Ursula Le Guin-Pricanje

pretvore u doprinos, da svale teret odgovornosti na neija tua ramena. No ako su mazi uope imali ikakvu zajedniku odliku, onda je to bila tvrdoglava samozatajnost. Karizma ih nije nimalo zanimala. Maz Imyen Katyan bio je jedan od najuglaenijih ljudi koje je ikada srela, no kad mu se neka žena obratila oslovljavajui ga poasnom titulom "munan", koja se koristila za slavne maze u povijesnim priama, ljutito joj je rekao - Kako me se usuuješ tako zvati? - a kad se malo smirio, dodao je - Kad sam ja to, yoz, bio stotinu godina mrtav? Pretpostavljala je da je dio te njihove skromnosti, tog neisticanja, bio novijeg datuma, jer sve što su profesionalno radili moglo se pravnikim jezikom nazvati stvarnim osobnim rizikom. Ali kad je Sutty to rekla, Maz Ottiar Uming je odmahnula glavom. - Oh, ne - rekla je starica. - Tono je, moramo se skrivati i sve držati u tajnosti, ali mislim da je i u vrijeme mojih djedova veina maza živjela na isti nain kao i mi. Nitko ne može nositi šal cijelo vrijeme! ak ni Maz Elyed Oni... Naravno, u umyazu je bilo drukije. - Priaj mi o umyazu, maz. Umyazi su bila mjesta graena tako da se u njima može skupljati snaga. Mjesta puna bia. Puna ljudi koji priaju i slušaju. Puna knjiga. Umyaza je bilo posvuda. Ovdje, u Okzat-Ozkatu bio je jedan tamo gore, gdje je sada Visoka škola, a drugi tamo gdje se obrauje kamen plovuac. Bilo ih je na putu prema Silongu, na visoravnima, na trgovakim putovima; bili su mjesta hodoaša. A tamo dolje, gdje je zemlja plodna, bili su veliki, golemi umyazi sa stotinama maza koji su u njima živjeli ili su se cijelog života uzajamno posjeivali. Tamo su držali knjige i pisali ih, bilježili dogaaje i priali. Znaš, mogli su tome u potpunosti posvetiti svoj život. Mogli su stalno biti tamo. Ljudi su im dolazili slušati prianja ili itati knjige u knjižnicama. Ljudi su tamo odlazili u procesijama, nosei plave i crvene zastave. Ponekad su tamo proveli cijelu zimu. Godinama su štedjeli kako bi mogli platiti maza i svoj smještaj. Moja baka mi je priala o odlasku u Crveni umyazu Tenbana. Tada joj je bilo jedanaest ili dvanaest godina. Trebala im je gotovo godina dana da tamo stignu, proborave i vrate se. Ta bakina obitelj je bila prilino imuna pa su se svi cijelim putem vozili, a kola su vukli eberdini. Znaš, oni tada nisu imali automobile i avione. Nitko ih nije imao. Veina ljudi je naprosto pješaila. No svi su nosili barjake i vrpce. Crvene i plave - Ottiar Uming se zadovoljno nasmijala pri pomisli na te procesije. - Majka moje majke napisala je priu o tom putu. Jednom u je izvaditi i ispriati je. Njezin partner, Uming Ottiar je na stolu u stražnjoj prostoriji njihove prodavaonice živežnih namirnica razmatao neki veliki, kvadratni komad vrstog papira. Ottiar Uming mu je otišla pomoi, postavljajui na svaki ugao svinutog papira polirano crno kamenje kako bi se papir izravnao. Tada su pozvali petero svojih slušatelja neka im pristupe, pozdrave papir s onom planina-na-srcu kretnjom i promotre kartu i napise na njoj. Izlagali bi je jednom u tri tjedna, a Sutty je dolazila svaki puta, tijekom cijele zime. To je bilo njeno prvo upoznavanje s nainom razmišljanja o Stablu. Najvee blago ovog para, blago koje su prije pedeset godina dobili od svog maza-uitelja, bila je prekrasno oslikana karta ili mandala s prikazom kako Jedan koji je Dva prerasta u Tri, u Pet, u mirijadu, a mirijada opet u Pet, u Tri, u Dva, u Jedan... Stablo, Tijelo, Planina, bilo je upisano unutar kruga koji je bio sve i ništa. Nježni mali likovi životinja, ljudi, biljki, kamenja, rijeka, živahni poput rasplamsale vatre, sainjeni od veih likova koji su se dijelili pa ponovo spajali, transformirali u druge i u cjelinu, u jedinstvo sainjeno beskrajnom raznolikošu - misterija jasna kao dan. Sutty je to voljela prouavati i odgonetati napise i pjesme ispisane oko tih likova. Boje su bile prelijepe, poezija je bila prelijepa u svojoj varljivoj neuhvatljivosti, cijela je karta bila dojmljivo i pouno djelo vrhunske umjetnosti. Maz Uming bi tada sjeo i, nakon nekoliko lakih udaraca o svoj bubanj, intonirao jedan od neuništivih napjeva koji su pratili rituale, a i mnoge prie. Maz Ottiar je proitala i prokomentirala neke od napisa koji su bili stari etiri ili pet stotina

godina. Glas joj je bio mek, pun spokoja. Tiho i oklijevajui, uenici su postavljali pitanja. Odgovarala je u isto takvom tonu. Tada se povukla, sjela i zapjevala tihano, glasom koji je podsjeao na zuj mušice, a stari je Uming, napola slijep, govorei otežano, stoje bila posljedica moždanog udara kojeg je prebolio, ustao i govorio o jednoj od poema - Ova je od maz Niniu Raying, od prije šest ili sedam stotina godina, ha? Ona je zapisana u Stablu. Netko ju je zapisao ovdje, neki dobar kaligraf, jer govori kako liše Stabla nestaje ali se i vraa, tako dugo dok ga mi vidimo i o njemu govorimo. Vidite, ovdje se kaže: "Rije, to zlato koje nadmašuje jesen, vraa granama slavu". A ovdje, vidite, ispod toga, netko je kasnije dopisao: "Sjeanje je život uma." - Pogledao ih je i nasmiješio se blago, dobrohotnim i pomalo nakrivljenim smiješkom. - Zapamtite to, ha? "Sjeanje je život uma." Nemojte zaboraviti! Smijao se i oni su se smijali. Ubrzo je vani, ispred prodavaonice, njihov unuk pojaao zvuk audio-sustava iz kojeg se orila vedra glazba, bodrenje, vijesti i najave, da bukom sakrije nedozvoljenu poeziju, zabranjeni smijeh. Šteta je, ali ne iznenauje, diktirala je Sutty u svoj notes, što je stara popularna kozmološko-filozofsko-duhovna disciplina morala sadržavati toliko praznovjerja i pretakati se u ono što je ona oznaila kao HP hokus pokus. Velika prašuma znaenja imala je svoje bare i movare pa se ona, blago reeno, spotakla o neke od njih. Bila je nekolicina maza koji su tvrdili kako posjeduju tajna znanja i natprirodne moi. Iako su joj takve tvrdnje bile dosadne, znala je da ne može sa sigurnošu rei što je tu vrijedilo, a što su bila naklapanja, pa je mukotrpno bilježila sve podatke koje je mogla dobiti od tih maza, a odnosilo se na alkemiju, numerologiju i doslovno itanje simbolikih tekstova. Prodali su joj djelie tekstova i mrvice metodologije po prilino visokoj cijeni, preko volje, sve sa zloslutnim popratnim upozorenjima na velike opasnosti koje sa sobom nose tako mona znanja. Prema doslovnom itanju je osjeala naroitu odbojnost. Ono je, s estetskog stanovišta, bilo glupo i uvredljivo i ona je znala da je takvo doslovno tumaenje, fundamentalizam, bio jedan od osnovnih naina na koji su religije izdale i iznevjerile namjere svojih osnivaa. Ipak je sve to ubacila u svoj notes, znajui da e sada morati dva puta sve presnimiti na kristal, jer nije mogla zajedno poslati blago i smee. S ovolike udaljenosti, uz sva sredstva za nadziranje komunikacija, nije bilo naina da se savjetuje s Tongom Ovom o tome što bi ona trebala ili što on namjerava uiniti sa svim tim materijalom. Nije mu ak ni mogla rei da je to pronašla. Tako je taj problem ostao i još se poveavao. Meu onim stoje oznaila s HP bilo je nešto, barem kako je ona to shvatila, karakteristino za Aku: sustav tajnih oznaka koje su se pridodavale raznim crtama od kojih se sastojao pisani znak kao i crtama i tokama koje su ih odreivale kao glagolsko vrijeme i nain, padež, te akciju i element (jer se sve, doslovno sve, moglo kategorizirati u etiri akcije i pet elemenata). Tako bi svaki znak starog pisma postajao šifrom koju je trebao objasniti strunjak ija je funkcija tako postala slina onoj koju su u Suttynoj domovini imali oni što su sastavljali horoskope. Otkrila je da mnogi ljudi u Okzat-Ozkatu, ukljuujui i službenike korporacije, ne bi poduzimali ništa važno, a da nisu pozvali "itaa znakova" da ispisu njihovo ime i ostale relevantne rijei pa da ih, nakon pomnog promatranja i konzultiranja impresivno razraenih karata i dijagrama, savjetuju i proreknu budunost. - Ovakve me stvari mogu natjerati da osjetim simpatiju prema Monitoru - izgovorila je u svoj notes i dodala - Ne, to je ono što Monitor želi postii svojom vrstom HP-a. Politikim hokus pokusom. Da sve bude na svom mjestu, naravno, pod kontrolom. No njemu je izmakla kontrola baš kao i njima. Mnoge od aktivnosti koje je upoznala, imale su svoj ekvivalent na Zemlji. Vježbanje, kao

što je joga ili tai chi, bile su psihofizike discipline s kojima se moglo baviti tijekom cijelog života, a vodile su prema jasnom razmišljanju ili u stanje transa ili ka potpunoj spremnosti za borbu - ovisno o stilu i željama onog koji vježba. Trans je, izgleda, sam sebi bio svrha, više kao iskustvo osnovnog mira i ravnoteže nego li šatori ili mistini zanos. A molitve... a što je s molitvama? Akanci nisu molili. To se inilo tako udnim, tako neprirodnim da se ona pitala je li uope dobro razumjela što je to molitva. Ako se pod tim podrazumijevalo molba da se nešto dobije, oni to nisu inili. ak ni u mjeri u kojoj je to ona radila. Znala je da ona, kad je vrlo iznenaena, uzvikne "O Raraa!", a kad je jako prestrašena šape "O, molim te, molim te." Strogo uzevši, te rijei nemaju smisla, no ona je znala da su neka vrst molitve. Nikada nije ula da bi Akanac rekao nešto takvo. Oni su znali jedan drugome poželjeti dobro - "Neka vam ovo bude dobra godina, nek vam vaši pothvati budu uspješni" - baš kao što su se znali jedan na drugog nabacivati kletvama - "Ma nek' ti se sinek naždere kamenja" - ula je kako onaj Diodi koji vozi take mrmlja kad se neki plavo-oker raskooperio. No to su bile želje, a ne molitve. Nisu molili Boga da njih uini dobrima ili da uništi njihove neprijatelje. Nisu tražili od bogova ni lutrijski zgoditak niti da im izlije i bolesno dijete. Nisu molili oblake da donesu kišu, niti zrnje da klija i raste. Oni su željeli, htjeli su, nadali su se, ali nisu molili. Možda i jesu, ako je pohvala i velianje molitva. Shvatila je kako su ak i njihovi opisi prirodnih pojava, Oploivaeva farmakopeja, karte zvjezdanog neba te popisi ruda i minerala, poput litanije hvalospjeva: radovanje toj sveukupnosti i pojedinostima, tom bogatstvu i ljepoti svijeta - nain sudjelovanja u toj punoi bia. Opisivali su, imenovali su i priali sve o svemu. No nisu molili ni za što. Niti su išta žrtvovali. Osim novca. Da bi dobio novac, moraš dati novac - to je bio vrst i univerzalan princip. Prije bilo kojeg poslovnog pothvata zakopali bi srebrne i mesingane nove ili ih bacali u rijeku ili ih darovali prosjacima. Pretopili bi zlatnike u prozirne listie s kojima su dekorirali niše, stupove pa i cijele zidove zgrada, ili su ih pretvarali u zlatne niti pa ih utkali u predivne rupce i šalove, a onda su to za Novu godinu poklanjali. Do zlatnih i srebrnih nova bilo je teško doi, jer je Korporacija, prezirui takvu ekstravagantnu rasipnost, prešla uglavnom na papirnate novanice; ljudi su onda taj papir palili poput tamjana, radili od njega male ame i puštali ih niz rijeku ili ga sitno isjeckanog pojeli sa salatom. Takve su aktivnosti bile isti HR no za Sutty su bile neodoljive. Žrtvovanje koza ili prvoroenog djeteta kako bi se potkupilo Nadnaravnog smatrala je najgorom perverzijom, ali u ovom žrtvovanju novca vidjela je neku kockarsku galantnost. Kako došlo-tako prošlo. Kad se na Novu godinu sretnete sa znancem ili prijateljem, svaki zapali po novanicu u vrijednosti jednog ha, pa njima mašete kao malom bakljom želei jedan drugome dobro zdravlje i prosperitet. Vidjela je kako ak i službenici Korporacije to rade. Pitala se je li Monitor to ikad napravio. Naivni ljudi koje je upoznala na prianjima ili na teajevima, Diodi i ostali ljubazni znanci s ulice, svi su oni vjerovali u itanje znakova i alkemiarska udesa, svi su govorili o nainu prehrane koji ti omoguuje da živiš vjeno, o vježbama koje su drevnim junacima davale snagu da poraze cijele armije. ak se i Iziezi držala tog itanja znakova kao pijan plota. Ali mazi, školovani i uitelji, uope nisu tvrdili da posjeduju tajne moi. Živjeli su odluno i potpuno u realnom svijetu. Ne postoje  uda! - s radošu je izgovorila Sutty u svoj notes. Šifrirala je svoje bilješke, uvukla se u kaput i izme pa, borei se s gadnim ranoproljetnim vjetrom, krenula na sat gimnastike kod Maz Odiedina Manma. Po prvi puta nakon nekoliko tjedana, Silong se opet vidio. Nije se vidjela cijela stijena nego samo vrh, koji je poput srebrnog

roga stršio iznad tamnosivih olujnih oblaka. Redovito je s Iziezi odlazila na vježbanje, esto ostajui gledati Akidana kako s ostalom mladeži izvodi "dva-jedan", gimnastiku vježbu koja se izvodila u parovima, sa spektakularnim premetima i doskocima. Odiedin Manma, onaj koji je priao udnu priu o ovjeku koji je sanjao da može letjeti, bio je obljubljen kod mladeži pa su mnogi poveli Sutty najprije na njegov teaj. io ih je auster, vrlo lijepu vrstu meditiranja. Pozvao je Sutty neka im se pridruži. Ta se grupa sastajala u starom skladištu uz rijeku, mjestu koje je bilo nesigurnije od onog bivšeg hrama pretvorenog u gimnastiku dvoranu gdje je bila s Iziezi, tamo gdje se obavljala dopuštena "Zdrava gimnastika za ruke" kao paravan za nedopušteno meditiranje. Svjetlo je dopiralo u skladište kroz uske i prljave dvokrilne prozore, visoko gore pod gredama. Nitko nije govorio glasnije od prigušenog šaptanja. To što se tamo dogaalo moglo se initi zagonetnim i, kako je kasnije mislila, ne bi se moglo objasniti. ovjek koji je tog jutra sjedio pokraj nje, zurio je u Sutty dok je sjedala na strunjau. Dok je grupa prolazila prvi dio vježbi, on je i dalje buljio, namigivao, kreveljio se i smijuljio. Nitko se nije tako ponašao. To ju je ljutilo i bilo joj je neugodno, sve dok ga, tijekom jedne dugo zadržane poze, nije bolje pogledala i shvatila da je idiot. Kad su prešli na grupu pokreta koje još nije znala, trudila se da ih izvede što bolje. Njene pogreške su uzbudile susjeda. Stalno joj je pokušavao pokazati kako i kada se treba pomaknuti, služei se pritom pantomimom i prenaglašenim kretnjama. Ostala je sjediti kad su ostali ustali. To je bilo dopušteno, ali je jako uzrujalo sirotog momka. Gestikulirao je "ustani! ustani!" Usnama je bezglasno oblikovao tu rije i pokazivao prema gore. Konano je šapatom izustio - Gore... ovako, vidiš? - dižui nogu. Podizao je nogu na nevidljivu stubu, a onda drugu nogu na drugu stubu, na isti nain. Stajao je tako, bosonog, pola metra iznad poda, gledajui dolje u Sutty s nestrpljivim smiješkom, pozivajui je gestama da mu se pridruži. Stajao u zraku. Odiedin, zgodan i gibak pedesetogodišnjak s trakom plave tkanine oko vrata, krenuo je prema njima. Svi ostali nastavili su izvoditi složenu vježbu lelujanja poput šume kelpe. Odiedin je promrmljao - Sii, Uki - pa posegnuvši gore, primio ovjeka za ruku i poveo ga niz dvije nepostojee stube na pod, nježno ga potapšao po ramenu i udaljio se. Uki se pridružio zajednikoj vježbi, svijajui i okrei se s besprijekornom gracioznošu i snagom. Oigledno je zaboravio na Sutty. Kad su završili s vježbanjem nije mogla ništa pitati Odiedina. Što bi ga pitala? Jeste li vidjeli to što sam ja vidjela? Jesam li ja vidjela? To bi bilo blesavo. Tako nešto nije se moglo dogoditi pa bi on sigurno vrlo rado na pitanje odgovorio pitanjem. Ili ga se naprosto nije usudila pitati, jer se bojala da e jednostavno odgovoriti "Da". Ako pantomimiar može pretvoriti zrak u kutiju, ako se fakiri mogu penjati po užetu privršenom za zrak, onda možda može i jadna luda pretvoriti zrak u stubu. Ako duhovna snaga može pokrenuti planine, možda može napraviti i stubište. Stanje polutransa. Hipnotika ili hipnagogika sugestija. Taj dogaaj je kratko upisala u svoj notes, bez komentara. Dok je to diktirala bila je sve sigurnija da je tamo postojala nekakva stuba koju u onom polumraku nije opazila, možda neki blok, neka crno obojena kutija, naravno da je nešto bilo tamo. Zastala je, no nije ništa rekla. Gotovo je mogla vidjeti taj blok ili kutiju. Ali nije ju vidjela. No esto je to vidjela svojim duhovnim okom - ta dva otvrdnula, mišiava, bosa stopala kako se uspinju nevidljivom kosinom. Pitala se kakav je osjet zraka dok gaziš po njemu bosim tabanima. Pruža li svježinu? Ugiba li se? Nakon tog dogaaja prisilila se da pokloni više pažnje starim priama i tekstovima koji su govorili o hodanju po vjetru, jahanju na oblacima, putovanju do zvijezda i ubijanju vrlo udaljenih neprijatelja munjama. Takve su moi uvijek bile pripisivane junacima i mudrim mazima negdje

vrlo daleko i jako davno, iako je moderna tehnologija veinu njih uinila bliskim. Još uvijek ih je smatrala književnim hiperbolama i metaforama koje nije trebalo doslovno shvaati. Nije naišla ni na kakvo objašnjenje. No njezin se stav promijenio. Sada je znala da još uvijek nije našla ono bitno, da je promašaj tako velik i posvemašan da ga ne može ni sagledati. - Ne vide šumu od drvea, ti pedanti, ti pametnjakovii - gunao je ujak Hurree u njenim mislima. - Poezija, djevojko, poezija.  itaj Mahabharatu, sve ti je tamo. - Maz Elyed - rekla je - što ti zapravo radiš? - Priam, yoz Sutty. - Da, ali te prie, sve te stvari koje govoriš, što one rade? - Priaju o svijetu. - Zašto, maz? - Jer to ljudi rade, yoz. Zato smo ovdje. Maz Elyed je, kao mnogi mazi, govorila tiho i pomalo oklijevajui, zastajkujui i nastavljajui kad bi ovjek ve pomislio da je stala. Tišina je bila dijelom svega što je rekla. Bila je niska, krhka i puna bora. Njena obitelj je posjedovala željeznariju, trgovinicu u najsiromašnijem dijelu grada, tamo gdje mnoge kue nisu bile graene od kamena ili drveta nego su bili obini šatori i jurte, izraeni od filca i cerade, sa zakrpama od plastike, podignuti na platformama od nabijene ilovae. Željeznarija je bila prepuna neaka i praneaka. Jedan malecki prapraneak, još nesiguran u hodu, motao se unaokolo s jedinim ciljem da se najede vijaka i matica. Na zidu iza pulta visjela je stara, 2-D fotografija Eleyd i njezinog partnera Onija: Oni Eleyd, visok i snena pogleda, a Eleyd Oni vitka, živahna, prekrasna. Prije trideset godina bili su uhieni zbog seksualne nastranosti i pouavanja ideologije proglašene trulom lešinom. Poslali su ih na zapadnu obalu, u logor za preodgoj. Oni je tamo i umro. Elyed se vratila nakon deset godina, šepava, bez zubiju. Nikad nije rekla jesu li joj ih izbili ili je po srijedi bio skorbut. Nikada nije govorila o sebi ni o svom paru, niti o svojim godinama ili brigama. Dane je provodila obavljajui svoj ritual trajanja koji je ukljuivao tjelesne potrebe i funkcije, pripremanje i jedenje obroka, spavanje, pouavanje i iznad svega itanje i prianje - tiho, neprekidno ponavljanje tekstova koje je uila tijekom cijeloga života. Kad su se upoznale, Elyed je Sutty izgledala nestvarnom, kao da nije ljudsko bie, indiferentna, daleka i nedostupna poput oblaka, lokalna svetica koja je u potpunosti živjela unutar rituala, svojevrsni automat za recitiranje bez emocija i osobnosti. Sutty se nje pomalo bojala. Bojala se da e je ta žena, to utjelovljenje punog i zatvorenog sustava, prisiliti da prizna kako je sve to histerino, opsesivno, apsolutistiko - sve ono što je mrzila, ega se bojala i što je željela da ne bude. Ali kad je slušala Elyedina prianja, susrela se s discipliniranim i razboritim umom, iako je govorio o nerazboritim stvarima. Elyed je esto koristila tu rije, "nerazborito", u njenom doslovnom smislu: ono što se ne može pojmiti razumom. Jednom, dok je Sutty pokušavala pronai neku koherentnu nit koja bi povezivala nekoliko razliitih prianja, Elyed je rekla - To što mi radimo je nerazborito, yoz. - Ali mora postojati neki razlog za to. - Vjerojatno. - Ono što ja ne razumijem jest uzorak. Ne shvaam ni mjesto ni važnost stvari u cijeloj toj shemi. Juer si priala priu o Iamanu i Deberren, ali je nisi završila, a danas itaš opise liša na drveu koje raste na Zlatnoj planini. Ne razumijem kakve to veze ima jedno s drugim. Ili možda postoje neke teme koje odgovaraju nekim danima? Ili su možda... moja pitanja glupa? Elyed se tiho smijala sa svojim bezubim ustima. -Ne - odgovorila je, a nakon poduže stanke dodala - Prisjeanje me zamara. Zato itam. To uope nije važno. Sve je to liše s istog

stabla. - Znai... bilo što, sve stoje u knjigama je jednako važno? Stara maz je malo promišljala. "Ne", rekla je. "Da". Drhtavo je udahnula zrak. Brzo se zamarala kad se nije mogla odmoriti u tom neprekidnom tijeku rituala i govora, no uvijek je našla vremena za Sutty i nikada nije izbjegavala njezina pitanja. - To nam je sve što imamo. Razumiješ? Tako je sazdan naš svijet. Bez prianja mi ne bismo imali baš ništa. Trenutak proe poput vode u rijeci. Prevrtalo bi nas i valjalo i bili bismo bespomoni ako bismo pokušali živjeti u tom jednom trenutku. Moramo biti poput male djeice. Djeica to mogu, ali mi bismo se utopili. Naš um mora priati, potrebna su mu prianja. Neko uporište. U budunosti nema niega za što bi se mogao uhvatiti.. Budunost još nije ništa. Kako bi itko mogao tamo živjeti? Ono što imamo su rijei koje govore što se dogaalo i što se dogaa, što je bilo i što jest. - Sjeanje? - upita Sutty. - Povijest? Elyed kimne malo sumnjiavo, ne baš posve zadovoljna tim terminima. Neko je vrijeme sjedila i razmišljala, a onda ree - Mi nismo izvan svijeta, yoz. Razumiješ? Mi jesmo svijet. Mi smo njegov govor. Tako mi živimo i on živi. Razumiješ? ega bi uope bilo kad ne bismo govorili? Poela se tresti, mali grevi ruku i ustiju koje je pokušavala prikriti. Sutty joj se zahvalila s onom planina-na-srcu kretnjom i ispriala se što ju zamara s razgovorom. Elyed joj podari malen crni osmijeh - Oh, yoz, pa govor me i drži na životu. Baš onako kako drži i svijet. Sutty je otišla, zadubljena u misli. Sve to o jeziku. Uvijek se sve svodi na rijei. Kao kod Grka s njihovim logosom, kao hebrejska Rije što bijaše Bog... Ali ovo ovdje su obine rijei. Nije to ni logos ni Rije, samo rijei. Ne jedna, nego mnogo, mnogo, mnogo... Nitko nije stvorio svijet, nitko nije vladao svijetom, nitko nije govorio svijet. On je naprosto bio. Postojao je. Ljudska bia su ga omoguila uinivši ga, kroz jezik, ljudskim svijetom? S bilo ime, sa svim tim - s priama o junacima, s kartama zvijezda, s ljubavnim pjesmama i popisom oblika liš... U jednom je trenutku pomislila da je shvatila. S tim i takvim polurazumijevanjem uputila se k Maz Ottiar Uming, s kojom je bilo lakše razgovarati nego s Elyed i tamo je pokušala sve to verbalizirati. Ottiar je baš pjevala pa je Sutty morala razgovarati s Umingom, ali rijei su joj postale nekako iskrivljene i pedantne, nije mogla izgovarati svoju intuiciju. Dok su se tako muili da se uzajamno shvate, Uming Ottiar je pokazao svoju nepoznatu stranu - bilo je to gotovo prvi puta da je osjetila neko ogorenje meu tim uiteljima tihog glasa. Usprkos malo otežanom govoru, govorio je teno i u poetku prilino blago - Životinje ne posjeduju govor. One imaju svoju prirodu, razumiješ? Slijede svoju prirodu i tako znaju nain, znaju kamo i kako trebaju ii. Ali mi smo životinje bez takve svoje prirode. Ha? Životinje bez prirode! Mi smo jako udni! Mi moramo govoriti o tome kako treba ii, misliti na to, razmišljati o tome, moramo to uiti. Ha? Roeni smo budemo bia razuma i zato se raamo posve neuki. Razumiješ? Ako nas nitko ne naui rijei i misli, ostajemo neuki. Ako malom djetetu, djetetu starom dvije-tri godine, nitko ne pokaže kako treba tražiti put i kako taj put izgleda, onda ono zaluta u planini, zar ne? I umre u noi, u hladnoi. Tako. Da - lagano se ljuljao. Maz Ottiar je u drugom kutu sobe kuckala o bubanj, mrmljajui neke dugake kronike iz davnih dana jednom jedinom pospanom slušatelju, starom desetak godina. - Dakle, kamenju, biljkama i životinjama i bez prianja ide sasvim dobro, ali ljudima ne. Oni lutaju. Ne razlikuju planinu od njenog odraza u bari. Ne razlikuju stazu od stijene. Povrijede se. Razljute se pa povrijede jedan drugog i sve oko sebe. Povrijede životinje samo zato što su ljuti. Svaaju se i varaju jedan drugog. Žele previše. Zanemaruju stvari. Ne posiju ljetinu. Posiju puno previše. Zagauju rijeke izmetom. Tlo postaje zatrovano. Ljudi jedu zatrovanu hranu. Sve je

konfuzno. Svi pobolijevaju. Nitko ne njeguje bolesne ljude, bolesna stvorenja. Ali to je vrlo loše, vrlo loše, ne? Jer naš je posao da se pobrinemo za sve, ne? Da pazimo na stvari i jedan na drugoga. Tko e to inae uiniti? Drvee? Rijeke? Životinje? Oni su to što jesu. Ali mi smo ovdje i moramo nauiti kako treba biti ovdje, kako treba raditi i kako osigurati da se sve odvija kako treba. Ostatak svijeta zna svoj posao. Zna i Jedan i Mirijadu, i Tri i Liše. A mi znamo kako se i, to je sve što mi znamo. Kako prouavati, kako govoriti, kako priati svijet. Ako ne priamo svijet, onda ga i ne znamo. Zalutamo u njemu i umremo. Ali moramo ga priati kako treba, istinito. Ha? Pobrinuti se i priati istinito. A to je ono što je krenulo krivo. Tamo dolje, tamo dolje u Dovzu, kad su oni poeli govoriti laži. Ti lažni mazi, ti munani, ti mazi-gazde. Priaju ljudima kako nitko ne zna istinu nego samo oni, kako nitko ne može priati nego oni, kako svi moraju priati iste laži koje oni priaju. Izdajice i lihvari! Zbog novca odvode ljude na stranputicu. Obogatili su se sa svojim lažima, vladajui ljudima! Nije ni udo da se svijet prestao okretati. Nije udo što je policija sve uzela u svoje ruke. Starac je bio ljubiast u licu, a onom zdravom rukom je tresao kao da u njoj drži štap. Njegova je žena ustala i prišla, ne prekidajui svoje monotono recitiranje, pa mu u ruke stavila bubanj i mali bati. Uming se ugrizao za usnu, protresao glavom i, malo uzrujan, prilino jako udario o bubanj pa nastavio s recitiranjem od retka do kojeg je ona došla. - Žao mi je - ispriavala se Sutty Ottiar koja je s njom pošla prema vratima. - Nisam namjeravala uzrujati Maz Uminga. - Oh, nije važno. Sve se to dogodilo prije nego smo se ja/mi rodili. Dolje u Dovzu. - Vi ovdje niste bili dio Dovza? - Ovo je veinom Rangma. Moji/naši djedovi su govorili rangma jezik. Nisu znali govoriti dovzanski, sve dok policija Korporacije nije stigla ovamo i svih prisilila da ga govore. Oh, kako su to mrzili! Zadržali su najgori mogui naglasak! Vedro se osmjehnula, a Sutty uzvrati smiješkom. Sutty je krenula niz brežuljak, zbrkanih misli. Umingova tirada protiv maza-gazdi, odnosila se na vrijeme "prije" nego li je dovzanska Korporacija zavladala ovim svijetom, prije "dolaska policije", vjerojatno prije nego li su i prvi Promatrai Ekumene stigli ovamo. Odjednom je shvatila da su stotine pria i povijesnih dogaaja koje je slušala, govorile o dogaajima diljem Ake, osim Dovza. I sve su se odnosile na stara vremena. Niti jedna nije govorila o dolasku stranaca iz svemira, ni o usponu Države-Korporacije, niti o ikakvom javnom dogaaju tijekom zadnjih sedamdeset ili više godina. - Iziezi, - upitala je te noi - tko su bili mazi-gazde? - Oh, to je bilo još davno. Dolje u Dovzu, poeli su svima gospodariti. - Prije stotinu godina? - Može biti da je tome toliko. - A tko je "policija"? - Oh, pa znaš, oni plavo-oker. - Samo oni? - Pa, mislim da mi sve te ljude zovemo policija. One tamo dolje, Dovzance... Najprije su uhitili maze-gazde, a kasnije sve maze. Ljudi su ih poeli nazivati policijom kad su ovamo gore poslali vojsku kako bi pozatvarala sve ljude iz umyaza. A ljudi i skuyene zovu policijom, ili kažu: oni rade za policiju. - Skuyeni? - Ljudi koji Dovzancima dojavljuju o ilegalnim stvarima. Oni koji im dojave o knjigama, o prianjima, o bilo emu... O novcu. Ili o mržnji - mirni joj se glas pri spomenu ove zadnje rijei promijenio. Lice joj se zatvorilo u tvrd izraz boli.

Knjige, prianja, sve. Što si danas kuhala. S kim si spavala. Kako si pisala rije koja oznaava stablo. Bilo što. Nije ni udo da je sustav bio nekoherentan, fragmentaran. Nije udo što se Umingov svijet prestao okretati. udo je što je uope išta preostalo. Kao da ga je sve to što je uvidjela prizvalo iz ništavila, ujutro ju je na ulici mimoišao Monitor. Nije gledao u nju. Nekoliko dana kasnije pošla je posjetiti Maz Sotyua Anga. Trgovina mu je bila zatvorena. Nikada ranije nije bila zatvorena. Ugledala je susjeda kako mete prednje stube pa ga je upitala hoe li se uskoro vratiti. - Mislim da je proizvo-potroša otišao - neodreeno joj je odgovorio. Elyed joj je posudila jednu krasnu knjigu - posudila ili poklonila, nije bila sigurna. - Uzmi je, kod tebe je sigurna - rekla je Elyed. Bila je to stara antologija pjesama s Istonih otoka, neiscrpno blago. Sasvim se zadubila u njeno prouavanje i unošenje u raunalo. Prošlo je nekoliko dana dok se opet nije sjetila kako bi mogla posjetiti svog starog prijatelja Oploivaa. Uspinjala se strmom ulicom koja je zasljepljujue sjala na suncu. Proljee je stiglo kasno, no brzo se proširilo ovim podnožjem planinskog masiva. Zrak je blistao svjetlošu. Prošla je pokraj trgovine, a da je nije ni prepoznala. Dezorijentirana, vratila se i pronašla je. Bila je posve bijela, obijeljena vapnom, golog proelja. Svi oni znakovi, sva slova, sve rijei su nestale. Utišane. "Padanje snijega..." Vrata su bila odškrinuta. Pogledala je unutra. Pultovi i zidovi s malim ladicama bili su istrgnuti. Prostorija je sada bila prazna, prljava i poharana. Oni zidovi na kojima je bila ugledala žive rijei, rijei što pulsiraju i dišu, sada su bili premrljani smeom bojom. Dvostruko rašljasto munja-stablo... Vani je susjed opet meo stube. Ve je zaustila da ga pita, a onda odustala. Skuyen? Kako možeš znati? Krenula je kui, a onda, videi kako se pri dnu ulice ljeska rijeka, skrenula i uputila se niz obronak izvan grada, na stazu koja vodi uz rijeku. Jednog je dana bila propješaila cijeli taj put, još davno, davno, tijekom rane jeseni, dok je ekala hoe li joj Izaslanik narediti povratak u grad. Krenula je uzvodno, pokraj najgušeg ponovo olistalog grmlja i patuljastog drvea što je raslo blizu one visinske granice gdje prestaju šume. Ereha je tekla mlijenomodra, nosei prve vode otopljenog leda. Led je još pucketao pod nogama, ali na zatiljku i leima osjeala je toplinu sunca. Usta su joj još bila suha od šoka. Boljelo ju je grlo. Natrag u grad. Trebala bi se vratiti u grad. Sad odmah. S tri kristala puna snimljenog materijala i s notesom punim svega, punim poezije. I sve predati Tongu Ovu, prije nego li se Monitor tog doepa. Nije bilo naina da to pošalje. Morala je ponijeti sa sobom. Ali putovanje mora biti odobreno. O, Rama!, gdje li joj je njezin ZIL? Nije ga nosila ve mjesecima. Nitko ovdje ne koristi ZIL, osim ako radi za Korporaciju ili mora poi u neki od ureda. Bio joj je u putnoj torbi, u njezinoj sobi. ZIL joj je trebao za uporabu telefona u ulici Dok, da zamoli Tonga neka joj nabavi odobrenje za povratak u grad. Povratak avionom. Kreni rijenim brodom dolje do Eltlija, a onda idi zrakoplovom. Sve to mora uiniti javno, otvoreno im pokazati što namjerava kako je ne bi mogli privatno zaustaviti, dobiti je na neki trik. Da joj ne zaplijene snimke. Da je ne ušutkaju. Gdje je Maz Sotyu? Što li su njemu uinili? Je li to bila njezina pogreška? Nije sada mogla misliti o tome. Sada je morala spasiti ono što se može spasiti od onog što joj je Sotyu dao. Sotyu i Ottiar i Uming i Odiedin i Elyed i Iziezi, draga Iziezi. Ne može sada na to misliti. Okrenula se i brzo hodajui pošla natrag u gradi, pronašla svoju ZIL narukvicu u torbi u svojoj sobi pa krenula u ulicu Dok i naruila razgovor s Promatraem Tongom Ovom u Uredu Ekumene u Dovz Cityju.

Javila se njegova tajnica u Dovzu i neljubaznim glasom rekla kako je on sada na sastanku. - Želim s njim razgovarati, i to smjesta - rekla je Sutty i nije se iznenadila kad je tajnica krotkim glasom rekla da e ga pozvati. Kad mu je ula glas, rekla je na hainskom, udei se kako joj vlastite rijei zvue strano i udno - Izaslanice, tako dugo nismo bili u vezi pa mi se inilo da moramo porazgovarati. - Shvaam - rekao je Tong, dodavši još nekoliko besmislenih rijei dok je ona, a vjerojatno i on, pokušavala smisliti kako bi rekla bilo što znaajno. Kad bi barem on znao bilo koji od njezinih jezika, kad bi barem ona znala njegov! Ali jedini zajedniki jezici su im bili hainski i dovzanski. - Odvija li se išta posebno? - upitao je. - Ne, ne, zapravo ne. Ali rado bih vam donijela materijal koji skupljam - rekla je - Samo bilješke o svakodnevici u Okzat-Ozkatu. - Nadao sam se kako u vas moi tamo posjetiti, ali izgleda kako to, za sada, nije mogue - odgovorio je Tong. - Kad je prozor dovoljno širok tek za jednog, onda je zbilja šteta zatvoriti žaluzine. Ali znam koliko volite Dovz City. A isto sam tako siguran da tamo niste našli baš mnogo toga što bi bilo zanimljivo. Dakle, ako ste završili s poslom, vi samo doite u Dovz pa tu malo uživajte. Sutty se kolebala i zastajkivala pa konano rekla - Pa, kao što znate to sve je jako... Država-Korporacija je vrlo homogene kulture, vrlo jaka i sve je pod kontrolom, vrlo uspješna. Ovdje je sve... da... sve je vrlo slino onome tamo kod vas. Ali možda bih trebala još ostati i završiti... završiti vrpce prije nego ih donesem? Nisu baš jako zanimljive. - Ovdje, kao što znate - rekao je Tong - naši domaini s nama dijele sve vrste informacija. I mi dijelimo naše s njima. Svi ovdje smo primili gomilu svježih materijala, vrlo pounih i inspirativnih. Tako da to što vi sada tamo radite i nema neku preveliku važnost. Nemojte se uope brinuti. Naravno, ja ovdje nisam nimalo zabrinut zbog vas. I ne moram biti, zar ne? - Ne, da, naravno da ne - rekla je - asna rije. Napustila je ured za telefoniranje pokazavši na vratima svoj ZIL pa požurila natrag u svoju gostionicu, u svoj dom. Mislila je kako dobro slijedi obrnuti Tongov govor, ali sad joj se u sjeanju sve raspršilo. Mislila je kako joj pokušava rei neka ostane tu, neka mu ne pokušava donijeti to što ima, jer bi on to morao pokazati tamošnjim službenicima i bilo bi mu oduzeto, ali nije bila sigurna da je baš to mislio rei. Možda je zbilja mislio da to i nije tako važno. Možda je mislio kako joj on uope ne može pomoi. Pomažui Iziezi pripremiti veeru, bila je sigurna da se uspaniarila i da je glupo što je uope zvala Tonga i tako svratila pozornost na sebe i ove svoje prijatelje koji su joj bili izvor podataka. Osjeajui da mora biti pažljiva i oprezna, Sutty nije ništa rekla o oskvrnutoj trgovini. Iziezi je Maz Sotyua Anga poznavala godinama, ali niti ona ga nije spominjala. Niim nije pokazivala da bilo što nije u redu. Pokazala je Sutty kako treba rezati svježi numiem, ukoso i vrlo tanko, kako bi pustio što više arome. Bila je to jedna od Elyedinih noi pouavanja. Kad su Akidan, Iziezi i ona pojeli, Sutty ih je pozdravila i otišla niz Rijenu ulicu u siromašni dio gradia, u jurta-grad gdje Korporacija nije uvela elektrinu rasvjetu i u brvnarama i šatorima vidio se tek slab odsjaj uljanica. Bilo je studeno, ali ne baš onako do kostiju, ne ona hladnoa što reže poput oštrice noža. Bila je to vlažna hladnoa, puna mirisa proljea, puna života. No Suttyno je srce bilo prepuno užasa kad je stigla blizu Elyedine trgovinice: zatekla ju je objeljenu, ispražnjenu, ošteenu, razbijenu... Mali praneak je urlao kao lud jer mu je netko uzeo odvija, a neakinje su se smiješile Sutty dok je prolazila kroz trgovinu u stražnju prostoriju. Još je bilo prerano za sat poduke. U maloj prostoriji nije bilo nikoga, samo maz i jedan povuen, nenametljiv neak.

- Maz Elyed Oni, poznaš li Maz Sotyu Anga... travara... njegova trgovina... - Znam, - odgovori starica - sada živi kod svoje kerke. - A trgovina... herbarij... - Propalo. -Ali... Zabolio ju je vrat. Borila se sa suzama bijesa i poniženja koje su htjele biti isplakane tu, pokraj ove žene koja bi joj mogla biti baka, koja joj je bila baka. - Sve sam to ja kriva. - Ne - rekla je Elyed. - Ti nisi uinila ništa loše. Sotyu Ang nije uinio ništa loše. Tu nema krivnje. Stvari su loše krenule. Nije uvijek mogue u teškim okolnostima initi prave stvari. Sutty je tiho stajala. Ogledala se po maloj prostoriji s visokim stropom, s crvenim tepihom koji je bio gotovo sasvim sakriven pod stolicama i jastucima; sve skromno ali isto, buket cvijea od papira postavljen u ružnu vazu na niskom stoliu, neak pažljivo rasporeuje jastuke po podu i ta stara, stara žena što se oprezno i bolno spušta na tanak jastuk uz stol. Na stolu knjiga. Stara, izlizana, mnogo puta itana. - Ja mislim, yoz Sutty, da je možda bilo obrnuto. Sotyu nam je prošlog ljeta rekao kako misli da je neki susjed dojavio policiji o postojanju njegovog herbarija. Onda si ti stigla i ništa se nije dogodilo. Sutty se prisiljavala da shvati što je to Elyed rekla. - Ja sam bila zaštita, osiguranje? - Mislim da jesi. - Jer oni ne žele da vidim... što oni rade? Ali zašto su onda oni... sada...? Elyed skupi svoja sitna ramena - Oni se ne bave prouavanjem strpljenja. - Onda bih trebala ostati ovdje - rekla je Sutty polako, trudei se da shvati - Mislila sam da bi bilo bolje ako bih otišla. - Mislim da bi ti mogla otii na Silong. Misli su joj bile zamagljene. Grlo ju je još uvijek boljelo. - Na Silong? - Tamo je posljednji umyazu - zastala je pa, držei se injenica, dodala - Zadnji za kojeg ja znam. Možda su još neki preostali na istoku, na Otoju. Ali tamo na zapadu govore da je Krilo Silonga posljednji. Mnogo, mnogo knjiga je poslano tamo. Tijekom mnogih godina. Mora da je to velika knjižnica. Ne kao Zlatna Planina, ne kao Crveni umyazu, ne kao Atangen. Ali veina onoga što je spašeno nalazi se tamo. Promatrala je Sutty nakrivivši malo glavu, poput sitne stare ptiice dobroudnih oiju. Dovršila je svoje oprezno spuštanje na jastuk i sada je poravnala svoju haljinu od crne vune; ptica što ravna svoje perje - Ti želiš prouavati prianja, znam to. Trebala bi poi tamo - rekla je. - Ovdje... ovdje baš nema puno toga. Samo neki komadii i mrvice. To što ja imam, to što nekolicina maza posjeduje, to nije mnogo. I sve je manje toga. Poi na Silong, kerko Sutty. Možda eš nai partnera. Biti maz. Ha? - Lice joj se naglo nabralo u iznenadan, velik osmijeh, bezub i sjajan. Lagano se tresla od smijeha - Poi na Silong... Ušli su drugi ljudi. Elyed je položila ruke u krilo i poela tiho pjevati: Dva iz jednog, jedan iz dva... mirijada bia roena na obalama svjetla što umire u mrak i ponovo se vraa...

6 Tražila je savjet Odiedina Manma. Usprkos njegovim zagonetnim prianjima, usprkos onom misterioznom dogaaju na vježbi u njegovoj grupi, smatrala je da od svih maza koje je upoznala on ima najšire znanje o politici i svijetu, a njoj je silno trebao ne iji praktian savjet. ekala je dok je završio svoj sat, a onda ga zamolila za pomo. - Želi li Maz Elyed da poem tamo, u taj umyazu, jer vjeruje da e ga moja prisutnost zaštititi? Mislim da bi se ona mogla u tome prevariti. Mislim da... mislim da me oni plavo-oker cijelo vrijeme prate. A ono je tajno mjesto, skriveno mjesto, zar ne? Ako poem, oni e me jednostavno slijediti. Vjerojatno imaju svu moguu opremu koja im pomaže kad nekoga slijede... Odiedin je podigao ruku, blago ali bez osmijeha na licu - Ne vjerujem da e tebe slijediti, yoz. Imaju naredbu iz Dovza da te ostave na miru. Da te ne prate i ne promatraju. - To sigurno znate? Potvrdno je kimnuo. Vjerovala je. Sjeala se one nevidljive paukove mreže koju je osjetila kad je tek došla ovdje živjeti. Odiedin je bio jedan od paukova. - Osim toga, put na Silong baš nije lako pratiti. A ti možeš otii vrlo neprimjetno - zastao je, grickajui usnicu. Traak topline, neki izraz zadovoljstva pojavi se na njegovom tamnom, ozbiljnom licu. - Ako Maz Elyed predlaže da odeš tamo i ako želiš poi, ja bih ti vrlo rado pokazao put. - Stvarno bi? - Jednom sam bio u Krilu Silonga. Tada sam imao dvanaest godina. Moji su roditelji bili mazi. To je bilo loše vrijeme. Palili su knjige. Bilo je mnogo policije. Mnogo gubitaka, razaranja. Uhienja. Strah. Napustili smo Okzat i pošli gore u brda, u planinske gradove. A onda, tijekom ljeta, prešli smo cijeli put oko Zubuama i stigli u Krilo Majke... Jako bih želio ponoviti to putovanje prije nego umrem, yoz. Sutty je pazila da ne ostavlja tragove - "I nema tragova stopala u prašini iza nas..." Tongu nije poslala nikakvu poruku, osim da sljedeih nekoliko mjeseci ne planira mnogo raditi nego e malo planinariti. Nije o tome govorila ni s kim od svojih prijatelja, znanaca i uitelja, osim s Elyed i Odiedinom. Brinula je zbog svojih kristala - sada ih je bilo etiri, jer je ponovo ispraznila svoje raunalo. Nije mogla kristale ostaviti u Iziezinoj kui, jer je to bilo prvo mjesto gdje bi ih plavo-oker potražili. Pokušavala se odluiti gdje bi ih zakopala i kako bi to neopazice uinila, kad su joj Ottiar i Uming sasvim uzgredno spomenuli kako e na neko vrijeme skloniti svoju mandalu na sigurno mjesto, jer je trenutano policija vrlo aktivna i pitali je ima li ona nešto što bi htjela skloniti na sigurno. Njihova joj se intuicija inila zapanjujuom dok se nije prisjetila kako je sve to dio one paukove mreže i da su oni veinu svog života proveli u tajnosti i skrivanju onoga što im je najdragocjenije. Dala im je kristale. Rekli su joj gdje je to skrovito mjesto. - Za svaki sluaj - blago je izjavila Ottiar. Ona je njima rekla gdje se nalazi Tong Ov i što da mu kažu, za svaki sluaj. Na rastanku su se toplo zagrlili. Konano je rekla Iziezi kako namjerava poduzeti dugo pješaenje po brdima. - Akidan e poi s tobom - rekla je Iziezi uz vedar osmijeh. Akidan je bio vani s prijateljima. Dvije su žene zajedno veerale za stolom u kutu Iziezine crvenim sagom prekrivene i besprijekorno iste kuhinje. Bila je to veer "male proslave": nekoliko jela razliitih okusa složenih oko izmiješane, u kremu pretvorene hrpe tuzija. To je

Sutty podsjetilo na hranu iz njezinog ve tako dalekog djetinjstva. - Svidjela bi ti se basmati riža, Iziezi - rekla je, a onda je saslušala što je njezina prijateljica imala za rei. - Sa mnom u planine? Ali to... mogli bismo se tamo dugo zadržati. - Bio je on gore u planinama ve nekoliko puta. Ovog e ljeta napuniti sedamnaest. - Ali što eš ti? - Akidan je vodio tetin posao, kupovao namirnice, meo je, donosio, dodavao, pomagao joj kad bi se štaka okliznula. - Kerka moje roakinje e biti sa mnom. - Mizi? Pa njoj je tek šest godina! - Pomoi e mi. - Ne znam, Iziezi, je li to dobra ideja. Može se dogoditi da odem daleko. Možda i zimu provedem tamo gore u selima. - Draga Sutty, Ki nije tvoja odgovornost. Maz Odiedin Manma mu je rekao neka poe. Njegov životni san je da poe sa svojim uiteljem u Krilo Silonga. Želi postati maz. Naravno, mora još odrasti i pronai si partnera. Možda mu je baš to pronalaženje partnera sada najviše na pameti... - malo se nasmijala, ne posebno vedro. - Znaš, njegovi su roditelji bili mazi. - Tvoja sestra? - Ona je bila Maz Ariezi Meneng - upotrijebila je zabranjenu zamjenicu ona/on/oni. Lice joj je pokazivalo cijeli niz izraza boli. - Bili su mladi - rekla je, a onda je uslijedila duga stanka. - Kijev otac, Meneng Ariezi, svi su ga voljeli. Bio je poput onih starih junaka, kao Penan Teran, tako zgodan i hrabar... Vjerovao je kako je biti maz nešto poput oklopa. Vjerovao je kako njoj/njemu/ njima ništa ne može nauditi. Neko vrijeme, tri-etiri godine, sve je bilo kao u staro doba. Nije bilo uhienja. Nisu odozdo pristizale trupe mladia koji bi razbijali prozore, sve premazivali bijelom bojom, vikali... To se tada stišalo. Policija nije esto dolazila ovamo. Mi smo svi svi smo mislili kako je to prošlo, kako e se sve opet vratiti na staro... A onda ih je, odjednom, došlo mnogo. Tako to oni rade. Iz ista mira. Rekli su, znaš, da ovdje previše ljudi krši zakon, itaju, priaju... Rekli su kako e oistiti grad. Plaali su skuyenima da im dostavljaju dojave. Znam ljude koji su uzeli njihov novac - lice joj je bilo tvrdo, zatvoreno. - Mnogi su bili uhieni. Moja sestra i njezin muž. Odveli su ih u mjesto koje se zove Erriak. Negdje tamo dolje, vrlo daleko. Mislim da je to otok. Neki otok u moru. Centar za rehabilitaciju. Prije pet godina smo saznali da je Ariezi umrla. Došla je obavijest. Nikada nismo uli ništa o Meningu Arieziju. Možda je još uvijek živ. - Prije koliko... - Dvanaest godina. - Kiju je tada bilo etiri? - Gotovo pet. Malo ih se sjea. Pokušavam mu pomoi da ih se sjea. Priam mu o njima. Neko vrijeme Sutty nije ništa rekla. Pospremila je stol i ponovo sjela. - Iziezi, ti si mi prijateljica. On je tvoje dijete. On "jest" moja odgovornost. Moglo bi biti opasno. Mogli bi nas slijediti. - Draga moja Sutty, nitko ne može slijediti ljude Planine na njihovu putu na Planinu. Svi su oni odisali tim mirnim, hrabrim samopouzdanjem kad su govorili o planinama. Nema se koga kriviti. Nema se ega bojati. Možda su morali tako misliti da bi se uope usudili tamo poi. Sutty je kupila nevjerojatno lagane, udesno dobro izolirane vree za spavanje. Jednu za sebe i jednu za Akidana. Iziezi je, onako reda radi, protestirala, a Akidan je bio oduševljen i, poput malog djeteta, odmah je poeo spavati u toj vrei, iako se preznojavao. Opet je iznijela ve odložene izme i kožuh, spakirala naprtnjau i u rano jutro

dogovorenog dana otišla s Akidanom na mjesto sastanka. Proljee je prelazilo u ljeto. Gradske ulice bile su plavkaste u polumraku svitanja, ali tamo na sjeverozapadu, velika je stijena bila svijetla kao za dana, a na vrhuncu su u svim pravcima vijorili barjaci raspuhanog snijega. Idemo tamo, mislila je Sutty, idemo "tamo!" I pogledala je dolje kako bi provjerila gazi li po tlu ili po zraku. Visoki su se obronci uzdizali posvuda oko strmih gleera i blještavila skrivenih polja vjenog snijega. Grupa koja se sastojala od njih osmero kretala se u koloni i bili su tako sitni u tom golemom prostranstvu da se inilo kao da hodaju u mjestu. Gore, visoko nad njima, kružila su dva geyma - lešinari s velikim rasponom krila, koji su boravili samo meu visokim vrhuncima i koji su uvijek letjeli u paru. U poetku ih je bilo šestero: Sutty, Odiedin, Akidan, mlada žena po imenu Kieri i jedan par maza, Tobadan i Siez, stari tridesetak godina. U planinskom selu udaljenom etiri dana hoda od Okzat-Ozkata, pridružila su im se dva vodia, povueni i pristojni ljudi preplanulih lica, kojima je bilo teško odrediti godine - negdje izmeu trideset i sedamdeset. Zvali su se Ieyu i Long. Tjedan dana su se penjali i spuštali po brežuljcima prije nego li su uope došli do onoga što ovdašnji ljudi zovu planinama. Tada je zapoeo uspon. Sad su se ve jedanaest dana uporno i svakodnevno penjali. Sjajna stijena Silonga izgledala je potpuno jednako i nije se inila ni za dlaku bližom. Na sjevernoj strani nekoliko je beznaajnih vrhunaca od pet tisua metara malo promijenilo izgled krajolika, inei ga nekako užim. Vodii i tri maza, sa svojom memorijom izvježbanom za detaljne opise i brojeve, znali su imena i visinu svih tih vrhunaca. Koristili su pieng kao mjeru visine. Koliko se Sutty mogla prisjetiti, petnaest tisua pienga bilo je oko pet tisua metara, ali kako nije bila sigurna da je to dobro upamtila, veinom je ostavljala pieng kao jedinicu mjere. Voljela je slušati koliko je što visoko, no nije se trudila zapamtiti ni brojke ni imena planina i prolaza. Još prije polaska odluila je da se nikada nee raspitivati gdje su sada, kamo to sada idu i koliko im vremena treba da tamo stignu. Bilo joj je lako pridržavati se te odluke, jer ju je ostavljala slobodnom i bezbrižnom poput djeteta. Nije bilo staza osim onih u blizini sela, no postojale su karte, nalik onima s kojim se služe rijeni piloti, koje su davale smjer pomou orijentira i poravnanja u pravcu: "kad sjeverni obronak Meina padne iza ušiju Taziua..." Odiedin i druga dva maza su, zajedno s ona dva vodia koji su im se pridružili u podnožju, svake veeri prouavali te karte. Sutty je slušala poeziju rijei. Nije se raspitivala za imena malih zaseoka kroz koje su prolazili. Ako bi Korporacija, ili ak Ekumena, ikada zahtijevala da im se kaže put do Krila Silonga, moi e im mirne duše rei da nema pojma. Nije znala ak ni ime mjesta u koje su krenuli. Planina, Silong, Krilo Silonga, Taproot, Visoki Umyazu, ula je kako ga nazivaju svim tim imenima. Mogue je da postoji više nego jedno mjesto. Nije ništa znala o tome. Oduprla se onoj svojoj želji da naui imena svega, rije za sve. Živjela je meu ljudima iji je najviši duhovni cilj bio da istinito priaju o svijetu, a koje su utišali. Tu, u ovoj veoj tišini, gdje su mogli govoriti, željela je nauiti kako da ih sluša. Ne pitati, samo slušati. S njom su bili podijelili svu onu slatkou smislenog svakodnevnog života. Sada je ona s njima dijelila ovaj težak uspon u visine. Brinula je o svojoj fizikoj pripremljenosti za taj pothvat. Jedan mjesec proveden u brdovitom predjelu Ladakha i nešto malo prigodnog pješaenja ileanskim Andama o praznicima, to je bila sva njezina veza s planinarenjem i u tome uope nije bilo alpinizma, nego

samo hodanje po strmini. A sada su upravo to radili i pitala se kako visoko e ii. Nikada nije hodala na visini veoj od etiri tisue metara. Zasad, a vjerojatno su ve dosegli tu visinu, nije imala problema, osim što je na izrazito strmim mjestima malo otežano disala. ak su i Odiedin i vodii usporili na takvim strmim dijelovima. Samo su Akidan i Kieri, ona punašna vrsta djevojka stara dvadesetak godina, brzali uz beskrajne strmine, plesali po granitnim prevjesima nad modrim provalijama i nikada nisu gubili dah. Ostali su ih zvali eberdibi - klinci, telci. Cijelog su dana naporno hodali da bi stigli do svojevrsnih katuna, ljetnog naselja pastira: šest-sedam krugova podignutih od kamenja i natkriveni jurtama, na strmom kamenitom pašnjaku, u okrilju zaklona visoke granitne strehe. Sutty se zaudila kada je vidjela koliki ljudi borave tu gdje se, naizgled, živi samo od zraka, leda i kamenja. Pokazalo se da su prostrana, naizgled gola i jalova podruja daleko iznad Okzat-OzKata, prepuna sela, pašnjaka i malenih, kamenjem ograenih polja. ak i ovdje, meu visokim vrhuncima postojala su naselja, ova ljetna sela. Seljaci su se preko kasnog proljetnog snijega uspinjali ovamo sa svojom stokom, s vrstom eberdina zvanom minule. Rogate, poludivlje, dugonoge minule svijetlog runa, odlazile su na pašu visoko, sve dok su nalazile travu i tamo su na najvišim livadama kotile svoju mladunad. Njihovo fino, svilenkasto runo bilo je skupocjeno ak i sada, u eri umjetnih vlakana. Seljaci su prodavali njihovu vunu, pili njihovo mlijeko, štavili kožu za izradu obue i odjee, a njihov izmet im je služio za ogrjev. Ti su ljudi oduvijek tako živjeli. Za njih je Okzat-Ozkat, ta toliko udaljena ispostava civilizacije, predstavljao civilizaciju. Svi su oni bili Rangme. Neki, tamo dolje u podnožju, natucali su pomalo dovzanski pa se Sutty prilino dobro sporazumijevala s Ieyuom i Longom, ali ovdje gore, premda se njezin rangma tijekom zime znatno poboljšao, jako se muila da bi razumjela planinsko narjeje. Svi su seljaci izašli pozdraviti posjetitelje; prava zbrka prljavih, preplanulih nasmiješenih lica, rastrane djece, dojenadi uvuene u kožne kukuljice pa tako obješene na kolce poput malih trofeja, minula koje su blejale, a uz njih njihova bijela, tiha mladunad. Život, život koji buja na tim visokim golim prostranstvima. A gore nad glavama, kao i uvijek, kružio je par geyma, lijeno iscrtavajui svojim mršavim krilima spirale po tamnom modrilu neba. Odiedin i onaj mladi par maza, Siez i Tobanad, ve su imali pune ruke posla, blagoslivljajui kolibe, djecu i stoku, viajui rane i dimom ošteene oi, te priajui. Blagoslov, ako se to uope može tako nazvati (rije koju su oni koristili znaila je nešto kao ukljuivanje, prihvaanje) sastojao se od rituala pjevanja uz onaj ta-bum-bum ta-bum-bum malenog bubnja i pružanja komadia crvenog i plavog papira na koje bi maz ispisivao ime onoga tko e taj papir dobiti i još poneki podatak koji su željeli da bude tome pridodan, kao: Oženio se s Tamazi ove zime. Sagradio svoju kuu u selu. Rodila sina protekle zime. Živio je jedan dan i no. Zvao se Enu. Ove sezone okotila su se u mom stadu dvadeset i dva minulibija. Zovem se Ibien. Ovog sam proljea napunio šest godina. Koliko je ona shvatila, seljaci su znali proitati tek poneki znak ili uope nisu znali itati. S ispisanim su papirima baratali sa strahopoštovanjem i velikim zadovoljstvom. Dugo su ih promatrali iz svih moguih uglova pa ih pažljivo presavinuli i gurnuli u posebne vreice ili u lijepo urešene kutije i spremili ih u svoju kuu ili šator. Mazi bi obavljali blagoslov ili takvo okupljanje u svakom selu kroz koje su prošli, a koje nije imalo svog vlastitog maza. Neke od tih

kutija za prianje bile su prekrasno izrezbarene i ukrašene i sadržavale su na stotine tih plavih i bijelih papiria s uspomenama - prianja o životima sadašnjim i životima prošlim. Sada je Odiedin to pisao za neku obitelj, Tobanad je drugoj obitelji davao trave i meleme, a Siez je, završivši pjevanje, sjeo s ostalima kako bi im priao. Siez, taj šutljiv mladi uskih oiju, u ovim je selima postao neiscrpno vrelo rijei. Umorna i pomalo teške glave - mora da su se danas popeli još jedan kilometar - no uživajui u toplini popodnevnog sunca, Sutty se pridružila muškarcima, ženama i djeci što su u polukrugu posjedali prekriženih nogu na sitni šljunak i netremice ekali poetak prianja - Prianje! - najavio je Seiz glasno i impresivno pa utihnuo. Slušateljstvo je tihim glasom govorilo ah, ah i meusobno se došaptavalo. - Prianje prie! Opet sa svih strana ono ah, ah i došaptavanje. - Ovo je Pria o dragom Takiekiju! Da, da, tu o dragom Takijekiju, da. - Pria poinje! Pria poinje kada je dragi Takijeki, ve odrastao ovjek no budalast, još uvijek živio sa svojom majkom. Majka mu je umrla. Bila je sirota. Sve što mu je ostavila bila je vrea grahovog brašna koju je bila za njih uvala za zimu. Onda je došao kuevlasnik i otjerao Takiekija iz kue. Ah, ah, zamorili su slušatelji, tužno odmahujui glavama. - I tako Takieki nabaci na rame vreu s grahom i krene niz cestu. Hodao je i hodao i na sljedeem brežuljku opazi kako mu u susret ide neki odrpanac. Kad su se sreli, taj ovjek mu ree: Teška je ova vrea što je nosiš, mladiu. Hoeš li mi pokazati što je u njoj? Takieki mu pokaže. Grahovo brašno! - usklikne odrpanac... Grahovo brašno, ponovilo je neko dijete u publici. - .. .Kako je to lijep grah. Ali nikada ti ne bi potrajao kroz zimu. Nego daj ti da se pogodimo, mladiu. Za tvoje grahovo brašno dati u ti ovo pravo mjedeno dugme. O-ho! - odgovori mu Takieki. - Misliš me prevariti, ali nisam ja baš tako blesav. Ah, ah. - I tako Takieki uprti svoju vreu i nastavi put. Hodao je i hodao, kad na sljedeem brežuljku spazi kako mu u susret ide odrpana djevojka. Susretoše se oni na cesti, a djevojka ree: Nosiš tešku vreu, mladiu. Sigurno si vrlo jak. Smijem li pogledati što je u njoj? Takieki joj pokaže grahovo brašno, a ona e: Jako lijepo grahovo brašno! Ako ga želiš podijeliti sa mnom, mladiu, pratit u te i vodit emo ljubav kod god poželiš, sve dok bude bilo brašna. Neka žena gurne onu pokraj sebe, cerekajui se. - ...O-ho! - ree Takieki. - Misliš kako eš me prevariti, ali nisam ja baš tako blesav. - I on nabaci svoju vreu na rame i krene dalje. Hodao je i hodao, a na sljedeem brežuljku spazi muškarca i ženu... Ah, ah, uo se žamor. - ...Muškarac je bio taman kao no, a žena svijetla poput zore. Bili su odjeveni u odjeu sjajnih boja, nosili su nakit sjajnih boja, crveni i plavi. Kad su se sreli na cesti, on/ona/oni rekoše: Kako tešku vreu nosiš, mladiu. Hoeš li nam pokazati što je u njoj? Takieki im pokaže, a mazi rekoše: Dobro je to grahovo brašno, no nee ti potrajati cijelu zimu. Takieki nije znao što bi rekao. Mazi rekoše: Dragi Takieki, ako nam daš ovu vreu grahovog brašna što ti ju je mati ostavila, možeš uzeti onu farmu koja leži tamo iza brda, s pet hambara punih žita, s pet ostava punih brašna i pet staja punih eberdina. Kua na farmi ima pet krasnih soba, a krov je prekriven zlatnim novima. I gospodarica kue je unutra i eka da postane tvoja žena. O-ho! - ree Takieki. - Mislite kako ete me prevariti, ali nisam ja baš tako blesav. - I onda je hodao i hodao preko brda pa prošao pokraj kue s pet hambara, pet ostava, s

pet staja i krovom od zlata i nastavio dalje hodati, taj dragi Takieki. Ah, ah, ah, govorilo je slušateljstvo s dubokim zadovoljstvom. I sada su se opustili od pomnog slušanja i malo pobrbljali pa donijeli Siezu šalicu i lonac vrueg aja kako bi se malo okrijepio, a onda su s poštovanjem ekali da uju što e rei. Zašto je Takieki bio "dragi" - udila se Sutty. Zar zato stoje bio budalast? (Bose noge stoje na zraku.) Zato stoje bio mudar? No, bi li mudar ovjek odbio vjerovati mazima? Sigurno je bio blesav, kad je odbio farmu i pet hambara i ženu. Znai li pria da svetom ovjeku farma, hambari i žena nisu vrijedni vree graha? Ili ona govori kako je svetac i asket zapravo budala? Ljudi s kojima je proživjela ovu godinu cijenili su samokontrolu, no nisu cijenili potpuno lišavanje. Nisu postili niti su vidjeli ikakovu posebnu vrlinu u nedaama koje donosi siromaštvo. Kad bi ovo bila terranska parabola, onda bi Takieki trebao dati onom odrpancu grahovo brašno za mjedeno dugme ili ak ni za što, a onda bi, kad umre, na Nebu dobio svoju nagradu. No na Aki je nagrada, bila ona duhovna ili materijalna, stizala istog trena. Svojim obavljanjem dužnosti maza, Siez nije poveavao svoj bankovni raun vrlina ili svetosti, nego je uzeo nagradu, prenoište, veeru, namirnice za njihov put i saznanje da je uinio svoj posao. Oni su vježbali ne zato da dosegnu ideal zdravlja ili dugovjenosti, ve zbog trenutane ugode i užitka koji su osjeali izvodei vježbe. Meditiranje teži ka postizanju transcedencije "sada" i traje neko vrijeme, nije mu cilj konana nirvana. Aka je bila ekonomija gotovine, a ne kredita. To objašnjava i njihovu mržnju prema lihvrenju. Poštena pogodba i isplata na licu mjesta. Ali što je onda s onom djevojkom koja je ponudila da s njim podijeli to što ima, ako on s njom podijeli to što on ima. Nije li to bila poštena pogodba? Mozgala je o tome tijekom cijele sljedee prie, uvenog fragmenta iz Rata a dolini, koju je ula nekoliko puta kad ju je Siez priao po selima u podnožju. - Ovu priu mogao bih priati i u najdubljem snu - govorio je. Zakljuila je kako sve to dobrim djelom ovisi o tome koliko je Takieki bio svjestan svoje vlastite ludosti. Je li on znao da bi ga djevojka mogla nadmudriti? Je li znao da nije u stanju upravljati velikom farmom. Možda je uinio pravu stvar držei se onoga što mu je mati dala. Možda nije. im je sunce zapalo iza stijena na zapadu, zrak u toj sjeni je pao ispod toke smrzavanja. Svi su požurili u svoje kolibe-šatore i jeli, gušei se u dimu i smradu. Seljaci su spavali goli, neoprani, promiskuitetni pod gomilom svilenkastog krzna što bijaše puno masnoe i buha. Putnici su podigli svoje šatore pokraj najveeg seoskog. Sutty je razmišljala o njima prije nego lije zaspala u šatoru kojeg je dijelila s Odiedinom. Brutalni ljudi, primitivni ljudi, govorio je Monitor naslonjen na ogradu rijenog broda, gledajui gore u prostrane uzvisine tla što su zakrivale Planinu. Imao je pravo. Bili su primitivni, prljavi, nepismeni, neuki i praznovjerni. Odbili su napredak, skrivali su se od njega, neznajui ništa o Putu ka zvijezdama. Držali su se svoje vree grahova brašna. Desetak dana nakon toga, dok su bivakirali u snijegu u nekoj dugoj, plitkoj udolini, meu izbljedjelim stijenama i ledenjacima, Sutty je zaula zvuk motora, nekog aviona ili helikoptera. Zvuk je bio iskrivljen zbog vjetra i jeke. Mogao je biti vrlo blizu, no mogao je i dolaziti izdaleka, odbijajui se od stijene do stijene. Pri tlu su se vukli pramenovi magle, a nebo je bilo zastrto niskim, tamnim oblacima. Njihovi šatori, mrkih boja i zaklonjeni strminom ledenjaka, mogli su ostati nevidljivi u tom prostranom krajoliku, a možda su ih iz zraka mogli vidjeti kao na dlanu. Nitko se nije ni pomaknuo, sve dok su kroz vjetar mogli uti to brektanje. Bilo je to pomalo jezivo mjesto, ta duga udolina. Ledeni zrak koji je puhao odozgo s

gleera, skupljao se u njenom dnu. Duhovi magle šuljali su se preko mrtvog bijelog snijega. Zalihe hrane su se jako smanjile. Sutty je pomislila kako mora da su ve nadomak svom cilju. Umjesto da se nastave penjati iz te doline, kako je ona oekivala, spuštali su se niz dugaki kameniti obronak. Vjetar je puhao bez prestanka i to tako jako da je podizao šljunak i njime udarao o vee kamenje, stalno ponavljajui taj šušljav zvuk. Svaki korak i svaki udisaj zraka stvarao je teškoe. Gledajui gore, sada su ugledali Silong oigledno mnogo bliži, visoka barijera stijene što se pruža preko neba. No još uvijek daleko iza nje bio je vrh sa svojim barjacima snijega. Svi Suttyni snovi te noi svodili su se na glasove koje je ula, ali ih nije mogla razabrati i nakit kojeg je vidjela, no nije ga mogla dotai. Sljedeeg su se dana nastavili spuštati niz strminu prema jugozapadu. U Suttynom otupjelom umu poeo se sam od sebe slagati napjev: "Vrati se da bi napredovao, nemoj uspjeti da bi uspio. Sii da bi se popeo, nemoj uspjeti da bi uspio." Nije ga mogla izbaciti iz glave, nego je i dalje u njoj bubnjao uz svaki njen nesiguran korak, si i da bi se popeo, nemoj uspjeti da bi uspio... Prelazei kamenitu padinu naišli su na stazu, onda na cestu pa na kameni zid i na zgradu od kamena. Je li to bio kraj njihova puta? Je li to Majino Krilo? No bilo je to samo odmorište, sklonište. Zadržali su se dva dana i dvije noi u toj turobnoj kui, odmarajui se i spavajui u svojim vreama. Nije bilo niega s im bi se mogla zapaliti vatra, samo mala kuhala, a nije više ni bilo hrane osim sušene dimljene ribe koju su podijelili u male obroke, moi je u otopljenom snijegu kako bi napravili juhu. "Doi e oni" - govorili su ljudi. Nije pitala tko. Bila je tako umorna da je pomislila kako bi mogla zauvijek ležati u toj kamenoj kui, poput onih što su nastavali male bijele kamene kuice u gradovima mrtvih koje je vidjela u Južnoj Americi, poivali u miru. Njezin je narod spaljivao svoje mrtve. Oduvijek se užasavala vatre. Ovo je bilo bolje - ledena tišina. Treeg je jutra ula zvona, daleki zvuk, jedva ujni zvon malih zvona. - Doi vidjeti, Sutty - rekla je Kieri i nagovorila je da ustane, doe do vrata kamene kue i pogleda van. Iz pravca juga dolazili su ljudi, krivudajui meu visokim sivim blokovima stijena, vodei minule koje su na visokim sedlima nosile tovar. Za sedla su bile privršene motke, a na njima su se, nošene vjetrom, vijorile plave i crvene trake. Mnoštvo zvona bilo je privršeno na bijelom runu oko vrata mladih životinja koje su trkarale uz svoje majke. Sljedeeg su se dana spuštali zajedno s tim ljudima i životinjama u njihovo ljetno selo. Za to im je trebalo tri dana, no put je veinom bio lagan. Seljaci su htjeli da Sutty uzjaši jednu od minula, no nitko drugi nije jahao pa je i ona nastavila hodati. Na jednom je mjestu staza bila usjeena u bok strme stijene, poput uzane police ispod koje je zjapio dubok ponor. Bila je ravna, no mjestimino nije bila šira od stope, a snijeg na njoj bio je mekan i topio se na ljetnoj južini. Oslobodili su minule i, umjesto da ih vode, sada su ih slijedili. Pokazali su Sutty kako se treba gaziti tono u životinjske tragove. Slijedila je jednu minulu, vrlo pedantno, korak po korak. Minulina vunasta stražnjica ležerno se lelujala dok je polako napredovala, zastajui tu i tamo i s izrazom dosade pogledavala u zamagljen ponor ispod njih. Nitko nije izustio ni rije dok svi nisu prešli tu liticu. Tada su se zaule šale i smijeh, a nekolicina seljaka napravila je onu planina-srce kretnju prema Silongu. Dolje, u selu, nije se mogao vidjeti rog vrha planine, samo veliko rame najbližeg brda i odsjaj velike stijene što je zatvarala sjeverozapadno nebo. Selo se smjestilo u zelenilu, otvoreno prema sjeveru i jugu, dobra ljetna paša, zaklonjeno, idilino. Uz rijeku su rasla stabla. Odiedin joj ih je pokazao. Bila su vitka kao njezin mali prst. Dolje u Okzat-Ozkatu ta su stabla rasla uz Erehu kao makija, veliine grmlja. A u parkovima Dovz Cityja šetala je kroz debelu hladovinu koju su

ta stabla stvarala. Kod ovih se ljudi dogodio smrtni sluaj - mladi koji je zapustio posjekotinu na nozi umro je od trovanja krvi. Tijelo su mu uvali smrznuto u snijegu, dok ne doe maz i obavi ukop. Kako su svi oni znali da Odiedinova grupa dolazi? Kako su dogovarali takve stvari? Nije to razumjela, ali nije ni puno razmišljala o tome. Ovdje u planinama bilo je mnogo toga što ona nije razumjela. Živjela je u trenutku, poput djeteta. "Prevri se i valjaj se, budi bespomona, kao novoroene..." Tko li joj je to rekao? Bila je zadovoljna kad su hodali, bila je zadovoljna kad je sjedila na suncu, zadovoljno je slijedila tragove životinje. Kud me vodii dobrotom povedu, ja slijedim, slijedim lako... Ukop su priala dva mlada maza. Tako su to ljudi rekli. Kao i svi rituali, i ovaj se svodio na prianje. Dva dana su Siez i Tobadan sjedili s pokojnikovim ocem i tetom, s njegovom sestrom, s njegovim prijateljima, sa ženom koja je kratko vrijeme bila udata za njega, saslušali su svakoga tko je želio govoriti o njemu, kakav je bio i što je radio. Sada su ta dva mlada ovjeka sve to prepriavali vrlo sveanim jezikom i uz ceremonije, uz tiho ta-bum-bum bubnja, izmjenino govorei uz mrtvaca umotanog u bijelu, tanku, još smrznutu tkaninu; pjesma pohvalnica što sažima život u rijei, inei ga dijelom beskrajnog prianja. Onda je Siez svojim prekrasnim glasom priao završni dio Prie o Penan Teran, o mitskom junakom paru koje je Rangma narod jako volio. Penan i Teran su bili muškarci sa Silonga, mladi ratnici koji su jašili na vjetru sjevercu, sedlali planinski vjetar poput eberdina i razvijenih barjaka na njemu jahali dolje, u bitku protiv vjeitih neprijatelja Rangma, protiv ljudi s mora, tih barbara sa zapadnih ravnica. Teran je poginuo u boju. Penan je osedlao južni vjetar, vjetar s mora, dojašio na njemu u planine, a onda skoio s vjetra i poginuo. Ljudi su slušali i jecali, a i u Suttynim oima su bile suze. Tada je Tobadan udario o bubanj kako još nikada nije ula da se udara, ne meko poput otkucaja srca nego bržim ritmom i tada su ljudi podigli mrtvo tijelo i u povorci ga brzo iznijeli iz sela, sve pratei taj ritam bubnja. - Gdje e ga zakopati? - pitala je Odiedina. - U trbuhe geyma - odgovorio je Odiedin. Pokazao je prema udaljenim šiljcima stijena najednom visokom obronku iznad doline. - Tamo e ga ostaviti golog. To je bolje nego ležati u kamenoj kui, pomislila je Sutty. I daleko bolje nego vatra. - Tako e jašiti vjetar - rekla je. Odiedin je pogledao gore prema njoj i nakon nekoliko trenutaka nijemo se suglasio. Odiedin nikada nije mnogo govorio, a i to što bi rekao bilo je nekako suho. Nije baš bio prijazan ovjek, no ona se ve sasvim navikla na njega, a i on na nju. Sada je ispisivao male plave i crvene papirie kojih je, izgleda, imao u neiscrpnim koliinama. Vidjela je kako ispisuje ime pokojnika i njegove obitelji, kako bi oni što su ga oplakivali mogli to ponijeti kui i uvati u svojoj kutiji za prianja. - Maz, - rekla je - prije nego li je Dovz postao tako moan... prije nego li su oni poeli sve mijenjati, koristiti strojeve, proizvoditi stvari u velikim tvornicama umjesto runo... donositi nove zakone... i sve to... Odiedin je kimnuo. - ...Ima manje od stotinu godina da su poeli sa svim tim. Nakon dolaska Ekumene. Što su Dovzani bili prije toga? - Barbari. On je pripadao Rangama i nije mogao odoljeti da to ne kaže, jasno i glasno. No isto tako je znala da je on pažljiv i istinoljubiv ovjek. - Nisu ništa znali o Prianjima?

Stanka. Odložio je pero. - Nekada davno su znali. U vrijeme Penan Terana su znali. U vrijeme kad je pisano Stablo znali su. Tada su ih ljudi iz središnjih ravnica, iz Doyja, poeli krotiti. Trgovali su s njima i pouavali ih. Tako su nauili itati, pisati i priati. Ali još su uvijek bili barbari, yoz Sutty. Radije su ratovali nego trgovali. I kad su trgovali, pravili su od toga rat. Dozvolili su lihvarenje i težili za velikim profitom. Uvijek su imali nekoga na elu, nekog predvodnika kojem su odavali poast, ljude koji su imali stalnu mo nad drugima, ljude koji su bili bogati. Gazde. I tako, kad su se pojavili njihovi mazi, pretvorili su ih u gazde koji su mogli vladati i kažnjavati. Mazima su dali pravo ubiranja poreza. Uinili su ih bogatima. A obini ljudi su postali nitko i ništa. To je bilo pogrešno. To je bilo sasvim pogrešno. - Maz Uming Ottiar je jednom priao o tome. Odiedin klimne. - To su bila loša vremena... Ne tako loša kao ova - dodao je uz onaj svoj kratak, opor smijeh. -Ali ovo vrijeme je... došlo iz onog. Izraslo je iz njega, zar ne? Izgledao je zamišljeno, kao da dvoji. - Zašto ne priaš o tome? Nije bilo odgovora. - Ne priaš o tome, maz. To nikada nije dijelom tvojih prianja o povijesti, tvojih prianja o cijelom svijetu kroz vjekove. Priaš o dalekoj prošlosti. I priaš o životima proživljenim u naše vrijeme, životima obinih ljudi - na sprovodima i kada djeca govore svoja prianja. Ali ne priaš o tim velikim dogaajima. Ništa o tome kako se je svijet promijenio u zadnjih stotinu godina. - Ništa od toga nije dio Prianja - progovorio je Odiedin nakon duge i napete šutnje. - Mi priamo ono stoje dobro, što ispada dobro i što treba ispasti dobro. Ne ono što loše završi. - Penan Teran su izgubili svoju bitku, bitku protiv Dovza. To nije završilo dobro, a ipak o tome priaš. Podigao je pogled i zagledao se u nju, ne agresivno ili neprijateljski nego s velike udaljenosti. Nije znala o emu on sad razmišlja niti što osjea, ni što bi mogao rei. Konano je samo rekao: Ah. Je li se to aktivirala mina? Je li to bilo tek tiho slaganje sugovornika? Nije znala. Sagnuo je glavu i napisao ime pokojnika, tri lijepa znaka na presavinutom komadiu crvenog papira. Napravio si je tintu sastrugavši nešto praha s grumena kojeg je nosio sa sobom pa u maloj keramikoj posudici pomiješao prah s rijenom vodom. Pero kojim je pisao bilo je geymovo pero, pepeljasto sivo. Mogao je ovako, sjedei prekriženih nogu na šljunku, pisati ime i prije tri stotine godina. Prije tri tisue godina. Nije ga smjela pitati to što ga je pitala. Pogrešno, pogrešno, pogrešno. U tom ljetnom selu u udolini odmarali su se šest dana. Tada su, opskrbljeni s novim namirnicama i s dva vodia, krenuli uspinjui se prema sjeveru. Uspinjui se i uspinjui se. Sutty je prestala brojiti dane. Svanula bi zora, ustali bi i hodali sve dok je sunce obasjavalo i njih i beskrajne kamenite i snježne strmine. U suton bi se ulogorili, bez žubora vode jer su se potoi nastali kopnjenjem snijega opet zaledili, a onda bi zaspali. Zrak je bio rijedak, a staza strma. S lijeve strane nad njih su se nadvili obronci i strmine planine po kojoj su išli. Iza njih, s desna, vrhunci su jedan za drugim izranjali iz sjene i izmaglice u svjetlost - nepomino more izlomljenih valova leda sve do udaljenog obzorja. Sunce je udaralo poput bijelog bubnja na tamnoplavom nebu. Bila je sredina ljeta, vrijeme lavina. Kretali su se mirno i tiho meu tim labilnim divovima. Danju je esto tišinu prekidao dug, škripavi prasak, a jeka ga je umnožavala i inila nemoguim odrediti pravac iz kojeg je dolazio. Sutty je ula kako ljudi spominju ime planine po kojoj se uspinjali. Zubuam. Rangmanska

rije znaila je Gromovnik. Silong nisu vidjeli otkad su napustili selo u udolini. Zubuamov golem i duboko izboran masiv sasvim je zaklonio zapad. Napredovali su metar po metar, uvijek prema sjeveru i prema gore, prema sjeveru i gore, stalno ulazei u neki novi nabor planinskog boka i izlazei iz njega. Disanje je postalo vrlo usporena radnja. Jedne je noi poeo padati snijeg. Padao je polako i uporno cijeli sljedei dan. Odiedin i ona dva vodia koja su im se pridružila u selu smještenom u udolini, ili su te veeri ispred šatora i dogovarali se, a njihovi prsti u rukavicama iscrtavali su po snijegu razne pruge, staze i cik-cak linije. Sljedeeg jutra pojavilo se sunce, blještei nad ledenim morem istonih vrhunaca. Znojei se, napredovali su metar po metar, na sjever i gore. Jednog jutra dok su hodali, Sutty je shvatila da su okrenuli lea suncu. Dva dana su išli na sjeverozapad, puzei oko golemog ramena Zubuama. Treeg dana u podne zaobišli su neku zaleenu stijenu. S druge strane duboke provalije pred njima se ukazala nesaglediva barijera: Silong je, poput bijelog vala, izranjao iz dubina u prostore svjetlosti. Danje bio miran i vedar, sjajan poput dijamanta. Iznad kamenog bedema mogao se vidjeti i sam rog vrha. S njega su se u pravcu sjevera izvijali tanani pramenovi srebra. Puhao je južni vjetar, onaj s kojeg je Penan skoio u smrt. - Više nije daleko - rekao je Siez dok su se jedva vukli, sada prema jugozapadu i prema dolje. - Mislim da bih zauvijek mogla hodati ovuda - rekla je Sutty, a njen je um rekao: Hou... Dok su bili boravili u selu u udolini, Kieri se preselila u njezin šator. Bile su jedine žene u grupi, prije nego li su im se pridružili novi vodii. Dotad je Sutty bila u Odeiedinovom šatoru. Maz, udovac, u celibatu, tih i uredan, bio je nenametljivo, ohrabrujue prisutan. Sutty je oklijevala s tom zamjenom, ali Kieri je vršila na nju pritisak. Kieri je dijelila šator s Akidanom sve dok joj nije dozlogrdilo. - Kiju je sedamnaest i stalno se tjera - rekla je. - Ja ne volim djeake! Volim muškarce i žene! Želim spavati s tobom. Hoeš li? Maz Odiedin može dijeliti šator s Kijem. Njena uporaba rijei "dijeliti" i "spavati" bila je precizna: dijeliti je znailo dijeliti s nekim šator, a spavati je znailo spojiti vree za spavanje. Kad je to shvatila, Sutty je oklijevala još više nego prije, ali ona njena pasivnost koju je tijekom cijelog putovanja njegovala sad je nadjaala oklijevanje pa je pristala. Ništa u vezi sa seksom nije više bilo važno otkad je Pao umrla. To je bilo nešto što ljudi žele i trebaju. Ponekad je njezino tijelo vapilo da bude dodirnuto i uzbueno. Mogla je fiziki odgovoriti, tako dugo dok je to bilo sve što se od nje tražilo. Kieri je bila jaka, meka, topla i toliko ista koliko je itko od njih mogao biti u danim okolnostima. - Idemo se ugrijati! - govorila bi svaku veer kad se uvlaila u njihove spojene vree. Vodila bi ljubav sa Sutty kratko i žustro, a onda se tijesno pripila uz nju i zaspala. Zagrijana i tonui u san, Sutty je mislila kako su njih dvije kao dva komada drveta što sagorijevaju u žaru logorske vatre. Akidan se osjeao poašenim što može dijeliti šator sa svojim uzorom i uiteljem, no bio je zlovoljan i frustriran Kierinim odlaskom. Motao se oko nje još dan-dva, a onda se zainteresirao za ženu koja im se bila pridružila u selu. Novi vodii bili su brat i sestra, dugonogi i zaobljenih lica, stari dvadesetak godina, neumorni par imenom Naba i Shui. Nakon dan-dva Ki se doselio k Shui i Odiedinu, strpljivo nudei Nabi da s njim dijeli šator. Što li je ono Diodi, ovjek s takama, rekao prije mnogo godina tamo dolje, tamo na ulici gdje su živjeli ljudi, tamo daleko, tako daleko da joj se inilo da udaljenost treba mjeriti svjetlosnim godinama? "Tri stotine godina seksa! Nakon tri stotine godina seksa svatko može

letjeti!" I ja mogu letjeti, mislila je Sutty uporno klipšui prema jugu i prema dolje. Na svijetu zapravo ne postoji ništa nego kamen i svjetlo. Sve ostale stvari, sve stvari, pretapale su se u samo dvije, u kamen i svjetlo, a te dvije u jednu jedinu, letenje... a tada e se sve ponovo roditi, ponovo je roeno, uvijek, u svakom trenutku raa se bie, ali uvijek postoji samo jedno, letenje... nastavila je klipsati kroz blještavilo svjetla. Stigli su u Krilo Zemlje. Iako je znala kako je to nevjerojatno, nemogue, ludo, Suttyna mašta je cijelo vrijeme ustrajavala u tome da je cilj njihova putovanja neki veliki hram, tajanstveni grad skriven na vrhu svijeta, kamene zidine, zastave se vijore, sveenici pjevaju, zlato i zvui gonga i procesije. Svi ti prizori izgubljenih gradova: Lhasa, Planina Zmaja-Tigra, Machu-Picchu. Sve ruševine Zemlje. Tri dana su po oblanom vremenu silazili niz strmi zapadni obronak Zubuama, samo ponekad ugledavši barijeru stijene Silonga, tamo, preko velikog zaljeva zraka po kojem je vjetar lovio spiralne oblake i snježne kovitlace koji nikada nisu stizali do tla. Cijeli jedan dan slijedili su vodia kroz oblak i maglu duž snijegom i kamenom prekrivenog grebena koji se s obje strane strmo rušio. Odjednom se vrijeme razvedrilo, oblaci se razišli, sunce u zenitu je žarilo. Tražei pogledom veliku barijeru stijene i ne nalazei je, Sutty se nije mogla orijentirati. Prišao joj je Odiedin i smiješei se rekao - Na Silongu smo. Prešli su. Golema masa kamenja i leda iza njih, na istoku, bio je Zubuam. Jedna lavina se kovitlala i dimila, prelazei preko kose kamenite ploe visoko u planini. Tek mnogo kasnije uli su njenu potmulu tutnjavu. - Gromovnik im je priao to što je imao za rei. Zubuam i Silongbili su dvoje, ali ijedno. Stare maz planine. Stari ljubavnici. Pogledala je gore, uz Silong. Visina stjenovite barijere nadvila se tono nad njima, skrivajui svoj vrh. Nebo je bilo kristalno vedro - nazupan prorez od sjevera do juga. Odiedin je pokazivao prema jugu. Pogledala je i vidjela samo stijenje, led i ljeskanje vode tamo gdje se led topio. Nije bilo ni tornjeva ni zastava. Nastavili su s munim pješaenjem. Kretali su se uskom stazom, ravnom i jasnom, tu i tamo oznaenom hrpama plosnatog kamenja. Sutty je esto uz stazu opazila sasušene i iste ostatke izmeta minula. Sredinom popodneva vidjela je dva kamena tornja koji su stršili iz izboenog dijela planine poput kljova iz eljusti neke lubanje. Kako su se približavali tom dijelu, staza se sužavala u policu koja se pružala preko stijene. Kad su došli do zavoja, one dvije crvenkaste kamene kljove stajale su pred njima poput nekog kolnog ulaza, a put je vodio izmeu njih. Tu su se zaustavili. Tobadan je donio svoj bubanj i lagano lupkao po njemu, a tri maza su govorila i pjevala. Sve su rijei bile na rangma jeziku i tako stare i sveane da Sutty nije razabirala njihovo znaenje. Ona dva vodia iz sela i njihov vlastiti vodi posegnuli su u svoje naprtnjae i izvadili tri mala snopa granja omotana crvenom i plavom preom. Predali su to mazima koji su, okrenuti prema Silongu, zahvalili kretnjom planina-na-srcu. Zapalili su snopie, stavili ih na stazu, zakrilili ih kamenjem i pustili neka tamo gore. Dim je mirisao na kadulju i tamjan. Malen i plavkast, lijeno se uvijao kroz kamenje i gubio uzduž staze. Vjetar je prolazio zviždei, a uskovitlan zrak je poput rijeke brzao velikim ponorom izmeu planina, no njih je unutar onih vrata Silong zaklonio i tamo uope nije bilo vjetra. Ponovo su uprtili stvari, svrstali se u kolonu i prošli izmeu stijena nalik na sabljaste njake. Staza je sada skretala vodei prema obronku i Sutty je opazila da tee preko amfiteatralne zaravni što se poput polumjeseca usjekla u brdo. U gotovo vertikalnoj, zakrivljenoj

unutrašnjoj strani stijene, još uvijek udaljenoj otprilike pet stotina metara, bile su neke crne mrlje ili rupe. Na tlu je bilo još malo snijega ugaženog u arabesku stazica koje su vodile prema ovim crnim rupama i iz njih. - Špilje - ula je kako joj u glavi šape Adien, bivši rudar, koji je zimus umro od žutice. - Špilje pune bia. inilo joj se da se zrak stisnuo poput želatine pa drhturi, trese se. Vrtjelo joj se. Vjetar joj je huio kraj ušiju, duboku, kreštavo, grozno. Ali nalazili su se u zavjetrini, bili su unutar amfiteatra, obasjani suncem. Zbunjeno se okrenula, a onda, užasnuta, pogledala gore jer joj se inilo da e je zatrpati kameni odron. Crne sjene promicale su zrakom, buka je bila zaglušujua. Bacila se na tlo i zaštitila glavu rukama. Tišina. Pogledala je gore i ustala. I ostali su stajali kao i ona, kipovi obasjani suncem, a uz stopala su im polegle vlastite sjene. Iza njih, izmeu kamenja na ulazu, onih kljova, nešto je visjelo, nešto se slomilo. Zasljepljujue je svjetlucalo, a bilo je tamno poput sjene, poput lendera kojeg je vidjela iz svemirskog broda... lender... letjelica... helikopter. Ugledala je elise rotora uništene udarom o kamenu kljovu. "Oh, Rama!"- rekla je. - Majko Silong - šapnula je Shui, prinosei stisnutu šaku srcu. Tada krenuše natrag prema ulazu, prema toj stvari. Akidan je, tri, bio na elu. - Akidane, ekaj! - vikao je Odiedin, no djeak je ve bio tamo, pokraj olupine. I on je nešto vikao. Odiedin je pojurio tamo. Sutty nije mogla disati. Morala je malo zastati, dok joj se srce smiri. Stariji od one dvojice vodia s obronaka u podnožju, Long, stidljiv ovjek, stajao je uz nju. I on se tresao, i on je pokušavao ravnomjernije disati. Malo su se spustili, no bili su na osamnaest tisua pienga, ula je kada je Siez to rekao, šest tisua metara, rijedak zrak, strašno rijedak zrak. Neko vrijeme su joj glavom prolazile brojke. - Je li vam dobro, yoz Long? - Da. teste li vi dobro, yoz Sutty? Zajedno su nastavili hodati. ula je kako Kieri govori: Vidjela sam, gledala sam uokolo... nisam mogla vjerovati. Pokušavao je proletjeti izmeu kamenja... - Ne, ja sam vidio - oglasio se Akidan. - Uspinjao se uz prolaz pratei nas, a onda gaje, izgleda, pogodio jak nalet vjetra, okrenuo ga i naprosto bacio dolje meu stijene. - Ona je to uzela u svoje ruke - izjavi Naba iz sela u dubokoj dolini. Tri maza su bili na olupini, u njoj. Shui je kleala pokraj olupine i s kamenom u ruci nešto drobila, udarajui metodiki i bijesno. Sutty shvati da su to ostaci odašiljaa. Kameno doba uzvraa udarac, hladno je konstatirao njen mozak. Um joj je uope bio vrlo hladan, kao da se distancirao od ostatka njene osobe, kao da je zadobio ozebline. Prišla je bliže i gledala zdrobljeni helikopter. Raspao se na neki udan nain. Pilot je gotovo naglavce visio o sigurnosnom pojasu svog sjedala. Lice mu je bilo gotovo sasvim zakriveno vunenim šalom koji je bio natopljen krvlju. Vidjela mu je oi, poput komada želatine. Na kamenitom tlu, izmeu Odiedina i Sieza, ležao je drugi ovjek. Oi su mu bile žive. Zurio je gore, u nju. Nakon nekoliko trenutaka prepoznala ga je. Tobadan, iscjelitelj, prelazio je brzim i lakim kretnjama ruku ovjeku preko tijela i udova, iako sigurno nije mogao baš puno toga otkriti preko debelog sloja odjee. Stalno je govorio, kao da time želi ovjeka održati budnim.

- Možete li skinuti svoju kacigu? - upitao gaje. ovjek pokuša, petljajui oko kope. Tobadan mu je pomogao. ovjek je svejednako zurio u Sutty tupim i zbunjenim pogledom. Njegovo lice, uvijek tako tvrdo i sabrano, sada je bilo mlitavo. - Je li povrijeen? - Da - odgovori Tobadan. - Ovo koljeno. I lea. Mislim da nisu slomljena. - Imali ste sree - izjavi Suttyn hladni um, govorei na glas. ovjek je zurio pa skrenuo pogled i uinio slabašnu kretnju, pokušavajui sjesti. Odiedin mu nježno dotakne rame, vraajui ga nazad i govorei - Budite mirni. ekajte. Sutty, ne daj mu ustati. Moramo izvui onog drugog. Uskoro e ovamo stii ljudi. Okrenuvši se prema luku amfiteatra, prema špiljama, ugledala je sitne prilike kako kroz snijeg brzaju prema njima. Zauzela je Odiedinovo mjesto, stojei iznad Monitora. Ležao je na leima na tlu, s rukama prekriženim na prsima. Svako malo žestoko se stresao. I sama se je tresla. Zubi su joj cvokotali. Obmotala se vlastitim rukama. - Vaš pilot je mrtav - rekla je. Ništa nije rekao. Tresao se. Odjednom su posvuda oko njih bili ljudi. Radili su vrlo uinkovito. Stavili su ga na improvizirana nosila, imobilizirali, podigli i uputili se s njim prema špiljama, sve to za minutudvije. Ostali su ponijeli mrtvaca. Neki su se okupili oko Odiedina i mladog maza. uo se tihi žamor glasova, no u Sittynoj glavi to je bilo tek zujanje, bez ikakva smisla, poput zujanja muhe. Pogledom je potražila Longa, pridružila mu se i s njim prešla visoravan. Put do samog amfiteatra i špilja bio je duži nego se inilo. Iznad njihovih glava lijeno je lebdio par geyma, iscrtavajui svoje duge spirale. Sunce je ve zašl iza vrha stjenovite barijere. Silongova golema, plavkasta sjenka, legla je na Zubuam. Nikada nije vidjela ništa slino ovim špiljama. Bilo ih je mnogo, na stotine. Neke su bile siušne, poput mjehuria u stijeni, a neke goleme poput vrata hangara. Bilo je to poput ipke - ornamentika krugova koji su se dodirivali i preklapali u stijenama. Ulazi su bili ukrašeni, obrubljeni manjim kružiima srebrnkastog kamenja što se sjajilo okolo tamne sjene, poput sitnih mjehuria sapunice koji su spojeni s jednim velikim, poput linija Mandelbrotovih fraktala. Pred jednim ulazom bila je podignuta malena ograda. Onako u prolazu, pogledala je unutra i ugledala bijelo lice mladuneta minule koje ju je gledalo tamnim, mirnim oima. Otraga, u stijeni, bila je cijela staja puna tih životinja. Zapuhnuo ju je topao, prodoran miris tih životinja koji je podsjeao na miris trave. Ulazi u špilje bili su prošireni i, tamo gdje je to bilo nužno, spušteni do razine tla, no zadržali su svoj okrugli oblik. Ljudi koje su ona i Long slijedili ušli su kroz jedan t akav velik i okrugli ulaz u planinu. Kad je ušla, osvrnula se prema ulazu i ugledala dnevnu svjetlost kao blještav, savršeni krug u mrklom mraku.

7 Nije to bio grad sa zastavama i zlatnim procesijama, hram s bubnjevima, zvonima i pjevom sveenika. Bilo je to vrlo hladno, vrlo mrano i vrlo siromašno mjesto. I vrlo tiho. Hranu, posteljinu, ulje za svjetiljke, bilo kakve sprave za kuhanje ili grijanje, sve što je život u Krilu Silonga uope inilo koliko-toliko moguim, trebalo je ovamo dovui odozdo, s istonih obronaka, na leima minula, kriomice, s malim, neupadljivim karavanama i to tijekom onih nekoliko mjeseci kada je pristup uope bio mogu. Ljeti je tamo boravilo trideset ili etrdeset muškaraca i žena, živei u špiljama. Neki od njih su donijeli knjige, papir, tekstove za Prianja. Ostajali su kako bi sredili i zaštitili knjige koje su ve bile gore, tisue i tisue tomova nošenih ovamo tijekom nekoliko desetljea iz svih predjela velikog kontinenta. Ostajali su tu kako bi itali i uili, kako bi bili s knjigama, kako bi boravili u špiljama punim bia. Prvih dana svog boravka, Sutty se kretala kao u snu punom mraka i neobinosti. Same špilje bile su udesne: bezbroj povezanih malih komora, tamni zidovi, podovi i stropovi, sve se to pretapalo jedno u drugo i djelovalo je tako dezorijentirajue da joj se ponekad inilo da pluta u bestežinskom stanju. Zvui su višestruko odjekivali pa im se nije mogao utvrditi pravac iz kojeg dolaze. Nikada nije bilo dovoljno svjetla. Grupa hodoasnika s kojom je ona došla postavila je svoje šatore unutar velike nadsvoene prostorije i spavali su u njima zbog topline, kao što su to radili tijekom svoga putovanja. I u drugim špiljama bilo je malih šatorskih naselja. Jedan par maza zauzeo je prostoriju veliine tri metra, gotovo savršenu kuglu i od nje nainio svoje privatno gnijezdo. Kuhala i stolovi nalazili su se u velikoj špilji ravnog poda u koju je dnevno svjetlo dopiralo iz nekoliko visokih otvora i tamo su se svi okupljali u vrijeme obroka. Kuhari su obazrivo dijelili hranu. Oskudni obroci sastojali su se od tek nekoliko vrsta jela koja su stalno bila na jelovniku: lagani aj, kuhani grah, suhi sir, suho liše yote, koja je izgledala poput špinata a imala okus ljutih kiselih krastavaca. Bila je to zimska hrana iako je bilo ljeto, hrana koja zadovoljava osnove i osigurava opstanak. Svi mazi, studenti i vodii koji su ovog ljeta tu boravili, bili su sa sjevera i istoka, s prostranih brežuljaka i ravnica središnjeg dijela kontinenta, iz Amareze, Doyja i Kangnene. Ti mazi su bili gradska eljad, mnogo uenija i profinjenija od onih iz malog planinskog mjesta koje je ona upoznala. Odgajani u dubokoj i još nedirnutoj disciplini duha i tijela, baštinici tradicije koja je i u ovim svojim razorenim ostacima i prisilnoj skrovitosti bila vea nego li je ona to ikada mogla i zamisliti, nisu se posebno isticali, iako je svaki od njih imao veliki osobni autoritet. Nisu se ponašali "kao filozofi koji su popili svu pamet svijeta" (kako bi to rekao ujak Hurree), ali i najljubazniji meu njima kao da su bili okruženi nekim poljem, nekom aurom - Sutty je mrzila tu rije, ali ju je ipak morala koristiti - koja je spre avala da im se prilazi i obraa kao svima drugima. Bili su blagi, povueni, zaokupljeni prianjima i knjigama, blagom ovih špilja. Prvog jutra nakon njihova dolaska, dva maza imenom Igneba i Ikak proveli su ih kroz ono što se zvalo Knjižnica. Brojevi ispisani sjajnom bojom iznad svakog otvora odgovarali su onima na karti rasporeda špilja koju su im mazi pokazali. Tako je, idui uvijek ka nižem broju, osoba koja je zalutala u labirintu - a to se lako moglo dogoditi - lako pronalazila izlaz. Muškarac, Igneba Ikak, nosio je elektrinu svjetiljku, ali kao i toliki drugi akanski proizvodi i ona je bila nepouzdana ili s nekom greškom, jer se stalno gasila. Ikak Igneba ponijela je petrolejku. S njom bi tada zapalila svjetiljke obješene o zid i osvijetlila špilje bia, okrugle prostorije pune rijei, gdje je prianje ležalo skriveno, u tišini. Pod stijenama, pod snijegom.

Knjige, na tisue njih, s ovicima od kože, tkanine, drveta i papira, neuvezani rukopisi u izrezbarenim i obojenim kutijama, u sanducima urešenim draguljima, fragmenti starih rukopisa blještavi od zlatnih listia, rukopisi smotani u tubama i kutijama, vezani vrpcama, rukopisi na tankom pergamentu od telee kože, na obinom pergamentu, na papiru dobivenom od takanina, dobivenom od drveta, knjige ispisane rukom, tiskane knjige, knjige na tlu, u kutijama, u malim sanducima, na niskim klimavim policama nainjenim od dašica sanduka. U jednoj velikoj špilji knjige su bile svrstane u dvije police: jedna u visini struka, a druga u visini oiju, obje uklesane u stijenu oko cijele prostorije. Ove police su davno napravljene, objasnila je Ikak, izdubili su ih mazi još dok je tu bio samo malen umyazu, a ova prostorija je bila njegova knjižnica. Ti su mazi imali i vremena i alat za takav posao. Sve što ovi sada mogu uiniti jest da polože plastinu foliju koja e knjige zaštititi od prljavštine ili golog kamena, poslagati ih što bolje mogu, nekako ih razvrstati i uvati ih dobro sakrivene, uvati ih na sigurnom. Zaštititi ih, uvati ih i, kad uhvate vremena, itati ih. Ali nitko tijekom svog ljudskog vijeka ne može proitati više nego djeli toga što je tu skupljeno, ovog isprekidanog labirinta rijei, ove izmrvljene, isprekidane, neizmjerne prie o jednom narodu kroz stoljea, kroz tisuljea. Odiedin je sjeo na pod u jednoj od tihih, slabo osvijetljenih špilja, gdje su od samog ulaza ležali redovi knjiga poput pokošene trave, tamne trave što nestaje u mraku. Sjeo je na kameni pod izmeu dva reda, uzeo malu knjigu izlizanih korica i držao je u svom krilu. Niz obraze su mu tekle suze. U špilje s knjigama mogli su ii bilo kada. U danima koji su uslijedili, Sutty im se uvijek ponovo vraala, šetajui uokolo sa slabim svjetlom male uljanice, smještajui se tu ili tamo da bi malo itala. Nosila je svoj elektronski notes i skenirala je u njega to što je itala, ponekad i cijele knjige koje nije imala vremena itati. itala je tekstove blagoslova, protokole ceremonija, kuharske recepte, upute za lijeenje ozeblina i kako treba živjeti da bi se živjelo dugovjeno, prie, legende, anale, životopise uvenih maza i sitnih trgovaca, svjedoenja ljudi koji su živjeli prije tisuu i više godina i onih od prije nekoliko godina, putopise, o mistinoj meditaciji, filozofiju, o matematici, herbalizmu, o životinjama, o anatomiji, o realnoj i o metafizikoj geometriji, razgledavala je karte Ake i karte imaginarnih svjetova, itala povijest starih država, itala poeziju. Sve pjesme svijeta bila su ovdje. Kleala je uz sanduk pun papira i ofucanih, runo izraenih knjiga, spašenih iz kakvog malog umyaza ili gradia, spašenih od buldožera i vatre, mukotrpnim putem kroz planinu donesenih tu gore da bi bili na sigurnom, da bi se uvali, da bi se priali. Koristei svjetlo svoje svjetiljke na kamenom podu, otvorila je jednu od knjiga, djeju poetnicu. Ispisani ideogrami bili su vrlo veliki i bez pobližih oznaka, bez kvalifikatora, broja i Elementa. Na jednoj je stranici bio prikazan grubi duborez ovjeka koji peca s mosta svijenog u luk. Ideogram ispod slike znaio je: "Planina je majka rijeke." Znala je ostajati u špiljama i itati sve dok mukla tišina, studen i tama oko nje ne bi postali previše udni, a tada bi se uputila prema danjem svjetlu i zvucima živih glasova. Znala je da e sve što e ikada spoznati o Prianjima biti tek mrvica, tek djeli onoga što bi se moglo znati. No tu se nije moglo ništa promijeniti pa je i s tim bila zadovoljna. Jedan par maza radio je katalog knjiga služei se akanskom verzijom Suttynog elektronskog notesa. Došli su ovamo odluivši dvadeset godina raditi na katalogu. Sve su joj objašnjavali s velikim žarom pa im je obeala da e pokušati povezati svoj i njihov notes kako bi kopirala i prebacila podatke. Iako su se mazi prema njoj odnosili s besprijekornom ljubaznošu i poštovanjem, razgovori su, uglavnom, bili vrlo kruti i esto teški. Svi su se morali služiti jezikom koji im nije

bio materinji, s dovzanskim. Iako su ga na Aki u javnosti svi morali govoriti, u njihovim životima "dolje duboko" to nije bio jezik na kojem bi mislili i to nije bio jezik Prianja. To je bio jezik neprijatelja. Barijera. Sutty je shvatila koliko je postala bližom stanovnicima Okzat-Ozkata kada je nauila njihov rangma govor. Nekolicina maza u Knjižnici znalo je hainski koji se uio na sveuilištima Korporacije kao dokaz vrhunske školovanosti. Ovdje on nije bio od velike koristi, osim, možda, u jednom razgovoru kojeg je Sutty vodila s mladom Maz Ungroy Kigno. Zajedno su izašle kako bi pomele stubište i sat vremena uživale u dnevnom svjetlu. Otkad im je helikopter prišao onako blizu, prva letjelica kojoj je to uspjelo, ljudi iz knjižnice su još opreznije meli tragove u snijegu koji bi možda neijem oku na nebu pokazali gdje je ulaz u špilje. Sutty i Unroy su završile svoj zgodan posao razbacivanja lakog, suhog snijega metlom i sada su opet dolazile do daha sjedei na velikom, oblom kamenu pokraj staje s minulama. - Što je povijest? - iznebuha je upita Unroy, služei se hainskom rijei. - Tko su povjesniari? Jesi li ti povjesniar? - Hainci kažu da jesam - odgovori Sutty i one zaponu dugu i intenzivnu lingvistikofilozofsku raspravu o tome može li se govoriti da su povijest i Prianja ista stvar ili slina stvar ili uope nema slinosti. I o tome što su radili povjesniari, a što mazi, i zašto su tako radili. - Mislim da je povijest i Prianje jedno te isto - konano ree Unroy. - I jedno i drugo je nain da se stvari sauvaju i održe svetima. - Što je svetost? - Sveto je ono što je istina. Što se je propatilo. Ono što je lijepo. - Znai li to da Prianja nastoje nai istinu u dogaajima... ili bol... ili ljepotu? - Nema potrebe za nastojanjima da bi se to našlo - odgovori Unroy - Svetost je u njima. U istini, u boli, u ljepoti. Zato je prianje o njima sveto. Njezin partner, Kigno, bio je u zatvorenikom logoru u Doyju. Uhitili su ga i osudili jer je pouavao ateistiku vjeru i reakcionarne anti-znanstvene dogme. Unroy je znala da se on nalazi u golemom kompleksu eliane u kojoj su radili zatvorenici, ali nikakav kontakt nije bio mogu. - U tim centrima za rehabilitaciju nalaze se stotine tisua ljudi - rekla je Unroy. - Korporacija jeftino dobiva svoje radnike. - Što ete uiniti s vašim zarobljenikom? Unroy odmahne glavom - Da je barem poginuo kao onaj drugi. On nam je problem za kojeg nemamo rješenja. Sutty se suglasila s njom u gorkoj šutnji. Za Monitora su se dobro skrbili. Nekolicina maza bili su profesionalni iscjelitelji. Stavili su ga samoga u mali šator i brinuli o tome da mu bude toplo i da bude sit. Njegov šator je bio u velikoj špilji, uz još sedam-osam šatora koji su pripadali vodiima i goniima minula. Uvijek je u blizini bilo neko, kako su znali rei, oko i uho. U svakom sluaju, nije bilo bojazni da e on pokušati pobjei dok mu se nategnuta kralješnica i jako povrijeeno koljeno ne zalijee. Odiedin ga je svakodnevno posjeivao. Sutty nije mogla sebe na to prisiliti. - Zove se Yara - rekao joj je Odiedin. - Njegovo ime je Monitor - uzvratila je s prijezirom. - Više nije - suho izjavi Odiedin. - Njegova potraga za nama nije bila službeno odobrena. Ako se vrati u Dovz, poslat e ga u centar za rehabilitaciju. - U logor za prisilni rad? Zašto? - Službenici ne smiju prekoraiti nareenja koja dobiju niti na svoju ruku poduzimati akcije. - Zar to nije bio korporacijski helikopter? Odiedin nijeno odmahne glavom - Pripadao je pilotu. Koristio ga je za transport

namirnica planinarima na Južnom planinskom masivu. Yara ga je unajmio da bi nas mogao tražiti. - Kako je to udno - ustvrdi Sutty - Znai, ipak je mene slijedio? - Samo kao vodia do nas. - Toga sam se i bojala. - Ja nisam - uzdahne Odiedin. - Korporacija je tako glomazna, a te njene službe tako nespretne da nas, male ljude u velikom planinskom prostranstvu, oni ni ne opaze. Mi smo sitna riba koja ispadne iz mreža. To nam je polazilo za rukom mnogo godina pa zato i nisam brinuo... Ali on nije bio korporacijska policija. Bio je samo jedan ovjek. Fanatik. - Fanatik? - smijala se. - On vjeruje sloganima? On voli Korporaciju? - On mrzi nas. Mrzi maze i Prianja. Tebe se boji. - Zato što sam stranac na planetu? - Misli da eš nagovoriti Ekumenu da se angažira na strani maza protiv Korporacije. - Što mu je dalo povoda da tako misli? - Ne znam. On je udan ovjek. Mislim da bi ti trebala s njim razgovarati. - Zašto? - Zato da saslušaš to što ima za rei - odgovori Odiedin. Odgaala je to, a onda ju je savjest natjerala. Odiedin nije bio ni tako uen ni tako mudar kao ovi mazi iz nizina, no imao je bistar um i isto srce. Tijekom njihova dugog puta ovamo stekla je potpuno povjerenje u njega, a kad ga je u Knjižnici zatekla kako plae nad knjigom, shvatila je i da ga voli. Željela je uiniti što je tražio pa makar to bilo i slušanje onoga što je Monitor imao za rei. A možda bi i ona mogla rei Monitoru nešto od onoga što bi on trebao uti. U svakom sluaju morat se se prije ili kasnije suoiti s njim. I s pitanjem što treba uiniti s njim. I s pitanjem kolika je njezina odgovornost što je on sada ovdje. Sljedeeg dana prije veere uputila se u veliku špilju kamo su ga smjestili. Uz svjetlost petrolejke neki gonii minula su kockali, bacajui oznaene štapie. Na unutrašnjoj stijeni, potpuno crnoj i udubljenoj, mazi su tijekom stoljea urezali Stablo: jedno deblo, dvije grane, pet lukova spojenih u krošnju. Zlatni listii su se još ljeskali s ponekim komadiem kristala unutar linija crteža, a mjeseev kamen je treperio meu isklesanim lišem. Sad su joj se oi ve dobro privikle na tamu. Svjetlost male elektrine svjetiljke u šatoru blizu crnog zida inila joj se sjajnom poput sunca. - Gdje je Dovzanac? - upitala je kockare. Jedan odmahne glavom prema osvjetljenom šatoru. Šatorska su krila bila zatvorena. Još je malo stajala vani, a onda konano rekla - Monitore? Krilo se otvorilo i ona oprezno pogleda unutra. Malena unutrašnjost šatora bila je topla i jako osvijetljena. Složili su mu krevet s podupiraem za lea, tako da nije bio u posve ležeem položaju. Uže šatorskog krila, svjetiljka iji se akumulator puni pokretanjem ruke, malena grijalica na naftu, boca vode i mali elektronski notes, sve mu je to ležalo na dohvat ruke. U onom padu je zadobio mnoštvo masnica. Otekline na desnoj strani lica su bile plavocrno-zelene, desno oko je još bilo tako oteeno da je bilo poluzatvoreno, obje ruke bile su kao pjegave od smee-plavih modrica, a dva prsta lijeve ruke bila su imobilizirana. No Suttyn pogled je privukla mala sprava, notes. U šator je ušla klei, u tom malom praznom prostoru zapazila je notes i nije skidala oi s njega. - Ne emitira - rekao je ovjek. - To vi kažete - odgovorila je Sutty i zapoela se igrati pretražujui notes, razgledajui s

kakvim funkcijama raspolaže. Nakon nekog vremena ironino je izjavila - Ispriavam se što vam pregledavam privatne fajlove, Monitore. To me uope ne zanima, samo sam morala provjeriti mogunosti ove sprave. Nije ništa rekao. Notes je imao ureaj za snimanje i bio je prilino raskošno dizajniran, ali imao je i nekoliko ozbiljnih tehnikih nedostataka. Kao i toliko drugih proizvoda akanske tehnologije, i ovo je obino neprobavljivo sranje od tehnike, pomislila je. Sprava nije imala sposobnost odašiljanja i prijama. Odložila ju je natrag, tamo gdje ju je mogao dosegnuti. Riješivši tako problem notesa, postala je svjesna koliko joj je neugodno što je s tim ovjekom zatvorena u tako malenom prostoru, što mu je fiziki tako blizu. Ništa nije toliko željela kao što veu udaljenost meu njima. To je sad mogla postii jedino rijeima. - Što ste to pokušali uiniti? - Slijedio sam vas. - Vaša vam je vlada to zabranila. Nakon nekog vremena rekao je - Nisam to mogao prihvatiti. - Znai, pile je pametnije od kokoši, zar ne? Nije odgovorio. Otkad je povukao uzicu da otvori šator, nije se uope pomaknuo. Vjerojatno je bol bila uzrok toj nepominosti. To je zapazila bez ikakvog suosjeaja. - Što biste uinili da vam se nije dogodila nesrea? Odletjeli biste u Dovz i sve prijavili... Što biste prijavili? Neke otvore u špiljama? Nije ništa rekao. - Što znate o ovom mjestu? im je postavila to pitanje shvatila je kako on nije vidio ništa osim ove jedne špilje i nekoliko gonia i maza. On nikada i ne treba saznati što je ovo. Mogli bi mu staviti povez preko iju, a vjerojatno ni to nee biti potrebno. Treba ga dobiti van, poslati ga što dalje, im se bude mogao kretati. Nije vidio ništa doli odmor ište za putnike. Nije imao što prijaviti. - Ovo je Krilo Silonga - rekao je. - Posljednja Knjižnica. - Zašto to mislite? - upitala gaje, ljutita zbog svog razoaranja. - To je mjesto kamo ste pošla. Ured za etiku istou ve jako dugo za njom traga. Za mjestom gdje oni skrivaju knjige. To je to. - Tko su "oni", Monitore? - Neprijatelji Države. - Oh, Rama! - rekla je. Sjela je toliko daleko od njega koliko se to moglo i rukama obgrlila koljena. - Vi ste, ljudi, usvojili sve ono što smo mi uinili loše, a ništa od onoga što smo inili kako treba. Da barem nikad nismo ni došli na Aku. No kad smo to, u našoj intelektualnoj bahatosti, ve uinili, trebali smo vam ili uskratiti informacije koje ste tražili, ili vas nauiti povijest Terre. No vi to, naravno, ne biste poslušali. Vi ne vjerujete u povijest. Svoju vlastitu povijest odbacujete poput smea. - I bila je smee! - smea mu je koža posivjela na mjestima gdje nije bila plava od modrica. Glas mu je bio promukao i uporan. ovjek je povrijeen i bespomoan, pomislila je bez ikakvog srama ili suosjeaja. - Ja znam tko ste vi - rekla je. - Vi ste moj neprijatelj. Zadrti vjernik. Pravednik u pravednoj misiji. Onaj koji e utamniiti ljude samo zato što itaju, onaj koji e spaliti knjige. Onaj koji progoni ljude, jer gimnasticiraju na pogrešan nain. Koji izbaci herbarij i popisa se na njega. Koji pritiskom na dugme pošalje projektil da izbaci bombe. I skriva se iza bunkera pa ne može nastradati. Jer ga štiti Bog. Ili država. Ili bilo koja laž iza koje skriva svoju zavist, svoj vlastiti interes, svoj kukaviluk i svoju pohlepnu želju za moi. Trebalo mi je malo vremena da vas prozrem. Vi ste mene odmah prozreli. Znali ste da sam vaš neprijatelj. Vaš krivovjernik.

Kako ste to znali? - Poslali su vas u brda - odgovorio je. Bio je gledao ravno naprijed, no sada je kruto pomakao glavu kako bi je pogledao u oi. - Poslali su vas tamo gdje možete sresti maze. Ja nisam želio vas osobno povrijediti, yoz. - Yoz! - ponovila je nakon krae stanke. Opet je odvratio pogled. Promatrala je njegovo nateeno lice na kojem se nije moglo ništa proitati. Posegnuo je onom svojom nepovrijeenom rukom za svjetiljkom i poeo pumpati ruicu gore-dolje. Mala etvrtasta žaruljica odmah je jae zasjala. Sutty se u jednom kutu svog mozga po stoti puta zapitala zašto Akanci rade etvrtaste žarulje. Ali ostali kutovi bili su puni sjena, ljutnje i mržnje. - Jesu li me vaši ljudi pustili da krenem u Okzat-Ozkat kao mamac? Kao orue vaše službene ideologije? Jesu li se nadali da u ih možda dovesti ovamo? - Mislim da jesu - odgovorio je nakon kraeg oklijevanja. - Ali rekli ste mi neka se klonim maza! - Mislio sam da su opasni. - Opasni za koga? - Za... Ekumenu... Za moju vladu - koristio je staru rije pa se ispravio - Za Korporaciju. - Ovo što govorite, Monitore, nema smisla. Prestao je puniti svjetiljku. Ponovo je gledao ravno pred sebe. - Pilot je rekao "Eno ih" i ugledao sam vašu grupu na stazi. I dim iza vas, dim koji je izlazio iz stijena. No bacilo nas je bono, prema planini. U stijenje. Bacilo je helikopter. Gurnulo ga. Svojom desnom rukom vrsto je držao povrijeenu lijevu. Kontrolirao je svoje drhtanje. - To je zbog katabatikih vjetrova, yoz - tiho je rekla. - A to je i velika visina za helikopter. Kimnuo je. I sam je sebi to ve rekao. I to, bez sumnje, mnogo puta. - Njima je ovo mjesto sveto - rekla je. Otkud joj je sad to došlo? Nije to bila rije koju je ona koristila. Zašto ga je sad muila? Pogrešno, pogrešno. - Slušaj, Yara, tako se zoveš, zar ne? Ne dopusti da nad tobom vladaju predrasude o trulim lešinama. Ja ne vjerujem da Majka Silong uope obraa pažnju na nas. Nijemo je kimnuo glavom. Možda je i to ve sam sebi rekao. Nije znala što bi mu još rekla. Nakon poduže tišine rekao je - Zaslužujem kaznu. To ju je trgnulo. - Pa, dobio si ju - rekla je. - I vjerojatno eš još dobiti, na ovaj ili onaj nain. Što emo s tobom? O tome još treba odluiti. Polako smo ve zašli u kasno ljeto. Govori se kako e se za nekoliko tjedana krenuti. Pa, dotad možeš biti bez brige. I trebaš prohodati. Jer, kamo god krenuo odavde, ne vjerujem da eš letjeti na južnom vjetru... Opet ju je gledao. Bio je, u to nema sumnje, prestrašen. Onim što je ona sada rekla? Onim osjeajem krivnje koji ga je natjerao da kaže "Zaslužujem kaznu"? Ili jednostavno zato što je bespomono ležanje meu neprijateljima samo po sebi zastrašujue? Kimnuo je samo jednom, bolno i ukoeno - Moje e koljeno uskoro zacijeliti. Dok se vraala kroz špilje, razmišljala je kako, ma koliko se grotesknim inilo, u tom ovjeku ima neeg djetinjastog, neeg naivnog, jednostavnog i istog. Ma blesavog, a ne naivnog, rekla je samoj sebi. I što, do vraga, uope znai "isto"? Sveto ili tako nešto? Ne izigravaj mi sada Majku Terezu, djevojko - mrmljao je ujak Hurree u njenim mislima. Dobro, jest

naivan, s onim svojim izrazima kao "neprijatelj Države", ali je i zadrt. Fanatik, baš kao što je Odiedin rekao. Zapravo terorist. isto i jednostavno. Ozlovoljio ju je taj razgovor i požalila je što ga je uope posjetila. Zabrinutost i frustracije inile su je nestrpljivom s njezinim prijateljima. Kieri, s kojom je još uvijek dijelila šator, iako u zadnje vrijeme ne i vreu za spavanje, bila je vesela i srdana, ali njezino sirovo samopouzdanje bilo je zamarajue. Kieri je znala sve što je željela znati. Sve što je nju zanimalo u vezi s Prianjima bile su priice i praznovjerice. Nije joj padalo na pamet da bi mogla ponešto nauiti od maza i nikada nije odlazila u špilje s knjigama. Došla je ovamo zbog puke avanture. S duge strane, Akidan je bio u fazi obožavanja heroja, fatalno pomiješanoj s požudom. Ubrzo nakon njihova dolaska Shui se vratila u svoje selo, ostavivši Akidana samog u njegovom šatoru. Istog seje asa zaljubio u Maz Unroy Kigno. Prilijepio se uz nju kao mladune minule uz svoju mater, zurio u nju svojim obožavajuim pogledom, pamtio svaku njenu rije. Nažalost, jedini ljudi u starom sustavu iji je spolni život bio striktno propisan bili su mazi. Doživotna monogamija bila je njihov zakon, bez obzira žive li trenutano uz svog partnera ili ne. Mazi koje je Sutty poznala, barem koliko je ona znala, apsolutno su poštovali to pravilo. Akidan, vrlo dobar mladi, zapravo nije imao pravih namjera da to pravilo testira ili dovodi u pitanje. Bio je samo zaljubljen do ušiju, uboga žrtva štovanja svetaca upravljana hormonima. Unroy ga je žalila, no nije mu to htjela pokazati. Grubo ga je obeshrabrila stavljajui u pitanje njegovu sposobnost samokontrole, njegovu sposobnost za uenje, njegovu sposobnost da postane maz. Kada je nedavno njegova zasljepljenost bila oigledna, okrenula se prema njemu i rekla poznati citat iz Stabla: "Ona dva koji su jedno nisu dva, ali onaj jedan koji je dva je jedan...". Bila je to vrlo suptilna opomena, no Akidan je problijedio od stida i pobjegao. Otad je bio sav jadan. Kieri je esto razgovarala s njim i bila sve bliža tome da ga tješi. Sutty je to bilo drago. Nju nije zanimalo kolebanje i kljuanje mladenakih emocija. Ona je željela razboritost neke odrasle osobe, izvjesnost koju donosi zrelost. Znala je da se našla pred zidom, a mora krenuti dalje, morala je odluiti, a nije znala ni što ni kako. Krilo Silonga bilo je u potpunosti odsjeeno od svijeta. Ovamo nisu donosili radio niti druga tehnika sredstva za komuniciranje kako bi izbjegli da im se pomou lovljenja signala ue u trag. Vijesti su mogle ovamo stizati samo istonim putem ili dugim i mukotrpnim putem s jugozapada, kako je stigla i Suttyna grupa. Ovako kasno ljeti bilo je zbilja malo vjerojatno da bi još itko došao. Kao što je i rekla Monitoru, ljudi su ve govorili o odlasku. Slušala je kako razgovaraju o svojim planovima. Bilo je uobiajeno da se krene u malim grupama i da na raskrižjima staza krenu u raznim smjerovima. im to bude mogue, pridružit e se malim karavanama ljudi iz ljetnih sela koji sada takoer silaze u dolinu. Na takav su nain svoja hodoaša, put do špilja, uinili nevidljivim tijekom punih etrdeset godina. Ve je bilo prekasno, rekao joj je Odiedin, da bi se vratili istim putem, jugozapadnom stazom. Njihovi vodii iz sela u udolini rano su krenuli kui, a oekivala se i oluja i snijeg na Zubuamu. Morat e se spustiti u Amarezu, u podruje brežuljaka sjeveroistono od Silonga pa onda zaobii rub Visokog vijenca gornjeg porjeja pa opet kroz brda do Okzat-Ozkata. To bi, pješice, trajalo nekoliko mjeseci. Odiedin je mislio da e moi kroz regiju brežuljaka autostopirati kamione, ali zato e se morati podijeliti u parove. Za Sutty je sve to zvuilo nevjerojatno i zastrašujue. Jedna je stvar bila slijediti vodie gore u planinu i slijediti skrivene staze u oblacima sve do tajnog, svetog mjesta, ali sasvim je druga stvar lutati poput skitnica, autostopirati, biti posve anoniman i nezaštien u tom prostranstvu i u stranom svijetu. Da, vjerovala je Odiedinu, ali silno je željela stupiti u vezu s Tongom Ovom.

I što e uiniti s Monitorom? Trebaju li pustiti neka tri po uredima i ministarstvima i brblja o zadnjem velikom skrovištu zabranjenih knjiga? Možda je on trenutano u nemilosti ali, prije nego li ga pošalju u rudnike soli, njegovi e šefovi uti sve što on ima za rei. I što bi rekla Tongu kada i ako uope ikada bude govorila s njim? Poslao ju je da istraži povijest Ake, njezinu izgubljenu i izvan zakona stavljenu prošlost, istinsku prošlost. Pronašla ju je, ali što sada? Ono što su mazi htjeli od nje bilo je jasno i hitno: sauvati njihovo blago. Nakon onog razgovora s Monitorom to je bila jedina kristalno jasna stvar u njezinim mranim mislima i osjeajima. Ono što je ona sama željela, što bi željela kada bi to bilo mogue, bilo je da ostane ovdje. Živjeti tu u špiljama bia, itati, slušati Prianja ovdje, gdje su ona potpuna ili gotovo potpuna, neprekinuta pria. Živjeti u šumi rijei. Slušati. To bi bilo ono što bi njoj odgovaralo, za im je žudjela, a nije mogla to uiniti. I mazi su za tim žudjeli, a nisu mogli to uiniti. - Bili smo glupi, yoz Sutty... - rekla je Goiri Engnake, maz iz velikog grada Kangnegne u središnjem dijelu kontinenta i sjajna poznavateljica filozofije, koja je odrobijala etrnaest godina u poljoprivrednom logoru zbog širenja reakcionarne ideologije. Bila je pomalo oronula, iako vrsta žena. - ...što smo sve nosili ovamo gore. Trebali smo posvuda ostaviti knjige. Ostaviti ih tamo gdje su bile i napraviti kopije. Utrošiti vrijeme na prijepis, umjesto što vuemo sve na isto mjesto gdje ih mogu uništiti jednim udarcem. Ali, znate, mi smo staromodni. Ljudi razmišljaju koliko dugo bi trajao prijepis, koliko opasno bi bilo tiskati ih ponovo. Nismo se obazirali na strojeve kakve je Korporacija poela proizvoditi, na naine kad se kopija uini u trenutku, nismo se dosjetili staviti sve knjižnice u kompjuter. Sada smo odvukli naše blago tamo gdje se ne može koristiti ta tehnologija. Ne možemo dovui kompjuter ovamo, a kad bismo i mogli kako bi ga napajali energijom? I koliko bi trajalo da sve to stavimo u kompjuter? - S akanskom tehnologijom trebale bi godine - odgovori Sutty. - S onim ime Ekumena raspolaže, možda bi ljeto bilo dovoljno. Gledajui Goiri u lice, polako je dodala - Ako bismo bili ovlašteni da to napravimo. Kad bismo imali ovlaštenje Korporacije Ake. I ovlaštenje Stabila Ekumene. - Razumijem. Bile su u "kuhinji", u špilji u kojoj se kuhalo i jelo i koja je bila dovoljno izolirana da je tu bilo podnošljivo toplo. Ta je špilja u svako doba dana bila okupljalište za razgovore i diskusije. Dorukovale su i ispijale šalicu bezit aja. Pospješuje krvotok i zacjeljivanje, mrmljala je Iziezi u njezinim mislima. - Biste li zamolili Izaslanika da zatraži takvo odobrenje, yoz? - Da, naravno - rekla je Sutty. - Zapravo, pitala bih ga misli li on da je to ostvarivo i mudro. Ako bi takav zahtjev pružio vašoj vladi indicije da ovo mjesto postoji, sve bismo upropastili, maz. Goiri se smješkala zbog Suttynog izbora rijei. Naravno, razgovarale se na dovzanskom - Ali, možda bi injenica da vi znate za ovo mjesto i da se Ekumena zainteresirala za to, možda bi to spasilo Knjižnicu - rekla je. - Možda bi ih to odvratilo od toga da ovamo pošalju policiju i sve unište. - Možda. - Šefovi Korporacije pokazuju prema Ekumeni veliko štovanje. - Da. Ali isto tako drže njene izaslanike izvan svakog doticaja s bilo kim osim s ministrima i njihovom birokracijom. Pružili smo im mnogo korisnih informacija. Oni su nama

dali mnogo beskorisne propagande. Goiri je malo razmišljala o tome pa konano upitala - Ako to znate, zašto im to dopuštate? - Pa, maz Goiri, Ekumena gleda dugorono. Tako dugorono da je ovjeku, koji kratko živi, esto vrlo teško to prihvatiti. Mi radimo po naelu da je uvijek, gledano na dugu stazu, pogrešno uskraivati znanje. Zato kad nas netko traži da mu kažemo što znamo, mi mu to kažemo. Tu smo, u izvjesnoj mjeri, slini vama, maz. - Više ne - ogoreno ree Goiri - Mi krijemo sve što znamo. - Nemate izbora. Vaši birokrati su opasni ljudi. Zadrto vjeruju... - Sutty je otpila aj. Grlo joj je bilo suho. - Na mom svijetu, tamo gdje sam ja odrasla, postojala je snažna skupina vjernika. Vjerovali su kako njihova uvjerenja trebaju pobijediti sva druga i kako ne smije postojati neki drugi nain razmišljanja. Sabotirali su mrežu informacija, uništili knjižnice i uilišta po cijelom planetu. Naravno, nisu mogli baš sve uništiti. Sve se to može obnoviti... ali šteta je uinjena. Takva uništavanja su poput moždanog udara, ovjek se oporavi, gotovo oporavi. Ali vi znate sve to. Stala je. Govorila je previše. Glas joj je drhtao. Došla je preblizu svemu tome. I više nego preblizu. Pogrešno! I Goiri je takoer izgledala potreseno - Sve što mi znamo o vašem svijetu, yoz... - Je to da mi letimo naokolo u svemirskim brodovima i donosimo prosvjetljenje zaostalim, primitivnim svjetovima - ree Sutty, a onda jednom rukom udari o stol, a drugom prekrije usta. Goiri je zurila u nju. - Ovako se ljudi Rangme podsjeaju da treba zašutjeli - rekla je Sutty. Nasmiješila se, ali sad su joj se tresle ruke. Neko su vrijeme obje šutjele. - Mislila sam o vama... o svim ljudima Ekumene... držala sam vas vrlo mudrim... iznad pogrešaka. Kako djetinjasto! - izjavi Goiri. - Kako nedolino! Opet je zavladala šutnja. - Uiniti u sve što mogu, maz. Kad se vratim i ako se vratim u grad Dovz. Možda ne bi bilo pametno pokušati stupiti s Mobilom u telefonsku vezu iz Amareza. Mogla bih, zbog prisluškivanja, rei kako smo se izgubili pokušavajui planinariti gore prema Silongu pa smo pronašli istoni izlaz iz planine. Ali ako se pojavim u Amarezi, a nemam odobrenje da idem tamo, ispitivat e me. Mogu šutjeti, ali mislim da ne mogu lagati... ne znam dobro lagati... A tu je i problem s Monitorom. - Da. Bilo bi mi drago kad biste govorili s njim, yoz Sutty. Et tu, Brute? rekao je ujak Hurree, sarkastino podigavši obrve. - Zašto, maz Goiri? - Pa, on je, kako ste to rekli, vjernik. I to je, kako ste rekli, opasno. Recite mu to što ste meni rekla o vašoj Zemlji. Recite mu i više nego ste meni rekla. Recite mu da je vjerovanje rana koja se lijei znanjem. Sutty je ispila ostatak aja. Okus je bio gorak, profinjen. - Ne mogu se sjetiti gdje sam to ula. Nije iz knjige. ula sam kako je netko to rekao. - To je Teran rekao Penanu. Nakon stoje bio ranjen u bitci protiv barbara. Sutty se sada sjetila: krug ožalošenih u zelenoj dolini, podno kamenih i snježnih obronaka, leš mladia prekriven poput leda bijelom krpom, glas maza koji pria priu. "Teran je umirao. Rekao je: 'Moj brate, mužu moj, ljubavi moja, ti koji si ja, ti i ja smo vjerovali kako emo pobijediti neprijatelja i donijeti našoj zemlji mir. Ali vjerovanje je rana koju znanje lijei, a smrt zapoinje Prianje tvog života.' A onda je umro u Penanovom naruju."

Grob, yoz. Gdje to po inje. - Mogu pokušati prenijeti tu poruku - konano ree Sutty. - Iako zadrti fanatici imaju male uši.

8 Šator mu je bio osvijetljen samo treperenjem grijalice. Kad je ušla, poeo je pumpati svjetiljku. Dugo je trajalo dok je žaruljica slabo zasjala. Sjela je u prazni dio šatora i prekrižila noge. Koliko je mogla vidjeti, lice mu više nije bilo oteeno, no još je bio blijed. Oslonac za lea bio je sada postavljen visoko da je gotovo uspravno sjedio. - Ležiš tu u mraku i danju i nou - rekla je. - Mora da je to vrlo udan osjeaj. Kao kad te zatvore u samicu, kao da su ti osjetila blokirana. Kako provodiš vrijeme? - Spavam - odgovorio je. - Mislim. - Misliš, dakle postojiš... Recitiraš li slogane? Naprijed, više, dalje? Reakcionarna misao je poraženi neprijatelj? Nije ništa rekao. Kraj njega na prostirci ležala je knjiga. Podigla ju je. Bio je to udžbenik, zbirka poezije, pria, životopisa poznatih ljudi i slino, knjiga za djecu staru desetak godina. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati kako je knjiga pisana ideogramima, a ne abecedom. Praktiki je ve zaboravila da je u Monitorovu svijetu, u modernoj Aki, sve pisano abecedom, da su ideogrami zabranjeni, ilegalni, izvan uporabe i zaboravljeni. - Znaš li ovo itati? - upitala je oštro, zbunjena i pomalo nervozna. - Odiedin Manma mi je to dao. - Znaš li to itati? - Polako. - Kada si nauio itati primitivno, anti-znanstveno pismo trule lešine, Monitore? - Kad sam bio djeak. - Tko te je nauio? - Roditelji moje majke. Odgovarao je uvijek nakon kratke stanke i tiho, gotovo mrmljajui, poput kakvog posramljenog a. Sutty je odjednom preplavio stid. Osjetila je kako se zacrvenila i kako joj se vrti u glavi. Ponovo pogrešno. Još gore nego pogrešno. Nakon podulje tišine rekla je - Ispriavam se zbog naina na koji sam s tobom razgovarala. Nije mi se svialo kako si se prema meni ponašao na brodu i u Okzat-Ozkatu. Zamrzila sam te, jer sam te smatrala odgovornim za uništavanje herbarija koji je pripadao Maz Sotyu Angu, herbarija koji je bio njegovo životno djelo, koji je bio njegov život. I zato što si progonio moje prijatelje. I zato što si progonio mene. Mrzim tu zadrtost u koju ti vjeruješ. Ipak, pokušat u ne mrziti tebe. - Zašto? - upitao je. Glas mu je bio hladan, onakav kakvog se sjeala. - Jer mržnja pogaa onog koji mrzi - citirala je poznati tekst iz Prianja. Sjedio je mirno, napet kao uvijek. Ona se, naprotiv, poela opuštati. Priznanje ju je oslobodilo ne samo stida, nego i one ljutnje i tjeskobe koju je osjeala u njegovom prisustvu. Stavila je noge u udobniji položaj polulotosa i izravnala lea. Sad ga je mogla mirno gledati, a ne kao ranije kada ga je samo kriomice pogledavala. Malo je promatrala to njegovo ukoeno lice. On nije mogao ili nije htio ništa rei, ali ona je i mogla i htjela govoriti. - Žele da razgovaram s tobom - rekla je. - Žele da ti ispriam kakav je život na Terri. Tužnu i gadnu istinu koju ete zatei na kraju vašeg Puta ka zvijezdama. Zato da si možda ipak

postaviš ono fatalno pitanje: Znam li ja što radim? No ti si ga, vjerojatno, ne želiš postaviti... A ja, eto, želim znati kako to izgleda život poput tvojeg. Kako ovjek postane Monitor? Hoeš li mi to rei? Zašto si živio s bakom i djedom? Zašto si uio itati staro pismo? Rekla bih da imaš oko etrdeset godina. Pismo je ve bilo zabranjeno kad si bio dijete, zar ne? Kimnuo je. Odložila je knjigu dolje. Uzeo je knjigu i izgledalo je kao da prouava kaligrafijom ispisan naslov na ovitku: Dragulj-plodovi sa stabla u enja. - Reci mi - upitala je - gdje si roen? - Bolov Yeda. To je na zapadnoj obali. - I nazvali su te Yara "Snažan". Odmahnuo je glavom - Nazvali su me Azyaru. Azya Aru. Baš je prije dan-dva itala o njima u Povijesti zapadnih zemalja koju joj je Unroy pokazala u knjižnici. Prije otprilike dvjesto godina, par maza Azya Aru bili su glavni osnivai i apostoli Prianja u Dovzu. To su bili prvi mazi-gazde i sve do sekularizacije bili su junaci Dovza. Dolaskom Korporacije jamano su bili najprije proglašeni huljama i kulturnim nitkovima, sve do vremena kad su mogli biti potpuno zaboravljeni, premazani bijelim vapnom, izbrisani. - Znai, roditelji su ti bili mazi? - Djed i baka - držao je knjigu kao da drži neki talisman. - Prvo ega se sjeam je moj djed koji mi pokazuje kako se piše rije "stablo" - prstom je po knjizi skicirao taj ideogram od dvije crte. - Sjedili smo u hladovini trijema otkud smo mogli vidjeti more. Ribarice su se vraale u luku. Bolov Yeda je na brežuljcima iznad zaljeva, najvei grad na toj obali... Djed i baka su imali prekrasnu kuu. Loza je rasla preko trijema, sve do krova, s debelim trsovima i žutim cvjetovima. Svakog su dana u kui obavljali Prianja, a naveer su odlazili u umyazu. Koristio je zabranjenu zamjenicu on/ona/oni. Nije ni svjestan toga, pomislila je Sutty. Glas mu je postao mek, jasan i opušten. - Moji roditelji su bili uitelji. Predavali su novo pismo u korporacijskoj školi. I ja sam ga io, ali više mi se svialo staro pismo. Zanimalo me je pisanje i knjige, stvari kojima su me djed i baka uili. Vjerovali su kako sam roen za maza. Baka je govorila "Oh, Kiem, pusti dijete nek se igra!" Ali djed je želio da ostanem i nauim još jednu grupu znakova, a ja sam mu uvijek želio udovoljiti. Sve napraviti bolje... Baka me uila govoriti ono što djeca ue iz Prianja. Alija sam više volio pisati. Znao sam prekrasno pisati. Pisane rijei mogao sam zadržati, uvati. Izgovorene rijei odletjele bi poput vjetra i morao si ih stalno iznova izgovarati da bi ih održao na životu. A pisano je ostajalo i mogao si nauiti kako eš to još poboljšati. Uiniti ljepšim. - Znai, živio si kod djeda i bake kako bi s njima uio? Odgovorio je s istom mirnoom i gotovo snenom opuštenosti. - Kad sam bio sasvim malen, živjeli smo tamo svi zajedno. Onda je moj otac postao administrator u školi, a mama se zaposlila u Ministarstvu informacija. Dobili su premještaj, najprije u Tambe, a zatim u Dovz City. Mama je morala puno putovati. Oboje su brzo napredovali unutar Korporacije. Bili su vrijedni službenici. Vrlo aktivni. Baka i djed su mislili kako je bolje da sam s njima dok se roditelji toliko sele i tako mnogo rade. Tako sam ostao s njima. - Jesi li želio ostati s njima? - Oh, da - izgovorio je to vrlo prostodušno. - Bio sam sretan. Ta je rije, izgleda, odjeknula u njegovim mislima jer je prestao govoriti onako tiho. Naglom je kretnjom okrenuo glavu od Sutty i to ju je podsjetilo na onaj trenutak u ulici OkzatOzkata kad joj je s toliko srdžbe i strasti zavapio: Nemojte nas izdati! Neko vrijeme nisu govorili. Niti je itko drugi razgovarao ili se kretao unutar Špilje Stabla. Mukla tišina u Krilu Silonga.

- Ja sam odrasla na selu - izjavi Sutty. - Kod mog ujaka i tete. Zapravo su mi bili praujak i prateta. Ujak Hurree je bio tamne puti, mršav i tih, sa sijedom ekinjastom kosom i obrvama - strašnim obrvama. Kad sam bila mala, mislila sam da iz njih sijevaju munje. Teta je izvrsno kuhala i bila je sjajan organizator. Nije postojao nitko koga ona nije mogla dovesti u red. Nauila sam kuhati prije nego itati. A onda me je, konano, ujak nauio. Bio je sveuilišni profesor. Predavao je književnost na sveuilištu u Calcutti, velikom gradu u mom dijelu Terre. U toj kui na selu imali smo pet soba i sve je bilo puno knjiga, sve osim kuhinje. Teta nije dozvoljavala držanje knjiga u kuhinji. Ali u mojoj sobi bila je hrpa knjiga: po svim zidovima, pod krevetom i pod stolom. Kad sam ovdje prvi puta ugledala špilje Knjižnice, pomislila sam na moju sobu kod kue. - Je li tvoj ujak poduavao po selu? - Ne. Tamo se skrivao. Mi smo se skrivali. Moji su se roditelji skrivali po raznim mjestima. Pritajili se. Bilo je to vrijeme svojevrsne revolucije. Nešto poput ovog kod vas, samo obrnuto. Ljudi koji... Radije bih slušala tebe nego govorila o tome. Reci što se onda dogodilo. Jesi li morao napustiti baku i djeda? Koliko si godina tada imao? - Jedanaest - odgovorio je. Slušala je. On je govorio. - Moj djed i baka su takoer bili aktivni... - ton mu je bio težak i usiljen, premda nije oklijevao. - ...ali ne kao lojalni proizvoi-potrošai. Bili su voe grupe podzemnih reakcionarnih aktivista, njegovali kultne aktivnosti i nauavali anti-znanost. Ja to nisam shvaao. Poveli su me na sastanak kojeg su organizirali. Nisam znao da su to ilegalni sastanci. Umyazu je bio zatvoren, ali nisu mi rekli da ga je policija zatvorila. Nisu me slali u korporacijsku školu. Držali su me kod kue i uili me samo praznovjerju i devijantnom moralu. Konano je moj otac uvidio što oni rade. On i moja majka su se rastali. Nije me posjetio dvije godine, ali je poslao po mene. Poslao je nekog ovjeka. Taj je došao nou. uo sam kako baka govori vrlo glasno i ljutito, kako je nikada ranije nisam uo govoriti. Ustao sam i došao u predsoblje. Djed je sjedio u svojoj stolici, samo je sjedio, nije me ni pogledao niti je išta rekao. Baka i onaj ovjek gledali su se preko stola. Pogledali su me, a onda je ovjek pogledao nju. Rekla je: Idi, Azyaru, obuci se, tvoj otac želi da ga doeš posjetiti. Otišao sam se obui, a kad sam se vratio, zatekao sam ih u istom položaju, u potpuno istom položaju: djed je sjedio poput gluhog i slijepog starca koji zuri preda se, baka je stajala sa stisnutim šakama oslonjenim o stol, a ovjek je tamo stajao. Poeo sam plakati. Rekao sam kako ne želim ii, kako želim ostati. Baka je prišla, primila me za ramena i odgurnula me. Gurnula me tom ovjeku. On je rekao Doi. A ona je rekla Idi, Azyaru! I ja sam... pošao s njim... - Kamo ste pošli - upita Sutty šapatom. - K mom ocu u Dovz City. Tamo sam onda polazio školu. Uslijedila je duga stanka. - Priaj mi - rekao je - o... tvom selu... Zašto ste se skrivali? - Bilo bi pošteno da sada ja priam - ree Sutty - ali to je duga pria. - Sve su prie duge - promrmljao je. Jednom je Oploiva rekao nešto slino. "Kratke prie su samo dio onih dugih", bio je rekao. - Ono što mi je teško objasniti jest što je na mom svijetu Bog - rekla je. - Znam Boga - ree Yara. To joj je izmamilo osmijeh. Taj ju je smiješak na tren razvedrio. - Sigurna sam da ga znaš. Ali "ovdje" je teško razumjeti što Bog znai "tamo". Ovdje je on rije, ne mnogo više od toga. U vašem državnom teizmu se, izgleda, time oznaava ono stoje dobro. Ono stoje pravo, zar ne? - Bog je Razbor, da - rekao je prilino nesigurno. - Na Terri je rije Bog bila mnogim ljudima od neizmjerne važnosti tijekom tisua godina.

I obino se nije toliko odnosila na ono što je razborito, koliko na ono što je tajnovito. Na ono što se ne može razumjeti. I zato postoje najrazliitije ideje o Bogu. Jedna je da je Bog entitet koji je stvorio sve drugo i odgovoran je za sve što postoji i što se dogaa. Nešto poput univerzalne, vjene Korporacije. Izgledao je zainteresirano, ali i zbunjeno. - Tamo gdje sam ja odrasla, na selu, mi smo uli za takvog Boga, ali mi smo imali još mnogo drukijih. Lokalnih. Imali smo ih jako puno. I, znaš, svi su oni bili izmiješani. Bilo je i nekoliko velikih, ali ja kao dijete nisam znala mnogo o njima. Znala sam samo ono u vezi s mojim imenom. Teta mi je jednom objasnila moje ime. Pitala sam je zašto se ja zovem Sutty, a ona je rekla, Sutty je Božja supruga. A ja sam upitala Jesam li ja Ganešina supruga? Jer Ganeša je bio bog o kojem sam najviše znala i koji mi se sviao. Ali ona je rekla: Ne, Šivina. Sve što sam tada znala o Šivi bilo je da ima dugaku, prljavu kosu i da je najbolji plesa u cijelom svemiru. On plešui uvodi svjetove u postojanje i izvodi ih iz njega. On je vrlo udan i ružan i stalno posti. Teta mi je rekla da ga je Sutty toliko voljela da se udala za njega protiv volje svog oca. Znala sam kako je djevojci u to doba bilo teško tako se usprotiviti pa sam zato mislila da je vrlo hrabra. Ali Teta je rekla kako se Sutty vratila posjetiti svoga oca i on je tada vrlo uvredljivo govorio o Šivi i bio je strašno bezobrazan prema njemu. A Sutty je bila tako ljuta i tako se stidjela da je od toga umrla. Nije ništa "uinila", naprosto je umrla. I od tada, sve vjerne žene koje umru kad im umre muž, nazivaju njenim imenom. Znaš, kad mi je Teta to rekla pitala sam, Zašto su me nazvali po jednoj tako glupoj šašavici?! Ujak je to uo i rekao mi je "Zato jer Sati je Šiva, a Šiva je Sati. Ti si i ona koja ljubi i ona koja oplakuje. I ljutnja. I ples." I tako sam odluila da se, kad je ve tako, neu buniti što sam Sutty, sve dok mogu biti i Šiva... Pogledala je Yaru. Pria ga je posve obuzela i bio je oaran njome. - Ali to sada nije važno. Sve je to jako složeno. No, svejedno, možda je i lakše kada imaš mnogo bogova umjesto jednog. Imali smo jednog kamenog boga meu korijenjem velikog stabla pokraj ceste. Seljaci su ga obojili u crveno i hranili ga maslacem kako bi mu ugodili, kako bi sebi ugodili. Teta je svakoga dana pred Ganešine noge polagala nevene. Taj mali bog sa životinjskim nosom bio je napravljen od bronce i stajao je u stražnjoj sobi. On je zapravo bio Šivin sin. Mnogo bolji nego Šiva. Teta mu je recitirala i pjevala. Vršila svojevrsni obred. Ja sam joj esto pomagala. Znala sam pjevati neke od tih pjesama. Voljela sam tamjan i nevene Ali ti ljudi o kojima ti moram priati, ljudi pred kojima smo se skrivali, oni nisu imali nikakve male bogove. Mrzili su male bogove. Oni su imali samo jednog velikog. Boga-velikog gazdu. Što god su rekli da je taj Bog rekao, to je moralo biti u redu. Tko nije radio onako kako su rekli da je Bog rekao da treba raditi, bio je kriv. Mnogi ljudi su to vjerovali. Njih su zvali uništi. "Jedan Bog, jedna Istina, jedna Zemlja." I oni... oni su napravili mnogo zla. Te su rijei zvuale budalasto, djetinjasto, tih par rijei za godine agonije. - Znaš, moj narod, mislim svi mi na Zemlji, nanijeli smo mnogo štete našem svijetu, borili smo se na njemu, izrabljivali ga, devastirali ga. Dugo vremena su vladale bolesti, glad i bijeda. Ljudi su željeli pomo i utjehu. Željeli su vjerovati da ipak nešto rade dobro. Mislim, ako su se pridružili unistima, smatrali su da je u redu sve što rade. Kimnuo je. Da razumije. - Unistiki Oci su govorili kako je svu bijedu donijelo ono što su oni zvali "zlo znanje". Kada ne bi bilo zlog znanja, ljudi bi bili dobri. Nesveto znanje trebalo je uništiti i napraviti mjesta "svetom vjerovanju". Protivili su se znanosti, svakom uenju, svemu osim onoga što je bilo u njihovim knjigama. - Kao mazi.

- Ne. Ja mislim, Yara, da je to pogrešno. Ne vidim kako Prianja iskljuuju ikakvo znanje ili da ikakvo znanje zovu zlim ili išta smatraju nesvetim. Prianja ne ukljuuju ništa od onog što je Aka tijekom zadnjeg stoljea nauila iz kontakata s drugim civilizacijama, to je tono. Ali mislim da je to samo zato što mazi nisu imali vremena uvrstiti sve te nove informacije u Prianja prije nego se Korporacija-Država uvrstila kao vaša centralna društvena institucija. Ona je maze zamijenila birokratima, a onda kriminalizirala Prianja. Gurnula ih u podzemlje gdje se nee moi razvijati i rasti. Zapravo ih zove nesvetim znanjem. Ono što ne razumijem jest zašto je Korporacija mislila da je nužno toliko nasilje, tako brutalna uporaba sile. - Jer su mazi držali sve bogatstvo, svu mo. Držali su ljude u neznanju, drogirali ih ritualima i praznovjerjem. - Ali oni nisu držali ljude u neznanju! Što je Prianje nego poduavanje svakoga tko želi slušati o svemu? Oklijevao je, trljajui rukom usta - Možda je to bio... obiaj - rekao je. - Možda je nekad davno i bilo tako. Ali sada nije bilo tako. U Dovzu su mazi tlaili siromahe. Sve zemljište pripadalo je umyazu. Škole su pružale samo fosilna, beskorisna znanja. Odbili su dopustiti ljudima novu pravdu, nova uenja... - Nasilnim putem? Opet je oklijevao - Da, u Belsi je reakcionarna gomila ubila dva dužnosnika KorporacijeDržave. Posvuda su bile neposlušnosti. Nije se štovao zakon. Protrljao je rukom lice, iako je to vjerojatno povrijedilo bolno, blijedo elo i obraz. - Evo kako je bilo - rekao je. - Vaši su ljudi došli ovamo i sa sobom donijeli novi svijet. Obeanje da e naš vlastiti svijet postati nov, bolji. Htjeli su nam to pružiti. Ali ljudi koji su to htjeli prihvatiti bili su zaustavljani, sprijeili su ih stari obiaji. Stari obiaji pravljenja svega. Mazi su beskonano mljeli o stvarima koje su se dogodile prije deset tisua godina, tvrdei kao oni o svemu znaju sve, odbijajui nauiti bilo što novo, držei ljude u bijedi, vukui nas natrag. Imali su krivo. Bili su sebini. Lihvari znanja. Trebalo ih je gurnuti u stranu da bi se stvorio prostor za budunost. A ako su i dalje stajali na putu, trebali su biti kažnjeni. Moj djed i baka imali su krivo. Bili su neprijatelji države. Nisu to htjeli priznati. Nisu se htjeli promijeniti. Kada je zapoeo, govorio je jednoliko, no pred kraj je glasno disao zurei pred sebe, stiši u rukama malu poetnicu. - Što se s njima dogodilo? - Kad sam otišao živjeti s ocem, oni su ubrzo bili uhieni. Godinu dana su bili u zatvoru u Tambi... Duga stanka. - ...Mnogi od tih tvrdoglavih reakcionarnih voa bili su dovedeni u Dovz City samo zbog javnog suenja. Onima koji su se pokajali bilo je dopušteno da se rehabilitiraju kroz rad na korporacijskim farmama - glas mu je bio bezbojan. - One koji se nisu pokajali pogubili su proizvoi-potrošai Ake. - Pucali su u njih? - Bili su izvedeni na Veliki trg pravde. Nakratko je zastao. Sutty se sjeala tog mjesta, poploene površine okružene sa etiri visoke nezgrapne zgrade u kojima je bio smješten Centralni sud. To mjesto je obino zagušeno prometnom gužvom i užurbanim pješacima. Yara je opet poeo govoriti, gledajui ravno ispred sebe, u ono o emu je govorio - Svi su stajali usred trga, ograeni uzetom, a policija ih je uvala. Ljudi su došli odasvud kako bi vidjeli izvršenje pravde. Na trgu je bilo na tisue ljudi. Posvuda oko kriminalaca. Po svim ulicama koje vode na trg. Otac me je doveo da to vidim. Gledali smo s jednog od visokih prozora

u zgradi Vrhovnog suda. Stavio me je ispred sebe kako bih mogao dobro vidjeti. Vidio sam hrpe kamenja, kamenja od kojeg je bio sagraen umyazu kojeg su srušili, velike hrpe na uglovima trga. Nisam znao emu to služi. Tada je policija dala znak i svi su se poeli gurati prema sredini trga gdje su stajali kriminalci. Poeli su ih udarati kamenjem. Ruke su se podizale i spuštale i... Trebali su bacati kamenje, kamenovati kriminalce, no bilo je previše ljudi. Prevelika gužva. Na stotine policajaca i sav taj narod. I zato su ih tukli do smrti. To je dugo trajalo. - Morao si to gledati? - Otac je želio da vidim kako prolaze oni koji griješe. Govorio je mirno, no ruka i usta su ga odavali. Nikada nije napustio taj prozor s pogledom na trg. Bio je dvanaestogodišnjak koji je stajao tamo i promatrao taj prizor tijekom ostatka svog života. Pravda kamenog doba. Vidio je kako su prošli baka i djed. Što je još mogao vidjeti? Ponovo je zavladala duga šutnja. Zajednika. Zakopati bol tako duboko, tako duboko da mine potreba da je ikada osjetiš. Zakopaj je ispod bilo ega, ispod svega. Budi dobar sin. Dobra djevojica. Gazi preko grobova i nikada ne gledaj dolje. "Psa koji voli ljude drži podalje..." Ali nije bilo grobova. Zdrobljena lica, smrskane lubanje, krvlju natopljene sjedine na gomili usred trga. Komadi kostiju, zubne plombe, ostaci raspuklog mesa, pramen plina. Miris paljevine u ruševinama neke kue na kiši. - Znai, nakon toga si živio u gradu Dovzu... i pristupio Korporaciji. Uredu za sociokulturu. - Otac mi je uzeo privatne uitelje kako bi popravili moje obrazovanje. Dobro sam prošao na ispitima. - Yara, jesi li oženjen? - Bio sam. Dvije godine. - Nemaš djece? Nijeno je odmahnuo. Stalno je zurio preda se. Sjedio je ukoeno, bez pokreta. S pomou nekog okvira, vrea za spavanje mu je iznad jednog koljena bila odignuta poput šatora. Tabadan mu je napravio taj okvir kako bi imobilizirao koljeno i olakšao bol. U ruci je još držao knjižicu Dragulj-plodovi sa stabla u enja. Sutty se nagnula naprijed kako bi opustila ramene mišie, a onda se ponovo uspravila. - Goiri me zamolila da ti priam o mome svijetu. Možda bih i mogla jer, na neki nain, moj život i nije bio tako razliit od tvojeg... Spomenula sam ti unište. Oni su preuzeli vlast u našem dijelu zemlje. Otpoelo je ono što su nazivali išenjem sela. Osjeali smo se sve nesigurnije. Ljudi su govorili kako moramo naše knjige ili sakriti ili ih baciti u rijeku. U to vrijeme je ujak Hurree umirao. Rekao je da mu se srce umorilo. Govorio je teti neka se riješi tih njegovih knjiga, ali ona nije htjela. Umro je tamo, okružen knjigama. Nakon toga mojim je roditeljima pošlo za rukom da Tetu i mene povuku iz Indije. Otišli smo na sasvim drugu stranu svijeta, na drugi kontinent, na sjever, u grad gdje vlada nije bila religiozna. Bilo je nekoliko i takvih gradova, veinom tamo gdje je Ekumena otvorila škole u kojima se predavalo prema hainskom programu. Uništi su mrzili Ekumenu i željeli su svim strancima iz svemira zabraniti boravak na Zemlji, ali se nisu usudili izravno provesti to u djelo. Zato su ohrabrivali terorizam protiv Pala, protiv instalacija ansibla i svega drugog za što su strane vragove držali odgovornim. Koristila je englesku rije "vrag", jer u dovzanskom nije bilo takve rijei. Malo je zastala pa udahnula, oprezno i duboko. Yara je sjedio u tišini karakteristinoj za pomnog slušatelja. - I tako sam tamo polazila srednju školu i uilište, a onda otpoela vježbeniki staž za

Ekumenu. Nekako u to vrijeme, Ekumena je poslala svog novog Izaslanika na Terru, nekog ovjeka imenom Dalzul, koji je odrastao na Terri. On je postao vrlo utjecajan meu unistikim ima. Nije prošlo mnogo vremena, a oni su mu sve više i više prepuštali kontrolu i primali od njega naredbe. Govorili su kako je on aneo... to znai izravni Božji glasnik. Neki od njih su poeli govoriti kako je on Spasitelj i... Nije postojala akanska rije za obožavanje. .. .legli bi na tlo ispred njega i slavili ga, hvalili ga i molili neka bude dobar prema njima. I inili bi sve što im je on rekao neka ine, jer je to bilo u skladu s njihovim poimanjem kako treba initi dobro, kako treba slušati Božje zapovjedi. Vjerovali su kako Dalzul govori u ime Boga. Ili da on jest Bog. Tijekom godine dana postigao je da oni ukinu taj svoj teokratski režim. A sve u ime Boga. Veina starih regija ili država opet su zadobile demokratske vlade, birali su svoje voe na izborima, obnovili su terransku Zajednicu država i dobrodošlicom doekivali ljude iz ostalih dijelova Ekumene. To je bilo uzbudljivo vrijeme. Bilo je prekrasno promatrati kako se unizam raspada u komade, mrvi u komadie. Sve više i više tih vjernika vjerovalo je kako je Dalzul Bog, ali bilo je sve više i onih koji su mislili da je on suprotnost... Bogu, da je sasvim zao. Bila je jedna grupa koja se nazivala Pokajnici, koja se kretala u povorkama posipajui si glave pepelom i biujui jedan drugoga kao znak kajanja što su krivo razumjeli Božje želje. Mnoštvo njih se odvojilo od ostalih i izabralo jednog ovjeka, unistikog Oca ili vou terorista, kao svog vlastitog Spasitelja i od njega su primali zapovjedi. Oni su svi bili opasni i nasilni. Dalzulisti su željeli zaštititi Dalzula od anti-dalzulista koji su ga htjeli ubiti. Stalno su podmetali bombe, pokušavali samoubilake napade. Svi. Stalno su pribjegavali nasilju jer je njihova vjera to opravdavala. Vjera im je govorila kako e Bog nagraditi one koji unište nevjeru i nevjernike. No uglavnom su uništavali jedni druge, razdirui se uzajamno. To su nazivali Svetim ratovima... Bilo je to zastrašujue vrijeme, no inilo se kako za nas ostale nema problema, samo se unizam raspadao iznutra. No prije nego je do toga došlo, onda kada je Sloboda tek zapoela, moj je grad bio osloboen. Plesali smo na ulici. Vidjela sam jednu ženu kako pleše. Zaljubila sam se u nju. Prestala je govoriti. Bilo je prilino lako priati, sve do ove toke. Do toke koju još nikada nije prešla. Pria koju je priala samo sebi samoj, samo u tišini, prije spavanja, ovdje se zaustavljala. Grlo joj se poelo stezati do boli. - Znam da ti misliš kako je to pogrešno - rekla je. - Ja... - zapoeo je oklijevajui pa rekao - Iz takve se zajednice ne mogu izroditi djeca pa je Komitet za moralnu higijenu izjavio... - Da, znam. Unistiki Oci izjavili su istu stvar. Jer Bog je stvorio žene da budu posude za muško sjeme. No nakon Slobode nismo se morale kriti iz straha kako e nas poslati u logore za preodgoj. Kao vaši mazi koje šalju u rehabilitacione centre. Gledala ga je izazivaki. Nije prihvatio izazov. Prihvatio je to stoje rekla i ekao da uje što e dalje rei. Nije više mogla to izbjegavati, bježati od toga. Morala je konano progovoriti o tome. - Dvije godine smo živjele zajedno - glas joj je postao tako tih da se on malo nagnuo prema njoj kako bi je uo - Bila je mnogo ljepša od mene i mnogo inteligentnija. I bolja. I smijala se. Ponekad se smijala u snu. Zvala se Pao. Pri spomenu imena krenule su joj suze, no zadržavala ih je. - Bila sam dvije godine starija od nje ijednu godinu ispred nje u našoj vježbenikoj školi. Propustila sam jednu godinu kako bih bila s njom u Vancouveru. Onda sam morala otii i zapoeti obuku u ekumenskom centru u Chileu. Daleko na jugu. Pao mi se trebala pridružiti kada diplomira na sveuilištu. Željele smo zajedno uiti i postati tim, tim Promatraa. Odlaziti zajedno

u nove svjetove. Plakale smo kad sam odlazila u Chile, no sve to i nije bilo tako loše kako smo mislile da e biti. Zapravo uope nije bilo loše, jer smo cijelo vrijeme mogle razgovarati telefonom i preko mreže i znale smo da emo se tijekom zime vidjeti, kako e nakon proljea ona doi dolje i bit emo zauvijek zajedno. "Bile" smo zajedno. Bile smo kao mazi. Bile smo dva koji nije dva nego jedan. Bio je svojevrstan užitak i srea kad mi je nedostajala, jer je postojala, jer mi je imao tko nedostajati. Ona mi je rekla to isto, kad sam se te zime vratila, kako e joj sada nedostajati to što joj ne nedostajem... Sada je poela plakati, a suze su tekle lako. Samo je morala šmrcati i obrisati oi i nos. - I tako sam za praznike letjela natrag u Vancouver. U Chileu je bilo ljeto, ali tamo je bila zima. I mi smo... zagrlile smo se i poljubile i kuhale veeru... I odlazile smo u posjetu mojim i njezinim roditeljima i hodale parkom, tamo gdje su bila velika stabla, stara stabla. Kišilo je. Tamo je esto kišilo. Ja volim kišu. Suze su prestale. Pao je otišla u knjižnicu u centru grada, pogledati nešto za ispit na kojeg se spremala izii nakon praznika. Htjela sam poi s njom, ali bila sam prehlaena pa je rekla "Ostani tu, samo eš se smoiti, a tu eš mi se lijeno izležavati", pa sam ostala u našem stanu i zaspala. Poduzeta je akcija u Svetom ratu. Bila je neka grupacija koja je sebe nazivala istai Zemlje. Vjerovali su kako su Dalzul i Ekumena sluge anti-Boga i da trebaju biti uništeni. Imali su nešto od onog oružja koje su unistiki Oci gomilali. Uporabili su ga protiv vježbenikih škola. ula je svoj glas kako zvui monotono i lažno, baš kako je i njegov ranije zvuao. - Koristili su projektile. S udaljenosti od više stotina kilometara, iz Dakotasa. Sakrili su se pod zemlju, pritisnuli dugme i poslali projektile. Raznijeli su fakultet, knjižnicu, kvartove i kvartove zgrada u centru grada. Bilo je na tisue mrtvih. Takve stvari su se stalno dogaale tijekom Svetih ratova. Ona je bila samo jedna osoba. Nitko i ništa, jedna osoba. Ja nisam bila tamo. ula sam buku. Grlo ju je boljelo, ali uvijek ju je boljelo. I uvijek e je boljeti. Neko vrijeme nije mogla ništa rei. - Jesu li ti roditelji poginuli? - tiho je upitao Yara. To pitanje ju je dirnulo. I pomaklo tamo odakle je mogla odgovoriti. - Ne - rekla je - njima nije bilo ništa. Preselila sam se k njima. Poslije sam se vratila u Chile. Mirno su sjedili. U unutrašnjosti planine. U špiljama punim bia. Sutty je bila umorna, iscrpljena. Mogla je po Yarinom licu i rukama vidjeti kako je i on umoran i još uvijek u bolovima. Tišina koju su sad nakon svojih rijei dijelili bila je miran, zaslužen blagoslov. Prošlo je dosta vremena, a onda je ula kako ljudi razgovaraju i to ju je prenulo iz te tišine. ula je Odiedinov glas koji je sada govorio ispred šatora - Yara? - Uite - rekao je Yara, a Sutty je povukla krilo šatora u stranu. -Ah - rekao je Odiedin. Pri slabom svjetlu svjetiljke njegovo je tamno, dobrodušno lice visokih jagodica virnulo u šator, doimajui se poput maske nainjene od goblena. - Razgovarali smo - rekla je Sutty. Izišla je iz šatora i sad je, protežui se, stajala pokraj Odiedina. - Došao sam zbog tvojih vježbi - Odiedin se, klei na ulazu, obratio Yari. - Hoe li uskoro stati na noge? - upitala je Odiedina, a on se okrene odgovorivši - Zbog naina na koji je povrijedio lea otežana mu je uporaba štaka. Neki od mišia se još nisu ponovo spojili. Ali radimo na tome. Odiedin se na koljenima uvukao u šator. Ve se uputila od šatora, a onda se vratila. Nakon onakvog razgovora kakvog su vodili,

nije mogla otii bez rijei. To bi bilo pogrešno. - Yara, doi u ponovo sutra - rekla je. On je nešto tiho odgovorio. Okrenula se promatrajui špilju u slaboj svjetlosti što se odbijala o stjenke drugih šatora. Nije mogla vidjeti Stablo urezano na stražnjoj stijeni, samo je opazila jedan ili dva treptajua dragulja u njegovoj krošnji. Kroz jedan od izlaza nedaleko Yarinog šatora, moglo se iz Špilje Stabla izii van, na otvoreno. Vodio je kroz manje špilje do kratkog prolaza koji je završavao u luku tako niskom da se je moralo puzati kako bi se izišlo na svjetlo dana. Izišla je i uspravila se. Oekujui kako e je svjetlost zaslijepiti, ve je pripremila naoale za sunce, ali sunce je, cijelog popodneva zakriveno masom Silonga, ve zalazilo ili zašlo. Svjetlost je bila blaga i prelijevala se ljubiasto. Tijekom posljednjih nekoliko sati napadalo je malo snijega. Pred njom se pružao široki polukrug prirodne arene koji je izgledao kao pozornica gledana sa stražnje strane i protezao se, blijed i netaknut, sve do svojih rubova. Ovdje, ispod goleme stijene zrak je bio miran, ali tamo pri rubu, na udaljenosti od stotinjak metara, vjetar je podizao i spuštao sitan suh snijeg u neprestanim tananim kovitlacima. Sutty je samo jednom bila na rubu. Stijena pod njom je bila okomita, malo prevjesna, ponor dubok kilometar i više. Od toga joj se zavrtjelo u glavi i dok je tamo stajala vjetar ju je svojim izdajnikim naletima gurkao naprijed. Zagledala se kroz onaj sitan neprestani ples raspuhanog snijega, preko praznine ispunjene tek veernjim zrakom, ka Zubuamu. Padine Gromovnika bile su blijede i nejasne, udaljene u sutonu. Dugo je tamo stajala promatrajui kako svjetlost zamire. Sada je popodneva veinom provodila razgovarajui s Yarom, nakon što je istražila drugi dio Knjižnice i radila s mazima koji su sastavljali katalog. Yara i ona se više nisu izravno vra ali na ono što su si ispriali o svojim životima, no to je poput tamnog temelja ležalo u pozadini svega što su govorili. Jednom ga je upitala da li zna zašto je Korproacija udovoljila Tongovoj molbi i dopustila jednom strancu napustiti informacijski ogranieno i kontrolirano podruje grada Dovza. "Da li sam bila probni sluaj?" upita ona. "Ili mamac?" Nije mu bilo lako potisnuti naviku iz svakodnevnog života, i ne samo njegovog vlastitog, zaštiti i uveati svoju mo uskraivanjem informacija, odnosno šutnjom dati do znanja da raspolaže informacijama i onda kada nije tako. itav svoj odrasli životni vijek držao se tog pravila i vjerojatno ga ni sada ne bi mogao prekršiti da kao dijete nije živio okružen Prianjem. Njegovo nastojanje da joj odgovori bilo je oigledno. Zapazila je kako se bori s griž ljom savjesti. Ležao je tu, zatvorenik vlastitih ozljeda i ovisan o svojim neprijateljima, a šutnja je bila jedina mo koja mu je preostala. Odustati od nje, ne ustrajavati na njoj nego govoriti, za to je trebalo mnogo hrabrosti. To je znailo odrei se i zadnjeg što mu je preostalo. - Moj odjel nije bio obaviješten - zapoeo je, onda stao i uskoro opet zapoeo - Mislim da su u visokim krugovima - pa konano i uporno zapoeo iznova, mui se s frazama iz svog zvanja - U visokim krugovima se nekoliko godina vodila rasprava o vanjskoj politici. Kako je akanski svemirski brod na svom putu prema Hainu, a kako se zna da brod Ekumene treba stii sljedee godine, neki elementi unutar Savjeta su predlagali malo fleksibilniju politiku. Reeno je kako bi moglo biti od koristi ako se neka vrata ostave otvorenima za poveanje meusobne razmjene informacija. Ostali koji su donosili odluke o tim stvarima zauzeli su stav kako korporacijski nadzor nad disidentima još ni izdaleka nije toliki da bi si mogli dopustiti popustljivost. Neka... konano je postignuta neka vrst kompromisa oko toga. Kad je Yari ponestalo ove birokratske frazeologije, Sutty je napravila grubi mentalni prijevod i rekla - Znai, ja sam bila kompromis? Ipak probni uzorak. A tebi su dali zadatak da

motriš na mene i podneseš izvještaj. - Ne - ree Yara s naglom otvorenošu - Ja sam to tražio. Dopustili su mi. U poetku. Vjerovali su kako eš se, kad vidiš bijedu i zaostalost Rangme, brzo vratiti u grad. Kad si se smjestila u Okzat-Ozkatu, Centralni izvršni organ nije znao kako bi te nadzirali, a da to ne bude uvredljivo. Opet su zaobišli moj odjel. ak su i moji nadreeni unutar odjela ignorirali moje izvještaje. Poslali su me natrag u glavni grad. Nisu htjeli slušati. Nisu vjerovali kolika je snaga maza u gradovima i selima. Oni misle da je s Prianjima gotovo. Govorio je sa silnom mržnjom i utuenošu, ulovljen u zamku svoje kompleksne i nerješive boli. Sutty se nije mogla dosjetiti niega što bi mu mogla rei. Sjedili su u tišini koja je postupno postajala lakšom što su dulje slušali i prepuštali se jednostavnoj tišini špilja. - Imao si pravo - rekla je konano. Odmahnu je glavom s prijezirom i nestrpljivo. Ali kad je otišla, govorei kako e sutra opet svratiti, promrmljao je - Hvala ti, yoz Sutty. - Servilnim obraanjem, besmislenom ritualnom frazeologijom. Od srca. Nakon toga razgovori su im bili lakši. Želio je da mu pria o Zemlji, no to mu je bilo teško razumjeti i esto, kada je mislila kako ju je razumio, on je opovrgnuo. Bunio se - Govoriš mi samo o destrukciji, okrutnim ljudima i kako su se stvari loše odvijale. Ti mrziš svoju Zemlju. - Ne - rekla je. Pogledala je gore u stijenku šatora. Vidjela je zavoj na cesti, na samom prilazu u selo i prašinu uz cestu u kojoj su se ona i Moti igrali. Crvenu prašinu. Moti joj je pokazao kako e od blata i oblutaka napraviti malo selo i uokolo posaditi cvijee. Bio je cijelu jednu godinu stariji od nje. Cvijee je odmah venulo od vruine, od vruine sunca beskonanog ljeta. Savilo bi se i poleglo, utonulo natrag u crveno blato koje se isušilo u svilenkastu prašinu. - Ne, ne - rekla je. - Moj je svijet tako lijep, Yara, da se to ne može izrei i ja ga volim. Ja ti govorim o propagandi. Pokušavam ti rei zašto ste nas, prije nego li nas je vaša vlada poela oponašati, trebali pogledati i sagledati tko smo. I stoje ono što smo mi uinili uinilo nama... - Ali stigli ste ovamo. I imali ste tolika znanja koja mi nismo imali. - Znam. Znam. Hainci su istu stvar donijeli nama. Pokušavali smo kopirati Haince, sustii ih, otkad su nas pronašli... Možda je unizam bio protiv toga koliko i protiv svega ostalog. Dokazivao je naše bogomdano pravo na to da budemo iracionalne budale koje sebi povlauju na svoj vlastiti krvavi nain, a ne na neiji tui. - Ali mi moramo uiti. I sama si rekla kako Ekumena drži pogrešnim svako uskraivanje znanja. - Rekla sam. Ali povjesniari pokušavaju prouiti nain na koji treba prenositi znanje kako bi ljudi dobili autentino, cjelovito znanje, a ne komadie ovoga i onoga koji se meusobno ne uklapaju. Ima jedna hainska izreka o zrcalu: "Ako je staklo cijelo, onda ono odražava cijeli svijet, ali razbijeno pokazuje tek dijelove i poreze ruku onog tko ga drži..." Ono što je Terra dala Aki krhotine su tog ogledala. - Možda su zato dužnosnici vratili legate natrag. - Legate? - Ljude s drugog broda s Terre. - S drugog broda? - upita Sutty zamuckujui, no kako je to govorila prisjetila se svojeg zadnjeg dugog razgovora s Tongom Ovom. Pitao ju je vjeruje li ona da su unistiki Oci postupajui na svoju ruku i ne obavještavajui Ekumenu, mogli poslati misionare na Aku. - Priaj mi o tome, Yara. Nitko od nas ovdje ne zna ništa o tom brodu. Vidjela je kako se fiziki malo povukao, jedva primjetno, borei se sa svojim trenutanim porivom da joj ne odgovori. To je bila povjerljiva informacija, pomislila je, znana samo manjoj

grupi i to nije ulazilo u službeni dio povijesti Korporacije. Iako su, bez sumnje, mislili kako "mi" za to znamo. - Brod je bio poslan natrag na Terru? - upitala je. - Tako izgleda. Uputila je ogorenu, nijemu poruku njegovom krutom profilu: "Jao, nemoj mi baš sada izigravati birokrata ije su usne zalivene!" Nije ništa rekla. Nakon nekog vremena ponovo je progovorio. - Bilo je dokumenata o toj posjeti. Ja ih nikada nisam vidio. - Što su ti rekli o brodovima s Terre, možeš li mi to rei? Malo se zamislio - Prvi je stigao u godini Redan trideset. Prije sedamdeset i dvije godine. Spustio se nedaleko Abazua, na istonoj obali. Na brodu je bilo osamnaest muškaraca i žena - pogledavao ju je kao da provjerava tonost tih podataka, a ona je kimnula. - Vlada te provincije, koja je tada na istoku još uvijek bila na vlasti, odluila je dopustiti strancima neka idu kamo žele. Rekli su da su došli ovamo kako bi nauili sve o nama i pozvali nas da im se pridružimo u Ekumeni. Rekli su nam sve što smo ih pitali o Terri i drugim svjetovima, ali su i rekli kako nisu došli govoriti, nego žele uti. Da su došli kao yoz, a ne kao maz... Ostali su tu pet godina. Onda je došao brod po njih i preko ansibla na brodu odaslali su na Terru prianja koja su uli - opet ju je pogledao, oekujui potvrdu. - Veina tih prianja se izgubila - rekla je Sutty. - A jesu li se oni vratili na Terru? - Ne znam. Napustila sam Terru prije šezdeset godina, sada ve prije šezdeset i jednu. Ako su stigli za vrijeme unistike vladavine ili tijekom Svetih ratova, mogli su biti ušutkani ili utamnieni ili su pucali u njih... Ali bio je i drugi brod, zar ne? -Da. - Ekumena je sponzorirala onaj prvi brod. Ali ona nije sponzorirala drugu ekspediciju s Terre. Uništi su preuzeli vlast. Komunikaciju s Ekumenom sveli su na minimum. Zatvarali su astrodrome i centre za obuku, prijetei predstavnicima Ekumene protjerivanjem, dopuštajui teroristima da im ošteuju postrojenja i inei sve da im oslabe mo. Ako je stigao brod s Terre, onda je to bio unistiki brod. Yara, ja nikada nisam ula ništa o tome. To sigurno nije bilo obznanjeno narodu. Prihvativši to, rekao je - Taj drugi brod je stigao dvije godine nakon što je prvi bio otišao. Unutra je bilo pedeset ljudi, zajedno s gazdom-mazom, s voom. Zvao se Fodderdon. Spustio se u Dovzu, južno od grada. Njihovi su ljudi istog asa stupili u kontakt s dužnosnicima Korporacije. Rekli su kako e Terra Aki ustupiti svo svoje znanje. Donijeli su sa sobom sve mogue vrste tehnikih i tehnoloških podataka. Pokazali su nam kako trebamo prestati s proizvodnjom na stari i neuki nain i kako trebamo promijeniti nain mišljenja da bismo nauili ono emu su nas oni mogli poduiti. Donijeli su nacrte i knjige, doveli inženjere i teoretiare da nas naue novim tehnologijama. Imali su ansibl na brodu, tako da su nam informacije mogle stizati s Terre im smo ih zatrebali. - Zgodna velika kutija puna igraaka - šapnula je Sutty. - To je sve promijenilo. To je silno ojaalo Korporaciju. Bio je to prvi korak u Putu ka zvijezdama... Tada... - Yara je zastao. - Tada ne znam što se dogodilo. Sve što su nam rekli bilo je da su nam Fodderdon i ostali u poetku besplatno pružali informacije, tada su ih poeli uskraivati i zahtijevati da za to platimo nepoštenu cijenu. - Mogu zamisliti koju cijenu - rekla je Sutty. Upitno ju je pogledao. - Vaš besmrtni dio - rekla je. Nije postojala akanska rije za dušu. Yara je ekao da ona objasni. - Mislim da vam je rekao: morate vjerovati. Morate vjerovati u Jednog Boga. Morate

vjerovati da sam samo ja, Otac John, jedini Božju glas na Aki. Samo ono što ja priam je istinito. Ako budete pokorni Bogu i meni, mi emo vam rei sve prekrasne stvari koje znamo. Ali cijena naših Prianja je visoka. Vrlo visoka. Viša od bilo koje svote novca. Yara je sumnjiavo kimao i razmišljao - Fodderdon je rekao da e Izvršno Vijee morati izvršavati njegove naredbe. Zato sam ga i nazvao gazda-maz. - To je i bio. - Ostalo ne znam. Bilo nam je reeno kako je došlo do politikih razmimoilaženja pa je brod s legatima vraen natrag na Term. No... nisam baš siguran da se tako i dogodilo... - inilo se da mu je neugodno i dobrano se zamislio nad tim što e rei. - Poznao sam jednog inženjera u Novoj Alyuni koji je radio na "Aki Jedan" - mislio je na NAFAL, ponos Koroporacije, brod kojeg je Aka prije pet godina poslala na Hain. - Rekao je kako im je terranski brod poslužio kao model. Možda je samo mislio rei kako su raspolagali nacrtima broda, ali zvualo je kao da se radilo o samom brodu. Ne znam, bio je pijan. Lako je mogue da je pedeset misionara-osvajaa umrlo u korporacijskim radnim logorima. Ali Sutty je sada uvidjela kako je Dovz bio iznevjeren i kako je iznevjerio ostatak Ake. Ta pria joj je rastužila srce. Sve stare pogreške poinjene su ponovo. Duboko je uzdahnula - Znai, prema nama ste se odnosili s krajnjim nepovjerenjem, jer otad niste mogli razlikovati unistike legate od Promatraa Ekumene... Znaš, Yara, mislim da su vaši dužnosnici mudro postupili odbijajui pogodbu koju je Otac John ponudio. Iako su to oni, vjerojatno, vidjeli jednostavno kao borbu za mo. Ono što je teže vidjeti jest da je i ono darovano znanje imalo na sebi naznaenu cijenu. I ima je još uvijek. - Da, jasno je da ima - rekao je Yara. - Samo ne znamo kolika je. Zašto tvoji ljudi kriju cijenu? - Ne znam - rekla je. - Nisam shvatila... Moram razmisliti o tome. Yara se naslonio. Izgledao je umorno. Protrljao je oi pa ih sklopio. Nakon nekog vremena tiho je rekao - Dar je munja - oigledno citirajui neki redak iz Prianja. Sutty ugleda prekrasne zaobljene ideograme, visoko na sjenovitom bijelom zidu... dvostruko rašljasto drvo-munja raste iz zemlje... Ugleda kako se stare, tamne ruke Sotyua Anga spajaju iznad srca, oblikujui obris vrha planine. Ne morate ništa platiti... Sjedili su u tišini, slijedei tok vlastitih misli. Nakon dugog vremena ona upita - Yara, znaš li Priu o dragom Takiekiju? Gledao je u nju, a onda kimnuo. Oigledno, bila je to uspomena iz djetinjstva koja je zahtijevala nešto vremena dok je ponovo pronae u sjeanju. Još je razmislio i konano rekao - Da. - Je li dragi Takieki zbilja bio budala? Konano, mati mu je dala ono grahovo brašno. Možda je imao pravo što ga nije dao, bez obzira na to što su mu oni ponudili. Yara je razmišljao - Baka mi je priala tu priu. Rekao sam... Sjeam se kako sam mislio da bi mi se svialo kada bih i ja mogao krenuti bilo kamo, onako kako je on pošao, bez ikoga tko bi pazio na mene. Tada sam još bio malen pa me baka i djed nisu nikamo puštali samog. Rekao sam kako mora da je on želio nastaviti pješaiti, a ne ostati na farmi. A baka je upitala, "a što e kada mu ponestane hrane?" Rekao sam da se je možda ipak trebao nagoditi. Možda je mogao dati mazima nešto graha, a nešto zadržati i uzeti samo nekoliko zlatnih nova. Tako bi nastavio hodati, a mogao bi i kupiti hranu kad doe zima. Slabašno se osmjehnuo prisjeajui se, no lice mu je ostalo zamišljeno. To lice je uvijek bilo zamišljeno. Sjeala se tog lica dok je još bilo tvrdo, hladno, zatvoreno. Otvorilo se od udaraca. Imao je dobar razlog za zabrinutost. Vježbe hodanja nisu dobro napredovale. Koljeno mu

nije moglo podnijeti optereenje dulje od nekoliko minuta, a povreda lea uzrokovala je bolove kada se služio štakama i prijetila je daljnjim ošteenjem. Odiedin i Tobadan radili su s njim svakodnevno, s beskonanim strpljenjem. Uzvraao im je s vlastitom nepokolebljivom strpljivošu, no taj izraz zabrinutosti nikada ga nije napuštao. Dvije grupe ljudi ve su napustile Krilo Silonga, klizei u daljinu u osvit zore, nekolicina ljudi i par teško natovarenih minula. Sad nije bilo nikakvih karavana s barjacima. Život u špiljama odvijao se gotovo u potpunosti prema obiajima i dogovoru. Sutty je opazila kako se brižljivo izbjegava hijerarhija. Ljudi su bili obzirni i nisu se pozivali na svoj osobni ugled. Spomenula je to Unroy koja je rekla - Baš je zbog toga sve bilo krenulo po zlu stotinu godina prije nego li je došla Ekumena. - Gazda-maz - nagaala je Sutty. - Gazda-maz - smiješila se Unroy potvrujui. Suttyin žargon i korištenje rangmanskih arhaizama uvijek su je poticali na smješkanje. - Dovzanska Reformacija. Hijerarhija moi. Borba za mo. Golem, bogati umyazu ubire porez od malih sela. Fiskalno i duhovno lihvarenje! Tvoji su ljudi stigli u zao as, yoz. - Brodovi uvijek stignu na novi svijet u zao as - izjavi Sutty. Unroy ju je pogledala malo zaeno. Ako je itko upravljao sa stvarima u Krilu Silonga, onda su to bili mazi Ingeba i Ikak. Kada je opi dogovor bio postignut, oni su brinuli o svim pojedinanim odlukama i odgovornostima. Jedna od takvih odluka bila je i kada e, koji ljudi i kojim redom odlaziti. Za veerom, jedne noi, Ikak je prišla Sutty - Yoz Sutty, ako nemaš ništa protiv, tvoja bi grupa mogla krenuti za etiri dana. - Svi mi iz Okzat-Ozkata? - Ne. Mislili smo da bi krenula ti, Maz Odiedin Manma, Long i Ieyu. Mala grupa s jednom minulom. Moi ete brzo putovati i sii dolje meu brežuljke prije nego jesen stigne ovamo. - U redu, maz. Žao mi je ostaviti neproitane knjige- - Možda eš se moi vratiti. Možda ih možeš spasiti za našu djecu. Ta gorljiva, žarka nada koju su svi oni dijelili, to ufanje u nju i u Ekumenu zaplašilo je Sutty svaki puta kad je uvidjela silovitost te želje. - Pokušat u to uiniti, maz - rekla je, a onda upitala - A što e biti s Yarom. - Morat e ga nositi. Iscjeljitelji kažu da do promjene vremena nee biti u stanju hodajui prei ikakvu veu udaljenost. U grupi s njim biti e dvoje tvojih mladih, Tobadan Siez i dva naša vodia, tri minule i njihov vodi. Velika grupa, ali mora tako biti. Oni e krenuti sutra ujutro, dok je još ovako dobro vrijeme. Da smo barem znali da ovjek nee moi hodati. Poslali bismo ih ranije. No kretat e se Rebanovom stazom, onom najlakšom. - Što e biti s njim kad stignete u Amarezu? Ikak raširi ruke - Što možemo uiniti s njim? Biti e naš zarobljenik. Moramo tako postupiti. Mogao bi policiji odati toan položaj špilja. Oni bi pak, im bi uzmogli, poslali ljude, postavili eksploziv i sve razorili. Isto kako su razorili Veliku Knjižnicu Maranga i sve ostale. Korporacija nije promijenila svoju politiku. Osim ako ih "ti" ne uvjeriš da je promijene, yoz Sutty... da puste knjige, da dopuste Ekumeni da doe, proui ih i sauva. Kada bi se to dogodilo, mi bismo njega, naravno, oslobodili. Ali ako ga pustimo, njegovi vlastiti ljudi e ga uhititi i poslati u zatvor, jer nije imao odobrenje za svoju akciju. Jadan ovjek, ne eka ga svijetla

budunost. - Možda nee rei policiji. Ikak ju je, iznenaena, upitno pogledala. - Znam da je poduzeo privatnu akciju kako bi pronašao Knjižnicu i razorio je. To mu je, zapravo, bila opsesija. Ali on... Njega su odgajali mazi. I... Oklijevala je. Nije mogla otkrivati Ikak njegove najdublje tajne, baš kao što ne bi mogla niti svoje vlastite. - Morao je postati takvim kakav jest - rekla je. - Ali vjerujem kako on jedini pravi smisao vidi u Prianjima. Mislim da im se vratio. I znam da ne osjea neprijateljstvo ni prema Odiedinu niti prema bilo kome ovdje. Možda bi mogao ostati s ljudima u Amarezu, a da ga ne drže zarobljenim. Samo da se skloni s vidika. - Možda - uzvrati Ikak, ne bez simpatije, ali niti uvjereno. - Ali jako je teško skrivati nekog poput njega, yoz Sutty. ZIL mu je usaen. I on je prilino visoko rangiran službenik iji je zadatak da pazi na Promatraa Ekumene. Tražit e ga. Kad ga jednom nau, bojim se, bez obzira što on osjeao, natjerat e ga da kaže sve što zna. - Možda bi mogao ostati skriven u selu tijekom zime, da uope ne silazi do Amareza. Meni e trebati vremena, maz Ikak Igneba, Ekumeni e trebati vremena za razgovore s ljudima u Dovzu. I ako sljedee godine stigne svemirski brod, kao što bi trebao, tada emo moi preko ansibla o svemu tome razgovarati sa Stabilima Ekumene. No to e potrajati. Ikak kimne - Razgovarati u s ostalima o tome. Uinit emo što možemo. Odmah nakon veere Sutty se zaputila u Yarin šator. Tamo su ve bili Akidan i Odiedin. Akidan mu je donio toplu odjeu za put, a Odiedin ga je došao uvjeriti kako e putovanje dobro protei. Akidan je bio uzbuen zbog odlaska. Sutty je bila dirnuta zapazivši kako se djeak blago obraa Yari dok mu je lijepo mlado lice bilo ozareno. - Ne brinite, yoz - gorljivo je priao. - To je vrlo lagana staza, a mi imamo snažnu grupu. Sii emo dolje meu brežuljke za tjedan dana. - Hvala - ree Yara bezizražajno. Lice mu se ponovo zatvorilo. - Tobadan Siez e biti s tobom - rekao je Odiedin. Yara klimne. - Hvala - ponovio je. Došla je i Kieri, donijevši topli pono kojeg je Akidan zaboravio. Upuzala je u šator i nije prestajala govoriti. Šator je bio prepun. Sutty je kleala kod ulaza i stavila je svoju ruku na Yarinu. Nikada ga ranije nije dotakla. - Hvala ti, Yara, što si mi ispriao sve što si mi ispriao - rekla je, žurei se i zbunjeno. - I hvala što si mi dopustio da i ja tebi priam. Nadam se da eš... da e sve ispasti dobro. Zbogom. Podigao je pogled prema njoj, kratko kimnuo i okrenuo glavu. Vratila se u svoj šator uzbuena, ali i s olakšanjem. Šator je bio sav u neredu. Kieri je razbacala sve svoje stvari pripremajui ih za pakiranje. Sutty je jedva ekala da opet dijeli šator s Odiedinom, jedva je ekala red, tišinu i celibat. Sutty je bila umorna, jer je provela cijeli dan radei na katalogu a to je, zbog korištenja udljivih i spetljanih akanskih programa, bio zamoran i osjetljiv posao. Legla je u krevet namjeravajui rano ustati i ispratiti prijatelje. Odmah je zaspala. Kieri se vratila, ali joj sva njezina buka oko pakiranja nije nimalo smetala. Izgledalo je da je prošlo tek pet minuta, a svjetlo se ponovo upalilo, Kieri je ve ustala i bila spremna za pokret. Sutty se izvukla iz vree i rekla - Doi u dorukovati s tobom. Ali kad je stigla u kuhinju, ljudi iz grupe koja je odlazila nisu tamo jeli topli obrok s kojim bi zapoeli put. Nije bilo nikoga osim Longa, koji je obavljao svoje kuharske poslove. - Gdje su svi, Long? - upitala je uznemireno. - Zar su ve otišli? - Ne - odgovori Long.

- Je li se nešto dogodilo? - Bojim se da jest, yoz Sutty - lice mu je bilo zabrinuto. Odmahnuo je glavom prema vanjskim špiljama. Otišla je prema ulazu koji je vodio do njih. Ulazei, srela je Odiedina. - Što se dogodilo? - Oh, Sutty - ree Odiedin. Uinio je nedovršenu, beznadnu kretnju. - Što se dogodilo? - Yara. - Što? - Poi sa mnom. Slijedila ga je u Špilju Stabla. Prošao je pokraj Yarinog šatora. Oko šatora je bilo mnogo ljudi, ali nije vidjela Yaru. Odiedin je koraao kroz malenu špilju neravnog poda, a iz nje do kratkog prolaza koji je vodio van i kroz kojeg se moralo puzati na rukama i koljenima. - Vidiš kamo je otišao - ree Odiedin. Spustila je pogled sa svijetlog svoda i pogledala tamo kamo je on pokazivao. Na tlu pred amfiteatrom snijeg je bio dubok do gležnja. Od luka uz koji su stajali vodili su tragovi izama ravno do ruba provalije i natrag, tragovi troje ili etvero ljudi, ocijenila je. - Ne tragovi - rekao je Odiedin. - Tragovi su naši. On je puzao oslanjajui se na ruke i koljena. Nije mogao hodati. Ne znam kako je s onim koljenom mogao puziti. To je tako dug put. Sada je vidjela trag koji je ostavio vukui se po snijegu. Svi tragovi stopala bili su lijevo od tog traga - Nitko ga nije uo. Mora da se izvukao nešto nakon ponoi. Gledajui dolje, sasvim uz rub, gdje je na crnom kamenu bio tanak sloj snijega, vidjela je nejasni otisak ruke. - Tamo na rubu, - rekao je Odiedin - tamo se uspravio kako bi mogao skoiti. Sutty ispusti tihi zvuk. Spustila se na tlo i sjela prekriženih nogu, lagano se ljuljajui. Nije bilo suza, no grlo je boljelo, boljelo... i nije mogla disati. - Penan Teran - rekla je. Odiedin ju nije razumio. - Na vjetru - rekla je. - Nije morao to uiniti. - Odiedinov je glas bio ljut i oajan. - To je bilo pogrešno. - On je mislio da je tako ispravno - rekla je Sutty.

9 Korporacijski zrakoplov koji je letio od Soboyja u Amarezi za grad Dovz, dosegao je visinu iznad istonog dijela Visokog vijenca gornjeg porjeja. Gledajui kroz prozor prema zapadu, ugledala je veliku, neprohodnu, krševitu i golemu planinu: Zubuam, a tamo, uspinjui se iza njega, bjelinu barijere stijene koja je, negdje u svom blještavom prostranstvu, krila polukružnu zaravan i špilje bia. Iznad nazubljenih rubova te barijere, u ravnini njezinih oiju, uzdizao se rog vrha Silonga, bijelo-zlatan u plavetnilu. Sada ga je konano vidjela cijelog, u potpunosti. Tanani, vjeni barjai snijega vijorili su se s vrha prema sjeveru. Silazak južnom stazom bio je težak, dva duga tjedna po dobroj stazi no po lošem vremenu, a ni po dolasku u Soboy nije se mogla odmoriti. Korporacija je sa svojom policijom nadzirala sve izlaze iz Visokog vijenca gornjeg porjeja. Službenici, vrlo pristojni i vrlo napeti, sreli su ih im je njena grupa ušla u grad. "Promatra mora smjesta odletjeti u glavni grad." Zahtijevala je telefonski razgovor s Izaslanikom i to su joj na aerodromu omoguili. - Doi ovamo im prije - rekao je Tong. - Podigla se velika uzbuna. Svi se radujemo tvom sretnom povratku. Podjednako i stranci i Akanci. A ovaj ovdje stranac naroito. - Moram vidjeti hoe li biti sve u redu s mojim prijateljima - rekla je. - Dovedi ih sa sobom. I tako su Odiedin i dva vodia iz sela s podnožja, zapadno od Okzat-Ozkata, sjeli zajedno u tri avionska sjedala iza njezinog. Nije imala pojma što su Long i Ieyu mislili o svemu tome. Odiedin im je objasnio ili ih malo ohrabrio pa su se, pomalo nevoljko, ukrcali. Svi etvero su bili umorni, zbunjeni i iscrpljeni. Avion je skrenuo na istok. Kada je ponovo pogledala dolje, ugledala je žukaste brežuljke podnožja bez snijega i srebrnu nit rijeke. Ereha. Ki Planine. Cijelim putem do grada Dovza slijedili su tu srebrnu nit koja se širila i tamnila u sivilo. Temeljna kultura, ispod ovog dovzanskog sloja, nije ustrojena vertikalno, militantno, nije agresivna, a nije ni progresivna - rekla je Sutty. - Odlikuje se horizontalnim vezama, tržišnim usmjerenjem, diskurzivnošu i skladom. U vrijeme kriza se, izgleda, svi njoj utiu. Mislim da se možemo s njima nagoditi. Napoleon Bonaparte je Engleze nazivao nacijom vlasnika trgovinica - javio se ujak Hurree u njenim mislima. - Možda to i nije tako loše? Mislila je na previše toga. Previše toga je još trebala rei Tongu i previše toga uti od njega. Imali su jedva nešto više od sat vremena za razgovor i sad su se svakog asa trebali pojaviti dužnosnici i ministri. - Nagoditi? - upita Mobil. Govorili su dovzanski, jer je i Odiedin bio prisutan. - Oni nam duguju - izjavi Sutty. - Dužni su nam? Chiffewarianac nije poticao ni iz militantne niti iz trgovake kulture. Bilo je pojmova koje su Chiffewarianci teško razumjeli upravo zbog svojeg profinjenog i širokog shvaanja. - Morat ete mi vjerovati na rije - ree Sutty. - Vjerujem ti - odgovori Izaslanik. - Ali, molim te, objasni mi, ma kako to tajnovito bilo, o kakvoj je nagodbi rije. - Pa, ako se slažete da moramo pokušati spasiti knjižnicu na Silongu...

- Da, naravno, u naelu. No ako to podrazumijeva uplitanje u akansku politiku... - Mi smo na Aki upleteni ve sedamdeset godina. - Ali kako im možemo odbiti pružanje informacija... pa ne može se opozvati onaj golemi tehnološki dar koji su ve dobili. - Mislim da je kvaka u tome što to uope nije bilo darovano. Na tome je bila istaknuta cijena: duhovna konverzija. - Misionari - ree Tong kimajui. Ranije, tijekom njihovog užurbanog razgovora, pokazao je normalno ljudsko zadovoljstvo injenicom da su se potvrdila ta njegova nagaanja. Odiedin je, ozbiljan i napet, slušao. -Akanci su to shvatili kao lihvarenje. Odbili su platiti tu cijenu. Otad smo im, zapravo, pružali više podataka nego li su oni tražili. - Pokušavajui im pokazati kako postoje manje eksploatirajui naini, da. - Stvar je u tome što smo im uvijek sve nudili i pružali besplatno. - Naravno - ree Tong. - Ali Akanci plaaju za vrijednost koju uzimaju. Plaaju u gotovini, na licu mjesta. Gledano s njihovog stanovišta, oni nisu platili za sve one nacrte za Put ka zvijezdama, niti su platili išta nakon toga. Ve desecima godina ekaju da im kažemo koliko nam duguju. I bit e nepovjerljivi prema nama sve dok im ne kažemo tu cijenu. Tong je podigao šešir, protrljao svoje smee, baršunasto tjeme pa vratio šešir, spustivši ga sada malo niže nad oi - Znai, tražit emo da nam uzvrate informacijama. - Upravo to. Dali smo im blago, a oni imaju blago koje mi želimo. Neka nam, kako mi to na engleskom znamo rei, uzvrate milo za drago. - Ali za njih to nije blago, njima je to pobuna i gomila trulih lešina praznovjerja. Pa zar nije tako? - Pa... i da i ne. Ja mislim da oni znaju da je to blago. Bi li se toliko trudili oko uništavanja kada to ne bi znali? - Znai, ne moramo ih uvjeravati u vrijednost Knjižnice Silonga? - Moramo ih uvjeriti kako je njezina vrijednost potpuno ravna svemu što su od nas primili. I uvjeriti ih kako ta vrijednost ovisi o našem slobodnom pristupu njezinom sadržaju, baš kao što i oni imaju slobodu pristupa svim informacijama koje smo im mi dali. - Drago za milo - složi se Tong, usvajajuu u potpunosti zamisao, iako ne i izreku. - I još nešto, nešto vrlo važno. Ne radi se samo o tim knjigama u Krilu Silonga o kojima govorimo, nego o svim knjigama, posvuda, i o ljudima koji itaju te knjige. Cijeli taj sustav Prianja. To e morati u potpunosti dekriminalizirati. - Oni nee pristati na to, Sutty. - Na kraju e morati. Moramo pokušati - pogledala je Odiedina koji je pomno slušao sjedei pokraj nje za dugakim stolom. - Imam li pravo, maz? - Možda ne sve odjednom, yoz Sutty - ree Odiedin. - Stvar po stvar. Tako više toga ostaje za cjenkanje. - Samo nekoliko nova za nešto grahovog brašna? Odiedinu je trebalo malo vremena kako bi shvatio. - Tako nešto - rekao je konano, pomalo sumnjiavo. - Grahovog brašna? - upita Izaslanik, gledajui ih naizmjence. - Morat emo vam ispriati tu priu - ree Sutty. Ali prvi dužnosnici su ve pristizali u dvoranu za sastanke. Dva muškarca i dvije žene, svi odjeveni u plavo-oker. Naravno, nije bilo nikakvih formalnosti oko pozdravljanja, niti servilnog obraanja, no morali su se upoznati. Pri spominjanju imena, Sutty je svakog pogledala u lice. Birokratska lica. Lica vladinih službenika.