I TOTEMI TABU Nl·:KE PODUDARNOSTI U DUŠEVNOM ŽlVOTU DIVLJAKA I NEUROTIČARA , lli 1b\: et iri rasprave objavljene pod pod naslovom ove knjige u 1•1 11111 brojevima časopisa Imago, koji sam izdavao, predstavljaju 1111 q p1 vi pokušaj primene gledišta i rezultata psihoanalize na ne1 1 i1 11j o.: ne probleme psihologije naroda. S jedne strane, ove ra111.i w predstavljaju metodsku antitezu velikom delu V. Vunta (W. \ 1111d 1), koji u iste svrhe koristi stavove i metodiku neanalitičke I' ii 11 il ogije, a s druge, radovima ciriške psihoanalitičke škole, koja ' .whrnllto, trudi da probleme individualne psihologije reši kori11 11jl'111 materijala psihologije naroda. 1 Rado prihvatam da sa obe 11 .1 11L· pot če prvi podstrek za moje sopstvene radove. Poznati su mi nedostaci mojih radova. Neću pominjati one I 1111 sli kara kteristični za početničke napore u istraživanjima 11v11k ve vrste. Ostali, međutim, zahtevaju nekoliko reči obja1ql'llja . Ove ovde sabrane četiri rasprave sigurno će pobuditi 11 11 n..:sovanje šireg kruga obrazovanih ljudi, ali njih mogu u pot111 111 osti razumeti i procenjivati samo oni malobrojni kojima nije ·.1 11111<1 psihoanaliza sa svojim osobenostima. Rasprave mogu 11 11~ ll it i kao spona između etnologa, filologa, folklorista itd„ s 11·d11 0.:, i psih nalitičara, s druge strane, ali obema stranama ne 11111 'li dati ono što im nedostaje: prvima dovoljan uvid u novu p\1ilološku tehniku, drugima zadovoljavajući uvid u materijal l111 1i eka obradu. Obe grupe moraće se zadovoljiti time što će 11 hostrano privučena pažnja rezultirati u iščekiv nje da e češći 111nlllsobni susreti sa obe strane doneti korisne plodove u stva1. il ačk om radu. 'Jung, Wandlungen und Symbole der libido (Transformacije i simboli /i/0 11/u); Jahrbuch filr psychoanalytische Forschungcn, Bd. IV, 1912; isti autor: /, ·1'.rnch einer Darstellung der psychoanalytischen Theorie (Pokušaj prikaza 1111 /io111 wlit e teorije), ibid. Bd„ V, 1913.
Dve glavne teme, totem i tabu, prema kojima i nosi naziv o.va ~j iga , nisu obrađene na isti način . Analiza tabua je sasvim sigurnija, sa savršeno pouzdanim pristupom tokom naporn potrebnih za njegovo rešavanje. Istraživanje totemizma može Sl' skromno objasniti kao: ovo je sve što psihoanalitička tumačenj · za sada može dati u razjašnjavanju problema totemizma. ak 1 razlika u obradi ove dve teme nastaje zbog činjenice što tabu jo, uvek postoji u našoj sredini; iako negativno shvaćen i usmerc11 na druge sadržaje, ali po svojoj psihološkoj prirodi nije ništu di:igo ~o K_a?tov. „kategorički imperativ", koji ima težnju d11 dejstvuje pns1lno 1 da odbacuje sve svesne motivacije. Nasuprot tom~, totemizam je stran našim današnjim osećanjima, u stva rnosti davno napuštena i novijim formama zamenjena religiozno -socijalna institucija, koji je za sobom ostavio samo sićušne tragove u religiji, običajima i životnim navikama današnjih kulturnih naroda, pa je čak morao pretrpeti velike pramene i kod on ili naroda koji ga još prihvataju. . Socijalni i tehnički napredak i storije čovečanstva daleko .il' ma~e ?elovao na tabu nego na totem. U ovoj knjizi učinje n j · po~Š~j da s.e ~rvobitni smisao totemizma odgonetne preko nj egovih mfant!lmh tragova, iz nagoveštaja u kojima se totemiza ni javlja tokom razvitka naše sopstvene dece. Uska veza izmed11 totema i tabua ukazuje na dalje puteve hipoteze koju ovde zastupam, a ako ova na kraju dovede do neverovatnih zaključak-i, nema razloga za odbacivanje mogućnosti da se ona manje ili više približava stvarnosti koju je tako teško rekonstruisati. Rim, septembra 1913. - - ---(159) -------- I ZAZIRANJE OD INCESTA 1•,, 1.1111 1jskog čoveka poznajemo, u razvojnim stadijumima kroz I 1111 ll' prošao, po beživotnim spomenicima i oruđima koje nam 1 ",1.1v10, po tragovima njegove umetnosti, religije i njegovog 111 11 p1crna životu koji su do nas doprli bil? dire~tno ili pos:~d1 11111 legendi, mitova i bajki i po zaostacima njegovo~ nacma 1111 il1rnia u našim sopstvenim običajima i navikama: 0~1m. tog~, 1111 11 · 1oš u izvesnom smislu naš savremenik; postoje ljudi koj~ 111.1 11,11 11 0 bližim primitivnom čoveku, mnogo više no što smo m1, 1 k11 1c stoga mislimo da su direktni potomci i predstavnici .1.11 11.isnjcg čo ka. Na osnovu ovoga donosimo sud o tak?zva111111 di vljim i poludivljim narodima, čiji duševni život dobiJa za ""' po s~ba n čaj, ukoliko smemo da u njemu ~repoznamo dolu1111nivanu ranu prošlost našeg sopstvenog razvitka. . . - Ako je ova pretpostavka tačna, tada će upoređenje „ps~ l111l111"1jc primitivnih naroda", kojoj nas uči. etno o~ij~ --:. sa ps1- l111l11gijom neurotičara , kakvu smo upoznah ~~hvalJUj~~1 ps1ho111 1il 11i, ukazati na mnogobrojne podudarnosti i dozvolit! nam da 111111 slo je već poznato tu i tamo sagledamo u novom svetlu. 11.· spoljnih kao i unutrašnjih razloga izabrao sam za ovo 1111111 L·dcnje ona plemena koja su etnografi opisali ka~ najzaostal IJI' , 11aj bednije divljake, urođenike najmlađeg kontmenta, ~~ i1 1.il1j c, koji namje i u svojoj fauni sačuvao tako mnogo arhaic11111 •, drugde izumrlog. . Australijski urođenici smatraju se posebnom rasom, koja 111· pokazuj e niti fizičko niti jezička srodstvo sa najbliž.im suse~ d1 111a , melanezijskim, polinezijskim i malajskim narodima. Om lll' i•.radc kuće ni trajnije kolibe, ne obrađuju zemlju, ne drže do111 :1l'c životinje osim psa; čak ne poznaju ni veštinu grnčarstva. 11 1:1110 se isključivo mesom svih mogućih životinja .koje mogu 1!.1 1ilove, i korenjem koje kopaju iz zemlje. p~z~at1 su i.m ~~ l1 l·vi ili poglavice, skup zrelih muškaraca odlucuJe o zaJ~d?1c~ 111111 poslovima. Sasvim je sumnjivo da li im se može pnp1sat1 111a i trag religije u obliku obožavanja viših bi ća . Plemena u unu-
--------(160) -------~ trašnjosti kontinenta, prinuđena da se bore sa najvećim životnim te k~ćam~ zbog oskudice u vodi, izgledaju u svakom pogled11 pnm1t1vmJa od onih koja naseljavaju obalski pojas. V • Od. ovih sirotih, golih kanibala sigurno ne bismo mogli ocek1vat1 da su u polnom životu moralni u našem smislu da s11 svoji~ ~eksu~lnim nagonima postavili visok ~te li owamcenJa.v ~ 1pa~ saznajei:io da su osobito brižno i sa krajnjom stro.goscu sebi postavih kao cilj prečavanje incestuoznili sek~ualmh od~osa: . Izglv~da ~ak da njihova celokup11 11 drustvena. or~amzac.1Ja s.luz1 OVOJ nameni ili da je dovedena u vezu sa nJemm postizanjem. .. Umesto svih nepostojećih religioznih ili socijalnih inslituc1Ja kod Australijanaea se sr će sistem totemizma. Austra - lijska plem~na dele se na manje rodovske zajednice ili kl anove, od kojih se svaka naziva po svome totemu. Šta je to totem? ~~ pravilu, neka životinja, ona koja služi za jelo, bezazlena ili o~ na , koja iz~zi~a strah, rede neka biljka ili prirodna sila (kisa, voda) koja Je u posebnoj vezi sa čitavom rod?vskom zajednicom. Totem je prvo praotac zajednice zatim i ~Jen d~h zvaštitnik i pomagač koji im šalje proročanstv~ i, ukoliko J.e .mace opasan, poznaje i štedi njihovu decu. Stoga se pripad111c1 totema nalaze pod svetom obavezom koja automatski povl~či ~aznu, ~a ne ubijaju (uništavaju) s~oj totem i da se uzd:zavaJu od 11Jegovog mesa (ili zadovoljstava koje on ače pr~za).v~ar~k~er t?t.em~ .ne odnosi se samo na neku pojedinacnu z1votmJU 1h md1v1dualno biće, već obuhv~ta sve primerke te vrst~._ S vremena na vreme, proslavljaju se prazni ci kad~ pnpad111c1 totema predstavljaju ili oponašaju pokrete i svojstva svog totema. v• ~otem se nasleđuje ili po majčinoj iii po očevoj liniji; prvi n~cm J~ mozdva svuda bio prvobitni i tek kasnije zamenjen drugim .. ~npadmstvo totemu Je osnova svih socijalnih obaveza Austr~l1Janaca , s Jedne strane se proteže i izvan plemenskog pripadmštva, a s druge suzbija krvno srodstvo. 1 I . Frejzer (Frazer), Totemism and Exogamy, sv. J, str. 53. „The totem bond 1s stronger than the bond of blood or fam ily in the modem sense." (Totemska veza je ja ča od krvne ili od e veze u modemom smislu reč .) - - ---(161) -------- I olcm nije vezan za mesto i područje ; novi totema žive ·il11qrni jedni od drugih a u miroljubivoj zaj ednici sa pripad1111 1111;1 drugih totema. 2 Na j:t.ad, moramo spomenuti i onu osobenost tot mi tičkog 1 11 111 ;1 koja pr lači interesovanje psihoan li čara. Skoro svu1!.1 pdv vlada totem - postoji i zakon da pripadnici istog totema ,,, 1111e·i11 da stupaju u đu obne polne, pa, prema tome, ni ''' "' „,. odnose. To je sa totemom povezana egzogamija. < lv;;J kratki izvod o totemi tičkom sistemu ne može ostati bez objašn1 111.i 1 "gra ni če nja: naziv totem je u obliku lotam preuzeo Englez J. Long od , , 11111;1111<.:ričk ih crvenokožaca. Sam predmet pobudio je postepeno veliko 1111o 11".11vanje u nauci, što je dovelo do bogate literature od koje kao glavna .J, lo1 1, 11Cc111 J. G. Frazera Totemism and Exogamy, 191 O. i knjige i spise 111li1·w Langa: The Secret ofthe Totem, 1905. Zasluga za shvatanje na aja 1111111111 111<1 u praistoriji veča a pripada Šk tl nđan nu Fergusonu J, I lrna11u (J. Ferguson McLennan, 1869/70). Osim kod Austra lijanaca, sre1 do "11 ,c ili se i danas mogu sresti, otemi ti e institucije kod sever1111 11111'1 čk ih Indijanaca, dalje, kod naroda okeanskog ostrvlja, u to j lndiji i11 11·l1ko111 delu Afrike. Na osnovu nekih, inače , teško razjašnjivih tragova i io 1·,1.11aka može se aklju iti da je totemizam nekada postajao i kod arijevskih 1 111111 skih pranaroda Evrope i Azije, tako da su mnogi nau nici skloni da u 1oit1 111111nu vide neophodnu i svuda proteklu fazu vekov g razvitka. I .il111 su ljudi drevnih vre111ena došli na to da sebi stvore totem, to jest, da p1111·kl" od ove ili one životinje postane osnova socijalnih obaveza i, kao što , , 11111 vi dcli kasnij e, njihovih seksualnih ograni čenj a? O tome postoje mnogoI0111111c teorije; it c može naći u Vuntovoj Psihologiji naroda (sv. li, Mit i ,, 111:1111 ) nj ihov pregled, ali ne i saglasnost o njima. Obećavam da će tote-mi11111 hi li predmet jedne posebne studije, u kojoj u pokušati da njegovo reše1q" 11hjasnim primenom iho liti og tum ače nj a (uporedi četvrti odelj ak 1111· knjige). ~kd 111i111 , nije samo sporna teorija totemizma, već se i injenice koje se na 111q•a odnose jedva mogu izraziti uopštenim ečeni ca a, kao što je to gore p11k11ša 11 0. Jedva da postoji jedno tvrđ nje ko111e se ne bi morali dodati razni 1 111Cci i prigovori ili proti ureč os ti . Ipak se ne srne zaboraviti da su i naj1111 11111i vnij i i najkonzervativniji narodi u izvesnom smislu stari narodi i da za .11h11 111 i111aju dug vremenski period u kome je ono iskonska doživelo mnoga 1.111 ća i izo ačenj a. Tako danas totemi zam kod naroda koji ga još pokazuju 11.ila1i1110 u najraznolikiji111 stadijumima propadanja, raspada, prelaza u druge .111 qa lnc i religiozne institucije, ili pak u ustaljenom obliku, dosta udaljenom "" 11j ~go ve prvobitne suštine. eš ća se sastoji u tome što nije lako dlu iti .1.1 '' u aktuelnim okolnostima može smatrati vcrn o111 kopijom jedne prošlosti 11 k11joj je on imao smisla, a šta njenim sekundarnim zo pačenje .
, .. ova strogo sprovođena zabrana je vrlo značajna. Ona uop· ste .mje rezultat onoga što smo do sada saznali o pojmu ili svoj· stvima totema~ stoga nije razumljivo kako je ona dospela u sistem tot~mizma. Mi se zato ne čudimo što neki istra ivači upravo smatraju d~ e~zogamiJa prvobitno - kako po nastanku tako i po smis· lu - ntje ~mala mšta zajedničko sa totemizmom, već da je bez neke dublje veze uvedena u jednom trenutku kada su postala neo· pho~a ženidb~na ograničenja. Bilo kako bilo, jedinstvo totemizma 1 egzogamije postoji i ono je, kao što se pokazalo, vrlo jako. Razjasnimo značaj ove zabrane daljim izlaganjem: a) Prekoračenje ove zabrane nije prepušteno takoreći automatski kažnjavanju do kojeg bi došlo kao kod drugih totemskih zabrana (npr. ubijanja totemske životinje), već je silovito osvećuje celo pleme kao preteću opasnost za celu zajednicu ili kao teš.ku krivicu koja sve pritiska. Nekoliko čenica iz Frejzerovc knJ1~e3 mogu pokazati kako ozbiljno kažnjavaju ovakve prestupe ti, prema našim merilima, ina e, potpuno nemoralni divljaci. ,,ln Australia the regular penalty far sexual intercours, with a person of a forbidden elan is death. ft matters no/ wheth~r the woman is of the same !oca! group or has been captured zn war from another tribe; a man of the wrong elan who uses he~ as his wife is hunted down and ki/led by his elansmen, and so zs the woman; though in some cases, if they succeed in eludzng cap ture far a certain time, the ojfence may be condoned. In the Ta-Ta-thi tribe, New South Wales, in the rare cases which occur, the man is killed, but the woman is only beaten or speared, or both, tili she is nearly dead; the reason given far no/ ~ctually killing her being that she was probably coerced. Even l~ casual amours the elan prohibitions are strictly observed; any vwlatwns of these prohibitions are regarded with the utmosl abhorrence and are punished by death (Howitt)." („U Australiji uobičajena kazna za seksualnu vezu sa osobom iz za~ran~enog ~~~a je smrt. Pri tom ne igra ulogu da li žena pripada istoj grupi ih Je zarobljena tokom rata sa drugim plemenom; ~uškara~. ~ogr~šnog. kla~a koji je upotrebi kao ženu progoni se, nJega ubiJaJU pnpadmc1 njegovog klana, a isto tako i ženu; mada se 1 Frazer, n.d, l sv„ str. 54. - -----(163) -------- 11 1 wk11n lučajevima, ako tokom određenog perioda ne_ bu~~ 111 11 ilt l'll i, prekršaj može oprostiti. U plemenu Ta-Ta-th1, Novi_ fozru , I·, 1 1 retkim slučajevima koji se dešavaju, muškarca ubijaju, a 11 11 -;a 1110 tuku ili bodu kopljem, ili oboje, skoro do smrti; razl?g I 11p „L. navodi za njeno neubijanje jeste da je verovatno b~la 1'11111 1 dcna na to. Zabrane klana se strogo sprovode k i u površn11~1 1 111 1i.1v11 im vezama; svaki prekršaj ovih zabrana pnma se sa kraJ11111 11 1'.11ušanjem i kažnjava smrću. (H_ouit)-,". . , . h) Kako se iste oštre kazne pnmenjUjU 1 za p~vrsne lj_uba111 · vl'1.c, koje nisu dovele do začeća deteta, ?rugt, na pnmer, 1111 d1 ni motivi te zabrane postaju never~vatm: . r) Kako je totem nasledan 1 ne menja se zemdb~m , I?ogu , l.1kn utvrditi posledice zabrane, recimo, pn nasleđ1vanju po 11lil)l lllO j liniji. Ako, na primer, muškarac pripada klanu sa tote111111 11 k~ngura i oženi se ženom iz totema emu, onda su de~a, d11 ~· i i devojčice , sva emu. Sinu iz ovog braka će, dakle, t~m 1i11\'i nskim pravilom, biti onemogućen r~?oskrvm_odnos sa4 nje1'11vuin majkom i njegovim sestrama, koji su kao 1 on em~ .. d) Potrebna je samo jedna napomena pa da se .uv1d1 ~a , 1 ,,1 1 1µ,amij a povezana sa totemom više pos~iže , ~akle, ima vecu 11 11 11 nego što je sprečavanje incesta sa majkom .1 se~trama . O~a 11 1w ućava muškarcu i seksualni .odnos sa ~vt~ zenam~. njei•11vng roda, dakle, sa nizom ženskih hca ~op ~1s u sa njim. u \ 1 v1n1m srodstvu, jer zabrana sve te žene 1zjednacuje sa krv~~m .iudnicima. Psihološko opravdanje ovog vanrednog ogramce11111 , koje daleko prevazi.lazi sve što_~e ~ovom p~gledu sreće k?d 1 1 vi\ im van ih naroda, u prvi mah mje jasno. Moze nam sam~ izl'kda t i da je ovde uloga totema \životinje) ka? praoca shvacena 1 1 lo ozbiljno. Sve što potiče od istog tote~na ~e ~no sro~stvo , '.l'L' je to jedna porodica i u toj porodici se 1 najdalji step_em. srod- .1 va smatraju apsolutnom preprekom za seksualno spajanje. 'Me utim, ocu koji je kengur, dozvoljen je - bar ovom _zabran011'. - 1111 l'SI sa njegovim rk ma , koje su emu. Ako bi se totem as đ1 ao po oce1 „ 1 liniji, otac bi bio kengur, <leca isto tako kengur, ocu b1 _tada bio zabr~nJen '""·si sa ćerk ma, dok bi bio slobodan mcest sina sa maJk?m._O_vo„deJSt\fO 1111t'niskih zabrana ukazuje na to da je nasleđ1 va nJ C po maJCinOJ lm1JI stanje ""I"" po očevoj , jer je osnovana pretpostavka da su totemske zabrane pre svega 11 ·.111 crcne protiv incestne požude sinova.
--------(164) -------- Na ovaj način pokazuju nam ovi divljaci neobično visok stepen zaziranja od incesta ili incestne osetljivosti, povezanu sa nama nedovoljno razumljivom osobenošću - zamenom realno' krvnog srodstva totemskim srodstvom. Ipak, ne smemo isuvi" · naglašavati ovu protivurečnost i gubiti iz vida da totemske zabrane uključuju i realan incest kao poseban slučaj. Na koji je način pri tom došlo do zamene stvarne porodice totemskim _r~d?m ~ to ostaje zagonetka čije se rešenje možda podudara sa razjaSnjenjem samog totema. Naravno, moralo bi se mislil i na to da pri izvesnoj slobodi seksualnog odnosa koja prelazi okvir · ?račnih ogra~čenja, krvno srodstvo, a samim tim i sprečava nj • mcesta, postaje vrlo nesigurno, tako da se ne može odustati od nek · druge ~~nove zabran~ . Sto~a nije suvišno napomenuti da obič<yi Austrahjanaca pnznaju socijalne uslove i prazničke prilike kada se krši isključivo bračno pravo jednog muškarca na ženu. J~zi~ ovih australijskih plemena5 pokazuje jednu osobe· nost koja je, neosporno, u vezi sa ovim. Reči kojima oni obelcžavaju srodstvo nemaju u vidu odnose dve osobe već izmeđ u jedne osobe i jedne grupe; ove reči pripadaju „ ktdsifikujućem" sistemu, kako ga je nazvao L. H. Morgan. To znači da čovek n , zo~e „ocem" samo svog roditelja, već i svakog drugog čove a koj_i se p:ema plen;~nskim propisi~a _mogao oženiti njegovom majkom i na taj nacm mogao postati njegov otac; on zove „majkom" svaku drugu ženu pored one koja ga je rodila, one koje su mu mogle postati majka bez prekršaja plemenskih zakona· on zove „braćom" i „sestrama" ne samo decu svojih pravih roditelja~ već i decu s~ih lica koja se u odnosu na njega nalaze u rod iteljsko~ polo~aju, itd. Srodnički nazivi kojima se obraćaj u dva Austrahjanca jedan drugom ne ukazuju i na obavezno međ ~ob~o krvno. srod_stvo, kako bi to moralo biti prema našoj jezicko~ upotr~bi·;v 0111 ~ogo više obeležavaju socijalnu vezu nego fiz1cku . Pnbhzavanje ovom klasifikujućem sistemu sreće se kod ?as~. detinjstvu_, kada se od deteta zahteva da sve prijatelje i prijat~IJ!ce roditelja pozdravlja sa „čika" i „teta", ili u prenosnom sm_1slu kada se govori o „bra i po Apolonu" ili „sestrama po Hnstu". 'Kao i ine totemskih naroda . - - ---(165) -------- 1 lhiašnjcnje ovog za nas tako s~anog načina g?vo~·a ko 11 il i11 1 ako se on shvati kao ostatak 1 znak one bracne 111stitu1p I 11p 1 je Fajson (L. Fison) nazvao „grupni brak", čij.a se "su11111 ·„1sloji u tome što izvestan broj muškaraca sprovodi bracno 1 , 1 11 11:id. izvesnim brojem žena. Deca takv~g gr~pno? braka 1111J'll 1.1da s pravom sebe međusobno smatrati bracom 1 sestra~ 111.1 1.1ko ih sve nije rodila ista majka, i sve muškarce u grupi 1q1 111 očev ma. l:1ko se neki autori, kao na primer Vestermark (B. Wester111111 I ) 11 svojoj !storiji ovečij g braka6 , suprotstavljaju zaključ 1111.1 ko ic drugi izvlače iz postojanja nazi~~ z~ grupno ~rodstv?, """ "l' 11pravo najbolji poznavaoci austrahjsk1h urođenika slazu 11 111111v da klasifikatome srodničke nazive treba smatrati zaosta11111 11 11 vremena grupnog braka. Prema Spenseru i Gilenu 1 .p1 lll'LT i Gillen)7, sreće se još danas izvestan_ oblik. grupnog I 111 il . .i 111cdu plemenima Urabuna i Dieri. Grupm ~ra~ Je_, ~akle, 1117°11pliovom mišljenju, kod ovih .?aroda preth_od10 md1v1dual11111 11 1 11ijc nestao a da za sobom mJe ostavio pnmetne tragove u l "' 111 u i bi čajima. . . /\ko pak zamenimo individualni brak ~up~1m , tada ~e 111 111 1 hi ti shvatljiva prividno obilje izbegavan3a incesta, koje 11 ·1 v111 o kod istih naroda. Egzogamija totema, zabrana seksual- ""I' od nosa među pripadnika istog klana, izgleda kao ~ri~lad11 1 111na za prečavanje grupnog incesta, zatim se ~č~rstila 1 duI'" ll" još nadživela prvobitne razloge svoga posto1an1"a. . . /\ko smatramo da srno sad razurneli razloge zemdbemh "l' I 11i čc nja australijskih urođenika, onda moramo još i. saznati di1 s11 stvarni odnosi mnogo složeniji, tako da to na prvi pogl ~d l11 111 1 ujc. Jer u Australiji postoji samo mali broj plemena u ko11.h ,. ltL' reć e neka druga vrsta zabrane osim totemsko~ ogram1 1·111:1. Već ina ih je organizovana na taj način što ~e naJpre ?ele 11.1 dva odeljka, nazvana ženidbene klase (engle~ki: P.h~at_hnes~: '•l':i ka od ovih ženidbenih klasa je egzogamna 1 uklJUCUJe vec1 Iii o1 1otemskih rodova. Obično se svaka ženidbena klasa d:li jo_š 11 .1 dvc potklase (subphrathries), dakle celo pleme na cetm; '' Drugo izdanje, 1902. 'The Native Tribes of Centra/ Australia (London, 1899).
---------(166) -------- potklase se, prema tome, nalaze između fratrija i totemsko • roda. Tipična, prilično često ostvarivana shema organizaciJ jednog australijskog plemena izgleda ovako: Fratrije Dvanaest totemskih rodova svrstano je u četiri potklasr 1 dve klase. Svi odeljci su egzogamni. 8 Potklasa c stvara sa e, pol klasa d sa f egzogarnnu celinu. Dejstvo, dakle, i tendencija ovr ustanove, nedvosmisleno je: ovim putem se postižu dalja ogr 1 ničenja ženidbenog izbora i seksualne slobode. Kad bi postoj11 lo svega dvanaest totemskih rodova, tada bi svakom članu rod11 - pod pretpostavkom da svaki rod ima isti broj ljudi - bilo d( stupno 11/12 svih žena za izbor. Postojanje obeju fratrija ogra 11 1 čava ovaj izbor na 6112=1/2; jedan muškarac totema·a može Hl' oženiti samo ženom iz rodova 1 do 6. Uvođenjem obeju potk l11 sa smanjuje se izbor na 3/12= 1/4; muškarac iz totema a 010111 svoj bračni izbor ograničiti na žene totema 4, 5, 6. lstorijska veza ženidbenih klasa - kojih u nekim plemcni ma može biti i do osam - sa totemskim rodovima je potpuno m· jasna. Jedino se vidi da ovakva ustanova želi da postigne isto šlo i totemska egzogamija, čak i više. Ali dok totemska egzogamij 1 daje utisak svete odredbe za koju se ne zna kako je nastala, dak l1• običaja, izgleda da su komplikovane institucije ženidbenih kla sa, njihova podela i iz njih proistekli uslovi, nastali kao svrsi shodno zakonodavstvo koje se možda iznova !atilo sprečavanja 8 Broj totema je uzet proizvoljno. - ---(167) --- ----- 1.1 p11slo je oslabio uticaj totema. I dok je totemski sistem, , 111 111 :1111 0, osnova svih drugih socijalnih obaveza i moral111 "l'l 11111 L'cnja plemena, značaj fratrija uglavnom se iscrpljuje 1111 .1 111 \·111 bračnog izbora, čemu i služe. I l 1L djcm građivanju sistema ženidbenih klasa pokazuje se •111 d11 ~" pr vaziđe sprečavanje prirodnog i grupnog incesta i da d 1111 11 v brakovi među udaljenim rođacima u grupi, slično 1111 .111 jc inila katolička crkva kada je davnašnje ženidbene I 1 1111 . ku jc su oduvek važile za braću i sestre, proširila i na braću 111 11d !ciki i ujaka, iznalazeći za to duhovni stepen srodstva.9 t~11·, rn1 interesu malo bi služilo ako bismo hteli da dublje 1d11 11111 o izvanredno isprepletene i nejasne diskusije o porek1 1 1111rn j11 žcnidbenih klasa, kao i o njihovom odnosu prema 1 1111 1 /.11 našu svrhu je dovoljno da ukažemo na veliko nasto- "I' I 11w /\ ustralijanci i drugi divlji narodi posvećuju spreča "l.ILi llH'L'S la. 111 Moramo reći da su ovi divljaci još više osetljivi 11111 "' 11 ·go mi. Verovatno je kod njih iskušenje jače , tako da t•• J1 p11 1t L·hna obilatija zaštita protiv njega. /.imanje od incesta ovih naroda ipak se ne zadovoljava 111 11111 ·1n opisanih institucija, koje nam izgledaju uglavnom 1 111111 ·111· protiv grupnog incesta. Tome moramo dodati i niz 1d11t 11p1", koji sprečavaju individualni odnos bližih rođaka u 11 1111 "111islu, koji se održavaju sa potpunom religioznom stro- • li 1 11 iji cilj jedva da se može sumnjati. Ovi običaji ili mo11111 111 hranc mogu se nazvati „izbegavanja" (avoidances). Nji1 1 p111sircnost se prostire daleko izvan australijskih totemskih 111111.1 Ovdc bih zamolio čitaoce da se zadovolje fragmentar111111 11 vrn lom iz bogatog materijala. 11 Mc laneziji su ovakve ograničavajuće zabrane usmerene 11111111 (l( l1 msa dečaka sa majkom i sestrama. Tako, na primer, na I I" 11 1. 1cdnom od ostrva Novih Hebrida, dečak u određenom , 1 1 .111 11:1pušta majčin dom i seli se u svratište „klub", gde o- ! 1d.1 11 ·d11v no spava i obeduje. On, doduše, još srne da posećuje " I tl111 11 i da tamo zahteva hranu; ali ako se kod kuće nalazi se- '1 'Ja11;1k „Totemism" u Enc. Brit. Jedanaesto izdanje 1911 (A. Lang). '"N:i ovo je nedavno naročito ukazao Storfer u svojoj studiji „Posebni polo1 „ 1 11111,11:1" u Schriflen zurangewandten Seelenkunde, 12. sveska, Beč 1911.
--------(168) ------- -=- stra, mora da ode pre no što je jeo, ako sestra nije prisutna, s1111· da pojede sedeći blizu vrata. Ako se slučajno napolju sretnu b1111 i sestra, tada ona mora da pobegne ili da se negde sakrije. Ak11 dečak izvesne tragove u pesku prepozna kao trag svoje ses11 • on n~ s~~ da ih sledi,_ kao ni ona njegove. On neće čak izgn vontJ m nJeno une, mt1 upotrebiti neku svakodnevnu reč ako ji' ova i sastavni deo njenog imena. Ovo izbegavanje, koje poč in i sa obredom proslave puberteta, zadržava se tokom čitavog živo ta. Uzdržljivost između majke i sina sa godinama se pojačavn pretežno od strane majke. Ako mu donese nešto zajelo, ne pru»11 mu g~ ona sama, već ga stavlja pred njega; ona ga ne oslov lj 11 va pnsno, ne obraća mu se - prema našoj jezičkoj upotrebi s 1 „ti", nego „vi". Slični običaji vladaju i u Novoj Kaledonij i. J\ I 11 se sretnu brat i sestra, ona beži u žbunje a on prolazi ne okreć 1 glavu prema njoj.11 Na poluostrvu Gazela u Novoj Britaniji, sestra pre uduj1 ~i še ne srne da razgovara sa bratom, ona ne izgovara ni njegovu ime, već ga označava nekim opisom. 12 Na Novom Meklenburgu ovakva ograničenja pogađaju 1w ćake i rođake (iako ne sve vrste), a isto tako i braću i sestre. 0 111 ne smeju da se približe niti da pruže ruku jedno drugom, niti n · što da poklone, ali smeju da se porazgovaraju na udaljenosti od nekoliko koraka. Kazna za incest sa sestrom je smrt vešanjem.1' Na ostrvu Fidži ova pravila izbegavanja naročito su strogu, ovd~ ona ne pogađaju samo krvne srodnike, već i sestre po grup i Utoliko će nam biti čudnovatije saznanje da ovi divljaci pozn<1j11 svete orgije u kojima seksualno spajanje traže upravo ovi zabr0 11 njeni stepeni srodstva, ukoliko nam ova suprotnost ne posluži '/ 1 razjašnjenje zabrane, umesto da se nad njom iščuđavamo. 14 U plemenu Bata na Sumatri pogađaju zapovedi izbe 'li vanja sve bliže srodničke veze. Jednom Bati će , na primer, bi11 11 R. H. Codrington, „The Melanesians", kod Frazera „Totemism 1111d Exogamy", sv. I, str. 77. 12 Frazer, n. d„ li, str. 124, po Kleintitischenu, Priobalsko stanovni.\'11•11 poluostrva Gazela. 13Frazer, n. d„ li, str. 131, po P. G. Peckelu u Antroposu, 1908. 1 'Frazer, n. d., II, str. 147, po Rev. L. Fason. - ---(169) ----- --- 1111• 1•111i11111jc da prati svoju sestru na večernju sedeljku. Jedan 1 , , 1 '. l' cćat i nelagodno u društvu svoje sestre, čak ako su 111 11 11 1 druga lica. Ako jedno od njih dođe u kuću , druga stra111111 1 p1 i li ku da ode. Otac, takođe, neće ostati sam u kuć i sa I 1111 1, 1slo tako kao ni majka sa sinom. Holandski misionar 11 1• 11p1 sao ove običaje dodaje da ih, nažalost, mora smatrati 1 11 11 11 1u avdanim. U ovom narodu se bez daljega smatra da iz- •i• 11ml 111uškarca sa jednom ženom dovodi do nepristojne in11111•,1 1, pa kako se od odnosa sa krvnim srodnicima mogu oče ' 111 WL' 11og ne kazne i neprijatne posledice, oni s pravom 11 1 ,„k11 šcnja izbegavaju ovakvim zabranama. 15 I od /Jarongoa u zalivu Delagoa u Africi, začudo, najstro- ' 11 111 1·1.11ost je usmerena na šurnjaju, suprugu ženinog brata. I 11 11111 ska rac bilo gde sretne ovu za njega opasnu ličnost, izbe- ' 1 li' vrlo pažljivo. On se ne usuđuje da s njom jede iz jedne 111111 , on je samo plašljivo oslovljava, ne usuđuje se da kroči u 1~11 11 ko l i.bu, a pozdravlja je samo drhtavim glasom. 16 J"od Akamba (ili Vakamba) u Britanskoj istočnoj Africi I iii.i 1:1povcst izbegavanja za koju bi se moglo očekivati da će , , "n· sretati. Devojka mora brižljivo izbegavati oca od puber- " ,„ d1 1 udaje. Ona se skriva ako ga sretne na putu, nikada ne 1•11 l 1h:i va da sedne pored njega i tako se ponaša do trenutka svo1• 11·11 dhc. Od trenutka udaje nikakve prepreke više ne stoje na 1•11 111 11jc11og odnosa sa ocem.11 Najraširenije, najstrože a i za civilizovane narode najinte- ,, 1111 111ijc izbegavanje je ono koje ograničava odnos muškarca 1 1.i~ tom. Ono je u Australiji opšteprisutno, ali je na snazi i kod 1111 l. 11 H.:z ijskih, polinezijskih i crnačkih afričkih naroda, gde god 11111 1 lragova totemizma i grupnog srodstva, a verovatno i van 111 tl1 krajeva. Kod nekih od ovih naroda postoje slične zabrane lu 1,11lcnog odnosa žene sa svekrom, mada one nisu ni izdaleka 1. d 11 sta lne niti tako ozbiljne. U pojedinim slučajevima su i 11111 1L·vljevi i ženini roditelji predmet izbegavanja. "Frazer, n. d., Il, str. 189. "'Frazer, n. d., II, str. 388, po Žinou (Junod). ' 'Frazer, n. d., II, str. 424.
---------(170) ------ -~ . Kako se mi manje interesujemo za etnografsku rasprost1 1 ?jenost nego za sadržaj i svrhu izbegavanja tašte, ograni 11 1 1 ovde na mali broj primera. • Na ostrvima Bank te zapovedi su vrlo stroge i krajnje 1.1 eno određene. Muškarac će izbegavati blizinu tašte kao i 0 11 11 njegovu. Ako se učajno sretnu na nekoj stazi, žen~ se skla1q 1 u stranu i okreće mu leđa dok ne prođe, ili on čini to isto. U Vana Lava (Port Lateson) muškarac neće ići obalom i111 svoje taš~e pre no što talasi speru trag njenih stopala sa pesl 111 Ip~~ smeju da razgovaraju sa izvesne udaljenosti. Sasvim j · 1 kljuceno da on izgovori taštino ime ili ona zetovljevo.18 Na Solomonskim ostrvima muškarac ne srne ni da se vidi ni da govori sa taštom. Kad je sretne, ne ponaša se kao da je p11 znaje, već trči koliko može brže da bi se sakrio. 19 Kod Zulu-Kafera običaj zahteva da se muškarac stidi sv11 je tašte, da se pričinjava kako želi da izbegne njeno društvo. ( 111 ne ulazi u kolibu u kojoj se ona nalazi, a ako se sretnu, idu on tl1 ona u stranu, pri čemu se ona sakriva u žbun, dok on drži , 111 ispred lica. Ako jedno drugo ne mogu da izbegnu a žena n ·1111 ništa drugo u što bi se uvila, tada stavlja bar n;što trave ok11 g~~v_e da bi udovoljila zahtevima obreda. Veza između nj ih 111 11 111 b1t1_ ih om~~~ćena po~redst~om trećeg lica, ili se smeju dovild vati sa pnhcne udaljenosti ako se između njih nalazi nd.11 p:~prek , na pri_mer, ograđen prostor za stoku (kra!). Nijedno rn l njih ne srne da izgovori ime drugog. 20 Kod Basoga, cmačkog plemena u području izvora Ni I 1 muškarac srne da govori sa taštom samo ako se ona nalazi u d111 ~oj pros:or!ji kuće tako da je on ne vidi. Inače , ovaj narod s 10 hko gnusa mcesta da ga čak kažnjava i kod domaćih životinj11 1 Dok namera i značaj drugih izbegavanja između bli ktl1 srodnika ne podleže sumnji, tako da se od svih posmatrača s11 111 traju zaštitnom merom protiv incesta, zabrane koje se odnos · 11 1 "Frazer, n. d., li, str. 76. "Frazer, n. d„ li, str. l 17, po C. Ribleu, Dve godine pod kanib11 /i111 , 1 Solomonskih ostrva, 1905. '°Frazer, n. d„ I!, str. 385. "Frazer, n. d„ II , str. 46 l. _ _ __ (171) ------ --- 111 1111 H11 "1 tumače drugačije . S pravom izgleda nerazumljivo 1 "' 1 11<1rod i pokazuju tako veliki strah od iskušenja koje 1 I 111 11 tobože preti od jedne starije žene koja bi mu mogla I 111.qk:i. ali Lo u stvari nije. 22 111 1. to je prigovoreno i shvatanju Fajsona, koji je ukazao 11 di1 11 esn im sistemima ženidbenih klasa postoji prazni1 ii " ii 1 teoretski ne onemogućavaju brak između zeta i tašte, I• .!1 11„:1 bilo potrebno posebno osiguranje protiv ovakve I li• 11 11, 11. 'o1 1 I 11bok (J. Lubbock) u svome delu Origin oj Civiliza1 1 I •„, ,./,/n civilizacije) dovodi u vezu ponašanje tašte prema 111 1 111"k:idašnj im brakom koji je postizan otmicom (marriage . qit1 11 v). „Dok je otmica žena stvarno postojala, dotle je 1 1 111 10 hi la dovoljno ozbiljna i srdžba roditelja. Kada su od 111 1il1l1ka braka preostali samo simboli, onda je i srdžba Iii. 111 111ko simbolizovana, a ovaj običaj se zadržao još pošto -iii• p11vl1 poreklo zaboravilo". Krouliju (Crawley) je bilo lako ~ l'"I 11v kako se malo ovaj pokušaj razjašnjenja podudara sa l d111111, t1111<1 stvarnog posmatranja. I 1 1 lrn (I\. B. Tylor) smatra da stav tašte prema zetu nije 11di 11 r·.o do od đen oblik „nepriznavanja" (cutting) od strane 11111• p1 11odicc. Muškarac se smatra strancem, i to sve do rođe11 1'11111• detcla . Osim u slučajevima gde taj uslov ne skid~ za1 11111 11vo111 objašnj enju se može prigovoriti da ne rasvetljava 1 111· 11 1H1st tog bi aj a na odnos između zeta i tašte, da, prema "" p11·vida seksualni faktor, i da ne vodi računa o mom~ntu 1 ,, 1 11 w ·te odvratnosti koja dolazi do izražaja u zapovedima I I I' li dl l j:I. 'I il'd11 ;1 žena iz plemena Zulu, upitana za razloge zabrane, 111111 il :1 ll: sa primesom nežnosti: „Nije pravo da on vidi grut1 I 1111 •.i1 doji le nj egovu ženu."24 l'111 11 :1t;1 je da odnos između zeta i tašte i kod civilizovanih "'"111 p11p:1da tugaljivoj strani porodične organi~acije . Ud~~ 1 1111.i lil'iih naroda Evrope i Amerike, doduše, više ne postoji \ < 1:iw lcy, The Mystic Rose, London, 1902, str. 405. < 1.1wky, 11 . d„ str. 407. 1 1 1.1wky, 11. d„ str. 401 po Lesliju,Among the Zulus andAmatongas, 1875.
--------(172) ------- -= zabran~ opštenja ~a ~aštu i ze~a, ali bi se često izbegle mno111 sv~~e. i neraspoloze?ja. ka?a ?1 takve zabrane još postojale k 11 1 ob1caj, a ne da .s~ pojed ~c1 pnnuđe?i da ih ponova uspostavlj11 p1 Nek.1~n EvropejClilla moze izgledati kao akt visoke mudrosti 111 ?1vl)1, ~arodi svoji~ .zapo.vedima izbegavanja već unapi l'd 1skljUCUjU usp~st~vljanje. ~nsnosti između dve lič osti koj · ,11 P?stale tak? blts,ki srodmc.1: Jedva da ima mesta sumnji u ini n~~u da ps1~oloska s1tuac1ja tašte i zeta sadrži nešto što rn ·ih1 n~11?~ podsttče neprijateljstvo i otežava zajednički život. Šlo 11 1 c1~11tz vanih .naroda up:avo temu tašte tako rado uzimaju kii11 objekt, ukazuje, rekao bih, na to da osećajne veze između ta, 11• 1 zeta s~drže i kompon~nte koje su u oštroj suprotnosti jedna prc111 11 drug?J. Smatram da je ovaj odnos u stvari „ambivalentan", H 1 stavljen od protivureč~ih, nežnih i neprijateljskih stremljenj a. lzvestan deo ovih stremljenja je jasan: sa strane tašte 111 skl~nost (odbijanje) da se odrekne posedovanja ćerke, nepov1 renje pre~a strancu kome se ona predaje, tendencija da se od111 zapovedmčka p~zicija u koju ~e tašta uživela u sopstvenoj kill'I Sa strn~~ z.eta resenost da se više ne potčinjava bilo kakvoj s1111 noj volji, ~ubo~o:a prema svim licima koja su pre njega posi· dovala neznost1. nje~?ve žene, i - last not least - odbijanj e d 1 b~de ~n:ietan u J!uztjl seksualnog precenjivanja. Ovakva llll' I nja najviše potiče od taštinog lika, koji ga sa toliko zajedni ·kil i ~rta. P?dseća ':~ ćer~, a ipa.k J.e lišen svih draži mladosti, lcpol1 1 ps1h1cke svezme koje mu 1 cme sopstvenu ženu vrednom. ~ozna_vanje skrivenih duševnih stremljenja koje je čov ·k11 pod~r~lo ps1hoanalitičko istraživanje dozvoljava nam da ovi11 1 motivima dodamo i di:ige. Gde žena svoje psihoseksualnc pn trebe treb.a da zadovoljava u braku i porodičnom životu, tu ini ~vekyrett ?pasnost da ~st~ne nezadovoljena zbog prebrzog 11 ;. 11 t~canj~ bracn?g od~osa 1 momaštva u njenom osećajnom doživ lpva11Ju. Maj~a k~ja sta:! štiti se.?d ovoga uživljavanjem u sop stve.n~ decu .1d~n.t1fikac,1jom s njima, pri čemu prisvaja nj ihovi• osecajne doz1vlpj.e. K~ze se da roditelji ostaju mladi sa svojo111 decom; ovo) ~, zaista, jedna od najdragocenijih psihičkih koristi koju rod1t lj11 ~v lače od. dec~. Slu aj vi bez dece stoga gube ji· dnu od najboljih mogucnost1 da podnose neophodnu rezigna1·1 - ----(173) -------- 1 1 11pslvcnorn braku. Ovo uživljavanje u ćerku kod majke če 1 1d1 l;1ko daleko da se ona i sama zaljubljuje u čoveka koga ii 1 11 1! , što u izraženim slučajevima zbog žestokog duševnog 1p111 o1 protiv ećanja, dovodi do teških oblika uro~i n~? 111.lp 11 1:1 . U svakom lučaju je tendencija ka ovakvom zaljubljt111p1 1o1 slc vrlo esta ili ova sama ili njoj suprotstavljena težnja 1 .11 1q1 1 metež prečnih sila u taštinoj duši. Vrlo sto je upravo 1111>1 ..,; 1di a komponenta ljubavnog osećanja upućena zetu I 111 •,1· slo sigurnije suzbila zabranjena i nežna. t >d1H>s zeta prema tašti komplikuje se sličnim osećanjima I" 11 1l'dutim, otiču iz drugog izvora. Put izbora objekta po , , 11t1 g:i je doveo do objekta ljubavi preko majčine slike, moI 1 '"" 1 s.estrine; usled incestuoznih ograničenja , njegova lju1 11 11 hc drage osobe iz detinjstva skliznula je da bi se zausta111 "" IL'dnom stranom objektu po njihovom obličju . On vidi 1111 11,1 111csto sopstvene majke i majke njegove sestre sada stu1- 1 1•. 1.1, razvija se tendencija da se potone u nekadašnji izbor, 111 11 \ 11 11H.: se suprotstavlja sve u njemu. Njegovo zaziranje od 111•, 111 1:d1teva da se ne podseća na poreklo njegovog ljubavnog 111 11 11, odbij anj e mu olakšava aktuelnost tašte, koju nije oduvek , 1111 v1 H1 o majku, čiju je sliku mogao zadržati neizmenjenu , p111 l•, vL'Sli . Jedan naročiti dodatak razdražljivosti i omraze u 1111 1 1:ć anja dozvoljava pretpostavku da tašta stvarno za zeta 11 .i„111v lja incestno iskušenje, kao što se, s druge strane, ne de1 1 1. ilrn retko da se neko očevidno zaljubi u svoju kasniju ta111 1111· 110 što njegova naklonost pređe na ćerku . . . NL' vidim neku smetnju pretpostavci da upravo ovaj, mce11 1111 111 1:1ktor odnosa kod divljaka motiviše izbegavanje zeta i I• 11 Mi bismo dakle u razjašnjenju ovih strogih „izbegavanja" 11111 11111 v11ih naroda dali prevagu mišljenju koje je prvobitno iz- " " I .q.-on, a koje u ovim propisima vidi samo zaštitu od mo111 1111 1 · 111ccsta. To isto bi važilo i za sva ostala izbegavanja , 111 1 il1 1 krvnih srodnika i orođenih ženidbom. Ostaje samo razli! 1 .111 11: u prvom učaju incest direktan, tako da namera spre- ' i11 11 o1 može biti svesna; u drugom slučaju , koji uključuje od- ' , p1l'll1a tašti, incest bi bio iskušenje u fantaziji, nastala po- ' ii .111 im nesvesnih međučlanova.
--------(174) ------ - -= Mi ~~o u ov?m i~laganju imali malo prilike da pokažcn11 1 ~ako se cmjem~e 1z psihologije naroda primenom psihoanali11 ckog P?smatran~a ~ogu videti u novom shvatanju, jer je zazi1 1 nje.od mcesta divljaka odavno shvaćeno kao takvo i ne zaht . 1 . 11 dalja tum~čenja: On~ što ~o~emo .dodati njegovoj proceni j sli konstatacija d,a je to 1~az1to mfantilna crta i da se upadljivo po dud~ra sa dusev~11:1 z1votom neurotičara . Psihoanaliza nas 11 nauctla da je prvi izbor seksualnog objekta u dečaka inccs1 11 ozan'. u~meren na ~abranjene objekte, majku i sestru, a otkii i 11 nan; je 1 _P?teve kojima se osoba tokom sazrevanja oslobađa pt 1 vl~c?,ostJ '.ncest~ .. Neurotičar nam, pak, redovno pokazuj e ti · 11 psih1ckog.mfant1hz~a, on. i.li nij~.u stanju da se oslobodi i1 1 odno~a ps1hoseksu.ahteta, 1h se njima vraća (zastoj razvitka i 11· gre~tja): Stoga u njegovor:i nesvesnom životu još uvek ili pOll!I vo, '?raju glavnu ulogu mcustuozne fiksacije libida. Mi s11 11 1 ?osli dotle d~ od~os prema roditeljima u kojem preovladav 11 mcestuozna zudnj~ s1~atramo ključnim (centralnim) kompl<'A som neuroze. Otkrivanje ovakvog značenja incesta za neurw1 naravno, nailazi na opštu nevericu odraslih i normalnih· sa ist11 takvim odbijanjem se presreću, na primer, i radovi Ot; Rai;k 1 ~Otto Rank), koji sve jasnije pokazuju koliko se često tcrn 1 mc~sta nala~i u .. sredi~~ pesničkog interesovanja i kako u b '/ broj.mm vanjac1j~ma 1 1z1!1enama daje materijal poeziji. Pri 11 11 dem smo da veruj~mo da je ovakvo odbijanje pre svega produ kt dubo~e ?dvratno~t1 čoveka prema njegovim nekadašnjim in 'l'H tnnn zel)ama, koje je u međuvremenu potisnuo iz svesti. Stopu nam Illje nev~~no što na primeru divljih naroda možc 11 11 , pokazati .. da om mcestne želje čoveka, kojima je predodred ·11 11 da kasmje postanu nesvesne, još osećaju kao nešto opas 11 !1 nešto što zaslužuje najoštrije mere odbrane. ' - ---(175) --------- II TABU l AMBIVALENCIJA OSEĆAJNIH STREMLJENJA /,i/11 1 1 c polinezijska reč, čiji nam prevod ~adaje teš~oće, '" 11 11. ~e 111 govoru više ne postoji reč kojom b1 se obel~~avao 1111 1111 Slarim Rimljanima bilajejoš dobro poznata, njihovo , 111 1!1 1 ·isto što i tabu Polinežana. Takođe kyos Grka, koda- ' , , I·' 111ora da imaju isto značenje koje Poline~ani izražava11111 111 ečju tabu, a sličnim oznakama i mnogi .~arod1 Ame- \ l11 kt· (Madagaskar), Seveme i Centralne Az1je. /,1 11as se načenje pojma tabu razdvaja u dva suprotna - 1 , , • • IL·dnc strane znači: sveto, posvećeno, a s druge: s.tra- ""''"11 0, zabranjena, nečisto. Suprotno od tabua na polme1 I 1111 1 ~L· ka že noa obično , opštepristupačno. Prema tome, za ,1 ,1 1 vo.ujc nešto kao pojam izvesne rezerve, tabu se 1 1111 .11 1spolj ava u zabranama i ograničenjima. Naš izraz 11 pl as11ja" odgovarao bi smislu tabua. . . . . 11 1a11i čc nja tabua nešto su drugo nego religiozne 1h mo1111· ,tl ua 11 c. Ona se ne dovode u vezu sa zapovedima nekog , 1 ,.L: / abranjuju upravo sama po sebi; od moralnih zabrana 1 1 d1 111 11 11cdostatak svrstavanja u sistem koji bi ~pšte uzd~~ati• p1 oglasio neophodnim, pa tu neophodnost 1 obrazloz10. "'' 11 1r tabua lišene su bilo koje osnove; one su nepoznatog "I I.i. nama nerazumljive, one same po sebi izgledaju razu11111 , 11 1111na koji se nalaze pod njihovom vlašću. \111111 ' 1 naziva tabu najstarijim nepisanim zakonikom čove111 11" ( lpšte je prihvaćeno da je tabu stariji od bogova i da do11 , 11 11 t·mcna pre svake religije: . . I ;tko nam je potreban nepnstrasan opis tabua da bismo ga 1 1 I 11 .i, ih oanalitičkom tumačenju, navešću izvod iz članka J u/l, 1·1p.1ychologie, lT Bd. „Mythus und Religion", 1906, II, str. 308.
--------(176) ------- -== „Taboo" u Encyclopaedia Britannica26, čiji je autor antropol1111 Norkot Tomas (Northcote W. Thomas). „Strogo uzev, tabu obuhvata samo a) sveti (ili neč ti ) k11 rakter lica ili stvari, b) vrstu ograničenja koja proističe iz ovo. svojstva, i c) svetost (ili nečistotu) koja proističe iz kršenj a o\1 zabrane. Ono što je suprotno od tabua u Polineziji naziva se 11 1111 što znači 'običan' ili 'opšti' ... " „U širem smislu mogu se razlikovati različite vrste tabu 1 L prirodni ili .direktni tabu, koji je posledica neke tajanst v •111 sil~ C~an~) koJ~ se povezuje sa nekim licem ili stvari; 2. prc·11 1• sm"ih ~n_d1rektm tabu, koji proističe iz iste one sile, ali je il i 11 ~tec~n Ih b) prenesen od sveštenika, poglavice ili nekog dru 'PP 1 naJzad 3. tabu koji se nalazi u sredini između prethodna dv11 ako.' n~i~e, oba faktora dolaze u obzir, kao, na primer, pri p1 1 svaJanJu zene od strane muškarca. Naziv tabu upotrebljava s• 1 za druga običajna ograničenja, ali ne bi trebalo svrstavati u 1uli 11 sve ono čemu bi bolje odgovarao naziv religiozne zabrane." „Ciljevi tabua su raznovrsni: direktni tabu ima za ci lj 11) zaštitu značajnijih ličnosti kao poglavica, sveštenika i stvari ·i NI od mogućnih oštećenja ; b) obezbeđivanje nejakih: žena dec · 1 ?bičnih ~judi uopšte - od moćne mane (magične sile) sv~šte nih 1 1 poglavica; c) zaštitu od opasnosti koje su skopčane sa dodi1 1 vanjem leševa, uživanjem izvesnih jela itd; d) osiguranje od ~št~ćenja važnih životnih dela kao što su porođaj , obreziva nji-. zemdba, seksualna delatnost; e) čuvanje ljudskih bića od si le ili besa bogova i demona; 21 f) zaštita nerođene i male dece od r 1 znih opasnosti koje im prete zbog naročite simpatetične zav i ~~osti od njihovih roditelja, ako ovi, na primer, čine neke rad11 j1 Ih Jedu hranu čije bi uživanje moglo da prenese posebna svo1 stva na decu. Druga namena tabua je namenjena čuvanju vlas1i'1 štva nekog lica, njegovih alatki, polja itd. od lopova." „Kazna od kršenja tabua se najverovatnije prvobitno pr · puštala unutrašnjem ustrojstvu, koje je delovalo automatski. Po vređeni tabu se svetio sam. Ako se predstave s bogovima i dl· 26Jedanaesto izda1tje, 1911 - Isto je najvažniji izvor literature. "Ova namena tabua može biti izostavljena pošto nije prvobitno nasl11l 11 u ovakvoj vezi. - ----(177) --------- 111111 11 11 .i sa koj ima se tabu povezuje, onda se od sile božanstva I 1q1· automatska kazna. U drugim slučajevima, verovat~o to- •111 11.ili q.>, razvitka pojma, preuzima društvo kažnJavanJe dr- •I' l'''!nlinca, čiji je postupak doveo u opasnost njegove dru- ' , N:i ta.i način se i prvi kazneni sistemi čovečanstva nado11111 /0 1 tabu." k.u prekrši tabu, taj time i sam postaje tabu. l~v_esne op~- 1111 11 I n1c nastaju kršenjem tabua mogu se otklo111t1 pokaJl11- 1111 1,1d1qama i svečanim obredima čišćenja." . . l1vorom tabua smatra se naročita magična sila, kop 1111.1 lica i sveštenike a od njih je mogu preneti neživi pred- , , 11 I ll'i l ili stvari koje su tabu mogu se uporediti sa predmet_i- ' 1111liqr11im elektricitetom; oni su sedište užasn~ snage, .koja 1 111 11os1 dodirom a oslobađa kobna dejs~~ ako Je orgamz~m 11 1 , 11:11.vao pražnjenje isuviše slab da bt JOJ s_e supI~otstav10. 11 1 11, , kršenja tabua, dakle, n~ zavisi samo o~ ~nte~z1;~ta ma- ' m "' k koja je spojena sa objektom tabua vec 1 od Jacme m~ l 1 q,1 sr u napasniku suprotstavlja ovoj sili. Ta~o su, na pn~ 1 1 I 1.d 1cvi i sveštenici nosioci jedne ogromne sile, tako da b~ , 11plt11vc podanike neposredni dodir sa nj!ma značio" smrt, ~h 1111 1 .1.11 ili neka druga ličnost sa manom vecom od obicne m?ze l11l1111 l110 sao braćati sa njima, a ovi posrednici opet mogu omma q1 „, 1111 potčinjeni dopustiti približavanje a da ih ne doved~ u 1 • 1 1111 -,t. Značaj posredno prenetog tabua zavi~i od mane ~1ca I I , 1v.:1 potiče; ako kralj ili sveštenik određuje tabu, ovaJ Je I l11110 111iji od onoga koji potiče od običnog čoveka_.". l'1 l·11ošljivost tabua je verovatno osobenost koja Je poslud 1 I .i11 povod pokušaja njegovog odstranjivanja putem obreda q 1llj1I . " .. . I :ibua ima stalnih i prolaznih. U prve spadaJU sveste111c1 p1q d.1 v1cc, isto tako i mrtvi kao i sve .ono što _im je pripadalo. I 1111.11111 tabui vezuju se za izvesna stanp, na pnmer za men~tr~ ' q11 1 habinje, za stanje ratnika pre i posle pohoda, za ba~lJenJe 1il11il111 rnn i lovom i sl. Opšti tabu može biti izrečeni godmama 11 .1\ .111 kao crkvena zabrana nad nekom velikom oblašću." \ko sam u stanju da ispravno procenim utiske ~noji~ čita ,, 1 dP1voljavam sebi tvrđenje da tek sada, posle ovih opisa ta-
bua, ne znaju tačno šta pod tim treba da zamisle i gde da to s11 11 ste u ~vo~ raz?1išljanju: .ovo je sigurno posledica nedovolj111li oba~estenJa. ko Ja su dobih od mene, kao i izostavljanja svih irl 1 ganJa o vezi tabua sa sujeverjem, sa verom u besmrtnost du, • 1 sa rel~gijom. A~i, s druge strane, plašio sam se da bi iscrpnij · 1 laganJe. onoga sto se zna o tabuu unelo još više zabune, i 111 t•111 da tvrdim da je činjenično stanje u stvarnosti vrlo mutno. R 1d1 se, da~le, o ni~ og'.aničenja, kojima se podvrgavaju pri-mi1iv111 naro?1; zabranJeno Je ovo ili ono, oni ne znaju zašto, a ni na p 1 met 1m. ne pada da se raspituju za ta ograničenja, već im se pod vrgavaJU kao da su ona razumljiva sama po sebi i ubeđen i su d.1 bi p.r~kršaJ s~m od sebe bio najstrašnije kažnjen. Postoje pow dam 1zvestaJ1 da su nenamerni prekršaji jedne takve zabrt1 111 st~arno .bili automatski kažnjeni. Nevini prekršitelj, koj i j · 111 ?nmer Jeo ~es~ od n~ke zabranjene životinje, postaje dubol 11 zalostan, ocekuJe SVOJU smrt i najzad stvarno umire. Zabrn 111 naj~e~će. pog~đaju naslade, slobodu kretanja i opštenja; u nek1111 slucaJev1ma izgledaju oštroumne, očigledno treba da znače 11 · dr~~v.anje i.lišavanje, u drugim slučajevima su prema svojoj , 1 dr~m1 sas~1m nerazumljive, pogađaju bezvredne sitnice, iz d1 daju sasvim kao neka vrsta ceremonijala. U osnovi sv ih o 1h zabrana či?i se da se nalazi nešto kao nekakva teorija, kao du 11 zabrane bile neophodne jer izvesna lica i stvari imaju opas1111 snagu što se p~enosi dodirom sa objektom koji je sadrži, skrn11 kao ~a.raz~: ~zima se .u obzir i kvantitet ovog opasnog svoj81V 1 Neki ljudi 1h predmeti imaju toga više nego drugi, a opasnost usn~erav~ u~ravo pre~a razlici naboja. Najčudnije u tome j ·, 111 onaJ ko Je b10 u stanJU da prekrši takvu zabranu i sam st če ~ 1 r~kter za.branjenog, preuzimajući istovremeno na sebe celok11p m opasm naboj. Ova snaga prijanja za sva lica koja su nešto p11 sebno, kao kraljevi, sveštenici, novorođenčad, za sva izvanr •d na sta~ja, kao št? su telesna: menstruacija, pubertet, porođaj, 111 sve tajanstveno 1 strašno, kao bolesti i smrt, a što je zbog svo11 zaraznosti ili moći širenja s tim u vezi. . „Ta~.u " je s~e, ~~~~ lica tako i mesta, predmeti i prolar1111 ~ta~Ja, kOJI su n~s10c1 ih izvor ovog tajanstvenog svojstva. Tnh11 Je 1 zabrana koja proističe iz ovog svojstva i, najzad, tabu 11 - ----(179) -------- ot11 pn 1 11wvnom smislu obuhvata nešto što je istovremeno 111 1111 :1d običnog, kao i opasno, nečisto, jezivo: 1111vo j reči i u sistemu koji ona označava izražava se deo 1111)'. J.ivota čije nam razumevanje stvarno ne izgleda 1 I 11 l'1 e svega trebalo bi smatrati da se ovom shvatanJU n~ 11111 približiti a da ne upoznamo verovanje u duhove 1 1111111 rakteristično za nerazvijene kulture. 1 ,1„10 je uopšte potrebno da naše interesovanje usm:ri~o 1 " 1 11111 zagonetke tabua? Smatra.m: ne samo ~t~ga ~to _Je 111 11 „t11 ološki problem sam po sebi vredan pokusaJa r~senJ.~, 1 1 d1 ugih razloga. Smemo da naslutimo da tabu polm~ZIJ~ li di\ 1 1 :1ka ipak nije tako daleko od nas kao što smo p~m1sltlt 1 „,, 1111 . da običajne i moralne zabrane kojima .se i s~m1 ?0~0- 111111 11 svojoj suštini mogu biti srodne sa ovim pnm1t1vmm 11111111 1, 1 da. objašnjenje tabua može baciti svetio na tamno 1 I Iii 11 :išcg sopstvenog „kategoričkog imperativa". •, 11 :i ro itim interesovanjem saslušaćemo kakvo nam 11 11q1· tra ivač kao što je V. Vunt izlaže o tabuu, posebno 1 .1i1 eć ava da će početi „od najdubljih korena predstava 11\11111 11 pojmu tabu Vunt kaže da on „obuhvata sv~ obič~je ~ •\1111 ,1 '•" izražava strahopoštovanje prema određemm obj~ktJ ' I 11 11 11 u vezi sa kultnim predstavama, ili prema radnjama "I d " z9 \• ,. 11:1 11,111 o nose . . N.1 drugom mestu: „Ako pod tim (pod pojmom tabu) po- ' 111 111·111 0, kao što i odgovara opštem smislu te reči, svaku za11111 ... 1dr/.anu u navikama i običajima, ili u izričito fonnult111111 1:i konima, kojom se zabranjuje dodirivanje nekog ~re~- 11 1qq!.ovog korišćenja ili izgovaranja izvesnih zabr~~~e~1h 1 111\l\a uopšte ne postoji narod ili stepen kulture koJI Je 1z111 11 • ććc nje prouzrokovano tabuom. „ \'11111 zatim navodi zbog čega mu je izgledalo pogodmJe da 111111 111 tabua proučava na primitivnim odnosima australijskih ti 11 ,11 .1 11 cgo na višoj kulturi polinezijskih nar?da. ~od Austra11 11"1 ,111 11 dcli tabu zabrane na tri klase, u zav1snost1 od toga da 11 1 11 1/i ologiji naroda, sv. ll, „Religija i mit", str. 300 i dr. N d , str. 237.
--------(180) _______ = li ~e odnose na životinje, ljude ili druge objekte. Tabu životi1 111 ko11 se u svojoj suštini sastoji od zabrane ubijanja i jela, ini jl gro to:~.mizma30 • Tabu druge vrste, čiji je objekt čovek, bi tno 11 drugacIJe~ .ka:aktera. On je unapred ograničen na uslovc k11j1 predstavljaju izuzetne životne situacije za osobu koja je t:il 111 Tako su dečaci tabu prilikom praznovanja obreda zamom ·i\ 1 nja, žene za vreme menstruacije i neposredno posle porod11 J11 nov?~ođenčad, bolesnici i pre svega mrtvi. Nad stvarima kl111 neki covek stalno up~trebljava leži stalan tabu za svakog dr 11 gog; na pnmer, nad njegovom odećom, alatom i oružjem. U lr čni posed u ~~strn.liji spad~ i novo ime koje dečak dobija 1 111 svom. zan,1omc1vanJ~,. ono Je tabu i mora se držati u taj no, 11 Tabm trece vrste, kOJI se odnose na drveće, biljke, kuće 111 ·~1 1 pro~enVivi~i su, izgleda da za njih važi pravilo: tabu ' post q1 ono sto 1z bilo kog razloga pobuđuje strepnju ili jezu . .. _\'unt i s.am smatra da promene koje je pretrpeo tabu u lw gat!JOJ kultun Polinežana i na Malajskom arhipelagu nisu !:ii 11 duboke. Jača socijalna diferencijacija ovih naroda odražava st• 11 tome što poglavice, kraljevi i sveštenici izlivaju posebno ci ·111 tvoran tabu, a i sami su izloženi najjačoj prinudi tabua. . Ali ~tvarni iz~ori ta?ua leže dublje od interesa privil cpn van~~. sl~Jeva; „om nastaju tamo gde vode poreklo najpri1111 t1vm11 a istovremeno i najbrojniji čovečji nagoni, u strahu o,/ dejstv~ demonskih s~la"11 • Tabu, koji prvobitno nije ništa drui•11 do objektivno nastali strah od demonske sile skrivene u tabu i1 1 ~om o?je~tu, z~?ranjuje da se draži ta sila i naređ je da se, al,11 Je hotim1cno 1h nehotično izvršen prekršaj, otkloni osv ·111 demona. P.ostepeno tabu postaje nezavisna sila, koja se odvoj ila od demomzm~. Tabu postaje sila ob čaja i predanja, na kraj u 1 zakon. „Ah, zapovest koja se neizgovorena krije iza zabrana l 1 bua (koje su inače veoma promenljive u zavisnosti od me la 1 vremena) prvobitno je jedna jedina: čuvaj se gneva demona." . . yu~t nas, dakle, uči da je tabu izraz i produkt verova 1t p1 pnm1tJvmh naroda u demonske sile. Kasnije se tabu odvojio od ::u vezi s ovim uporediti prvi i poslednji odeljak ove knj ige. N. d., str. 307. - ---(181) --------- I 1111•11 ;1, a ostao sila jednostavno stoga što je to bio, usled I ii" ihičke postojanosti; tako je i sam postao k.o.ren na~ ,1,11.i p11h 1.abrana i naših zakona. Ma koliko malo bih skloni I 1i•i111ju sa prvom od ovih rečenica, ipak mislim da ću izra1111 11 11 11111ogih čitalaca ako ovo Vuntovo objašnjenje nazo1 1 1 111 :11anjem. Takvo objašnjenje ne dopire do izvora.predi 1 11 111 IH1u niti ukazuje na njegove krajnje korene. U ps1h~l~~ , 11\' 1110gu niti strah niti demoni procenjivati kao kra1n11 111• 1111 koji prkose svakom daljem produbljivanj~. B~lo bi.dru11 1L1 dvmoni stvarno postoje; ali znamo da su 1 0111 sami kao 1 •111 1 p1 odukt duševnih snaga čoveka; oni su stvoreni od ne1 1 1 m·i\: ga. . 11 dvostrukom značenju tabua Vunt iznosi značajne , ah 1 11111 jasne stavove. Po njemu primitivni počeci tabua još 1 111.t\111· prilikom razdvajanja svetog od nečistolf . U~ravo ., 111 lk uopšte nedostaju oni pojmovi u zna~enJU l<_oJe .su ...., 11111i•l 1 eć i tek suprotstavljanjem ova dva po1.ma. Z1votl~ '1 1 I . 111esto na kojima počiva tabu, demonski su, ne sveti, li 111 1 •.i 11i nečisti u kasnijem smislu tog pojma. Upra~o ~za 11 11 11it čc nje demonskog, kao nečega što se nalazi JOS .u ltlo 11 tt l11 oj sredini, nečega što se ne srne dotaći, pogodan Je 1 1Jt ht1 , j.er on podvlači svojstvo koje će na kraju krajeva 1111 11111 ~.<tj edničko kako svetom tako i nečistom: strah od 11111 ( lva irajna zajednica jednog važnog obeležja istovret 11 11k :m1je na to da je između ova dva područja prvobitno , 111pdo sl«1ganje koje je tek kasnije, zbog d.aljih uslo~a dl1 1 d11 direreneiranju, usled kojeg su se oba pojma na kraju , tl.1 ti suprotnosti. . 1'1 vohitnom tabuu svojstveno verovanje u demonsku s!lu 11 ,. krij e u predmetu čije se dodirivanje ili nedo~v.olje.na 1 o111 li.1 sveli opčinjavanjem izvršioca još je potpuno 1 1skl}uI " 11h11·ktiviran strah. Ovaj se još nije izdvojio u dva obh.ka li p11pt ima u jednoj od faza razvitka: u strahopoštovanje 1 u I I" I /Ili \'I . \I 1 kako nastaje ovo razdvajanje? Prema Vuntu, prenoše1 Ili .dlrane tabua iz oblasti demonskog u pred.stavu o bog?- 1111 .11protnost svetog i nečistog ruši se sa na1laskom dveJU
-~~~~~~~-(182)_~~~~~ ~ mitol?ških ~aza, od kojih ranija ne iščezava sasvim kad11 11 sled~ca ?~stlgnuta, već i dalje postoji u obliku jedne niže vr · I nos~ kojOjv·se pos_tepeno priklj~čuje potcenjivanje. U mitoio1 t1p uopste va~1 pravI!o da prevaz1đena faza, upravo stoga što 11 ~avladana ~ potisnuta od više, i dalje postoji pored ovih u po111 zenom obliku, tako da se objekti njenog poštovanja pretva rajn 11 objekte odvratnosti. 32 • Dalji Vuntovi navodi razmatraju odnose predstava o tah1111 prema čišćenju i žrtvi. 2 Onaj ko se u psihoanalizi, to jest, prilikom istraživ:11q11 nesvesnog dela individualnog duševnog života, susreo sa proli lemom.tabua, reći će posle kraćeg razmišljanja, da mu ti n·np mem msu strani. On poznaje osobe koje su same stvorile ta l v1 tabu zabrane kojih se isto tako strogo pridržavaju kao divlj a ·1 11 svom~ plemenu ili zajednici. Ako već nije navikao da takv usamljene osobe označava kao „prisilne bolesnike", morao bi, obzirom na njihovo stanje, da pronađe naziv „ tabu oboljenj(' · Ah ? ~v~m p.risil~?m o.boljenju toliko mnogo je saznao psih n an.al.1~1~k1m 1str.az1vanjem - kliničku etiologiju i sušli11 11 ps1h1ckih mehamzama, tako da sebi neće moći da odrekne kor r šćenj~?vde naučenog za tumačenje odgovarajućih pojava u pHr holog1J1 naroda. . . ~ri ovom pokušaju mora se imati na umu jedno upozon· ll)ev. ~hčnovs·t .tabua sa prisi!nim ?bolj.enjem može biti čisto spo lJaSnJa, vaz1t1 samo za obhk ovih pojava a da se uopšte ne pro teže i na njihovu suštinu. Priroda voli da koristi iste oblik , 11 najrazli.čitijim biološkim odnosima, na primer, oblik glavi• korala 1 grananje biljki, pa čak i izvan ovoga kod raz li it ilr k~ist~~a ili prilikom stvaranja određenih hemijskih taloga. Bi lo b1 oc1.gledno preuranjeno i bez mnogo izgleda na osnov11 ovakvih podudarnosti, vezanih samo za istovetnost mehan i "N. d„ str. 313. - ----(183) ------ --- 11t 11 .lti v:i . zasnivati zaključke koji se odnose i na unutarnju .!1111 •,1 Mi ćemo imati na umu ovo upozorenje, ali ipak zbog , 111 ng ućnosti ne moramo se odreći usmeravanog pol 11 111 ·.l1·d ·ć a i najupadljivija podudarnost prisilnih zabrana d 111 r vm.nih) sa tabuom sastoji se u tome što su ove zabrane 1111 1 pon;klu isto toliko nemotivisane i zagonetne. One su se 1 I 1d pujilvilc i mora da su se zadržale usled nesavladivog , ili 1 Spoljna pretnja kaznom je suvišna, jer postoji unu- ' 1q11 •,1gu;·nost (savest) da će prekoračenje dovesti do ne11111 „lp vc nesreće. Poslednje što može saopštiti prisilni I 111k 1c neodređena slutnja da će prekoračenjem zabrane 1 I 111 !111 udrcđenoj osobi u njegovoj okolini. Ne može se saz111 I .d v:i bi trebalo da bude ta nesreća, isto tako, češće dobi1111 11v:ij mučni izveštaj prilikom kasnijih analiza radnji 111• 11rl1 11 smislu odbrane ili sagrešenja nego prilikom analize 111111 11 1hrana. - 1 ,l11 vna i centralna zabrana neuroze je kao i kod tabua 11 1 „1t1ga i naziv: strah od dodira, delire de toucher. Zabrana 11l11 1li v:1ta samo direktan dodir sa telom, već uzima opsege 1111 ''"1g načenja doći u dodir. Sve što usmerava misli na za11q1 1111 , izaziva dodir u mislima, isto tako je zabranjeno kao i I'"'' 1·d11i tclesni kontakt; isto proširivanje opsega sreće se i d l1ilu1;1. li·da11 dco zabrana, s obzirom na svrhu, razumljiv je bez 1 tlJt p11, 11asuprot tome, drugi deo izgleda nam neshvatljiv, bu111, 1. llcsmislen. Ove zabrane nazivamo „ceremonija"; vide11111 d.1 se u pravilima tabua sreću iste takve raznolikosti. 1'11 silnim zabranama je svojstvena izvanredna mogućnost 1111 1.111i;1 , one se šire bilo kojim posrednim putem od jednog , d1 11 i•.1 nbjckt i taj novi objekt čine, kako se pogodno izraz~o I .1111 111oj bolesnik, „nemogućim ". Nemogućnost na kraju 1 I 111 .r 1:abranama ceo svet. Prisilni bolesnici se ponašaju tako 1. 1 d11 .•rn nemoguće" ličnos i i stvarni nosioci opasne zaraze, . 11 ,l · 111ožc preneti kontaktom na sve u okolini. Ista svojstva 11 1 1111sl i i prenošenja istakli smo u početku prilikom opisiva11 , 1.1111 1 1:ibrana. Poznato nam je, takođe, da onaj ko je prekršio
_________ (184) _______ _ tabu dodirom nečega Što je tabu i sam postaje tabu i da ni ko 11 1 sme s nj im doći u dodir. Poređenja radi izneću dva primera prenošenja (boli pomeranja) zabrane; jedan iz života Maora, drugi je sopstv •1111 opažanje na bolesnici sa prisilnim simptomima. 1. Jedan poglavica Maora neće svojim dahom raspiri 111 vatru, jer će njegov sveti dah preneti njegovu snagu vatri, ! v11 loncu koji se nalazi na vatri, lonac jelu koje se u njemu kuv11 jelo licu koje ga pojede i na taj način mora umreti osoba koj11 11 pojela jelo skuvano u loncu zagrejanom na vatri koju je raspi11 vao poglavica svojim svetim i opasnim dahom. 33 2. Moja bolesnica zahteva da se odstrani predmet koji I kupio i doneo kući 1~en muž, inače će ovaj učiniti nemogu 10111 prostoriju u kojoj stanuje. Jer ona je čula da je ovaj predmet I 11 pljen u radnji koja se, recimo, nalazi u Hiršengase. Ali Hir: 11 danas prezime njene prijateljice koja živi u udaijenom gradu 1 koju je u mladosti poznavala pod njenim devojačkim prezi111 1· nom. Ova prijateljica joj je danas „nemoguća", tabu; prednwl kupljen u Beču je isto tako tabu kao i sama prijateljica sa kojo111 ona ne želi da dođe u dodir. Prisilne zabrane donose sa sobom vanredna lišavanja I ograničenja kao i tabu zabrane; međutim, jedan deo ovih 111 1 biti poništen izvršavanjem izvesnih radnji, ali koje se, isto tak(I , moraju izvršiti i imaju prisilni karakter- prisilne radnje - a ij n j • priroda nerazumljivo kajanje, ispaštanje, mere predohranc 1 čišćenje. Najčešća od ovih prisilnih radnjije pranje vodom (prisi l no pranje). Isto tako, i jedan deo tabu zabrana može se tako /U meniti, odnosno, njihovo korišćenje se popravlja takvim „cc1 · monijama", pri čemu i ovde lustracija34 vodom ima prvenstvo. Rezimirajmo sada u kojim se tačkama najbolje odrafavu podudarnost pravila tabua sa simptomima prisilne neuroze: I. u nemotivisanosti zabrana, 2. u njihovom vezivanju putem unulrn 33Frazer, The Golden Bough, II, Taboo and the Peri/s of the Soul, 19 11 str. 136. 34Lustratio - ceremonija čišćenja koja se izvodi pre ulaska u neko SVL'l11 mesto radi otklanjanja krvnog greha, prilikom rođenja, sklapanja braka ili smrti, 111 ceremonijalno posveć ivanje kuće, grada, vojske ili itavog naroda. -(Prim. pH't' ) - -----(185) ------ - -- 111• p11sile, 3. u njihovoj mogućnosti pomeranja i opasnosti za- ' , preko zabranjenog, 4. u prouzrokovanju ceremonijalnih ral11p , 1abrana, koje proističu iz zabranjenog. KI inički istorijat kao i psihičke mehanizme slučajeva pri- """I' oboljenja upoznali smo preko psihoanalize. Prvo, to jest, l11111 ·ki istorijat odnosi se najedan tipični slučaj straha od dodi- ' 1 I 11 11 je izgledao ovako: Na samom početku , u sasvim ranom 1. 111q slvu, javila se jaka želja za dodirivanjem, čiji je cilj bio I 1li·ko više specijalizovan no što bi se moglo očekivati. Uskoro , 11 uj želji od spo/ja suprotstavila zabrana da se ne izvrši upra- " 1.q dodir. 35 Zabrana je prihvaćena jer je ova nalazila oslonac • 11 1.ik1111 unutrašnjim snagama36 ; pokazala se jačom od nagona "ii ,,. htco da se izrazi dodirom. Međutim, zbog primitivne psi- "" 1 v konstitucije deteta zabrani nije uspelo da otkloni nagon. 11i 1vo zabrane ogledalo se samo u tome što je nagon - želja za l11 d1rnm - potisnut i proteran u nesvesno. I zabrana i nagon su - 111·11 val i; nagon stoga što je bio samo potisnut a ne uklonjen, d11 ,111a zbog toga što bi njenim prestankom nagon prodro u sve1111 1 nametnuo realizaciju želje. Postignuta je nerešena situaci11 p 1hička fiksacija, a iz neprekidnog konflikta između zabrane 1 11o11•.ona odvija se sve ostalo. (ilavni karakter psihološke konstelacije, koja je tako fik111111a leži u onome što bi se moglo nazvati ambivalentan stav 1• il111kc prema objektu, odnosno, pre prema nekoj sopstvenoj 1 1d11 ji. '' Osoba stalno želi da izvrši tu radnju - dodir, ali isto tako I• ·.r i gadi. Suprotnost ova dva strujanja ne može se izgladiti na i 111lkom putu, jer su ona - možemo samo tako reći - u dušev1111 111 /.ivotu tako lokalizovana da se ne mogu sudariti. Zabrana I• 1.1s110 svesna, neprekidna želja za dodirom je nesvesna, osoba 111 111a ništa o njoj . Da ne postoji ovakav psihološki momenat 11 111 hi se mogla ovako dugo održati ambivalencija, niti bi mogla d111 L'sli do takvih posledica. U kliničkoj istoriji učaja podvukli smo prodiranje zabra111 11 tako ranom detinjstvu kao odlučujuću činjenicu; pri daljem "Obe, želja i zabrana, odnose se na dodirivanje sopstvenih genitalija. "'Na odnose sa voljenim osobama od kojih dolazi zabrana. ''Prema pogodnom Blojlerovom (Bleuler) nazivu.
formiranju ta uloga pripada mehanizmu potiskivanja u ovo111 životnom dobu. Usled postojećeg potiskivanja, koje je skopča o sa zaboravom - amnezijom, motivacija zabrane koja je posta l11 svesna, ostaje nepoznata, tako da svi pokušaji intelektualnog raz· građivanja moraju omanuti jer ne mogu da nađu tačku na kojoj bi zabranu mogli da napadnu. Zabrana duguje svoju snagu - svoj prisilni karakter - upravo odnosu prema svom nesvesnom kontrn partneru, skrivenoj, neobuzdanoj želji, dakle, unutrašnjoj potrebi kojoj nedostaje svesni uvid. U mogućnosti prenošenja i razrasta nja zabrane ogleda se proces koji se dešava sa nesvesnom željom i koji je naročito olakšan u psihološkim uslovima nesvesnog. Nagonska želja se stalno pomera da bi se izvukla iz izolacije u kojoj se nalazi, i trudi se da nađe surogat za zabranjena - objekt · ili radnje kao naknadu. Zbog toga zabrana i luta i proširuje se na nove ciljeve zabranjenog stremljenja. Na svaki novi prodor polisnutog libida odgovara zabrana novim pooštravanjem. Uzajamno kočenje obeju sukobljenih sila stvara potrebu za pražnjenjem, zH smanjenjem postojeće napetosti, a u toj potrebi se može otkriti motivacija prisilnih radnji. Ove su u neurozi jasno kompromisn · akcije, pojavljujući se, s jedne strane, kao dokazi kajanja, kao nastojanja usmerena na ispaštanje i sl., ali, sa druge, istovremeno kao zameničke radnje, koje nagonu nadoknađuju zabranjena. Može se smatrati zakonom neurotičnog oboljenja da ove prisilne radnje sve više stupaju u službu tog nagona i da se stalno približavaju prvobitno zabranjenoj radnji. Pokušajmo sad da tabu tretiramo kao da je iste prirode kao i prisilne zabrane naših bolesnika. Pri tom nam unapred mora biti jasno da su mnoge od nas zapažene tabu-zabrane sekundarnog, pomerenog i izopačenog karaktera, i da moramo biti zadovoljni ukoliko bacimo nešto svetla na najprvobitnije i najznačajnije tabu-zabrane. Dalje, da su razlike u situaciji divljaka i neurotičara dovoljno važne, tako da isključuju potpunu podudarnost i sprečavaju prenošenje s jednog na drugog koje bi bilo ravno preslikavanju svih detalja. Najpre moramo reći da nema nikakvog smisla pitati divljake o stvarnoj motivaciji njihovih zabrana, o poreklu tabua. Prema našoj pretpostavci oni bi morali biti nesposobni da saopli' m:što o tome, pošto im je motivacija „nesvesna". Ali mi kon11111š1.:mo istorijat tabua sledeći uzor prisilnih zabrana. Tabu su p1.1starc zabrane, od spolja nekad prodrle jednoj generaciji pri111 1l1v11ih ljudi, to jest, ipak nasilno usađene ovoj od strane rani11 · )'.cncracije. Ove zabrane su pogodile delatnosti prema kojima 11 postojala jaka sklonost. Zabrane su se održale iz generacije u 1•1·111.:raciju, verovatno, samo usled tradicije preko roditeljskog ili d111stvcnog autoriteta. Ali možda su se ove u kasnijim organi1H·ijama eć „organizovale" kao deo nasleđenog psihičkog po- ,,·da . Da li postoje ovakve „urođene ideje", da li su one same ili 11 -;ad1.:jstvu sa vaspitanjem delovale na fiksaciju tabua, ko to • 111u1c od lučiti upravo u ovom slučaju o kome je reč? Ali iz prid11avanja tabua proizilazi da prvobitna želja, učiniti ono zabra111v 11 0, postoji i kod tabu naroda. Ovi, dakle, prema njihovim 11tli11 -zabranama, imaju ambivalentan stav; nesvesno bi želeli 111\l;i radije do da ih prekorače, ali se od toga plaše; oni se plaše 111ii·:ivo zato jer žele, a strah je jači od želje. Uz to, želja je kod 1 :1 kog pojedinca jednog naroda nesvesna kao i kod neurotičara . Najstarije i najvažnije tabu-zabrane su oba osnovna zako11.i lotcmizma: ne ubijati totemsku životinju i izbegavati seksuil1 1i odnos sa totemskim pripadnicima suprotnog pola. To bi morala biti najstarija i najjača požuda ljudi. Mi to ne 1111i /cmo razumeti zbog toga ne možemo proveriti našu pretpustavku na ovim primerima, sve dok su nam potpuno nepoznati „111isao i poreklo totemističkog sistema. Ali onaj ko poznaje 11 ·1.ultate psihoanalitičkog istraživanja dobijenih od pojedinaca 1 d će se zbog istovetnosti obeju vrsta tabua kao i njihove podudnrnosti setiti nečega sasvim određenog, onoga što psihoanalil 1l'a ri smatraju čvomom tačkom infantilnog života u sferi želja a 1„1ovremeno i jezgrom neuroze. 38 Druge raznolikosti tabu-pojava, koje su dovele do ranije 1iavcdenih pokušaja klasifikacije, spajaju se po našem mišljenju 11:> cdeći način u jedinstvenu cetinu: osnova tabua je zabranje11\l in nje, prema kome u nesvesnom postoji jaka sklonost. "Uporediti ć nekoliko puta pomenute moje studije o totemima (IV 111 l1·ljak ove knj ige).
--------(188) _______ ____,,, •. Mi znamo, a da ne razumemo, da onaj ko učini zabranj cno kfSI tab~ 1 sam ~ostaj~ tabu. Ali kako ovu činjenicu da spojim11 sa ostalnna, sa ClllJemcom da se tabu ne vezuje samo za osolw koje su učinile zabranjena već i za osobe koje se nalaze u neko111 izvanrednom stanju, za sama ova stanja kao i za predmete? Su mo na jedan način: sposobnost da se rasplamsa čovekova aml i valencjja i da se dovede u iskušenje da prekorači zabranu. . Covek koji je prekršio tabu postaje i sam tabu jer on pOSl' d~Je opasnu sposobnost da i druge dovede u iskušenje da sled\• nJeg~v P.nmer. ?n budi za~ist; zašto bi njemu bilo dozvoljenu ono sto Je drugima zabranJeno? On je, dakle, stvarno zaraz1111 utoliko što svaki primer goni na podražavanje i stoga se i on sft1 11 mora izbegavati. . . S~mo čovek n~ mora da je prekršio tabu a ipak može slal no d1 pn vremeno b1t1 tabu, jer se nalazi u stanju koje kod dru lili podst1če zabranjene želje i u njima budi ambivalentne konfl iktl' Većina izva~ednih situacija i izvanrednih stanja takve su p1 i r~de: poseduju ovu opasnu snagu. Kralj ili poglavica budi z1 1 v1st posebnim povlasticama; možda bi svako želeo da budl• kra!). Mrtvac,.novorođenče, žena u njenim stanjima patnji drafr SVOJ.om naročitom bespomoćnošću, upravo polno sazrela osohu novim nasladama koje obećava. Zbog toga su sve takve osob · 1 sva takva stanja tabu, jer se ne srne popustiti iskušenju. . Sada razumemo zašto se snaga mana različitih lica ul',11 Jamno odbija, zašto one mogu delom da se uzajamno potil'u Tabu Jednog kralja je i suviše jak za njegovog podanika, jer s11 d~štvene razlike između njih i suviše velike. Ali ministar, 1111 pnmer, može biti neškodljiv posrednik između njih. To . preve~eno ~.a re~nika .tabua na rečnik nonnalne psihologijl·: podamk, kOJI zaztre od 1 suviše velikog iskušenja kakvo za nje •11 p:edstavlja kontakt s kraljem, može podneti ophođenje sa či ov mk?m, ~or:ie on ne mora tako mnogo da zavidi, a čiji polož11j mo~da 1 nJemu samom. izgleda dostižan. Ministar, pak, svoj 11 zavist u odnosu na kralja može da smanji imajući u vidu vla ~1 koju on ~am poseduje. Na taj način neznatne razlike magičnih snaga koje mogu dovesti u iskušenje manje su opasne nego 1111 ročito velike razlike. - ----(189) --------- 0 tako je jasno zašto kršenje izvesnih tabu-zabrana pred- '' 11.i soc ij alnu opasnost, koja mora biti kažnjena ili ispaštana d 1111 nova društva, ako je potrebno da svi izbegnu opa1111 1 < )va opasnost stvarno postoji ako svesno podsticanje za1111 1111 11 0 nesvesnim željama. Ona se sastoji od mogućnosti poli , i11':i 11j a, od čijih bi se posledica društvo ubrzo raspalo. Ako lillJ'I 1H: bi kaznili prestup, to bi značilo da oni potajno žele da ii• lili' 1slo ono što i prestupnik. Ne smemo se čuditi što dodir u tabu-zabrani igra sličnu 11l11i• 11 kao i u delire de toucher, iako tajanstveni smisao zabrane ii t 1111 111 nipošto ne može biti tako poseban kao u neurozi. Dodir i- )lil ·.:lak svakog ovlađivanja, svakog pokušaja potčinjavanja "' 1111 1 li ca ili stvari . Mi smo objasnili zaraznu moć koju sadrži tabu svojom 1111·,o hn oš ću da dovede u iskušenje, pokrene na podražavanje. S 11111 '>l', izgleda, ne slaže činjenica da se zarazna moć tabua pre , I"'' 1nanifestuje prenošenjem na predmete, koji na taj način i 11 111 postaju tabu. ( )va prenošljivost tabua ogleda se kao neuroza poznatom I 11 1ošć u nesvesnog nagona da se asocijativnim putevima prelili 1 na sve nove i nove objekte. Tako će nam skrenuti pažnju ,J.1 11 pas noj magičnoj sili „mane" odgovaraju dve realne vred1111„ 11 , sposobnost da opominje čoveka na njegove zabranjene želp 1 nai zgled značajnije, da ga navodi na kršenje zabrana, koje 11 11 · tim željama. Obe radnje, međutim, spajaju se u jednu jed111 11 ako pretpostavimo da su u suštini primitivnog duševnog ži1111:1 spojeni buđenje sećanja na zabranjenu radnju kao i buđenje li 11drncije da se ova sprovede. Na taj način, ponovo se uzajam1111 slivaju pomisao i iskušenje. Mora se, isto tako, priznati da 1k11 primer jednog čoveka koji je prekršio zabranu navodi nekog d111 gog na isto delo, onda se neposlušnost protiv zabrane prenosi I .in 1.araza, kao što se i tabu prenosi sa osobe na predmet a od i 1rng na neki drugi. Ako se kršenje tabua može ispraviti kajanjem ili ispašta1qrn1, koji znače odricanje nečeg dobrog ili slobode, onda se, na 111 :i j način, stiče dokaz da je i samo pokoravanje propisima tal11i;; odricanje nečega što bi čovek rado želeo. Propust jednog
--------(190) -------- odricanja z~~enjuje se odricanjem na drugom mestu. U odnoH11 navcer~mon:jal tabua. o?.avde se r:iože izvući zaključak da je is pastanje nes~o prvob1tmje za razliku od čišćenja. . . P?no_vimo, ~~ra~ko, kakva shvatanja tabua proističu i1 JZjednaceTIJa sa pns1lmm zabranama neurotičara: tabu je prasl11 ra z~bra~~ aii:etnuta ~polja (od ~ekog autoriteta) i usmerc11 1 prot1~.najj~c1h covekov1h požuda. Zelja da se ova prekrši i dalj • pos~OjJ u ll}egovom nesvesnom; ljudi koji se pridržavaju tabi'111 i~aju ~mbiv~lentan stav u odnosu na ono što pogađa tabu. M11 gic~a s.ila .koj.a se pripisuje tabuu svodi se na sposobnost <lovo đenja ljudi u iskušenje; ona se ponaša kao zaraza jer je i prillll'I za:azan, pošto se zabranjene požude u nesvesnom premeštaju 11 1 ?esto .drugo. Ispaštanje prekršaja tabua putem odricanja ukaz11 je da je osnova tabua odricanje. 3 . . S~da. je potrebno .s~znati kakvu vrednost iziskuje na, 1• izJednacenJe tabua ~a pnsilnom neurozom i shvatanja tabua 11 11 osnovu tog poređenja. Takva vrednost, očigledno, stiče se sa 11 111 ondva ako naš~. ~hvata?je pruža neku prednost koja se inače IH' mo~e omoguc1ti kakvim drugim načinom, ako nam omog 1j l' bolje raz~mevanje .tabua ne?o što nam je inače mogućno. M1 sm~'. mozda, skloni d~. tvrd~mo da je prethodno izlaganje vd pruzt!? dokaz ~potrebljivostl takvog shvatanja; ali, ipak, ćc 11 o mo:ati .da po~samo da ga ojačamo pri čemu ćemo proanalizo vati pojedmost1 zabrana i korišćenja tabua. . v·Namaje'. me?utim, otvoren ijedan drugi put. Mi možcn111 1straz1vati da h se jedan deo pretpostavki, koje smo sa neuro:.- 1 preneli na tabu ili zaključke do kojih smo pri tom došli, ne 1110 ~ .• neposredno dokazati fenomenima tabua. Mi se moramo sa 11 11 1 odlučiti šta ho.~emo da tražimo. Tvrđenje o poreklu tabua, pu kome tabu. potice od prastare zabrane, koja je nekada nametn11 ta ~? spoy.a: n~avno da ne poseduje dokaze. Zbog toga ćemo radije traz1t1 psihološke uslove tabua, koje smo upoznali kod - - ----(191) ----- --- 1 111 .tl11L· neuroze. Kako smo kod neuroze dospel·i· do upoznavalti 1 1111 psiholoških momenata? Analitičko1'.1 s~~IJ~m s1111pto.111a, pi• •,v ·ga prisilnih radnji, mera odbrane 1 pnsilmh nare~b1. U 1111 111 11 smo našli najbolje znake njihovog porekla od amb1valen11/i p11dsticaja ili namera, pri čemu ove ili ist~vrem~no odg?- 11 .q11 /.clji kao i protivželji ili pretežno slu~e Jedn~j. od obeJU 111il1vu rcčnih namera. Ako bi nam uspelo da 1 u pravilima tab~~ 1111l 111t·111 0 ambivalenciju, dominaciju pr~tiv_urečn~h. n~mera, ~'.1 1.1 11wdu njima nađemo neke koje po prmc1p~ pns1lm? rad~jt , 1111 1 rmcno, odražavaju oba strujanja, onda bi ~am P.s1holoska l''"l11d:1 rnost između tabua i prisilne neuroze bila osigurana u 1t111 gotovo najvažnijem delu. t >hc osnovne tabu-zabrane su, kao što je napred pomenu111 11rpris tupačne našoj analizi, zbog pripad~osti totemi.~mu ; 11111 '1 dm tabu propisa je sekundamog porekla 1. n~~potrebljtV za 11 1 , va tanje. Tabu je, naime, kod odgovarajuc1h naro~a P?- 1 111 1 i'J'fšta forma zakonodavstva i stavio se u službu socijalrn.h 1 1111111rija koje su sigurno mlađe od sam~g tabu~ '. kao ~ na pr.1- 111• 1 t.1hu nametnut od poglavica i sveštemka u cilju os1gura~ja l.1 111 va i privilegija. Ipak, preostaje nam v.eli~a g~p~ p:optsa 111.I I 11 1 0111 se može preduzeti naše istraživanje; iz nje ~1h 1zdvo- "' 11il\i1 koji se vezuje za a) neprijate.lje, b) pogla~ice, c) za 1111111', pri čemu sam potrebni materipl crpao iz izvanredne 11 1I1· .I . G. Frazera, The Golden Bough. 39 11) J>ostupak sa neprijateljem f\ ko smo bili skloni da divljim i poludivljim narodima p~i1,1 , 11111 nemilosrdnu surovost lišenu kajanja i usmer~nu ~ro~~v ,,, p1 q.111.:lj a, sa velikim interesova?je!11 će~o ~aznatt d.a t njt.h 11l1 q111qL' čoveka primorava na pndrzavanje mza pravila koja 1, 1tl .q11 11 okvire tabu običaja. Ova pravila se .sa l~koćom ~no?u 11 11„1:1li u četiri grupe; ona iziskuju J. pomJrenje sa ub1jemi:i 111 i•1 q:i1L'l.jc111, 2. ograničenja i 3. radnje p~kajanja, ~išć.e?ja u.bi- ' 1 I 1;vcsne ceremonijalne radnje. Koliko su opsta 1h koltko 'I icćc izdanje, knjiga II, „Taboo and the Perils of the Soul", 1911.
--------(192) --------=;- su usamljena o~a tabu pravila kod ovih naroda ne može se, j\o dne strane: sa sigurnošću zak i na osnovu nepotpunih o~l 1 ta~a, d.ok Je, s dru?e strane, ovo bez značaja s obzirom na vrs111 ~a~eg mteresovanJa u odnosu na ove okolnosti. U svakom s/11 caJu .s.me se pretpostaviti da se radi o široko rasprostranjc11i1 11 pravilima a ne o usamljenim, retkim pojavama. Običaji fokaja~a na ostrvu Timor, posle povratka polw ?on~sne ratmcke rulje sa odsečenim glavama pobeđenog ncp11 JatelJ.a, stog~ su naročito značajni jer posebno vođu pohoda po gađaju teškim ograničenjima (v. dole). „Pri svečanom ul ask11 ~obednika prinose se žrtve da bi se smirile duše neprijatelja; in 1 ~e b1 se predskazal.a .nesreća za pobednika. Izvodi se igra p111 cena pesmom u kOJOJ se oplakuje ubijeni neprijatelj i moli 11J l' gov oproštaj: 'Ne ljuti se što je tvoja glava ovde kod nas da 11 ;111 1 sreća nije bila naklonjena, možda bi sada naše glave' visi I · 11 tvo~1 selu. Prineli smo ti žrtvu da bi te smirili. Sada tvoja du, 1 moze b1t1 zadovoljna i ostaviti nas na miru. Zašto si bio naš 11 · prij~telj? Zar nije bolje da smo ostali prijatelji? Tada ne bi I 11 11 prohve~a tvoja krv niti bi bila odsečena tvoja glava!'"40 . ~lično se sreće i kod plemena Palu na Celebesu; pleme Go/111 pnnos1 žrtvu dušama ubi~enih neprijatelja pre no što kroče na tlo svl ip rodnog sela.(prema_ Paulitsc~e: Etnografija severoistočne Ajhlw). Drugi narodi pr?našl.1 su način da od neprijatelja, posle 1111 ho~~ smrti, stvore pnJatelJe, čuvare i zaštitnike. Ovaj nač n s 1 stOJI se od n~žn.og postupka prema odsečenim glavama, me s1 ~vale neka divlja plemena sa Bornea. Kada Dajaksi sa Saravn J.. 1 iz ratn?g pohoda donesu odsečenu glavu kući, onda se sa njo11 1 mesec1r:ia ro~ ~pa. Sa p:obrano.i_n ljubaznoŠĆU , pri čemu je ll<li'I VaJu naJnezmJim 1memma kojima raspolaže njihov reč nik . 11 u~ta gla~e stavlj.aju se najbolji zalogaji njihovih obeda, posl 1 stlc~ 1 ~1gare. Nju stal~o mole da mrzi svoje ranije prijatelj · 1 SVOJU IJu?av ~a po~lon~ nov~m domaćinu, pošto je ona sada jl dna od llJ1hov1h. Biio b1 sasvim pogrešno ako bi se ovom 11 <1 11 11 1 naizgled jezivom postupku, pripisao deo podsmeha.41 ' ;°Frazer, n. d„ str. 166. "Frazer, Adonis, Attis, Os iris, str. 248- 1907, Po Hughu Lowu, Sam 11 ~ London, 1848. _ _____ (193) -------- l'o matračima većeg broja divljih plemena Severne Amc11 1 • l11la je upadljiva žalost nad ubilenim i skalpiran.im nepri111• lw111. /\ko je pripadnik plemena Coktav ubw nepnJatclJa, taI 1 11111 predstoji period žalosti koji traJe .me~~cu~a, ~ kome_ se 1 „.i, 1 i•.:iva teškim ograničenjima. Na isti. nac~n ~ 1zrazavaJu za- '" 1 1 1>11kota Indijanci. Kada su Osagi, pnmecuJe Jedan posma11 11 oplakali sopstvene mrtve, tada žale za neprijateljem kao da 111 11 h10 prijatelj.42 1'1 c no što pređemo na ostale vrste tabu običaja vezan~ za 1 , 111p:iJ.. prema neprijatelju, moramo zauzeti stav prema Jed1111111 111t>gućem prigovoru. Frejzer i ostali mog.u ~am se ~upro ·' "11 1 tvrdnjom da je motivacija ovih običaja okaJavanJ.a 111 1il pul prosta i da nema ničega zajedničkog sa „ambivalenc_1- I 1111" < lvi narodi nalaze se pod vlašću sujevernog straha od dusa il1qr 11il1 , straha koji nije bio stran ni klasičnom ~tarom dob~, 1 „11 li' doveo na pozornicu veliki britanski dramatičar u haluc1- 1111.i.i.1 111a Makbeta i Ričarda III. Iz ovog ~uj.everja_sleds~eno 1„11111 sv i propisi okajanja, kao i ograničenja 1 kapnJa o koJim~ , I N11jc biti reči; u prilog ovog shvatanja išle bi i svečanosti 1 .1,111l· u četvrtu grupu, koje ne dozvoljavaju nikakvo drugo 11111i.H 1·11jc do rasterivanje duhova ubijenih koji saleću ubice. 1 111 111 .11·1 već isuviše i sami priznaju svoj strah od du??va ub1- I 111'1 m:prijatelja povezujući s njim pomenute tab~ ?b1caJe. < )vaj prigovor je svakako na mestl.1, a kada b1 !~tovrem~~o 11111 1 dovoljan, mogao bi nam uštedeti trud oko nas1h po~saJa 1 1 l" '"llrnja. Ostavimo diskusiju o ovom ~robl~mu z.a ~~s~IJe, za 1d 1 \ltprotstavimo tom prigovoru shvatanJe ~OJ~ pr01st1.ce IZ pr~tI"' l.1\ki prethodnih izlaganja o tabuu. Iz SVlh t1.h p:av1l~ zaklJU1111 11111 da u stavu prema neprijatelju dolaze d~ IZr~z.aJ~ t drug~ a "' „11111> neprijateljska osećanja. U njemu se prunecuje izraz kaJa11 11 1 rnjcnja neprijatelja, nečiste savesti što je lišen života. I }' 11 d:1 nam kao da je i kod ovih divljaka prisutna zapovest: Ne 1il1q kuja, prekršena, ne srne proći nekažnjeno, davno pre no što 11 liilu kakve zapovedi primljene iz ruku jednoga boga. ' I ( >. Dorsay kod Frazera, Taboo, itd„ str. 181 . . . ' 1·1:11.cr, Taboo, str. 169 i sl. str. 124. Ove svečanosti sastoje se od lupa- 1, 1111111111a, vike, galame i stvaranja buke uz pomoć instrumenta itd.
--------(194) --------=- . Vratii;io se ostalim vrstama tabu običaja. Ograničenja kli Ja v:Jo se namecu pobedonosnom ubici izvanredno su česta i obi 1111 n~a) vođa ozbiljne prirode. Na .Timoru (uporedi gore običaje pokaj 1 njega po?voda ne srne Jednostavno da se vrati svojoj kuć . /,11 vrgavaJUCI s~ ~?d1ze po~~?~a koliba u kojoj provodi dva meseca pod srne se razhc1tlm obredima čišćenja. Za ovo vremc 111 da vidi svoju ženu, !st? tako ne srne sam da se hrani, drup11 osoba mora dam~ stavlja J.el·o· u usta. 44 mena pobedonosm - Kod nekih Dajak pli· dana p~vr~t~1c11z ratnog pohoda moraju nekoli k11 da ostanu 1zdv0Jem, isto tako ne smeju dodirnuti hranu 111 11 koJI se približit.i ~eni. ~a ostrvu Loger blizu Nove Gvineje, muškall I dan~ su ub1h ~epnJat~lja ili u tome uzeli učešća ostaju ned ·lj11 ~VOJim zatvorem u SVOJ lm kućama. Oni izbegavaju svaki dod ir H 1 žena~a i prijateljima, ne dodiruju namirnice J~du rukama, 11 v1ma. samo ~~o biljnu hranu, pripremljenu za njih u posebnim sudu pobed~~c1 razlog za ovo poslednje ograničenje navodi c d11 zb~let~.1 ne smeju omirisati krv ubijenih, inače će se i oni 1·11 G~!~:Ji un:reti. - K~? plem~na Toaripi ili Motumotu na Novoj bhz1 zem ~~s~arac mt1 k?)I Je ub10 nekog drugog ne srne da se p1 i gevosobe da SVOJ Im prstima dodirne hranu. Njega hrane d111 posebno pripremljenim seceve mene jelima, ovo traje do sledeće m · . donosn.~m.ub1c1~~Je1znosi Neću nav?dit! s~e slučajeve ograničenja nametnute polw ~od. ~rejzer, izdvojiću samo one prim ·1 cenJa koJ1? Je naro~1to upadlJiv karakter tabua ili se sreću ogrn n1 zajedno sa 1spaštanjem, čišćenjem i obredima. · . .Kod M_?nubosa na istočnoj Novoj Gvinejije svaki onaj k11 Je ub1~ n.epnJa:elJa „nečist", za ovo se upotrebljava ista reč koj 1 se konstJ 1 za ~enu .tokom menstruacije srne ili babinja. On dugo 11 ' stanovn.1c1 da .n~p~stl kucu određenu za skupove muškaraca, dok • njegovog sela skupljaju oko kuće i pesmom slave i igro11 1 stvenu nJvegovu. ~obedu. On nikoga ne srne dotaći, čak ni sop :e~u mtl <lecu'. ako bi to učinio, njih bi napali čirevi . t I tom slucaJU ponovo b1 postao čist pranjem i drugim obredima. 44 den Indis Frazer chen Archipel, , Taboo, str. 166, po S. Miilleru, Reisen zu Onderzoekinge11 /11 Amsterdam 1857. - ------(195) ------ - - Kod Načeca u Sevemoj Americi mladi ratnici, koji su li' vnjiti prvi skalp, tokom šest meseci po~vrgavali .~u sve izve111111 lišavanjima. Oni nisu smeli da spavaju sa .svOJllTI zena~1a 1 I 111 iikuruzn 1 da jedu im meso, za ishranu su dobijali samo nbuv sa kuva~1~ brašnom. Ako je pripadnik plemena Coktav u?10. 1 \ 11 1pirao neprijatelja, za njega počinje p~ri o~ žaljenja u traJanJU 111 \ 1 nesec dana za koje vreme ne srne da cesija kos~ . ~ko g·avsvrlii 1 „1ava, Ako ne srne da je počeše rukom već za to konst! mah stap. je Indijanac iz plemena Pima ub1? Apaca, onda se 1111 , 1 a podvrgnuti teškim obredima čišćenja i 1spaš~~nJa. Tokom 1 •.i1aestodnevnog posta ne srne da dodirne mes? ih so.' n~ srne 1111 I 11 p(iglcda u rasplamsalu .vatru ~iti da pro~ovon s. nekim cove~ 1 11. On živi sam u šumi, sluzi ga stara zena koja mu donos~ 11 klldnu hranu, često se kupa u najbližoj reci i - kao znakvžalost1 11 osi na glavi grumen ilovače. Sedamnaestog da~~ odrz~va se J 1·1 11\ 11a svečanost čišćenja čoveka i njegovog oru~J~·. ~osto su 11 111 lttdijanci 1 tabu ubistvo smatrali mn~go ozb1IJn~j1m neg~ 1 11\iov i neprijatelji a ispaštanje i čišćenje msu, kao ovi, .odlagah .1 n1vršetak ratnog pohoda, njihova ratna spremnost_Je trpela 111 1 1 „ strogosti običaja, ili sasvim svejedno, pobožnostL U~rkos 11 pliuve izvanredne hrabrosti pokazali su se .kao ne~adovolJava1111 1 saveznici Ma kako Amerikanaca bile u bor.ba~a P!"?tlv 1P~.ca . . interesantne poJedmostl i van3ac1Je obreda 1spa1,i11p1 i šć enja posle ubistva neprijatelja za neko dublj~ ispitivanJ~: 11 , 1 1111\i 1 prekinuti sa izlaganjem o njima, jer nam ovo nec~ omoguc~t~ l gledišta. Možda bih još dodao da u ?vo spad~ pnvre:nena 11li1:i ;11 izolacija profesionalnih dželata, koJa se odrzala.do 1 u nase, 1 1 1111 qL· doba. Položaj „slobodnog posednika" u sredn~o~eko~om 11 1 „1vu u stvari odražava nam predstavu o „tabuu" divljaka.' li tekuće~ objašnjenju svih ovih pravila ~ir~nja,. ograni- ' 1 11),1 , ispaštanja i čišćenja kombinuju se dva pn.nctpa}edan vza .1 11 11 . 111 1. Širenje tabua sa mrtvog na sve ~no ~~o Je s njim doslo 11 il11d1r, i strah od duše ubijenog. Na koji nacm se ova dva mo1111 1 1 1:1 kombinuju pri objašnjenju obreda, da li oba treb~ shvatl11 \ , 1 o podjednako vredna, da li je jedan primaran a drugi sekun- "/,a ovaj primer v. Frazer, Taboo, str. l 65. do l 90, „Manslayers tabooed".
---------(196) ------- ..,,:; daran i koji, to se ne može reći a i u suštini se ne može lako od1 1 <liti. Nasuprot tome, naglašavamo jedinstvenost našeg shvu t11 nJa, prema kome sva ova pravila potiču iz ambivalencije osr ćanja prema neprijatelju. b) Tabu vladara Ponašanje primitivnih naroda prema njihovim poglavit· 1 ma, kraljevima, sveštenicima, upravlja se pomoću dva osnov1111 ~rincipa '. koja kao da se m~đusobno pre dopunjavaju no što pr o trvurece jedan drugome. Covek se od njih mora čuvati i čow~ ih mora čuvati. 6 Oba principa se izvršavaju pomoću bezb111 1 tabu propisa. Zašto se čovek mora čuvati od vladara, već nam I po~nato: oni su nosioci one tajanstvene i opasne magične si li• koja se kao električni napon prenosi dodirom i donosi smr I 1 uništenje onome ko nije zaštićen sličnim naponom. Čovek , d 1 kle, i~begava svaki posredni ili neposredni dodir sa opasno11 r svetmjom a onde gde ovaj nije mogućno izbeći pronašao i obre~ ~oj im se otklanjaju naslućene posledice. Na primer, pr 1 padmc1 plemena Nubas, u istočnoj Africi, veruju da će morati d11 umru ~~o kroče u kuću kralja-sveštenika, ali izmiču opasnosll ako pnhko.m ulaska u kuću otkriju desno rame nudeći ga krnlj1 1 da ga dodirne rukom. Tako se dešava čudo da kraljev dodir postaje sveto i zaštitno sredstvo protiv opasnosti, koje proisti 11 iz dodira kralja, ali pri tom se radi o svetoj sili namernog dodr ra ~oji potiče od kralja, nasuprot opasnosti da čovek nje , r dodirne, nasuprot pasiviteta i aktiviteta protiv kralja. Ako se radi o lekovitom dejstvu kraljevog dodira, nije po trebno tražiti primere kod divljaka. Engleski kraljevi su u vrc111 • koje nije tako daleko od nas ovu silu usmeravali na lečenje škro fuloze, koja se stoga i zvala: „ The King's Evil" („kraljevsk11 zl~") . .KJ:aljic,a Eliz~beta nije se odrekla ovog dela svojih kra lj ·v sk1h prennucstava isto tako kao ni bilo koji od njenih kasn ijih 46 Frazer, Taboo, str. 132, „On se mora ne samo čuvati već se i od jq~11 mora uvati". ' - ----(197) -------- , 1 i. drr rka. Čarls I treba daje godine 1633. dodirom ~ce li _? sto- "'" h11ksnika. Pod vladavinom njegovog raspusnog sm~ Carlsa 11 1 111 •,k vel ike engleske revolucije, slavilo je ečenJC skrofula , ti 1n sk im dodirom svoj vrhunac. . . . ( )vaj kralj treba daje tokom svoje vladavme dod1rnuo.oko 1, 111 11 :1t1;1 škrofuloznih. U ovim pr!li~ama nav,ala omh koJi„su , 1 rl 1 spas bila je tako velika da Je Je~n~m sest-s.~dam .nJih, 111 11 .111 isccljenja, našio smrt usled ugusenJ3. Skept1ck1 VilJei_n 111 t )1:i 11 ski, koji je postao kralj Englesk~ posle pr~ten~anJa "" 11 t.1 , opirao se korišćenju magije; jed!m p~t kada}~ pnhva111, ,i. 1 11.vrši ovakav isceljujući dodir, uč11110 Je to recima: „Da 1111 llu, dadne bolje zdravlje i više razuma."47 <) už.asnom dejstvu dodira, kojim je neki čove.k posta? ol lr\ , 11 1 iako nenamerno, protiv kralja ili nečega što n)emu pn1''"'''· 11;o·/.c poslužiti kao svedoča~stvo s~edeći izv,~~taJ. ~ed~om I' 11. 11 1 poglavica visokog ranga 1 sa velikom moc1 1scelJenJa ~a ,, 1 11i·. /.clanda ostavio ostatak svog obroka na. putu. Tud.a Je -;; 11 .ii i icdan rob, mlad, snažan, gladan mom~k, video ~stav.IJeno 1.t. 1,1 „~· na jelo. Jedva da je pojeo, kada mu Je zaprepa~~eru pro11 11 1!. saopštio da je to bio poglavičin obr?k nad ~?Jl".1 se on 11 '. Hl . Radilo se o snažnom, hrabrom ratmku, ah c1m Je s~va1111 .1.1 1c učinio, sručio se na zemlju, zahvaćen užas~1m ~rcev1- 11i.1 1 111 11ro dećeg dana oko zalaska sunca.48 Jedna zena iz P.l~- 1111 11.1 Afaori pojela je neko voće a zatim sazn~la d~ ono potlce .1 rrll ~t: 1 koje je obuhvaćen? tabuom. ~n~ Je ~1knula, <lu? 1 „,1 ,1.1vrcc, koga je tako uvred1la, sigurno ce_Je ub.1t1. !o se <les~~ 111 p11 podne, a sledećeg dana u dvanaest sa~1 ona ~e bila mm:~: 1, di111111 je upaljač jednog Maon poglavice vis~ . oso~a . l1S10 1 11 1.1 11oglavica ga je izgubio, drugi s.u ga n~šh 1. konst1!t za 1 , 1111,iipvanje svojih lula. Kada su saznali kome Je pnpadao upa1111 111mli su od straha.50 ' hazcr, The Magic Art, I, str. 368. ' Stari Novi Zeland, od Pakeha Maori (London, 1884), kod Frazera, I d•1111 o, lr. 135 . k d •·•w. Brown, New Zea/and and its Aborigines (London, 1845), o I 1 I I \ ,\ , 1h id. "I ra1cr, n. d.
~--------(198)~----- ---= Ne treba se čuditi ako se javila potreba da se tako op11 111 osobe kao poglavice i sveštenici izdvoje od ostalih, da s· il~11 njih sagradi zid iza koga su nepristupačni za druge. Ne trcb 1 ii, nam zamagli saznanje da ovaj prvobitno iz tabu propisa n:tsl11l1 zid i da~as još uvek postoji u obliku dvorskog ceremonija111 Ah verovatno se veći deo tabu gospodara ne može sv 11 ?a potrebne zaštite od njih. Drugo gledište u ophođe u sa p1 11 ilegovamm osobama, potreba da se one same zaštite od nj11 111 preteć h opasnosti, imala je najznačajniji udeo u stvaranju 1;11 1111 a samim tim i nastajanju dvorske etikecije. . ~a.stajanje da se kralj zaštiti od svih mogućih opasnn 111 potlče.1 1z ogromnog značaja koji on ima za dobro i zlo svoph P?damka. Str?go uzev, njegova ličnost je ta koja upravlj a tol " vrma sveta; Iljegov narod ne treba da mu bude zahvalan sa n10 .,, kišu i su.r~ce koji omogućuju korišćenje plodova zemlje, vc 1 1 • 1 vetar kOJI brodove dovodi do njihove obale i za čvrsto tle po 11 me gaze svojim nogama. 51 Ovi kraljevi divljih naroda poseduju snagu i sposobnost d 1 dono~~ sreću, što je svojstveno jedino bogovima, a u koj u s11 , 11 pozmJtm stupnjevima civilizacije, tvrdili da veruju samo najsr1 vilniji od njihovih dvorana. · Iz ovoga proističe očigledna protivurečnost da je osnli1 takve snage i samoj potrebna najveća briga da bi se zaštitilo nd pretećih opasnosti; ali to nije jedina protivurečnost koja se srci'l' 11 postupku prema kraljevskim osobama kod divljaka. Ovi narodi takođe, smatraju neophodnim nadziravanje svojih kraljeva du ,, i~~ravno koristi njihova moć; ni u kom slučaju oni nisu sigurni 11 nJthove dobre namere ili savesnost. Tračak podozrenja meša Sl' 11 motivaciji propisa tabua koji se odnose na kralja. „Ideja da I pr~staro kraijevstvo despotizam", kaže Frejzer52, „gde narod pP tOJI samo za svog vladara; uopšte se ne može primenit i 111 monarhije na koje ovde mislimo. Naprotiv, u ovom kraljevsll 11 vladar živi samo za svoje podanike; njegov život ima vred11 0, 11 samo dotle dok ispunjava dužnosti V svog položaja, dok tok prirod usmerava na dobro svog naroda. Cim u ovom popusti ili zak11 /\ :; Frazer, Taboo. Breme kraljevstva (The Burden oj Royalty), str. 7. N. d„ str. 7. _ _ __ (199) --- - ---- 1q 1 111 l:111ost, pobožno strahopoštovanje, sve što je do tada 111 11 11ajv ćoj meri, pretvara se u mržnju i prezir. Njega sram- '''' '"" sa tog položaja, a treba da bude srećan ako čuva goli o1 '"" da nas obožavan kao bog, može mu se desiti da ga sutra 1111 I 11 11 in ca. Ali mi nemamo prava da promenjeno ponaša- ' ii' l" 'vog naroda smatramo za nedoslednost ili protivurečnost, , 11 l 11111 ugo pre ostaje sasvim dosledan. Ako je njihov kralj bog, I 11 111 , mora dokazati i da je njihov zaštitnik; ako neće da ih 1 11111 1.1 treba da ustupi mesto nekom drugom, spremnijem. Ali • 11.ll'11vara nj ihovim očekivanjima , njihova odanost ne pozna11 1111 1 l· i on i ga prinuđavaju da se i sam o sebi brine sa istom 1111 ,, 11 . Takav kralj živi kao zazidan iza sistema ceremonijala i 1 • 1 w. aće n u mrežu običaja i zabrana, čiji cilj ni u kom I•· 111 1 lll' ide za tim da se uzdigne njegovo dostojanstvo a još 111p d:i se poveća njegovo osećanje zadovoljstva, već je sve 111111 11. 111 rc o da ga zadrži od koraka koji bi narušili harmoni- ' l'l ll Wi k i istovremeno njega, njegov narod, i na taj način ceo 11 111 11 111 da gumu u propast. Daleko od toga da ovi propisi gode 111 I'"' u1 volji, oni se mešaju u svaki njegov postupak, lišavaju ga l11l 111dl' 1 od života, koji navodno žele da mu osiguraju, stvaraju 1 ,, 1 1 111ui':enje." ln l:1n od najblistavijih primera ovakve stege i sakaćenja 11111· gospodara putem tabu običaja izgleda da je postignut u 1111 1111 1 1.ivota japanskog mikada ranijih stoleća. Jedan opis, od 1 , , p1 \' ko dve stotine godina, 53 izlaže: „Mikado smatra da je ne111 1111·n sa njegovim dostojanstvom i svetošću da stopalima do11111 11· I le; dakle, ako nekuda želi da pođe, moraju ljudi da ga no- '"' 1 :imenima. Još manje je na mestu da se njegova sveta lič1111 1 11 loži slobodnom vazduhu, a sunce nije vredno te časti da 1 1, ,,„1.1va njegovu glavu. Svim delovima njegovog tela pridaje se 1 ii 11 1 1soka svetost da se njegova kosa i brada ne smeju pod111 .1 11 niti seći njegovi nokti. Ali da se ne bi sasvim zapustio, I 11p. q11 ga no , dok spava: oni smatraju da se ono što je u ova1 11 111 slanj u uzeto sa njegovog tela može smatrati ukradenim, a 1 ii 1 .1 krađa ne ide na uštrb njegovog dostojanstva i svetosti. U 111, 1.1111j im vremenima morao je nekoliko sati svakog prepodne- 'l\.ampfer, Hist01y oj Japan, kod Frazera, n. d„ str. 3.
--------(200) ------___,, va da sedi na prestolu sa carskom krunom na glavi, ali je n1111 , da sedi kao kip, ne pomerajući ruke, noge, glavu, niti oč ; 11 11 tralo se da samo na ovaj način može očuvati mir i poredak u 1 .11 stvu. Ako bi se nesrećom okrenuo na jednu ili drugu strc11111 111 samo za trenutak svoj pogled upravio na jedan deo njeg11111 carstva, tada bi pohrlili rat, glad, požari, kuga ili kakve dru , · 111 sreće da upropaste zemlju." Neki od tabua kojima su podvrgnuti varvarski kru l11 1 iz~anredno ~nogo podsećaju na ograničenja koja se postav lp1111 ub1cama. U Sark Poentu kod Kap Padrona na Donjoj Gv111 11 (Zapadna Afrika) živi kralj-vrač, kukulu, sam u jednoj šun11 1111 ne sme da dodirne neku ženu niti da napusti svoju kuć , ~ 111 da ustane sa stolice na kojoj mora sedeći i da spava. Ako b1 11 gao, tada bi stali vetrovi, što bi omelo plovidbu. Njegova li 11 ~1 1 ja sastoji se u smirivanju bura i uopšte u brizi oko održil v 11111 ravnomemog zdravog stanja u atmosferi. 54 Što je neki kru li 1111 Loanga moćniji, kaže Bastijan, tim više mora obraćati pažnj11 111 tabu. Prestolonaslednik je od detinjstva vezan za pravila 111li111 ova se gomilaju dok on raste; u trenutku stupanja na preslo 011 11 prosto zagušen njima. Prostor nam ne dozvoljava a i naše interesovanje 11 ;1111 11. nalaže da detaljnije zalazimo u opisivanje tabua koji se od11u 1 na dostojanstvo kraljeva ili sveštenika. Navedimo samo još lud 1 među ovim pravilima glavnu ulogu igraju slobodno kreta 11 1 1 vrsta ishrane. Kakvo uporno dejstvo na stare običaje pok1111111 veza sa svim privilegovanim osobama može se videti iz dv11 JH 1 mera tabu obreda, uzeta od civilizovanih naroda, dakle, od p1rd stavnika visoko kulturnog nivoa. Flamen Dialis, vrhovni sveštenik Jupitera u starom Hi 11 111 morao je da se pridržava čitavog niza tabu zabrana. On 11111 smeo da jaše konja, niti da vidi naoružanog čoveka, nije s111111 nositi prsten koji nije bio slomljen, zatim njegova odeća 1111 smela imati čvorove, nije smeo da dodirne pšenično brašno 11111 testo, niti da po imenu pomene kozu, psa, grašak i bršljan, 1q1 govu kosu smeo je da šiša bronzanim nožem samo slobodan 1~, 1 54 A. Bastian: ma ka ekspedicija na obali Loanga, Jena 1874, I 1„1 Frazera, 11. d. , str. 5. - --(201) -------- 1 111• 1•11 1·:1 kosa i ostaci obrezanih noktiju morali su se zako1" "' d1 vc1a za koje se smatralo da donosi sreću; on nije 111111 1 n1rlvaca niti da gologlav izađe napolje i sl. Njegova 1 I l1111 1111i!.a, pored ovoga, potčinjavala se posebnim pro- • 111 1.1 111 je smela na određenim stepenicama da kroči iznad 1 I" 11 1 k .i , u dređene praznike nije smela da se češlja; koža li , ijll' l:i nije smela da potiče od životinje koja je uginula 11111 111 111r , već samo od zaklane ili žrtvovane; ako bi čula 111 11 111, postajala je nečista sve dok ne bi prinela pokajničku .1 11 1 kraljevi irske podvrgavali su se nizu vrlo neobičnih 1ittlt1 111.i , pridržavanje ovih propisa donosilo je blagoslov, a ,, 11 1 111 r je načilo nesreću za celu zemlju. Potpuni redosled 111111.1 11 :dazi se u knjizi Book oj Rights čiji najstariji prime11111 l 11 p1 su potiče iz 1390. i 1418. godine. Zabrane su razra- ' 111 dl'laljno, odnose se na izvesne radnje na određenim me11 141.1H lredcno vreme; u tom i tom gradu kralj ne sme boraviti 11111 d:111 a u nedelji, neku reku ne sme pregaziti u određene • 111 ·.i 11 L· logorovati preko devet dana na izvesnoj poljani i sl. 56 •, 11 ogosl tabu ograničenja određena za sveštenike-kralje1111.d.1 IL' kod divljih naroda određene posledice koje su istori1 11111 ·o1111 e i naročito interesantne sa našeg gledišta. Dosto- ' 1111 wcšlenika-kraljeva prestalo je da bude nešto vredno po- " li·'· osoba kojoj je tako nešto predodređeno činila je sve I'"" da se toga oslobodi. Tako je u Kambodži, gde postoji , il111 1llL' i kralj vode, često nužno da se naslednik silom natera 1 11 111111 lakvo dostojanstvo. Na Nine ili Savage Island, koral- •111 ml1 vu u Tihom okeanu, monarhija se stvarno ugasila po111 1.r 111ko nije bio spreman da se primi odgovornog i opasnog il11 ·'l·L lJ nekim delovima Zapadne Afrike posle kraljeve smr1 111l11 .1 va se tajni savet da bi se odredio naslednik. Onoga, na 'I , w pao izbor, ščepaju, vežu i čuvaju u kući fetiša sve dotle I ,J 1w 11 javi da je spreman da primi krunu. Ponekad verovatni , 111 lo11 aslednik nađe puta i načina da izbegne njemu namen1111 povasl; tako je jedan poglavica ispričao da je dan i noć nol 1:11cr, 11. d., str. l3. I 1:11.cr, n. d., str. 11.
sio oružje s namerom da se silom odupre svakom pokušaju 11 ličenja na presto. 57 Kod Crnaca iz Sijera Leonea vremenom 11 otpor prema primanju kraljevskog dostojanstva postao tako v •11 ki da je najveći broj plemena bio prinuđen da za kraljeve p1 0 glašava strance. Frejzer iz ovih odnosa izvlači zaključak da je u istorijsko11 1 razvitku najzad došlo do razdvajanja prvobitnog sveštenog kr11 ljevstva u duhovnu i svetovnu vlast. Pritisnuti bremenom svi tosti, kraljevi su postali nesposobni da odlučuju o realnim p111 blemima tako da su ovo morali prepustiti nižim, ali ~1 11 11 delotvomim osobama, koje su bile spremne da se odreknu po časti kraljevskog dostojanstva. Od ovih su nastali svetovni po glavari, dok je praktički beznačajna duhovna veličina preoslal 1 ranijim tabu kraljevima. Poznato je koliko ova postavka nali1rl potvrde u istoriji starog Japana. Ako razmotrimo sliku odnosa primitivnog čoveka prc11 111 njegovom gospodaru, očekujemo da nam neće teško pasti p1 · lazak sa opisivanja te slike na njeno psihoanalitičko tumačc 11j • Ovi odnosi su vrlo isprepletani i nisu slobodni od protivureč l 1 Gospodarima se priznaju velika preimućstva, koja se skoro po" lapaju sa tabu zabranama ostalih. To su privilegovane osobe; 011 1 smeju da čine ili uživaju upravo ono što drugima tabu uskrać j( Ali nasuprot ovoj slobodi oni su ograničeni drugim tabuima k;1j1 ne pogađaju obične ljude. Ovo je, dakle, prva suprotnost, skorn protivurečnost, između viška slobode i viška ograničen a isl1• osobe. Njima se p1ipisuju izvanredne magijske sile i stoga naslu je strah od dodira njihovog tela ili njihovih stvari, dok se, s dru 'I' strane, očekuje blagotvorno dejstvo od ovog dodira. Ovo izglcd11 kao druga, naročito oštra protivurečnost; ali, već smo otkrili da ii' ona samo prividna. Isceljujući i zaštitno deluje dodir koji ti Č • od samoga kralja učinjen u prijateljskoj nameri; opasan je sam11 dodir koji čini prost čovek dotičući se kralja ili nečega kraljcv skog, verovatno stoga što može da opomene na agresivne tendc11 cije. Druga protivurečnost, koja se ne može tako lako rešiti, oglt: da se u tome što se vladaru pripisuje tako velika moć nad prirod 57 A. Bashian, Nemačka ekspedicija na obali loango, kod Frazera, n. d , str. 18. 11111 pop1vama, a ipak se ostali osećaju obaveznim da ga sa pose1.1111111 t·vnošć u čuvaju od njemu pretećih opasnosti, kao da nje- " 11 •mpstvena sila, koja toliko može, ovo nije u stanju da učini . 11.11 1 , se ovaj odnos otežava time što se u vladara nema povere1~- 1, d11 rc svoju ogromnu silu ispravno upotrebi ti za dobro podam1 1 I 1111 1 :;,a sopstvenu zaštitu; njemu se, dakle, ne veruje i smatra "IH :ivdanim nadgledati i čuvati ga. Svim ovim svrhama 1111111 ov;1 11 ja kralja, zaštićivanju njega od opasnosti i zaštite poda1111 1 od 1~ as nosti koju im on donosi, služe, istovremeno, tabu 11111111 -, 1 kojima je potčinjen kraljev život. . . • I lilo bi blizu pameti sledeće objašnjenje za komphkovarn 1 p111 11 urcč ni odnos primitivaca prema njihovim vladarima: iz "i' vn nih i drugih motiva u postupku sa kraljevima dola~e do 1 111nq:1 raznovrsne tendencije, od kojih se svaka, bez obzira na d111i•1\ razvija do krajnosti. Iz toga zatim nastaju protivu~ečnost! I 1~" 11 ostalom, intelektu divljaka, isto tako, malo smetaju kao 1 11111 !vidu visokocivilizovanih, kada su u pitanju odnosi religije ili ,l11 1;dnosti". ( >vo bi, donekle, bilo dovoljno, ali psihoanalitička tehnika tl111vo ljava da se dublje prodre u odnose i da se bliže upozna 111 11 odi1 raznovrsnih tendencija. Ako izneseno stanje stvariyo.d~ q• 11t·mo analizi, isto onako kao da se radi o simptomat~koj sh~1 111 111 ozc, najpre ćemo se suočiti sa obiljem strašljive bnge, koja 1111 1 kao osnova tabu ceremonijala. Ova pojava takve preterane 111 111 osti vrlo je česta u neuroze, posebno prisilne neuroze koju 11 p1 voj liniji uzimamo kao uporedni primer. Njeno poreklo po111! 11 nam je razumljivo. Ona se javlja svuda tamo gde pored 1111·11v laclavanja nežnosti postoji suprotno ili nesvesno strujanje 111 1 111 jatcljstva, dakle, tamo gele je realizovan tipičan slučaj am- '111.ilcntnog osećajnog stava. Tada se neprijateljstvo prigušuje 1111 lnanim povišenjem nežnosti, koja se ispol~~va u o.bliku str.~- lpvosti i postaje prisilna, pošto inače drugačije ne b1 udovolj1- l11 ·.vom zadatku koji se sastoji u potiskivanju nesvesnih supro~- 111!1 strujanja. Svaki psihoanalitičar je saznao sa kakvom se s1~ tt 11 1ošću sreće ovakvo razrešenje strašljive preterane nežnostt 1111·d11 naj neobičnijim odnosima, na primer, među majke_ i _dete1.1 ili koci nežnih supružnika. Primenjeno na postupak pnv1leg1-
--------(204) ------- -.;:: ~anih _ličnosti, stiče se uvid da, nasuprot poštovanju, ča k obo za van ju u nesvesnom postoje neprijateljska strujanja, da je ak 1 1 ovd~, _kao što smo i očekivali, ostvarena situacija ambivalent11 op osecajnog_ sta~~- Nep?verenje, koje izgleda kao neophodni dl 1 data_k motivacije kraljevskog tabua, bilo bi drugi, direktniji od raz istog nesvesnog neprijateljstva. S obzirom na raznovr no, I krajnjeg ishoda takvog konflikta kod različitih naroda ne li1 nam bilo teško da nađemo primere u kojima se još lakše ri v11 ova~vo ~eprija:elj_stvo. Divlji T~m si sa Sijera Leonea, prc11 111 Frejzeru , zadrzali su pravo da 1zabranog kralja premlate vc pre Ja:u~isanja; on! koriste ovo ustavno pravo tako temeljno d 1 nesrecm vladar obično dugo ne preživi svoje ustoličenje na prl' sto, stoga su narodni velikani stvorili pravilo da biraju za kra li 1 on~g~ ~a koga s~ p~sebno kivni. Ipak, i u ovako jasn( 1 11 slucajev11na ne pnznaje se neprijateljstvo kao takvo već Hl' prikriva iza paravana obrednih običaja. Druga osobenost u ponašanju primitivnih naroda u odno su na vladare podseća na proces koji se, opšte zastupljen kod neuroze, naziva manijom gonjenja. U ovim slučajevima važnosl neke određene ličnosti preterano se izdiže, njena moć većav11 do neverovatnosti, da bi se istoj osobi tada s pravom pripisfl l11 odgovornost za sve neprijatnosti koje se dešavaju bolesniku. tJ ~~ari , ni ~ivlji ~a:o~i ne postupaju sa svojim kraljevima drugu Clje kada 1m pnp1suju moć nad kišom i suncem, vatrom i vrc me?om~_ pa ga zatim svrgavaju ili ubijaju pošto je priroda izn · venla njihova očekivanja dobrog lova ili bogate žetve. Uzor koji paranoičar ponovo stvara u maniji gonjenja nalazi se u od o~ u deteta prema ocu. Po pravilu, otac u sinovljevoj predstavi i111 11 ~akvu moć: poka~alo se da je nepoverenje prema ocu tesno spo Jeno sa postovanJem. Kada paranoičar neku osobu iz sredine u kojoj_ ž!vi oglasi za „progonitelja", uzdiže je time u očev kru'• stavlja je u uslove koji mu dozvoljavaju daje učini odgovorno111 za_ sve nesreće svojih osećanja . Ova druga analogija između di vijaka 1 neurotičara dozvoljava nam da naslutimo uvid u to koliko mnogo odnos divljaka prema gospodaru potiče iz infanti l nog stava deteta prema ocu. "'N. d., str. 18 po: Zweifel et Monstier, Voyage au source du Niger, 1880. N: jjači oslonac našeg gledišta, po kojem tabu-zabrane •1•1111 d11j cmo sa neurotičnim simptomima, nalazimo u samim 1111 1 ohn.:dima, čiji je značaj za obrazovanje kraljevstva pretl10- l1111 11h1;išnjen. Ovaj ceremonijal nedvosmisleno otkriva svoj I 11 1111 s111isao i svoje poreklo od ambivalentnih tendencija ako 111111 prdpostavimo da je od samog početka išao za dejstvima 11 111 p1 o izvodi. Ceremonijal ne ističe samo kraljeve di ući ih 1 11 .itl bi ni h smrtnika, on im, takođe, život pretvara u mučenje 1 111 i1 111 s110 breme i prisiljava ih na ropstvo koje je gore od rop1 .i 1qihovih potčinjenih. Taj ceremonijal nam izgleda kao 111 11 .i 11protnost prisilnih radnji kod neuroza, u koje potisnuti 11.11111.11 1 njime potisnuto istovremeno i zajednički nalaze zado1il11 llJ l'. Prisilna radnja je navodno zaštita protiv zabranjene ral1q1 . :i li mi bismo radije rekli da je ona u stvari ponavljanje il11 .i1 11cnog. Ovo „navodno" ovde je usmereno ka svesnim, a „u 111 111 " ncsvesnim instancama duševnog života. Isto tako, tabu , , 11 111 nJJij al je kraljeva navodno najviša počast i sigurnost, u 1 1111 kazna za ovo uzdizanje, osveta koju nad njima vrše nje- '''' 1 pot njeni. Iskustva kojima Servantes snabdeva Sanča Pan11 l.110 guvernera na njegovom ostrvu, svakako ukazuju da pi11 o(;igledno, prihvata dvorski ceremonijal kao jedini pogod. 111 Mo no je da bismo našli i dalje potvrde našeg shvatanja I 111!.1 bi bi lo moguće dobiti mišljenje o ovom problemu od d11 1111 :·11j ih kraljeva i vladara. Zašto osećajni stav prema vladaru sadrži tako veliki 111 -.vcsni dodatak neprijateljstva vrlo je interesantan problem, ali I 11 11 prelazi okvire ovoga rada. Već smo ukazali na infantilni I 11 11 1plcks oca; dodajmo samo da bi proučavanje rane istorije 11.1„1:1 janja kraljevstva dalo odlučujuća objašnjenja. Prema I 11·11crovom vrlo upečatljivom ali i po njegovom mišljenju ne 11„v 1111 dokazanom objašnjenju, prvi kraljevi su bili stranci koji .1 1 posle kraće vladavine za svečane praznike žrtvovani kao 111l·ds1avnici božanstva. 59 Još u hrišćanskim mitovima se sreću 11 .11•,ov i ovakve razvojne istorije kraljeva. '''Frazer, „The Magic Art and the Evolution of Kings" 2 v., 1911 (The 1 „1/,/,·11 Bough).
--------(206) ------- -= c) Tabu mrtvih ~oz~~to nam )e da su mrtvi moćni gospodari; možda \ 1 nas zacud1tJ saznanje da se oni smatraju neprijateljima. Tabu mrtvih pokazuje, ako nam se dozvoli da ostanemo 1111 ~l.u poređenja sa infekcijom, kod većine primitivnih naroda na10 c1tu o~ovnost. To se na~pre odražava u posledicama koje sobo111 P?vlac1 dodJr mrtvaca 1 u postupku sa ožalošćenima za poko1 mkof!1. Kod ft!a.or~ svako ko je dodimuo leš ili uzeo učešća u n.Jl' govoJ sahram, b~o Je do kraj~?sti .nečist i skoro odsečen od sva koi• odno~a s~ ?hznJima~ ta~orec1 boJ~otovan._ (_)n nij~ mogao da stupi ~ kucu n~~1 da se pnbhz1 nekom coveku 1h stvan a da ih ne up1 lJa. On nIJe smeo čak ni hranu da dodirne svojim rukama ove s11 zbog nečistoće post~jale neup.otrebljive. Njemu se stavlj~ o j ·lo ~a tle, tako da mu mJe preostajalo ništa drugo no da ga, kako ;t,111 1 ume, dohvati usnama i zubima, dok bi za to vreme držao ru ki• prekrštene na leđima. Ponekad je bilo dozvoljeno da ga hrani nek 1 druga osoba koja je to činila ispruženom rukom pazeći da ne do dime nesrećnika, ali ta pomoćna osoba je i sama tada bila pod vrgnuta ograničenjima koja nisu bila nimalo lakša od njegovih. l J svakom selu je postojala sasvim zapuštena, od društva dbače n i ?soba koja je živela u najvećoj bedi od oskudne milostinje. Jecli1111 Je tom stvorenju bilo dozvoljeno da se na udaljenosti od duži11 l' 131.ke p~ibliž~ onom~ ko )e ob~vio poslednje dužnosti oko umrlop. Cnn b1 prosao penod izdvojenosti, kada je lešom uprljani 01w1 moga? da se m~~a sa svojim drugovima, polupalo bi se sve po-::;u đe koJim se sluz10 u tom opasnom periodu dok bi se bacala cć 1 koju je tada imao na sebi. Tabu običaji koji se odnose na telesni dodir mrtvaca isti s11 u. celoj. Polineziji, Melaneziji i jednom delu Afrike; njihov stal m deo Je zabrana da sami dodiruju hranu i iz toga proistekla nco phodnost. hra~J~~j a od, strane drugog lic~: Vredno pomena je d11 s~ n.a.PolmeZIJI 11t m~zda sa!11o na HavaJ1ma60 sveštenici-kra lj · ~1 b.1.h za vreme vrsenJa svetih dužnosti podvrgnuti istim ograni cenJu~a: Kod tabua i:nrtv.ih na Tongi jasno dolaze do izražaj11 prelazi 1 postupno skidanje zabrane zavisni od sopstvene 1mx1i 6 °Frazer, Taboo, str. 138 itd. - ----(207) -------- 1111111 I o je dodimuo leš mrtvog poglavice nečist je deset mese1 di ak \.l je i on sam poglavica onda samo tri, četiri ili pet , 1 1 1 11 zav isnosti od položaja umrlog; međutim, ako se radi o 11 1111 111 poglavici- predstavniku bogova, onda su čak i najveće 1 1 l,I\ 1l·e pod zabranom tabua deset meseci. Divljaci čvrsto 111p 1 11 10 da onaj ko prekrši ove tabu propise mora teško obol 11 il 1111nrcti, tako čvrsto da se, po mišljenju jednog posmatrača, 1111'0 ni kada nije usudio da pokuša da se uveri u suprotno. 61 l\.\ld Agutainosa, plemena koje nastanjuje Palavan, jedno I 11'. 11 va Filipina, udovica ne srne napustiti kolibu prvih sedam ili 11•„1111 dana posle smrtnog slučaja, osim noću kada se ne mogu 111 1 I 1v:lli susreti. Ko je spazi srlja u opasnost da trenutno umre 1 1111 •,:1 ona sama upozorava pre približavanja lupajući drvenim 111 111 111 po drveću; ovo se drveće, međutim, osuši. U čemu se .1 111 11 npasnost od takve udovice biće nam jas~ije na .osno~ i. d1·1'l')!, posmatranja. U predelu Mekeo, na BntanskoJ Novoj 111 llll'Ji udovac gubi sva građanska prava i živi jedno vrem~ kao 1 p111 1111 k. On ne srne da radi u baštiniti da se javno pokazuje, ne 1111· d;1 ro i na ulicu niti da uđe u selo. On se kao divlja životi11p1 1111ja kroz visoku travu ili žbunje i mora se sakriti u gustišu 1111 vidi da se neko približava, naročito ako je to neka žena. O~~ 1111111 1111.;na nam olakšava da opasnost koja ~reti od u.d~v~a 1b 11d11v 1c1.: dovedemo u vezu sa iskušenjem. Muskarac koji Je 1zguli111 1enu treba da izbegne pohlepu usmerenu na nalaženju 1111\L' llt.: za gubitak; udovica ima da se bori sa ~t~m želj~!11· a 11 11 11 loga kao osoba bez gospodara može pobud1t1 po.ho~lJivost .11 11 1 „111 muškaraca. Svako ovakvo zamensko zadovoljenje pro~ 1111 111 je smislu žaljenja; ono bi moralo da rasplamsa bes duha.6 - .ledan od najčudnijih ali poučan tabu običaj pri žalosti kod 1'11 11111i vnih naroda je zabrana izg?var~nja i~<;~a um.rlog: ?vaj .t11 1vaj je izvanredno proširen, dož1veo Je razhc1t razvitak 11mao 11 ;1l·ajnc posledice. '.1W. Mariner, The Natives ofthe Tanga lslands, 1818; kod Frazer-a, n. .\ '> l i 140. •·'Ista bolesnica, čiju sam nemogućnost" opisao ranije u vezi sa tabu11 111 ,:inpštila je da se uvek razbesni kada na ulici sretne neku osobu u cmm1. I ti \ 11 n ljudima trebalo bi zabraniti izlazak!
Pored Australijanaca i Polinežana, koji su najbolje oč va li tabu običaje, sreće se ovaj običaj kod tako udaljenih i međusob o stranih naroda kao kod Samojeda u Sibiru i Todasa u južnoj Indij i, Mongola u Tatarskoj i Tuarega u Sahari, Asinoa u Japanu i Akamba i Nandia u centralnoj Africi, Tinguonena na Filipinima i stanovnika Nikobarskog ostrva sa Madagaskara i Bomea. 63 Kod nekih od ovih naroda zabrana i posledice koje iz nje prois ič u pogađaju samo period žalosti, kod drugih ostaju stalne, ipak izgleda da u svim slučajevima jenjavaju sa udaljavanjem dana smrti. Izbegavanje imena umrlog po pravilu se vrlo strogo sprovodi. Tako se među nekim južnoameričkim plemenima smatra kao najteža uvreda za rodbinu izgovaranje imena umrlog rođa a i za to određena kazna nije nimalo lakša od one predviđene za ubistvo. 64 Zašto je pominjanje imena tako ogađeno ne može se, pre svega, lako pogoditi, ali opasnosti vezane sa ovim običaje m pružaju čitav niz obaveštenja koja su u raznim vidovima interesantna i značajna. Tako su Masai iz Afrike našli izlaz u tome što ime umrlog menjaju neposredno posle smrti; ono se bez bojazni srne pomenuti po svom novom imenu dok sve zabrane ostaju vezane za staro. Pri tom izgleda da se pretpostavlja da duh ne poznaje i da neće saznati svoje novo ime. Australijanska plemena sa Adelaide i Eukanter Beja toliko su dosledna u svojoj opreznosti da posle smrtnog slučaja sve osobe, koje su se isto ili slično zvale kao umrli, menjaju svoje ime u neko drugo. Ponekad se daljim širenjem iste ideje posle smrtnog slučaja poduzima promena imena kod svih rođaka umrlog, bez obzira na zvučnu sličnost imena, kao što je slučaj kod nekih plemena na Viktoriji i na zapadu Seveme Amerike. Kod Gvajakurusa u Paragvaju običavao je poglavica prilikom tako tužnog povoda da svit?~ pripadnicima plemena daje nova imena, koja su ovi dalje nos11J kao da su se oduvek tako zvali. 65 Dalje, ako je ime mmlog bilo isto kao i naziv za neku životinju, stvar itd., nekim među navedenim narodima izgledalo je neophodno da odrede nov naziv i za te životinje ili predmete, da 63Frazer, n. d., str. 353. 64Frazer, n. d., str. 352, itd. 65Frazer, n. d., str. 357, prema starom španskom posmatraču , l 732. - ------(209) --------- , pt ii ikom upotrebe ovih reči ne bi podsećali na umrlog. lz toga 1• 111orala nastati stalna promena govornog rečnik a koji nikada 11qv sl icao konačan oblik, što je misionarima zadavalo dovoljno 11 .koća, naročito tamo gde je običaj zabrane izgovaranja imena 111 111 log bio stalan. Tokom sedam godina, koliko je misionar I 111hrihofer (Dobrichofer) proveo kod Abiponena u Paragvaju, 1w1v za jaguara se menjao tri puta, a nazivi za krokodila, trnje 1 kl:111je životinja imali su sličnu sudbinu.66 ·strah od izgovaranja imena koje je pripadalo pokojniku .it 1 se i u tom smislu što se izbegava pominjanje svega onoga u , 1·111u je umrli igrao neku ulogu, a najznačajnija posledica tog 1111re~a potiskivanja sastoji se u tome što ti narodi ne~aju.~radi ' l) L' , niti istorijskih sećanja, tako da na putu proučavanja nJihove 111L'distorije leže najveće teškoće. Kod niza ovih primitivnih na111d:1 nastali su naknadni običaji po kojima se ime umrlog posle il11gog perioda od momenta žalosti oživljava, pri čemu se dodelpqc-deei koja se onda smatraju ponovnim rođenjem umrlog. Tabu vezan za ime izgleda manje čudnovat ako uzmemo u 11 il1.ir da je za divljake ime bitni deo i važan posed ličnosti i da 11 111 re i pripisuju potpuni značaj. Isto to čine, kao što sam naveo 11.1 drugom mestu, i naša deca koja se stoga nikad ne zadovol~a1 :11 u beznačajnom verbalnom sličnošću, već posledično zaklJU1·11j11 da time mora da je obeleženo dublje jedinstvo između dve „1v:1ri. Takođe i civilizovani odrasli može otkriti u nekim neobirnostima njegovog ponašanja da nije tako daleko, kao što sma11 :1, od potpunog pridavanja važnosti sopstvenom imenu i daje 1qegovo ime na neki poseban način sraslo sa njegovom ličnošću: Sa ovim je sasvim u skladu što psihoanalitička praksa nalazi 11111ogostruke povode ukazujući na značaj imena u nesvesnim procesima mišljenja. 67 U odnosu na ime, kao što se moglo očekivati, prisilni neu11 li čari ponašaju se sasvim kao divljaci. Oni pokazuju potpunu „kompleksnu osetljivost" prema izgovaranju i slušanju određe11111 reč i i imena (slično kao i ostali neurotičari), a iz stava prema opstvenom imenu proističe dobar broj često teških ograničenja. 66Frazer, n. d., str. 360. 67Stekel, Abraham.
--------(210) ------~__c_ 1zbegava !edna takva potpis1vanj~ ta?~ bo~esnica , koju sam poznavao, odluč il a jl' 111 .. sopstvenog_ moglo_ d~ dospe imena iz straha daj · 11 1• dovanja je~~~g. u nec1Je ruk_e ko b1 na taj način došao do po 1 se mor~!a dela_ njene ličnosti. U grčevitoj vemosti ko111111 st1tit1 o_d iskušenja svoje uobrazilje stvorila je 1111 vest „msta_ 111 sopstveno ne dati od svoje ličnosti". Najpre je ovo obuh v 11 i1lo ime, u daljem širenju rukopis prestala da i stoga je najzad sas1 1111 piše. umrlog Stoga vi~e ne nalaz~mo ništa čudnovato ako divlja ·i 11 11 predmet smatraju ?_elom njegove ličnosti tako da je ono po. 1111. 1~e~_a umrlog tabua moze koj_I se od~osi na 1~e. Takođe se i pomin j111 q t1tJ s1_rem problemu, svesti na dodir s njim, te ćemo se mi po, , 1 strogih tabu zbog čega je ovaj dodir pod udarom 11~, ograničenja. koje . . 1zaz1_va Naj_bliže _ ~bjašnjenje ukazivala bi na prirodno zgnr111 11 Ovome les 1 proi_nene koje se na njemu vrlo brzo primd1q11 sve što s~ bismo odn~si morah još dodati i žalost za umrlim kao mol i 1 1 razl?g _na umrlog. Sama groza očigledno ne mOl'l' lii1o sn_1tJ zasto s_v1h pojed1~0 sti !abu propisa, a žalošću ne možemo oli1 , j_e po~mja~je umrlog vljenu rodb1~u teška uvreda za njegovu 0 11 kom: . Zalost1 pre odgovara da se što više bavi pok111 111 za?rzala razradi u ~s~omena na njega, da bi se što je mog ć· di! , secanju. Za osobenosti n_esto drug~ tabu običaja mora se ol i i\111 s1 a ne OV?J. a Upravo ne žalost, nešto što očigledno služi drugačijoj 11 nam tabu vezan za ime otkriva zn.~tJ ~ot1~ taj još ;w111 · pncanja divljaka , ~ako n~i_n to ne pružaju samo običaji, saznaće 11111 koji su bili u žalosti. Oni, nai_m_e, uopšte ne kriju da se plaše prisustva k~ ~uha pokoj~1ka: i povi 111 a~1. lzgovar~nje oni vrš~ niz o~reda d~ bi ga odstranil i, oli 1 njegovog ~~ za posled1cu imena izgleda 1m kao prizivanj · 1- 111 odmah imalo i njegovo prisustvo.69 cme sve mogućno Sto ,11 11 111 da bi izbegli ovakvo prizivanje i buđenj '. ( 111 , 6sK . Tuarel101 . . 1 _ao z Sahare. pnmer ovakvog stava kod Frazera, n. d., str. 353, navcdl'll l " vih teles 9 nih Mož o da sta bi ovde trebalo dodati uslov: dok postoji još nešto od 11 11 taka. Frazer, n. d. , str. 372. - ------(211) -------- ,. prerušavaju da ih duh ne bi prep~znao, 0 menjaj_u njegovo vo ili ,11 a ja nje imena; m njegovog oni su besni na bezob~1~e str~nce koJI duha, izgorn oguće J. e oteti imena, podbunjUJ~ protiv preostahh r?đaka. se zaključku da om, prema Vuntovom izrazu, d " " 11 11, 1 11: od Sa straha ovakvim „od njegove u demon yretvorene use . stavom dospeh bismo do potvrde Vuntovog hvatanja, koje suštinu tabua, kao što smo videti, nalazi u strahu 111 1 demona. Pretpostavka ovog učenja- . 1111 smrti postaje da vemi član p~rod1ce u tre~u1 demon od koga p:eost~h ro~ae1 _mogu da oce11 1 11 mo neprijateljstva i da se on_1 pr~ttv ov1~;1th namera mo~ 1 , 11 11 uv ati svim sredstvima - toliko je ne?b1cna da ~e u prvi 11111 1o 1 1t ne može poverovati u nju. Ali skoro sv11?eroda~~: auton u 1 m· su jedinstveni da primitivnim narodima ~np1s~ takv? ,11„ Ii i , a .11 tan m j ora e. Vestermark, koji u svome delu Porekl~ 1 ~azv~~ak poJla, po mome mišljenju, l'"''ile, u odeljku tabuu poklanJa 1su~1.se_ ~alo " .iko: injenice „Stav prema umrlom" dire~tno_ se I~jaS~Java kojima raspolažem d?zvolp_vaju l1 .1:11 da 1zv~ 1 1111· 11 1pma 1ak lju ak da se mrtvi češće smatraju nepr~JatelJ~a no pn72 i da su Jevons i Grant Alen u _zabludi_ sa svoJ011: 11p11 tvrd11 da se nekad verovalo da je zlo_~olja_ mrtvi~ P~ prav;~u us~ 1111 1 r 11a protiv stranaca, dok su ocmsk1 zabnnutl za zIVot 1 ,\1 ,1vlj c njihovih naslednika R i članova klana.". . . . Klajnpaul 1 je u svom izrazitom delu 1skonstlo ~s~at~e 111 1µ. verovanja u duhove kod civilizova~h naroda za ?bJaSnJe11 i1 udnosa između živih i mrtvih. 73 il da m I po njemu s~ na~e~e zaklJUrtvi ubilački sebi privlače žive. Mrtvi ub1pJu; kostur "Na Nikobaru, Frazer, n. d., str. 352. '' Wundt, Religion und Mythus, ll sv., str. 49. 'Wcstennarck . , n. d., 11 sv. str. 424. U primedbama 1 u nastavku teksta 1 1 1 • 1 ,c mnogobrojni 1 , često karakteristični dokazi, kao npr.: M_aon veruJU 111 1 ,qhli /.i i najvoljeniji rođaci posle smrti menpJu sv_oJU pnrodu 1 da su sami 1 11 11 „,,i ;"trojeni protiv ranije voljenih bića"_. Au~trahi nct e~uJU da ie svaki 1 , olii[.\O vremena zao; što je srodstvo bilo bhze, tim Je _vec1 str~h. Esktmt 11 11 ht:dcnju da mrtvi tek kasnije nalaze svoj mir; međutn~, u pocetku i.. th se 1 pl .išili kao zlih duhova koji često krstare kroz selo t stre bolest, smrt 1 , , 11,·,rcć e (Boas). . . ... . „ 8 'R. Klcinpaul, Živi i mrtvi u narodnom verovan1u. religy11 pncama, 189 ·
--------(212) ----------= ~oj im se danas oblikuje smrt ukazuje da je i smrt samo mrtva · Zivi se nisu osećali sigurnim od progona mrtvih sve dok nisu bili ra~dvoj~ni nekim vodenim tokom. Stoga su mrtvi najradijl' sahran1avam na ostrvima, prenošeni su na drugu stranu preko neke reke; odatle potiču izrazi „s ove strane", i „s one strane" il i „preko". Kasnije ublažavanje ograničilo je zle namere mrtvih nn one ~ategorije kojima se moralo osloboditi posebno pravo 11 11 mržnju kao što su ubijeni koji svog ubicu progone kao zli duhovi, ili .oni koji su umrli kao verenici ne zadovoljivši čežnju . Ali Pr:-'ob1tno, smatra Klajnpaul, svi mrtvi su smatrani vampirima, svi su mrzeli žive i nastojali da im naškode, da ih liše života. Le. je uopšte prvi dao osnovu za nastajanje pojma zlog duha. Pretpostavka da se najvoljeniji umrli posle smrti pretvani u ?e1:i?na, očigledno povlači za sobom još jedno pitanje. Šta j · pnm1t1v~e narode pokrenulo na to da svojim vemim pokojnicima pnp1su takvu promenu čuvstva? Zašto su od njih stvarali demone? Vestennark smatra da se može lako odgovoriti na ovo pita"nje. 74 Poš~~ ~e smrt najčešće smatra najgorom nesrećom koja moze pogoditi coveka, veruJe se da su preminuli preko svake r:ier~ nezadovoljni svojom sudbinom. Prema shvatanjima primihvmh naroda umire se samo ubijanjem, bilo ono nasilno ili uslo~ljeno magijom i eć stoga se duša smatra osvetoljubivom i nemirnom; pretpostavlja se da zavidi živima i da čezne za društvom ranijih rođaka - stoga je shvatljivo što nastoji da ih ubije bo ešću i da s njima bude sjedinjenja... . . . „ ... Dalje objašnjenje zloćudnosti pripisivane duši leži u mstmktivnoj plašnji .od nje, plašnji koja je, sa svoje strane, rezultat straha od smrti." Proučavanje psihoneurotičnih smetnji dovodi nas do obuhvatnijeg objašnjenja, koje uključuje i ovo, Vestennarkovo. Kada smrt odnese ženi muža, ćerki majku neretko se dešava ?~s~ rođaci. ophrvani mučnim sumnjama, koje mi nazivamo „pnstlm prekon", da oni sami nisu nepažnjom ili nemarom krivi za srmi ~oljene ?sobe: Nikakva podsećanja na to kako su brižljivo n~gov~h bolesn.1ka, nikakvo trezveno razmatranje zamišljene krivice mJe u stanju da okonča ovo mučenj e, koje možda predstav74N. d., str. 426. - -----(213) -------- 1 1 ,1 patološki odraz žalosti i vremenom polako jenjava. ihoa~a111 irka roučavanja ovakvih slučajeva upoznala su ~as sa tajili~ 11 ~o nskim pokretačima žalosti. Došli smo do zakl1ucka da su ovi p11 siln i prekori u izvesnom smislu ~pr.av~~m 1 ~ su stoga neodl•i.injivi pred opovrgavanjima i proti~l~enj1~a . Tune s~ ne smatra il111c ožalošćeni stvarno kriv za smrt 1h d~~e stva~? bio nemara~ 11 mlnosu na voljenu osobu kako to pro1st1ce iz pns1lnog prekor~, 1 tl1 je u njemu bilo nešto prisutno, sa~oj lično~;i nesvesna ~elj~ I 11p1 nije bila nezadovoljna zbog toga stoj~ naisl~ smrt 1 koja b1 li' dovela samo da je posedovala takvu moc. Proti~ takve nesv~ dll' želje reaguje prekor voljene ~sobe ~o~ e sm:t1. .Takv~ nepn1.iicljstva skrivena u nesvesnom iza nez~h ?seca~ja .sreeu se u .kmo svim slučajevima intenzivnog vezivanja osecan}.a z~ odr~- 1knu osobu; to je klasičan slučaj, uzorak an:ibivale~~1je l~uds~h ii '\.:ća a. Ovakve ambivalencije u čovekovoj osn?v1 ~ma cas.v1se 11 1s man ~ normalno, ona nije tako velika da b1 1z n~e 1~ogh n~ •, \:il i opisani prisilni prekori. Ali u slučajevima gde je njeno pn- ·,ust vo izdašno, manifestovaće se upravo u odnosu prer:ia na~v-~ l il·11 ij im osobama, onde gde bi se najmanje očeki~ala. D1spoz1c1ja 1:1 prisilnu neurozu, koju smo tako če~to potrzah za poređenJa u problemima tabua, obeležena je u velikoj men ovakvom 1skonkom sećajnom ambivalencijom. . . " . . . Sada smo upoznali momenat koji nam moze objas111t1 takozvani demonizam nedavno umrle duše i potrebu da se tabu propisima osigura zaštita od njenog neprijateljstva. Ako .pretpostavimo da je osećajni život primitivnog čov~ka pod uplivom : 11 nbivalencije u sličnom, visokom stepenu, koji _rrema re~ult~- 1 i ma psihoanalize pripisujemo prisilnim bolesnicnna, tada c~ vbi1 i razumljivo da će posle bolnog gubitka b1t1 neophodna shcna reakcija protiv latentnog neprijateljstv~ skriv.e~o~ u nesvesnom; ; a šta je dokaz njihova pojava u obliku pns1l111h. pre~ora. ~!i 1 ivo, u nesvesnom kao zadovoljenje povodom smrti mu.cn? .doz1- v I jcno neprijateljstvo ima drugačiju osobin~ kod pn~11tJ~nog c<;veka· ono se otklanja na taj način što se objekt nepnjateljstva prenosi na mrtvaca. Ovaj čest~ odbram~eni proce~, kako u ~or malnom tako i u bolesnom dusevnom z1votu, nazivamo pro; ~ c·ija. Preživeli poriče da je ikada gajio neprijateljska osećanp
• --------(214) ----- ~ prem~ .dragom pok~jniku.; ali. ih sada gaji duša umrlog i tr ud11 ~e z~ ci~avo vreme ,z~lostl da 1~. zadovolji. Karakter kažnja 11111 i kaJanJa o~e os.ecaJne reakcije ogledaće se, uprkos sv · 111 o?bra~e proJ~kciJom, u str~~u~ nametnutim odricanjima i op 1 11 mce~pm~ koja se delom kriJU iza paravana zaštitnih mera p 1olt nepnJateljskog demona. Ponovo dolazimo do zaključka <111 , tabu razra.stao na tlu ambivalentnog osećajnog stava. Takodl , tabu mrtvih oti~e iz suprotnosti između svesnog bola i ne s v1 snog zadovolJenJa p_rou~rokovanih smrću. Pri ovakvom por ·kli1 gneva du~o~~- ~asv1~ Je razumljivo da njih treba da se p l11 ,1 upravo naJbhzi i ramJe najvoljeniji rođaci. . T~~u _pr .opisi u ?vom slučaju imaju dvostruk karakter k 111 ~ ne~roti~m s1mptom1. S Jedne strane, ograničenjima dovod • 111, 1zra aJa zalo ,. s d~ge, pak, vrlo jasno pokazuju ono što žcl · du saknJU "- nepnJatelJstvo prema umrlom, koje je sada motivis 111111 kao nuzna odbrana. Izvestan deo tabu zabrana shvatili smo k111 , strah od is~~enja. Pošto je pokojnik bespomoćan, to mora d 1 raspl~msa zelju za ~ad~vo~jenjem neprijateljskih osećanja pll' ma nJemu, a ovom 1skusenJU mora se suprotstaviti zabrana. Vestern:ark )e u pravu ~ada .sm~tra da za shvatanje divlju k~ n~m~ raz_l_1ke između nasilne 1 pnrodne smrti. Za nesvcs no mi~IJenJe ~b1~eni je i on_aj ko je,~mro prirodnom smrću: njega si1 ubil~. zl~ zelje (~p~red1 sledec1 odeljak ove knjige: Animiza111 , m_agva 1 sv~moc _mzslt). Ko se ~nte resuje za poreklo i značaj Hll nJanJa s~i dragih rođ_ak~ (roditelja, braće i sestara), taj će m0l<1 da utvrdi kod deteta, divljaka i u snovima odraslih potpunu is to vetn?st u st~:U prema smrti, zasnovanu na pomenutoj osećaj oj ambivalenciji. .Pre~hodno smo se suprotstavili Vuntovom shvatanju, k ~1: nal~~l. sustm_u vta?u~ u stra~u od demona, a ipak smo se upravo sloz1h sa obJaSnJenJem koje tabu mrtvih svodi na strah od duš · ~mrlog p;etvoren~ .u ~emona. To je samo naizgled protivurc - cnos~ . nece nam biti tesk? da je razrešimo. Mi smo, doduše, pri - hvat~l 1 poJa1:1 dem?na, ah ne kao nešto konačno i za psihologiju neres~~o. Mi smo 1st?_vremeno dospeli iza demona pošto smo ih sh~atih kao projekciju neprijateljskih osećanja , koja preživeli gaje prema umrlom. - ---(215) -------- 1 11 .i , pr ema našoj dobro osnovanoj pretpostavci dvojaka 1111.1 11 e·/.na i neprijateljska - prema upravo preminulim, u "' i• 11IHlka teže da se oba učvrste , kao žalost i kao zadovol1 l11 11 nlu ove dve suprotnosti mora doći do sukoba, a poš~~ 1 .J, 111 mi prot ničkih partnera - neprijateljstvo, potpuno_ il~ 1111 drlorn , nesvestan, izlaz iz konflikta ne može se sastojati , q11 11 111om oduzimanju oba intenziteta sa svesnim ulaganjem 1 1 l 11, Plpr ilike onako kao kada se voljenoj osobi prašta u~re • 111 1 11 ll" na n e l a. Proces se, naprotiv, rešava putem naročitog 11111 111 1 1 •, mehani zma, koji se u psihoanalizi obično naziva p:o~ ,,,, Neprij at eljstvo, o kome se ništa ne zna_ a i dalJ~ ne zeli I 1 1 111 111 :1, prebacuje se iz unutrašnjeg opažanja u spoljm svet, 11 I 1 1 11111 se ono odvaja od sopstvene ličnosti i pripisuje drugoj. 111 .l· mi , živ i, ne radujemo što smo se oslobodili umrlog; ne, 111 I'" !i dirno, ali on je začudo postao demon, koji bi se radovao 11·1 .1 q es eć i i koji traži načina da nas usmrti. Preživeli stoga 11111 1 11;+1 da se brane od ovog zlog neprijatelja; oni su se oslobod111 1111 11 trašnje potištenosti, ali su je samo zamenili za spoljnu 11p11 1/l'llO Sl. Ne može se osporiti da ovaj proces projekcije, koji od pre111 1111ilog stvara zlog neprijatelja, nalazi svoj oslonac u realnim 111 p1 q ateljstvima kojih se prež~veli sećaJu ~ko~~- mu stva:~o m?~ I' " 1:imer it i. Dakle, u njegovoj strogosti, tiramjl, neprav1cnostl 1 11·111u što se inače čini u pozadini i najnežnijih odnosa među lp1d 11 na . Ali to ne može biti tako jednostavno da bi san_io o~aj 11 i111 nenat objašnjavao stvaranje demona putem projekcije. 1 11 · 1 i.;š enj a preminulih sigurno čine deo motivacije njihovih nep1 qateljskih osećanja, ali bi ta ogrešenja bila bez d~jstva kad l'l l'/iveli ne bi ova osećanja razvijali iz sebe, dok bi trenutak ,1111 li sigurno bio najnepogodniji povod za sećanje na ~~o što bi 1111 se s pravom moglo prigovoriti. Ne možemo odbacih nesve~ ·.11 0 neprijateljstvo kao redovno dejstvujući i upra~o .~?kretač~1 11Hitiv. Ovo neprijateljsko raspoloženje prema najbl!Zlm. 1 najd1a .i.im rođacima moglo je za vreme njihovog života ostati laten1110, to jest nije moralo dopreti do svesti niti direktno niti _indi- 1cktno u vidu neke supstitucione tvorevine. Prestankom života istovremeno voljene i mrske osobe ovo više nije bilo mogućno ,
--------(216) ----- ~ tako da je su~ob postao akutan. S jedne strane, žalost koja .k 1111 tekla od povišene nežnosti postala je netrpeljivija prema 111 11 1 1 tnom neprijateljstvu, s druge strane ona nije smela dozvo li11 d, se iz neprijateljstva stvara osećanje zadovoljstva. Tako doh1 1.1 d11 potiski~anja. nesvesnog neprijateljstva putem projekcijfl, d11 stvaranja Olllh obreda u kojima dolazi do izražaja strah od k1111 11 d~~ona; sa proticanjem vremena žalosti i taj konflikt gubi svo111 ostrmu, tako da tabu mrtvih slabi ili čak pada u zaborav. 4 Pošto smo ovako osvetlili tle na kome je izrastao pr ·J, 11 svake mere poučan tabu mrtvih, nećemo zaboraviti da ovo11 1t dodamo nekoliko primedbi koje mogu biti značaj e 111 razumevanje tabua uopšte. Projekcija nesvesnog neprijateljstva u tabuu mrtvih na d • mone samo je usamljen primer iz niza procesa kojima se 1110111 pripisati najveći uticaj na formiranje primitivnog duševnog 71 vot~ .. u razmatr~nom slučaju projekcija služi rešavanju jed o~· os~c_a}n.og ~onfl.1.kta; ~na nalazi istu primenu i u velikom broju ps1h1ckih situacija koje vode u neurozu. Ali projekcija ne sluJ.i samo za odbranu, ona se javlja i onde gde nema konflikata. Pro j~kcija unutarnjih opažanja prema spolja primitivan je melrn lll~am kor~1e podležu, na primer, i naši čulni opažaji, prema tome taj n_iehalllzam normalno ima velikog udela u formiranju našeg sp.oljnog svet~. Pod još nedovoljno utvrđenim uslovima projiciraju se napolje unutramji opažaji i proces osećanja i mišljenja kao .čulna opaž~nja i .ti unutrarnji opažaji služe za fonniranj e s.~oljn~g sveta, 1a.k~ b1 trebalo da se zadrže u unutarnjem svetu hcnost1. Genetski je ovo možda povezana sa činjenicom da funkcija pažnje prvobitno nije bila usmerena na unutantji svet već na draži koje su dopirale spolja; a od endopsihičkih proces; pr~m~la je pažnja samo izveštaje o prijatnim i neprijatnim raspo- !oz~nj1n;a. ~ek stvaranjem apstraktnog misaonog govora, spajanjem culmh ostataka predstave reči sa unutarnjim procesima, _ ___ (217) -------- 1 I" 1111 s11 se i ovi mogli opaziti. Do tada su pr!mitivni lju~i 1 11 11qL·111 unutarnjih opažanja napolje stvarah sliku spolj1 1.1 koju mi sada, sa ojačalim svesnim opažanjem, mora1'111111vo prevoditi u psihologiju. l'tol(l'kcija sopstvenih loših osećanja u demone samo je deo 1111 I op je postao „pogled na svet" primitivnih, što ćemo upoz111 11 nkćem poglavlju ove knjige kao „animizam". Potrebno "' 1• d,1 11dvojimo psihološke karaktere jednog takvog sistem11og 11111.1 1 d:i ponovo potražimo naš oslonac u analizi onih sistemnih I 111111.1 koje nam pružaju neuroze. Za sada ćemo samo napo11111 1 d:1 1e takozvana „sekudnarna obrada" sadržme snova uzor , 1 1 ive sistemne sklopove. Ne zaboravimo ni to da u stadij umu 11111111.11 11 :1 sistema postoje dva toka za svaki od strane svesti pro1111 111 :ikl, sistematski i realan, ali nesvestan.75 V1111I "' primećuje da među delima koje mitovi svih naroda 1.1 q11 ·.1 q1 1 demonima pretežu rđava, tako da je verovanje naroda u J, d1i11ovc očigledno starije nego u dobre". Vrlo je lako mogućno I 1 11 11opštc pojam demona nastao iz tako značajnih relacija 1111111.1 mrtvima. Ambivalencija, koja je tako bliska ovom odnos~, 11 d.d 1rn1 toku čovekovog razvitka odrazila se u tome što su 1z 1q1 1111g korena potekle dve potpUllo suprotne psihičke fonnacije: 111 111 ud demona i strah od aveti, s jedne, a s druge strane oboža111 ql· prcdaka. 77 Što se demoni često smatraju duhovima nedavno 11 111iltl1, ukazuje na uticaj žalosti na nastajanje verovanja u d1 111011e. Žalost treba da izvrši sasvim određeni psihički zada!ak, 1111.i lrcba uspomene i očekivanja živih da odvoji od mrtvih. Cim 1• 11vaj posao završen, popušta bol a s njim kajanje i prekori, a liug toga i strah od demona. Ali ti isti duhovi od kojih se najpre pl.1stlo kao od demona sve su više predmet prijateljskih osećanja, p11sluju se kao preci i zovu u pomoć. "Projekciona stvaranja primitivnih vrlo su bliska personifikacijama ko11111a pcsnik u obliku izdvojenih individua predstavlja pojedine, u njemu uz11111 ~:1 11 c, suprotne nagonske podsticaje. '"Mythus und Re/igion, li, str. 129. "Prilikom psihoanalize neurotičnih osoba koje se plaše aveti ili su ih se l'l.tsi li u detinjstvu često nije teško ove aveti razob ičiti u roditelje. Uporedi ovde „111 pšlcnje P. Haeberlina pod naslovom „Seksualne aveti" .(se.xual problems, khruar 1912), u kome se opisuje erotski naglašena osoba koJOJ Je umro otac.
Ako razmotrimo odnos živih prema 1TI1tvima tokom vcko va, neosporno se dolazi do zaključka daje ambivalencija izvan redno popustila u svom intenzitetu. Danas lako uspeva da s· obuzda nesvesno, još uvek prisutno neprijateljstvo prema mrt vi ma i to bez posebnog psihičkog utroška. Tamo gde su se nekud međusobno borili zadovoljena mržnja i bolna nežnost danas Sl' kao kakav ožiljak uzdiže pijetet koji zahteva: De mortuis ni/11 / nisi bene. Samo još neurotičari pomućuju bol za gubitkom neko ga od dragih napadima prisilnih prekora koji psihoanalizi k11u svoju tajnu odaju stvarni, ambivalentni osećajni stav. Na koji j način došlo do ove promene, koliko udela imaju u tome konsli tucionalne promene i realno poboljšanje porodičnih odnosa, nijr potrebno ovde objašnjavati. Ali kroz ovaj primer može se naw sti kao pretpostavka da su duševni podsticaji primitivnih uop. ·11 • u većoj meri uplivisani ambivalencijom nego što je to slučaj s11 današnjim civilizovanim ljudima. Smanjenjem ove ambivale11 c1 je postepeno je nestajao i tabu - simptom kompromisa amhiwt lentnog sukoba. Za neurotičare, koji su prinuđeni da reproduk11 ju ovu borbu i iz nje proistekli tabu, rekli bismo da su oni na swl doveli arhaičnu konstituciju kao atavistički ostatak čija ih ko11 1 penzacija u službi kulturnih zahteva prisiljava na ogromni psih i čki utrošak. Na ovom mestu možemo se podsetiti nejasnog, zamršcnop objašnjenja koje daje Vunt o dvostrukom značenju reč i tahi1 sveto i nečisto (v. gore). Prvobitno reč tabu još nije značila sv ·to i nečisto već je označavala demonsko, ono što se ne srne dodi1 nuti i na taj način podvlačila zajedničku osobinu oba ekstren111 11 pojma; ipak, ova stalna veza ukazuje da je među oba podru j11 svetog i nečistog prvobitno vladala saglasnost koja je tek kas111 je podlegla diferencijaciji. Nasuprot ovome, vrlo lako iz našeg izlaganja možemo i1 vesti zaključak da reč tabu od samog početka ima pomenul11 dvostruko značenje koje služi za obeležavanje određene amh1 valencije i svega onoga što je izraslo na tlu ove ambivalencijl' Tabu je i sam ambivalentna reč, a naknadno smatramo da se s 1 mo iz ustanovljenog smisla ove reči moglo doznati ono što , 1· dobilo kao rezultat posle opsežnih istraživanja, to jest, da til h11 11 1hrane treba shvatiti kao rezultat osećajne ambivalencije. Prou- ' o1 v<1nje najstarijih jezika pokazalo nam je da je nekada postoja111 11111ogo takvih reči koje su u sebi objedinjavale suprotnosti a I 11 1 1.: su bile u izvesnom smislu - iako ne sasvim istom - ambi1 .ikntne kao i reč tabu. 78 Sitne glasovne modifikacije prareči sa .i1protnim značenjem poslužile su kasnije da se za obe, ovde tql'dinjcne suprotnosti, stvori poseban govorni izraz. Reč tabu imala je drugačiju sudbinu; sa smanjenjem va1111 sti ambivalencije koju je označavala ta reč, ona je sama kao 1 1qoj analogne reči nestala iz govornog poseda. Nadam se da ću I .1 11 ijc u vezi s drugim problemima moći da pokažem da se iza 11dhinc ovog pojma krije opipljivi istorijski preobražaj, da se ta 111 11 početku vezivala za sasvim određene ljudske odnose koji111 .1 1c bila svojstvena osećajna ambivalencija, a da se sa ovih 1'111-;1rila na druge, analogne odnose. /\ko se ne varamo, razumevanje tabua baca svetio i na pri111tl11 i nastajanje savesti. Bez veštačkog proširivanja ovog poj11111 111ožcmo govoriti o svesti tabu krivice posle prekoračenja ta1111•1 l'abu savest je verovatno najstarija forma u kojoj srećemo l11111111cn savesti. šta je to „savest"? Prema jezičkim pravilima pripada 111111 111 c što se najpouzdanije zna, a u nekim jezicima jedva da se 111 1· 11 1. načaj deli od svesti. Savest je unutarnje opažanje odbijanja određenih, u nama l'" tnjcćih željenih podsticaja; akcenat je, međutim, na tome da "' " odbijanje ne mora da se poziva na nešto drugo jer je samo 11 .1'11c sigurno. Ovo postaje još jasnije pri svesti o svojoj krivi- ' 1 11pa/.anju unutarnje osude ovakvog postupka, kojim smo 1d11 voljili određeni željeni podsticaj. Ovde izgleda dalje obral111•.111jc smešno; svako ko ima savesti mora da je u sebi osetio 1'1 11\l'!lnost osude, prekor posle nekog izvršenog dela. Isti ovaj I 11.ik 1n pokazuje stav divljaka prema tabuu; tabu je zapovest 11, „11 , njegovo kršenje dovodi do užasnog osećanja krivice t l1; rcdi moj referat u Avelju „Suprotno značenje prareči" u Go11 11 1 .ti.11 ·u psihoanalitička i psihopatolo.~ka istraživanja, sv. II, 191 O (Cel. I I 1 .1 VIII).
_________ (220)_~~~~~ ~ koje je isto toliko samo po sebi razumljivo koliko je i nepo/' 11 .1 to po svome poreklu. 79 Dakle, verovatno, i savest nastaje na tlu osećajne amlm11 lencije iz sasvim određenih ljudskih odnosa za koju je i vc'I 111o1 ambivalencija, a među njima za tabu i prisilnu neurozu karakli ristične uslove, gde je jedan član suprotnosti nesvesan i poti!-. 11111 drugim, prisilno dominantnim. Sa ovim zaključkom slaže se m1111 go štošta što smo dobili analizom neuroza. Prvo, crta mm 11t savesnosti u karakteru prisilnog neurotičara nastaje kao simp!n111 reakcije protiv iskušenja koje vreba u nesvesnom, napredovanjr111 bolesti ovaj simptom dovodi do svesti o svojoj krivici u ajvc r111 stepenu. U suštini je potrebno usuditi se reći i da, ako od pri si l111li bo_le.snika ne budemo u stanju da otkrijemo poreklo svesti sv111 kr1v1ce, onda uopšte nemamo izgleda da ovo saznamo. 111 1 ovog zadatka uspeva samo kod pojedinih neurotičnih osoh11 nadamo se da ćemo slično rešenje naći i za narode. Drugo, mora nam pasti u oči da svest o svojoj krivici i11111 mnogo od prirode straha; bez dvoumljenja može se opisati k1111 „strah savesti". Strah, međutim, ukazuje na nesvesne izvore; 1111 smo naučili od psihologije neuroza da se, ako željeni podsti ·1111 podležu potiskivanju, njihov libido pretvara u strah. Uz to, h·lt mo da podsetimo da i kod svesti o svojoj krivici postoji n "Kli1 nepoznato i nesvesno, naime motivacija osude. Ovome nc1H1 znatom odgovara karakter straha u svest svoje krivice. Ako se tabu pretežno ispoljava u zabranama, tada je 1111 mestu rasuđivanje koje nas uči daje samo po sebi razumlji vo 1 da ne zahteva nekog daljeg dokaza iz analogije sa neuroza11111 da u tabuu u osnovi leže pozitivna, poželjna strujanja. Jer 011 11 što niko ne želi da čini ne mora ni da se zabranjuje, a u svako111 slučaju mora ono što je najenergičnije zabranjeno biti predn1r1 želje. Primenimo li ovu prihvatljivu rečenicu na naše primiti Vlll', ?1o~aćemo zaključiti da u njihova najjača iskušenja spadaju uh1 JanJe kraljeva i sveštenika, vršenje incesta, skrnavljenje mrtvi li 1 "lnteresantno je upoređenje da ća nj e sopstvene krivice u tabuu ni 11 nije smanjeno ako je pr koračenje učinjeno u neznanju (v. primer gore) i da j 11 u grčkom 1111tu sagrcšenje Edipovo nije oprošteno zbog toga što je učinj 11 11 bez, čak proti v, njegovog znanja i volje. - - ---(221) --------- I 11 JI' 1cdva verovatno; najodlučniju protivrečnost pobudi- '"' 11 11d:1 ako pomenutu rečenicu odmerimo na slučajevima I I''' !postavlj amo da i sami najjasnije čujemo glas savesti. U "' 111 1 :q11 bismo sa ne naročito preteranom sigurnošću tvrdili f 11• 11 •.,·l'.·:1 111 0 ni najmanje iskušenje da prekršimo neku od za- ' 11 11a primer, zapovest: ne ubij, i da od prekršaja te zapo11 111 oscćamo ništa drugo do odvratnost. \ko ovom iskazu naše savesti odmerimo onoliko značaja 111111 111skujc, s jedne strane, zabrana postaje suvišna - kako I 11 1 ii o i naše moralne zapovesti - s druge strane, ostaje nera- '' 1111 11.i uloga savesti a zaboravlja se veza između savesti, ta- ' 1 1 11rnrozc; nastaje, dakle, ono stanje našeg shvatanja koje i I 1111 . p11stoji sve dok se za rešenje problema ne primeni psiho- "' il1l11 ko gledište. \li ako razmotrimo činjenicu dobijenu psihoanalizom - iz 11•, " 1dravi h ljudi - to jest, da je iskušenje za ubijanjem drugog , 1111 11.i č(; i češće no što slutimo i da ono odražava psihička svo- ' , I 111;1 nisu jasna našoj svesti, ako, dalje, u prisilnim zabrana111 1 11 \l'Sll ih urotičara prepoznamo predostrožnosti i samo- ' 111.ivanja usmerena protiv pojačanog impulsa za ubijanjem, 1.J 1 11·1110 morati da se vratimo na prethodno postavljeni zal lp1111k pr daj i mu nov značaj: gde postoji neka zabrana, iza nje 111111a na laziti neka želja. Prihvatićemo da ova želja za ubijani 111 .1varno postoji u nesvesnom i da tabu kao moralna zabrana ni 11I111 11 čaju nije suvišan, mnogo pre ga objašnjava i opravdava 111tl11\alc11 tni stav prema impulsu ubijanja. I ;iko, esto kao fundamentalno označavan karakter ovog 11111111 alcntnog odnosa, naime, da je pozitivno željena strujanje "' ,11·s110, otvara nam nove vidike u vezi sa daljim odnosima i 111111• 11rnostima objašnjenja. Psihički procesi u nesvesnom uop1• 111s11 de ntični sa ovima poznatim nam iz našeg svesnog du- ' 11H1 g života, eć uživaju izvesne slobode vredne pažnje, koje 11 l1 srni svesni procesi. Nesvesni impuls ne mora da je nastao 1111tl1 gd(; ćemo njegovo ispoljavanje; on može poticati sa 1•.\ 1111 drugog mesta, koje se prvobitno odnosilo na druge lično11 1 1 l'iacije, i da je mehanizmom pomeranja dospeo tamo gde 11111 uo ili njegovo prisustvo. Dalje, taj impuls može poticati,
________ (222) ------~ zahvaljujući svojoj neuništivosti i nemogućnosti korekcijt'. I mnogo ranijeg vremenskog perioda kome je i odgovarao, 11 l'lt seljen je u kasnije periode i odnose, tako da njegova ispo ljn 1 nja moraju izgledati strano. Sve ovo su samo nagoveštaji, ali 1111 hova brižljiva analiza pokazala bi koliko mogu biti važni /'li 11 zumevanje kulturnog razvitka. Pri kraju ovog izlaganja nećemo prevideti primedhu p11 premljenu za kasnija istraživanja. Iako insistiramo na suš1i11 I 111 istovetnosti tabu zabrana i moralnih zabrana, ipak ne sporin111ii1 između njih mora postojati psihološka razlika. Promena u 11d111· sima ambivalencije koja se nalazi u osnovi može i sama bi li 11 rok da se zabrana više ne javlja u formi tabua. Do sada nas je u analitičkom razmatranju tabu feno11 11111 rukovodila opravdana podudarnost sa prisilnom neur0/.0111 , 1tl1 tabu nije neuroza već socijalna formacija; stoga nam je du·>1111 1 da ukažemo na to u čemu se sastoji principijelna razlika ne11 111 od kulturne tvorevine kao što je tabu. Ponovo bih ovde kao polaznu tačku uzeo jednu jedi11111 1 njenicu. Prilikom prekršaja tabua primitivac se plaši kazn „ 11 .11 češće teškog oboljenja ili smrti. Ova kazna preti samo ono11 11 j, se može okriviti za prekršaj. Ovo je drugačije kod prisiln · 11 11 roze. Ako bolesnik treba da učini nešto što mu je zabranj ·11u, 1111 se ne plaši kazne koja će pogoditi njega, već neku drugu o 111111 koja je najčešće neodređena, ali se analizom lako ustanov l11 1 da je to neka od njemu najbližih i najvoljenijih osoba. Pri ovi 11111 neurotičar se, dakle, ponaša kao altruista, primitivac kao r 111 ista. Tek ako se prekršaj tabua nije spontano osvetio na p1 ('! 1 1 telju, tada se kod divljaka budi kolektivno osećauje da s11 , ugroženi zbog prestupnika i žure se da sami ispune izo, 111li· kaznu. Namaje lako da objasnimo mehanizam ove solida11111 11 Strah od zaraznog primera, od iskušenja podražavanja, d1il 11 ovde igra ulogu zarazne prirode tabua. Ako je neko us1w11 ii. sprovede u delo zadovoljenje potisnute želje, to mora poh111l1I· istu želju kod svih članova grupe; da bi se ugušilo ovo isku 1111 onome kome zavide mora se oduzeti plod njegove smelost1 , I 1 zna ne retko daje izvršiocima mogućnost da, pod plaštom od11 11 ravanja ispaštanja, sa svoje strane počine isti zločin. To je 11ii 1 - ---(223) --------- , 11111 111it principa ljudskog kaznenog poretka, on ima za 11111 111 k11 . što je jamačno ispravno, istovetnost zabranjenih 111 q,1 kod prestupnika kao i kod društva koje se sveti. I' .tl 111; 111 ali za ovim potvrđuje ono što pobožni običavaju da 1 d 1 "1 10 svi mi grdni grešnici. Kako onda treba da se obja- '" 1111 k1va na plemenitost neuroze, koja se ničega ne plaši za 1 ,, v1~ a u odnosu na voljenu osobu? Analitičko istraži val ii o111 qc da ta plemenitost nije primama. Prvobitno, to jest, , 1111 obo lj enja, pretnja kazne je kao u divljaka bila usmer111 ,11pslvc nu ličnost; u svakom slučaju , strahovala se za I 1 1 111 11vot; tek kasnije se strah od smrti pomerao na drugu, 11 1111 11so hu . Taj proces je donekle komplikovan, ali ga mo11o1 1111 tp1111 0 sagledati. U osnovi formiranja zabrane po pra11t1 , 11,il a1 i neko zlo stremljenje - želja za smrću - protiv vol- " .111!1·. Ono se potiskuje zabranom, zabrana se povezuje sa 1111111 radnjom, koja pomeranjem zamenjuje eventualnu neiLtl• IJ'.1111 radnju protiv voljene osobe, dok se izvođenje te rad1'11o1 11 jujc pod pretnjom smrtne kazne. Ali proces se nas111 1 I" vobitna želja za smrću onog voljenog lica zamenjuje 111111111 11 strahom za tu osobu. Ako se, dakle, neuroza prikazu1ti11 11 1·1110 ltrističkom, ona time samo kompenzuje osnovni 11111111 slav brutalnog egoizma. Ako osećanja, određena u 11111 11 11:1 drugu osobu koja sama ne predstavlja seksualni 1 11 11 ;11.ovcmo socijalnim, onda ovo povlačenje socijalnih 1111111 11 10žcmo istaći kao osnovnu crtu neuroze, prekrivenu 1 111w 11 adkompenzacijom. N1· adr av jući se na poreklu ovih socijalnih stremljenja 1qtl1111'<1 1 ulozi sa ostalim osnovnim nagonima čoveka, želeli 11111 d:1 11a drugačijem primeru pokažemo drugo, osnovno svo1 " 111·1trozc. Tabu u svojoj spoljnoj manifestaciji najviše liči 1 11 ,tl1 ud dodira neurotičara - de/ire de toucher. Kod ove neu- ' 1111 prav ilu se radi o zabrani seksualnog dodira, a psihoana1 1• 1111kaza la da su nagonske sile, koje se kod neuroze skreću 1111111„1:1j u, seksualnog porekla. Kod tabua zabranjeni dodir 'I 11 dno nema samo seksualni značaj, već mnogo pre napada- ! , '' l.1divanj e i isticanje sopstvene ličnosti . Ako je zabranjeno 1, , 1h1dirnc poglavica ili nešto što je bilo u dodiru s njim, onda
likam~ s.e time .sta~ljaju kočn~~e istom impuls_u koji se u drugim pri 1zrazava ~Ur:u1J1cav1m nadz1ranJem poglavice, pa ča k 1 ~revlast telesmm zlostavlJanJem pre krunisanja (v. gore). Na taj načinj1 • udela seksualnog nagona nad socijalnim karakteristi cna. vr~ta neuroza. Socijalni nagoni su, međutim, i sami nastali spaJanJem .egoistične i erot.ične komponente u posebno svojstvo, Iz pnmera upoređenJa tabua sa prisilnom neurozom moŽl' kulturnom se već shvatiti uređenju ka~a~ je ~dno~ pojedinih formi neuroza pre u neuroza 1 koliko Je važno proučavanje psihologij · za razumevanje razvitka kulture. Neur?ze, s jedne strane, pokazuju upadljivo poduda'.anJe i dalekosežno sa velikim socijalnim delima umetnosti, religije i filozofije, Gotovo . s druge strane, pak, izgledaju kao njihovo izopače nj . bi ~e čovek mogao usuditi da kaže daje histerija karikatura ur:ietmčkog stvaranja,. prisilna neuroza karikatura parano religije, .1dna sumanutost kankatura filozofskog sistema. Ova odstupanja u završnoj analizi svode se na to da su neuroze asocijalne gne tvo~evine; neur?za pokušava da ličnim sredstvima posti- .ono sto Je u drustvu nastalo kolektivnim analize radom. Prili kom nagona neuroza saznaje se da u njima nagonske snage seksualnog ~orekla vrš~ određeni uticaj, dok odgovarajuće kultur::e tv~r~~m~ po~IV~J~ na .socijalnim nagonima, kOJI i to onima Seksualna pro1sticu 1z SJedmJavanJa ego stičkih i erotičkih delova. kao potreba potreba nije u stanju da objedini ljude na sličan ač in sa~oodržanja; seksualno zadovoljenje vatna je n~jpre pristvar md1v1due. bitne . Genetski a~ocijalna priroda neuroze potiče iz njene prvoI~~mere da 1z nezadovoljene fan~az1Je_. realnosti beži u prijatniji svet drustvo U t~m r.~alnoi:n svetu, koji izbegavaju, vladaju ljudsko od realnosti 1 ~s.t1tuc1 e koje .su. oni zajednički stvorili; odvraća nj e istovremeno Je istupanje iz ljudske zajednice. - -----(225) -------- III ANIMIZAM, MAGIJA I SVEMOĆ MISLI 1i 11hć/ an nedostatak radova koji žele da primene gledište psili11.i11,t1i1.c na temu psihologije je u tome što čitaocu obeju nauka 1 , 11 1 ;:qu odveć malo. Stoga se ovi ograni.čavaju na karakter pod111 .q:i, oni stručnjaku daju predloge koje ovaj treba d~ ~~me u 1'1 rn L·1 1u u svome radu. Ovaj nedostatak ?seća s~ do krajn}1h gra1111 ,1 u poglavlju koje želi da se pozabavi omm sto se naziva am11111: 1111 ."1 J\nimizmom, u užem smislu, naziva se nauka o duševnim p11·dsltl'Vama, u širem, o duhovnim bićima uopšte. Pored .ovog, 1 , ,., sć izdvajaju animatizam, nauka o živom ~ nam.a, na1~gled 11 1~, .111Vnj prirodi, na što se nadovezuju animaliza1? 1 mamz~~· 1r v animizam, ranije upotrebljavan za određen.I filozofak1. s~~ 111 , izgleda da je zadržao svoje sadašnje značenje zahvaljUjUCI I I\. Tcj loru.81 . Povod za stvaranje . . , ovih naziva dao je uvid u krajnje cudno • il1 11:ittl1 vatanje iz istorije prirode i sveta nama poz~at~~ pri~itivnih .naroda, p~ w kao i danas postojec1h. Ovi narodi nastan}~JU .111ćraj l'l sa bezbroj duhovnih bića koja su it? blag?~ak~ona 1h im u zlo; oni ovim duhovima i ?emon~ma pn~1su1~prouzro l nvanjc prirodnih I 101 životinje tokova i smatraju.da ti du?ov1 ne z1ve s~mo i biljke već i kroz než1ve stvan na svetu. Trec1, a 111 nida najvažniji deo ove primitivne „filoz.o~je prirode". izgled.i nam daleko manje upadljiv, pošto ni sami msmo dovo~JnO dal1·kn od njega, iako smo ipak prilično ograničili verovanje u po11.11tidc ~eba sažimanja materijala donosi sa sobom odricanje od detaljnog •,pvnscra, nja literature. Umesto toga upućujemo na poznata dela Herberta ·', podac J. G. Frazera, A. Langa, E. B. Tylora i W. Wun?ta, odakle .su uzeti i o animizmu i magiji. Samostalnost pisca moze se odred1t1 samo I 1<>1 materijal i mišljenja koja je sam odabrao. " E. B. Tylor . , Primitive Culture, I sv., str. 425, 4. 1zd. 1903. W. Wundt, l/1·1/111s w1d Religion, II sv., str. 173, 1906.
--------(226) -------- stojanje duhova, a prirodne procese objašnjavamo prihvatanjc111 bezličnih fizičkih sila. Primitivni, naime, veruju u silno „nadah njivanje dušom" ljudskih stvorova. Ljudska bića imaju u sch1 dušu koja napušta svoje sedište i može se preseliti u druge ljud ·: ove duše nosioci su duhovnih delatnosti i do izvesnog stepen11 nezavisne su od „tela". Prvobitno je duša predstavljana vrlo slično osobi i tek tokom dugog razvitka lišavao se karakll'I materijalnog sve do visokog stepena „oduhovljenja". 82 Većina autora je sklona pri hvatanju pretpostavke da su ow predstave duše prvobitno jezgro animističkog sistema, da duho vi u stvari odgovaraju nezavisnim dušama, a da su duše živol i nja, biljaka i stvari formirane analogno ljudskim dušama. Kako su primitivni ljudi dospeli do čudno dua ist kili shvatanja na kojima počiva ovaj animistički sistem? Pretpo stavlja se da su nastala na temelju posmatranja fenomena sp11 vanja (sa snovima) i ovome tako slične smrti, i na osnovu napo ra da se objasne ova stanja koja toliko pogađaju svakog poj • dinca. Pre svega, problem smrti morao je poslužiti kao polaz11 11 tačka za stvaranje teorije. Za primitivnog čoveka nastavak živo ta - besmrtnost - bilo je nešto samo po sebi razumljivo. Pr d stava o smrti prihvaćena je kasno i samo sa oklevanjem; čak i zn nas, ona je još uvek besadržajna i neizvršna. Udeo koji su mog lu imati druga posmatranja i iskustva u formiranju osnovnog ani mističkog učenja, iskustva kao ona koja se odnose na snov ', senke, slike u ogledalu i sl., rasplamsali su vrlo živ~, još nedo vršene diskusije. 83 Ako je primitivan čovek podstaknut fenomenima na ral', mišljanje reagovao stvaranjem psihičkih predstava, a ove zati111 prenosio u objekte spoljnog sveta, onda se takav njegov sla može proceniti kao sasvim prirodan i kao takav nimalo zagon ' tan. Pred ovom činjenicom Vunt iznosi da se iste animist čh· predstave sreću u svima vremenima kod najrazličitijih naroda, iste su „neophodni psihološki produkt stvaralačke svesti mitovn a primitivan animizam mogao bi se smatrati duševnim odrazo11 1 8 'Wundt, n. d., IV poglavlje, „Duševne predstave". 83Pored Vunta i H. Spensera uporedi orijentacioni članak u Encyc/11 paedia Britannica, 1911 (Animism, Mythology itd.). _ _ ____ (227) ________ _ / 11,/1/11· 1 11·/rode, ukoliko je ova uopšte pristupačna našem pos1i1.111.11q11".'4 Opravdanje oživljavanja neživog dao je već Hjum u 11)1 q N11 t11 ral History oj Religion, gde piše: „ There is a uni- , ,,/ IC' 11 dency among mankind to conceive ali beings !ike , 11111·/i •('.I' and to transfer to every object those qualities with 1 /111 h tlwv are familiarly acquainted and of which they are inti- „,11, /1 · conscious. " 85 /\11imizamje misaoni sistem, on ne daje objašnjenje samo 1 .l1111i·. usamljenog fenomena već omogućava da se shyati celi- '"' , ~vla kao jedna jedina povezanost iz jedne tačke. Covečan1 11 ll' imalo, ako želimo da prihvatimo autore, tri ovakva siste1111 111 jcnja koja su tokom vremena dovela do tri velika shva1.111p1 svda: nimističko (mitološko), religiozno i naučno. Među 1111111:1 je prvo, animizam, možda najdoslednije i najiscrpnije 111 11l:i1 1jc, koje suštinu sveta objašnjava bez ostatka. Ovo prvo Iii 11:1 11 jc sveta je psihološka teorija. Prevazišlo bi naše namere 11l7'11V:;nje na to koliko je danas prisutno ovog shvatanja, ili 11liovrcdcnog u formi sujeverja ili živog kao podloga našeg go111 i1 , vcrovanja i filozofiranja. S obzirom na redosled ova tri shvatanja sveta tvrdi se da 1111 1 animizam još nije religija, ali sadrži preduslove na kojima , 1 „l. kasnije sagraditi religija. Pada u oči da mit počiva na ani1111'.\ 1L·kim pretpostavkama; međutim, pojedinosti odnosa mita i 1111111 1·1.ma još su nerazjašnjene u bitnim tačkama. 2 Naš psihoanalitički rad nastavićemo na drugom mestu. - t k s111c se pretpostaviti da su ljudi iz čiste spekulativne želje za .111 11:injem posegli za stvaranjem svog prvog svetskog sistema. l'1.1k1ična potreba ovladati svetom mora daje imala svog udela ' 'N . d„ str. 154. "Kod Tylora, Primitve Culture, I sv., str. 477. (U čo večanstvu postoji opšta tendencija da ljudi sva bića zamišljaju kao , 111 čna i da na svaki predmet prenose one osobine koje su im dobro poz- 11.1 1r 1 kojih su intimno svesni. - (Prim. prev.)
• - -------(228) ----- - - = u ovim naporima. Zbog toga se ne čudimo pred saznanjem da s11 animističkim sistemom ide nešto drugo ruku pod ruku, uput s lv11 kako se mora postupati da bi se zagospodarila ljudima, živoll njama i stvarima, odnosno njihovim duhovima. Ovo uput s lv11 poznato pod imenom „ vradžbina i magija ", Renak (S. Rt1 1 nach)86 smatra „strategijom animizma"; ja bih ga radije, zaj ed1111 sa Hubertom i Mausom, uporedio sa tehnikom . 87 Mogu li se vradžbina i magija pojmovna međ so H1 odvojiti? Moguće je ako se zanemare neke samovolje ko ll' banja govornog jezika. Tada je vradžbina u suštini veština d 11 se upliviše na duhove, pri čemu se prema njima odnosi kt111 prema ljudima u istim uslovima, njih, dakle, utišavaju, umi 11 1 ju, pla še, čine ih blagonaklonima, lišavaju njihove moć , pod vrgavaju svojoj volji, istim sredstvima koja su se poka z11 l 1 delotvoma i u odnosu na žive ljude. Magija je, međuti , nc . 111 drugo; ona u osnovi ne uzima u obzir duhove i koristi poscb11 1 sredstva a ne banalnu psihološku metodiku. Lako ćemo dml1 do aključka da je magija prvobitniji i značajniji deo a 111 mističke tehnike, jer među sredstvima kojima treba treti rn 11 duhove nalaze se i magijska88, a magija nalazi svoju pri m enu 1 u slučajevima gde, kako nam se čini , nije sprovedeno oduhov l jenje prirode. Magija mora služiti najrazličitijim ciljevima - da pol i111 prirodne pojave čovekovoj volji, da štiti individuu od neprijal · !ja i opasnosti i da joj podari snagu da bi naškodila ne·prijat c lji ma. Ali princip na kome počiva pretpostavka magijskog dc lo vanja - ili bolje princip magije - t ako je upadljiv da je mo run biti uvažen od svih autora. Ovaj se može najsažetije izraziti r · čima E. B. Tejlora, ne uzimajući u obzir vrednost ovakve occm· „ mistaking an ideal connexion far a rea/ one" (nepostojeć u w zu pogrešno smatrati stvarnom). Na dvema grupama magijskih radnji rasvetlićemo ove osobenosti. "C ultes, Mythes et R eligions, s v. II, uvo d, str. XV, 1904. "Annee sociolo gique, VII sv„ 1 904. 88 Ako se neki duh plaši larmom i vik o m, onda je to proc edura či e v1 u džbine; ako se na nje ga vrši pritisak, pri če u se kori sti moć po sedovanj •111 njegovog imena, onda se pro tiv njega koristi mag ija. - ----(229) --------- kdna od najrasprostranjenijih magijskih procedura, , , 11 , 1 rna na to da se naškodi neprijatelju, sastoji se u tome da 111 1 bilo kakvog materijala načini njegova slika. Pri t o m, '"'I'' ll' 11ijc važna sličnost. Bilo kakav objekt mo že se pro la~ 111 1qq.!.ovom slikom. Ono što se toj slici čini to će se des1t1 1 111111 111110111 or i ginalu; na onom delu tela gde se n an ese o zleda 111 1 11:1 istom mestu će oboleti onaj koga ona pred stavlj a. 1 1111 „10 služenja privatnom neprijateljstvu, ista magijska 1 l1111k:1 se kor i sti i u pobo žne svrhe i priskače u pomoć bogo1111.i 11 borbi protiv zlih duhova. Citiraću Frejzera: 89 „Svake 11111 1 kada bi bog sunca Ra (u starom Egiptu) silazio u sv?j dom 11.1 1111 arcnom zapadu, im ao bi da izdrži ogorčenu bitku sa 1 „11 1110111 demona koji su ga napadali pod vodstvom zakl etog i1 11 ,1111111ina Ap epia. On se s njima borio celu noć , a često su ~ile 111111k:1 hi le dovoljno jake da i danju šalju tamne oblake, koJ~ u I 11irtt njegovu snagu i zadr žavali njegovu svetlost. U cilJ~ p1111111t·i bogu svakodnevno se u njegovom. hra .mu u Tebi p111vmlio sle ći obred: od voska. se.~rav10 hk nJe -govog 111q.i li: lja Apepija, u obliku krokodila 1h du?e, skl~pcane zm1Je 1 11.1 tome je zelenim mastilom bilo nap1sano ime demona. 11, q 1 ·11a u papirus na kome se nalazio sličan ~rte~ , .ova ~gura 11 11hmotavana crnom kosom, jedan sve tem~. b1 Je ~lJ~Va~ , 11 1 .10 kamenim nožem i bacao na pod. Tada bije zgazio 1 naJ1d spa lio na vatri određenih biljki. Pošto bi ~pepi bio .od11 111j cn na ovakav način , isto se dešavalo sa svim demomm~ 11i1·i• .11vc pratnje. Ova služba božja, pri kojoj su se morale držat~ 1 ,1·snc propovedi, nije se samo ponavljala izjutra, u podne 1 "' 1·rc, već i u bilo koje vreme ako bi besnela bura, u toku JI' ov:tla obl a ka ili ako su crni oblaci_ sakriv.ali su?čevu loptu ~.a 111 liu . Rđavi neprijatelji su osećah kažnJavanJe, naneto DJl1111\'llll likovima, kao da su ga sami pretrpeli i oni bi bežali a 11111•. su nca bi iznova slavio pobedu. " 90 "'71-le Magic Ari, 11 , str. 67. . . . . V v• ""Biblij s ka zabrana po kojoj se ne srne grad1 t1 slika od bilo cega Zivog 1. Ju da je nastala od principijelnog odbaciv anja pl asti n_e izražajne umetn?s11 ll'L' se time trebalo da oduzme oružje omražene magije Hebrejske religij e. I 1.11 v1, n. d„ str. 87, n apom ena.
Iz nepregledne gomile magijskih radnji sa slično m os11 11 vom navešću samo još dve koje su kod primitivnih naro 111 oduvek igrale veliku ulogu a delom ostale očuvane u mi1i1 1 kultu kod naroda višeg kulturnog nivoa, naime, vrste mapq skih obreda određenih za kišu i plodnu žetvu. Kiša se iza111 1 magijskim putem, pri čemu se ova imitira, ponekad se pod1 11 žavaju i vodonosni oblaci, kao i vetar. Izgleda kao da se ~ li „igrati kiše". Japanski Ainosi, na primer, stvaraju kišu n11 1111 način što bi jedni sipa! i vodu kroz veliko sito dok bi drugi k 111 selo i baštu prolazili sa velikom zdelom opremljenom jcdn1111 i veslima, kao kakav brod. Plodnost zemlje osiguravan11 11 magijskim putem na taj način što joj se prikazuje pol ni 11~ 1 čoveka. Tako seljaci i seljanke - jedan umesto bezbroj drupil1 primera - u nekim pokrajinama Jave pred početak klas11 11 111 pirinča običavaju da noću odu na polje i da primerom koj i 11111 daju podstaknu pirinač na plodnost. 91 Nasuprot tome, oni 1 plaše zabranjenih incestnih polnih odnosa jer bi ovi doveli d11 nerodice i neplodnosti zemlje. 92 Izvesne negativne propise - magijske predostrožnos11 treba pridodati ovoj prvoj grupi. Ako je deo stanovnika s1•l 1 Dajaka pošao u lov na divlje svinje, ostali u selu tada ne s111 •111 dodirivati rukama ni ulje ni vodu, inače bi lovcima omck. 11! prsti tako da bi im plen izmakao iz ruku. 93 Ili, ako lovac Gil i ti 11 postavlja zamke za divljač u šumi, tada je njegovoj deci 1,1111 kuće zabranjena da crtaju po pesku ili drvetu. Inače bi sta1.1• 11 gustoj šumi mogle tako da se isprepleću kao linije na crtežu lnl 11 da lovac ne bi našao put do kuće. 94 Ako u ovom poslednjem, kao i u mnogim drugim prinw11 ma udaljenost ne igra nikakvu ulogu u magijskom dejstvu, d11"l1 ako se telepatija prihvati kao razumljiva sama po sebi, tada r11 111 mevanje ove osobenosti magije neće pričinjavati teškoće. Ne podleže nikakvoj sumnji ono što se smatra dcjsl\ nim principom u svima ovim primerima. To je sli nost iz11 1t•d11 91 The Magic Art, II, str. 98. 920d ovoga postoje tragovi i u Sofoklovom Kralju Edipu. 93The Magic Art, I, str. 120. " N. d., str. 122. 1 1 1 w11c radnje i očekivane pojave. Stoga Frejzer ovu vrstu 11111'lll' naziva imitativnom ili homeopatskom. Ako želim da I' 1111 kiša, onda je potrebno samo da uradim nešto što liči na 1 11 ili dseća na kišu. U kasnijoj fazi kulturnog razvitka ovaj 111 q1qsk i obred zamenjen je litijom do određenog hrama, gde 1111da svetac kome je posvećen hram molio za kišu. Najzad p1 rsta lo i sa ovom religioznom tehnikom i čine se pokušaji I 1 .1· pro đe način kojim bi se dejstvom na atmosferu stvorila I 11 l J jednoj drugoj grupi magijskih radnji princip slično ti ne il11l 111 u obzir, ovaj je zamenjen drugim, koji će se lako uočiti u 11 dn:1m primerima. l)a bi se naškodilo neprijatelju, može poslužiti i drugačiji 1111.i 11pak. Potrebno je dokopati se njegove kose, nokata, t1p.11 laka ili čak delića njegove odeće i ovim stvarima učiniti 111 •, 111 t.leprijateljsko. U tom slučaju čini se kao da se dokopalo 11111· osobe i ono što se učini stvarima mora se desiti i samom 11p -, 1vcniku. Prema shvatanju primitivnih, ime spada u najbit111)1 11L:love jedne ličnosti; dakle, ako se zna ime neke osobe ili il1il1o1 , st e se izvesna sila nad nosiocem tog imena. Ovo je 1 1 log udnovate predostrožnosti i ograničenja prilikom 11p111 1cbc imena, što smo pomenuli u odeljku o tabuu. 95 Sličnost 1 1111 1 primerima očigledno je zamenjena zajedničkom pripad1111 •.r 11. Kanibalizam primitivnih svodi na sličan način svoju pri111111 vnu motivaciju. Unošenjem delova tela neke osobe aktom JI drn ja i gutanja prisvajaju se i osobine koje su pripadale toj 11 ,1il11. Odatle potiču predostrožnosti i ograničenja režima 1 .l1 1.111c u posebnim uslovima. Žena će tokom trudnoće izbega111 1 meso određene životinje jer bi inače na dete mogle preći 1q1·11l' nepoželjne osobine, na primer, kukavičluk. Za magijsko ili ,„1 vo nema razlike ako je veza već prestala da postoji ili se 1111p te sastojala samo od jednog jedinog, značajnog dodira. I.ii.o se, na primer, verovanje u magijsku sponu, koja sudbinu 1 1111· vezuje sa oružjem kojim je ova zadata, može neprome111 1· 1111 pratiti hiljadama godina. Ako se Melanežanin dokopao "'Uporediti str. 179. i sl.
--------(232) ------- -= luka kojim je ranjen, on će ga brižljivo čuvati na hladno111 mestu da bi zadržao zagađenje rane. Ali ako je luk ostao i d11 l11 u posedu neprijatelja, ovaj će ga sigurno okačiti vrlo 11 vatr~.' da bi .se njime naneta rana što bolje zapalila i peki 1 PhmJe u SVOJOJ Nat. Hist. XXVIII savetuje da onaj ko se k1111 što je nekoga ozledio treba da popljuje onu ruku koja je kri 11 za nanetu ozledu; tada će odmah splasnuti bol ozleđe no111 Frensis Bekon (Francis Bacon) pominje u svojoj Natum/ Hi to ry opštevažeće verovanje da mazanje melemom oru 111 koJ.e Je nanelo ranu Ječi i samu ranu. Engleski seljaci treba du se 1 dan-danas pridržavaju ovog recepta i ako se poseku srpo111 od tada pažljivo drže oruđe čisto da rana ne bi zagnojila. Ju1111 1902. izvestio je jedan lokalni engleski nedeljni list da se n ·k11 žena po imenu Matilda Henri iz Norviča slučajno ubola gvo1 demm ekserom u taban. Ne videvši ranu, čak i ne skinu v 1 čarapu , zovnula je ćerku i zamolila je da dobro namaže eks ·1 uljem, očekujući da joj se u tom slučaju neće ništa desili Umrla je nekoliko dana posle toga od zlog grč 96 nastalog k1111 posledica neobrađene i neočišćene rane. Primeri poslednje grupe razjašnjavaju ono što Frejzer ku11 kontagioznu magiju odvaja od imitativne. Tu se kao delotvorn 11 ne smatra sličnost ć povezanost u prostoru, blizina, susedst vo, bar zamišljena blizina, sećanje na njeno postojanje. Pošto s11 sličnost i blizina bitni principi asocijativnih procesa, proist če d 1 objašnjenje sveg besmisla magijskih propisa leži stvarno u pr'l· vlasti asocijativnih ideja. To se vidi i iz pogodne, ranije navcdl' ne Tejlorove karakteristike magije: „ mistaking an ideal connel' tion for a rea! one ", ili kako se skoro istovetno izrazio Frejzur „ men mistook the order of their ideas for the order of natu1·1·, and hence imagined that the control which they have, or seem 111 have, over their thoughts, permitted them to have a correspo11 ding control over things. "97 96The Magic Ari, I, str. 420. • ~,Nepo toje u vezu pogrešno smatrati stranom" - (Prim. prev. ). ve e zam:nJivao redosled svojih ideja pri maj ući ga kao redosled prirod\', 1 stoga Je. zamislpo da mu vlast koju one imaju, ili se ini da imaju, nad njl· govun m1slima, omo uj e da vrši govaraj ću moć i nad stvarima." · - - ----(233) --------- I lonckle deluje čudno što su neki autori ovo jasno obja11p 111 \· 111agije odbacili smatrajući ga nedovoljnim. 98 Među im , 111 ,Ji- detaljnijeg razmatranja mora se dati za pravo primedbi da 1 111 11.11i vna teorija magije samo objašnjava puteve kojima ma11.i p1 ot če, ali ne i njenu pravu suštinu, naime ne objašnjava zal.J111 li1 1.amenjivanja prirodnih zakona psihološkim zakonima. 11 " 11L' igledno zahteva neki dinamički momenat, ali dok tra11 11· Pvoga vodi na stranputicu Frejzerovog učenja , nije teško I 111 1dovo jav ajuće objašnjenje magije samim nastavljanjem i 1•1111 li1h ljivanjem njene asocijacione teorije. lla1motrimo, najpre, prostiji i značajniji slučaj imitativne 111>1J' ll l'. Po Frejzeru ova se može sprovoditi i sama, dok konta111111 1:1 111agija po pravilu pretpostavlja imitativnu. 99 Lako je pre1''' 11 :1li motive koji gone na vršenje magije, to su čovekove , lw Potrebno je samo da prihvatimo da primitivni čovek ima 1~ .i 111cdno poverenje u moć svojih želja. U osnovi mora sve što , 11 1 p1 o ii.vodi magijskim putem ipak da se desi samo stoga što on 111 ll·li . Stoga je u početku naglasak samo na njegovoj želji. Na drugom mestu zastupali smo mišljenje da dete, koje se 11. d.111 u analognim psihičkim uslovima, ali koje još motorno nije 1111•,o hno, svoje želje najpre zadovoljava halucinatorno, time što 1111 1 :1 adovo ljavajuću situaciju centrifugalnim razdraženjem svopl1 l'1il nih organa.100 Za odraslog primitivca postoji drugačiji put. NJl'J'.Ovoj želji se pridružuje motorni impuls, volja, a ova - koja će I 11·.11 1jc u službi zadovoljenja želja izmeniti izgled zemaljske kugle „.ida treba da prikaže zadovoljenje, tako da se ono može takoreći il1111vdi putem motorne halucinacije. Ovakvo prikazivanje zado1111 Jl'lll' želje potpuno se može uporediti sa dečjom igrom, koja u d1 1 \' 1.amenjuje čisto osećajnu tehniku zadovoljenja. Ako su igra i 111111 :11i vno prikazivanje dovoljni detetu i primitivnom, to nije znak .11dl1i vosti u našem smislu ili rezignacije usled uviđanja svoje ,, ,t111 c nemoći , već razumljiva posledica precenjivanja njihove '"Uporediti članak „Magic" (N. T. W.) u II izdanju Encyclopaedia ll111.111 11 ica. "'L. c„ str. 54. 11111Fonnulacije o dva principa ihičkog zbivanja, Godišnjak psihoanal- 1111 k11g istraživanja, li! sv. 1912, str. 2, Celokupna dela, sv. VIII.
--------(234) ----- ~ želje, od nje zavisne volje i od puta kojim je ta volja krenula . S 1 , menom se pomera psihički akcenat sa motiva magične rad11/l 11 nJe~ovo sredst:'o, na samu radnju. Možda bi tačnije bilo reći d11 ,, ~o. tJm sredstvima postaje evidentno precenjivanje njegovih ~i lu ck~ ~ka~~· Iz~Ieda: d?d~še, da sai:ia ma~ijska radnja, zahvalj111 11, 1 SVOJOJ sl~cn.os.t~ sa zelj~~'. us!ovl1ava Il]egovo ostvarenje. N11 .1. penu V anurnst1ckog .illlsljeilja JOŠ nema prilike da se objck1 11 "" dokaze stvarno stanje stvari, ali je ima u poznijim fazama, kod , sve ?~~Jc:'e procedure još .obavljaju, kad je, međutim, još mogrn 1111 1 psih~ck! feno1~en ~WTinJe ~a? 1~az sklonosti za potiskiva ~j · 111 Tada ce IJ_ud1 pnzn~~1 d~ se ~nz1vanJem duhova ništa ne postiž · 11 1 11 n~ postoji vera u Iljih, 1da1 magijska moć molitve izneverava 11 111 nue pokrenuta pobožnošću. IOI . Mogućn~st kontagiozne ?1~~ije zasnovane na asocijm·q 1 d~d;r~ pokazace ~ari: da se ~s1h1cko v~·ednovanje želje i vo l1 1 p1os1r.do na sve ps~h1cke rad~~e k~Je stoje na raspolaganju vo lji Postoji, dakle, opste.precenJ1vanJe psihičkih procesa, toj " 1 ~tav prema sve~. ko.J; .na?1 prema našem poznavanju odno, 1 1zm~đu realnosti t 1!11sljen1a ?1ora izgledati kao takvo precc11j 1 vanJ~ ovog poslednJeg. Stvan se povlače iza predstava o nji11111 , ono sto se preduzme sa predstavama mora se desiti i sa stva11 ma. ~re~postavlja se. da relacije koje postoje među predstava1111 1 postoje 1 među.stva~1m~. ~ako mišljenje ne zna za daljine, ka l 0 1 p~osto~o na1udalje111Je 1 vremenski najrazličitije s lakoćo n1 spaja u _Jed.an akt svesti, tako će se i magijski svet telepa tsk r raspr?~t1ratt prek? prostome razdaljine i sa nekadašnjom pov ·- za?o~c~ postupati kao da je sadašnja. Odraz unutrašnjeg sveta 11 a111m1stJ~kom dobu mora učiniti nevidljivom onu drugu sliku sveta koju smatramo da poznajemo. ·v U~sta.10 m, ista~u~~m? ?~ se ??a principa asocijacija sli.cnost .1 .bhzm~ - u ~tSOJ Jedm1c1 spajaju u dodir. Asocijacija po bliskosti Je dodlf u dlfektnom, asocijacija po sličnosti je to isto 101 Kralj u Ham letu (lll, 4): „My words fly up, 111y thoughts re111ain below· Words without thoughts never to heaven go."' „Reč i bi gore, ali mis 'o osta dole. Neće se k nebu dići reči gole." (Prepev Ž. Simića i S. Pandurovića). - ---(235) -------- 11 1111•,1H1 111 smislu. Od nas još neshvaćeni i~e~titet-~ psihi1111 p1111 'L'su verovatno se krije iza upotrebe ~stih reci. za ob.e 1 1 .111· rjacionih spojeva. To je isti opseg pojma dod1ra, ko11 1 p11 ·,1.rvio i prilikom analize tabua. 102 . . „ . 11 1a klju ku možemo samo reći: prmc1p koji upravlja • q11111, 11..: l;nika animističkog načina mišljenja jeste ta „sve1111·,li ". 3 l1 i;11 „svemoć misli" preuzeo sam od jednog :'.ft.o inte111, 11 111 og oveka koji je patio od pri~ilnih pre~stava a ko~1 J~, op?- 11• 111 11 ihoanalitičkim tečenjem, bto u stanju ~a po~az~ 1 svoje I" 1,11h11 osli i zdrav razum. 103 On je s~ov~o ov:i rec da b1 nJ?m obe1. 11, wa ona čudna i neprijatna zb1van1a koja su progomla kako "'' I'• lako i ostale koji su patili od istog oboljenja. Ako bi uprn~o l'"1111', l1 0 na neku osobu, ona bi mu naišla u. susret kao da JU Je I'" 1\'ao; ako bi se iznenada raspitao za zdravlje nekog dugo zab?- 1 11 l)l'llog poznanika, čuo bi da je taj. upra~o umro, t~o da Je I'"' 1 ·1 ovao da mu je ovaj to telepatski s~v10 . do, zna~)a; ako b1 111 kom stranom licu uputio prokletstvo koje m sam mJe smatrao 111 liilp1i111, mogao je očekivati da će ono ubrzo posle .toga umretI. 1 11 pll·n;lili ga odgovornošću za prekinuti život. O naJ~e~em .broj.u 11v il1 lu ajeva još tokom tečenja mogao je i sam da ~v1d1 .. kol1ko je 11 wcmu varljive prividnosti a koliko je .sam dod~o zb1van11.ma ~a b1 1 qarno svoja sujevema očekivanja. 104 Svi boles~c1 sa p~silrnm s1~npl11 1111111a su na ovaj način sujeverni, često i protiv svojih ubeđenJa. Sa daljim postojanjem svemoći mi~li n~jjasnije ~~ suo~~~an:o lod prisilne neuroze, posledice ovog pnm1t1vnog nacma m1s.1JenJa .11 ovde najbliže svesti. Ali moramo se. čuvati ~~V u to_me ~.1d1n:o pnscbnu karakteristiku ove neuroze, Jer anahticko 1straz1van1e 102Up. prethodni odeljak ove knjige. 103,,Napomena o jednom slučaju prisilne neuroze", 1909. (Celokupna dda, sv. VII). . . . · · k „ '"'lzgleda da karakter „neprijatnog'~ dode.IJUJ;mo t~.kv1m. uttscuna .OJI 1111aj u tendenciju da potvrde svemoć 1111sh 1 an11111st1cki nacm 1111slJenJa uopste, dok smo se mi sami u svome rasuđ1vanJU odvojih od ovoga.
--------(236) ------~ o_tkriva isto ovo i kod drugih neuroza. Kod neuroza za nastaj111q1 su_nptoma nije odlučujuća samo realnost doživljaja, već i rea.1111 1·.1 m1šlje1~a. Neurotičari žive u posebnom svetu u kome, kao što N 11 11 to nazvao na drugom mestu, važe samo „neurotske vrednosti" 111 jest, za ~jih je delotvomo samo intenzivno zamišljeno, afck1:1111 predstavljeno, dok je sporedna usaglašenost ovoga sa spoljnrn11 r~alnošću. Histerik ponavlja u svojim napadima i fiksira kroz svo11 s1mpto~e . doživljaje koji su se tako odigrali samo u njegov111 uobraz1lJ1 iako se, u krajnjoj analizi, ovi mogu povezati sa stvan11111 do?ađajima ili su izgrađeni od ovih. Svest o svojoj krivici m·11 rot1čara razume li bismo loše ako bismo hteli da je dovedemo u Vl'/ l I sa realnim nedelima. Prisilnog neurotičara može pritiskati tHk VH svest o svojoj krivici koja bi odgovarala nekom masovnom ubi\'I P~ tom, on se u odnosu na okolinu ponašao kao najobazriviji i k1 , · JnJe saves~an. sa~~ i ~ko se ponašao još od detinjstva. Ipak, 11.i(' govo osecanJe krivice ima osnove; ono se opire na intenzivn · 1 če ;e .. želje s~ koje se u njemu nesvesno usmeravaju proli1 bhznJih. Ovo nna osnova ako se uzmu u obzir nesvesne misli a IH' hotimi na dela. Tako se svemoć misli, precenjivanje psihi kili procesa u odnosu na realnost, pokazuje kao neograničeno delotvo1 ?a.~ a~ektivnom ži~otu neurotičara i u svim posledicama koje rro tstJ.cu iz ovoga. Ah ako ga podvrgnemo psihoanalitičkom lečc 11 , ~OJe mu n~s~esno čini svesnim, tada pacijent neće moći da povc;·u J~ da su illlsh slob~dne i uvek će se plašiti da iskaže zle želje kao d11 b1 s~. ove morale ispuniti već i samo zbog njihovog izgovaranja ~.VOJ1m ponaš~njem, kao i sujeverjem koje se ispoljava u njihovc;111 z1votu pokazuje nam neurotičar koliko je blizak divljaku, koji srna tra da i samim svojim mislima može izmeniti spoljni svet. Primarne prisilne radnje ovih neurotičara u stvari su sasvi111 magi~ne prirode. Ako nisu vradžbine, one su, onda, ipak, protiv -v~~dzb~e s~erene na odbranu od očekivanja nesreće sa kojon1 ob1cno 1 pO~lllJe neuroza. Uvek kada bih uspeo da prodrem u tajn u J,?Okazalo b1 se da očekivanje nesreće ima za sadržaj smrt. Prema Sopenhaueru, smrt je pristup svake filozofije; bilo je reči da i form iranje psihičkih predstava i verovanje u demone, što karakteriše anim~z~m, ~?tiču od utiska koji na čoveka ostavlja smrt. Da li ove prv · pnstlne 1h odbrambene radnje slede princip li no ti , odnosno kon - ----(237) --------- 1 1 1 lrš ko je proceniti jer su ove obično u uslovima neuroze 1 11111 1.1 11jcm deformisane i svedene na nekakvu najmanju, neku 11 1111 po sebi beznačajnu akciju. 105 Takođe su i zaštitne formule 11 1111(' kopija vradžbinskih formula magije. Razvojni put priil111 l1 1adnji može se opisati samo onda ako se podvuče kako su , po mogućstvu vrlo udaljene od seksualnog, počele kao vra11111 prnliv rđavih želja, da bi završile kao zamena za zabra- 'il' 111 „v ksualni čin koji se što je moguće bolje podražava. /\ ko prihvatimo prethodno pomenuti razvojni put čovekovog 1 11 .i prema svetu u kome animisti ku fazu smenjuje religiozna a „ 11 11 11111 11 a, neće nam biti teško da pratimo sudbinu „svemoći 1111. 11 " kroz ove faze. U animističkom stadijumu čovek samome , 111 p11p isuje svemoć, u religioznom prepustio ju je bogovima, ali , 111 ,· nije sasvim ozbiljno odrekao jer je rezervisao pravo da 11111•111 · li itim uticajirna usmerava prema svojim željama. U 11.11 1111rn11 stavu prema svetu više nema mesta za čovekovu svemoć, 1111 ir upoznao sopstvenu malenkost i rezigrtirano se potčinio smrti I 111 1 svim drugim prirodnim neophodnostima. Ali i u poverenju u 1111u l1udskog duha koji računa sa zakonima stvarnosti živi i dalje ,j, l1 r primitivnog verovanja u svemoć. Pri likom retrospektivnog proučavanja razvitka libidinoznih il 11'11 iljcnja pojedinca, od njihovog formiranja u zrelosti do prvih l'IH'rlaka u detinjstvu, ispostavila se najpre važna razlika koja je 1 lo1l'rn1 u lanku „Tri rasprave o teoriji seksualnosti", 1905. lspo11.1 1 :111 ja seksualnog nagona mogu se zapaziti još od početka, ali se 111 .1 u .prvo vreme još ne usmeravaju na neki spoljni objekt. Pojedine I l 1111ponente nagona seksualnosti rade svaka za sebe na postizanju .11 lovoljstva i nalaze zadovoljenje na sopstvenom telu. Ovaj stadi11 1111 naziva se autoerotizam, koga smenjuje izbor objekta. Prilikom daljeg proučavanja pokazalo se kao korisno, čak 11 rnphodno, da se između ova dva stadijuma umetne treći ili, ako ',l· baš želi, da se prvi stadijum autoerotizma podeli na dva. U 11rn111 međustadijumu, čiji značaj tokom istraživanja postaje sve 1 n\ ranije usamljene seksualne težnje već su se sjedini le u 1l·d11u jedinicu i našle objekt; ovaj objekt, međutim, nije spoljni, ""Dalji motiv za ovo pomeranje na najmanje akcije opisan je u našem 11. 11 ,·dnom izlaganju.
---- ----(238) ------- --- indi~idui stran, ve~ je to sop~tveno, u to vreme oformljeno ja. , o~mom ~a pa~olos~ fiksaciju ovog stanja, koja se zapaža do mJe, ovaj no.vi st~d1Ju.m nazivamo narcizam. Osoba se po1111 ,, tako kao da Je z~lJ ublJena sama u sebe; našom analizom se ,111 ne mogu razdv~JI:I e_~ocentrične težnje od libidinoznih želj a. ~a~o nam JOS mJe mogućno da pružimo dovoljno jasnu k 1 r~ktenstiku ovog narcističkog stadijuma, u kome se do tada cliHt1 mane ~eksualne_ težnje spajaju u jednu jedinicu i sopstveno /11 posed~JU ~ao ~bJekt, ipak već naslućujemo da se ova narcisti 1 orgamza.c1Ja m~a?~ neće potpuno izgubiti. U izvesnoj meri, 11 vek ostaje na~c1stJ~an 1 po~to je našao spoljne objekte za svoj 11 b1d~? osva~anJ a objekta koja on preduzima istovremeno su elllll na~1J e u ~Jegovom ja zastalog libida i mogu se povući naznd Ps~holo k1 ta~o značajna stanja zaljubljenosti, normalni protolip psihoze'. u visokom stepenu odgovaraju ovim emanacijama 11 por nJU prema nivou samoljublja. .. Lako ~ pojmljiva da se ovo visoko cenjenje psih kih akcij a"- a koje se po našem gledištu može nazvati precenjiv11 nJe - sto smo ga sreli kod primitivnih i neurotičara dovede 11 v~ u sa na:ciz~om . i ?a se shvati kao njegov bitni s~stojak. Mi b1~~0 rekli da Je mišljenje primitivnih još u velikoj meri seksu ahz1rano, ~datle potiče verovanje u svemoć misli, nepokoleblji vo ubeđenJ.e u moguć~ost vladanja svetom i nepristupačnost 11 odnosu" na 1sI<:1stva koja se mogu lako steći a koja čoveku mog11 d~ ukazu na njegovo. stv~mo mesto u svetu. Kod neurotičara je, s e~ne strane, konstituc10nalno zaostao značajan deo ovog pri m1tivn.og stava, s drug.e st:~ne nastalo seksualno potiskivanj · d?vod1 do .nov~ s~ksuahzac1Je procesa mišljenja. Psihičke poslcd1ce moraJ.U b1t1 .1~t~ u oba slučaja, kako kod prvobitnog tako i kod :egres1vne hb1dmozne preokupacije mišljenja; intelektua lni narcizam, svemoć misli. 106 . '. 06lt is ahnost. an. a~'.om with writers on this subject that a sort ol' „Sohpstsm or Berkleiamsm (as Professor Sully terms it as he finds it in th · chtld) operates tn t.he. savage to make him refuse to recognize death as a fa ci. - Marett, Preamnustic Religion Folklore, vol. XI, 1900, str. J 78. Akswma ,~ koro svth pts.aca po ovom pitanj u da neka vrsta „solipsizma ili bcrk h1amzma (kako to na va profesor. Sali jer je nalazi kod dece) pokreće divljaka 1 pnmorava ga da odbtja pnznavanJe smrti kao injenicu. (Prim. prev.) - ---(239) --------- I 11 bismo u prisustvu svemoći misli kod primitivnih 11 .111 »:iglcdamo dokaz narcizma, tada bismo mogli da s.e ,.11 11 111 d11 razvojni put čovekovog stava prema svetu upored1- 1 •.i:idijumima libidinoznog razvoja pojedinca. U tom q11 Iii, k«iko vremenski tako i sadržajno, animistička faza I " 111 .da narcizmu, religiozna faza ovom stupnju nalaženja 1 I 11 , k\lji karakteriše vezanost za roditelje, a naučna faza ima 1 11 i•111Jn1nu kopiju u onom stadijumu zrelosti individue koj~ 11111 Ida principa zadovoljstva i, prilagođujući se realnosti, 11 1 11 ii1 vkt u spoljnom svetu. 107 111Hl na jednom polju i u našoj kulturi ostala je sačuvana , 11111\· misli", i to u umetnosti. Samo se još u umetnosti sreće t 1 , 11wk. raspinjan željama, stvori nešto slično zadovoljenju i I 1 11 'f'.1 a zahvaljujući umetničkoj iluziji - izaziva afektivn~ li, 1p1 kao da se radi o nečemu realnom. S pravom se g~von , 1111 1111 umetnosti a umetnik se poredi sa čarobnjakom . Ah ovo 1 :;-,,1 drnjc je možda značajnije nego što to izgle~a. Umetnos~, „,, 1 „1gurno nije počela kao l 'art pour l 'art, prvobitno se nalaz1- l 1 11 •, l11 1bi tendencija koje su većim delom danas ugašene. Među , 1111 kndcncijama, može se pretpostaviti, postojale su i neke . 108 111 11'1 r1H.: srnem1ce. "' 'Potrebno je napomenuti da je prvobitni narcizam deteta odlučujući za J 1111 1.111jc njegovog razvitka karaktera i da isključuje pretpostavku postopnJa 1•111111 l1vnog osećanja niže vrednosti kod deteta. . . '"'S. Reinach L'art et la magie u zb1rc1 Cultes, Mythes et Rehgwn, I sv. 1 1 \ ~. do 136. - Renak smatra da primitivni umetnici, koji su nam ostavili 111 11.111t.: il i obojene slike životinja u pećinama Francuske nisu njima hteli da 111 1111v u dopadanje" već da do araju stvari". On to objašnjava time što se ovt , """ na laze u najmračnijim i najnepristupačnijim krajevima ćine i što se 111 1 i\11 njima ne nalaze crteži zveri od kojih se čovek plaši. „Les modemes par11 111 o~1ven t, par hyperbole, de la magie du pinceau ou du ciseau d'un grand 11 1" 1c ct, en general, de la magie de l'art. Entendu en se?se pr~pre , qut est , , 11 11 d'une constrainte mystique exercee par !a volonte de 1 homme. sur .l '.111\rt.:s volontes ou sur les choses, cette expression n'est plus adm1ss1ble; 111 . 11 , no us avons vu qu'elle etait autrefois rigoureusement, vraie, du moins 1!.111' l'opinion des artistes" (str. 136).
4 Prvo shvatanje sveta koje su stvorili ljudi, animizam, bilo je psihološka, a za svoju osnovu nije imalo potrebe za nauko111 jer ova nastupa tek onda kada čovek uvidi da ne poznaje svet 1 da stoga mora tražiti puteve da ga upozna. Ali animizam je bio primitivnim ljudima prirodan i očigledan, on je znao kakvo jl' ustrojstvo sveta, a isto tako i kako čovek doživljava samoga sebe. Stoga smo spremni da zaključimo da je primitivni čo k strukturne odnose sopstvene psihe premeštao u spoljni svet; 10' 1 s druge strane, mogli bismo da načinimo pokušaj da prebacimo 11 ljudsku dušu ono što animizam uči o prirodi stvari. Tehnika animizma, magija, najjasnije i najpotpunije na11 1 pokazuje nameru nametanja zakona duševnog života rea lni111 stvarima, pri čemu duhovi još ne moraju igrati neku ulogu, dok i oni mogu biti objekt magijskog postupka. Postavke magij ·, dakle, prvobitnije su i starije od teorije duhova koja čini jezgro animizma. U ovome se naše psihoanalitička tumačenje slaže s11 učenjem Mareta (R. R. Marett), koji smatra da je animiz111 11 prethodio preanimistički stadijum, čiji se karakter najbolje ocr tava u nazivu animatizam (učenje o opštem oživljenju). Iz isku stva se vrlo malo može reći o preanimizmu pošto se još nije sreo narod koji je bez predstave duhova.1io Dok magija još zadržava svu svemoć misli, animizam j · jedan deo te svemoći erepustio duhovima i na taj nač n utro pil i za stvaranje religije. Sta je primitivne podstaklo na· ovo prvo odricanje? Malo je verovatno da je to uvid u netačnost sopstv · nih postavki jer se i dalje zadržala magijska tehnika. Duhovi i demoni nisu ništa drugo do, kao što je već napom · nuto na drugom rnestu, projekcije osećajnih podsticanja primitivnOf čoveka; 111 od svojih afektivnih preokupacija on stvara osobe koji11111 nastanjuje svet i tako ponovo nalazi sopstvene unutrašnje duševn · 109Poznatu pod takozvanim endopsihičkim opažanjem. " 0 R. R. Marett, Pre-animistic Religion Folklore, XI sv. No. 2, Londo11 , 1900. - Up. Wundt, Mythus und Religion, li sv., str. 171 i sl. 111Smatramo da su u ovom ranom narcističkom stadijumu popunjav11 nja iz libidinoznih ili drugih izvora nadražaja možda još nerazdvojivo 111 cd11 sobno sjedinjena. 1 11111 t· c izvan samoga sebe, sasvim slično d~ovitom _paranoičaru 11 11„1 u (Schreber), koji je spojeve i razrešenJa svog hb1da reflekto111 „hn·/.jim zracima" koje je sam kombinovao. 11 2 ( )~de kao i jednim ranijim povodom, 113 zaobići ćemo prolili 111 (1 dakl~ uopšte potiče sklonost da se psihički procesi projici1 q11 11:ipolje u okolni svet. Ali smemo sebi dozvoliti pretpostavku ,J 1 11v:i sklonost stiče pojačanje onde gde projekcija sa sobom .111 1111. 1 prednost psihičkog olakšanja. Ovakva prednost može se '" , k 1 vat i sa sigurnošću ako su stremljenja za svemoći međusobno d11ol :1 u sukob· u tom slučaju, sva očigledno ne mogu postati 111oćna. Bol~sni proces paranoje stvarno se koristi projekcijom 11.1 1!1 rcšio takve konflikte nastale u duševnom životu. Dobar 1'111111."1" takvog konflikta je i konflikt između ob_~ člana jed~og p111i1 suprotnosti, slučaj ambivalentnog stava_ koji. smo detaljno 1 1'.t l:i11ili u situaciji ožalošćenog zbog smrti voljenog rođaka. t 11k1 1v lu čaj biće naročito podesan da s~ motiviše .~t:'ar~nje tv~- 1• 11i1 1a projekcije. Ovde se ponovo susrecemo sa m1sljenj_e~ om~ 1111111<1 koj i smatraju da su među duhovima prvo stvoreru zli dusi 1 d.1 11:istanak psihičkih predstava potiče od utiska koji smrt ostav11.i 11:1 preživele. Mi se od njih razlikujemo samo po tome što ne 1.i1n:1110 na prvom mestu intelektualni problem koji živima pruža 1111 l. već snagu koja nagoni na ispitivanje nalazimo u osećajnom ,11kohu u koji ova situacija gura preživelog. J>rvo teorijska čovekovo delo - stvaranje duhova - dakle, p11l1calo bi iz istog izvora kao i prva običajna ogra~ičenja koji_ma _su 11 podvrgnuti - iz propisa tabua. Ipak, ne treba 1stovetnost_javlj ~- 1q.1 da prejudicira i istovremenost postanka. Ako je stvarno s1tuac1p p1l'!ivclog u odnosu na smrt bila ono nad čim se primi~ivni čove~ 11.iipn; zamislio, koja ga je prisilila da jedan deo svoje svemoc1 11 „1 1 1pi duhovima i da žrtvuje deo slobodne volje svog delanja, ?nda 111 ova kulturna tvorevina bila prvo priznanje Anagcq koja se .1q1rnlstavlja čovekovom narcizmu. Primitivni bi se ~oklonio 11o1d 1noći smrti istim gestom koj im je izgledalo da ovu ponče. 11 'Schreber Razmišljanja jednog nervnog bolesnika, 1903. - Frojd, /' 11 111111 1111/itič e ,;apomene o. autobiografski napisanom lučaju paranoje, 1111 1 !('ci. dela, sv. VIII). "'Up. poslednji citirani odeljak o Šreberu, Ccl. dela, sv. VIII.
Ako bismo imali hrabrosti za dalju eksploataciju na ili pretpostavki, mogli bismo zapitati koji bitni deo naše psiholo ·kt strukture nalazi svoj odraz i ponavljanje u projekcionim tvor · vinama duše i duhova. U tom slučaju je teško opovrgnuti da s1· primitivna predstava duše, iako se još uvek nalazi vrlo daleko 1 d kasnije potpuno nematerijalne duše, ipak, suštinski dodiruje s11 ovom, dakle, lice ili stvar shvata kao dvojinu, na čija su oba s11 stavna dela raspodeljene poznate osobine i pramene celine. Ovu1 prvobitni dualitet- prema nazivu H. Spensera,114 već je ident č11 11 sa onim dualizmom koji se ispoljava dobro poznatim razdvn janjem duše i teta a čiji neuništivi govorni odraz srećemo, na p1 i mer, u opisivanju besvesnih ili sumanutih: on nije pri sebi. 11 5 Ono što mi, sasvim slično primitivnom čoveku, projicira11111 u spoljnu realnost, jedva da može biti šta drugo do shvatanje sl11 nja u kome je jedna stvar primljena čulima i svešću prisu/1111 , pored koga postoji i neko drugo stanje u kome je to isto laten/11 0, ali se može ponovo pojaviti kao koegzistencija predstave i scć11 nja, ili, preneseno u opštija značenja, egzistencija nesvesnih cl11 ševnih procesa pored svesnih. 11 6 Moglo bi se reći da je „duh" ne~og lica ili stvari u krajnjoj analizi moć sećanja i predstavljanj 1 objekta kada su ta stvar ili osoba uklonjeni iz svesnog opažanja. Ne može se, naravno, očekivati ni od primitivne ni od d11 našnje predstave o „duši" da se pri njenom razgraniče nju od onog drugog dela pridržava linije koju današnja nauka pov <1 1 između svesne i nesvesne duševne delatnosti. Animistička du. 11 , naprotiv, u sebi objedinjuje oznake sa obe strane. Njena ne lal nost i pokretljivost, njena sposobnost da napusti telo, da se trn.i no ili prolazno nastani u nekom drugom telu - to su osobenosl 1 koje očigledno podsećaju na suštinu svesnog. Ali način na koji se ona skriva iza lične pojave podseća na nesvesno; nepromc1; ljivost i neuništivost danas više ne pripisujemo svesnim, već rn: svesnim procesima, ove, pak, smatramo pravim nosiocima du ševne delatnosti. 11 'U I svesci Principi sociologij"e. 115H. Spencer, n. d„ str. 179. "'Uporedi moj mali prikaz: A Nate on the Unconscious in Psycho analysis, in the Proceedings oj the Society far Psychical Research, deo LXV I, tom XXVI, 1912. Malopre smo rekli da je animizam sistem mišljenja, prva 1 "lp1111a teorija sveta, sada bismo iz psihoanalitičkog shvatanja 1 il11ng lakvog sistema izvukli izvesne zak ljučk e. Naša svako1111111a iskustva stalno nam predočavaju ove glavne osobenosti 'I' „s1slema". Mi sanjamo noću a naučili smo da san tumačimo ii 111111 San može, bez opovrgavanja svoje prirode, izgledati zbr111 1 hc1.vezan, ali, nasuprot tome, može i podražavati sređenost 11l 1'„1ka jednog doživljaja, može jedan događaj izvoditi iz drugog 1 d1·0 njegovog sadržaja preneti na neki drugi. U tome san uspe- ' 1 .is bolje čas gore, gotovo nikada ne uspeva potpuno tako da , 1111111.:gcle pojavi apsurd, pukotina u njegovom sklopu. Ako san 11111l v1µ,nemo tumačenju, doći ćemo do zaključka da je nekon11111110 i neravnomemo redanje njegovih sastavnih delova neva1111 1a razumevanje sna. Bitno u snu su njegove misli, koje su .1k:1ko smisaone, povezane i uredne. Ali njihov poredak je sa1111 drugačiji od onog kojeg se sećamo u manifestnom sadržaju 11 .1 Povezanost misli sna je napuštena i ona može ili ostati sa1111 1·1.gubljena ili biti zamenjena novom povezanošću sadržaja 11.1 Skoro se uvek sreće, osim sažimanja elemenata sna, pre1 1'. p11dcla elemenata koja je više ili manje nezavisna od ranijeg ii• 111·1 ka. U zaključku možemo reći da je ono što je rad sna nači11111 od materijala misli sna bilo podvrgnuto novom uticaju, tako1 i111nj „sekundarnoj obradi", čija je namera očigledno usmer- ' 11,1 11:1 to da odstrani nepovezanost i nerazumljivost koje proisti111 11 rada sna i da svemu da nov „smisao". Ovaj novi, sekundar1111111 obradom postignuti smisao, više nije smisao misli sna. Sekundama obrada produkata tvorevina je izvrstan primer o1 1"ol111c i zahtevajednog sistema. Intelektualna funkcija u nama .il11cva jedinstvo, povezanost i razumljivost od svakog materi111!.1 opažaja ili mišljenja kojim raspolaže i ne preza od toga da d11 vcdc do netačne povezanosti ako zbog posebne situacije nije 11 ·;!:inju da ispravno shvati. Ovakvo formiranje sistema ne po11.ql:lllO samo u snu već i kod fobija, prisilnog mišljenja i nekih l111111i sumanutosti. Kod duševne bolesti (paranoja) fonniranje .i lć1na je nešto najupadljivije, ovaj ovladava kliničkom slikom, 111 sl: ovakvo fonniranje sistema ne srne prevideti ni kod drugih 1d1l1ka psihoza. Tada u svim slučajevima možemo dokazati daje
došlo do prestrojava11;)a psihičkog materijala usmerenog pr ·1111 novom cilju, često u svojoj osnovi vrlo žestokog, iako ov p11 strojavanje izgleda shvatljivo samo sa gledišta sistema. U tom sl11 čaju_ najbolja oznaka formiranja sistema je što se u svakom od 111 1 gov1h produkata mogu otkriti najmanje dve motivacije - jedn11 1 postavki sistema, dakle, eventualno sumanuta, a druga skri vl·11 11 ali koju moramo smatrati upravo delotvomom i realnom. U cilju razjašnjenja uzmimo primer neuroza: u odeljk11 ,, tabuu pomenuo sam bolesnicu čije se prisilne zabrane izvrs1111 P?dudaraju_ sa tabuom Maora. 117 Neuroza ove žene usmerena j · 111 nJenog muza; vrhunac neuroze sastoji se u odbrani protiv ncsv1 sne želje njegove smrti. Njena manifestna, sistematizovana foh q 1 uopšte je lišena pomena smrti, pri čemu je njen muž potpuno 1 ključen i nikad nije bio objekt njene svesne brige. Jednoga d11 1111 čula je muža kada je rekao da se njegov tup brijač odnese u odi 1 đenu oštračku radnju. Gonjena neobičnim nemirom, sama je 011 šla do te radnje, a po povratku sa tog izviđanja zahtevala je ud muža da se zauvek mora otarasiti brijača jer je otkrila da se po1 ·ii radnje koju je on pomenuo nalazi prodavnica mrtvačkih sand11 k 1 venaca i sl. Brijač se, s obzirom na svoju namenu, našao u IH razdvojnoj vezi sa mislima o smrti. Ovo je već sistematizov111111 motivacija zabrane. Mogli bismo biti sigurni da bi se bolesnir 1 vratila kući sa zabranom držanja brijača u stanu i da nije vidrl11 onu susednu prodavnicu. Jer, bilo bi joj dovoljno da je na putu d11 radnje srela neku osobu u crnini ili nosača sa pogrebnim vene ·11 1 Mreža uslova bila je razapeta dovoljno široko da bi u svako111 slučaju ulovila plen; od nje je zavisilo da li će povući mrežu ili 1H' Može se sigurno doneti zaključak da ona nije aktivirala uslo 1 zabrane u drugim situacijama. Tada je to značilo da je za nju h111 „bolji dan". Stvarni uzrok zabrane brijača bio je, prirodno, 111 možemo lako pogoditi, njeno opiranje protiv zadovoljstva ko ~ javljalo pri pomisli da bi njen muž mogao sebi prerezati· v1111 zaoštrenim brijačem. Na sasvim sličan način se popunjava i raščlanjuje poreni· ćaj hoda, abazija ili agorafobija, ako se jednom uspelo da s1 • osim simptomom, stvori zamena za neku nesvesnu želju i od '"Str. I 53. 11111 Pd nje. Ono što inače bolesnik još poseduje u nesvesnoj 1111l111 11i i u delotvornoj reminiscenciji, gomila se kroz ovaj jed1111111 1 lvoren izlaz u obliku simptomatskog odraza i dovodi do 1 1"limlnog novog poretka u okviru poremećaja hoda. Bio bi 1 tl11dan, upravo bezuman početak, kada bi neko hteo da osno111 ·.1111ptome i pojedinosti - na primer, agorafobije - razume na 1 1111 1111 osnovne pretpostavke. Sve doslednosti i jačina pove11111-,11 samo su prividne. Pronicljivije posmatranje može, kao 11il illrmiranja fasade sna, otkriti najgoru nedoslednost i samo- •ilp1 l(lrmiranja simptoma. Pojedinosti takve sistematike fobija 11 1111111u svoju realnu motivaciju od skrivenih determinanti, koje 111 1111uaju imati ništa zajedničko sa poremećajem hoda i zbog 1 'I''' 11 klin ički oblici jedne takve fobije kod različitih osoba 11111 1 :11.11ovrsni i tako protivurečni . /\ko se vratimo na animizam, sistem koji nas interesuje, 1 1.llT 1:cmo sa našeg aspekta o drugim psihološkim sistemima 1111 1 do zak ljučka da motivacija jednog jedinog običaja ili pro1'1 11 11 „sujeverju", čak i kod primitivnih, ne mora biti jedina i 111 11\ :1 motivacija tako da nas to ne oslobađa obaveza traženja I lll'rnih motiva. Pod prevlašću animističkog sistema nije dru1 11 111· moguće do da svaki propis i svaka delatnost sadrži si1• 111111sko obrazloženje koje danas nazivamo „sujevemim". '.i qrvc1je" je kao i „strah", „san", „demon", jedan od privreme111 11 psiholoških termina koji se tope pred psihoanalitičkim istra1\ 111j crn. Ako se zađe iza ove konstrukcije, koja kao vetrobran p1 n·:1va sagledavanje, onda se dolazi do zaključka da je duše1111111 životu i kulturnom nivou divljaka do danas posvećen sa11111 dclić onoga što zaslužuju. /\ko se potiskivanje nagona uzme kao merilo postignutog I 1iiI11 rnog nivoa, onda se mora priznati da je i u animističkom sisi• 11111 došlo do napretka i razvitka, koji se nepravedno malo cene 11111• njihove sujeverne motivacije. Ako saznamo da su ratnici 111k11g divljeg plemena sebi nametnuli najveću uzdržljivost i čisto1111 1111 krenu u ratni pohod, 11 8 tada je vrlo blisko objašnjenje da time 1111„1 1 anjuju svoju nečistoću da neprijatelju ne bi došao u posed ovaj drn 11jihove ličnosti, čime bi mogao da im nanese štetu magijskim ' I 1.11L:r, Taboo and the Peri/s of the Soul, str. I 58.
~--------(246)~----- -= putem, dok bismo za njihovo uzdržavanje mogli pretpostu vi11 ana!ognu sujevernu motivaciju. I pored toga, ostaje činjenica odt 1 canJa nagona, a slučaj ćemo sigurno bolje razumeti ako p11 1 postavimo da divlji ratnik nameće sebi ovakva ograničen a k1111 ravnot~žu. jer se nalazi na pragu potpunog zadovoljenja, i11m 1 zabranJemh surovih i neprijateljskih želja. Isto važi i za bf'(i1 111 slučajeve seksualnog ograničenja, 11 9 u periodu dok je osoba zau.11 ta teškim ili odgovornim poslovima. Iako se osnova ovih za brt11111 može dovesti u vezu sa magijom, ipak je očevidna njena fund 1 ~entalna namen~ - sticanje veće snage putem odricanja zadovol,1 nJa nagona - a isto tako se ne može zapostaviti higijenski ko1111 z~b~ane pored magijske racionalizacije. Ako su muškarci nck11µ divljeg plemena pošli u lov, u ribolov, u rat, u berbu dragocenih plu dov~, tada njihove žene ostaju kod kuće, podvrgnute brojni11 1 1 teš.kim ograničenjima, kojima sami divljaci pripisuju tajanstv ·1111 dejstvo koje 1 na daljinu upliviše na uspeh pohoda. Ipak, nije p11 trebna neka naročita oštroumnost da bi se uočilo da ono što dcll11 i na d~lji~u nije .ništa drugo do pomisao na povratak kući, če~ 1111 odsutnih, 1 da se rza ovog paravana krije izvanredan psihološki u 111 da će ljudi dati najviše od sebe ako su potpuno spokojni u odno. 11 na boravište žena koje su ostale bez nadzora. Ponekad se nepos1 · dno, bez magijske motivacije, smatra da bračno neverstvo :;, ·111 dovodi do neuspeha odgovorne delatnosti odsutnoga muža. Bezbrojni tabu propisi kojima se podvrgavaju žene divljak1111 to~ .men.struacije motivišu se sujevernom plašnjom 0d krvi koj 11 11 sebi rma 1 realnu osnovu. Ali ne bi bilo pravo prevideti mog I da ova plašnja od krvi ovde ima estetsku i higijensku ulogu, koja 11 u svakom slučaju prekrivena magijskom motivacijom. V • .M! sev ne zavaravamo da se ovakvim pokušajima obju sn1en1a rzlazemo zamerci da današnjim divljacima pripisuje11 1p finoću duševne delatnosti koja daleko prelazi granice vero vatnog. Ja lično smatram da bi nam se sa psihologijom ovih 1111 roda, zaostalih na animističkom stupnju, lako moglo desiti kao 1 sa duševnim životom deteta, koji mi, odrasli, više ne razumerno, zbog čega smo tako mnogo potcenjivali njegovo bogatstvo 1 tananu osećajnost. 119Frazer, 11. d„ str. 200. - -----(247) - ------- l' omenuću još jednu grupu do sada nerazjašnjenih tabu p111p 1sa, pošto ona psihoanalitičaru dozvoljava pouzdana obja11111 qa. Kod mnogih divljih narodaje pod najrazličitijim uslovi111.1 1ahra njeno da se u kući drže oštra oruđa i sečiva. ° Frejzer 1111.1 11 čko sujeverje, po kome se nož ne srne ostaviti sa " 111 rnm okrenutom nagore: bog i anđeli mogli bi da se ozlede " 1111 1 /.a ru ovom tabuu ne treba prepoznati nagoveštaj izvesnih 1111ptomatskih radnji" za koje bi se moglo, preko nesvesnih 11• 111 qa tcljskih podsticaja, upotrebiti oštro oruđe? IV INFANTILNI POVRATAK TOTEMIZMA N1 11 cba se brinuti da će psihoanaliza, koja je prva otkrila redo- -1 111 višestruku uslovljenost psihičkih radnji i tvorevina, pokušati ol .1 11 cšto tako komplikovano kao što je religija izvede iz jednog 11 d111 og izvora. Ako je psihoanaliza prinuđena da, po dužnosti jed110„trano, iznese samo jedan od izvora ove institucije, onda ona 1111 po; tc ne smatra da je on jedini, a još manje da zauzima prvo 11wsto među sadejstvujućim momentima. Tek sinteza iz različitih 11l dasti istraživanja može odlučiti koji relativni značaj u genezi 11 ·l1 gij c pripada mehanizmu koji ćemo ovde izložiti; ali takav rad p1vvazilazi kako sredstva tako i nameru psihoanalize. U prvom poglavlju ove knjige upoznali smo pojam totemiz11 1.1 . Č' uli srno daje totemizam sistem koji kod izvesnih primitivnih 11 .11oda Australije, Amerike, Afrike zauzima mesto religije ivprei1 „1av lj a osnovu socijalne organizacije. Poznato nam je da je Skotl.111da nin Maklenan 1869. privukao opšte interesovanje za do tada I .u> kuriozum važeće fenomene totemizma izrazivši sumnju da bi 1 l·ii ki broj običaja i navika u različitim starim kao i modernim ""Frazer, 11. d„ str. 237.
?ruštvima trebalo smatrati zaostatkom totemističke epohe. Nauk11 je u po.tpun~~t! p.riznala ova~ ~ačaj totemizma. Kao jedno od poslednjih m1sljenja o ovom pitanju na ovom mestu citirao bih elc mente iz psihologije naroda V Vunta (1912) 121 : „Ako sve ovo uz~emo u ?b~ir, tada sa velikom verovatnošću proizilazi na kraju daj~ tot~m1stick~ kultur~ ~vuda predstavljala prvi stepen kasnij e~· razvitka 1 prelazm stupanj između epohe heroja i epohe bogova". . Namere ovih naš.ih rasprava primoravaju nas na dublju analizu ~araktera totemizma. Iz razloga koji će kasnije bitija ni ovde dajem prednost izlaganju S. Renaka, koji je formuli au sledeći „Code du totemisme" (totemistički kodeks) u dvanacsl članova, što je istovremeno i katehizis totemističke religije:122 . I. I~vesne životinje se ne smeju ubijati niti jesti, ali ljudi podižu pnmerke ovih životinjskih vrsta i neguju ih. . . 2. ~lu~ajno uginula životinja biva ožaljena i pokopana s11 1st1m pocastnna kao član plemena. 3. Zabrana jela ponekad se odnosi samo na određeni d 'O tela životinje. .4. Ako se neka obično pošteđivana životinja mora ubiti, 11 slučaju nužde, tada joj se izvinjavaju, a kršenje tabua, ubistvo, trude se da omalovaže brojnim izgovorima i lukavstvima. 5. ~o. se živ?tinja ritualno žrtvuje, biva svečano oplakanH, 6. Pn 1zvesmm svečanim prilikama, verskim ceremonijo m~, oblači se koža izvesnih životinja. Tamo gde još vlada tO ll' mizam, to su totemske životinje. 7. Plemena i pojedinci nose imena životinja, upravo 011 1 od totemskih životinja. V 8. ~nog~ plem~?a koriste slike životinja za grbove i njin111 ~~asavaju ~VOje oruzje; muškarci crtaju likove životinja po lc/11 di 11n se ovi urezuju tetoviranjem. 9. Ako totem pripada životinji koja je opasna i od koje st• plaše, smatra se da ova štedi članove plemena koje nosi njeno i11 1t• 10. Totemska životinja čuva i opominje pripadnike plemc11 11 11. Totemska životinja predskazuje svojim vernima bud11 ćnost i služi im kao vođa. ' 21 N. d. , str. 139. • . . 121 Revue scientifique, oktobar 1900, štampana u autorovom dc lu (Iii cetm toma, Cultes, Mythes et Religions, 1909, I, str. 17 i sl. - -----(249) --------- 12. Članovi totemskog plemena često veruju da su spojeni 1 1111rn1skom životinjom vezom zajedničkog porekla. < )vaj katehizis totemske religije može se proceniti tek onda I 11 l.1 c uzme u obzir da je Renak ovde uneo sve znake i zaostatke l"'1r11 a iz kojih se može dokučiti nekadašnje postojanje totemistil 111• sistema. Poseban stav autora prema problemu ogleda se u 1 1111 1" sto donekle zapostavlja bitna obeležja totemizma. Uve- ' " , 1111> se da od dva glavna motiva totemističkog katehizisa jedan 1111 11 „kujc drugi u pozadinu i potpuno prelazi preko njega. I )a bi se stekla ispravna slika karaktera totemizrna, obrati11111 „,. autoru koji je ovoj temi posvetio delo u četiri knjige, koje I 11• 11;1,ipotpunija zbirka opažanja objedinjuje probleme koji 1•1111 ·;11l"u iz produbljene diskusije. Ostajemo i dalje obavezni za 1d11 voljstvo i pouku Dž. Dž. Frejzeru, autoru dela Totemism 1111 / l·:.wgamy (191 O), čak i ako psihoanalitička istraživanja ,j,,, 111k do rezultata koji daleko odstupaju od njegovih. 123 '''Možda bi bilo dobro da taocu navedemo teškoće sa kojima se mora111 1111 1111 on i koji izvode aključke na ovom polju: Najpre, lica koja sakupljaju 1„, 1.11k l' nisu ista koja ih prorađuju i proučavaju: prva su putnici i misionari, 11111•1 1 lručnjaci koji možda nikada nisu videli objekt njihovog proučavanja .. - l'"'"'11111cvanje sa divljacima nije lako. Svi posmatrač1 msu poznavah Jezik 111 lpli plemena već su morali da se pomažu tumačima ili da se sporazumevaJU ,, 1·11111 :111ik om pomoću pomoćnog jezika „pidgin-english"*. Divljaci ne saopš- 1111111 1 lako činjenice o najintimnijim stvarima njihove kulture 1 poveravaju se 11 11 11 u11irn strancima koji su proveli niz godina u njihovoj sredini. Iz najral11 111ph motiva oni često daju pogrešna ili lažna obaveštenja (Up. Frazer, „The 11 , l'lt111111gs of Religion and Totemism among the Australian Abor_igines'_', I"' 1111g li!IJ1 Review, 1905, T. and Ex„ I, str. 150). - Ne sme se zaborav1t1 da pn1111 111111 na.rodi nisu mladi narodi već isto toliko stari koliko i civilizovani i da nije "1 1111·,1u očekivati da su oni svoje prvobitne ideje i institucije sačuva li za naše 1•111 111 .11 anje bez ikakvog razvitka i izmena. Mnogo je izvesnije da su se kod 1'1111 1111 vni i1 desile duboke promene u svima pravcima, tako da se nikad bez re- ' 1 ,. 11 c može odlučiti šta je u njihovom sadašnjem stanju i mišljenju sačuvalo 111111l>rl11u prošlost po principu petrifikacije a šta odgovara deformacijama i 1 1111 11ama istih. Ovo i uslovljava beskonačne rasprave među autonrna oko toga '" " 11 s\1bcnostima primitivne kulture treba shvatiti kao primamo, a šta kao ka111 11· 'L'kundamo fonniranje. Dakle, utvrđivan e prvobitnog stanja uvek je stvar 1, '""I' 11kc iJe. - Najzad, nije lako uživeti se u način mišljenja primitivnog čoveka . 11 1„1 pDgrešno shvatamo isto tako lako kao decu i uvek smo skloni da njegove I"' .1 11pkc i osećanja tumačimo prema našoj sopstvenoj psihičkoj konstelaciji. • Pidžin engleski - dijalekt od engleskih reči u prometu, kao Jezik spo- '' 11 111L·vanja među mornarima ili sa domorocima.
Totem je, piše Frejzer u svome prvom radu, 124 materij11 l1111 objekt kome divljak ukazuje sujeverno poštovanje, pošto vc11q1 da između njegove sopstvene ličnosti i svakog od predmeta ovi vrste postoji sasvim posebna povezanost. Veza između čovck11 I njegovog totema je uzajamna, totem štiti čoveka a čovek dol,11 zuje svoju pažnju prema totemu na različite načine, tako, na pr 1 mer, on ga ne ubija ako je to životinja, ne bere ako je biljka. 'I 11 tem se razlikuje od fetiša u tome što se nikada ne sastoji od poji dinačnog predmeta kao ovaj, već je uvek u obliku neke vrst·, p11 pravilu životinjske ili biljne, rede neke klase neživih predmcl11 , 11 još rede od veštački proizvedenih stvari. Mogu se razlikovati najmanje tri vrste totema: 1. plemenski totem u kome ima udela celo pleme a koji 1 nasledno prenosi sa jedne generacije na sledeću; 2. polni totem koji pripada svim muškim ili svim žensk1111 članovima jednog plemena isključujući suprotni pol, i 3. individualni totem koji pripada jednoj osobi, a ne p1 r nosi se na njeno potomstvo. Dve poslednje vrste totema po značaju ne dolaze u ob1.i1 11 poređenju sa plemenskim totemom. To su, ako se ne vara 11 H1 pozne i za suštinu totema malo značajne formacije. Plemenski totem (totem klana) objekt je obožavanja gnqw ljudi i žena koji nose ime po totemu, sebe smatraju krvno srod11 i111 potomcima zajedničkog pretka a međusobno su povezani zaj ·d ničkim dužnostima, kao i zajedničkim verovanjem u isti totem .. Totemizam je kako religiozan tako i socijalan sistem. Nj1· gova religiozna strana sastoji se u odnosu međusobnog poštov 1 nja i čuvanja između čoveka i njegovog totema, socijalna strn1111 u obavezama članova klana međusobno i u odnosu na druga pl · mena. U kasnijem razvitku totemizma njegove obe strane pok 1 zuju sklonost ka razilaženju; socijalni sistem često nadživljC1v11 religiozni i obrnuto - ostaci totemizma zaostaju u religiji onih zemalja u kojima je iščezao socijalni sistem zasnovan na totc11 1 izmu. Kakav je bio prvobitni međusobni odnos ovih dveju strn na totemizma ne možemo sa sigurnošću reći, s obzirom na na, 1• 124 Totemism, Edinburgh, 1887, štampano u prvoj svesci velikog dc lu I and Ex. 11• pi1111avanje njegovog porekla. Ipak, sve u svemu, postoji veli- ~ 11 11·1 ovatnoća za to da su obe strane totemizma u početku bile 111 lllldvoj ne jedna od druge. Drugim rečima, što se više vraća1rn1 1111 zad, to se jasnije pokazuje da pripadnici plemena sebe 11lt1i1p1ju u istu vrstu kao i svoj totem i da se njihov stav prema 11111 111u ne razlikuje od onog prema pripadniku plemena. l J posebnom opisu totemizma kao religioznog sistema I 11 11n tiče da se članovi jednog plemena zovu prema svom 1>111 111u i da po pravilu i veruju da od njega potiču. Posledica 111111•. vcrovanja je da totemske životinje ne love, ne ubijaju ih 1111 1 1nlu, i da se odriču svake druge upotrebe totema ako je ovaj 11 11h l1 ku nečega drugog a ne životinje. Zabrane da se totem ne 11liq11 i ne jede nisu jedini tabui koji se odnose na njega; ponekad 11 111 hranjeno i doticati ga se, čak i pogledati; u nizu slučajeva 111 "111 c se totem nazvati svojim pravim imenom. Prekoračenje 111 ili labu z abrana koje štite totem automatski se kažnjava teI 1111 oboljenjem ili smrću. 25 Primerke totemske životinje ponekad odgaja klani čuva ih 11 .iločcništvu. 126 Nađena mrtva totemska životinja biva ožaljena 1 p11kopana kao pripadnik klana. Ako mora da se ubije totemska 11 ot inja, onda se to dešava uz propisane rituale izvinjava-nja i 1•1 p:1 štanja. Od svog totema pleme je očekivalo zaštitu i poštedu. Ako 11' to bila neka opasna životinja (zver, zmija otrovnica), smatralo 11· da neće učiniti nažao svojim drugovima, a gde se ova pret1111stavka nije potvrdila, tu bi oštećenog isključili iz plemena. I 1k IL:tve su, smatra Frejzer, prvobitno bile ordalije;' na taj način 111ll'1nu je bilo prepušteno da odlučuje o mnogim probama na pon:k lo i autentičnost. Totem pomaže u bolesti, daje plemenu p1 n l1.nake i opomene. Pojava totemske životinje u blizini kuće , 1·-;10 se smatra predskazivanjem nečije smrti. Totem je došao da 111 lvcde svog rođaka 21 '" Uporedi odeljak o tabuu. ""Kao što se danas još uvek nalaze vukovi u kavezu na stepeništu I .q11tola u Rimu, medvedi u kulama Berna. 'Ordalije = božji sud - (Prim. prev.). 127Dakle kao bela žena nekih plemićkih porodica.
--------(252) -------- U mnogim značajnim situacijama pripadnik klana traži na čine da podvuče svoju srodnost sa totemom, pri čemu se trudi cl11 što više liči na njega, uvija se u njegovu kožu, urezuje lik tote111 11 i sl. U svečanim prilikama rođenja, praznovanja zamomčava nj 11 dečaka, pogreba, sprovodi se u reči i delu ova identifikacija sli totemom. Igre, pri kojima se svi članovi plemena preob ače 11 svog totema i ponašaju kao on, služe različitim magijskim i rcli gioznim ciljevima. Najzad, postoje i ceremonije pri kojima s· svečano ubija totemska životinja.128 Socijalna strana totemizma izražava se, pre svega, u stro 'O pridržavanoj zabrani i u izvanrednim ograničenjima. Pripadni ·i jednog totemskog klana su braća i sestre, obavezni da jedni dru ' · pomažu i štite; u slučaju ubistva pripadnika klana od stran · kakvog stranca, celo pleme učinioca vezuje se za zločin a kl nn ubijenog oseća se solidarnim u zahtevu za otkajanjem prolivc1w krvi. Totemske veze su jače od porodičnih veza u našem smislu t • reči ; one se ne podudaraju sa ovima, pošto se prenošenje totemi1 po pravilu odvija nasleđem po majčinoj liniji a prvobitno moždn nasleđivanje po očevoj liniji uopšte nije priznavano. Odgovarajuća tabu ograničenja sastoje se u zabrani da Sl' članovi istog totemskog klana ne mogu ženiti i da uopšte n · smeju međusobno stupiti u seksualni odnos. To je čuvena i z11 gonetna za totemizam vezana egzogamija. Njoj smo posvetili ceo prvi deo ove knjige i stoga je potrebno ovde samo da napo menemo da iz nje proističe pojačani zazor od incesta kQd prim itivnih naroda, da će ova mera biti potpuno razumljiva kao obezbeđenje incesta kod grupnih brakova, da je ona naj prl' imala za cilj sprečavanje incesta kod mlađih generacija i da jl' tek u kasnijem razvitku postala prepreka i za starije generaci je.129 Na ovo Frejzerovo izlaganje o totemizmu, jedno od najranijih u literaturi o ovom problemu, želeo bih da nado vežem nekoliko izvoda iz poslednjih zaključaka. U svom dclu o elementima psihologije naroda, objavljenom 1912, V. Vunt1 "' 128N. d., str. 45 , vidi navode o žrtvovanju. ' 29Vidi prvi deo. 130Str. 11 6. _ ______ (253) ________ _ I 111t·: ,,Totemska životinja smatra se za životinju pretka d11l 1rnc grupe. 'Totem' je, dakle, s jedne strane ime grupe, a s ol1111•c, porekla; u vezi sa ovim, to jest, poreklom, ovo ime 1 111vrcmeno ima i mitološko značenje. Ali ova upotreba pojma 1 111cdusobno pretapa a pojedina od ovih značenja mogu se 1 1•1 1hiti, tako da su u nekim slučajevima totemi postali skoro .111H1 bičan postupak nomenklature pojedinih plemenskih 1 1111p:i, dok u drugim zadržavaju predstavu porekla ili se u 1111 u111 planu nalazi kultni značaj totema„. Pojam totema je p11 ·s1 1dan u raščlanjavanju plemena i organizaciji plemena. Sa 111 1111 normama i sa njihovim učvršćenjem u verovanju i ""1·1:;111j u pripadnika plemena povezana je i činjenica da se 1i1l\'1nska životinja prvobitno nije smatrala samo imenom jedne 1111 1pc plemenskih pripadnika, već je životinja najčešće važila .i praoca dotične podgrupe„. S tim je, zatim, povezano i to da .11 1ivotinje preci važi le kao kult... Ovaj kult životinja prvobit1111 se ispoljavao nezavisno od određenih ceremonija i obrednih p1 .1111ika, pre svega u stavu prema totemskoj životinji i ne „11110 pojedina životinja već svaki predstavnik iste vrste u 1 1 L·snom stepenu je posvećena životinja, pripadniku totema je .ihranjeno ili samo u izvesnim uslovima dozvoljeno da jede 1111·so totemske životinje. Ovome odgovara u ovakvom odnosu 11:ičajna protivurečnost da se u izvesnim uslovima sreće neka 11 ta ceremonijalnog uživanja mesa totemske životinje„." „„. Najvažnija socijalna strana ovog totemističkog ple- , 111l'tlskog raščlanjavanja sastoji se u tome što su s njom 1H1vcza ne određene norme običaja koje se odnose na međuso11111 odnos grupa. Među ovim normama na prvom mestu su one k111c rcgulišu bračne odnose. Tako je ovo raščlanjavanje pleme11.1 povezano sa jednom važnom pojavom koja se prvi put javlja 11 tolcmis tičkom dobu: sa egzogamijom. Ako bismo hteli, uzimajući u obzir i sve kasnije izmene ili 1d1l:ih1vanja, da dopremo do karakteristike prvobitnog totemi111:1, tada proizilaze sledeće bitne crte: Prvobitno su totemi bili 11 11110 životinje, one su važite kao preci pojedinih plemena. /11/c '111 se nasledivao samo po ženskoj liniji, bilo je zabranjena 11 !11iati totem (ili ga jesti, što je za primitivne odnose jedno te
isto); članovima jednog totema bilo je zabranjena da med11.1·1i bno održavaju seksualne odnose." 131 Upadljivo je da se u „Code du totemisme" koji je posta v111 Renak uopšte ne sreće jedan od glavnih tabua, egzogamija, dol se pretpostavka drugog, poreklo od totemske životinje, pomi11J1 samo usputno. Međutim, ja sam odabrao izlaganje Renaka, vrlo zaslužnog autora o ovoj problematici, da bih pripremio raz1111 moilaženje u mišljenjima kojima treba da se pozabavimo. 2 Što se više nametalo uverenje da je totemizam fo rm in111 redovnu fazu svih kultura, tim je neodložnija postajala potr •h11 za shvatanjem totemizma, rešenje zagonetke njegove sušli11 1• Doduše, na totemizmu je sve zagonetno; odlučujuća pitanja , 11 ona koja se odnose na poreklo totemskog raščlanjavanja, 1111 131 U skladu sa ovim tekstom glasi i izvod iz totemizma koji izv lm'I Frejzer u svom drugom radu o ovom problemu: „The Origin of Totcmis111" Fortnightly Review, 1899. „Thus, totemism has commonly been treatccl 11 ~ 11 primitive system both of religion and of society. As a system of re ligio11 11 embraces the mystic uni on of the sa vage with his totem; as a system of n~11 · ty it comprises the relations in which men and women ofthe same totem sl11111I to each other and to the members of other totemic groups. And correspo11 d111 v to these two sides of the system are two rough-and-ready tests or ca11011 s 111 totemism: first, the rule that a man may not kili or eat his totem an imal 111 plant, and second, the rule that he may not marry or cohabit with. a womf11 1 111 the same totem." (str. 101) Frejzer zatim dodaje ono što nas dovodi u sredi li diskusije o totemizmu: „Whether the two sides - the religious and the soci!ll have always coexisted or are essentially independent, is a question which h11 been variously answered." („Stoga je totemizam obično tretiran kao primitivan sistem kako u okv1111 religije tako i društva. Kao religiozni sistem on obuhvata tajanstvenu spo1111 divljaka sa njegovim totemom; kao društveni sistem obuhvata među oh111 odnose muškaraca i žena, pripadnika istog totema i njihov odnos prema p11 padnicima drugih totemskih grupa. Nasuprot ove dve strane sistema stoje dv11 gruba testa ili kanona totemizma: prvo, pravilo da muškarac ne srne ubili n1l l jesti svoju totemsku životinju ili biljku, i drugo, pravilo da se ne srne ož.c11111 ili imati odnos sa ženom istog totema." „Da li su ove dve strane - religioznu 1 društvena - uvek istovremeno postojale ili su one u osnovi nezavisne jedna 1111 druge, pitanje je na koje se odgovara ra li čito.") - (Prim. prev.). 111 i111i1r1 ju egzogamije (odnosno tabu incesta kojim je ova 11 1i1 1aslupljena) i na vezu između obe - totemske organi1• q1· 1 l'.abrane incesta. Tumačenje treba ujedno da bude isto1 lj I 11 1 psihološko, to jest, da objasni pod kojim se uslovima 1 1 q.il:i ova neobična institucija i kako se odrazila na čove11111 psihičku potrebu. < '11aoci će se verovatno začuditi kada saznaju sa koliko se , 1 111 11il1 gledišta pokušavalo da odgovori na ova pitanja i koliko 11111ngo razilaze mišljenja stručnih izučavalaca o ovome. Može ii• 1wsl i u pitanje gotovo sve što bi se uopšte tvrdilo o totemi11111 1 q~zogamiji; čak i ovde izložena, a iz jednog Frejzerovog 111 11 1, uhjavljenog 1887. godine, izvađena slika ne može da mi111J111k kritičku zamerku da izražava proizvoljnu naklonost izve1111 I 1:1, kojoj bi danas i sam Frejzer, koji je više puta menjao svoje 1111 ilwrri c o ovom predmetu, mnogo štošta prigovorio.112 1 llizu je pameti pretpostavka da bismo suštinu totemizma 1 1 J-of11ga111ije najpre mogli shvatiti ako bismo se približili porel lr1 11\ ili dveju institucija. Ali onda ne treba zaboraviti primedbu 11111 111:1 Langa da ni primitivni narodi više nisu sačuvali prvobi1111 lrn mc institucija i uslove za njihovo nastajanje, tako da osta1 11111 11pućeni jedino na hipoteze da bismo nadoknadili nedo111.i l, injenica. 111 Među iznesenim pokušajima objašnjenja ne11'1'ovodom ovakve pramene mišljenja napisao je sledeće !epe rečenice: 111111 111 y conclusions on these difficult questions are fina!, I am not so fool1 li 11. 111 prclcnd. I have changed my views repeatedly, and [ am resolved to '1>1111•,· 1hc111 again with every change ofthe evidence, for !ike a chameleon the 111• 11111,·1 should shift his colours with the shifting colours of the ground he ' " 111." l'rcdgovor I sv. Totemism and Exogamy, 1910. 1 !11 111 11 opšte tvrditi da su moji zaključci po ovom teškom pitanju konačni. Ja 1111 „1.i1110 111enjao svoje stavove i rešen sam da ih opet promenim sa svakom l""11 11 ·11u111 dokaza, jer isto kao i kameleon, ispitivač mora da menja svoje boje 1 11111111rnorn boje tla po kome gazi"). "'.,Hy the nature ofthe case, as the origin oftotemism lies far beyond •11 1 l""'ns ofhistorical examination or ofexperiment, we must have recourse 1 1110, 11ds lhis rnatter, to conjecture", Andrew Lang, Secret of the Totem, str. N11whcre do we see absolutely primitive man, and a totemic system in the 111-d 111(', sir. 29. 1 1'11 p11roJi sl učaja, a kako poreklo totemizma leži daleko izvan naših moći 1 1111 q„kog ispitivanja ili eksperimenata, moramo u ovoj stvari pribegavati 11, 1111"1;1vkama", Endru Lang, Tajna totema, str. 27. „Nigde ne vidimo apsol1.i1111 1'11111itivnog čoveka i totemski sistem u stvaranju.")