lete korporacijskim zrakoplovima i helikopterima. Njezino vjerovanje u vlastitu beznaajnost sprijeilo ju je da shvati smisao njegove nazonosti, sakrilo je njegovo upozorenje. A nije ni slušala što joj je Tong govorio: htjela to ona ili ne, priznala ili ne, bila je važna. Predstavljala je prisutnost Ekumene na Aki. A Monitor je bio rekao, samo ona nije slušala, kako ga je Korporacija ovlastila da sprijei Ekumenu, dakle nju, u istraživanju i otkrivanju još opstalih reakcionarnih aktivnosti, ideologija trulih lešina. Pas na groblju, tako je on nju doživljavao. Psa koji volt ljude drži podalje, jer e rovat l kopat dok ne Iskopa sve... - Ti si anglo-hinduskog porijekla - tako bi joj govorio ujak Hurree sa svojim divljim bijelim obrvama i sjetnim, toplim oima. - Moraš znati i Shakespearea i Upanišade, Sutty. Moraš znati i Bhadvadgitu i pjesnike s Jezera. I znala ih je. Znala je previše pjesnika. Što je više pjesnika i pjesama znala, toliko je više upoznala boli i muka, a znala ih je više nego li bi to itko trebao znati. Zato je željela znati što manje. Doi nekamo gdje ne bi znala ništa. Sada je u tome uspjela iznad svakog oekivanja. Nakon dugog razmišljanja u svojoj mirnoj sobi, dugih nedoumica i strepnji, ponekog trenutka oaja, poslala je prvi izvještaj Tongu Ovu, a usput i Uredu za mir i nadzor, Ministarstvu za sociokulturu ili koja je to ve služba Korporacije koja hvata sve poruke što stižu u Tongov ured. Trebalo joj je dva dana da napiše te dvije stranice. Opisala je putovanje brodom, krajolike, grad. Spomenula je izvrsnu hranu i dobar planinski zrak. Tražila je produženje svog dopusta koji se pokazao i ugodnim i pounim, iako ga je svojom revnošu malo pokvario neki dobronamjeran, no previše zaštitniki nastrojen dužnosnik, koji drži da mu je dužnost sprijeiti njene razgovore i druženje s lokalnim stanovništvom. Vlada-korporacija Ake, iako opsjednuta željom da nadzire sve i svakoga, istovremeno je žarko željela udovoljiti posjetiteljima iz Ekumene i zadiviti ih. Biti im dorasla, kako bi rekao ujak Hurree. Tong je bio majstor u korištenju ovog drugog motiva za ograniavanje prvog, ali njezina mu je poruka mogla prouzroiti probleme. Dopustili su mu slanje Promatraa u "primitivno" podruje, no poslali su jednog svog Promatraa da promatra Promatraa. ekala je, sve sigurnija kako e ga prisiliti da je pozove natrag u glavni grad. Sama pomisao na Dovz City pomogla joj je shvatiti koliko želi ostati u ovom mjestašcu, u ovim brdima. Tri je dana provela pješai po okolnim farmama i uz obalu male, buntovne rijeke modre poput gleera, crtajui Silong nad ukrašenim krovovima Okzat-Ozkata, upisujui Iziezine recepte za izvanredno ukusna jela, no ne vraajui se s njom na "satove gimnastike", razgovarajui s Akidanom o školi i sportovima i ne govorei s nepoznatima ili ljudima na ulici, pažljivo ostavljajui dojam istog turizma i bezazlenosti. Otkad je došla u Okzat-Ozkat spavala je vrlo dobro, bez onih vraanja u uspomene koja su joj remetila noi u Dovzu, ali tijekom ovih noi išekivanja uvijek se budila u gluho doba i opet joj se priinjalo da je stigla u Pale. Prve je noi bila u malom dnevnom boravku u stanu svojih roditelja i gledala Dalzula na nearealu. Otac, neurolog, osjeao je odvratnost prema vr-proprijima. - Lagati tijelu gore je nego

muiti ga - gunao je, podsjeajui na ujaka Hurreeja. On je ve odavno iskljuio te vr-module iz njihovog prijamnika pa je ovaj radio samo kao holo TV. Kako je odrasla na selu, bez ikakvih uda tehnike osim radioprijamnika i jednog prastarog 2D televizora smještenog u mjesnoj dvorani za sastanke, Sutty uope nije nedostajao vr-prop. Uila je, ali je okrenula stolicu da bi vidjela Izaslanika Ekumene kako stoji na balkonu Sanktuma, okružen Oima u bijelim odorama. Na njihovim se maskama poput neke pjegave mrlje odražavala svjetina, stotine tisua ljudi okupljenih na Velikom trgu. Sunce je obasjavalo Dalzulovu svijetlu, prekrasnu kosu. Taj Anel, kako su ga sada zvali, Božji glasnik, Božanski glasonoša. Pri spominjanju tih naziva Majka je gunala i rugala se, no gledala je s podjednakom pažnjom, slušala njegove rijei predano kao bilo koji od unista, kao bilo tko, kao svatko na svijetu. Kako lije samo mogao istovremeno donijeti nadu i vjernicima i nevjernicima i to istim rijeima? - Htjela bih mu ne vjerovati - rekla je Majka - ali ne mogu. On e to zbilja i uiniti, dovest e melioristike Oce na vlast. Nevjerojatno! On e nas osloboditi. Sutty je bez problema vjerovala u to. Znala je, od ujaka Hurreeja, iz škole i iz nekog njezinog unutrašnjeg uvjerenja da je Vladavina Oeva, pod kojom je živjela cijeli svoj život, tek napad ludila. Unizam je bio panini odgovor na velike oskudice i epidemije, gr globalne krivnje i histerinog pokajanja koji je doveo do završne orgije nasilja kad je "Aneo" došao s "Neba" i svojom maginom retorikom preusmjerio svu tu pomamu za destrukcijom u sveljubeu dobrotu, masovna ubojstva u nježne zagrljaje. Sve je to stvar odabira pravog trenutka, stvar postizanja ravnoteže. Poduen mudrošu svojih uitelja Hainaca, koji su se u svojoj beskrajnoj povijesti tisuama puta našli u takvoj situaciji, lukav poput svojih bijelih terranskih predaka koji su svakog na Zemlji uspjeli uvjeriti kako je njihov nain jedini nain, Dalzul je samo trebao staviti prst na vagu pa da preokrene slijepu, zadrtu vjersku mržnju u slijepu i univerzalnu ljubav. I sad e se vratiti mir i razum, a Terra e ponovo zadobiti svoje mjesto meu miroljubivim, razboritim svjetovima Ekumene. Sutty je imala dvadeset i tri godine i bez problema je povjerovala u sve to. Dan slobode, dan kad su otvorili Pale: ukinuta su ogranienja za nevjernike, za komuniciranje, za knjige, za žensku odjeu, za vršenje i za nevršenje vjerskih obreda, ogranienja za sve. Ljudi iz Pala su pokuljali iz svojih kua i trgovina, iz visokih uilišta i pripremnih škola, na kišne ulice Vancouvera. Nisu znali što bi, zbilja, tako su dugo živjeli tiho, smjerno, oprezno, ponizno, dok su Oci propovijedali, vladali i napuhavali se, a oficiri vjere konfiscirali, cenzurirali, zaplašivali, kažnjavali. Uvijek je bilo Vjernih koji su se okupljali u gomile, izvikivali pohvale, pjevali pjesme, proslavljali, marširali ovuda i onuda, dok su se Nevjernici držali povueno i govorili tiho. No kiša je popustila, ljudi su na ulice iznijeli gitare, sitare i saksofone i zapo ela je glazba i ples. Sunce je izašlo, nisko i zlatno pod velikim oblacima, a oni su još uvijek plesali. Na McKenzievu trgu jedna je djevojka povela kolo, neka Kanaanka kineskog podrijetla, sjajne crne kose, s tenom boje slonovae, nasmijana djevojka, preglasna, izazovna i puna samopouzdanja, no Sutty se ipak pridružila njenom kolu, jer su se ljudi u njemu tako lijepo provodili i jer je onaj mladi tako lijepo svirao harmoniku. U nekoj plesnoj figuri koju su upravo izmislile, ona i crnokosa našle su se licem u lice. Primile su se za ruke. Jedna se nasmijala pa se nasmijala i druga. Cijelu no su se držale za ruke. Ravno iz te uspomene Sutty je utonula u san, u miran san u kakav je gotovo uvijek zapala u toj mirnoj, visokoj sobi. Sljedeeg je dana dugo pješaila uz rijeku i vratila se kasno, umorna. Veerala je s Iziezi, malo itala, razmotala posteljinu. im je ugasila svjetlo i legla, ponovo je bila u Vancouveru, dan nakon Slobode. Njih dvije su otišle prošetati gore iznad grada, u New Stanley park. Tamo je još uvijek bilo nekoliko velikih stabala, golemih stabala iz vremena prije Zagaenja. Jele, rekla je Pao, Douglasove jele, i

omorike, tako su ih zvali, nekada se planina crnila od njih. "Crnila se od njih!" rekla je svojim hrapavim, nemoduliranim glasom, a Sutty je ugledala te velike crne šume i tu tešku, sjajnu, crnu kosu. - Ovdje si odrasla? - upitala je, jer su morale saznati sve jedna o drugoj, a Pao odgovori - Da, jesam, ali sada želim otii. - Kamo? - Hain, Ve, Chiffewar, Warel, Yeowe-Warel, Gethen, Urras-Anarres, O! - O, O, O! - vikala je Sutty, smijui se i napola plai jer je ula svoju vlastitu litaniju, svoju tajnu maniru tako glasno izgovorenu. - I ja u! I ja u! I ja idem! - Jesi li ti na obuci? - Trea godina. - Ja sam tek poela. - Pa sustigni me! I Pao je to umalo i uinila. Tijekom dvije godine položila je tri. Sutty je diplomirala krajem prve od tih godina, a drugu je provela kao asistent, predavajui brucošima duboku gramatiku i hainski. Kad krene u Ekumensku školi u Valparaiso, ona i Pao biti e odvojene samo osam mjeseci; za praznike u prosincu doletjet e natrag u Vancouver pa e tako biti odvojene samo etiri mjeseca i onda opet etiri, a nakon toga biti e zajedno, zajedno tijekom ekumenske škole, zajedno tijekom ostatka svojih života i to posvuda po znanim svjetovima. - Vodit emo ljubav na nekom svijetu kojem se sada još ne zna ni ime, tisuu godina odavde! - rekla je Pao, smijui se svojim ljupkim, veselim smijehom koji je izvirao negdje iz njenog trbuha, iz podruja želuca koje je ona zvala moja šuša-buša, a koji je završavao tako da joj se cijelo tijelo treslo od smijeha. Voljela se smijati, voljela je priati viceve i slušati kad ih drugi priaju. Ponekad se naglas smijala u snu. Sutty bi u mraku osjetila i ula tihi smijeh, a ujutro bi joj Pao priala kako su joj snovi bili smiješni i opet bi se smijala pokušavajui ispriati snove. Živjele su u stanu koje su našle i u njega se uselile dva tjedna nakon Slobode, dragi neuredni podrumsku stan u ulici Souch, ulici Suši jer su u njoj bila tri japanska restorana. Imao je dvije sobe: u jednoj je bila strunjaa od zida do zida, a u drugoj pe, lavabo i pijanino kojem nisu radile etiri tipke, a kojeg su dobile uz stan, jer više nije imalo smisla popravljati ga, a selidba bi bila preskupa. Pao je svirala vrtoglave valcere s rupama dok je Sutty kuhala bhaigan tamatar. Sutty je recitirala pjesme Esnanaridaratha iz Darranda i polako krala bademe dok je Pao pržila rižu. U ormaru je mišica okotila mlade. Uslijedile su duge rasprave o tome što treba uiniti s mišiima. Razmijenjene su i klevete na etnikoj osnovi: na raun Kineza koji se prema životinjama odnose kao prema stvorenjima bez duše i na raun morala Hindusa koji hrane svoje svete krave, a puštaju da im djeca skapavaju od gladi. "Neu živjeti s miševima!" viknula je Pao. "Ja neu živjeti s ubojicom!" uzvratila je Sutty. Mali mišii su stasali u adolescente i poeli raditi štetu. Sutty je kupila polovnu mišolovku. Stavile su tofu kao mamac. Hvatale su miševe jednog po jednog i oslobaale ih u New Stanley parku. Mamu mišicu uhvatile su zadnju i kad su je puštale pjevale su: Bog nek te  uva, majko ljubea od vjernog su muža djeca tvoja Ne gledaj druge, sa njim je srea l živi  edno, bez misli l znoja.

Pao je znala mnogo unistikih himni, imala je poneku za svaku prigodu. Sutty je dobila gripu. Gripa je bila zastrašujua stvar, jer je tako mnogo njenih vrsta bilo fatalno. Živo se sjeala svog užasa kad je, stojei u pretrpanom tramvaju, osjetila kako glavobolja postaje sve jaa i kako došavši kui nije mogla usredotoiti pogled na Paoino lice. Pao ju je njegovala danju i nou, a kad je groznica malo popustila, prisilila ju je da pije ljekovite kineske ajeve koji su imali okus po mokrai i plijesni. Danima je bila slaba i ležala tamo na strunjai, zurei u prljavi strop, slaba i glupa, smirena, vraajui se polako u život. Tijekom te epidemije mala je Teta pronašla svoj put natrag na selo. Kad je Sutty po prvi puta dovoljno ojaala da posjeti roditeljski dom, bilo joj je neobino biti tamo s Majkom i Ocem, a bez Tete. Stalno se osvrtala mislei da Teta stoji uz dovratak, sjedi u svojoj stolici u drugoj sobi, u svojoj upavoj kukuljici od deke. Majka joj je dala tetine narukvice; šest mesinganih namjenjenih svakodnevnom nošenju i dvije zlatne za posebne prigode - krhki kružii kroz koje Suttyne šake nikada ne bi mogle proi. Dala ih je Lakshmi za njenu kerkicu, nek' ih ona nosi kad malo poraste. "Ne veži se za stvari, one te optereuju. uvaj u glavi ono što je vrijedno uvanja", rekao je ujak Hurree, tek toliko da vježba propovijedanje. Sutty je ipak zadržala crvenonaranasti sari od pamune gaze, jer se mogao smotati u neznatan paketi i nije ju mogao optereivati. Sada je bio na dnu njezine putne torbe, tu u Okzat-Ozkatu. Možda e ga jednog dana pokazati Iziezi. Priati joj o Teti. Pokazati joj kako se nosi sari. Veini žena se to svialo i željele su ga isprobati. Pao je jednom probala Suttyn stari srebrno-sivi, kako bi razonodila Sutty dok se oporavljala od gripe, no rekla je da je previše podsjea na suknje koje je, naravno, zbog unistikih propisa o odijevanju, morala cijelog života u javnosti nositi, a nije ni svladala onaj trik s kojim se vrsti gornji dio. - Ispast e mi sise! - viknula je, a onda je, pomogavši im da ispadnu, po cijeloj površini strunjae izvela maestralnu verziju onog što je ona zvala indijski klasini ples. Sutty se ponovo prestrašila i to jako, kad je otkrila kako je sve što je uila mjesecima prije nego li je dobila gripu: povijest Ekumene, pjesme koje je nauila napamet, ak i jednostavne rijei hainiskog koje je znala ve godinama, kako joj se sve to izbrisalo iz pamenja. - Što u sada? Što u, ako ni u glavi ne mogu zadržati stvari? - šaptala je Paoi, kad se konano slomila i priznala užas koji ju je muio ve tjedan dana. Pao ju nije puno tješila, samo je pustila neka joj ispria svoj jad i strah, a onda je konano rekla - To e proi. Mislim da e ti se sve vratiti. I, naravno, bila je u pravu. Razgovor o tome donio je promjenu. Kad se sljedeeg dana vozila u tramvaju, poetni stihovi Terasa Darrande rascvali su u njezinim mislima poput sjajnog vatrometa, te udesne, neobuzdane, mirne i vatrene rijei. I tada je znala da su i sve ostale rijei tamo. da nisu izgubljene, da ekaju u tami spremne da izau kad ih pozove. Kupila je velik buket ivanica i ponijela ih kui za Pao. Stavile su ih u jedinu vazu koju su imale, vazu od crne plastike u kojoj su ivanice izgledale kao Pao: crne i bijele i zlatne. Uz viziju tog cvijea postala je svjesna Paoinog tijela i njena prisutnost ju je sada ispunila, ovdje u visokoj, tihoj sobi, u jednom drugom svijetu, kao što ju je ispunjava i tamo, tada, kad je bila s Pao i kad nije bila s njom, jer uvijek su bile zajedno, nikad nisu bile stvarno odvojene, ak ih ni onaj dugi, dugi let duž obala obje Amerike nije razdvojio. Ništa ih nije razdvojilo. Ne dopusti mi da priznam ikakvih prepreka spoju iskrenih duša... - O, dušo moja - šaptala je u mraku, osjetivši kako je tople ruke grle prije nego je zaspala. Tongov kratki odgovor je stigao, ispisan na papiru, primljen u uredu Podrune uprave i osobno uruen, nakon što je kurir u odori provjerio njezinu ZIL narukvicu: Promatra  Sutty Dass: Vaš odmor smatrajte po etkom terenskog zadatka. Nastavite istraživati i bilježiti osobna zapažanja na na in kako vama odgovara.

Toliko za Monitora! Iznenaena i sretna, Sutty je izašla promatrati vrh Silonga obavijen barjacima snijega i razmisliti otkud bi poela. Po glavi su joj se motale bezbrojne stvari koje mora istražiti: vježbe meditacije, dvokrilna vrata oslikana oblacima - kojih je bilo posvuda i koja su uvijek bila naknadno premazana vapnom ili bojom, napisi u prodavaonicama, one metafore o stablu koje je stalno slušala kad se razgovaralo o hrani, zdravlju ili bilo emu u svezi s tijelom, mogue postojanje zabranjenih knjiga, izvjesno postojanje mreže informacija, suptilnije i rafiniranije od one elektronske - mreže koja je izvan kon: trole Korporacije i s pomou koje su svi mještani stalno bili u kontaktu i svjesni svega oko sebe pa tako i nje: tko je ona, gdje je bila, što želi. Vidjela je ona tu svjesnost u ima ljudi na ulici, prodavaa, školske djece, starih žena koja su okopavale svoje male vrtove, staraca koji su se sunali sjedei na bavama po uglovima ulica. Osjeala ju je kao nenapadnu, kao da se kree meu linijama koje ju diskretno usmjeravaju, ne kao stegu i sputavanje nego kao smirujuu uzdanicu. Sad joj se ak inilo vrlo moguim da nije sasvim sluajno ušla na Iziezina i Oploivaeva vrata, iako to nije mogla objasniti; inilo se prihvatljivim iako nije znala zašto. Imajui sad slobodu da radi što hoe, željela se vratiti u Oploivaev duan. Uspinjui se uzanom uliicom, uputila se meu gradske brežuljke. Negdje na polovici ulice našla se licem u lice s Monitorom. Sada riješena one dvojbe treba li mu se pokoravati ili ga izbjegavati, gledala ga je kao onda kad ga je prvi puta pogledala na rijenom brodu - ne onako kako bi objekt birokratske kontrole gledao birokrata, nego ljudski. Držao se uspravno i imao je fine, vrste crte lica, iako su ih malo otvrdnule ambicije, brige i autoritet. Nitko se ne raa takav, pomisli Sutty. Nema tvrdih beba. "Velikodušno", pozdravila ga je. - Dobro jutro, Monitore! Njen veseli, šašav glas odzvanjao joj je u vlastitim ušima. Pogrešno, pogrešno! Ovakav je pozdrav za njega bio ista provokacija. Stajao je gledajui je bez rijei. Proistio je grlo i rekao - Nareeno mi je da povuem svoj zahtjev s kojim sam od vas tražio da obavještavate moj ured o vašim kontaktima i planovima za putovanja. Kako se niste na to žalila, nastavio sam vas nadzirati u svrhu vaše zaštite. Reeno mi je da ste se na to žalila. Ispriavam se za sve neugodnosti koje sam vam prouzroio ja osobno ili moje osoblje. Ton mu je bio hladan i krut, no imao je neko dostojanstvo pa Sutty posramljeno ree - Ne... Ja se vama ispriavam... Ja... - Upozoravam vas - nastavio je još vršim glasom, ne obraajui pažnju na njene rijei - da ovdje postoje ljudi koji vas namjeravaju iskoristiti za svoje svrhe. Ovi ljudi nisu slikoviti ostaci prohujalih vremena. Oni nisu bezopasni. Opaki su. Oni su talog smrtonosnog otrova, droge koja je držala moj narod omamljenim tijekom deset tisua godina. Nastoje nas drogirati sve do paralize, do bezumnog barbarstva. Možda se prema vama lijepo ponašaju, ali vjerujte mi da su nemilosrdni. Vi ste za njih lutrijski zgoditak. Laskat e vam, uiti vas laži, obeavati vam uda. Oni su neprijatelji istine, neprijatelji znanosti. To njihovo takozvano znanje su tlapnje, praznovjerja i poezija. Njihove djelatnosti su protuzakonite, njihove knjige i obredi su zabranjeni i vi to znate. Nemojte mene i moje ljude staviti u bolnu situaciju u kojoj bismo zatekli znanstvenika Ekumene kako posjeduje protuzakonite stvari ili sudjeluje u obscenim zabranjenim obredima. To tražim od vas... kao znanstvenika Ekumene... - poeo je mucati tražei rijei. Sutty ga je gledala kako gubi živce i njegovo je uzbuenje držala grotesknim. Progovorila je suhim, hladnim tonom - Ja nisam znanstvenik. itam poeziju. I ne trebate mi vi govoriti kakva zla može religija poiniti. Ja ih dobro znam. - Ne, ne znate - ruke je stiskao u šaku i opet opuštao. - Vi ne znate ništa o tome kakvi smo bili i kako daleko smo dogurali. Nikada se neemo vratiti u barbarstvo. - Znate li vi uope išta o mojem svijetu? - u glasu joj se osjeala skepsa i omalovažavanje. Shvatila je kako taj razgovor uope nema smisla i željela se što prije maknuti od tog fanatika. -

Uvjeravam vas kako se nitko od predstavnika Ekumene nee miješati u akanske probleme, osim ako se to od njega ne bude izrijekom tražilo. Pogledao ju je ravno u oi i s velikom strašu izustio - Nemojte nas izdati! - Uope nemam namjeru... Okrenuo je glavu kao da se opire velikoj boli, a onda naglo proe pokraj nje i zaputi se niz ulicu. Osjetila je takav val mržnje prema njemu da ju je to prestrašilo. Nastavila je svojim putem, govorei samoj sebi kako bi ga zapravo trebala žaliti. Bio je iskren. Velika veina tih zadrtih je iskrena. Ta glupa, arogantna budala e njoj objašnjavati kako je religija opasna! A jedino je kao papagaj ponavljao dovzansko napuhavanje i propagandu. Pokušavao ju je zaplašiti. Ma da ne bi! Bio je bijesan, jer mu njegovi nadreeni nisu dali za pravo. injenica daju ne može kontrolirati tako mu je nepodnošljiva da je izgubio kontrolu. Nema potrebe da o njemu uope više razmišlja. Popela se ulicom do malog duana kako bi pitala Oploivaa što znae ona dvokrilna vrata s oblacima. Kad je ušla, visoka mrana prostorija sa svojim zidovima prekrivenim ispisanim rijeima doimala se kao dio neke sasvim druge stvarnosti. Pogledala je gore u natpis: U tamnom oblaku što se spušta s neba dvostruko rašljasta munja-drvo Izrasta Iz zemlje. Onaj elegantni lon što joj ga je dao Oploiva imao je na sebi motiv za koji joj se inilo da predstavlja stilizirani grm ili stablo, a onda je uvidjela kako bi to mogla biti varijacija oblika onih vrata s oblacima. Precrtala je sliku s lona. Kad se Oploiva pojavio iz mrane utrobe stražnje prostorije, spustila je skicu na pult ispred njega - Molim vas, yoz, možete li mi rei kakav je ovo crtež? Neko je vrijeme promatrao sliku. - To je vrlo lijep crtež - primijetio je svojim slabim, suhim glasom. - To je s onog lona što ste mi ga darovali. Ima li taj oblik neki smisao, neko znaenje? - Zašto to pitate, yoz? - Zanimaju me stare stvari. Stare rijei, stari obiaji. Promatrao ju je svojim od starosti izblijedjelim oima i nije ništa rekao. - Vaša vlada... - koristila je staru rije biedins tj. "sustav dužnosnika", a ne modernu vizdestit koja je znaila "udruženi rad" ili "korporacija". - ...Znam da vaša vlada želi da njen narod stekne nove obiaje i da više ne razmišlja o prošlosti - opet je koristila staru rije  za narod, a ne rtytngdutey proizvoi-potrošai. - Ali povjesniare Ekumene zanima sve emu nas svjetovi u našem lanstvu mogu nauiti i mi vjerujemo da sadašnja korisna znanja imaju svoj korijen u prošlosti. Oploiva je slušao ljubazno i ravnodušno. Probijala se polako, mukotrpno. - U glavnom gradu je moj nadreeni zatražio od mene da saznam sve što mogu o starim obiajima koji više ne postoje tamo u gradu, o umjetnosti, vjerovanjima i obiajima koji su bili ustaljeni na Aki prije nego smo mi došli. Dobila sam uvjeravanja Monitora iz Ministarstva za sociokulturu da se on i njegove službe nee uplitati u ova moja prouavanja. Zadnju je reenicu izgovorila s izvjesnim uživanjem u osveti. Još se osjeala povrijeenom i potresenom zbog sukoba s Monitorom. Ali ova prostorija je odisala mirom; ta zamraenost, opojni mirisi, jedva vidljivi drevni zapisi, sve je to inilo onaj sukob vrlo dalekim. Šutjeli su. Starev mršav kažiprst prijee preko skice koju je nacrtala - Ne vidimo korijenje - ree. Slušala je. - Deblo stabla - rekao je, pokazujui onaj dio crteža koji bi "na zgradi bio dvokrilna vrata.

- Granje i liše stabla, krošnja - pokazivao je "oblak" nacrtan spajanjem pet zaobljenih linija koji se uzdizao nad deblom - Vidite, yoz, to je i tijelo - dotakao je svoje vlastite bokove, onda rebra pa se potapšao po glavi sitnim pokretima prstiju kakve bi uinilo liše, a tada se malo nasmiješio - Tijelo je tijelo svijeta. Tijelo svijeta je moje tijelo. Dakle, jedno ini dvoje - pokazao je dio gdje se deblo rašljalo - a svako od njih nosi po tri grane koje, spojene, ine pet - prsti su mu se kretali po onih pet zakrivljenih linija koje su spojene inile krošnju - a pet nosi mirijadu, bezbrojno mnoštvo, cvjetove što umiru i raaju se ponovo pa umiru. To su bia, stvorenja, zvijezde. O biima se može govoriti. Ali korijenje ne vidimo. O njemu se ne može priati. - Korijenje je u tlu... ? - Planina je korijen. - Uinio je divnu kretnju spojivši svoje ruke tako da se dotiu tek prsti pa, formiravši tako vrh brda, prisloni ih na prsa iznad srca. - Planina je korijen - ponovila je. - To su tajne. Šutio je. - Možete li mi više rei? Recite mi nešto više o ta dva i tri pa pet, yoz. - Ima stvari za koje treba puno vremena da ih se ispria, yoz. - Sve moje vrijeme ovdje odreeno je za slušanje. Ali ne želim trošiti vaše vrijeme ili vam smetati. Ili tražiti od vas da priate o neem o emu mi ne želite govoriti, neemu što je bolje da ostane tajna. - Sada se sve drži u tajnosti - ree on onim svojim glasom šuštavim poput papira. - A opet, sve je tako oigledno - osvrnuo se pogledom po ormariima s malim ladicama, po zidovima iznad njih što bijahu prekriveni rijeima, amajlijama, pjesmama i formulama. Ideogrami danas nisu u Suttynim oima pulsirali, nisu disali nego su ostali mirni na visokim tamnim zidovima. - Ali mnogima to nisu rijei, samo stare crtarije. Zato policija to i ne dira... U vrijeme moje majke sva su djeca znala itati. Bili su u stanju itati priu. Ali prianje nije nikada prestalo. U šumama, na planinama, u selima i gradovima priali su prie glasno i itali su ih naglas. A ak i tada je to bilo tajnovito. Ta tajna prapoetka, korijenja svijeta, tama. Grob, yoz. Gdje to poinje. I tako je poelo njeno spoznavanje. Iako je kasnije vjerovala kako je pravi poetak bio kad je sjela za stoli u svojoj sobi Iziezine kue i na svom jeziku osjetila prvi okus hrane. Jedan od povjesniara Darranda je rekao: uiti vjerovanje bez vjerovanja isto je kao pjevati pjesmu bez melodije. Popustljivost, poslušnost, spremnost da se ove note prihvate kao prave note, ovaj uzorak kao pravi uzorak, jest bit izvoenja, prevoenja i razumijevanja. Takva gesta ne mora biti stalna, trajni stav uma ili srca, pa da ne bude lažna. Potrebno je više od same napetosti nevjerice da bi se gledala neka drama, a još mnogo, mnogo više potrebno je za konverziju. Tako su Sutty uili njeni itelji koji su se, došavši s mnogih svjetova, okupili u Valparaisu u ileu, a ona nije imala razloga ne vjerovati im. Došla je na Aku kako bi nauila pjevati melodiju Ake i konano, pomislila je, ovdje, daleko od beskonane gradske buke, do nje su poele dopirati prve note te melodije. Snimala ih je dan za danom - opservacije koje su se spoticale jedna o drugu, proturjeile si, dopunjavale se, vraale sve natrag na poetak, pomno vagale svako za i protiv; divlje obilje podataka o svim moguim stvarima, zbrkana slika slagalice, koja je, ma koliko složena bila, predstavljala tek grubu skicu samo jednog kuta beskraja kojeg je trebalo istražiti: nain razmišljanja i življenja koji se razvijao tisuama godina i kojeg je ljudska vrsta ovog svijeta stalno dopunjavala i usavršavala, golem i isprepleten sustav simbola, metafora, suglasja, teorija, kozmologije, kuhanja, gimnasticiranja, fizike, metafizike, metalurgije, fiziologije, medicine, psihologije, alkemije, kemije, kaligrafije, numerologije, herbalizma, prehrane, legendi, parabola,

poezije, povijesti i pria. U cijelom tom bespuu ona je tražila institucije koje bi se mogle opisati, ideje koje se mogu definirati - nešto konkretno za što bi se mogla uhvatiti. Veina religija ima svoju arhitekturu pa su tako i u Okzat-Ozkatu zgrade s dvokrilnim vratima koja su predstavljala Stablo bile hramovi, "umyazu", rije koja je sada zabranjena. Što se dogaalo u umyazu? Pa, rekli su joj ljudi, tamo su ljudi odlazili i slušali. Slušali što? Oh, pa... prie. Tko je priao prie? Pa, mazi su priah. Oni su tamo živjeli. Neki od njih... Sutty je zakljuila kako su umyazu morali biti nešto poput samostana, nešto poput crkve, a vrlo nalik knjižnicama: mjesto gdje su profesionalci sakupljali i držali knjige, a ljudi su dolazili ili uiti kako e ih itati, ili itati ih, ili slušati kad im je netko drugi itao. U bogatijim predjelima bilo je mnogo velikih, bogatih umyaza i ljudi su tamo hodoastili kako bi vidjeli knjižniko blago i "uli prianja". Sve je to sad bilo uništeno, srušeno ili dignuto u zrak, sve osim najstarijeg i najpoznatijeg od svih, Zlatne Planine, daleko na istoku. Kad je u gradu Dovzu gledala neki službeni neareal, saznala je da je Zlatna Planina sad bila preureena u korporacijski centar posveen Bogu Razuma, jednom umjetno stvorenom kultu koji nije postojao nigdje osim u tom turistikom centru i u sloganima i nejasnim objavama Korporacije. Naravno, prethodno su ga svojski demolirali. Na nearealu su se vidjele scene kako su iz velike podzemne arhive knjige izvlaene strojevima koji su ih poput smea tovarili u kamione za otpad, da bi onda, rasjeene, negdje postale dijelom vrsto nabijenog tla. Gledatelj neareala je tako mogao pratiti rad jednog od tih teških strojeva, a sve je bilo popraeno živahnom glazbom. Bila je prekinula taj neareal usred emitiranja i iskljuila vr-proprije iz prijamnika i poslije više nikad nije pratila korporacijske neareale, samo je svakodnevno, pri izlasku iz svoje posebne istraživake kabine u Centralnom ministarstvu za poeziju i umjetnost, ponovo ukljuivala module. Takve su uspomene u njoj budile naklonost prema ovoj religiji ili što je ve bilo ovo što je prouavala, no oprez i sumnjiavost uravnotežili su njene poglede. Mora izbjegavati stavove i teorije, a držati se dokaza i promatranja. Usprkos injenici da je sve to bilo nezakonito i zabranjeno, ljudi su s njom razgovarali sasvim slobodno, s povjerenjem odgovarajui na njena pitanja. Bez problema je saznavala o jednogodišnjim i životnim ciklusima blagdana i posta, o užicima i apstinencijama, putovanjima i festivalima. Sve je to u svojim glavnim crtama sliilo obredima u svim drugim religijama o kojima je barem nešto znala, samo je ovo ovdje bilo toliko podzemno i sakriveno, tako neupadljivo utkano u svakidašnjicu života da Monitori iz Ureda za sociokulturu nisu mogli ni u što uprijeti prstom i rei: Ovo je zabranjeno. Dobar primjer za opstanak i procvat takve zabranjene aktivnosti bili su jelovnici malih radnikih restorana u Okzat-Ozkatu. Jelovnik je bio ispisan modernom abecedom na ploi uz vrata. Tu se, uz akakavu, nudila i hrana koju je proizvodila Korporacija, a koju je reklamirao, distribuirao i diljem Ake prodavao Ured za javno zdravstvo i prehranu: proizvodi velikih agrokombinata, visokoproteinski, obogaeni vitaminima i pakirani kao ve zgotovljena jela koje je trebalo samo podgrijati. Restoran bi držao neke od tih stvari u svom skladištu, konzerve ili zamrznute proizvode, pa bi netko to i naruio. Veina ljudi koja je tamo zalazila nije naruivala ništa. Sjeli bi, pozdravili konobara i ekali da im se servira svježa hrana i pie koji su uvijek bili u skladu s danom, ovisno koje je doba dana, koje je godišnje doba, kakvo je vrijeme, u skladu s bezbrojnim teorijama i praksom iji je cilj bio živjeti dugo i dobro uz dobru probavu. Ili s mirom u srcu. Te dvije fraze znaile su isto. Kasno u jesen, sjedei na crvenom tepihu u svojoj tihoj sobi i bilježei u svoje džepno raunalo do dugo u no, definirala je Akanski Sustav kao religiju tipa budizma ili taoizma o kojima je uila tijekom svog stjecanja naobrazbe na Terri: kao ono što se na hainskom, tako

sklonom listama i kategorijama, nazivalo "religija procesa". Ne postoje izvorne akanske rijei za Boga, bogove ili božanstva - izgovorila je u svoj elektronski notes - Korporacijski birokrati su izmislili rije za Boga i uspostavili državni teizam kad su saznali kako je koncept božanstva važan u svjetovima koje su odabrali kao svoj uzor. Vidjeli su religiju kao koristan alat za one na vlasti. No ovdje je "bog" rije bez prave reference. Bez velikog "B". Nema stvoritelja, postoji samo stvoreno. Nema vjenog oca koji bi nagraivao i kažnjavao, opravdavao nepravdu, dosudio okrutnost, ponudio spas. Vjenost ne kao krajnja toka nego kao kontinuitet. Prvobitna podjela stvari na materijalne i duhovne? Kao dvoje-kao-jedno, jedno s dva vida. Nema hijerarhije prirodnog i natprirodnog. Nema dualizma svjetlo/tama, dobro/zlo ili duša/tijelo. Bez života poslije smrti, bez ponovnog raanja, nema od tijela osloboene besmrtne duše. Nema raja ni pakla. Akanski Sustav je duhovna disciplina s duhovnim ciljevima, ciljevi su isti u traženju i tjelesnog i moralnog blagostanja. initi dobro je samo sebi svrha. Darma bez karme. Na trenutak je bila potpuno zadovoljna s tim tekstom i samom sobom. Stigla je do definiranja akanske religije. Tada se prisjetila zbirke mitova koje je priao Ottiar Uming; njihov glavni lik, Ezid, udna romantina figura koja se katkad pojavljivala kao prekrasan nježan mladi, a katkad kao prelijepa neustrašiva djevojka - lik kojeg su zvali Besmrtni. Zato je bilješkama dodala: A što je s Besmrtnim Ezidom? Podrazumijeva li se tu vjera u život poslije smrti? Je li ta mitska figura jedna osoba, dvije ili mnoštvo? Besmrtan/zauvijek živui, ini se, znai: intenzivan, onaj koji se mnogo puta ponavlja, slavan, možda i vrst posebnog "obrazovanja" u smislu: u besprijekornom tjelesnom/duševnom zdravlju, onaj koji mudro živi. Provjeri to! Ponovo i ponovo u njezinom notesu: Provjeri to! Mijenjala je rijei i nazive pa ispravljala i ispravljala ispravljeno. Ve je dugo bila nezadovoljna svojom definicijom, koja ne da je bila netona, nego nije bila u cjelini adekvatna. Rije religija zadavala joj je probleme. Poela je to što prouava nazivati sustav, Veliki sustav. Kasnije je to nazivala Šuma, jer je saznala da su to u davna vremena nazivali "putem kroz šumu". Zvala je to i Planina kad je saznala da to tako zovu neki od onih koji su je pouavali. Konano je to nazvala Prianje. No to je bilo nakon što je upoznala Maz Elyed. Vodila je duge rasprave sa svojim notesom o tome može li se ijedna rije dovzanskog ili onog starijeg i djelomino nedovzanskog vokabulara kojeg su koristili "školovani ljudi", izrei tako da znai "sveto". Bilo je rijei koje je ona prevodila kao mo, tajanstvenost, nekontroliranood-ljudi, dio-harmonije. Ti termini nikad nisu bili rezervirani za izvjesna mjesta ili za vrst akcije. inilo se kako je u staroakanskom nainu mišljenja svako mjesto i svaka aktivnost, kad bi je pažljivo sagledali, bila zapravo silna i misteriozna, a i potencijalno sveta. To pažljivo sagledavanje je onda za sobom povlailo i opis: prianje o mjestima, o aktivnostima, o dogaajima ili osobama - prianje o tome, pretvaranje toga u priu. No prianja tih pria nisu bila evanelje, nikakva vrsta više istine. To su bili eseji o istini. Pokušaji sagledavanja "svetog". Od ovjeka se nije tražilo da vjeruje nego da sasluša. - Pa, tako sam ja uo tu priu - govorili bi nakon što su ispriali neku parabolu, prepriali epizodu iz povijesti ili izgovorili neku drevnu i poznatu legendu. - Pa, tako ide ta pria. U njihovim su priama sveti ljudi postigli svetost, ako je to bilo to, na sve mogue naine, a Sutty se nijedan od tih naina nije inio posebno svetim. Tu nije bilo pravila kao što su siromaštvo, estitost i pokornost, ili odricanja svojih svjetovnih dobara u zamjenu za prosjaku drvenu zdjelicu, ili pustinjakog života na vrhu planine. Neki od heroja i popularni mazi u tim priama bili su bogati, ak su živjeli raskošno. Njihova se vrlina, oigledno, sastojala od darežljivosti - gradnje velikih, prekrasnih umyazua za uvanje svojeg blaga, ili su hodoastili praeni stotinama, svi jašui eberdine sa srebrnom opremom. Neki od tih heroja bili su ratnici,

neki veliki voe, a neki su bili postolari ili vlasnici malih trgovina. Neki od svetaca u tim trgovinicama bili su ljubavnici pa je pria govorila o njihovim ljubavima. Nije bilo pravila. Uvijek je postojala još neka mogunost. Oni koji su priali prie, kad su komentirali legende i povijest o kojoj su govorili, mogli su istaknuti kako je postojao dobar nain ili pravi put da se nešto uini, ali oni nikada nisu govorili o pravom putu. Rije dobro uvijek je korištena samo kao pridjev: dobra hrana, dobro zdravlje, dobar seks, dobro vrijeme, ali ne Dobro. Nikada Dobro i Zlo kao suprotstavljeni entiteti. Ovaj sustav uope nije bio religija, Sutty je to s rastuim entuzijazmom izgovorila u svoj notes. Naravno, imao je svoju duhovnu dimenziju. Zapravo postojala je duhovna dimenzija za one koji su tako živjeli. Ali religija kao institucija koja zahtjeva vjeru i štovanje autoriteta, kao zajednica formirana spoznajom kako izvan nje postoji božanstvo ili institucije koje se meusobno nadmeu, to nikada nije postojalo na Aki. Osim, možda, upravo sada. Naseljivo kopno Ake sastojalo se od jednog golemog kontinenta, a Dovz je bio njegov krajnji jugozapadni dio, i od dugakog arhipelaga uz njegovu istonu obalu. Nepodijeljeni oceanima, svi su Akanci fiziki pripadali istom tipu s neznatnim lokalnim varijacijama. Svi Promatrai su to zapazili i isticali su tu etniku homogenost, pomanjkanje društvene i kulturne raznolikosti, no nitko od njih nije zapazio kako na Aki "nema stranaca". Tamo nikada nije bilo stranaca dok nisu stigli svemirski brodovi Ekumene. To je bila jednostavna injenica, a tako teško pojmljiva za terranski um. Bez stranaca. Bez drugih, bez drukijeg u onom pogibeljnom smislu kakav je postojao na Terri, nesmiljene podjele meu plemenima, svojevoljno postavljene i neprjelazne granice, etnike mržnje sauvane kroz stoljea i milenije. Rije narod ovdje na Aki nije znaila "moj narod", nego jednostavno narod, svakoga, ovjeanstvo. Rije barbari nije oznaavala neshvatljive strance, nego neuke osobe. Na Aki su sva nadmetanja bila unutar iste obitelji, svi ratovi su bili graanski ratovi. U jednom od velikih epova iji je dio Sutty ula i u kojem se radilo o krvavom sukobu oko jedne plodne doline, sukob je otpoeo svaom brata i sestre oko nasljedstva. Borbe izmeu regija i gradova-država za ekonomsku prevlast voene su tijekom cijele povijesti Ake i esto su prerastale u oružane sukobe. No te bune i ratove vodili su profesionalni vojnici na bojnim poljima. Bila je uistinu rijetkost, a to je isticano kod povjesniara i u analima kao vrlo težak i kažnjiv prijestup, da bi vojnici razarali gradove ili sela ili povrijedili civile. Akanci su se meusobno borili zbog pohlepe ili zbog svoje ambicije da se domognu vlasti, ali ne zbog mržnje i ne u ime vjere. Borili su se u skladu s pravilima. Imali su ista pravila. Bili su isti narod. Njihov nain mišljenja i nain života bio je univerzalan. Svi su oni pjevali istu melodiju, premda višeglasno. Mnogo toga u tom zajedništvu, mislila je Sutty, ovisilo je o napisanome. Prije dovzanske kulturne revolucije postojalo je nekoliko veih jezika i bezbroj dijalekata, no svi su se koristili istim ideogramima koje su svi znali proitati. Nespretna i arhaina, kakva su u izvjesnom smislu neabecedna pisma bila, ona su ipak mogla povezivati i sauvati, kao što je to sluaj s kineskim ideogramima na Zemlji, veliku raznolikost jezika i narjeja; takve je tekstove, pisane prije tisuu godina, bilo mogue proitati bez prevoenja, iako se otad zvuk tih rijei promijenio do neprepoznatljivoga. Za dovzanske je reformatore upravo to mogao biti jedan od osnovnih razloga da se riješe svih starih zapisa: bili su ne samo napretku nego i aktivna konzervativna snaga. Oni su održavali prošlost na životu. U gradu Dovzu ona nije srela nikoga tko bi mogao ili tko bi priznao da može itati staro pismo. Ona njena pitanja koja je još zarana o tome postavila, naišla na takvo neodobravanje i otvorenu odbojnost da je brzo nauila kako ne treba spominjati injenicu da ona zna itati. A službenici s kojima je stupala u kontakt nikada je to nisu ni pitali. Staro pismo nije bilo u uporabi

ve desetke godina pa im i nije palo na pamet da bi ga ona znala itati. A ona pak nije bila toliko luda da bi se raspitivala je li ona jedina osoba na svijetu koja još zna itati. Ta ju je pomisao zbilja prestrašila. To je izgledalo kao da ona nosi cijelu jednu ljudsku povijest, i to ne povijest svog naroda, u svojoj glavi. Ako bi zaboravila jednu rije, jedno slovo, jedan dijakritiki znak, toliko bi tih života, svih tih stoljea misli i osjeaja moglo biti zauvijek izgubljeno. Zato je bilo veliko olakšanje kad je ovdje u Okzat-Ozkatu pronašla da još mnogi ljudi, pa i djeca, nose taj dragocjeni teret. Znali su itati i pisati nekoliko desetaka znakova, ili nekoliko stotina, a neki od njih su nastavili sve do pune pismenosti. Djeca su uila abecedu i stjecala naobrazbu kao proizvoi-potrošai u korporacijskim školama, a ideograme su uili u svome domu ili na ilegalnim teajevima u malim stražnjim prostorijama prodavaonica, radionica i skladišta. Pisanje su vježbali na malim ploicama koje su se mogle jednim potezom obrisati. itelji su im bili radnici, domaice, vlasnici trgovina - obian gradski puk. itelje starih jezika i obiaja, tzv. školovane ljude, zvali su "maz". Yoz je bila rije s kojom se uz štovanje izražavala jednakost; maz je kao rije pri obraanju ukazivao na poveano poštovanje. Kako je to Sutty razumjela, maz je kao titula oznaavao profesiju koja se ne može definirati kao sveenik, uitelj, doktor ili znanstvenik, no sadržavala je izvjestan dio svega toga. Svi mazi koje je Sutty srela, a kako je vrijeme prolazilo susrela je veinu onih u OkzatOzkatu, živjeli su u manje-više udobnom siromaštvu. Obino su imali neki zanat ili posao kao nadopunu novcu kojeg su primali za poduavanje, pripravljanje lijekova i savjete u svezi sa zdravljem i prehranom, za obavljanje malih ceremonija kao što su vjenanja i sprovodi, te za itanje i raspravu na veernjim sastancima zvanim "prianja". Mazi su bili siromašni, i to ne zato što su stari obiaji zamirali ili što su ih samo starci nastojali ouvati, nego zato što su ljudi koji su im plaali bili siromašni. Ovo je zabaeno naselje bez bogatstva, mjesto u kojem nije lako živjeti. Ljudi su potpomagali svoje maze plaajui za njihovu poduku. Uveer su dolazili k njima slušati prie i raspravljati, plaajui uobiajenu naknadu u bakrenim novima ili malim papirnatim novanicama. Prilikom tih transakcija ni jedna strana nije pokazivala neki stid ili licemjerje "doniranja" - plaali su u gotovini za protuvrijednost koju su primali. Dolazei na veernja prianja mnogi su sa sobom dovodili djecu, koja bi takoer manje-više slušala ili bi tiho zaspala. Za djecu se nije plaalo sve dok ne bi bila stara petnaestak godina, a onda su plaala istu cijenu kao i odrasli. Ta mladež je najradije odlazila slušati mazeve koji su se specijalizirali za govorenje ili itanje epova i romansi, kao što su Rat u dolini i Pri e o Ezidu Prelijepom. I grupe u kojima su se vježbale žustrije i borbenije stvari bile su pune mladia i djevojaka. Mazi su, meutim, veinom bili ljudi srednje dobi ili stariji i to opet ne zato što su kao skupina polako odumirali, nego zato što, kako oni kažu, treba protei cijeli život da bi se nauilo kako treba hodati kroz šumu. Sutty je željela iznai zašto je taj zadatak stjecanja obrazovanja bio tako beskonano dug, no i to njeno iznalaženje je takoer postalo beskonano. U što su ovi ljudi vjerovali? Što su to oni držali svetim, središnjim? Pokušavala je doprijeti do same jezgre, do rijei koje su u srcu tih Prianja, do svetih knjiga koje prouavaju i ue napamet. Našla ih je, ali to nije bilo to. Nije bilo Biblije, nije bilo Kurana, samo deseci "upanišada", milijuni "sutra". Svaki joj je maz dao itati nešto drugo. Ve je bila proitala ili poslušala bezbroj tekstova, pisanih, preprianih, ili oboje, od kojih su mnogi, ako ne i veina, postojali u više oblika i verzija. inilo se da ima beskonano mnogo tema za prianja, ak i sada kad je toliko toga bilo uništeno. Poetkom zime vjerovala je kako je pronašla središnji tekst cijelog sustava, zbirku poema i traktata pod naslovom Stablo. Svi su mazi o njoj govorili s velikim poštovanjem, svi su navodili citate iz nje. Provela je tjedne prouavajui tu zbirku. Koliko je mogla ustanoviti, zbirka je

nastala prije otprilike tisuu pet stotina do tisuu godina u središnjem dijelu kontinenta, u vrijeme materijalnog procvata i pravog vrenja umjetnosti i intelektualizma. Stablo je bilo opsežan kompendij vrlo složenih filozofskih rasprava o biu i moguem, o formi i kaosu, mistiih meditacija o Stvaranju i Stvorenome. Tu su bile i teške, ali prekrasne poeme koje su se odnosile na "jedan" koji je "dva" i "dva" koje je "jedan", sve meusobno povezano, s inicijalnim vinjetama i dodatno usložnjeno komentarima i marginalijama dopisanim tijekom proteklih stoljea. Neakinja svog ujaka Hurreeja, znanstveniki pedantna, radosno je utonula u tu prašumu razliitih znaenja, spremna godinama lutati po njoj. Na svjetlost dana izvodila bi je samo savjest, koja ju je slijedila vukui teško breme zdravog razuma i koja je stalno prigovarala: ali to nisu Prianja, to je samo njihov dio, njihov maleni dio. Savjest je dobila presudnu pomo kad je Maz Oryen Viya, kod koga je Sutty svakodnevno ila, spomenuo kako su tekstovi u Stablu tek dio, i to mjestimino potpuno razliit, nekog teksta kojeg je on prije mnogo godina vidio u velikom umyazu kod Amareza. Nije postojao neki toan tekst. Nije bilo standardne verzije bilo ega. Nije postojalo jedno Stablo, nego mnogo, mnogo stabala. Prašuma je bila beskrajna i to nije bila jedna prašuma, nego beskrajne prašume koje su buktjele bliješteim tigrovima raznih znaenja, beskrajnim tigrovima... Sutty je završila skeniranje Stabla u verziji Oryena Viye u svoje džepno raunalo, odložila kristal, udarila onog svog unutarnjeg pedanta po glavi i krenula ispoetka. Ma što god bilo to stoje pokušavala saznati, znanje koje je pokušavala stei, to nije bila religija s vjerom i svetom knjigom. To nije imalo veze s vjerovanjem, a sve knjige koje su se na to odnosile bile su svete. To se nije moglo definirati simbolima ni idejama, bez obzira kako lijepi, bogati i zanimljivi ti simboli i ideje bili. I to se nije zvalo Šuma, iako je to ponekad bila, ni Planina, iako je to ponekad bila, nego se veinom zvalo, barem po njezinom sudu, Prianje. Zašto? Pa, (rekao bi zdrav razum, ta drska prtljaga) zato što je sve što školovani ljudi tu cijelo vrijeme rade jedino prianje pria. Da, naravno (odgovarao je njezin intelekt s natruhom prezira), oni priaju parabole i prie, oni na taj nain poduavaju. Ali što oni "rade"? Sada se okrenula promatranju maza. Tamo na Zemlji, ui akanske jezike, naišla je na udnu singular/dual zamjenicu, koja se u svakodnevnom govoru koristila da oznai trudnu ženu ili životinju ili brani par. Ponovo je na to naišla u Stablu i drugim tekstovima, a sada se odnosila na jednostruko/dvostruko deblo stabla, a takoer i na mitske herojske figure koje su obino, baš kao i heroji proizvoa-potrošaa u propagandi Korporacije, dolazili u parovima. Tu je zamjenicu Korporacija zabranila. Njeno korištenje u govoru ili pisanju kažnjavalo se globom. U Dovzu nije nikada ula da bi je netko izgovorio. Ali ovdje ju je slušala svakodnevno, iako ne javno, sada u smislu uitelj/ sveenik koji služi misu, tj. maz. Zašto? Zato što su mazi bili par. Oni su uvijek parovi. Seksualno partnerstvo, heteroseksualno ili homoseksualno, monogamno, za cijeli život. I više nego za cijeli život, jer se obudovjeli nikada nisu ponovo ženili. Uzajamno su uzimali ime onog drugog i zauvijek ga zadržali. Oploivaeva žena, Ang Sotyu, bila je mrtva ve petnaest godina, no on je još uvijek bio Sotyu Ang. Bili su dvoje, a bili su jedan i jedan koji je bio dva. Zašto? Uzbudila se. Bila je na tragu središnjem naelu sustava: bili su Dva koji je Jedan. Mora se usredotoiti na to, mora to shvatiti. Susretljivi mazi dali su joj mnoge tekstove i svi su oni manje-više bili o tome. Shvatila je da meuigra Dva donosi trostruke grane koje združene tvore Krošnju, koja se sastoji od etiri

akcije i pet elemenata na koje se i kozmologija i medicina i etiki sustav stalno pozivaju, koji su ugraeni u arhitekturu i koji su nosili strukturu jezika, posebno u njegovoj pisanoj formi... Shvatila je kako sad prelazi u drugu prašumu, vrlo staru i strašno gustu. Stajala je na njenom rubu i zavirivala, istovremeno puna želje da ue ali i oprezna, a savjest je iza nje cviljela poput psa. Poput dobrog psa, psa darme. Nije se zaputila u tu prašumu. Prisjetila se kako je namjeravala saznati što mazi zapravo rade. Oni su izvodili ili glumili ili obavljali Prianje. Priali su. Neki su ljudi imali vrlo malo toga za rei. Posjedovali su knjigu ili pjesmu ili kartu ili monografiju koju su naslijedili ili dobili i koju su, barem jednom godišnje, naješe zimi, izložili ili glasno itali ili odrecitirali bilo kome tko je želio doi. Takve su ljude pristojno nazivali školovanim ljudima i bili su štovani jer su posjedovali blago i bili voljni podijeliti ga s drugima, ali oni nisu bili mazi. Mazi su bili profesionalci. Veinu svog života posvetili su uenju i dijeljenju toga što su govorili i od toga su živjeli. Neki od njih, specijalizirani za obrede i ceremonije, najviše su podsjeali na sveenike terranskih religija, nazoni stjecanju punoljetstva, vjenanjima, ukopima, prihvaanju novoroenih u svoju zajednicu, proslavama petnaestog roendana koji se slavio kao važna i posebno sretna prigoda ( Jedan plus Dva, plus Tri i etiri i Pet...). Njihova su se prianja veinom kretala unutar formula - pjev, rituali i recitiranje obiteljskih herojskih pria. Neki su mazi bili lijenici, iscjelitelji, herbalisti ili botaniari. Kao voe vježbi i umjetnosti gimnasticiranja, oni su govorili tijelu i slušali-tijelo (tijelo je bilo Stablo, bilo je Planina...). Njihova su se prianja držala injenica, opisivanja, medicinskog uenja. Neki su mazi veinom radili s knjigama: uili su djecu i odrasle pisati i itati ideograme, pouavali su o tekstovima i nainima kako ih treba razumjeti. No onaj bitni posao maza, ono što im je donosilo štovanje ljudi, bilo je prianje: itanje naglas, recitiranje i razgovor o štivu. Što su više priali, to su bili više poštovani, a što su bolje priali, to su bolje bili plaeni. Tema o kojoj su govorili ovisila je o tome što znaju, s kakvom predajom raspolažu ili što su sami izmislili i, oigledno, tema je ovisila i o tome o emu su baš tada željeli govoriti. Nedosljednosti koje su se pritom javljale bile su zaujue. Sutty je tjednima studiozno prouavala Dva i Jedan, Tri i Krošnju, svake je veeri odlazila slušati Maza Ottiara Uminga kako pria dugaku, mitsko-povijesnu sagu kako je Rumay, prije šest ili sedam tisua godina, istraživao podruja Istonih otoka, a nekoliko dana tjedno jutrom je odlazila slušati Maza Imyena Katyana kako pria o nastanku i povijesti svemira, imenima zvijezda i zviježa, opisuje kretanje ostala etiri planeta u sustavu Ake i pokazuje predivne, vrlo precizne starinske karte neba. Kako se sve to moglo povezati? Kakva je veza izmeu tih nespojivih stvari? Zasiena apstrakcijom filozofije za koju nije imala dara i nije joj bila nimalo sklona, Sutty se okrenula onome što su mazi zvali prianjem tijela. Izgledalo je da maz iscjeljiva zna mnogo o postizanju i ouvanju zdravlja. Molila je Sotyua Anga da je malo uputi u medicinu. Strpljivo joj je priao o ljekovitim svojstvima raznih tvari u golemom herbariju kojeg je naslijedio od Ang Sotvinih roditelja i koji je ispunjao gotovo sve malene ladice njegove trgovinice. Bilo mu je drago da ona snima u svoje džepno raunalo sve što joj on govori. Ona pak, u svim tim prianjima još nije naišla ni na kakvu skrivenu mudrost, ni na kakvu svetu tajnu koja bi se mogla povjeriti samo upuenima, ni na kakva znanja koja bi se skrivala od puka kako bi porastao autoritet samo uenih, kako bi im se poboljšao ugled i više im se plaalo za njihov rad. - Zapisuj što ti kažem! - stalno su joj govorili svi mazi. - Upamti ovo! Priaj o ovome drugim ljudima!

Dobar dio svog života Sotyu Ang je proveo prouavajui svojstva trava, a kako nije imao šegrta bio je dirljivo zahvalan Sutty što e sauvati ta znanja. - To je sve što ja mogu dati kao doprinos prianjima - rekao je. On sam nije bio iscjelitelj, nego ljekarnik i travar. Teorija mu baš nije bila jaka strana, a njegova objašnjenja zašto ova ili ona trava djeluje, ponekad su bila vrlo maštovita. No cijeli taj sustav medicine bio je, koliko je ona to mogla prosuditi, pragmatian, preventivan i uinkovit. Farmacija i medicina bile su tek jedna grana Velikog Sustava. Beskonana prianja maza odnosila su se na nove, na mnoge stvari, na sve stvari, na svaki listak te goleme Krošnje. Nije se mogla oteti uvjerenju kako mora postojati neka misao vodilja, neko središnje zanimanje. Je li to bila etika? Odgovorno ravnanje vlastitim životom? Odrasla je pod unizmom pa nije bila toliko naivna da bi vjerovala kako je nužna neka veza izmeu religije i morala. Ali poela je shvaati osnovne odlike akanske etike koje su bile izražene u svim tim priama, od kojih su mnoge bile parabole i prie s moralnom poukom. Ta etinost se oitovala i u ponašanju i u razgovorima ljudi Okzat-Ozkata koje je poznala. Kao i medicina, etika je bila pragmtina i preventivna, a inila se i prilino uinkovitom. Uglavnom je propisivala poštovanje prema vlastitom tijelu i tijelu drugih ljudi, a uglavnom je zabranjivala lihvarenje. estalost s kojom su se u priama objavljivali prijestupi zgrtanja profita, pokazivala je kako se korijen svih zala duboko usadio na Aki. U Okzat-Ozkatu zloin se uglavnom sastojao od kraa, prijevara i pronevjera. Veina fizikog nasilja, uvrede i tunjave, dogaale su se izmeu lopova i žrtava kraa i iznuivanja koji su se osveivali. Zloin iz strasti bio je rijetkost i nije ga se ni velialo niti opraštalo. Rije za ubojicu bila je srodna s rijeju za luaka. Iziezi nije znala objasniti Sutty jesu li ubojice zatvarali u zatvor ili u ludnicu, jer nije znala ni za kakvog ubojicu u Okzat-Ozkatu. ula je da su u staro vrijeme silovatelje kastrirali, ali nije znala re i kako se sada kažnjava silovanje, jer ni za takav sluaj nije ula. Akanci su bili blagi prema djeci i inilo se da je i sama ideja o zlostavljanju djece Iziezi bila nezamisliva; znala je neke prie iz naroda koje su govorile o okrutnim roditeljima ili siroadi koju nitko nije prigrlio, no rekla je: To su vrlo stare prie, još iz vremena kad ljudi nisu bili obrazovani. Korporacija je, naravno, uvela novu etiku s novim vrlinama, kao što su javni duh i patriotizam, i uvela je prostrano novo podruje kriminala: sudjelovanje u zabranjenim aktivnostima. Ali Sutty još nije u Okzat-Ozkatu srela ikoga, ako ne raunamo službenike Korporacije i možda ponekog polaznika Više uiteljske škole, tko bi maze i njihove aktivnosti smatrao kriminalom. Zabranjeno, nedopušteno i nelegalno - to su bile nove kategorije za definiranje ponašanja, no one nisu imale nikakvo moralno znaenje ni za koga, osim za one koji su ih izmislili. Znai li to da u staro vrijeme nije bilo drugog kriminala osim silovanja, ubojstava i lihvarenja? Možda jednostavno nije bilo potrebe za daljnjim kaznenim mjerama. Možda je sustav bio tako univerzalan da nitko nije mogao zamisliti život izvan njega i djelovanje protiv njega. Takav im je bio život. Takav je bio svijet. Sveprisutnost tog sustava, njegova velika starost, velika mo navike steene do u detalje ukalupljenom svakodnevicom - od hrane i pia pa do satnice i ciljeva rada i rekreacije - sve to može objasniti modernu Aku, diktirala je Sutty u svoj elektronski notes. Ili bi barem mogla objasniti kako se dovzanska Korporacija tako lako domogla hegemonije, kako je uspjela sprovesti uniformni i podrobni nadzor nad tim kako ljudi žive, što su jeli i pili, itali, uli, mislili i radili. Sustav je ve od ranije bio tu i pokrivao je cijeli Kontinent i otoje Ake. Dovz ga je samo trebao preuzeti i promijeniti mu svrhu. Od velikog, opeprihvaenog društvenog okvira, unutar kojeg je

svaki pojedinac vidio zadovoljenje svojih fizikih i psihikih potreba, uinili su veliku hijerarhiju unutar koje je svaki pojedinac služio beskonanom rastu društvenog bogatstva i društvene složenosti. Iz aktivne homeostatske ravnoteže okrenuli su sustav u aktivnu neravnotežu vjere u budunost. To je razlika, diktirala je Sutty u svoj notes, izmeu nekoga tko nakon dobrog jela sjedi i razmišlja i nekog tko tri jer ve kasni na posao. Bila je vrlo zadovoljna s tom usporedbom. Sada je na svoje prvo polugodište boravka na Aki gledala s nevjericom, žalei i samu sebe i proizvoe-potrošae Dovz Cityja. - Kolike li su žrtve ti ljudi uinili - govorila je svom notesu. - Pristali su porei svoju cjelokupnu kulturu i osiromašiti svoje živote samo zbog Puta ka zvijezdama, jednog iskonstruiranog, teorijskog cilja, zbog oponašanja društava koja su smatrali superiornijim od vlastitog i to uglavnom zato što su bila u stanju letjeti u svemir. Zašto? Tu nedostaje jedna karika. Dogodilo se nešto što je uzrokovalo ili ubrzalo tu golemu promjenu. Nije li to moralo biti nešto znaajnije od prvog dolaska Promatraa iz Ekumene? A opet, s druge strane, taj je njihov dolazak bio golemi dogaaj za ljude koji nikada nisu vidjeli ikoga iz svemira... To je veliko breme odgovornosti i za došljake, pomislila je. - Nemojte nas izdati! - bio joj je rekao Monitor. Ali njezini ljudi, svemirski putnici Ekumene, Promatrai koji su tako pomno pazili da ne bi intervenirali, da se ne umiješaju, da ne preuzimaju nadzor, donijeli su izdaju sa sobom. Kad je šaica Španjolaca stigla, velika carstva Inka i Asteka su izdala sebe, srušila se, dopustila su da se poreknu njihovi bogovi, njihov vlastiti jezik... A sada su Akanci bili svoji vlastiti osvajai. Oarani stranim svjetonazorima, dopustili su da ideologije Dovza zavladaju i osiromašuju ih, baš kao što su ideolozi komunokapitalizma u dvadesetom stoljeu i fanatici unizma u njezinom stoljeu zavladali Zemljom i osiromašili je. Ako je taj proces stvarno zapoeo s prvim kontaktima, onda je možda Tong Ov želio saznati što je mogue više o tome kakva je Aka bila prije dolaska Promatraa zato da bi se šteta ispravila. Je li se nadao da bi se moglo obnoviti ono što su ranije imali i odbacili? No DržavaKorporacija to nikada ne bi dopustila. "Tragaš li za zlatom, poi na smetlište" - to je bila izreka koju je nauila od Maz Ottiara Uminga, no nije vjerovala da bi se Monitor s tim složio. Za njega je grumen zlata bio trula lešina. Tijekom te duge zime uenja i slušanja, itanja i vježbanja, razmišljanja pa ponovnog razmišljanja, esto je u svome duhu zamišljala razgovore s Monitorom. U tim izmišljenim razgovorima izudarala bi ga kao boksaku vreu. Nije mu ni pružala priliku za odgovor, samo ju je morao slušati. Bilo je stvari koje nije željela unijeti u svoj notes, stvari o kojima je mislila u intimi svoje glave, stavova kojih se nije mogla riješiti, ali ih je pokušavala držati odvojeno od svojih promatranja. Tako je na primjer smatrala da ako su Prianja religija, onda je ona bitno razliita od terranskih religija i to zbog potpunog izostanka dogmatskih vjerovanja, emocionalne ludosti i nagradnih dividendi u sljedeem životu te zbog sankcioniranja licemjerja. Sve te elemente, bez kojih je Akancima ranije bilo sasvim dobro, sada je uvodio Dovz. Sama DržavaKorporacija bila je religija. Oh kako je željela pozvati tu plavo-oker odoru, ta ukoena lea i to hladno lice Monitora pa mu rei kakav je fanatik i kakva je budala, zajedno sa svojim birokratima-ideolozima, jer žude za bezvrijednim dobrima stranaca dok svoje vlastito blago odbacuju u smee. Stvarni Monitor, onaj od krvi i mesa, vjerojatno je napustio Okzat-Ozkat jer ga ve tjednima nije srela na ulici. To je bilo olakšanje. Više joj se sviao kao izmišljeno strašilo. Prestala se raspitivati o tome što rade mazi. Svaki je etverogodišnjak mogao na to odgovoriti. Oni priaju. Oni prepriavaju, itaju, recitiraju, diskutiraju, objašnjavaju i izmišljaju. Beskonana tema njihovih prianja nije vrsta i ne može se definirati. A te su se teme još uvijek

širile, jer nisu to bili samo tekstovi koje su nauili od drugih, ne samo prie o starim vremenima, nisu sve misli i ideje bile samo one koje su tijekom godina prenošene s koljena na koljeno. Maza Odiedina Manma srela je prvi puta na prianju gdje je govorio priu o mladom seljanu iz podnožja Silonga koji je sanjao da može letjeti. Mladi je to letenje sanjao tako esto i tako jasno da je poeo brkati snove s javom. Opisivao bi kako se osjeao dok je letio i prizore koje je viao iz zraka. Nacrtao je karte prekrasne nepoznate zemlje koju je otkrio dok je letio. Ljudi su dolazili slušati kako pria o svom letu i pogledati prekrasne karte. Ali jednog je dana, spuštajui se niz rijenu klisuru za zalutalim eberdinom, izgubio oslonac pod nogama, pao i poginuo. To je bila cijela pria. Odiedin Manma je nije komentirao i nitko nije postavljao pitanja. Prianje se održavalo u kui maza Ottiar i Uminga. Sutty je kasnije pitala Maz Ottiar Uming o toj prii, jer joj je bila zagonetna. Starica odgovori - Odiedin partner Manma je tako pao i poginuo kad je imao dvadeset i sedam godina. Oni su bili maz samo godinu dana. - Je li Manma priao da sanja kako leti? Ottiar Umang odmahne glavom - Ne - rekla je - To je pria, yoz. Odiedin Manmina pria. Tu priu on pria. Ostatak njegovog prianja je u tijelu - mislila je na vježbanje, na gimnastiku i vježbanje u emu je Odiedin bio vrlo cijenjeni uitelj. - Razumijem - rekla je Sutty i otišla, i dalje razmišljaju i o tome. Jednu stvar je zasigurno nauila ovdje u Okzat-Ozkatu: nauila je kako treba slušati. Slušati, uti i onda nastaviti slušati to što je ula. Ponijeti rijei sa sobom i slušati ih. Ako je prianje bilo vještina maza, slušanje je bilo vještina yoza. I kako oni vole dometnuti: jedno bez drugog je beskorisno.

5 Stigla je zima bez mnogo snijega, ali vrlo hladna. Sa divljih planinskih prostranstava zapada i sjevera brijao je oštar, studen vjetar. Iziezi je povela Sutty u prodavaonicu polovne odjee kako bi kupile iznošen, ali još dobar kožuh s ije je unutrašnje strane bilo svilenkasto runo. Kapuljaa je bila podstavljena s nekakvim krznom koje je izgledalo poput perja, krznom neke planinske životinje za koju je Iziezi rekla: "Više je nema. Previše lovaca." Rekla je da kožuh nije napravljen, kako je Sutty pomislila, od eberdina, nego od minule, s visokih planina. Taj kaput joj je dopirao do ispod koljena, sve do svijetlih, runom podstavljenih izama. One su bile nove, od umjetnog materijala, namijenjene planinskim sportovima i planinarenju. Ljudi, skloni starim obiajima, prihvaali su bez protivljenja novu tehnologiju i njezine proizvode ako su im služili bolje nego stari i ako nisu zahtijevali neke bitne promjene u nainu života. Sutty je to smatrala razumnim, ali ipak duboko konzervativnim. Ali za ekonomiju koja se oslanjala na beskonani rast, to je bilo pravo prokletstvo. Sutty je tumarala po zaleenim ulicama u svom polovnom kaputu i novim izmama. Zimi su u Okzat-Ozkatu svi izgledali jednako u svojim kožnim kaputima i krznenim kapama; osim uniformiranih birokrata, iji su kaputi i kape bili od umjetnog materijala, u jasnim bojama uniforme: ljubiasti, boje re, plavi... - svi su jednako izgledali. Nemilosrdna je hladnoa davala anonimnosti privid nekog bratstva. Kad ste ušli u kuu, toplina je predstavljala siguran izvor olakšanja, užitka i prijateljskih osjeaja. A u kristalnim modrim veerima probiti se zaleenim strmim uliicama do kakve male, jedva osvjetljenje prostorije i skupiti se sa ostalima oko srca, oko elektrine grijalice (jer ovdje, blizu visinske granice na kojoj prestaju šume, bilo je malo drva i sva se toplina dobivala iz studene energije rijeke Erthe), skinuti rukavice i protrljati ruke koje su bez rukavica izgledale tako golo i nježno, pogledati oko sebe ona hladnoom zarumenjena lica i ledom orošene trepavice, uti onaj ta-bum ta-bum malog bubnja i tihi glas kako poinje govoriti, slušati imena rijeka Hovinga i kako su sve one utjecale jedna u drugu, ili prianje prie o Ezidu i Anamemi na planini Gama, ili opis kako je vijee Meza podiglo vojsku protiv zapadnih barbara - to je tijekom cijele zime za Sutty predstavljalo trajno i pouzdano zadovoljstvo. Zapadni barbari su, sad je to ve znala, bili Dovzani. Gotovo sve o emu su mazi pouavali, sve njihove legende, sva povijest i filozofija, sve je dolazilo iz centralnog ili istonog dijela velikog kontinenta i iz prošlih stoljea, prošlih milenija. Iz Dovza nije dolazilo ništa osim jezika koji su govorili, a taj je bio pun rijei iz izvornog jezika ovog podruja, rangme, i drugih jezika. Rijei. Svijet sazdan od rijei. Bilo je tu i glazbe; neki od maza pjevali su pjesme sline onima koje je Tong Ov snimio u gradu. Kad je uzmogla, Sutty ih je snimala, premda ju je njena neukost za glazbu spreavala da u tome uživa. Bilo je tu i likovne umjetnosti: rezbarija, slika i tapiserija koje su koristile simbole Stabla i Planine, likova i dogaaja iz legendi i povijesti. Bilo je i plesa i još je uvijek bilo razliitih oblika vježbi i meditacije uz pokrete. Ali alfa i omega svega bile su rijei. Kad bi mazi ogrnuli ramena podužim komadom neke obine plave ili crvene tkanine, znakom svoje djelatnosti, odmah se pretpostavilo da su zadobili neku svetu mo i autoritet. Sve što bi tada rekli, postalo je dio prianja. im bi skinuli taj šal, vratio bi im se obini status i tada nisu predstavljali baš nikakav posebni duhovni autoritet - sve što bi tada govorili imalo je istu težinu kao bilo ije rijei. Neki su, naravno, ustrajavali na tome da im se pripiše stalni autoritet. Kao i ljudi iz Suttynog vlastitog plemena, mnogi su Akanci eznuli za tim da slijede vou, da zaraenu plau