Bob Shaw - Brod stranaca

NASLOV IZVORNIKA Ship of Strangers by Bob Shaw A.E. van Vogtu, Pioniru mnogih puteva Zapušteni kozmos stanište je moje, i polazim ja, svojeglav tuđinac; ljubovca mi moja još je cesta gola, pogibelj u oku što blista joj žar.* R. L. Stevenson * Prepjevao Predrag Raos 1 Candar je čekao sedam tisuća godina da bi vidio drugu svemirsku letjelicu. Bio je tek mladunče kada je vidio prvu, ali slike tog događaja još uvijek su mu bile svježe u sjecanju. Bilo je to jednog toplog, vlažnog jutra. Njegova majka i otac su tek počeli razvaljivati selo dvonogih jestivih biča. Candar je tiho promatrao njihova velika siva i zaposlena tijela kad su ga osjetila upozorila na približavanje nečeg golemog, nečeg što je prelazilo sva njegova prijašnja iskustva. Uzbunjen je podigao glavu, a njegovi roditelji, prezauzeti obiljem crvene natopljene hrane, nisu primijetili nevolju sve dok se nije pojavila na obzoru. Brod je letio dosta visoko takvom brzinom da je vlažni zrak bio sabijan u tamnosivim oblacima koje je stvarao njegov tupi nos. Oblaci su se raspadali poput probijenog ogrtača čas ga otkrivajući, a čas zaklanjajući. Candar se pitao kako nešto može ići tolikom brzinom ne stvarajući nikakav zvuk. Za trenutak je ostao zanesen činjenicom da u svemiru postoje bića čija je moć jednaka, možda čak i veća od moći njegove vrste.

Tek nakon što je veliki brod prošao iznad njihovih glava užasan zvuk proparao je okoliš, poravnavajući nastambe malih bića efikasnije od njegovih roditelja. Brod se odjednom obrušio i zaustavio na još uvijek velikoj visini i zatim su Candar i njegovi roditelji bili podignuti u zrak. Candar zaključi da su uhvaćeni u mrežu nekakvog polja. Ispitao je frekvencije pomicanja, valne duljine, nagib uspona i zaključio da bi čak i njegov mozak mogao proizvesti slično polje - ali nije se mogao osloboditi nevidljivih spona koje mu su obuhvatile tijelo. On i njegovi roditelji podignuti su do visina gdje nebo postaje crno, gdje je mogao čuti zvijezde. Sunce je postajalo sve veće i veće i, nakon nekog vremena, njegovi roditelji su bili otpušteni. Za par sekundi su nestali iz vidokruga i Candar, prilagođavajući se novom okolišu, primijeti da je njihov kurs usmjeren prema svijetlom sunčevom plamenu. Sudeći prema njihovom fanatičnom bacakanju, otac i majka su došli do istog zaključka. Candar ih izbaci iz svojih misli pokušavajući dokučiti svoju sudbinu. U brodu je osjetio mnogo bića čija se životna aura nije previše razlikovala od aure jestivih dvonožaca, ali bili su predaleko i predobro zaštićeni da bi mogao utjecati na njihove poteze. Prestao se koprcati kada je primijetio da sunce postaje sve manje. Postalo je tek jedna od zvijezda i konačno iščezlo. Vrijeme je za Candara izgubilo smisao. Ostao je miran sve dok nije primijetio dvostruku zvijezdu koja je rasla i polagano zasjenjivala svjetlost ostalih zvijezda. Rasla je sve dok nije postala dva jajolika sunca koja su kružila jedno oko drugoga u svom binarnom obredu. Brod je pronašao planetu prepunu crnih stijena koja se kretala po čudnoj i nadasve eliptičnoj putanji među suncima. Tamo, daleko iznad čvrstog tla, Candar je ispušten. Pad je preživio samo zahvaljujući konvertiranju tijela u klupko organskih vlakana i dok je preoblikovao svoja osjetila broda više nije bilo. Candar je znao da se nalazi u zatvoru. Također je znao da će na ovom planetu, koji nije obećavao nikakve mogućnosti prehranjivanja, na kraju i umrijeti, a jedino što je mogao učiniti bilo je čekati. Njegov novi svijet je svake godine prolazio između dva sunca. Svaki put su se crne stijene topile i izljevale poput blata i ništa nije preživljavalo nepromijenjeno. Osim Candara. A sve je to bilo sedam tisuća godina prije negoli je vidio svoju drugu svemirsku letjelicu. Stvar koju je Dave Surgeor najviše mrzio kod planeta sa visokom gravitacijom bila je brzina kojom su se kapljice znoja kretale po njegovom tijelu. Kapljica znoja se obično skupila na obrvi i brzinom kakvog dosadnog insekta bila bi mu već skliznula niz lice padajući mu za vrat, u košulju, prije nego bi stigao pomaknuti ruku da bi se obranio. U svojih šesnaest godina istraživačkog rada nikako se nije uspio naviknuti na to. "Da mi ovo nije zadnji posao", češući vrat reče tiho Surgenor, "odbio bih ovu misiju." "Imam li vremena razmisliti o logici ove primjedbe?” Victor Voysey, koji je bio na svojoj drugoj misiji kartogra- firanja, reče pogleda prikovanog na komande istraživačke kapsule. Prednja kontrolna ploča, kao i svih prijašnjih dana, pokazivala je grebenaste oblike sterilnih eruptivnih stijena koje su se nalazile pod svjetlima kapsule, ali Voysey je buljio u nju kao turist na nekom egzotičnom krstarenju. "Imaš li vremena za razmišljanje?" upita Surgeor. "To je nešto čega imaš napretek u ovom poslu - vremena za sjedenje na svojoj guzici, vrtenje palaca i razmišljanje. Većinom razmišljaš o razlozima zašto ne bi dao otkaz prvom prilikom koju ugrabiš - što sve u svemu i nije tako loša ideja." "Novac." Voysey je pokušao zvučati cinično. "To je razlog zašto se ljudi prijavljuju ovdje, i zašto većinom ostaju." "Nije to vrijedno toga." "Složit ću se kada prikupim hrpicu poput tvoje." Surgeor odmahnu glavom. "Radiš veliku grešku, Victore. Mijenjaš svoj život - jedinu stvar koju oni mogu tražiti od tebe - za novac, za privilegiju pomicanja nekoliko elektrona u bankovnom računalu, što je vrlo loša pogodba, Victore. Bez obzira koliko novaca ti zaradio, nikada nećeš moći otkupiti vrijeme izgubljeno ovdje." "Problem kod tebe je što postaješ..." Voysey se zamisli kako bi rečenicu usmjerio na drugi kolosjek,"... takav da više ne znaš što znači nemati love." Polagano starim, zaključi Surgeor ono što je njegov partner htio reći i odluči promijeniti temu. "Kladimo se, deset prema jedan, da ćemo s vrha ovog brda vidjeti brod." "Već!" reče Voysey, oglušivši se na ponudu, te poče prelaziti prstima po komandama radara. Surgenor se, nasmiješivši se mladićevoj uzbuđenosti, premjesti u udobniji položaj. Izgledalo je kao da su stoljeća prošla otkad je matični brod spustio šest istraživačkih kapsula na južni pol ovog crnog planeta i zatim se vratio u orbitu da bi ih sačekao na sjevernom polu. Brod taj put prijeđe za manje od sata - ljudi u modulima su morali izdržati gravitaciju od tri g punih dvanaest dana dok su njihove letjelice krivudale površinom planete. Kada bi postojala atmosfera mogli bi se uključiti zračni jastuci i kretalo bi se dvostruko brže, ali ova planeta - jedna od najneprijaznijih koju je Surgenor vidio - nije dopuštala nikakve nepozvane goste. Istraživački modul je dosegao najvišu točku brda i ponovo se mogao vidjeti horizont koji je razdvajao čistu tamu neba i prljavo crnilo površine planete. Surgenor je ugledao svjetla matičnog broda, Sarafanda, nekih desetak kilometara udaljenog u ravnici. "Bio si u pravu, Dave", reče Voysey. Surgenor se nasmiješi osjetivši poštovanje u njegovom glasu. "Mislim da ćemo biti prvi. Ne vidim svjetla drugih kapsula."

Surgenor je kimnuo pogledavajući oko kapsule u potrazi za svjetlima crvolikih letjelica koja se vraćaju. U stvari, svih šest kapsula bi trebalo biti na istoj udaljenosti od Sarafanda pokrivajući tako savršeni krug. Tijekom većeg dijela putovanja letjelice su se strogo držale površine tako da su informacije stizale istovremeno od svih letjelica sa strogo određene udaljenosti. Svako odstupanje od putanje uzrokovalo bi nepravilnosti u iscrtavanju površine planeta koje je vršilo brodsko računalo. Međutim, svaki brod je pokrivao radijus od petsto kilometara tako da je pri približavanju polu područje šest puta pokriveno i posao je u biti već bio gotov. Bilo je nepisano pravilo da se zadnjih pet stotina kilometara do matičnog broda odvija trka između kapsula, sa šampanjcem za pobjednike i minimalnim odbijanjem od plaće ostalima. Kapsula pet, Surgenorova letjelica, izbjegla je niske ali neugodne vrhove za koje je pretpostavljao da će barem dvije letjelice morati preletjeti i tako izgubiti na vremenu. Nekako, usprkos svim tim godinama rada na tom poslu, osjećao je uzbuđenje u trci prema matičnom brodu. Bilo bi ugodno, ako ne i prigodno, završiti svoju karijeru u Kartografskoj službi sa šampanjcem u čaši. "Stižemo", reče Voysey dok je letjelica dobivala brzinu na nizbrdici. "Tuš, krema za brijanje i šampanjac - što može biti ljepše od toga?" "Pa, ako si dopustimo pretjerivanje i odlučimo biti malo vulgarni", Surgenorje odgovorio, "dobro bi došao odrezak, seks, malo sna..." Prekinuo ga je glas kapetana Nepola sa Sarafanda koji je zagrmio iz zvučnika iznad kontrolne ploče. "Poruka sa Sarafanda svim kapsulama. Ne smijete se više približavati brodu. Ugasite svoje motore i ostanite na položajima na kojima se nalazite dok ne dobijete drugačije upute. Ovo je naređenje." Prije negoli je Nepolov glas utihnuo iz zvučnika se mogla čuti buka izazvana ljutitim komentarima posada ostalih kapsula. Surgenor je osjetio prvi lagani osjećaj opasnosti - Nepol je zvučao kao da je stvarno opasna situacija. I kapsula pet je nastavila svoje putovanje prema središtu polarne ravnice. "Sigurno je nastao problem u rutini kartografiranja", reče Surgenor, "bolje bi bilo da svejedno ugasiš motore." "Ali to je čista glupost! Nepol je sigurno popustio u svojoj maloj glavi. Kakva bi se greška mogla pojaviti?" ljutito je odgovorio Voysey ni ne pokušavajući zaustaviti letjelicu. Bez upozorenja, ultralaser je eksplodirao ispred njihove letjelice bacajući u okoliš milijune svjetlosnih insekata. Voysey je stisnuo kočnice i letjelica se zaustavila, uz zanošenje, ispred pukotine u zemlji koju je napravio laser. Kamenje je padalo po krovu letjelice, aritmičnim, zaglušujućim zvukovima, zatim je nastupila tišina. "Rekao sam ti da je Nepol poludio", Voysey je tupo rekao, gotovo sebi u bradu. "Zašto je učinio ovo?" "Govori vam Sarafanđ', ponovo se oglasilo iz zvučnika. "Ponavljam - niti jedna se kapsula ne smije pokušati približiti brodu. Biti ću prisiljen uništiti svaku koja se usprotivi mojoj naredbi." Surgenor je pritisnuo prekidač kojim je dobivao kontakt s matičnim brodom. "Govori Surgenor iz kapsule pet, Nepol", rekao je brzo. "Mogao bi nam reći što se to događa." "Namjeravam čitavu posadu informirati u potpunosti." Na trenutak je zavladala tišina, a zatim se ponovo čuo Nepolov glas. "Problem se sastoji u tome što smo spustili šest kapsula na ovaj zadatak, a vratilo ih se sedam. Ne moram vam ni reći da imamo jednu viška." * * Uz napad panike Candar shvati da je napravio pogrešku. Njegov strah nije proizlazio iz činjenice da su stranci primijetili njegovo prisustvo među sobom, niti da imaju opasno oružje, već da je napravio početničku i nepotrebnu pogrešku. Polagani proces psihičkog i fizičkog otupljivanja otišao je puno dalje negoli je to očekivao. Preuzimanje oblika letećih aparata nije bilo lagano, ali nije bilo niti približno tako teško kao mijenjanje svake stanice svog tijela kako bi preživio prolazak ovog planeta između dva sunca. Njegova greška ležala je u tome što je dopustio da uđe u domet aparata za skaniranje unutar velike letjelice prema kojoj su male letjele. Dopustio si je odvajanje od male letjelice dok je prolazio kroz agoniju preobražavanja i zatim, kad je napokon krenuo za njom, osjetio je mlaz elektrona koji su zapljusnuli njegovo tijelo. Zaluđen glađu, Candar je okusio fini tuš čestica i gotovo istovremeno mu je palo na um da su emitirane iz nekakvog aparata za pretraživanje. Trebao je zaključiti da su bića sa zakržljalim osjetilnim organima, koja je oćutio u letjelicama, došla na viši stupanj svijesti - pogotovo kada su pronašli način da izgrade tako složene strojeve. Na trenutak je odlučio da će upiti sve čestice koje su mu dotakle tijelo i postati nevidljiv, ali je zaključio da to više nema smisla. Već je bio u vizualnom dometu najveće letjelice i kada bi se nekim karakteristikama izdvojio od ostalih letjelica bio bi lako uočljiv bićima unutar velikog broda. Candarov strah se polagano gasio oćutjevši, drugim svojim osjetilima, struje straha i iznenađenja bića iz aparata u njegovoj blizini. Umovi poput ovih, pogotovo smješteni u takva tijela, nisu mogli predstavljati nikakav problem - sve što mu je preostalo bilo je čekati priliku koja bi se trebala uskoro pojaviti. Primirio se na površini planete. Većina Candarovih stanica željeza nalazila se na površini njegovog novog lika, koji je sada već bio identičan obliku letećih strojeva. Mali dio energije trošio je na stvaranje svjetlosti koja se javljala na prednjoj strani svake letjelice i u sljedećoj sekundi djelić te energije bio je utrošen na reflektiranje radijacije s površine njegove kože, maskirajući tako njegovu specifičnost.

Na kraju krajeva, on je bio Candar, najinteligentnije, najtalentiranije i najmoćnije biće u cijelom svemiru - i trebao je samo čekati povoljan trenutak. Standami interkomi smješteni u letjelice za geodetska istraživanja bili su, usprkos svojim malim dimenzijama, vrlo efikasne stvarčice. Surgenor nije nikada čuo da je na njima došlo do preopterećenja, ali nakon Nepolove izjave došlo je do prekida veza na opće iznenađenje svih posada kapsula. Obrambeni mehanizam njegovog tijela ostavio ga je tupim i zaprepaštenim dok je pokušavao provariti Nepolovu vijest. Sedma kapsula pojavila se na planeti bez atmosfere, koja ne samo da nije bila naseljena, već je klinički rečeno bila sterilna. Čak ni najotpornija bakterija ili virus ne bi preživjeli prolazak Prile I između svoja dva ogromna sunca. Bilo je potpuno nemoguće zamisliti da je jedna istraživačka letjelica mogla čekati dolazak Sarafanda. Međutim, Nepol je upravo to rekao - a Nepol nikada ne griješi. Interferencije iz zvučnika su naglo prestale i ponovo se začuo Nepolov glas. "Slušam vaše prijedloge u vezi sljedećeg poteza, ali molim vas da se javljate jedan po jedan."Iako je Nepolov glas bio smirujući, Surgenor osjeti kako ga obuzima panika. Problem kod zapošljavanja u gedoezijsJdm istraživanjima bio je taj da se nije tražila određena profesija. Posao je bio previše jednostavan. Bio je to uobičajeni dobro plaćeni posao koji su ljudi prihvaćali na dvije do tri godine da bi stekli kapital za svoje poslovne avanture i u ugovoru je stajalo da nikako ne mogu biti izbačeni s posla dok sami to ne požele. Do sada je sve prolazilo u redu, ali na ovoj zaboravljenoj planeti došlo je do komplikacija i sve ih je to počelo brinuti. Ovi poslovi su nastali prvenstveno zbog pritisaka sindikata - bilo bi jednostavnije automatizirati istraživačke strojeve i razviti ih, možda na nivo samog matičnog broda - ali sindikati su ipak pobijedili bazirajući svoje argumente na mogućnosti fleksibilnih rješenja u kritičnim situacijama koje može donijeti samo čovjek. Surgenor osjeti dozu nervoze u glasovima svojih suradnika, zatim se sjeti da je i on namjeravao profitirati pobjedom u ovoj trci i uz veliki pljesak napustiti Sarafand. Prijavio se prije šesnaest godina, zajedno s dvojicom rođaka koji su nakon sedam godina odustali i zakupili neku farmu. Većina njegovog akumuliranog bogatstva je bila uložena u tu farmu i Carl i Cris su mu, izgubivši strpljenje, postavili ultimatum: ili će početi aktivno sudjelovati u poslu ili će ga isplatiti. To bi značilo istupiti iz Kartografske službe, smiriti se u trideset i šestoj godini i posvetiti se normalnom životu, radu za pisaćim stolom s povremenim izletima u prirodu, posjećivati kazalište u društvu razumno poduzetne žene. Morao je priznati da mu sve to nije bilo mrsko. Bila je šteta što se kapsula sedam morala pojaviti baš na ovome zadnjem letu. "Ako postoji sedma kapsula, Nepol javio se Al Gillespie iz Trojke,sigurno je sa drugog broda koji se spustio ovdje prije nas." "Ne", bio je Nepolov odgovor. "Stupanj radijacije u okolišu ne podržava tu mogućnost. Osim toga, naša ekipa je jedina predviđena za ovu planetu unutar radijusa od tri stotine svjetlosnih godina." Surgenor je pritisnuo tipku za razgovor. "Znam da je ovo samo nadovezivanje na Alovo pitanje, ali jesi li provjerio podzemne instalacije?" "Karta planete nije u potpunosti završena, ali sam provjerio sve geološke informacije. Rezultat je negativan." Gillespie je ponovo progovorio. "Pretpostavljam da ova takozvana nova kapsula nije pokušala stupiti u kontakt s brodom ili ostalim kapsulama. Kako to?" "Mogu jedino pretpostaviti da se radi o provlačenju među ostalim kapsulama da bi se približilo brodu. Za sada ne mogu reći ništa određeno. Samo znam da mi se ovo nimalo ne sviđa." Na trenutak je zavladala tišina, a zatim se začuo Nepolov glas. "Naredio sam zaustavljanje svih kapsula zato što ne želim da se nešto dogodi brodu, ali nakon proučavanja situacije zaključio sam da se neki rizik mora prihvatiti. Mogu vidjeti tri kapsule i pošto vam putanje u zadnjih pet stotina kilometara nisu bile po pravilima ne mogu odrediti koja je koja. Barem ne uz zadovoljavajuće velik stupanj vjerojatnosti." "Zato ću dopustiti svim kapsulama - svoj sedmorici - prilazak brodu radi vizualne inspekcije. MinimalnaIako je Nepolov glas bio smirujući, Surgenor osjeti kako ga obuzima panika. Problem kod zapošljavanja u gedoezijskim istraživanjima bio je taj da se nije tražila određena profesija. Posao je bio previše jednostavan. Bio je to uobičajeni dobro plaćeni posao koji su ljudi prihvaćali na dvije do tri godine da bi stekli kapital za svoje poslovne avanture i u ugovoru je stajalo da nikako ne mogu biti izbačeni s posla dok sami to ne požele. Do sada je sve prolazilo u redu, ali na ovoj zaboravljenoj planeti došlo je do komplikacija i sve ih je to počelo brinuti. Ovi poslovi su nastali prvenstveno zbog pritisaka sindikata - bilo bi jednostavnije automatizirati istraživačke strojeve i razviti ih, možda na nivo samog matičnog broda - ali sindikati su ipak pobijedili bazirajući svoje argumente na mogućnosti fleksibilnih rješenja u kritičnim situacijama koje može donijeti samo čovjek. Surgenor osjeti dozu nervoze u glasovima svojih suradnika, zatim se sjeti da je i on namjeravao profitirati pobjedom u ovoj trci i uz veliki pljesak napustiti Sarafand. Prijavio se prije šesnaest godina, zajedno s dvojicom rođaka koji su nakon sedam godina odustali i zakupili neku farmu. Većina njegovog akumuliranog bogatstva je bila uložena u tu farmu i Carl i Cris su mu, izgubivši strpljenje, postavili ultimatum: ili će početi aktivno sudjelovati u poslu ili će ga isplatiti. To bi značilo istupiti iz Kartografske službe, smiriti se u trideset i šestoj godini i posvetiti se normalnom životu, radu za pisaćim stolom s povremenim izletima u prirodu, posjećivati kazalište u društvu razumno poduzetne žene. Morao je priznati da mu sve to nije bilo mrsko. Bila je šteta što se kapsula sedam morala pojaviti baš na ovome zadnjem letu.

"Ako postoji sedma kapsula, Nepol javio se Al Gillespie iz Trojke,sigurno je sa drugog broda koji se spustio ovdje prije nas." "Ne", bio je Nepolov odgovor. "Stupanj radijacije u okolišu ne podržava tu mogućnost. Osim toga, naša ekipa je jedina predviđena za ovu planetu unutar radijusa od tri stotine svjetlosnih godina." Surgenor je pritisnuo tipku za razgovor. "Znam da je ovo samo nadovezivanje na Alovo pitanje, ali jesi li provjerio podzemne instalacije?" "Karta planete nije u potpunosti završena, ali sam provjerio sve geološke informacije. Rezultat je negativan." Gillespie je ponovo progovorio. "Pretpostavljam da ova takozvana nova kapsula nije pokušala stupiti u kontakt s brodom ili ostalim kapsulama. Kako to?" "Mogu jedino pretpostaviti da se radi o provlačenju među ostalim kapsulama da bi se približilo brodu. Za sada ne mogu reći ništa određeno. Samo znam da mi se ovo nimalo ne sviđa." Na trenutak je zavladala tišina, a zatim se začuo Nepolov glas. "Naredio sam zaustavljanje svih kapsula zato što ne želim da se nešto dogodi brodu, ali nakon proučavanja situacije zaključio sam da se neki rizik mora prihvatiti. Mogu vidjeti tri kapsule i pošto vam putanje u zadnjih pet stotina kilometara nisu bile po pravilima ne mogu odrediti koja je koja. Barem ne uz zadovoljavajuće velik stupanj vjerojatnosti." "Zato ću dopustiti svim kapsulama - svoj sedmorici - prilazak brodu radi vizualne inspekcije. Minimalna udaljenost između broda i kapsula koju ću tolerirati biti će tisuću metara. Svaka kapsula koja pokuša prići bliže, pa makar i za metar, biti će uništena. Neće biti nikakvih upozorenja, tako da imate na umu - tisuću metara." "Započnite s približavanjem." 2 Surgenor, kao iskusniji, preuzeo je kontrole kapsule pet dok se približavala Sarafandu, piramidalnom tornju prepunom svjetala koja su predstavljala sigurnost i dom, ali sada i novu opasnost. Znao je da Nepol, s kartama položenim na stol, neće niti trenutka oklijevati pri uništavanju letjelice koja prijeđe nevidljivu granicu. Voyseyja je prva panika napustila i sada se ponašao tako da mu Surgenor nije mogao naći niti jednu zamjerku. Kada su crvene brojke na displayu pokazale da mogu prići još «?amo pedeset metara Voysey je zakočio i pogasio motore. Tišina je zavladala pilotskom kabinom. "Dovoljno blizu?" upitao je Voysey. "Ili misliš da bi trebalo prići bliže?" Surgenor je odmahnuo rukom. "Ovo je sasvim dovoljno - bolje da smo malo dalje u slučaju da naša i Nepolova oprema nisu sinkronizirane." Pogledao je na radar i uočio za sada samo jednu blijedu točkicu koja se lagano približavala brodu s druge strane. Prateći njeno svjetlucavo napredovanje Surgenor se pitao je li ta točkica - pokušao je smisliti najbolji izraz - neprijatelj. "Misliš li da je to sedma kapsula?" upitao je Voysey, odražavajući njegove misli. "Tko to zna?" odgovorio je Surgenor. "Zašto ne provjeriš?" Voysey je nekoliko sekundi nepomično sjedio. "U redu. Provjerit ću." Pritisnuo je tipku za razgovor. "Govori kapsula pet, Voysey. Mi smo već na odredištu. Tko je u kapsuli koja se druga približava?" "Govori kapsula jedan, Lamereux", začuo se poznati srčani glas. "Pozdrav, Victore, Dave. Drago mi je što vas vidim, ako ste to vi." "Naravno da smo mi. Tko bi drugi mogao biti?" Lamereuxov smijeh djelovao je malo neprirodno. "U ovakvim okolnostima ne bih niti pokušao pogađati." Voysey je pustio tipku i okrenuo se Surgenoru. "Sada bi Nepol mogao biti siguran barem za nas dvojicu. Nadam se da će uočiti suvišnu letjelicu i raznijeti je bez puno priče. Prije nego se nešto dogodi." "Što ako se ništa ne dogodi?" Surgenor je otvorio foliju proteinske pločice i zagrizao ukusni sadržaj. Očekivao je da će sljedeći obrok biti trijumfalni banket, ali kako su stvari stajale morat će malo pričekati s večerom. "Kako to misliš?" "Čak i na Zemlji postoje ptice koje mogu imitirati ljudski glas, majmuni mogu imitirati ljudske pokrete - a nemaju neki posebni razlog za to. Radi se o instinktu. Jednostavno kopiraju. Možda ovo biće preuzima oblik nečega što vidi, bez nekog posebnog razloga." "Životinja koja može oponašati nešto veličine geodezijske kapsule?" Voysey je na trenutak razmišljao o ideji. "Ali zašto bi se pomiješala s nama?" "To je njegov način života. Vidjelo nas je kako idemo prema Sarafandu i instinktivno nam se priključilo." "Mislim da me opet muljaš, Dave. Progutao sam ono što si pričao o onim bićima - Drambonima, zar ne - ali ovo je previše." Surgenor je slegnuo ramenima i zagrizao proteinsku pločicu. Vidio je Drambone na 124. planeti koju su kartografirali. Ta bića, oblika kotača, bila su potpuno različita od ljudi jer im je gotovo sva krv bila stacionirana na donjem dijelu dok su organi cirkulirali. Uvijek je imao problema uvjeriti nove suradnike u njihovo postojanje. Dramboni i ostala jednako

neobična bića bila su a njih tek šala. To je bio problem kod beta-space pogona, popularno nazvanog Instant Distant - to je bio prvi oblik putovanja koji nije proširio nikakve vidike. Voysey je bio na udaljenosti od pet tisuća svjetlosnih godina od Zemlje, ali pošto nije to prošao 'pješice' od zvijezde do zvijezde, psihički je još uvijek bio u Marsovoj orbiti. Svjetleće točkice koje su predstavljale dolazak ostalih letjelica počele su se pojavljivati na radaru u kapsuli pet. Približavale su se sve dok nisu stajale u pravilnom rasporedu oko matičnog broda. Surgenor je sa zanimanjem pratio njihovo kretanje u nadi da će stranac napraviti grešku približivši se preko granice od tisuću metara. Kapetan Nepol je u tišini pratio poteze letjelica koje su se približavale, ali komentari posada letjelica stalno su prodirali iz zvučnika do Surgenorovih ušiju. Neki od ljudi sretni što su još uvijek, iz minute u minutu živi, počeli su se opuštati i dobacivati duhovite komentare. Žamor se stišao kada se Nepol napokon oglasio iz svog sigurnog sjedišta na brodu koji je lebdio šezdesetak metara iznad tla. "Prije nego li čujem pojedinačne izvještaje i prijedloge", rekao je mirnim glasom, "želim podsjetiti sve posade na moje prijašnje naređenje da se ne približavaju na manje od tisuću metara. Svaka kapsula koja se ogluši na to naređenje biti će uništena bez upozorenja." "Sada možete", rekao je mimo, "nastaviti s raspravom." Voysey je frknuo nervozno. "Čaj i keksi bit će posluženi za par minuta. Kada se ukrcam na brod uzeti ću francuski ključ i smrskati Nepolu... Kad ga ovako slušaš imaš osjećaj da se radi o nekakvoj igri.” "Tako Nepol gleda na sve", reče Surgenor. "U ovom slučaju nije tako loše." Siguran, muzikalan glas Pollena iz kapsule četiri prvi je razbio tišinu koja je slijedila nakon Nepolove obavijesti. Ovo je bila Pollenova osma misija i pisao je knjigu o svojim iskustvima, ali nikada Surgenoru nije dopuštao preslušati zapise koje je dosada pripremio za knjigu. Surgenor je pretpostavljao da razlog leži u tome što ga je vjerojatno okarakterizirao kao 'najstarijeg člana posade'. "Kako se meni čini", Pollen je započeo, "rješavanje problema se može uzeti kao uobičajena vježba naše logike." "Izgleda da je zarazno - počeo je pričati kao ti", mutno je komentirao Voysey." "Zaveži Pollen", začuo se nečiji ljutiti glas. "U redu, u redu. Ali činjenica je da se čistim razmišljanjem možemo izvući iz ovoga. Problem je ovakav - imamo šest neoznačenih identičnih geodezijskih kapsula i među njima skrivena je sedma letjelica..." Surgenor je pritisnuo tipku za razgovor pošto mu se ideja koja se počela formirati naglo otkrila u svom svojem svijetlu. "Ispravak", rekao je tiho. "Je li to bio Dave Surgenor?" Pollen je zvučao nestrpljivo. "Kao što sam rekao, moramo logično razmišljati. Postoji sedma letjelica i ona..." "Ispravak." "To je gospodin Surgenor, zar ne? Sto želiš?" "Želim ti pomoći u tvojoj logici, Clifford. Ne radi se o sedmoj letjelici - imamo šest letjelica i vrlo poseban oblik životinje." "Životinje?" "Da. Radi se o Sivom Čovjeku." Drugi put u posljednjih sat vremena, Surgenorov zvučnik nije mogao izdržati toliko različitih signala odjednom. Trebalo je pričekati da se buka smiri. Pogledao je Voyseyevo zbunjeno lice, pitajući se je li on tako izgledao kada je prvi put čuo za Sivoga Čovjeka. Priče su se potiho pričale i bilo je teško razlučiti što je u njima dio Manicheanskih legendi, koje su se mogle naći u raznim kulturama, čak i u nekim kulturama gdje se moglo dovoljno daleko posegnuti u njihovu prošlost. Bilo je raznih verzija, ali je tema uvijek bila ista - rat koji su Sivi Ljudi vodili protiv Bijelih i izgubili. Niti jedna od tih rasa nije ostavila nikakve tragove na koje bi zemaljske istraživačke ekipe naišle, ali legende su ipak ostale. I što je bilo najzanimljivije u svemu tome, bez obzira na vrstu naratora ili oblik njegovog kretanja (hodanje, letenje, puzanje, plivanje ili kotrljanje) - naziv koji su koristili uvijek se odnosio na pripadnika njihove vrste. Prilog koji bi se našao uz naziv često bi označavao anonimnost, neutralnost ili bezobličnost. "Što je to Sivi Čovjek?" javio se Carlen iz kapsule tri. "Veliko sivo čudovište koje se može transformirati u što želi", objasnio je Pollen. "Gospodin Surgenor drži jednog kao ljubimca i nikada se ne odvaja od njega - otuda je i izvukao ovu priču." "Nije istina da se pretvara u što želi", reče Surgenor. "Može samo poprimiti vanjski oblik nekog predmeta ili bića. Iznutra je još uvijek Sivi Čovjek." Ove riječi bile su popraćene još jednim izljevom nevjerice i smijeha. "Vratimo se na tvoju teoriju o logici", Surgenor je zadržao svoju hladnokrvnost, pokušavajući uozbiljiti ostale. "Zašto barem ne bi razmislili i provjerili mogućnost onoga što sam rekao. Ne morate mi vjerovati na riječ." "Znam, Dave, Sivi Čovjek će potvrditi svaku tvoju riječ." "Tražim od vas da zamolimo kapetana Nepola da prekopa po ksenološkim podacima i provjeri mogućnost postojanja ovakvog bića, i ako postoji, kolika je vjerojatnost da je upravo to kapsula sedam." Primijetio je da ovoga puta nije bilo

smijeha, jer ako je bio u pravu nemaju vremena za gluposti. U stvari, postojala je vrlo velika mogućnost da uopće nemaju vremena. Sjajna dvostruka zvijezda, dva roditeljska sunca ovoga planeta, lebdjela su nisko nad horizontom iznad Sarafanda i udaljenih crnih planina. Za sedamnaest mjeseci planeta će prolaziti između svojih sunca i Surgenor je želio do tada biti što dalje od ovoga groznog mjesta - ali to je željelo i superinteligentno mega-čudovište skriveno među njima. Candar je bio zapanjen svojim zanimanjem za mentalne procese bića-hrane. Njegova vrsta nije nikada gradila strojeve - umjesto toga uvijek su se oslanjali na snagu, brzinu i prilagodljivost svojih velikih sivih tijela. Tome u korist govorila je činjenica da je preživio sedamdeset stoljeća na planeti gdje nikakva građevina, bez obzira na kvalitetu izrade, nije mogla preživjeti prolazak kroz binarni pakao. Došavši do tog zaključka, bio je šokiran činjenicom koliko su bića- hrana ovisila o svojim metalnim i plastičnim proizvodima. Otkriće koje ga je najviše začudilo bila je činjenica da su metalne ljuske služile ne samo za prijevoz već i kao zaštitni sloj koji im je omogućavao preživljavanje u bezračnom prostoru. Candar pomisli kako bi izgledalo da povjeri svoj život složenom i pokvarljivom mehanizmu, ali ideja ga je ispunila hladnim i nepoznatim užasom. Odbacio je tu misao i počeo razmišljati kako se približiti glavnom brodu da bi paralizirao živčane sustave bića na njemu. Glavno je bilo zaustaviti onoga kojeg nazivaju kapetan Nepol prije nego stigne upotrijebiti brodsko naoružanje. Polagano, oprezno, kontrolirajući glad, Candar je počeo pripremati napad. Surgenor je u nevjerici promatrao svoju ruku. Odlučio je popiti malo kave da bi ovlažio grlo i posegnuo za čašom. Desna ruka mu se pomakla samo par milimetara i zatim se opustila niz tijelo. Instinktivna reakcija mu je bila da lijevom rukom pomogne desnoj, ali je i lijeva otkazala poslušnost - i tada je shvatio da je paraliziran. Napad izbezumljene panike ga je držao gotovo punu minutu, nakon čega je odustao od pokušavanja. Odlučio se opustiti i razmotriti situaciju, otkrivši da još uvijek može pokretati mišice očiju. Pogled postrance otkrio mu je da je i Voysey paraliziran -jedine znakove života davao je preko grčenja mišića lica. Surgenor je zaključio da je ovaj fenomen nov za Voyseya. I njemu je ovo bilo prvo takvo iskustvo, ali je bio na planetarna gdje su životinje predatori mogli stvoriti oko sebe polje koje je paraliziralo živčani sustav žrtve. Ovaj smrtonosni talent se mogao naći na planetarna sa visokom gravitacijom gdje su predatori bili slabo pokretljivi, kao i njihove žrtve. Surgenor je pokušao nešto reći Voyseyu, ali nije mogao natjerati zrak kroz glasnice. Odjednom je postao svjestan glasova koji su još uvijek dolazili iz uključenog prijemnika i tada mu je bilo jasno o čemu se radi. "Nemamo se oko čega brinuti", čuo se Pollen. "Ovo je samo vrsta logičke vježbe koja je kao stvorena za tebe, Nepol. Predlažem da prozivaš svaku kapsulu i ona će ti odgovoriti tako da se pomakne stotinjak metara unazad. Može i pedeset metara ili čak pet - udaljenost nije bitna. Tako ćeš odvojiti šest kapsula od sedme ili će jedno naređenje poslušati dvije..." Surgenor je opsovao u sebi zbog nemogućnosti da pritisne tipku za razgovor i prekine Pollena prije nego što bude prekasno. Bezuspješno je pokušavao pomaknuti ruku kada su odjednom, bez upozorenja, interferencije zavladale zvučnikom. Buka se nastavila bez ikakvih znakova jenjavanja i Surgenoru je bilo jasno da je kapsula sedam počela uzimati stvari u svoje ruke. Pokušao je opustiti mišiće i kontrolirati disanje i vremenom je gotovo uspio povratiti mogućnost razmišljanja. Pollen je glasno i vrlo uspješno potpisivao njihove smrtne presude počinivši grešku - u ovom slučaju fatalnu - pretpostavljajući teoretsku mogućnost osobnim predrasudama. Situacija na crnoj, bezračnoj ravnici koja je svjetlucala ispred njih bila je slična testovima sposobnosti kojima su povremeno bivali podvrgnuti i kada je Surgenor stvari postavio tako, mogao je vidjeti nekoliko rješenja. Pored standardnog Pollenovog razmetanja, moglo se empirički prići problemu. Recimo da Nepol pogodi svaku kapsulu niskoenergetskim laserom. Čak i ako bi Sivi Čovjek podnio sve to bez trzaja, spektroskopska analiza svjetlosti pogotka gotovo sigurno bi pokazala razliku u sastavu tvari. Druga mogućnost bi bila da svaka kapsula pusti van malog robota za kontrolu i popravak koji se koristio kada su kvarovi bili previše složeni za ručno popravljanje. Surgenor je sumnjao da bi izvanzemaljac mogao izvesti operacije koje su zahtijevale razdvajanje u dvije nezavisne cjeline. Smrtonosni tok ovih solucija bazirao se na principu eliminacije - što kapsula sedam nikako ne bi dopustila. Svaki pokušaj sužavanja kruga oko nje ubrzao bi završni udarac. Pravo rješenje bi, ukoliko postoji, trebalo djelovati trenutno, a Surgenor nije bio niti malo optimističan u vezi toga. Iz čiste navike počeo je razmatrati stanje, tražeći neku sitnicu, koja bi im donijela prednost, a zatim se sjetio značaja glasova koji su još uvijek dopirali iz zvučnika nakon njegove i Voyseyeve paralize. Pollen i neki drugi članovi posade mogli su još uvijek pričati, što je vjerojatno značilo da su izvan dosega kapsule sedam. Ovo otkriće značilo je da protivnik ipak ima neka ograničenja s obzirom na svoje stravične moči, ali to saznanje nije imalo neku praktičnu primjenu. Surgenor je proučio monitore kapsule pitajući se koliko im je minuta, ili možda sekundi, ostalo. Teško je bilo prepoznati što je što, bez pomicanja glave, ali ipak je vidio da su mu dvije kapsule relativno bliže s lijeve

strane što je značilo da je njihova kapsula odvojena u grupici od tri člana. Sve druge su bile previše udaljene na drugoj strani kruga i dok ih je promatrao jedna od tih letjelica počela je paliti i gasiti svjetla u neodlučnom morseovom ritmu. Surgenor je to ignorirao, djelomično zbog toga što je morseov kod već odavno zaboravio, a djelomično zato što se pokušao koncentrirati na dvije susjedne letjelice od kojih je jedna sigurno bila kapsula sedam. Visoko gore na Sarafandovom tornju svjetlo je bljeskalo ispred zvjezdane pozadine. Surgenor je mogao zamisliti muku posade kapsule koja je pokušavala dešifrirati Nepolovo brzo signaliziranje. Konstantan šum interferencija iz zvučnika i osjećaj da se mora nešto napraviti potpuno je blokirao Surgenorov um. Znao je da negdje griješi u objašnjavanju ponašanja ovog opasnog bića - Sivi Čovjek je sigurno najneobičnije biće na koje će ljudi ikada naići - ali tu nešto nije bilo sasvim logično... Voyseyeva desna ruka se pomaknula prema kontrolnoj ploči i upalila motore. Surgenor je na trenutak pomislio da su oslobođeni paralizirajućeg polja, ali se još uvijek nije mogao pomaknuti. Voyseyevo lice je bilo nepomično i blijedo poput krede dok mu se slina cijedila niz bradu i Surgenor je zaključio da je taj pokret bio samo pokret ljudskog servo- mehanizma koji je kontrolirala kapsula sedam. Obuzela ga je panika. Znači to je to, pomisli Surgenor, vrijeme nam je isteklo. Jedini razlog zašto bi biće pomicalo njihovu letjelicu bilo je odvlačenje Nepolove pažnje. Surgenor se sledio s tom misli - Nepola nije bilo moguće odvratiti od nečega, ili zbuniti; neće ni trepnuti prije nego dezintegrira prvu letjelicu koja prijeđe nevidljivu granicu. Voyseyeva lijeva ruka je otpustila kočnice i letjelica polagano zapluta prepia zabranjenoj zoni. Surgenor je pokušao još jednom mahnito napraviti pokret, ali tako je samo još više dao maha panici. Što je kapsula sedam namjeravala postići? Već prije je zaključio da je radijus njegovog djelovanja ograničen. Također je znao da Sivi Čovjek pokušava izazvati incident kako bi skrenuo pažnju sa sebe, što je gotovo sigurno impliciralo njegovo približavanje Sarafandu. Ali zašto? Nije bilo nikakve svrhe u tom potezu, osim ako... Eksplozija novog saznanja proširila se Surgenorovim mislima poput supemove - novi slojevi opasnosti su se otkrili. Znam istinu, ali ne smijem misliti o tome zato što Sivi Čovjek ima telepatske moći i ako sazna o čemu razmišljam... Voyseyeva ruka je snažno pritisnula ručicu za gas i kapsula je poletjela naprijed. ... Sivi Čovjek će saznati... NE! Misli na bilo što u svemiru. Misli na prošlost, daleku prošlost, školu, satove povijesti, povijest znanosti... quantum gravitacijskih čestica određen je napokon 2063-će, a otkriće gravitona vodilo je razumijevanju beta spacea i time kretanju brzinom većom od brzine svjetlosti... ali nitko u stvari ne zna kako izgleda beta-space... tj. niti jedno živo biće... samo... skoro mije izletjelo... skoro sam pomislio na... ne mogu si pomoći... NEPOL\ * * Udaljenost između Candara i svemirskog broda bila je takva daju je mogao prijeći u dva zamaha. Ovako će trajati nešto duže, ali je znao da će biti previše brz da bi ga nešto moglo zaustaviti. Svu energiju je uložio u svoju glad, puštajući da ga nosi dok je skočio naprijed. Iza njega, sporije nego što je očekivao, počele su ga pratiti dvije letjelice. Jedno od bića-hrane bezuspješno je pokušavalo potisnuti svoje misli, ali nije bilo vremena za takve sitnice... Mijenjajući svoj oblik dok se kretao, Candar je sigurno stigao unutar kontrolne udaljenosti. Likujući, poslao je razorne valove svoje mentalne snage koji su uzrokovali paralizu kod nižih bića. Ništa! Ultralaserska zraka ga je pogodila takvom snagom da bi dezintegrirala bilo koje drugo biće u mikrosekundi, ali Candar nije mogao tek tako umrijeti. Bol je bila jača od ijedne druge koje se mogao sjetiti, gore od toga bilo je samo saznanje, čisto razumijevanje rada umova bića hrane - tih praznih, hladnih, stranih umova. Prvi put u svome životu Candar je osjetio strah. I onda je umro. Šampanjac je bio dobar, odrezak je bio dobar, a san, kada je napokon pao na oči, je bio bolji od svega ostalog. Surgenor se zadovoljno zavalio u stolicu, pripalio lulu i dobroćudno promatrao jedanaestoro ljudi koji su sjedili za dugim stolom u Sarafandovoj blagovaonici. Za vrijeme obroka donio je odluku i znao je, po ugodnoj toplini u želucu, da je to, za njega, bila prava odluka. Zaključio je da mu se sviđala uloga 'najstarijeg člana posade'. Nadobudni mladići su ga mogli stavljati u knjige o putovanjima svemirskim prostranstvima, rođaci su ga mogli isključiti iz zajedničkih poslova - odlučio je ostati u kartografskim vodama dok ne zasiti dušu i tijelo novim svjetovima. To je bio njegov život, njegov način života i nije imao niti najmanju namjeru napuštati ga. Za drugim krajem stola Clifford Pollen pravio je bilješke ove avanture. "Po tvojoj priči”, reče Pollen, "Sivi Čovjek nije mogao razumijeti tehnologiju koja sadrži mehaničke strojeve?" "Upravo tako. Sivi Čovjek, upravo zbog svojih fizičkih sposobnosti, nije vidio nikakvu svrhu u strojevima. Tisuće godina na planeti kao što je Prila I - gdje strojevi nemaju nikakvu šansu za preživljavanje - razvilo ga je u tom smjeru da mu je bilo nerazumljivo kako nekome životi mogu ovisiti o strojevima." Surgenor je povukao mirisni dim i osjetio neočekivanu navalu simpatija prema ogromnom stranom tijelu koje je ostalo ležati na crnoj planeti koju su napustili. Život je izgleda bio dragocjen Sivom Čovjeku, previše dragocjen da bi ga

prepustio nekom ili nečem drugom. To je, najvjerojatnije, bio razlog zašto je napravio tako banalnu grešku kao stoje kontrola jedinice kojoj su se svi obraćali kao kapetanu Nepolu. Pitajući se kako se Sivi Čovjek osjećao u zadnjim trenucima svoga života dok je otkrivao tako važnu informaciju, Surgenor pogleda diskretnu pločicu na najbližem monitoru računalskog sustava, tog ogromnog računala, naoružanog umjetnom inteligencijom kojem su prepuštali svoje živote svaki put kada bi napuštali brod svojim kapsulama. Na pločici je pisalo: N.E.P.O.L. Surgenor je čuo članove posade kako pokušavaju otkriti što stoji iza tih slova. Napredni Elektronički Pilot i Operator Letjelice - bio je jedan od pokušaja, ali nitko nije bio potpuno siguran. Ljudska bića, primijetio je tada, uzimaju puno stvari zdravo za gotovo.Svemir je na čudan način kažnjavao one koji su se usudili lutati njime. Fizička opasnost je uvijek bila prisutna, poput prijetnje koja stalno visi u zraku, ali ipak sigurnost nije bila stvar koja je najviše mučila umove posade. Svemir je bio neprijateljski raspoložen prema ljudskom tijelu, ali je ipak opraštao više grešaka nego neke druge sredine - na primjer, morske dubine - s kojima se čovjek gotovo uspio saživjeti. Najveće oružje svemira bila je, jednostavno, njegova veličina. Nikakve vježbe nisu mogle pripremiti ljudsko biće na putovanje svemirom, zato što čovjek sa Zemlje vidi zvijezde, ali ne vidi ono što ih razdvaja. One svjetlucaju pred njegovim očima, ispunjavajući ga snovima i čovjek nema drugo rješenje nego pripisati im neku veliku važnost. Onaj tko putuje svemirom stvari doživljava drugačije. Njemu je jasno da je svemir ispunjen prazninom. Zvijezde i njihove izmaglice nisu mu od nikakvog značaja, doživljava ih kao oblak plinova koji sagorjevaju i prije ili kasnije to saznanje ga počinje boljeti. Među ljudima koji su radili za Kartografsku službu nije bilo filozofskih rasprava - pri obuci su se pobrinuli za to - i stvarno, rijetko je netko od članova posada razmišljao smislu svoje egzistencije, ali stresovi koji su se javljali zbog njihovog tiačina života imali su gotovo jednak učinak. Usamljenost i nostalgija za domom bile su česte bolesti. Služba je istraživala samo nenastanjene planete, brzo spuštajući kapsule na površine planeta prekrivenih pijeskom i kamenjem i ljudi su jedva čekali da se dogodi nešto neočekivano, čak i ako je to uključivalo opasnost za matični brod i njih. Međutim, incidenti su bili toliko rijetki da se i najmanji kvar prepričavao mjesecima nakon popravka. Bez obzira na sve, ljudi su nastojali ispuniti dvije godine koje je od njih tražila Služba i zatim još jednu misiju tek toliko da bi dokazali da bi ovako mogli zauvijek raditi zatim bi se uz zahvalnost tvrtke povukli na posao koji bi ih vezao uz matičnu planetu. Mali broj ljudi, poput Davea Surgenora, imao je snage izdržati duže u Službi bez straha od intelektualnog i emotivnog degeneriranja. Sarafand je tako, za razliku od drugih kartografskih brodova, raspolagao određenim brojem veterana koji su puno značili neiskusnim članovima posade i nadgledali njihov napredak. Također su vršili i drugi značajan zadatak, koji Služba nije službeno priznavala, a koji se sastojao u izgradnji stabilne zajednice kojoj su se novopridošli mogli lagano priključiti. Surgenor je vidio puno muškaraca, katkad i žena, koji su dolazili i odlazili i vremenom je razvio tehniku kako im pomoći da se najbolje uklope u zajednicu. Iako je često gunđao zbog tvrdoglavosti guštera, morao je priznati da su mu oni pomogli u razbijanju monotonije brodskog života. Godina je prošla od susreta sa Sivim Čovjekom na Prili I, godina rutinskog posla i za to vrijeme došlo je do izmjene u posadi. Jedan član posade je odustao od Službe, a još jedan je otišao na moderniji brod klase Mark Osam i obojica su bili zamijenjeni novim regrutima. Surgenor je guštere promatrao s nepovjerenjem i strpao ih u kategoriju onih koji na žalost neće dugo izdržati u Službi. Bernie Hilliard je bio brbljiv mladić koji je volio kontrirati Surgenorovim već ustaljenim potezima i nametati mu svoje nove ideje. Najdraže vrijeme za konverzaciju bilo mu je poslije doručka kada je bio svjež od prospavane noći. "Ono što ti ne cijeniš, Dave", rekao je jednog jutra, "je to što sam sinoć bio kod kuće. Sa svojom ženom." Hilliard se nagnuo preko stola, njegovo mirno, dječačko, ružičasto lice i plave oči očekivale su odgovor. Surgenor je bio odmoran i sit i bio je spreman složiti se sa bilo čime - ali nešto tu nije štimalo. Mozak mu je registrirao činjenicu da se Sarafand kreće kroz gustu zvjezdanu formaciju udaljenu tisućama svjetlosnih godina od Hilliardovog doma u Saskatchevvanu. Bila je tu i činjenica da Hilliard nije oženjen. Surgenor je odmahnuo glavom. "Sanjao si da si kod kuće." "Tebi još uvijek nije jasno!" Ponesen oduševljenjem Hilliard, koji je inače mirna osoba, skoči iz stolice. Ostali koji su sjedili za stolom znatiželjno su pogledali u njegovom smjeru. Brodski dan je tek počeo i displayi na kojima je pisalo istok bacali su najjaču svjetlost. "Doživljaji za vrijeme Trance-Port seanse nisu nimalo slični uobičajenom snu", nastavio je Hilliard. "Sanje samo san i kada se probudiš znaš da su ti sva ta sjećanja samo sjećanja iz sna. Ali sa Trance-Portom čovjek se jednostavno transportira, u punom smislu te riječi - što nam i sam naziv kaže - u neki drugi život. Sjećanja koja ostaju sljedećeg dana gotovo se ne mogu razdvojiti od normalnih sjećanja. Slušaj me, Dave, to je kao u stvarnosti." Surgenor je natočio svježu šalicu kave. "Ali sada, u ovom trenutku, ti znaš da prije par sati nisi bio u Kanadi, i da si ležao u svojoj sobi koja je točno ispod ove prostorije. Sam."

"Pinky je itekako bio sam", Tod Barrow - drugi novopridošli - ubacio se namigujući ostalima. "Pokušao sam se sinoć uvući u njegovu sobu da mu dam pusu za laku noć, ali bilo je zaključano. Bar se nadam da je bio sam." "Nekompatibilnost ne čini osjećaje nimalo slabijim", rekao je Hilliard, ignorirajući upadicu. "Sto je s onim slučajevima kada si siguran da si spakirao četkicu za zube prije putovanja i zatim otkriješ da nisi? Iako si sam sebi dokazao da nisi spakirao četkicu ti se još uvijek 'sjećaš' da jesi. To je ista stvar." "Je li?" "Naravno da jest." "Sve mi je to tako strano", reče sumnjičavo Surgenor navlačeći krinku najstarijeg člana posade, što je bilo puno lakše svakim novim putovanjem koje je poduzimao za Kartografsku službu. Posada broda je svake godine bivala sve mlađa i trebalo ju je odgajati poput djeteta, što nigdje nije pisalo u ugovoru koji je potpisao za Službu. U stara vremena znalo se da će biti povremenih pasivnih razdoblja kada će prevladavati dosada. To se obično dešavalo za vrijeme približavanja nekoj planeti ili kada su sazviježđa bila toliko gusta da se ID-drive nije mogao u potpunosti koristiti. Tradicionalnu terapiju - koja se sastojala iz partija pokera i povećane potrošnje alkohola - Surgenor je primjenjivao i razumijevao. Dolazak eksperimentalnih Trance-Port traka dočekao je bez entuzijazma. "Najvažnije je kod tih traka", Hilliard je nastavio, "to što ublažavaju usamljenost. Ljudski mozak može izdržati ovakav pritisak samo neko vrijeme i tada nešto mora popustiti." "Zato sam sinoć pokušao ući u Pinkyjevu sobu", reče Barrovv, cerekajući se zlobno. Taj bivši inženjer za računala bio je sav mračan, nabijen i čupav. Od svog prvog trenutka na brodu on napada Hilliarda zbog ružičaste puti i svijetloplave kose. Hilliard mu je odgovorio ne okrećući glavu: "Pobjegni negdje u mišju rupu i probaj si grickati nokte na nogama ili nešto tome slično." Zatim se ponovo obratio Surgenoru. "Vjeruj mi Dave, ovakav način živote se može izdržati samo neko vrijeme." Surgenor mu je samouvjereno odmahnuo šalicom. "Radim za Službu već sedamnaest godina - i izdržao sam bez nekakvih vražijih kaseta za snove." "Oh! Oprosti Dave, nisam te mislio napadati. Ozbiljno!" Prizvuk isprike i sjaj u mladićevim očima pobudili su sumnju u Surgenoru. "Dečko, pokušavaš li ti to biti smiješan? Jer ako..." "Opusti se Dave", rekao je Victor Voysey koji je sjedio malo dalje za stolom. "Svi mi znamo da si ti neizlječivo normalan. Bemie samo želi da isprobaš traku neko vrijeme i vidiš da li ti se sviđa. I ja sam sebi ovaj put uzeo nešto - jednu zgodnu malu kinesku petardu kojoj gotovo svaku večer dolazim kući. Nije to tako loše." Surgenor nije mogao vjerovati svojim ušima. Crvenokosi i suhonjavi Voysey imao je plave oči i pragmatičan pogled na svijet koji ga je razvijao u prvoklasnog istraživača. Dijelio je s njim kapsulu pet više od godinu dana i pomogao mu izgraditi savršeni dosje. Ovo je bilo prvi put kako spominje kasete. "I ti se zezaš s time? Stavljaš jedan od onih metalih diskova pod jastuk svake večeri?" Surgenor je ovo izgovorio sa blagom dozom prijekora kako ne bi pretjerano povrijedio Voyseyeve osjećaje. "Ne baš svake noći." Voysey se osjećao pomalo nelagodno dok je prebirao po šunki s jajima na tanjuru. Surgenor je osjetio kako mu zanimanje raste. "I nisi mi ništa rekao?" "Pa, to nisu stvari o kojima pričaš naokolo." Na Voyeseyevom licu pojavio se tračak crvenila. "Trance-Port program ti da je mogućnost razvijanja veze sa lijepom djevojkom i to je, na neki način, osobna stvar. Kao u stvarnom životu." "Bolje nego u stvarnom životu - znaš da ćeš uspjeti svaki put", Barrow je uskočio, praveći pokrete prstima. "Pričaj nam o svojoj Kineskinji, Vic. Je li istina što pričaju?" "Tebi nisam ništa rekao." Barrow se nije dao smesti. "Hajde, Vic - ja ću tebi pričati o svojoj ljepotici. Želim znati samo..." "Začepi!" Voysey, čije je lice potpuno izgubilo boju, zgrabio je vilicu i prislonio je pod Barrowovu sivu debelu bradu. "Ne želim se obraćati tebi i ne želim da se ti obraćeš meni i sljedeći put kada ovako uletiš u razgovor završit ćeš s trajnim posljedicama." Na trenutak je zavladala mrtvačka tišina, zatim je Barrow ustao, mrmljajući nešto sebi u bradu i prišao grupici za drugim krajem stola. "Koji je njemu vrag?” šapnuo je Surgenoru u prolazu. "Što sam krivo rekao?" Surgenor je samo odmahnuo glavom. Barrow mu se nije sviđao, ali Voyseyeva reakcija mu se činila malo pretjeranom. Sve što je znao o Trance-Portu bilo je da se aktivira pritiskom glave na jastuk i većim dijelom djeluje riječima i slikama. Na početku proizvode blagi oblik hipnoze koji pomaže padanju u san i zatim - kada ritam moždanih valova počne davati signale sna i kada čovjek uđe u REM-fazu - napune mozak već predviđenim scenarijem. Za Surgenora Trance-Port je bio nešto napredniji oblik kino projektora i upravo zbog toga začudila ga je snaga osjećaja koji su se javljali. Nagnuo se prema Voyseyu, koji je sada buljio u tanjur ispred sebe, ali Hilliard ga je povukao za ruku. "Victor je bio u pravu kada je rekao da je to kao u stvarnom životu", reče Hilliard upozoravajući grimasom da bi Voyseya trebalo ostaviti na miru. "Trance-Port je erotski stroj za snove. Psiholozi koji su programirali uvidjeli su da je ljudima potrebno nešto više kada su na putovanju daleko od kuće. Seksi djevojka je uvijek u prvom planu, ali ona je puno više od lijepe slike. Topla. Puna razumijevanja. Zabavna. Pomaže ti sa svim stvarima koje nedostaju u Kartografskoj službi."

"Ipritom te ne košta niti centa." Barrow je uletio podlo, očigledno oporavljen od svađe sa Voyseyem. Hilliard se nije dao smesti. "Čovjek se jako veže za djevojku, Dave. Mislim da je to razlog zašto ljudi ne pričaju o tome." "Ti pričaš." "Pa, pričam." Hilliard se smješkao poput školarca koji je priznao svoj prvi sastanak s djevojkom. Spustio je glas tako da ga Barrow ne bi čuo. "To mora da je zato što se tako dobro osjećam. Nikada nisam imao potpuno zadovoljavajuću vezu sa djevojkama u Saskatoonu. Nešto je uvijek tu nedostajalo." "Nedostajalo?" Barrow je rekao. "U tvom slučaju nije teško pogoditi što." Pogledao je ljude za stolom, pokušavajući naći na nečijem licu osmijeh, ali pošto se na brodu od ukrcavanja nije ni s kim sprijateljio naišao je samo na hladna lica. Hilliard je, hvatajući psihološki trenutak, skočio na noge i upotrijebio svu snagu svog mladenačkog glasa. "Barrow", rekao je odlučno, "kada bi mogao vrijeđati ljude koliko želiš bilo bi nemoguće razgovarati s tobom - ovako, samo si patetičan." Za stolom su se počeli javljati zadovoljni smiješci. Hilliard je to primijetio, zadovoljno kimnuo glavom i sjeo, ne obazirući se na Barrowov pogled pun mržnje. Surgenor je bio zadovoljan reakcijom mladića, ali mu se nije svidio smjer u kojem se razvija ovaj razgovor, prvenstveno zbog toga što se javljao još jedan simptom napetosti među posadom Sarafanda. Putovanje je već trajalo duže nego što je trebalo pošto je Nepol otkrio đa u Martellovom Clusteru postoje još četiri sustava koja bi trebalo kartografirati. Nepol je to mogao prešutjeti, ali odlučio je malo stisnuti i obaviti posao do kraja. Surgenor, ispunjen neuobičajenom željom da posjeti Zemlju i provede božične praznike sa svojim rođacima i njihovim obiteljima, uložio je žalbu koja nije bila niti razmotrena. Sada, nakon ove prepirka za stolom odlučio se na još jedan privatni razgovor s Nepolom. Hilliard je nastavio: "Stvari su sada puno drugačije otkada sam upoznao Julie." "Julie? Hoćeš reći da one imaju svoja imena?" "Naravno da imaju!" Hilliard je na trenutak pokrio lice rukama. "Ti jednostavno to ne razumiješ, zar ne, Dave? Prave djevojke imaju imena, pa i djevojke Trance-Porta imaju imena. Moja se zove Julie Cornwallis." Tog trenutka Surgenor je postao svjetan dvije paralelne radnje. Čulo se paljenje razglasa i Nepolov glas koji se obratio čitavoj posadi, javljajući im da je počeo gasiti gravitacijske sustave broda i da će za par minuta izvršiti beta-space skok prema srcu Martellovog Clustera. I dok je soba bila ispunjena zvučnim Nepolovim glasom, na licu Toda Barrowa - koje je bilo inače nezainteresirano - pojavio se tračak veselja i sreće. Tračak je brzo nestao i mogao se protumačiti kao oduševljenje Nepolovom izjavom. Čitav incident bio je potpuno nebitan i Surgenor ga je zaboravio čim se odmaknuo od stola i krenuo prema opservatoriju na istom dijelu broda. Pošao je s ostalima laganim korakom koji je odavao veterana ovakvih skokova, ali ipak se potrudio da stigne među prvima. Promatranje Instant Drivea u akciji, trenutno pomicanje sazviježđa i saznanje da su se u tom trenutku prešle stotine svjetlosnih godina brzinom misli, bio je događaj koji Surgenor nije mogao nikako smatrati običnim. Opservatorij je imao dvanaest fiksiranih stolica - svaka za jednog člana posade - koje su bile raspoređene ispred dva hemisferična ekrana. Naprijed je bio pogled prema centru Martellovog Clustera zvijezda. Zakrivljeni ekran bio je poput velike čaše za šampanjac s mnoštvom malih srebmkastih mjehurića ucrtavanih tijekom cijelog ljudskog postojanja. Surgenor je čekao skok. Želio ga je osjetiti iako je znao da bi bilo koji sličan proces, u slučaju da je dovoljno spor da se može osjetiti, bio smrtonosan. U trenutku, bez da je bilo ikakvog osjećaja kretanja, pojavio se disk novoga sunca koji kao da je otjerao sve zvijezde. "Stigli smo", izjavio je Clifford Pollen, prihvaćajući činjenicu da ih je Nepol doveo upravo na željeno mjesto, sretan da je još jedan skok sretno prošao. Pollen, koji je još uvijek skupljao materijale za svoju knjigu, bio je stručnjak za legende o brodovima koji su opisivali svoje rutinske skokove - u područjima gdje su gravitacijski tokovi brisali sve poput oluja - i bili bačeni tim vjetrovima daleko od svojih odredišta. Surgenor je znao da postoje područja gdje je intergalaktički vjetar prodirao kroz pukotine u Mliječnoj stazi, ali ti položaji i granice bili su prilično dobro označeni na galaktičkim kartama. Nije imao nikakvih strahova od Instant Driveova i potajno je uživao u Pollenovoj nervozi. Sljedećih nekoliko tjedana trebalo bi proteći u prilasku planetarna i tamo gdje je pristup moguć proučiti ih kapsulama. Ovisno o tome kako će se stvari razvijati, Sarafand bi mogao provesti čitavih mjesec dana ovdje, a trebalo je proći kroz još tri sustava. Surgenor je gledao u nepoznato sunce i razmišljao o predivnim zimskim popodnevima na Zemlji, o nogometnim utakmicama, kutijama cigareta, ženama za trpezama i toplini božične večere u krugu obitelji. Znao je da je Nepol pogriješio i da putovanje nije trebalo nastaviti. Ustao je i pošao do otoka osame kakav je bila njegova soba. Nije se trudio zaključavati vrata - postojalo je nepisano pravilo da članovi posade nisu ulazili nepozvani u tuđe sobe - sjeo je i zatvorio oči. "Slušaj moje riječi", rekao je, pozivajući Nepola šifrom koju je sam unio. "Slušam te Davide", odgovorio je blago Nepol glasom koji je bio točno usmjeren u Surgenorove uši. "Bilo je pogrešno prihvatiti još ova četiri sustava na našoj misiji."

"Je li to tvoje mišljenje? Ili možda imaš neke podatke koji meni nisu dostupni?" Nepolov glas je bio suh i Surgenor je gotovo bio siguran da se tu negdje krio sarkazam, ali nikada nije bio u stanju odrediti stupanj verbalne suptilnosti za koju je Nepol bio sposoban. "Pružam ti svoje gledište na stanje", reče. "Napetost stalno raste među članovima posade." "To je bilo predvidljivo. Računao sam na to." "Ne možeš predvidjeti kako će ljudsko biće regirati." "Nisam rekao da mogu predvidjeti ljudske reakcije", rekao je Nepol strpljivo. "Ali vjeruj mi da sam uračunao sve mogućnosti pri donošenju odluke." "Kakve mogućnosti?" Nastala je jedva primjetna stanka, što bi bila indikacija da je Nepol pitanje smatrao glupim, prije nego je odgovorio. "Volumen prostora koji Kartografska služba proučava je gruba kugla. Kako se povećava radijus te kugle, površina joj..." "Znam sve to", Surgenor ga je prekinuo. "Znam da mjehur raste i da je sve više posla svake sekunde i da postoji određeni ekonomski pritisak da se ova misija nastavi. Mene zanima ljudski faktor. Zašto nastavljaš sa ovime kada još uvijek ne znaš sve nepoznanice?" "Pored moje glavne baze podataka o psihologiji čovjeka mogu se osloniti na podatke iz Glavnih podataka misija kroz prošlo stoljeće. Sve zajedno ti podaci sadrže osam milijuna riječi; tu su i vojni podaci, detaljniji zbog prirode aktivnosti, od petnaest milijuna riječi; zatim posjedujem i podatke nekih civilnih agencija koje..." "Zaboravi." Surgenor, svjestan da je nadmudren, pokušao je drugi pristup. "Nepol, s tobom sam na Sarafandu već jako dugo, dovoljno dugo da o tebi razmišljam kao o ljudskom biću i mislim da ti se mogu obraćati kao drugom ljudskom biću." "Prije nego počneš, David, hoćeš li mi odgovoriti na dva pitanja?" "Naravno." ''Prvo - što te nagnalo na pomisao da sam podložan laskanju? Drugo - otkud ti ideja da bi mi laskao pripisivanjem ljudskih atributa?" "Nemam odgovor niti na jedno od tvojih pitanja." "Šteta. Nastavi." "S čim da nastavim?" "Spreman sam na razgovor kao čovjek s čovjekom." Surgenor je to pokušavao gotovo čitavu minutu. "Sada kada si sa mnom podijelio svoje psihičko opterećenje," Nepol je prokomentirao pričekavši da Surgenor završi, "molim te ne zaboravi da verbalni izlazak iz opcije za komunikaciju glasi ‘Ne slušaj me više’." Surgenor je pokušao izgovoriti neku psovku prije negoli se kontakt prekine, ali ga je mašta u tom trenutku napustila. Vukao se po sobi još neko vrijeme, prisiljavajući se na pomirenje s činjenicom da neće provesti Božić sa svojima na Zemlji i zatim odšetao do hangara gdje se prihvatio provjeravanja svoje kapsule. U početku se teško koncentrirao na posao, zatim ga je profesionalizam preuzeo i poi sati je prošlo za čas. Svjetla na kružnom vremenskom displayu svjetlila su najjače na području ‘popodneva’ dajući tako osjećaj popodnevnog sunca, kada je prekinuo s poslom i uputio se na ručak. Sjeo je pored Hilliarda. "Gdje si bio?" pitao ga je Pollen. "Provjeravao sam senzore na kapsuli." "Opet?" Pollen je znatiželjno razvukao usne u osmijeh i pritom pokazao red neurednih zuba. "To ga drži da ne radi gluposti po brodu", reče Hilliard, namigujući ostalima. "Ja se barem nikada nisam morao vraćati na sredinu planete da bih obavio posao kako treba", odgovorio je Surgenor, podsjećajući Pollena na incident koji bi ovaj najradije zaboravio i okrenuo se prema tipkama za odabir menua. Juha mu se upravo pojavila iza prozirnih vratašca automata kada je Barrow ušao u prostoriju i, pošto je preletio pogledom preko svih prisutnih, sjeo nasuprot njega. Barrow, koji se očigledno vratio iz dvorane, smrdio je na svježi znoj. Pozdravio je Surgenora s neočekivanim i pretjeranim veseljem. Surgenor mu je polako kimnuo glavom. "Zar tuševi ne rade?" "Otkud bih ja to znao?" Barrow je izgledao nevino iznenađen pitanjem. "Ljudi obično odu pod tuš nakon vježbanja." "Vraga, samo se prljavi ljudi trebaju stalno prati." Barrowovo sivo lice razvuklo se u osmjeh kada je pogledom pronašao Hilliarda "Osim toga, sinoć sam proveo divnu večer u kadi sa svojom ženom." "Zar još jedan", Surgenor je promrmljao. Barrow se pravio kao da to nije čuo, još uvijek gledajući u Hilliarda. "Jako lijepa kada. Zlatna. Potpuno u skladu s kosom moje žene." Surgenor je primijetio da je Hilliard koji je sjedio pored njega, spustio vilicu i počeo gledati Barrowa čudnim pogledom. "Čak joj i koža ima neku nijansu zlatne", Barrow je nastavio, "a kada smo bili u kadi kosu je zavezala trakom zlatne boje.”

"Kako se zove?" skočio je Hilliard iznenadivši pri tome Surgenora. "Čak su i slavine bile zlatne boje. Dva zlatna delfina." Barrowovo liceje bilo u ekstazi. "Nismo je, iskreno, trebali kupiti, ali kad smo je vidjeli..." "Kako se zove?" Hilliardova stolica je odskočila kada se ustao. "Što te muči, Pinky?" "Zadnji put te pitam, Barrow - reci mi njeno ime." Hilliardovo lice pocrvenilo je od bijesa. "Julie”, zadovoljno je izjavio Barrow. "Julie Corn- wallis." Hilliard je opustio vilicu. "Lažeš." "Molim te", Barrow se okrenuo ostalima za stolom, "zar se tako razgovara s prijateljima?" Hilliard se nagnuo prema njemu. "Ti si jebeni lažljivac, Barrow." "Hej, Bernie!" Surgenor je ustao i uhvatio Hilliarda za ruku. "Smiri se malo." "Ti to ne razumiješ Dave." Hilliard se otresao njegove ruke. "On tvrdi da ima Trance-Port traku koja je ista kao i moja, ali ovi iz skladišta to ne rade. Osiguraju se da na jednom brodu ne bude istih traka." "Sigurno su napravili pogrešku", reče Barrow cerekajući se. "Svatko može pogriješiti." "Onda ti možeš svoju vratiti i uzeti drugu." Barrow je zadovoljno odmahnuo glavom. "Nema šanse. Zadovoljan sam onim što imam." "Ako je ne vratiš, ja ću te..." "Što, Pinky?" "Ja ću..." "Juha mi se hladi", Surgenor je rekao što je glasnije mogao. Imao je veliki kapacitet pluća i mogao je proizvesti zaglušujući zvuk kada je mislio da je to potrebno. "A ja zbog nikoga neću jesti hladnu juhu - tako da ćemo svi sad mimo sjesti i kao odrasli ljudi pojesti ovo što imamo pred sobom." Podigao je Hilliardovu stolicu i gurnuo mladića u nju. "Ti to ne možeš razumijeti, Dave." Hilliard je prošaptao. "To je kao da je netko provalio u moju kuću." Kao odgovor, Surgenor je pokazao na svoju juhu i počeo je grabiti u tišini koja je nastala. * * Negdje ‘popodne’ Surgenor je završio s čitanjem knjige, proveo dio vremena u opsevatoriju i na kraju otišao do gimnastičke dvorane gdje se neko vrijeme mačevao s Alom Gillespieom. Nije ništa govorio o Hilliardu i Barrowu i ako je razmišljao o Trance Portu to je bilo samo traženje načina kako da dvojicu ljudi dozove pameti. Umirujuće crvenozlatno svjetlo prodiralo je sa ‘zapadne strane’ kruga kada je ušao u prostoriju i našao sjedalo. Većina sjedala je bila zauzeta, a čistilica je bila zauzeta sadržajem na stolu. Ova živahna atmosfera bi obično Surgenora razvedrila, ali u ovom slučaju ga je samo podsjetila na Božić koji neće provesti s obitelji i na novu godinu koja neće početi romantičnim sjećanjem na staru. Svalio se u stolac i naručio standardnu večeru koju je jeo bez većeg zadovoljstva kada je primijetio da netko sjeda pored njega. Potonuo je još dublje uočivši da je to Ted Barrow. "Žao mije što kasnim", reče Barrow, "ali vidim da ste počeli bez mene." "Glasovali smo oko vašeg pitanja", promrmljao je Sig Carlen, "i odlučili ono što bi i ti želio." "Odlično." Barrow se protegnuo zadovoljno, ne odgovarajući na njegov sarkazam. "Spavalo mi se popodne, pa sam odlučio otići malo kući. Vidjeti svoju ženu." Žamor nezadovoljstva se začuo među ljudima. "Julie je djevojka i pol", Barrow je nastavio, zatvarajući oči kao da pokušava zadržati neko sjećanje. "Kako se oblači, čovjek bi pomislio da je mirna i povučena djevojka, ali kad se skine..." Netko je za drugim krajem stola uzdahnuo. Surgenor je pogledom potražio Hilliarda i našao ga kako sjedi pognute glave. Nešto mu se u njegovoj mirnoći nije sviđalo. Surgenor se nagnuo prema Barrowu gledajući ga u oči. "Zašto ne prestaneš s time?" Barrow je nehajno odmahnuo rukom. "Ali ovo morate čuti. Većina udanih žena glumi u krevetu, ali Julie ima naviku da..." Prestao je pričati i nacerio se kada je Hilliard skočio iz stolice i pognute glave istrčao iz sobe. "Ah, pogledaj ti samo to! Mladi Pinky nas je napustio, baš kada sam došao do dobrog dijela. Možda je otišao porazgovarati s Julie oko varanja." Smijeh ostalih podržao je ovu upadicu i Barrow je djelovao zadovoljno. "Previše ga stišćeš", Surgenor mu reče. "Pusti dečka na miru." "To je samo šala. Mali bi trebao znati prihvatiti šalu." "Ti bi trebao biti sposoban napraviti šalu." Barrow je slegnuo ramenima i očigledno zadovoljan sobom što je ovako spustio Hilliardu, pogledao što ima na menuu. Naručio je rakovu juhu od kukuruza i polako je srkao, svako malo prekidajući da bi se nacerio sebi u bradu. Surgenor je pokušao potisnuti bijes koji je osjećao prema Barrowu zbog njegove destruktivne naravi i prema Hilliardu koji se dozvolio

iznervirati oko neke tako banalne stvari kao što je traka, te prema Nepolu zbog produženja ovog putovanja. Sve to zajedno rastezalo je njegovu toleranciju do krajnjih granica. Dok se polako igrao mesom u tanjuru žamor je lagano utihnuo. Podigao je pogled i vidio Bernia Hilliarda, neprirodno blijedog, koji se vratio u blagovaonicu. Mladić je krenuo kroz sobu i zaustavio se kod stolice Teda Barrowa, koji se okrenuo prema njemu. "Što te muči, Pinky?" Barrow je djelovao pomalo uzdrman novonastalom situacijom. "Ta juha koju jedeš djeluje mi poprilično slabašno", Hilliard je rekao tupo. "Što ti misliš?" Barrow je bio zatečen. "Meni izgleda sasvim u redu." "Ne. Definitivno je preslaba - pokušaj sa rezancima." Hilliard je iz džepa izvukao srebmkastozelenu traku i bacio mu u tanjur. "Hej! Što je ovo?" Barrow je promatrao neobičnu masu i ubrzo je sam došao do odgovora. "To je Trance-Port traka!” "Točno.” "Ali..." Barrowove oči su zažmirkale kada je došao do novog neminovnog zaključka. "To je moja traka!" "Opet točno." "To bi značilo da si ušao u moju sobu." Barrow je pogledao ostale pokazujući da je žrtva upravo priznala zločin i zatim skočio Hilliardu za vrat. Hilliard se pokušao izmaknuti i zajedno su pali na pod. Barrow je bio na vrhu. "Nisi... smio otići... u moju... sobu!" mrmljao je Barrow još uvijek držeći Hilliarda za vrat, svaku riječ naglašavajući udarcima Hilliardove glave o pod. Surgenor, koji je ustao sa svoga mjesta, zamahnuo je nogom i pogodio Barrowa među lopatice. Barrow se, uzdahnuvši, složio poput vreće pijeska, dok su Voysey i Surgenor podigli Hilliarda. "Za boga miloga, Bemie, budi dobar", reče Surgenor. "Prošetaj mozak." "Oprosti, Dave." Hilliard je djelovao potresen, ali zadovoljan. "Nije imao nimalo prava..." "Ti nisi imao pravo ulaziti u njegovu sobu - takve se stvari jednostavno ne čine na brodu." "Da, upravo to." Barrow uleti, pokušavajući se podići na noge. "Povrijedio je moju privatnost." "Ne toliko koliko si ti povrijedio moju", reče Hilliard. "To je bila moja traka." Barrow se okrenuo i izvadio kasetu iz tanjura. "Nema straha. Malo juhe joj neće škoditi. Očistit ću je i ponovo staviti u player." "Samo naprijed." Hilliard je napravio stanku da bi se mogao nasmijati. "Ali to ti neće ništa pomoći. Prvo sam je izbrisao." Barrow je opsovao i ponovo krenuo prema Hilliardu, ali je bio gurnut u stolicu istovremeno od strane nekoliko suradnika. Surgenor je odahnuo uvidjevši da je većina protiv Barrowa. Situacija bi bila bezizlazna ukoliko bi mišljenja bila podijeljena. Barrow je na trenutak pogledao neprijateljska lica oko sebe i prasnuo u zaglušujući smijeh. "Pogledaj ti njih! Svi narajcani oko ničega! Opustite se ljudi, polako!" Bacio je nazad traku u juhu i zgrabio žlicom iz tanjura. "Hej, Pinki, ovo je ukusno - mislim da si pronašao najbolje rješenje za ove trake." Nekolicina se nasmijala i gotovo trenutno napetost je popustila. Barrow je požderao ostatak obroka, ostavljajući utisak čovjeka koji je dobro prihvatio šalu na svoj račun. Ali Surgenor, koji ga je pažljivo promatrao, nije se mogao oteti utisku da je to samo privid. Napustio je stol sa osjećajem da ova epizoda još uvijek nije završena. 4 "Slušaj moje riječi", reče Surgenor u tišini svoje sobe. "Slušam te, Dave." "Stvari se pogoršavaju." "Izjava je previše općenita da bih mogao..." "Nepol!" Surgenor je duboko uzdahnuo, podsjećajući se da nema smisla ljutiti se na računalo koliko god ono provociralo. "Govorim o psihološkom stresu posade. Znaci napetosti se sve jače izražavaju." "Promatrao sam ubrzavanja pulsa i povišenje krvnog pritiska članova posade. Nema nikakvog razloga za uzbuđivanje." "Kažeš da nema razloga za uzbuđivanje. Da li ti je ikada palo na pamet da bih ja - zato što sam ljudsko biće - mogao nešto više znati o onome što se događa unutar ljudskog mozga? Hoću reći da ti nikako ne možeš točno znati kako funkcionira ljudsko biće." "Više me zanima njihova efikasnost, ali ako ću trebati podatke o psihološkim stresovima članova posade mogu potražiti potrebne podatke iz dijelova Glavnih podataka misija iz prošlog sloljeća. Ti podaci Kartografske službe sadrže osam milijuna riječi; podaci vojnih službi koji su detaljniji zbog..." "Nećemo sve ispočetka." Nova misao je sinula Surgenoru. "Pretpostavimo da situacija stvarno izmakne kontroli i da imamo razloga za uzbuđivanje - što bi se onda moglo učiniti?" Nepolov glas je bio miran. "Moglo bi se učiniti nekoliko stvari, David, ali podaci mi govore da bi se dodavanjem određene količine jednostavne psihotripične droge u vodu stanje moglo stabilizirati."

"Imaš dopuštenje drogirati članove posade kada god zaželiš?" "Ne - samo onda kad je to potrebno." Surgenor je, opet, gotovo osjetio lingvističku suptilnost ugrađenu u računalo, koju je ovo koristilo kako bi ga degradiralo. "Čak je i to previše općenito. Pitam se koliko ljudi zna za ovo." "Nemoguće je izračunati koliko ljudi to zna, ali ti mogu dati relevantnu informaciju." "Koja je..." "Da - bez obzira koliko se trudio - nećeš uspjeti doći na Zemlju do dvadeset i petog prosinca." Surgenor je blijedo gledao u zvučnik na zidu svoje sobe. "Čitaš me kao knjigu?" "Ne baš, David - knjige mi baš nisu lagane za čitanje." "Nepol, znaš li da imaš gadnih problema s prijezirom?" "Tvoja izjava je neprimjenjiva u m..." Nepol je zastao u pola rečenice - tako nešto Surgenor nije nikada doživio. Na trenutak je zavladala tišina, zatim se glas ponovo začuo. Ovaj put riječi su bile kraće s programiranom dozom hitnosti. "Buknuo je požar u hangaru." "Ozbiljno?" Surgenor je zgrabio svoje čizme i počeo ih navlačiti. "Javlja se veća količina dima, ali plamen se ne širi tako da nije dignuta uzbuna. Čini se da situaciju mogu sam riješiti automatiziranim jedinicama." "Idem dolje pogledati", reče Surgenor dok mu je u glavi polako jenjavao strah od velike katastrofe. Napustio je sobu i potrčao prema glavnoj cijevi za spuštanje, skliznuo dolje i pojurio prema vrhu stepenica koje su se spuštale do hangara. Ljudi su već bili dolje da bi otkrili što se dogodilo. Kružni hangar bio je ispunjen smrdljivim dimom izgorjelog ulja kroz koji su se vidjeli mutni oblici istraživačkih kapsula na šinama i Surgenor, dok je ulazio, primijeti da su podignute na sigurnu visinu. Za manje od minute dim je nestao osim tankih traka koje su se dizale iz kutije na radnoj polici. "Uključio sam sustave za provjetravanje", izjavio je Nepol. "Nastavite gašenje ručno." "Pogledaj ti ovo." Voysey je prvi stigao do police i podigao mali laserski nož čiji je vrh dodirivao plastičnu kutiju ispunjenu odbačenim uljem. "Netko nije do kraja isključio ovaj rezač." Proučio je alat znatiželjno. "Ovo je opasna stvar. Graničnik dometa je pokvaren - to je pokrenulo požar." Dok je netko od posade aktivirao granatu za gašenje požara i bacio je u kutiju, Surgenor je uzeo rezač iz Voyseyjeve ruke i proučio ga. Kontrolna pločica graničnika je bila potpuno svijena na način koji njemu nije djelovao nimalo slučajno. Bila je tu još jedna čudna stvar. Kanta za otpad koja se zapalila nalazila se pričvršćena za nosač police. Kao da je netko namjerno zapalio ulje, ali to nitko pri zdravoj pameti ne bi učinio. Matični brod je bio stroj koji je služio održavanju njihovih života i zaštiti od svih prirodnih opasnosti i bilo je nezamislivo da je netko htio pokvariti stroj... "Izgleda da smo imali srede", reče Voysey. "Nije bilo nikakve veće štete." Nepol se odmah oglasio. "To ćemo tek vidjeti, gospodo. Hangar je sada ispunjen čistim zrakom tako da je omogućeno elektronsko održavanje kapsula jedan, tri i šest. Sve jedinice koje su bile izložene moraju biti pregledane zbog moguće kontaminacije, zatim očišćene i na kraju provjerene njihove funkcije. Predlažem da posao započnete odmah - u suprotnom bi moglo biti zakašnjenja u predstojećem kartografiranju." Zvuci protesta mogli su se čuti od nekolicine ljudi, ali Surgenor je primijetio da je većina njih sretna što ima neki važni neodgodivi posao pred sobom. Ovo je prekinulo na neko vrijeme monotonu svakodnevicu na brodu i dalo im osjećaj korisnosti. Prihvatio se posla, stavljajući na stranu špekulacije o prirodi ovoga požara i proveo puna dva sata provjeravajući elektronsku opremu kapsula. Istraživačke kapsule bile su dizajnirane da se pokvareni dijelovi mogu zamijeniti, tako da ih je relativno neobučena posada mogla održavati s lakoćom, ali usprkos tome provjera i mijenjanje glavnih komponenata zahtijevala je veliku koncentraciju. Kao i obično, Nepol je pomagao i pregledavao završne rezultate. Njegovi dalekodometni dijagnostički mikroskopi, smješteni na krovu hangara, sporadično su se kretali pri projeciranju slika elektronskih krugova, pod velikim povećanjem, na ekranima. Do večere, koju je donijela automatska kuhinja, Surgenor se osjećao zadovoljno umornim. Bilo mu je drago što je večera prošla bez sukoba između Hilliarda i Barrowa. Nakon večere, većina je ostala gledati holodramu. Surgenor je popio dva poveća whiskeya, osjećajući sve veću nostalgiju za Božićem na Zemlji i povukao se u sobu ranije. Probudio se ujutro, opušten, sretan što je subota i što ne mora ići u ured. Dizajn koji je slagao za novu sveučilišnu generaciju bio je u predivnoj, zadivljujućoj fazi i znao je, iz iskustva, da će nakon tjedan dana odmora ponovo prionuti na posao s još većim žarom i efikasnošću. Zadovoljstvo ga je ispunilo poput zvona stare crkve kada je pružio ruku i potražio Julie. Zahvatilo ga je trenutno razočaranje primijetivši da je njeno mjesto prazno, ali je ubrzo osjetio miris svježe skuhane kave koji je dolazio odozgo iz kuhinje. Ustao je, protegnuo se i odvukao gol do kupaonice zastajući na vratima da bi promotrio kadu sa slavinama u obliku zlatnih delfina. Odlučio je da se neće kupati već samo otuširati i otvorio vodu u kabini sa zamagljenim staklima. Rascvjetala trešnja ga je pozdravljala kroz prozorsko staklo kupaonice, a u daljini je vrijedni vrtlar bio zaposlen košenjem travnjaka, obavljajući prve proljetne radove. "Dave?" začuo se Juliein glas prigušen šumom vode. "Jesi li budan? Želiš li šalicu kave?"

"Još ne." Smješak mu je zatitrao na licu dok je ulazio u tuš kabinu. "Ovdje nema ručnika", pozvao ju je. "Možeš li mi donijeti jedan?" Minutu kasnije pojavila se Julie s ručnikom. Na sebi je imala neprivezani žuti ogrtač, a kosa joj je bila zavezana žutom trakom. Njena ljepota je ispunila Surgenorove oči. "Bila sam sigurna..." Julie je zašutila primijetivši ručnike na vješalici. "Oh, Dave! Zašto si me tjerao da se spuštam bez razloga?" Surgenor se nasmiješio. "Ne možeš li pretpostaviti?" Preletjela je pogledom preko njegovog skladnog tijela. "Kava te čeka." "Neka pričeka još malo. Dođi k meni - voda je tako ugodna." "Obećavaš da mi nećeš smočiti kosu?" upita, glumeći nevoljkost koja je bila dio njihovih ljubavnih igrica. "Obećavam." Julie je otpustila ogrtač, koji je lagano skliznuo s njenih ramena na pločice. Ušla je polagano pod tuš k njemu. Surgenor ju je zagrlio i u minutama koje su slijedile istrošio svu strast i usamljenost koje su ga tištile i skupljale se za njegovih lutanja. Kasnije, dok su sjedili za kuhinjskim stolom, čudna ideja mu se počela rađati u glavi: ako sam arhitekt, ako sam stvarno arhitekt, kako mogu tako puno znati o osjećajima putnika svemirom? Gledao je Julie s nekom čudnom nelagodom u srcu i osjetio nježni pritisak na potiljku. Djelovao je poput jastuka. Podigao je glavu, žmirkajući s nerazumijevanjem na namještaj u svojoj kabini na Sarafandu i zatim bacio jastuk u stranu. Pod njim je bio tanki srebrni disk Trance- Port playera. Surgenor je podigao disk i dok je jedan dio njegovog mozga pokušavao otkriti zastoje on tu, drugi dio se osjećao prevaren i povrijeđen: Julie, Julie, zašto nisi mogla biti stvarna? Obukao se što je brže mogao i pojurio prema glavnoj prostoriji gdje se stvarala gužva. Pregledavajući lica primijetio je Voyseyja čiji su obrazi bili zgrčeni od bijesa i neprirodno blijedi. Surgenor je zaustio da nešto kaže, ali je vidio da i Voysey ima u rukama Trance-Port player. "Što se desilo, Vic?" upita, još uvijek ošamućen predivnim snom. "Netko mije zamijenio trake, eto to se desilo. I ubit ću toga kad ga nađem." Voysey je teško disao. "Zamijenio je trake?" "Da, upravo to. Netko mije bio u sobi i umjesto moje trake stavio neku drugu." Surgenor je počeo polako povezivati stvari. "Koju si traku dobio? Možeš li ju prepoznati?" "Mislim da je to traka mladog Hilliarda. Djevojka je izgledala..." Voysey je prestao pričati kada je primijetio disk u Surgenorovim rukama. "Što se to događa, Dave? Mislio sam da ti ne koristiš ovo?" "Ne koristim - ali mi ju je biser svejedno podmetnuo pod jastuk." "To bi mogla biti moja." "Ne. Ovo je Hilliardova." Voysey je bio zbunjen. "Ali trebala bi biti samo po jedna traka svake djevojke." "Tako su i meni rekli." Surgenor se približio gužvi. Gotovo svi su bili tu, u istočnom dijelu sobe, ali Surgenorovu pažnju su privukli diskovi razbacani po stolu. Njegove sumnje su prerasle u bijesnu sigurnost. "Bok, Dave, Victor," reče Pollen. "Vidim da ste i vi dobili. Dobrodošli u klub." "Kako ti se svidjela ova grupna terapija?" pitao ga je Gillespie cerekajući se. Lamereux ga je samo promatrao, gotovo bezbojnih obrva. "Ovo nije smiješno, Al. Ne koristim ove trake, ali netko je kopao po mojoj sobi, po mojoj glavi i to mi se ne sviđa." "Ako svi imamo istu djevojku, znači da je netko uzeo Bemijevu traku i napravio desetak kopija." "Mislio sam da su ove kasete zaštićene od kopiranja." "Jesu, ali čovjek koji se razumije u te stvari može to srediti." "Ali tko?" Surgenor je pogledao okolo. Jedan se čovjek držao izvan svađe i mimo sjedio za stolom, blago nezainteresiran, s tanjurom jaja i šunke ispred sebe. Surgenor je krenuo prema njemu, ostali su ga pratili. "Ovaj put si otišao predaleko, Barrow", reče Surgenor. Barrow je podigao obrve glumeći blagu iznenađenost. "Nemam pojma o čemu pričaš, staro momče." "Znaš ti dobro. Stavljajući na stranu napade na privatnost svih ovih ljudi, prijavit ću te zbog podmetanja požara na brodu. Zbog toga ćeš odležati neko vrijeme." "Ja?" Barrow je djelovao zaprepašten. "Nisam ja podmetnuo nikakav požar. Zašto bih to učinio?" "Da sve ljude potjeraš u hangar i na miru uzmeš traku izBemijeve sobe, kopiraš ju i podmetneš ostatku posade." "Ti si lud", Barrow se nacerio. "Ovaj put ću ti oprostiti, ali sljedeći put kada smisliš optužbe poput ovih morat ćeš nabaviti neki dokaz.” "Imat ću ja dokaz i za ovaj put", reče mu Surgenor. "Nepol stalno snima sva naša kretanja, samo što u našim ugovorima piše da snimke ne smije puštati osim ako nije ugrožena sigurnost broda ili je u pitanju krivična prijava - a ovo zadovoljava obadvije mogućnosti. Pitat ćemo Nepola."

"Pričekaj malo!" Barrow je skočio iz stolice, raširivši ruke i nabacivši jedan od svojih kiselih smiješaka. "Nisam ja nikakav kriminalac, za Boga miloga. Zar vi, dečki, ne razumijete šalu?" "Šalu!" Voysey je odgurnuo Surgenora i objema rukama zgrabio Barrowovu majicu. "Što si učinio s mojom trakom?" "Spremio sam je na sigurno. Smiri se malo." Barrow je počeo djelovati nervozno. "Pusti ga - time nećeš ništa riješiti", reče Surgenor, primijetivši da se Voysey najviše zabrinuo za sigurnost svoje kasete. Barrow je izravnao svoju majicu, kada je bio pušten. "Slušajte, dečki. Žao mije ako sam vas povrijedio. To je bila samo..." "Što ti je to trebalo?" Voysey nije bio zadovoljan objašnjenjem i mrke su mu se obrve polako spustile nad očima."Zašto si to učinio?" "Ja..." Barrow je prestao pričati i na usnama mu se javio pobjednički osmijeh kada se na vratima pojavio Hilliard. Djelovao je rumen, opušten i sretan. "Zao im je što kasnim, ljudi", reče. "Bilo mi je tako dobro da se nisam niti želio probuditi. Što se ovdje dešava?" Pogled mu je znatiželjno prešao preko prisutnih. "Nešto što se tebe tiče", promrmljao je Voysey. "Naš prijatelj Barrow je..." Surgenor ga uhvati za ruku. "Pričekaj malo, Vic." Voysey je nervozno oslobodio ruku. "...jučer ušao u tvoju sobu, ukrao ti kasetu, napravio desetak kopija i podmetnuo nam pod jastuke. Svi smo imali tvoju djevojku sinoć. To se dogodilo, Bemie." Hilliard je zateturao kao da ga je netko pogodio i nestalo mu je boje u licu. Buljio je u Barrowa koji se smješkao i zatim skrenuo pogled na Surgenora. "Je li to istina, Dave?" "Istina je." Surgenor je pogledao dječaka u oči, pomislio na Julie kako je gola prolazila stanom i skrenuo pogled u stranu, osjećajući krivnju i nelagodu. Hilliard je pogledao ostatak grupice, odmahujući glavom i pomičući usnice. Ljudi su gledali svoja stopala ne želeći sresti njegov pogled. "Učinio sam svima uslugu", reče Barrow. "Takva bi djevojka trebala biti javno vlasništvo." Voysey se provukao iza Barrowa i naglom pokretom uhvatio mu obje ruke. "Hajde, dečko", rekao je Hilliardu. "Ukrasi mu facu. Iskoristi moj potez i poravnaj mu nos. Zaslužio je to." Barrow se pokušao osloboditi, ali Voysey ga je bez problema držao dok se Hilliard mutnih očiju približavao stežući šake. Surgenor je znao da ih treba zaustaviti, ali se nije mogao odlučiti na to. Hilliard je odmjeravao udaljenost gotovo ritualnim pokretima, zatim je zamahnuo, zamislio se i okrenuo. Voysey ga je molio. "Hajde mali - imaš pravo na to!" "Zašto bih?" Hilliardove usne su se razvukle u osmijeh koji je bio sve samo ne to. "Tod je bio u pravu kada je rekao - čovjek bi bio stvarno zao kad ne bi podijelio kurvu sa svojim prijateljima." Ali Julie nije takva! javio se glas u Surgenorovoj glavi i gotovo je to rekao naglas, kada je shvatio da bi time napravio budalu od sebe. Ovdje se nije vodila rasprava o pravoj ženi, odjevenoj u žuto i zlatno, koja je sjedila s njim za kuhinjskim stolom i smiješila se njihovim zajedničkim uspomenama. Objekt o kojem se raspravljalo bila je samo zamršena kombinacija na magnetskoj traci. "Pusti čovjeka", reče Hilliard zauzimajući svoje mjesto za stolom. "Onda? Što je za doručak? Nakon onakve noći trebam dosta kalorija da se vratim u prijašnje stanje. Znate kako je?" Namignuo je čovjeku koji je sjedio do njega. Surgenor je pogledao Hilliarda sa iznenadnom mržnjom u očima, zatim je ponovo pogledao Barrowa. "Ti se nećeš izvući samo ovako", reče Surgenor, i - odjednom ispunjen bijesom koji nije mogao niti je želio razumijeti izjurio iz glavne prostorije u svoju sobu. "Slušaj moje riječi." "Slušam te, David." Surgenor je ležao na krevetu pokušavajući organizirati misli. "Službeno izjavljujem da je požar u hangaru podmetnuo Tod Barrow. Namjerno. Upravo je priznao to." Surgenor je nastavio opisivati događaj što je objektivnije mogao. "Razumijem," Nepol je rekao kada je Surgenor završio. "Misliš li da će i dalje biti problema između Hillliarda i Barrowa?" "Ja..." započe Surgenor, razmišljajući o drugom razlogu zašto bi se misija mogla prekinuti, ali se sjetio da slične ideje nisu upalile kod Nepola. "Mislim da više neće biti problema s njima. Izgleda da su se ispucali." "Hvala ti, David." Na trenutak je zavladala tišina, zatim se ponovo oglasio. "Vjerojatno će te zanimati da sam odlučio prekinuti ovu misiju. Što bi značilo da ćeš stići kući prije dvadeset i petog prosinca, kao što si želio." "Molim?" "Vjerojatno će te zanimati da sam...” "Nemoj mi sve to ponavljati - čuo sam što si rekao." Surgenor se ispravio u krevetu u strahu da to možda nije istina. "Što te natjeralo da promijeniš odluku?" "Okolnosti su se promijenile." "Kakve okolnosti?" Opet je zavladala tišina. "Barrow je nepredvidljiviji nego što misliš, David." "Nastavi."

"Nešto je radio s mojom memorijom i logičkim krugovima. Po mojoj procjeni, hitno se moramo vratiti u sjedište da bi određene prilagodbe, koje ne mogu sam učiniti, bile napravljene što je prije moguće." "Nepol, ne mogu razumijeti o čemu pričaš." Surgenor je buljio u zvučnik na zidu. "Što je to točno Barrow učinio?" "Napravio je još jednu kopiju Trance-Port trake i unio je u moju bazu podataka." Riječi su zvučale Surgenoru poput opscenosti. "Ali... nisam znao da je tako nešto moguće." "Moguće je ako je u pitanju dobro obučena osoba. Ubuduće će Kartografska služba morati limitirati iskustvo članova posade iz nekih područja. Također mislim da će eksperiment sa Trance-Portom biti obustavljen." "To je čudno", reče Surgenor još uvijek pokušavajući svariti sve što je čuo. "Hoću reći, je li traka bila kompatibilna s tvojim internim jezikom?" "Većim dijelom je. Vrlo sam sposoban, što je u ovom slučaju ispalo na moju štetu. Na primjer, odlučio sam prekinuti ovu misiju... i još uvijek nisam siguran da lije ta odluka donešena čistom logikom." "Meni djeluje savršeno logično - nekoga opasnog kao što je Barrow treba što prije skloniti s broda." "Točno, ali činjenica da sam na oprezu što se tiče njega uvelike smanjuje njegovu potencijalnu štetnost. Postoji mogućnost je da sada razumijem tvoju želju za povratkom kući i da je ona utjecala, na neki čisto ne-logički način, na moju odluku." "To je gotovo nemoguće, Nepol. Ovo je, vjeruj mi, tema o kojoj ja ipak imam više informacija od tebe." Surgenor je ustao i krenuo prema vratima sobe. "Imaš li nešto protiv da ja prenesem poruku ljudima prije tebe?" "Nemam ništa protiv, ukoliko im ne kažeš prave razloge prekidanja misije." "Neću." Surgenor je otvarao vrata kada je Nepol ponovo progovorio. "David, prije nego što odeš..." njegov nesigurni glas je čudno zvučao,"... podaci na Hilliardovoj kaseti... da li oni točno opisuju ljudske muško-ženske odnose?" "Ovo je previše idealizirano!" Surgenor je rekao polako, "ali se ponekad može desiti da tako ispadne." "Razumijem. Misliš li da Julie negdje postoji?" "Ne. Samo na traci." "David, meni sve postoji samo na traci." "Žao mije, ali ti tu ne mogu pomoći." Surgenor je pogledao po zidovima sobe iza kojih su bile milijarde bakrenih žičica koje su predstavljale Nepolov živčani sustav i osjetio nešto neobično. Sažaljenje u kombinaciji s gađenjem. Pokušao je smisliti nešto suvislo što bi mu rekao, ali riječi koje su mu padale na pamet ovdje su bile besmislene. "Bolje bi ti bilo da ju zaboraviš." "Hvala ti na savjetu", reče Nepol, "ali moja memorija je savršena." To je gadno, pomisli Surgenor dok je zatvarao vrata svoje sobe i odjurio do glavne prostorije s dobrim vijestima. Već tada, stoje dobra strana ljudskog mozga, sjećanja na Julie Cornwallis počela su ustupati mjesto predivinim zimskim popodnevima na Zemlji, nogometnim utakmicama, kutijama cigareta, ženama i toplini doma za vrijeme Božića. 5 Mike Targett je glupavo gledao kroz prednje vjetrobrane kapsule pet. Letjelica je putovala na visini od jednog metra, najvećom mogućom brzinom, preko ravne smeđe pustinje. Osim oblaka prašine koji su se mogli vidjeti na stražnjim ekranima letjelice, ništa se drugo nije kretalo na površini Horte VII. Nije bilo nikakvih znakova života. "Osam mrtvih planeta zaredom", mrmljao je. "Zašto nikada ne naletimo na živo biće?" "Zato što radimo za Kartografsku službu", odgovori mu Surgenor, smještajući se udobnije u stolici. "Da na ovoj planeti ima znakova života ne bi nam dopustili ovako zujati po njoj." "To znam, ali volio bih znati da ipak postoji šansa da naletimo na nekoga. Bilo koga." "Onda ti predlažem”, Surgenor mu odgovori mimo, "da se prijaviš u Diplomatsku službu.” Zatvorio je oči u namjeri da uhvati malo sna poslije ručka. "Kakve mi kvalifikacije trebaju za to? Sve što znam je nešto astronomije i istraživačkog rada." "Imaš ti ono glavno - možeš pričati satima, a da ne kažeš ništa bitno." "Baš ti hvala." Targett je bezvoljno pogledao opušteno lice starijeg čovjek pored sebe. Počeo je već cijeniti Surgenora i njegovo iskustvo u Službi, ali istovremeno nije bio siguran da želi krenuti njegovim stopama. Trebao mu je posebno izdržljiv mozak da bi podnio neprestano pretraživanje praznih monotonih planeta, što nije bio siguran da posjeduje. Sama pomisao da bi mogao ostariti u Kartografskoj službi ispunila ga je hladnim užasom koji je pojačao njegovu želju da na brzinu skupi neke novce i pobjegne odavde dok je još dovoljno mlad da bi uživao u njima. Sljedeći godišnji odmor otići će na Zemlju i potražiti neke legendarne hipodrome. Kockar nije imao problema naći zabavu na bilo kojoj planeti federacije, ali konjske utrke su bile nešto drugo - još ako su na starim povijesnim mjestima kao što su Santa Anita ili Ascot... "Dave", reče čeznutljivo, "jesi li bio u Službi u ona stara vremena kada su dozvoljavali kapsulama utrku zadnjih petsto kilometara?" Surgenor je otvorio oči. "Stara vremena? Toga je bilo do prije par godina."

"To su već stara vremena kada je u pitanju ovaj posao." "Nekada smo se utrkivali do broda, ali smo jednom upali u gužvu tako da su donijeli zakon kojim se to zabranjuje." Surgenor je govorio dovoljno živahno, ali je bilo očigledno da se pokušava uljuljkati u san. "Jesi li uspio išta zaraditi tako?" Targett je bio uporan. "Kako?" "Kladeći se na pobjednika?" "Ne bi to uspjelo." Surgenor je zijevnuo glasno, dajući mu do znanja da mu nije do razgovora. "Svaka kapsula imala je jednake šanse, što baš i nije profitabilno." "Nisu baš imale jednake šanse", reče Targett zagrijan za temu. "Slučajno znam da Nepol tolerira grešku od trideset kilometara kada spusti Sarafand na pol - i ako je tako sa obje strane, jedna od kapsula bi mogla imati čak šezdeset kilometara prednosti. Sve što je trebalo činiti da bi se zaradila neka lova bilo je..." "Mike", Surgenor ga je umorno prekinuo, "jesi li ikada razmišljao da bi, ako upregneš svoj genijalni mozak u nešto legalno, bio toliko bogat da ne bi morao kockati?" Targett je bio zatečen. "Kakve veze ima bogatstvo s kockanjem?" "Mislio sam da to činiš - da bi skupio lovu." "Pokušaj ponovo zaspati, Dave - žao mi je što sam te smetao." Targett je okrenuo očima i vratio se promatranju pijeska kroz prednji vjetrobran. Oblici niskih brdašaca pojavili su se nekih desetak kilometara zapadno od njih, ali sve u svemu smeđe pustinje Horte VII bile su bezlične kao i dosada. Ležao je tako zavaljen u naslonjaču dobrih pola sata kada se računalo - koje je bilo jedan od Nepolovih koprocesora - oglasilo. "Primamo nestandardne podatke", zašumilo je. "Primamo nestandardne podatke." * * * "Računalo pet, tražimo pojedinosti”, reče Targett gurkajući Surgenora i otkrivajući pritom da je krupni čovjek već budan, kao da je predosjetio. "Na koordinatama dva-šest i udaljenosti od osamdeset i dva kilometra nalazi se veći broj metalnih objekata na površini planete. Približno sedam metara u dužinu. Prva procjena broja objekata je šezdeset i tri. Koncentracija i sastav objekata upućuju na neprirodnu građevinu." Targettovo srce je lupalo ubrzanim ritmom. "Jesi li to čuo, Dave? Što bi to moglo značiti?" "Zvuči mi kao da ti se ispunila želja - to nisu prirodni objekti." U Surgenorovom glasu nije bilo oduševljenja, ali je Targett primijetio da mu se suputnik ispravio u sjedalu. "Prema podacima to bi trebalo biti u onim brdima zapadno od nas." Targett je pregledao uzvisine koje su titrale u toplotnoj izmaglici Horte. "Sve mi izgleda mrtvo tamo." "Čitava planeta je mrtva - u suprotnom bi Nepol dobio podatke iz prvog, orbitalnog pregleda." "Pa, pođimo tamo i pogledajmo o čemu se radi." Surgenor je odmahnuo glavom. "Nepol ne bi pristao na razbijanje formacije letjelica ukoliko se ne radi o opasnosti. Preoblikovalo bi mu kartu planete, a što se tiče KS-a karta ima najveći prioritet u većini slučajeva." "Što?" Targett se nervozno vrtio u stolici. "Boli mene kurac za kartu planete. Zar bi trebali samo prozujati ovuda i zanemariti neku arheološku vrijednost? Kažem ti, Dave, ako ti ili Nepol ili bilo tko drugi mislite da ću ja..." Prekinuo je u pola rečenice primijetivši Surgenorov osmijeh. "Muljaš me, zar ne?" "Pa, recimo da je tako - teško je odoljeti tako dobroj prilici", reče Surgenor, vidljivo zadovoljan. "Nemoj se ništa brinuti oko prozujavanja pored ovoga. Nismo mi arheolozi, ali je predviđena određena provizija u pravilima istraživanja. Čim se vratimo na Sarafand, kapetan Nepol će poslati par kapsula da provjeri što je to točno." "Nekoliko kapsula? Zar neće biti sva posada poslana?" "Ako Nepol bude mislio da je stvar važna možda ode tamo sa Sarafandom." "Ali ovo mora biti važno." Targett je nemoćno pokazivao rukama prema brdima na zapadu. "Stotine nečijom rukom napravljenih stvari samo leži tamo na površini. Što bi to moglo biti?" "Tko to zna? Pretpostavljam da se neki brod tamo spustio - možda zbog popravka - i jednostavno odbacio suvišni teret.” "Ah?" Tako banalno rješenje Targettu nije bilo palo na pamet i bezuspješno je pokušavao prikriti razočaranje. "Nedavno?" "Ovisi što ti smatraš nedavnim. Sarafandje prvi brod Federacije koji je ušao u Horta sustav - a prošlo je sedam tisuća godina otkako se Bijelo Carstvo povuklo odavde, tako da..." "Sedam tisuća godina!" Targett je osjetio dio omamljenosti koju je već jednom doživio - kada je uspio napraviti osam antimarginalnih pogodaka na Pardorskoj ploči. Ovo je bio novi i pogodniji način kockanja kojem su ljudi pribjegavali na monotonim pretraživanjima mrtvih planeta, a nagrada je bila kratak pogled u stvarnost, rukovanje s duhom stare civilizacije koja je prolazila gravitonske plime davno prije gradnje prve egipatske piramide. Neočekivano, Targett je prvi put bio sretan što se prijavio u Kartografsku službu, ali nova briga ga je počela mučiti. Što ako ga Nepol ne odabere u grupu koja će krenuti do nalazišta? "Dave," rekao je oprezno, "na koji način Nepol određuje ljude koji će krenuti u inspekciju?"

"Kako to već računalo radi." Surgenor mu je uputio umoran osmjeh. "Za neplanirana kretanja najčešće se koriste kapsule s najmanjim brojem radnih sati - a ova stara kanta će..." "Nemoj mi reći - morati na remont sljedeći mjesec." "Sljedeći tjedan." "Kako je to divno", ogorčeno reče Targett. "Šalju se dvije kapsule od šest. Šanse protiv mene su tri naprama jedan i nemam nikakve nade za dobitak. Kakve sam sreće..." Zašutio je primijetivši smiješak na Surgenorovom licu. "Mogu li ti predložiti nešto?" Surgenor je gledao ravno pred sebe. "Umjesto da ovdje sjediš i proračunavaš mogućnosti, zašto ne bi obukao odijelo i prošetao se do tih brda? Na taj način..." "Što? Zar se to može?" Surgenor je uzdahnuo onako kako uvijek uzdiše kad neki od mladića provali glupost. "Predložio bih ti i da pročitaš pravila istraživača kada se vratiš na Sarafand. Svako od ovih odijela je opremljeno EVA opremom za punih pedeset sati, upravo ako iskrsne ovako nešto." "Preskoči te tehničke detalje, Dave - kasnije ćemo o pravilima." Zbog silnog uzbuđenja Targett je zaboravio na osjećaj poštovanja prema Surgenorovom iskustvu. "Hoće li mi Nepol dopustiti napuštanje kapsule da bih pogledao... što god je to tamo?" "Trebao bi - logički je to sasvim u redu. Ti mu možeš poslati sliku i komentar nalazišta dok naša kapsula normalno nastavlja putovanje. Da bi te se vratilo na brod potrebna je samo jedna kapsula - tako se ne bi potrošilo vrijeme za pripremu više njih." "Popričajmo odmah sa Nepolom." "Siguran si da to želiš, Mike?" Surgenorov pogled je postao ozbiljan. "Osjećat ću odgovornost prema tebi tamo vani, a rad u Kartografskoj službi ima druge slabosti. Svi mi već pomalo počinjemo gledati na planete kao na sličice s ekrana." "Što želiš time reći?" "Toliko smo navikli na naše letjelice, da smo zaboravili da u potpunosti ovisimo o ovim aparatima oko nas. To bi ačilo da te nikakva psihološka spremnost ne može 'premiti na šetnju od deset kilometara. Zato nam Nepol nije naredio da odemo pogledati što je to - Služba ne traži od čovjeka da hoda sam po nepoznatim planetarna." Targett je odmahnuo glavom i pritisnuo tipku kojom je dobio direktnu vezu s Nepolom. 6 Kapsula pet se vinula u zrak, podigla lagano nos i pojurila prema sjeveru, praćena smeđom prašinom. Targett ju je promatrao kako nestaje, blago iznenađen brzinom kojom se letjelica izgubila s vidika u ovoj stranoj panorami. Duboko je udahnuo zrak iz plastičnih cjevčica svog odijela. Bilo je rano poslijepodne i imao je oko šest sati - što mu je trebalo biti dovoljno - da stigne do metalnih objekata koji su ležali nekih desetak kilometara zapadno od njega. Počeo je hodati, jedva vjerujući u preokret događaja koji su prekinuli dosadno rutinsko kartografiranje planeta i smjestili ga u ovaj pretpovijesni okoliš. Horta VII nije imala niti traga kisika u atmosferi i planeta nije nikada poznavala nikakve oblike života, pa ipak Targett nije mogao, a da ne traži ostatke školjaka i insekata u pijesku pod svojim nogama. Intelektualno je mogao shvatiti da hoda po mrtvoj planeti, ali instinktivno i emocionalno njegova svijest to jednostavno nije prihvaćala. Koračao je što je brže mogao propadajući do koljena u fini pijesak osjećajući se sigurnijim svaki put kada mu je futrola laserskog pištolja dotaknula butinu. "Znam da ti sve ovo neće trebati", govorio mu je Surgenor prije izlaska, "ali ovo je standardna EVA oprema i ako je odbiješ nositi nećeš moći izaći iz kapsule." Gravitacijska sila Horte VII je bila otprilike 1.5g i kad se približio planinama Targett se već dobro oznojio usprkos rashladnom uređaju odijela. Otkopčao je pištolj, koji kao da je pokvareno početverostručio svoju težinu, i prebacio ga preko ramena. Tlo je postajalo sve kamenitije i dok se polako uspinjao otkrio je da sve više liči na okamenjenu lavu. Sjeo je na glatku izbočinu, sretan što može malo odmoriti noge. Nakon što je otpio malo svježe vode iz cjevčice pričvršćene uz lijevi obraz, odlučio je provjeriti svoju točnu poziciju. "Nepol", reče, "koliko sam daleko od objekata?" "Najbliži se nalazi devetsto i dvanaest metara od tvoje lokacije", odgovori Nepol gotovo istovremeno, koristeći podatke koje je upravo dobio od istraživačkih kapsula. "Hvala." Targett je promotrio uspon ispred sebe. Nezgodno strmo brdašce počinjalo je tik ispred njega. S njegovog vrha bi trebao moći vidjeti objekte ukoliko nisu bili zakopani prašinom starom sedamdeset stoljeća. "Kako ti ide Mike?" začuo se Surgenorov glas.

"Nema problema." Baš mu je namjeravao reći da mu je jasna razlika između promatranja terena na slikama i prelaženja njime kada je shvatio da ga je Surgenor čitavo vrijeme držao na vezi namjerno ne progovarjući da bi se osjećao odsječenim. Nije bilo nikakve sumnje da je Surgenor dijelio Targettove interese, ali tako se poigravati njime... "Dobro mi je došlo malo kretanja", reče. "Uživam u šetnji. Kako ide tebi?" "Moram donijeti jednu važnu odluku", reče Surgenor zadovoljno. "Na Sarafandu ću biti za manje od tri sata i postavljam si pitanje: da li da otvorim još jednu konzervu ili da pričekam odrezak zadovoljavajuće veličine koji me čeka na brodu. Što bi učinio ti, Mike?" "To je jedna od onih kompliciranih stvari koje sam moraš riješiti." Targett je s naporom zadržavao mirnoću glasa. Ovo je bio Surgenorov način da mu kaže kako je mogao pričekati par sati i krenuti u istraživanje punog želuca. Kako su sada stvari stajale, morat će provesti noć s malom količinom vode i surogatima. Još jedna nepogodna sitnica je bila da je ova strana planeta djelovala još neprijaznije čovjeku koji je sam. "U pravu si - nije pošteno s moje strane što ti namećem svoje probleme", Surgenor reče. "Možda se potrudim pa pojedem oba obroka." "Slamaš mi srce, Dave. Vidimo se kasnije." Targett je ustao odlučan da učini nešto korisno i učini si ovu šetnju isplativom. Počeo se oprezno penjati da se ne bi spotaknuo na kamenju ili poskliznuo na prašini koja mu se pri svakom koraku dizala oko gležnjeva. Iza uzvisine tlo je bilo ravno gotovo kilometar, a zatim je ponovo počinjao uspon. Mala ravnica je bila ograđena kamenjem sa sjeverne i južne strane, kao da je bila pročišćena buldožerima. I rasuto po ravnici - nasumično raspoređeno - nalazilo se stotine pravilnih crnih cilindara, od kojih je najbliži bio jedva nekoliko koraka od njega. Imali su oko sedam metara po dužini, zaštićeni s obadvije strane, savršeno zaobljeni zbog aerodinamike. Targettovo disanje se ubrzalo, kada je shvatio da ti strani objekti nisu odbačeno smeće kako je to Surgenor pretpostavio. Uzeo je minijaturnu televizijsku kameru, priključio je na izvor napajanja odijela na par sekundi, samo da bi bio siguran da baterije kamere nisu prazne, i usmjerio je prema najbližem cilindru. "Nepol", rekao je, "uspostavio sam vizualni kontakt." "Primam prilično dobru sliku, Michael", odgovorio je Nepol. "Prići ću bliže." "Nemoj se micati", Nepol je zapovijedio kratko. Targett se smrznuo u pola pokreta. "Što se dešava?" "Vjerojatno ništa, Michael." Nepol je ponovo govorio normalnom brzinom. "Podaci koji mi pristižu govore mi da na površini ovih objekata nema prašine. Je li to točno?" "Pretpostavljam da jest." Targett je proučavao sjajne crne cilindre, pitajući se kako su uspjeli svo to vrijeme ostati tako očuvani. Kao da su ovoga jutra bili tu postavljeni. "Pretpostavljaš? Da li ti neka okolnost onemogućava da budeš siguran?" "Ne pokušavaj biti smiješan, Nepol - siguran sam. Znači li to da su nedavno ovdje postavljeni?" "Malo vjerojatno. Postoje li neke veće količine prašine u okolici cilindara?" Targett je suzio oči ne bi li bolje vidio i primijeti hrpice prašine koje su bile udaljene par centimetara od cilindara. Opisao je ono što je vidio. "Odbojna polja", komentirao je Nepol. "Aktivna i nakon sedam tisuća godina. Nije potrebno da dalje proučavaš objekte, Michael. Čim se sve kapsule vrate na brod, dovešću Sarafand na tvoju lokaciju radi detaljne istrage. Sada se vrati do podnožja brda i pričekaj brod." "Koji je smisao mog dolaska ovamo ako neću više ništa raditi?" pitao je Targett. Na trenutak je razmišljao o mogućim posljedicama neodazivanja na Nepolovo naređenje - službena opomena, smanjenje plaće, povlačenje iz Službe. Brzo je došao do odluke. "S obzirom na okolnosti, nemam namjeru vrtjeti palčeve sljedećih četiri ili pet sati." Targettov glas je bio odlučan, iako nije bio siguran kako će Nepol protumačiti njegove riječi. "Prići ću da bih bolje pogledao objekte." "To ti mogu dopustiti, ako ćeš i dalje sve snimati." Targett je gotovo pripomenuo da, pošto je udaljen tisućama kilometara od broda, Nepol ne može nametati svoju volju tek tako, ali se suzdržao komentara. Tijekom prošlih par mjeseci u Službi uspio je prihvatiti činjenicu da posada oslovljava Nepola s ‘kapetane’ i sluša njegova naređenja kao da ih prima od admirala s tri zvijezdice. Ideja da netko na tolikoj udaljenosti upravlja njime kao da je lutka bila je više nego iritirajuća, ali nije imalo smisla pokvariti si ovakvu priliku kada je već prešao toliki put. "Krećem", rekao je Targett. Zakoračio je na ravnicu s kamerom usmjerenom ravno ispred sebe i dok se približavao nešto oko cilindara ga je počelo uznemiravati. Izgledali su poput vojnih naprava. Možda rakete. Istu misao mora da je imao i Nepol. "Michael, jesi li napravio polyradnu provjeru?" "Jesam", reče Targett iako to nije učinio i dok je odgovarao bacio je pogled na ekran koji se nalazio na lijevoj ruci ne pokazujući ništa neobično. Pomaknuo je ekran u vidokrug kamere da bi dokazao da u blizini nema nuklearnog naoružanja. "Sve je potpuno čisto. Podsjećaju li tebe ove stvarčice na torpeda?" "Mogle bi biti bilo što. Nastavi oprezno."

Targett je, hodajući polagano, morao staviti ruku na usta da bi se suzdržao komentara. Prišao je najbližem cilindru, diveći se njegovoj elektrostatskoj čistoći. "Stani s kamerom metar od cilindra", reče Nepol. "Polagano hodaj oko njega dok ne dođeš na početnu poziciju." "Razumijem", promrmljao je Targett, krećući se poput raka oko cilindra. Jedan dio se gotovo sužavao u točku, završavajući s rupicom od jednog centimetra koja je podsjećala na cijev puške. Prsten crnog stakla, gotovo nevidljiv zbog metala oko njega, nalazio se par centimetara od cijevi. Drugi kraj cilindra bio je zaobljeniji i više podsjećao na soljenku. Na srednjem dijelu nalazile su se ploče potpuno poravnane s površinom i pričvršćene vijcima koji su mogli potjecati sa Zemlje da nisu bili u obliku slova Y. Na njima nije bilo nikakvih oznaka. Kada je završio kruženje oko predmeta, Targetta je ponovo uhvatilo oduševljenje što je tako blizu predmeta koji su pripadali nestaloj civilizaciji. Odlučio je, s osjećajem krivice, da će pokušati ponijeti koji dio sa sobom. Još bolje, pomislio je, čitava kutija tih predmeta bi na Zemlji mogla postići cijenu od... "Hvala ti, Michael", javio se Nepol. "Snimio sam eksterne detalje predmeta - sada pokušaj skinuti ploče sa srednjeg dijela." "Dobro." Targett je bio blago iznenađen Nepolovom naredbom, ali je svejedno spustio kameru na mjesto otkuda se mogu vidjeti svi njegovi pokreti i oslobodio nož iz korica. "Pričekaj trenutak, Mike", začuo se Surgenorov glas, neočekivano jasan usprkos stotinama kilometara koji su ih dijelili. "Spomenuo si torpeda maloprije. Kako te stvari točno izgledaju?" "Dave," reče Targett umorno, "zašto se ne vratiš svojim nedoumicama oko hrane?" "Podigla mi se želučana kiselina - bolje mi opiši to što tamo imaš." Targett je nervozno opisao sve ukratko. Očekivano putovanje kroz kulturu stare civilizacije kao da je sve više bivalo kočeno nevažnim, ali stalnim upadicama sa strane. "Imaš li nešto protiv da nastavim sa onim što sam započeo?" pitao je. "Mislim da ne bi smio dirati te predmete, Mike." "Zašto ne? Izgledaju poput torpeda - ali zar me Nepol ne bi upozorio ako postoji i najmanja mogućnost da te stvarčice eksplodiraju?" "Bi li?" Surgenorov glas je bio oštar. "Nemoj zaboraviti da je Nepol računalo..." "Ti mi ne moraš o tome ništa pričati - ionako si prvi koje se odnosi prema njemu kao osobi." "...i zbog toga njegovo se razmišljanje bazira na čistoj logici. Zar nisi primijetio promjenu u njegovom raspoloženju? Prvo ti je rekao da nas pričekaš - a zatim da rastaviš jedan od tih predmeta." "Što dokazuje da misli da su bezopasni." "Što dokazuje da misli da bi mogli biti opasni, tupane. Slušaj me, Mike, tvoja mala avantura je ispala puno zamršenija nego što je itko od nas to očekivao i pošto si bio dobrovoljac, Nepol je spreman žrtvovati tvoju kožu." Targett je odmahnuo glavom iako tamo nije bilo nikoga tko bi to mogao vidjeti. "Da je Nepol mislio da postoji bilo kakav rizik, naredio bi mi da se maknem odavde." "Pitajmo njega", sjeti se Surgenor. "Nepol, zašto si naredio Mikeu da skine jednu od pločica sa cilindra?" "Da bih mogao proučiti unutrašnjost predmeta." Surgenor je uzdahnuo glasno. "Oprosti. Što te navelo da Mikeu narediš da sam nastavlja operaciju umjesto da pošalješ standardnu ekipu od dvije kapsule ili sam dođeš tamo sa SarafandomV "Predmeti koji su u pitanju izgledom podsjećaju na torpeda, rakete ili bombe", Nepol je odgovorio bez odugovlačenja, "ali nedostatak mehaničkih ili električnih interfacea navodi na mogućnost da se radi o sustavu koji ima samoodržavanje. Njihovi sustavi za zaštitu od prašine još uvijek su aktivni i zbog toga postoji mogućnost da su i drugi sustavi aktivni ili mogu biti aktivirani. Ako se ispostavi da predmeti jesu oružje, bolje je da ih pregleda jedna osoba, a ne grupa od šest ili dvanaest - pogotovo ako je ta osoba odlučila ne poslušati jasnu naredbu da napusti područje i time ograničila odgovornosti i ovlasti Kartografske službe." "Kao što čuješ", reče Surgenor pobjednički. "Kapetan Nepol strogo vjeruje da su neke stvari potrošne i u ovom slučaju je bolje izgubiti tebe nego više ljudi." "Ne smijem ugrožavati brod", rekao je Nepol. "On ne smije ugrožavati brod, Mike. Sada kada znaš na čemu si imaš pravo odustati od pristupanja predmetima dok ne dođe bolje opremljena ekipa." "Mislim da ovdje nema nikakvog rizika", reče Targett mimo. "Osim toga, sve što je Nepol rekao ima savršenog smisla - razumno je kockati se s takvim mogućnostima. Nastavit ću dalje". Analizirajući svoje osjećaje, Targett je bio iznenađen činjenicom da je pomalo razočaran Nepolom. Uvijek se bunio kada su se njegovi suradnici odnosili prema Nepolu kao osobi, a sada je shvatio da je o Nepolu razmišljao kao dobroćudnom aparatu koji se o njemu bolje brinuo nego što bi pravi kapetan. Vjerojatno je tu bilo nečega s čim bi se psihoanalitičari mogli pozabaviti, ali njegova najveća briga bila je unutrašnjost najbližeg cilindra. Otkopčao je teški ruksak, spustio ga na tlo i kleknuo pored cilindra.

Vijci u obliku slova Y nisu bili previše pogodni za Targettov nož, ali ispalo je da sve ide glatko kada se jače stisne. Podigao je prvu ploču oprezno, otkrivajući grupu komponenata i sklopova oko spiralne jezgre. Žice su bile tanke i potpuno bezbojne, ali još uvijek su izgledale kao da su tu postavljene jučer, a ne prije nekoliko tisućljeća. Targett, koji nije imao iskustva s elektronikom, osim kratkih tečajeva KS, osjetio je divljenje prema davno nestaloj civilizaciji. Za pet minuta uspio je skinuti sve ploče uredno ih složiti pored sebe u prašinu. Letimičan pogled po unutrašnjosti mu nije otkrio ništa više o funkciji cilindra, ali dijelovi su ga neodoljivo podsjećali na dijelove automatske puške. "Ponovo uzmi kameru i na udaljenosti od jednog metra napravi puni krug oko cilindra", prekinuo je Nepol njegovo razmišljanje, "a zatim se približi kamerom da bi mogao vidjeti unutrašnje komponente." Targett je učinio kako mu je bilo rečeno, zaustavljajući se na dijelu za koji je mislio da je stražnja strana. "Što misliš o ovome? Podsjeća me na motor neke vrste, ali metal je čudan, nekako grbav." "To bi mogla biti posljedica skupljanja vodika u svrhu..." Nepol je zastao usred rečenice. Taj gotovo ljudski potez natjerao je Targetta da se napregne ne bi li čuo nastavak. "Nepol?" "Naredbu koju ću ti sada dati moraš odmah poslušati." Nepolov glas je bio neprirodno oštar. "Pogledaj oko sebe. Ako vidiš hrpu kamenja koja bi te mogla zaštititi od puščane vatre - kreni odmah prema njoj!" "Što se događa?" Targett je nervozno pogledavao po čistini. "Ne pitaj ništa", Surgenor je uletio. "Učini kako ti je Nepol rekao - trči prema zaklonu!" "Ali..." Targettu je riječ zapela u grlu kada je krajem oka zapazio pokret. Okrenuo se u tom smjeru i primijetio da je u sredini čistine jedan od stotine cilindara ispružio svoj oštri kraj pod kutem i počeo se polagano njihati poput kobre koja hipnotizira plijen. 7 Na trenutak Targett je samo buljio u cilindar, lica skamenjenog od šoka, a zatim pojurio prema najbližoj hrpi kamenja. Opterećenom odijelom i jačom gravitacijom, bilo mu je nemoguće postići neku veću brzinu. S njegove desne strane cilindar se polako podigao u zrak poput neke mitološke zvijeri probuđene nakon toliko tisućljeća. Cilindar je lagano krenuo prema njemu. Još dva su se pokrenula iz njihove prašnjave kolijevke. Targett se pokušao kretati brže, ali osjećao se kao da se do pojasa nalazi u medu. Ispred sebe je vidio trokutasti prolaz unutar hrpe nabacanog kamenja i zateturao se prema njemu. Prostor s njegove desne strane bio je prazan, dajući mu utisak da je cilindar koji se digao u zrak nestao. Ubrzo ga je vidio kako mu se približava s leđa, ciljajući. Njegovi mišići su počeli pumpati jače u ovom košmarnom slow- motionu prema kamenom prolazu koji je svejedno bio predaleko. Znao je da neće stići na vrijeme. Bacio se prema prolazu - upravo u trenutku kada ga je stravični udarac pogodio u leđa. Televizijska kamera mu je ispala iz ruke dok je letio ravno prema prolazu. Iznenađen što je još uvijek živ, Targett je očajnički dopuzao do prolaza. Trokutasti prolaz je bio dovoljno velik da mu sakrije čitavo tijelo. Poletio je u njega u paničnom strahu od još jednoga metka. Živ sam, tupo je pomislio. Ali kako? Provukao je ruku do svojih leđa da bi opipao gdje ga je metak pogodio i osjetio oštar komad željeza. Prsti su mu istraživali oštećenu stvar u obliku kutije i prošlo je par sekundi prije nego je identificirao uništenu jedinicu za generiranje kisika. Posegnuo je za ruksakom u kojem je bio rezervni generator i odmah se sjetio da je ostao na zemlji pored cilindra koji je otvarao. Koprcajući se očajnički uspio se okrenuti i pogledati van. Mali dio neba koji je mogao vidjeti bio je ispunjen crnim siluetama torpeda u letu. Targett se pomakao malo naprijed ne bi li bolje vidio. Gotovo se ukočio kada je primijetio da u zraku ima više stotina torpeda, čije su sjene polagano prelazile po prašnjavom tlu. Čak i dok ih je gledao, par novih se otvorilo i diglo u zrak pridruživši se ostalima u roj koji je kružio područjem. Blaga neravnina terena blokirala je pogled, tako da nije mogao vidjeti je li ruksak još uvijek tamo i da li se cilindar na kojem je radio također vinuo u zrak. Malo je podigao glavu ne bi li bolje vidio, ali je ubrzo bio zasut prašinom i kamenjem. Nije bilo sumnje da je nekoliko torpeda primijetilo njegov pokret i odgovorilo na jedini mogući način, prema smrtonosnom programu njihovih programera. "Reci mi svoju poziciju, Michael", Nepolov glas kao da je došao iz neke druge dimenzije. "Pozicija mi baš nije najbolja", reče Targett panično pokušavajući doći do daha. "Ovi predmeti djeluju kao lovci-roboti opremljeni automatskim oružjem. Većina ih je sada u zraku, moguće je da ih je pokrenula radijacija kamere ili odijela - i ispunili su zrak poput komaraca. Sakrio sam se pod kamenjem, ali..." "Ostani gdje jesi. Biti ću tamo sa Sarafandom za manje od sat vremena." "Neće ići, Nepol. Jedan metak me pogodio dok sam bježao. Odijelo mi nije probijeno, ali generator kisika je uništen."

"Upotrijebi pomoćni iz ruksaka", ubacio se Surgenor prije nego je Nepol mogao odgovoriti. "Ne mogu." Targett je s iznenađenjem primijetio da mu je više neugodno nego što ga je strah. "Ruksak mi leži na otvorenom i ne mogu nikako doći do njega." "Ali onda ti ostaje samo..." Surgenor je zastao. "Moraš nekako stići do ruksaka, Mike." "To je i meni palo na pamet." "Slušaj, možda torpeda reagiraju na nagle pokrete. Ako polako otpužeš do tamo..." "Hipoteza netočna", prekinuo ih je Nepol. "Moja analiza senzora iz torpeda koji je Michael otvorio govori mi da se radi o dvostrukom sustavu i obadva kanala su iskorištena; jedan za identifikaciju pokreta, a drugi tjelesne topline. I najmanje izlaganje njegovog tijela pokrenulo bi pucnjavu." "Već sam to iskusio - malo sam izvirio prije par minuta", reče Targett. "Skoro sam ostao bez glave." "To pokazuje da su moje pretpostavke točne, što sam..." "Nemamo vremena slušati tvoje čestitke samom sebi, Nepol." Surgenor je prekinuo računalo. "Mike, jesi li pokušao pucati na njih?" Targett je posegnuo za ultralaserom koji mu je još uvijek visio preko ramena. "Što bi to pomoglo, Dave. Tu ih par stotina zuji oko mene, a ultralaserski pištolj ima - koliko punjenja?" "Ako imaš ojačani pištolj trebalo bi biti dvadeset i šest punjenja." "Ima li smislu uopće pokušavati?" "Možda i nema, Mike, ali što drugo možeš? Ležati tamo i ugušiti se? Uništi barem nekoliko njih." "David Surgenor", prekinuo ih je Nepol, "naređujem ti da šutiš dok ne riješim ovu situaciju." "Riješiš?" Targett je ponovo osjetio staro slijepo vjerovanje u Nepola. "U redu, Nepol. Što želiš da učinim?" "Možeš li vidjeti torpeda ne dovodeći sebe u opasnost?" "Mogu." Targett je bacio pogled na trokutasti tračak neba koji se mogao vidjeti gdje je upravo prolazio jedan od cilindara. "Ali samo jednog po jednog." "To je dovoljno. Tvoji podaci kažu da si vrlo dobar strijelac. Želim da pokušaš pogoditi jedan od torpeda. Pogodi ga u području nosa." "Čemu sve to?" Targettova tanka, iracionalna nada u trentku se pretočila u bijes i paniku. "Imam samo dvadeset i šest naboja, a vani se nalazi tri stotine robota." "Tristo šezdeset i dva, da budemo točni," reče Nepol. "Sada slušaj moja naređenja bez odugovlačenja. Usmjeri svoj pištolj prema jednom od tih predmeta. Pogodi ga što bliže nosnom dijelu, bez da ugrožavaš sebe i opiši mi što se dešava." "Ti ter..." Shvaćajući da upravo pokušava uvrijediti računalo, Targett je izvadio bescijevni pištolj i usmjerio ga prema izlazu iz prolaza. Postavio je nišan na nisko povećavanje i namještao se u prolazu dok nije postigao dovoljno veliku visinu za pucanje. Kontrola disanja, što je osnovno za preciznost pogotka, bila je nemoguća - pluća su mu udisala u trzajima već ustajali zrak u odijelu - ali torpeda su bila relativno lagan plijen za radijacijsko oružje. Pričekao je dok se jedan od cilindara pojavio u njegovom vidokrugu, namjestio nišan na njegov oštri nos i povukao obarač. Energetska kapsula je ispustila zraku sjajne svjetlosti pogađajući vrh torpeda. Crni cilindar se na trenutak zanio, zatim vratio na staru putanju kao da se ništa nije dogodilo, očigledno neozlijeđen. Targett je osjetio znoj kako mu se spušta niz vrat. Koliko god to nemoguće zvučalo, on - Michael Targett, najvažnija osoba u svemiru - umrijeti će, kao i svi anonimni pojedinci prije njega. "Pogodio sam jednoga", protisnuo je kroz otupjele usnice. "Točno u nos. Nastavio je kao da se ništa nije dogodilo." "Na metalu nisu ostali nikakvi tragovi?" "Mislim da nisu. U principu, vidim ih samo kao sjene, tako da ne mogu biti previše siguran." "Rekao si da je topredo nastavio kao da se ništa nije dogodilo", Nepol je bio uporan. "Razmisli točno, Michael - zar nije bilo nikakve reakcije?" "Pa, kao da se na trenutak zanio, ali..." "Upravo kako sam očekivao", komentirao je Nepol. "Interno uređenje torpeda sadrži dvostruki senzorni i kontrolni sustav. Ovo je novi dokaz koji to potvrđuje." "Proklet bio, Nepol", prošaptao je Targett. "Mislio sam da mi pokušavaš pomoći, ali ti me koristiš samo da bi došao do više podataka. Od sada nadalje, sam radi svoj prljavi posao - dajem otkaz." "Radijacija ultralasera trebala bi biti dovoljna da spali primami senzorski pogon", nastavio je Nepol, ne obazirući se na Targettove riječi, "prebacujući sustave na pomoćno napajanje. Još jedan pogodak u isti torpedo bi ga izbacio iz igre i postoji vjerojatnost da bi time glavni motor čitavog sustava počeo raditi greške." "Veliki stupanj indirektne radijacije u kombinaciji s greškom u motoru mogao bi prouzrokovati kvar na senzorima ostalih torpeda, uzrokujući..." "To bi moglo upaliti!" Targett je osjetio tračak olakšanja ali je istom brzinom tračak i nestao. Trudio se da svoje osjećaje sakrije od drugih koji su ga slušali, posebno Davea Surgenora. "Problem je u tome što ne mogu vidjeti nikakve tragova na torpedu koji sam pogodio, a ako pružim glavu van da bih bolje vidio izrešetat će me. Možda bi to bila najbolja solucija - bar bih umro brzom smrću."

"Dopusti da nešto kažem, Nepol", začuo se Surgenorov glas. "Slušaj, Mike - još uvijek ima nade. U pištolju imaš još dvadeset i pet punjenja. Gađaj torpeda koja prolaze pored prolaza i možda ćeš pogoditi dva puta isti." "Hvala ti, Dave." Sivilo pomirenja sa situacijom preuzelo je Targetta. "Zahvaljujem ti se na tvojoj brizi, ali sjeti se da sam ja kockar. Dvadeset i šest prema tri stotine šezdest i dva čini otprilike trinaest naprama jedan protiv mene. Trinaest je vrlo ružan broj, a ja se ne osjećam previše sretnim u ovom trenutku." "Ali to je tvoja jedina šansa..." "Nije jedina." Targett je skupio noge ispod sebe pripremajući se na očajnički potez. "Prilično dobro gađam iz radijacijskog oružja. Najbolje šanse su mi da brzo izađem van gdje mogu dovoljno dugo vidjeti jedan torpedo da ga pogodim dva puta." "Nemoj to pokušavati, Mike", Surgenor je rekao uzbuđeno. "Žao mi je." Targett je napeo mišiće za skok. "Odlučio..." "Rasuđivanje ti je očigledno pomućeno", prekinuo ih je Nepol, "vjerojatno zbog nedostatka kisika. Zaboravio si da ti je kamera ispala kada si trčao prema zaklonu?" Targett je oklijevao u svom izlijetanju iz zaklona. "Kamera? Još uvijek radi? Možeš li vidjeti cilindre?" "Ne sve, ali pojedine cilindre mogu djelomično pratiti u njihovoj putanji. Ja ću ti narediti kada ćeš pucati i ako dobro tempiraš svoje pucanje mogu, s greškom od jednog promašaja, odrediti koji torpedo trebaš pogoditi." "U redu, Nepol - pobijedio si." Targett se ponovo vratio u prijašnji položaj, gotovo siguran da bez obzira na sve neće biti promjena u krajnjem rezultatu ove bitke. Disanje mu je sve više postajalo isprekidano dok su mu pluća izbacivala svoje proizvode a ruke bile sve nesigumije unutar rukavica. Podigao je pištolj i pogledao kroz nišan. "Počni pucati kad si spreman." Nepolov glas mu je odjeknuo u slušalicama. "Dobro." Usmjerio je pištolj, pričekao da se torpedo pojavi u njegovom trokutastom dijelu neba i poslao zraku u nos. Torpedo se na trenutak zanijelo, a zatim nastavilo dalje. Targett je nastavio gađanje uvijek s istim rezultatom, dok na hrpici pored njega nije bilo više od deset čahura. "Gdje si, Nepol?" uzdahnuo je. "Ne pomažeš mi ništa." "Zrake ultralasera ne ostavljaju nikakve tragove na površini torpeda, tako da sam primoran potpuno se osloniti na statistiku", reče Nepol. "Međutim, sada imam dovoljno podataka da bih predvidio, s određenom točnošću, njihovo kretanje." "Pa, dovraga, počni već jednom." Na trenutak je nastala tišina. "Svaki put kada ti kažem 'sada' gađaj torpedo koji se pojavi." "Spreman sam", Targett je rukom obrisao znoj sa čela. Tamne su mu sjene počele bljeskati pred očima. "Sada." Targett je ponovo pucao, ishod je bio kao i prije. "Sada.” Energetska zraka je još jednom pogodila torpedo - bez ikakvog učinka. "Tvoj plan ne uspijeva." Targett je sa naporom uspio pogledati display na pištolju. "Ostalo mi je još samo osam punjenja. Mislim da... da bih trebao pokušati sa svojim planom dok još..." "Gubiš vrijeme, Michael. Sada." Targett je povukao okidač i još jedan torpedo je neoštećen prošao dalje. "Sada." Beznadežno je ponovo pucao. Torpedo je već izašao iz njegova vidika kada je primijetio da je možda promiijenilo putanju. "Nepol", uspio je promrmljati. "Mislim daje..." Čuo je zaglušujuću eksploziju i njegov trokutasti dio neba zaslijepila je bijela svijetlost. Samo je foto-osjetljiva leća njegove kacige zaštitila Targettove oči od pakla koji je nastao vani. Blještavilo je trajalo nekoliko sekundi dok je nepoznati stroj uništavao samog sebe. Zamislio je kako torpeda gube kontrolu i uz zaglušujuće eksplozije padaju na tlo i... U pravom trenutku je zatvorio oči i spustio glavu u prašinu dok se vani pakao nastavljao. Još uvijek mogu umrijeti, pomislio je. Kapetan Nepol je učinio sve što je mogao, ali ako ne budem imao sreće - mogu vrlo lako zaglaviti ovdje. Kada su se blještavilo i zaglušujuća buka eksplozija stišali, izvukao se iz prolaza i prisilio noge da prihvate njegovu težinu. Oprezno je otvorio oči. Zaravan je bila prekrivena nepomičnim torpedima iz čijih se motora dimilo. Nekolicina je još uvijek bila u zraku, ali nisu obraćali pažnju na njega dok je trčao, nesigurna koraka, prema mjestu gdje je ostavio svoj ruksak. Dok je trčao prema ruksaku sjetio se da je jedno od torpeda moglo pasti na sam ruksak - što ni sam kapetan nije mogao spriječiti - ali pronašao ga je netaknutog pored rastavljenog cilindra koji nije poletio. Drhtavim prstima otvorio je ruksak, izvukao rezervni generator kisika i počeo proživljavati nove trenutke užasa primijetivši da ne može skinuti razbijem generator sa svojih leđa. Zadnjim atomima snage istrgnuo je razbijeni generator i postavio rezervni te legao u iščekivanju svježeg zraka u plućima. "Mike?" Surgenorov je glas oklijevao. "Jesi li u redu?" Targett je duboko udahnuo. "U redu sam, Dave. Kapetan Nepol me izvukao." "Rekao si ’kapetan'?"

"Čuo si me." Targett je polagano ustao i pogledao oko sebe da bi vidio što je ostalo od sedamdeset stoljeća starog sustava. Najvjerojatnije nikada neće moći dokučiti svrhu tih torpeda ili zašto su bili ostavljeni baš na Horti VII - ali više ga to nije niti zanimalo. Bio je zadovoljan činjenicom što je još uvijek živ. Dok je promatrao ovo novonastalo groblje jedan od torpeda koji su još uvijek lebdjeli u zraku udario je u stijenu udaljenu kojih dva kilometra od njega. Popratna eksplozija je obasjala zaravan. Targett je napravio par koraka u suprotnom smjeru. "Eksplodirao je još jedan, Nepol." "Hoćeš reći da još uvijek nije sigurno za brod, Michael", odgovorio je Nepol. "Mislim na torpedo. Jesi li vidio bljesak?" "Ne. Kamera ne radi." "Ah?" Targett je pogledao prema svojem skrovištu, gdje je pala kamera. "Vjerojatno je za vrijeme eksplozija nešto pregorilo." "Ne." Nepol je napravio stanku. "Slika je prestala stizati u trenutku kada siju ispustio. Postoji vrlo velika mogućnost da se isključila pri padu." "Moguće. Padala je pod..." Stao je u pola rečenice. "Onda si mi lagao. Nisi mogao nikako pratiti kretanje torpeda." "Zbog tvog psihičkog stanja morao sam lagati." "Ali, za Boga miloga, kako si znao kada moram pucati i kako si mogao znati da ću neko torpedo pogoditi dva puta?" "Nisam to mogao znati." Nepolov glas je bio čist i glasan. "Ovako nešto bi barem ti mogao razumjeti, Michael. Riskirao sam." "Ovo je divan materijal za moju knjigu, Mike." Pollenov glas je bio ispunjen zadovoljstvom dok se naginjao preko stola u glavnoj prostoriji. "Poglavlje ću nazvati: 'Dan kada je Targett (target = meta op. prev.) uzvratio vatru'. Odličan naslov, zar ne?" Mike Targett, koji je već navikao podnositi šale na račun svoga prezimena, kimnu glavom. "Vrlo originalno." Pollen se nagnuo nad svoje bilješke. "Moram biti pažljiv kod ovih podataka. U zraku je bilo tristošezdeset i dva torpeda, a ti si imao samo dvadeset i šest punjenja. To bi značilo da je Nepol kockao sa tvojim životom u omjeru jedan naprama trinaest i dobio!" "Krivo! Nije bilo tako." Targett se nasmiješio dok je rezao svoj odrezak. "Poslušaj moj savjet i kloni se pokera, Clifford - nemaš nikakvog iskustva u računanju vjerojatnosti." Pollen je djelovao uvrijeđeno. "Ovako jednostavne probleme mogu izračunati. Tristošezdetet i dva podijeljeno sa dvadeset i šest..." "Nema nikakve veze sa pravom matematikom situacije, dragi prijatelju. Moj zadatak je bio da jedan od torpeda pogodom dva puta. Točno?" "Točno", mrzovoljno reče Pollen. "U okolnostima poput ove možeš izračunati vjerojatnost tako da veći broj podijeliš sa manjim, kao što si to ti učinio. Problem je u tome što svakim pogotkom ti mijenjaš sitaciju u svoju korist i jedini način da točno izračunaš vjerojatnost je da pomnožiš dvadeset i pet slučajeva kada ti se polagano šanse povećavaju. To je poprilično teško izvesti - ukoliko nisi računalo - ali ako to uspiješ vidjećeš da ti vjerojatnost na kraju izlazi negdje oko dva naprama jedan da ćeš neki torpedo pogoditi dva puta, što i ne predstavlja neko kockanje." "To je teško za povjerovati." "Izračunaj to sam s kalkulatorom." Targett je stavio komadić odreska u usta i počeo ga žvakati. "Ovo je dobar primjer kako se iz gadnih situacija možeš izvući čistom logikom." Pollen je ispisao nekoliko brojaka. "To je previše složeno za mene." "Zato nikada od tebe ne bi bio uspješan kockar." Targett se još jednom nasmiješio dok je rezao novi komadić odreska. Nije, međutim, spomenuo da je i njegova logika daleko ispod ovog stupnja teorije vjerojatnosti i da je bilo dugih razgovora s Nepolom prije nego ga je ovaj uspio uvjeriti u istinitost teorije. I nikome nije spomenuo osjećaj potpune praznine kada je napokon shvatio da je Nepol - biće koje je spasilo njegov život i strpljivo odgovorilo na sva njegova pitanja - ništa drugo do logički stroj. Bilo je bolje igrati igru koju su igrali svi članovi posade, nazivati ga ’kapetanom’ i razmišljati o njemu kao o superljudskom biću koje nikada ne izlazi iz komandnog mosta na gornjim dijelovima Sarafanda. "Na kraju ovoga kartografiranja spustit ćemo se na Pandor", dobacio je Surgenor s druge strane stola, "i tamo ćeš nam moći demonstrirati svoje uspješno kockanje." "Mislim da toga neće biti." Targett je stavio još jedan komadić odreska u usta. "Sindikati koriste računala u proračunavanjima vjerojatnosti. To mi baš ne pruža prevelike šanse." 8

Mjehur je bio neslužbeni naziv za volumen prostora u kojem je svaka planeta i asteroid bio proučen od strane ljudi. Neke od tih planeta, najbolje, bile su označene za kolonizaciju ili neki drugi način razvoja, ali samo onda kada nije bilo tragova neke druge civilizacije. Kartografska služba bila je ovlaštena samo za pretraživanje nenastanjenih planeta - svi kontakti s drugim kulturama bili su zadaća diplomatskih i vojnih postrojbi. Kao rezultat ovih pravila, David Surgenor - iako veteran Kartografske službe - nije nikada, za vrijeme svojih službenih putovanja, stupio u kontakt s nezemaljskim civilizacijama i nije imao nikakve namjere to činiti... Surgenor je bez glasa promatrao kako iz kapsule pet vade dio opreme da bi napravili mjesta za dvije dodatne sjedalice. Čim je posao bio gotov popeo se u tešku letjelicu odvezao je do Sarafandove rampe. Iako je mala udaljenost dijelila Sarafand od bojnog broda Admiral Carpenter, Surgenor je u punoj brzini na zračnom jastuku preletio tu razdaljinu popraćen oblakom prašine. Iza sebe je ostavljao krvavocrveni trag na bijeloj pješčanoj površini, koji je polagano nestajao dok se fototropični pijesak slijegao. Jedan od stražara koji su stajali ispred rampe Admirala Carpentera pokazao mu je gdje treba smjestiti letjelicu i izgovorio par riječi u komunikator na ruci. Surgenor je smjestio kapsulu na pokazano mjesto i isključio motore dopuštajući letjelici da se spusti na tlo. Otvorio je vrata i topli, suhi zrak planete Saladin pojurio je u kabinu. "Ekipa bojnika Giyania biće ovdje za dvije minute", doviknuo mu je stražar. Surgenor mu je odgovorio blagom parodijom vojnog pozdrava i zavalio se natrag u sjedalicu. Znao je da se ponaša djetinjasto, ali Saiafand je bio zatvoren na ovoj planeti već mjesec dana. Surgenor nije toliko proveo na jednoj planeti otkada je počeo raditi za Kartografsku službu. Čekanje najednom mjestu, trošenje vremena, tako dragocjenog za ljudsku vrstu uvijek ga je činilo pesimističnim i mrzovoljnim. Putovanja ga nisu zadovoljavala kao nekad, ali ipak se nije mogao skrasiti na jednom mjestu. Bezvoljno je buljio u bijelu pustinju koja se prostirala prema horizontu i pitao se zašto mu se činila tako lijepom kada ju je prvi put ugledao. Naravno, tog dana je bilo i vjetra što se moglo zaključiti samo po prelijevanju boja od grimizne do bijele dok je pomicao fotoosjetljiva zrnca. Sarafandje sletio, kao i obično, s namjerom da obavi standardne kartografske operacije. Nije bilo nikakvih vidljivih problema na površini, što je značilo da kapsule mogu putovati punom brzinom i planeta bi bila pregledana u tri dana da nije došlo do nepredviđenih događaja. Tri od šest kapsula prijavile su prikazanja na planeti. Vizije su se pojavljivale u dva različita oblika - ljudi i građevina - koji su treperili u zraku i brzo nestajali tako da su mogli biti protumačeni kao priviđenja - ali činjenica je bila da za priviđenja moraju postojati razlozi. Ekipa koje je prije iz orbite pregledala planetu izvjestila je da je Saladin mrtva planeta, na kojoj nema nikakvih tragova života, niti u sadašnjosti, niti u prošlosti... "Vozaču, probudi se", kratko je rekao bojnik Giyani. "Spremni smo za pokret." Surgenor je namjerno polagano podigao glavu i promotrio tamnoputog, brkatog časnika koji je stajao na ulazu u kapsulu i čak djelovao kao da mu je ugodno u toj uniformi. Iza njega stajali su mladi poručnik nježnih plavih očiju i mišićavi vojnik s puškom u ruci. "Ne možemo krenuti dok svi ne uđu", Surgenor je razumno primijetio, ali rečenica je bila izrečena da bi im pokazao da mu se ne sviđa što ga tretiraju kao vozača. Mimo je pričekao dok se vojnik i poručnik nisu smjestili na dodatnim sjedalicama, a bojnik sjeo pored njega. Vojnik čije ime Surgenor nije zapamtio, ali je zvučalo poput McErlain, nije pušku odložio, već ju je imao spremnu u krilu. "Ovo je naše odredište", reče Giyani, dodajući Surgenoru papir na kojem su bile napisane koordinate. "Odavde je udaljeno oko..." "Petstopedeset kilometara", dodao je Surgenor, odoka izračunavajući udaljenost. Giyani je podigao obrve i bolje promotrio Surgenora. "Vaše ime je... Dave Surgenor, zar ne?” "Da." "Pa, Dave", Giyani je iskopao osmjeh koji je govorio: Vidiš kako mogu odobrovoljiti osjetljive civile?, zatim pokazao na koordinate, "možemo li biti tamo do 18.00?" Surgenor je zaključio, prekasno, da mu se Giyani više sviđao dok je bio služben. Uključio je motore, prebacio na suspenziju gravitacijskog efekta i usmjerio letjelicu prema jugu. Za vrijeme dvosatne vožnje razgovora gotovo nije niti bilo, ali je Surgenor mogao primijetiti da se Giyani odnosi prema McErlainu sa izrazitim neprijateljstvom, dok je poručnik - zvao se Kelvin - izbjegavao svaki razgovor s vojnikom. Vojnik je Giyaniu odgovarao jednosložnim rečenicama koje su se jedva držale na strani pristojnosti. Svjestan atmosfere koja je nastala u kapsuli, Surgenor se pokušao sjetiti što se o McErlainu govorilo na Sarafandu, ali većina njegove koncentracije bila je zauzeta komandama letjelice. Kada su Nepolu stigle prve prijave priviđenja, napravljene su provjere geodezijskih karti Saladina koje su se već nalazile u memoriji računala. Postojali su dokazi o pomicanju tla od prije tri tisuće godina baš u područjima gdje su prijavljena priviđenja. U ovoj fazi, Nepol je povukao sve kapsule, u skladu s pravilnikom Kartografske službe i tahioničnom vezom javio najbližem sjedištu. Kao odgovor stigao je Admiral Carpenter koji je nadgledao taj dio svemira i preuzeo kontrolu.

Jedno od prvih naređenja brigadira Nietzela, zapovjednika Zemaljskih snaga, bila je da Nepol sve podatke proglasi strogo povjerljivima i da ni o čemu ne obavještava civilnu posadu. To je značilo da će posadi Sarafanda biti potpuno uskraćeni podaci o stvarima koje će se dogoditi na planeti, ali ipak je bilo kontakata između posada brodova tako da ja Surgenor čuo neke glasine. Pretraži vački satelit koji je Admiral Carpenfer izbacio u orbitu navodno je snimio tisuće materijaliziranja i nestajanja objekata, neobičnih vozila, životinja i zamaskiranih osoba na površini Saladina. Pričalo se i da su se neke osobe potpuno materijalizirale, ali su nestale prije negoli se uspjelo doći do njih. Izgledalo je kao da je postojala civilizacija na Saladinu - koja se uspjela sakriti iza nerazumljive barijere kada je primijetila prilazak stranaca - i odlučila ostati sakrivena. Surgenor, koji nije vidio materijalizacije, nije previše vjerovao glasinama, ali je vidio kako letjelice, super- soničnom brzinom, polijeću sa Admirala Carpentera i vraćaju se praznih ruku. Znao je i to da Carpenterovo centralno računalo radi dvadeset i četiri sata dnevno obrađujući podatke koji su pristizali s pretraživačkog satelita. Znao je i to da su koordinate koje je primio odgovarale položaju mjesta gdje su primijećene prve materijalizacije... "Koliko smo daleko od cilja?" pitao je Gyjani dok je sunce dodirivalo planine na zapadu. Surgenor je pogledao svoj kartoskop koji je počeo polagano svjetlucati. "Nešto manje od trideset kilometara." "Dobro. Točno na vrijeme." Giyani je polagano položio ruku na pištolj. "Krenuli ste u lov na duhove?" upita Surgenor neobvezno. Giyani je prvo pogledao svoju ruku, a zatim Surgenora. "Žao mije. Imam naređenja da o operaciji ne raspravljam s vama. Nije ništa osobno, Dave, ali da smo imali odgovarajući prizemni prijevoz vi ne bi niti bili ovdje." "Ali, ja ću biti ovdje i vidjeti što se događa." "To te stavlja u povlašteni položaj, zar ne?" "Nisam primijetio." Surgenor je tmurno gledao oblake pijeska koji su se razbijali na vjetrobranu kapsule i pritom mijenjali nijanse od bijele do krvavocrvene kakvo je bilo i nebo nad planinama. Za par minuta će nastati tipična saladinska noć u kojoj je pijesak tako cm, a nebo toliko krcato zvijezdama da se činilo kao da su se stvari izokrenule; zemlja mrtva, a nebo puno života. Osjetio je jaku želju da se nalazi na Sarafandu i putuje prema dalekim zvijezdama. Poručnik Kelvin se nagne naprijed i obrati Giyaniu. "Kada možemo očekivati nešto?" "Svaki čas - ako je proračun računala točan." Giyani je na trenutak pogledao Surgenora, očigledno razmišljajući da li je smio reći ovu informaciju, zatim je slegnuo ramenima. "Postoje geodezijski dokazi da je ovdje došlo do pomicanje tla prije oko tri stotine godina, baš u vrijeme kada su Saladijanci bili u fazi gradnje gradova. Pretraživački satelit je na ovome mjestu primijetio građevine sedam puta u zadnjih deset dana, ali nemamo siguran dokaz - tako su mi rekli - da se građevine pojavljuju u nekom ritmu. Postoji velika mogućnost da ne nađemo ništa osim pijeska." "Što je tako posebno na ovome mjestu?" upita Kelvin, postavljajući pitanje koje se Surgenoru motalo po glavi. "Ako se Saladijanci mogu slobodno kretati kroz vrijeme - a neki naši ljudi misle tako - onda polumaterijalizacije građevina mogu biti samo popratni efekt njihovog posjeta sadašnjosti. Meni to prilično smrdi, ali brigadiru je rečeno da kaže meni da je to slično izlasku iz zagrijane prostorije - kada izađeš iz toploga na hladno izneseš sa sobom topli zrak van. Pri svakom pojavljivanju građevina naši scanneri primijećuju nešto što podsjeća na ženu koja se nalazi na južnom dijelu područja." Giyani je lupkao prstima po remenu. "Također mi je rečeno da ta žena nije priviđenje. Stvarna je poput vas ili mene." Slušajući Giyania Surgenor osjeti kako mu ova poznata kabina - u kojoj je proveo toliko sati svoga života - postaje odjednom strana. Njeni ekrani i tipke izgubili su značenje dok mu se mozak borio s novim podacima. Bio je spreman priznati svoje strahove da je ljudska rasa, koja je usavršila svoj mozak i time došla do saznanja kako putovati svemirom brzinom većom od svjetlosne, napokon naišla na zanimljiviju, inteligentniju kulturu koja je svoj razvoj bazirala na velikim rijekama vremena. Djelovalo je kao da ostali misle na isti način i stvaraju jednake zaključke. "Nešto je ispred nas, gospodine", reče Kelvin. Giyani je pogledao naprijed i svi su par trenutaka u tišini promatrali grad duhova koji se počeo materijalizirati ispred njih pokrivajući čitav horizont. Postojani izvori svjetlosti nalazili su se na mjestima gdje je do maloprije zvjezdano nebo doticalo pustinjski pijesak. Svjetla grada su iznenađujuće podsjećala na zemaljska svjetla gradova, izuzev jedne nedosljednosti – vertikalne kolone svjetala koja su podsjećala na prozore nisu uvijek bila popraćena konturama zgrada. Sve je to djelovalo, pomisli Surgenor, kao da grad ne gledamo kao objekt koji je postojao u jednom trenutku u vremenu, već kao da gledamo fotografiju s presporom ekspozicijom kroz tisuće godina. Sve je djelovalo udvostručeno, kao da se čitav grad pomicao i tako razmazao na fotografiji. Usprkos Giyanievom šturom objašnjenju što upravo gledaju, ili možda upravo zbog toga, Surgenor je počeo osjećati jezu. Počeo je uviđati veličinu onoga što je ova mala ekspedicija trebala postići. "Smanjite brzinu i ostatak puta prijeđite po tlu", reče Giyani. "Odavde nadalje želimo putovati u što većoj tišini. Ugasite i svjetla." Surgenor je spustio letjelicu i brzinu smanjio na pedeset. Pri toj brzini, ukoliko nema predmeta uz letjelicu po kojima bi se mogla usporediti brzina, istraživačka kapsula je djelovala kao da stoji. Jedini zvuk u kabini bilo je Kelvinovo nestabilno disanje i jedva čujno klikanje McErlainove puške dok ju je vojnik pripremao.

Giyani je pogledao preko ramena u McErlaina. "Koliko je vremena prošlo od tvog boravka na GeorgetownuT' "Osam godina, gospodine." "Dosta vremena." "Da, gospodine." McErlaine je sjedio u tišini par trenutaka. "Neću pucati dok mi vi to ne naredite, ako vas to muči, gospodine." "McErlain!" Kelvinov je glas bio preglasan. "Prijavit ću vas zbog..." "U redu je poručniče", Giyani reče mirno. "McErlain i ja se razumijemo." Surgenor je bio na trenutak ometen u proučavanju ovog veličanstvenog grada. Sada se sjetio što se pričalo o McErlainu na Sarafandu. Prije deset ili jedanaest godina Georgetown je uspostavio prvi kontakt s inteligentnom vrstom koja je disala zrak na planeti na granicama mjehura. I u užasnoj akciji, čiji detalji nikada nisu u potpunosti objavljeni, ubijeni su svi mužjaci jednim jedinim potezom. Otada je planeta zapečaćena da bi se vrsti dopustilo da sama pokuša u miru proživjeti vrijeme koje joj je preostalo. Zapovjednik Georgetowna je bio izveden pred vojni sud, ali incident je prošao bez većih posljedica i sve je dobro zataškano. "Nastavi se kretati tom brzinom dok ne stignemo do južnog dijela grada", naredio je Giyani. "Trebat će nam rasvjeta." "Neće. Ove građevine ne postoje, osim možda u nekom drugom vremenu. Nastavite samo ravno." Surgenor je pustio kapsulu da se kreće ravno i građevine nepostojećeg grada su polagano nestajale tik ispred njih, kao fina maglica. Kada je zaključio da se nalaze u središtu staroga grada više se ništa nije vidjelo osim tragova uličnih lampi neobičnog trapezoidastog oblika, tako slabašnih da su se mogli zamijeniti s odsjajem na staklu. "Zgrade se nisu dematerijalizirale", reče Kelvin. "Nitko do sada nije bio ovako blizu." "Nitko do sada nije imao ovako precizne podatke", odsutno je odgovorio Giyani, poravnavajući prstima brkove. "Mislim da će se pretpostavka našeg računala ispuniti do zadnjeg detalja." "Mislite..." "Upravo tako, poručniče. Gotovo sam siguran da je ova naša Saladijanka trudna." 9 Koordinate koje je Surgenor primio bile su toliko precizne da je mogao dovesti letjelicu na točnu poziciju s greškom od jednog milimetra, ali Giyani mu je ipak rekao da se zaustavi dvije stotine metara prije. Otvorio je vrata i pričekao dok tri vojnika nisu izašla na pijesak pokriven noćnom tamom. Pustinjski zrak je bio hladan. Temperatura je tijekom noći utoliko više padala jer fotoosjetljivi pijesak toplinu nije upijao već ju je reflektirao. "Ovo će trajati par minuta," reče Giyani Surgenoru. "Krenut ćemo čim se vratimo, tako da bi bilo bolje da ostanete ovdje i budete spremni. Neka motori budu upaljeni i krenite prema sjeveru čim vam kažem.” "Nemojte se brinuti, bojniče - ionako ne bih želio predugo biti ovdje." Giyani je stavio na lice naočale za noćno gledanje i dodao jedne Surgenoru. "Stavite ovo na lice i pratite svaki naš korak. Ako primijetite da je nešto krenulo po zlu, bježite što dalje i dojavite brodu što ste vidjeli." Surgenor je stavio naočale i zapazio kako su Giyanijeve konture poprimile neprirodni crvenkasti okvir. "Očekujete neke probleme?" "Ne - ali bolje je biti spreman." "Bojniče, je li istina da je diplomatska ekipa na putu za Saladin?" "Zašto pitate, Surgenor?" Giyanijev glas je izgubio prijateljski prizvuk. "Brigadir Nietzel možda želi novo pero na svojem šeširu - ali bi drugi mogli misliti da mu ne stoji dobro." "Brigadir ne prelazi svoja ovlaštenja, vozaču - ali vi prelazite." Tri vojnika su se nečujno odmakla od letjelice i Surgenor je po prvi put pogledao što je to ispred njih. Bilo je vrlo teško fokusirati - osjećaj je bio poput gledanja kroz naočale za trodimenzionalne slike - ali ipak je primijetio figuru, toliko nepomičnu da je djelovala poput debla zabijenog u pijesak. Osjetio je mješavinu emocija - očaranost pomiješanu sa strahom i poštovanjem. Ako su sve teorije točne, upravo je gledao pripadnika daleko najčudnije kulture na koju je čovjek naišao u svojoj slijepoj trci kroz svemir, rasu koja je putovala vremenom lakoćom kojom svemirski brod prolazi svemirske plime gravitona. Instinkti su mu govorili da bi se takvom biću trebalo prići krajnje taktično i samo nakon što su dobili dopuštenje, ali Giyani je, očigledno, imao druge planove. Bojnik je bio spreman upotrijebiti silu protiv bića koje mu je moglo nestati iz šaka poput dima. Kada je tako pogledao na stvari, ova akcija je bila osuđena na propast - a ipak, Giyani je bio inteligentna osoba. Surgenor se namrštio pri pomisli na bojnikov komentar o trudnoj Saladijanki... Nepoznata figura se odjednom pomakla, sivi plašt se podigao dok su se tri čovjeka približavala. Giyani je polagano napredovao i na trenutak je djelovalo kao da pokušava komunicirati, zatim se prilika okrenula. Jedan od vojnika bacio je nešto i bučni oblak dimne bombe progutao je priliku koja je pokušala uzmaknuti. Pala je na tlo i ostala nepokretna.

Vojnici su je podigli i ponijeli prema letjelici. Surgenor je okrenuo kapsulu i prišao bliže, nosom okrenut prema sjeveru. Na trenutak, dok se polagano okretao, pustinja se ispunila svjetlucanjem i zaogrnutim prilikama, ali je prikazanje brzo nestalo i vani su se mogle vidjeti samo tri osobe sa svojim neobičnim teretom. Za par sekundi su bili ponovo u letjelici. Surgenor se okrenuo u sjedalu i pogledao onesviještenu priliku na podu. Čak ni uz pomoć naočala nije mogao dobro vidjeti lice zamotano u prljavu tkaninu. To je stvarno ženka, pomislio je Surgenor, zatim se zapitao kako je to otkrio. "Pokreni se", zarežao je Giyani. "Punom brzinom naprijed." Surgenor je aktivirao zračni jastuk i dao punu snagu motorima prije nego se letjelica digla sa tla. Kapsula je ubrzavala prema sjeveru ostavljajući oblak pijeska za sobom. Giyani se, uz uzdah, opustio u sjedalu. "Tako se to radi. Nemoj usporavati dok ne ugledaš brodove." Surgenor je osjetio miris izvanzemaljca. Kabinu kapsule ispunio je slatkisti miris koji je Surgenora podsjetio na neko tropsko voće koje nije okusio još od djetinjstva. Pitao seje li to njezin prirodni miris ili neka vrsta parfema. Zaključio je da se vjerojatno radi o ovom drugom. "Koliko će trajati putovanje natrag?" pitao je Giyani. "Otprilike sat vremena ovom brzinom." Surgenor je pojačao svjetlost u kabini. "Ako će nam brzina išta pomoći." "Što to sada znači, Davide?" Giyaniu je glas promukao od uzbuđenja, ili zadovoljstva. "Ako se Saladijanci stvarno mogu kretati kroz vrijeme kako ih možemo iznenaditi ili napasti? Mogu se jednostavno vratiti nekoliko sati u prošlost i sve izmijeniti." "Ali to ipak nisu učinili, zar ne?" "Ne, ali ipak ne možemo predvidjeti kako će postupiti u ovakvoj situaciji. Mozgovi im..." Surgenorovu rečenicu prekinuo je glasan krik izvanzemaljke. U istom je trenutku novo svjetlucanje prekrilo nebo i palo im je na pamet da bi to dvoje moglo biti povezano na način koji njima nije bio poznat. "Mislim da bi trebali usporiti, bojniče", reče dok je pokušavao zamisliti vrijeme kao autocestu sa satovima umjesto putokaza. "Uz ovakvu brzinu zaustavni put nam je vrlo dugačak, što bi značilo da nam je i zaustavno vrijeme dugačko, tako da bi mogli biti lake mete." "Mete?" "Lakše nas je uočiti. Mislim, u vremenu. Postajemo predvidljivi..." "Imam jedan prijedlog, David." Giyani se okrenuo u stolici i nacerio Kelvinu. "Zašto ne bi prije večere uzeo olovku i papir i napisao nam priručnik? Vjerujem da bi ti brigadir Nietzel bio zahvalan." Surgenor slegnu ramenima. "Samo sam glasno razmišljao." "Mogao bi to nazvati: 'Taktika za privremeno sukobljavanje'." Giyani je obožavao svoj humor. "Autor D. Surgenor, vozač autobusa." "U redu, bojniče", Surgenor reče mimo, "sve ima..." Glas mu se izgubio kad je, bez znakova upozorenja, kapsulu pet progutala zelenkasta svjetlost. Sunčana svjetlost, pomislio je instinktivno. Zatim je masivna letjelica počela propadati. Zelenkasti likovi su prolazili ispred vjetrobrana kapsule koja je, okrećući se, lupila o tlo i odskočila visoko u zrak. Čulo se paranje metala dok su propadali kroz krošnje malih stabala. Letjelica se napokon zaustavila u lijanama i u novonastaloj tišini mogao se čuti samo šum plina koji je izlazio iz probijene cijevi. Nekoliko sekundi potom alarmni sklop je objavio da kabina postaje kontaminirana radioaktivnom materijom. Surgenor se oslobodio pojasa koji se aktivirao pri prvom naglom pokretu. Bacio se prema najbližim vratima i osjetio na licu topli zrak koji - instinktivo je znao - nije nikada pripadao atmosferi Saladina. 10 Kretali su se putem koji je prokrčila kapsula pet sve dok poliradna kazaljka na Surgenorovom satu nije pokazala da su se dovoljno udaljili od izvora radijacije. Kelvin i McErlain su pažljivo spustili izvanzemaljku na tlo oslonivši ju na stablo. Iako su je nosili samo kraće vrijeme, odore su im bile prekrivene znojnim mrljama. Surgenor je također osjećao kako mu se odjeća prilijepila za tijelo, ali fizička neugodnost nije bila ništa prema psihičkom stresu i osjećaju izgubljenosti. Noć se pretvorila u dan, pustinja u prašumu. Vruće žuto sunce - to nepodnošljivo sunce - nemilosrdno mu je palilo oči, osljepljujući ga na trenutke, bacajući ga u očaj. "Mogle su se dogoditi samo dvije stvari", reče uzbuđeno Giyani, sjedajući pored drveta i masirajući nožne mišiće. "Ili smo na drugom mjestu u istom vremenu - ili smo na istom mjestu, ali u drugom vremenu." Pogledao je Surgenora u oči. "Što ti misliš, David?"

"Mislim da će prvo pravilo u knjizi o taktici od D. Surgenora, vozača autobusa, biti: ’Vozite polako' - kako sam to već prije spomenuo. Skoro smo..." "Znao sam da ćeš to reći, David. Izgleda da si tamo bio u pravu, ili tada, međutim, pitao sam te nešto drugo." "Izgleda mi da smo pogođeni nekom saladijanskom minom. Učinilo mi se kao da je nešto prošlo ispred nas prije udarca." "Mina?” upita Kelvin, trepćući svojim plavim okicama i Surgenor je tek sada primijetio da je poručnik tek izašao iz puberteta. Giyani je kimnuo. "Mogao bih se složiti s time. Tempirana bomba, moglo bi se to nazvati i tako. Imali smo zarobljenika i Saladijanci to nisu željeli. U sličnim slučajevima mi koristimo bombu koja premješta metu na željeno mjesto, ali domoroci ove planete ne razmišljaju kao mi..." "Istraživač je uvijek upoznat sa geologijom, David - što misliš koliko su nas bacili u prošlost?" "Ne znam toliko o geologiji, a osim toga evolucijski pomaci variraju od planete do planete, ipak..." Surgenor je rukom pokazao na zelene zidove koji su ih okruživali, vlažni zrak i neobične sunčeve zrake. "Za klimatske promjene ovakve magnitude sigurno je potrebno barem nekoliko milijuna godina. Jedan, pet, deset slobodno odaberite." Fasciniran je slušao svoje riječi. Nije se mogao načuditi svojoj smirenosti nakon svega što se dogodilo. "Toliko?" Giyani je još uvijek zvučao mimo, ali već zamišljeno. "Da Ii bi bilo neke razlike da sam rekao samo tisuću godina? Izbačeni smo iz igre, bojniče. Nema nam povratka." Surgenor je pokušao prihvatiti tu činjenicu dok je izgovarao ove riječi, ali je znao da će svega toga postati svjestan tek poslije. Giyani je samo mimo kimnuo glavom, Kelvin je lice pokrio rukama, a McErlain je nemirno promatrao zamotanu priliku Saladijanke. Primijetio je da vojnik još uvijek drži pušku i da je vjerojatno nije niti ispustio. "Mogao bi postojati put natrag", reče McErlain, s odsutnim izrazom na licu. "Ako bi uspjeli izvući neke informacije od nje!" Pokazao je puškom na ženu. "Teško, McErlain." Giyani je djelovao nezainteresirano. "Pa, potrudili su se da je ne odvedemo na brod. Riskirajući njezin život. Zašto su to učinili?" "Ne bih znao, ali bi mogao prestati mahati tom puškom ne možemo si dopustiti masakr ovdje." "Gospodine?" McErlainove grube crte lica bile su mrke. "Što je, McErlain?" "Htio sam vam reći da ako mi još jednom spomenete Georgetown", reče McErlain mimo, "nabit ću vam ovaj kundak u grlo." Giyani je odskočio iznenađen. Oči samo što mu nisu iskočile od šoka. "Znaš li što ti mogu učiniti zbog ovakve prijetnje?" "Ne, ali me stvarno zanima, bojniče. Slobodno mi možete reći." Vojnik je držao pušku onako kako to obično radi, ali ovaj put je to imalo više značaja. "Mogu ti za početak oduzeti tu pušku." "Stvarno?" McErlain se nasmiješio, pokazujući nepravilno, ali neobično bijelo zubalo i Surgenor ga je odjednom počeo promatrati kao ljudsko biće, a ne kao vojnu igračku. Dva su vojnika stajala jedan nasuprot drugome u tišini prašume. Dok je promatrao ovu napetu scenu, Surgenorovu pažnju je privukla jedna naoko nevažna sitnica. Bilo je tu neke nepravilnosti. Nešto je bilo čudno s ovim mjestom, ili je nešto nedostajalo... Saladijanka se uspravila i počela tiho jecati. McErlain joj je prišao i grubim pokretom joj skinuo kapuljaču s glave. Surgenor se na trenutak osjećao postiđenim vidjevši izvanzemaljsko lice pri ovoj čistoj sunčevoj svjetlosti. Lice iz sjene koje je uspio vidjeti na trenutak u kabini kapsule mu se učinilo nečim ne lijepim - to nije bilo moguće - već nečim što bi se moglo, po ljudskim standardima, nazvati lijepim. Ali ovdje, pod čistom svjetlosti, nije se moglo zanemariti to bezoblično brdo koje je predstavljalo nos, oči koje su bile poput rupica u odnosu na ljudske i kosu koja je bila toliko rijetka da je djelovalo kao da joj iz glave rastu tanke bakrene žice. Usprkos svemu ovome, pomislio je, nije bilo sumnje da se radi o ženskom biću. Pitao se da li postoji neki svemirski princip po kojemu se mogu odrediti, na prvi pogled, ženske osobe, čak i izvanzemaljske. Obuzeo ga je čudan osjećaj kada je pomislio o sebi kao o izvanzemaljcu. Još tugaljivih zvukova je stiglo iz njenih suhih usta, dok je mahala glavom lijevo-desno i plavim očima promatrala četiri čovjeka oko sebe. "Samo naprijed, McErlain", Giyani reče sarkastično. "Ispitaj zarobljenika i saznaj kako se može putovati milijune godina u budućnost.” Surgenor se okrenuo prema njemu. "Poznajemo li barem jednu riječ saladijanskog jezika?" "Niti riječ. U stvari, ne znamo da li uopće koriste neke riječi - moguće je da komuniciraju preko mrmljanja i kliktaja kao rase na koje smo naišli na nekim drugim planetarna." Pogledao je izvanzemaljku dok se polagano podizala na slabašne noge, pomalo teturajući. Blijeda joj je koža bila prekrivena uljastim izlučevinama. "Stalno pogledava na onu stranu", reče glasno poručnik Kelvin, pokazujući put od razrušenih stabala koje je kapsula pet srušila pri svom zaustavljanju. Potrčao je, nošen dječačkim nadama, u tom smjeru. "Bojniče! Tamo dolje je nešto. Neki tunel ili nešto slično."

"Nemoguće", reče Surgenor instinktivno, ali se ipak popeo na srušeno stablo i rukom zaklonio sunce da bi bolje vidio. Pri kraju prokrčenog puta, primijetio je crnu rupu kružnog oblika. Djelovala je poput ulaza u neku pećinu ili prolaz, samo što se nije moglo vidjeti brdo ili planina u kojoj je iskopan. "Idem pogledati." Kelvin se brzo odvojio od grupice. "Poručniče!" Giyani je oštro odgovorio, ponovo zauzimajući zapovjednički stav koji je bio narušen u raspravi s McErlainom. "Idemo svi zajedno." Pogledao je u Saladijanku i pokazao rukom smjer. Izgledalo je kao da ga je razumjela i odmah počela hodati u tom smjeru, skupljajući rukama svoj ogrtač upravo kako bi žena sa Zemlje to učinila. Vojnik ju je pratio s puškom u ruci. Surgenor, koji je hodao uz McErlaina, primjetio je da se žena kreće uz poteškoće, kao da je bolesna, ali nekako drugačije... "Bojniče", reče, "pošto nam ovdje vojne tajne ničemu ne služe, možete li mi reći kako ste znali da se radi o trudnoj ženskoj osobi?" "Zaključili smo iz povećanih fotografija sa satelita. Saladijanci su puno tanji i pokretljiviji od ove tu." "Razumijem." Surgenoru se javila neugodna misao - za par minuta bi mogli biti prinuđeni poroditi izvanzemaljsko biće bez ikakve medicinske opreme. "Zašto smo onda morali hvatati baš ovu koja je trudna?" "Kada sam rekao da je manje pokretljiva mislio sam u punom smislu te riječi." Giyani je usporio korak i ponudio Surgenora cigaretom, koju je ovaj zahvalno primio u nedostatku njegove lule. "Zapisi sa satelita su nam otkrili da se trudne Saladijanke puno teže kreću kroz vrijeme od ostalih. Potpuno se materijaliziraju u sadašnjosti i prisiljene su tako ostati neko vrijeme. Izgleda da im je teže krenuti dalje." "Zašto?" Giyani je slegnuo ramenima i ispuhnuo veliki oblak dima. "Tko to zna? Ako se putovanje ostvaruje mentalnom kontrolom, kako nam se čini, možda postojanje drugog uma unutar njenog tijela ograničava njene mogućnosti. U suprotnom ni ovu ne bi uhvatili." Surgenor je oprezno stao na jedno srušeno deblo. "Postoji još jedna stvar koju ne razumijem. Ako su Saladijanci toliko sramežljivi, zašto su pustili trudnu ženku u vrijeme u kojem se mi nalazimo?" "Možda njihovo kontroliranje putovanja vremenom nije tako dobro kao što mi mislimo, isto kao što ni naše putovanje svemirom nije uvijek sigurno. Nakon što smo se spustili na Saladin, neki od naših mozgova tvrde da su Saladijanci dokazali da prošlost, sadašnjost i budućnost postoje istovremeno. U redu - to je moguće ako se stvari gledaju sa određenog stanovišta - ali vjerujem da je sadašnjost ipak puno važnija od prošlosti i budućnosti." "Također je moguće da neka vrsta plime nosi trudnice prije poroda. Možda je mali fetus vezan za sadašnjost zato što još nije usavršio svoje moći ili..." "Koja je svrha ovog blesavog teoretiziranja?" prekinuo ga je Giyani, provjeravajući svoju uniformu. "Time ništa nećemo dobi ti niti će nas vratiti nazad." Surgenor je zamišljeno kimnuo glavom, provjeravajući svoje utiske o bojniku. Pretpostavio je da je bojnik inteligentan čovjek, koji je ušao u opasnost otvorenih očiju, ali je istovremeno - što se pokazalo u razgovoru s McErlainom - bio tipična vojničina zatvorena u stoljećima starim stereotipima. Ovaj razgovor s Giyanijem se pokazao korisnijim nego što je očekivao. U tom trenutku je primijetio djelić onoga čemu su se približavali razrušenim putem i prestao razmišljati o bojniku. Disk mračan poput noći, nekih tri metra u promjeru, lebdio je nešto iznad tla. Rubovi su bili magloviti i kad se Surgenor približio disku primijetio je da je tama unutar njega ispunjena srebrnim svjetlucanjem zvijezda. 11 Saladijanka je pojurila dva koraka naprijed i zatim stala. McErlain je stao između nje i crnog diska i natjerao ju da odstupi. "Zadrži ju tamo, McErlain." Giyanijev glas je djelovao zadovoljno. "Izgleda da ćemo se ipak vratiti u naše vrijeme na doručak." "To je ono što je tražila", reče Kelvin. "Mogu se kladiti da je ovo neki vremenski prolaz. Naše vrijeme je s druge strane." Surgenor je zaklonio oči od sunca i pogledao u disk. Zvijezde u njemu su stvarno izgledale poput zvijezda koje je vidio u 23. stoljeću kada su se spuštali na Saladin, iako je morao priznati da sve zvijezde sliče jedna drugoj. Naježio se i primijetio da mu povjetarac puše u leđa. Zračne struje su se kretale prema disku. Počeo se probijati kroz vegetaciju koja je dijelila njihov raskrčeni puteljak od kruga hladne tame. "Što to radiš, David?" upita Giyani nemalo uzbunjen. "Samo iskušavam neke stvari." Surgenor je prišao bliže disku čiji mu je donji kraj bio tek nešto iznad glave. Povukao je duboko svoju cigaretu i ispuhnuo dim vertikalno u zrak. Dim je par trenutaka putovao vertikalno, a zatim je bio usisan u tamu. Bacio je ostatak cigarete u disk. Bijeli cilindar je na trenutak zasjao na suncu i nestao. "Razlika tlakova", reče, vrativši se grupici. "Topli zrak ulazi u disk. U budućnost, nadam se."

On, Giyani i Kelvin probili su se kroz vegetaciju dok nisu došli do stražnje strane diska, ali s te strane disk kao da nije postojao. Nije se moglo vidjeti ništa osim McErlaina koji je, s puškom u ruci, tupo gledao Saladijanku. Giyani je uzeo novčić i bacio ga kroz mjesto gdje je trebao biti disk i novčić je tupo pao pred McErlainove noge. "Djeluje primamljujuće", reče Giyani dok su se približavali stazi, promatrajući kako disk prelazi iz elipse u puni krug. "Utješno je misliti da ćemo ako skočimo kroz ovu rupu biti ponovo u našem vremenu - ali kako možemo biti sigurni?" Kelvin se lupio dlanom po čelu. "To je očigledno, gospodine. Iz kojeg bi drugog razloga to bilo tu?" "Previše ste uzbuđeni, poručniče. Toliko želite povratak na naš brod da uzimate Saladijance pretjerano olako." "Gospodine?" "Zašto bi nas pogodili tempiranom bombom i zatim nam omogućili bijeg? Kako možemo znati da na drugom kraju nije duboka provalija?" "U tom slučaju ne bi mogli spasiti svoju ženku." "Tko to kaže? Nakon što su nas ubili mogu jednostavno preusmjeriti prolaz da bi zatvorenica pobjegla u neko drugo vrijeme." Na Kelvinovom licu se moglo vidjeti dvoumljenje. "To bi bilo poprilično lukavo, gospodine. Kako bi bilo da prvo gurnemo zatvorenicu kroz prolaz?" "Tako bi nam odmah mogli zatvoriti prolaz. Ne pokušavam biti lukav, poručniče. U ovom trenutku ne možemo si dozvoliti krive pretpostavke.” Giyani je prišao ženi, pokazao na disk i pokazao rukom luk. Na trenutak ga je promatrala, tiho sikčući i zatim ponovila njegovu kretnju. Pogledao je McErlaina čiji je pogled bio prikovan za ženine oči. Kao da su tajno razgovarali. Surgenor ih je tiho promatrao. "Eto vidite, gospodine", reče Kelvin. "Trebamo proći kroz prolaz." "Jeste li sigurni poručniče? Možete li mi garantirati da kada Saladijanac ponovi pokret to ne znači 'ne'?" Surgenor je skinuo pogled s McErlaina. "Neke pretpostavke moramo napraviti, bojniče. Bacimo nešto teško kroz prolaz i možda će napraviti neki zvuk kada padne na drugu stranu." Giyani je kimnuo. Surgenor krene do kratera koji je napravila kapsula pet pri prvom udaru u tlo i uzme kamen veličine nogometne lopte. Donio ga je bliže i uz pomoć obje ruke ubacio u tamni krug. Njegov nestanak je bio popraćen potpunom tišinom. "To ne dokazuje ništa", reče Surgenor, razočaran eksperimentom. "Možda zvukovi ne prolaze kroz prolaz." "Zvuk je valne prirode", pedantno reče Giyani. "Svjetlost zvijezda je također valnog oblika pa ju ipak možemo vidjeti." "Ali..." Surgenor je počeo gubiti strpljenje. "Ja sam spreman riskirati." "Sjetio sam se", uskočio je Kelvin. "Možemo pogledati kroz disk iz ptičje perspektive." Bez da je pričekao odobrenje, Kelvin se popeo na obižnje drvo čije su grane prilazile dovoljno blizu disku. Kada je došao što je bliže mogao, zaklonio je oči od sunca i pogledao unutra. "Sve je u redu, sir," viknuo je. "Mogu vidjeti pustinjsku podlogu odavde!" "Koliko je daleko od prolaza?" "Manje od metra. Tamo je tlo na višoj razini." "Zbog toga smo udarili nakon što smo prošli", reče Surgenor. "Možemo biti sretni što se razina tla pomakla samo ovoliko u zadnjih nekoliko milijuna godina." Neočekivano, Giyani se nasmijao. "Dobro ste to obavili, poručniče. Siđite dolje i napravit ćemo rampu do diska." "Čemu to?" Kelvinov glas je bio presretan, a na licu mu je bio očajnički smješak. "Mogu uskočiti odavde." "Poručniče! Siđite..." Giyaniu je zapela riječ u grlu dok je Kelvin nezgrapno skočio prema disku. Izgledalo je kao da se poručnik poskliznuo pri odskoku, izgubivši tako dragocjenu visinu, i pokušao se ispraviti dok je u zraku zauzimao položaj kao da skače u vodu. Dok mu je tijelo nestajalo u donjem dijelu otvora, jedna noga, tek članak, prošla mu je preko ruba diska. Smeđa vojnička čizma pala je uz neugodan tupi zvuk u vegetaciju sa strane. Čak i prije nego je vidio crvenilo krvi, Surgenor je znao da je i Kelvinovo stopalo ostalo u njoj. "Mala budala", reče Giyani s gađenjem. "Napokon je uspio dokrajčiti samog sebe." "Ne brini sada o tome", viknuo je Surgenor. "Pogledajte disk." Tamni crni disk se počeo smanjivati. Surgenor je sleđen promatrao kako se disk polagano smanjuje, poput cvijeta koji skuplja svoje latice po noći. Čak i kad je početni šok prošao, Surgenor nije mogao skinuti pogled s rubova diska, uvjeravajući se da prolaz u budućnost neće nestati. "Ovo je loše", prošaputao je Giyani. "Ovo je vrlo loše, David." Surgenor je kimnuo glavom. "Izgleda da se snaga koja drži ovo otvorenim troši kada nešto prođe. A ako je smanjivanje proporcionalno prenesenoj masi... Što mislite koliki je promjer bio prije nego je Kelvin prošao?" "Oko tri metra." "Sada je oko dva - što bi značilo da se površina smanjila za... polovicu." Tri čovjeka su gledala jedan u drugoga dok su dolazili do jednostavnog mentalnog proračuna koji ih je doveo u poziciju smrtnih neprijatelja i polagano, instinktivno, počeli su se udaljavati jedan od drugoga.

12 "Jako mije žao što vam ovo moram reći", reče Giyani mimo, "ali nema smisla nastavljati ovu raspravu. Nema smisla raspravljati tko ide sljedeći." Zalazeće sunce, čija se svjetlost odbijala od lišća biljaka koje su ih okruživale, učinilo je njegovo lice blijedim od normalnog. "To znači da si ti sljedeći, naravno." Surgenor je pogledao svoje ruke koje su bile rasječene zbog rada na rampi. "Ne naravno - ja sam onaj koji je bio najpodrobnije upućen u situaciju na Saladinu. To, uz bolju posebnu obuku, znači da je moj izvještaj značajniji od izvještaja vas dvojice." "Pitam se", reče Surgenor. "Kako možeš znati da ja nemam fotografsko pamćenje?" "Ovo postaje djetinjasto, ali kako možeš znati da gaja nemam?" Giyanieva desna ruka se spustila, što je djelovalo prijateljski, na Surgenorovo rame. "U svakom slučaju - uz postojeću hipnotehnologiju - nije pitanje ono što se promatralo, već da li se promatralo ono što je potrebno." "U tom slučaju", pitao je McErlain, "Što ste tako važno primijetili ovdje?" "Kako to misliš McErlain?" reče Giyani nervozno. "Jednostavno pitanje. Nešto je vrlo neobično kod ove prašume. Veliki promatrač kao što si ti je sigurno to primijetio do sada. Reci onda - što je to?" McErlain je zastao. "Gospodine." Giyanieve oči su preletjele okolišem. "Nemamo vremena za ovakve igrice." McErlainove riječi su pogodile žicu u Surgenorovom mozgu, podsjećajući ga da je i njemu nešto bilo čudno ovdje, nešto što je ovu prašumu činilo različitom od ostalih. "Slušamo te", reče mu. McErlain je trijumfalno pogledao okolo, prije nego što je progovorio. "Nema nikakvog cvijeća." "Pa što onda?" Giyani je bio iznenađen. "Cvijeće je tu da privlači insekte. Tako se većina biljaka razmnožava - krilate bube na nogama i krilima prenose pelud i razbacuju ga okolo. Sve ovo oko nas", McErlain je pokazao rukom po vegetaciji, "je prisiljeno razmnožavati se na neki drugi način koji ne ovisi o...” "Životinjskom svijetu!" Surgenoru su izletjele riječi, pitajući se kako mu to ranije nije palo na pamet. Prašuma, stari svijet Saladina, je bila potpuno tiha. Životinje se nisu micale pod nogama, ptice nisu pjevale, insekti nisu ispunjavali zrak. Ovo je bio svijet bez ikakvog oblika pomičnog života. "Vrlo zanimljiv podatak, ali potpuno nebitan za postojeći problem." "To ti misliš." McErlain je to rekao s divljačkim prizvukom u glasu, što je natjeralo Surgenora da ga malo bolje promotri. Veliki vojnik je opušteno stajao, ali su mu oči bile potpuno prikovane uz Giyania. Smjestio se pored Saladijanke, bliže nego bi netko to mogao očekivati u ovakvim okolnostima. Bilo je kao da su - misao je uznemirila Surgenora - on i ova izvanzemaljka imali neki poseban odnos. Surgenor je prebacio pažnju na rampu koju su izgradili od drveća koje je porušila kapsula. Podnožje je bilo jedva par koraka od njega i mogao je potrčati i za manje od dvije sekunde biti s druge strane - ali je bio siguran da bi ga vojnik spržio u pokušaju. Jedina šansa mu je bila u tome da se Giyani i McErlain toliko zadube u svoj okršaj da zaborave na njega. Pažljivo se približio rampi i razmišljao kako bi sukob ova dva vojnika dotjerao do kulminacije. "Bojniče", rekao je neobavezno, "tvrdiš da tvoji interesi leže u razvoju ove situacije? Služeći zemaljske interese kako najbolje znaš?" "To je točno." "Je li vam palo na pamet da Saladijanci nisu postavili ovaj prolaz da bi pomogli nama? Njihova jedina briga je vjerojatno bila spašavanje zarobljenika." "Što s tim?" "U tom slučaju, imate priliku napraviti jako veliku gestu dobre volje. Time bi mogli uspostaviti vrlo dobar kontakt sa Saladijancima. Ako pošaljemo zarobljenicu u njeno vrijeme..." Giyani je, naglim pokretom, otkopčao remen koji je držao njegov pištolj u futroli. "Ne pravi se pametan preda mnom, David i odmakni se od te rampe." Surgenor je osjetio puni udar straha, ali se nije pomaknuo. "Što kažeš na to, bojniče. Saladijanski način razmišljanja nam je toliko stran da nemamo pojma o čemu sada razmišlja ova žena. Ne možemo izmijeniti niti jednu riječ s njom ili njenom rasom. Međutim, ne bi bilo nikakvih zabuna o našim namjerama ako bi nju poslali kroz prolaz." Spustio je nogu na početak rampe. "Odmakni se!" Giyani je počeo izvlačiti svoje oružje iz futrole. McErlainova puška je tiho kliknula. "Makni ruku s pištolja", reče McErlain tiho. Giyani se smrznuo. "Ne budi glup, McErlain. Zar ne vidiš što radi?" "Samo ti nemoj pokušavati izvući taj pištolj." "Što ti misliš tko si ti?" Giyanievo lice je bilo crveno od nesputane srdžbe. "Ovo nije..."

"Hajde", McErlain reče s hinjenom prijaznošću. "Reci mi da ovo nije Georgetown. Ispričaj nam još koji genocidni vic - takve najviše voliš, bojniče." "Ja nisam..." "Jesi! To je sve što sam od tebe dobivao u zadnjih godinu dana, bojniče." "Žao mije." "Nema ti zašto biti - sve je to istina." McErlainov pogled je putovao od Giyania do neobične saladijanske prilike i ponovo natrag. "Bio sam jedan od onih koji su pucali. Nismo ništa znali o njihovim reproduktivnim ritualima. Nismo znali da muškarci moraju sačuvati svoju čast i čast svoje rase ritualnim napadom. Vidjeli smo samo hrpicu pogrbljenih kentaura koji jure na nas s kopljima u ruci. Zato smo ih spalili." Surgenor je prebacio svoju težinu pripremajući se za trk uz deblo koje je predstavljalo rampu. "Stalno su pristizali novi”, nastavio je McErlain očiju punih bola. "Tako smo ih stalno spaljivali - i to je bilo to. Tada nismo znali da smo zbrisali svu mušku populaciju, da nam ne bi učinili ništa nažao.” Giyani je ispružio ruke. "Žao mije, McErlain. Nisam znao kako je bilo tamo, ali moramo raspraviti o našoj situaciji i to odmah." "Ali o tome upravo sada raspravljamo, bojniče. Zar još uvijek nisi shvatio?" McErlain je djelovao znatiželjno. "Mislio sam da barem ti znaš." Giyani je duboko uzdahnuo, prišao vojniku i progovorio autoritativnim glasom. "Imaš trideset godina, McErlain. Ti i ja znamo što ti je sve ono značilo. Sada me poslušaj - naređujem ti da mi predaš pušku." "Naređuješ mi?" "Naređujem ti." "Na osnovu čega ti to možeš tražiti?" "Ti to dobro znaš. Ja sam časnik vojske planete na kojoj smo i ti i ja rođeni." "Časnik!" McErlainov izraz gnušanja je bio sve izraženiji. "Ali ti ne razumiješ... kada si ti to postao časnik vojske planete na kojoj smo i ti i ja rođeni?" Giyani je uzdahnuo, ali ipak odluči udovoljiti vojniku. "Desetog lipnja 2276." "I zbog toga što si časnik ti mi imaš pravo naređivati?" "McErlain, imaš trideset godina." "Recite mi ovo... gospodine. Da li bi mi mogli ovako naređivati devetog lipnja 2276.?” "Naravno da ne bih", Giyani reče pomirljivo. Ispružio je ruku i zgrabio cijev puške. McErlain nije ispuštao pušku. "Koji je datum danas?" "Otkud bi to znali?" "Postavit ću pitanje ovako - da li je današnji dan prije ili poslije desetog lipnja 2276.?" Giyani je pokazao prve znakove nervoze. "Ne budi smiješan McErlain. U situaciji poput ove, računa se subjektivno vrijeme." "Ovo je nešto sasvim novo za mene", prokomentirao je McErlain. "Je li to iz nekog pravilnika ili si to izvukao iz još nenapisane knjige našeg prijatelja koji misli da ga ne vidim kako je stavio nogu na rampu?" Surgenor je maknuo nogu s debla i čekao, sve sigurniji da se nešto novo, još nerazjašnjeno, upliće u konflikt. Saladijanka je ponovo povukla kapuljaču preko glave, ali je izgledalo da su joj oči još uvijek prikovane za McErlaina. Surgenor je bio gotovo siguran da je žena razumjela što je vojnik govorio. "Znači, u tome je stvar?" Giyani je slegnuo ramenima, odmaknuo se od McErlaina i naslonio na stablo velikog drveta žutih listova. Okrenuo se Surgenoru. "Da li mi se pričinja ili se disk još smanjuje?" Surgenor je pogledao prema disku i osjetio paniku. Disk je stvarno djelovao manji. "Moguće je, zbog zraka koji struji kroz njega", reče. "Cisti zrak ima masu koja..." Prestao je govoriti kada je Giyani nestao iza drveta na koje se naslanjao. Mogao je vidjeti kako bojnik poseže za svojim oružjem. Bacio se u podnožje rampe, znajući da ga to neće zaštititi i u istom trenutku je McErlainova puška ispustila munju. Puška je morala biti namještena na najjaču snagu jer je ultralaserska zraka prodrla kroz deblo drveta - i završila u Giyanievim grudima. Ovaj je odletio u masi krvi i vatre. Drvo je neko vrijeme pucketalo mrveći spaljeni dio u sredini debla i zatim se srušilo povlačeći za sobom nekoliko manjih stabala. Uočivši da mu rampa neće pružiti nikakvu zaštitu, Surgenor je ustao i pogledao McErlaina. "Jesam li sada ja na redu?" Vojnik je kimnuo glavom. "Bolje bi ti bilo da uskočiš kroz rupu prije nego bude prekasno", reče mu. "Ali..." Surgenor je buljio u ovaj neobičan par - McErlain i mala siva prilika Saladijanke - i mozak mu je počeo prihvaćati nemoguće. "Zar ti ne ideš?" reče, svjestan glupog pitanja koje je postavio. "Moram obaviti neke stvari." "Ne razumijem." "Učini mi uslugu", reče McErlain. "Reci im da sam ispravio greške svoje prošlosti. Pomogao sam uništiti jednu planetu - a sada pomažem drugoj da preživi."

"Još uvijek ne razumijem." McErlain je pogledao Saladijanku pored sebe. "Ona će uskoro roditi dijete, možda više njih. Nikada ne bi mogli preživjeti bez moje pomoći. Ovdje nema hrane u izobilju." Surgenor se popeo na rampu i zastao kod crnog diska. "Što ako ovdje nema hrane? Kako možeš biti siguran da će netko od vas preživjeti?" "Moramo", reče McErlain kratko. "Što misliš otkud je njihova rasa potekla?" "Mogli su poteći od bilo kuda. Vjerojatnost da se saladijanska rasa razvila u ovom periodu su tako male..." Surgenor je prekinuo, uz grižnju savjesti, primijetivši očaj u McErlainovim očima. Pogledao je još jednom vojnika i njegovu čudnu družicu i sigurno proletio kroz prolaz. Na trenutak je osjetio strah kada je nestao u tmini i zatim se zakotrljao na hladnom pijesku i sjeo drhteći. Poznate zvijezde saladijanskog noćnog neba su sjale iznad njegove glave, ali je njegovu pažnju privukao krug kroz koji je propao. U ovom vremenu disk je bio zelenkaste boje - promatrajući dan iz noći - i lebdio iznad tla. Promatrao je kako se neravnomjerno smanjuje na veličinu kruga udaljenog sunca, na veličinu malog smaragda. Uz huk zraka koji je bučno prolazio kroz njega, prsten je ubrzo nestao. Kada je oči prilagodio tami primijetio je na pijesku, nedaleko od sebe, tijelo poručnika Kelvina. Na mjestu stopala mogli su mu se vidjeti crvoliki komadi mesa. "Mogu li ti kako pomoći?" upitao ga je Surgenor. "Već sam uputio poziv", slabašno je rekao Kelvin. "Uskoro će biti ovdje. Gdje su ostali?" "Ostali su tamo." Jedan mu je dio mozga govorio da su McErlain i Saladijanka mrtvi već milijunima godina, dok mu je drugi govorio da su još živi jer su budućnost, prošlost i sadašnjost u stvari jedno. "Ne mogu se vratiti." "To znači... da su mrtvi već jako dugo." "Moglo bi se to tako reći." "Oh, Bože", prošaputao je Kelvin. "Kako glup način za umiranje. Kao da nikada nisu postojali." "Ne bih se složio", reče Surgenor. Upravo mu je palo na pamet da se McErlainova želja za sijanjem novoga svijeta možda ostvarila - doslovno. Nije poznavao toliko biologiju da bi bio siguran, ali na drugom nivou svjesti javila mu se jedna nelogična iskra nade da će možda, na neki način, Saladijanci znati što je McErlain učinio za njihovu rasu i tako možda dovesti do ostvarivanja veze između ljudi i Saladijanca. U tami se čuo Kelvinov uzdah. "Bilo bi i vrijeme da se maknemo s ove planete." Surgenor je pogledao u nebo. Mogao se zamisliti na Sarafandu - kako putuje brzo i daleko - ali zelenkasti krug mu je još dugo, dugo bio pred očima, poput dalekog, nestvarnog sunca. * * * McErlain se bespomoćno bacakao po pećini. Pokušao je glasno pozvati, ali zbog vode u plućima ispustio je samo tihi, suhi krkljaj. Mala siva prilika koja je stajala na ulazu u pećinu nije se pomicala, promatrajući mokro lišće stabala. Ni nakon toliko godina nije znao da li ga čuje ili ne. Ležao je na leđima i dok ga je groznica tresla pokušao se pomiriti sa smrću. Kada se sve zbroji - bio je poprilično sretan. Saladijanka je bila nekomunikativna onako kako samo pripadnik izvanzemaljske rase može biti, ali je ostala s njim i prihvatila njegovu pomoć. Bio je gotovo siguran da je primijetio zahvalnost u njenim očima dok joj je pomagao kroz teška vremena poroda i bolesti koja se javila potom. To mu je bilo dovoljno. Bilo je vremena kada je i on bio bolestan; otrovan voćem i sjemenjem dok je za nju i njenu djecu tražio hranu. U ta vremena ona je uvijek bila u blizini. Najzahvalnije je bilo to da su Saladijanka i njena djeca bili vrlo plodni. Četvorci koji su se onomad rodili bili su već odrasli i napravili već puno potomaka. Dok ih je promatrao kako se množe, grižnja savjesti koja ga je morila od incidenta Georgetown polagano je prestala dominirati njegovim životom. Još uvijek je, naravno, bila tamo, ali se vremenom izvježbao ne misliti na to nekoliko sati. Daje bar mogao tu djecu naučiti svojjezik i tako barem malo razbiti tu neuništivu barijeru između njih, lakše bi sve to podnosio - ali postojale su granice onoga što je jedan čovjek mogao učiniti. Kasnije te večeri, dok su se sunčeve zrake probijale kroz krošnje drveća, Obitelj se okupila oko ležaja gdje se nalazilo McErlainovo tijelo. Stajali su u tišini dok je majka spustila dlan na čupavu, hladnu obrvu. Ovo biće je mrtvo, rekla im je u tišini i naš dug prema njemu je otplaćen. Više nas ne treba. Krenut ćemo u naše rodno vrijeme. Djeca i odrasli su se primili za ruke i Obitelj je nestala. 13

Surgenor nije bio praznovjeran, niti je vjerovao u sreću - dobru ili lošu - ali godine rada u Kartografskoj službi su ga uvjerile u postojanje nečega što je on nazivao jackpot putovanjima. To su bile misije pri kojima je zakon vjerojatnosti bio u ozbiljnom sukobu sa Sarafandom i njegovom posadom. Na tim jackpot putovanjima, luda mogućnost - kao da radnik zaspi na poslu i u snu napravi svoju kvotu - sručila bi sve moguće probleme i incidente kojih na desetak prijašnjih misija nije bilo. Kako je to definirao Surgenor, jackpot putovanje nije moglo biti predviđeno unaprijed, međutim pri pripremama za Kartografiranje 837/LM/4002a instinkti su mu ozbiljno signalizirali takvu mogućnost. Prvi nagovještaj toga bilo je otkriće da je dio Nepolove memorije, u dijelu astronavigacijske baze podataka, dotrajao i da ga treba zamijeniti. Grupa stručnjaka iz novonastale, ugovorom vezane tvrtke Starfinders Inc., napravila je sve potrebne izmjene i testove u dva dana. Službinom odjelu za održavanje bi trebalo barem triput toliko vremena i Surgenor, koji nije vjerovao komercijalno motiviranoj brzini kada se radilo o njegovoj sigurnosti, uputio je poruku preko tranzitne stanice. "Sve to dokazuje da naši dečki više vremena provode kartajući se", reče Mare Lamereux uvjeravajući ga. "Tako je to sa svakom državnom firmom - oni koji su pod ugovorom rade brže da bi pokazali svoju efikasnost i time ostvarili profit." "Meni se to ipak ne sviđa." Surgenor je prstima prelazio po ukrasima svoje čaše za pivo i zamišljeno buljio prema bazenu gdje je nekolicina igrala vaterpolo. Već deset dana je živio u tranzitnom hotelu na Delosu i, što je već bilo uobičajeno, postajao nemiran. "Ionako se tu nema što previše raditi", reče Lamereux s mirnim izrazom na svom tamnom licu. "Izvadi se nekoliko integriranih pločica i stave se nove. Dva sata bi trebalo biti dovoljno, a ne dva dana." "Slušajte ovoga neustrašivog astronauta", Surgenor se smijao, djetinjasto tražeći utjehu. "Sjećam se da si jednom pisao pritužbu na oblik hamburgera." "Bio je to 'štrikani' odrezak - i mogao sam se taj put ugušiti.” Lamereux se namrštio što je trajalo samo par trenutaka. "U svakom slučaju, odavno sam odlučio ne petljati se u sigurnost posade." "Zar si pristupio nekoj sekti." "Ne - dobio sam premještaj." Izvukao je zeleni papirić iz svog džepa. "Dobio sam posao koji već duže vrijeme hvatam na Zemlji. Putujem sutra kući." "Čestitam." Surgenor je shvatio da je Lamereux od trenutka kada je ušao u restoran pokušavao uhvatiti pravi trenutak da bi ovo izjavio. "Hej, Mare! To je odlično! Zao mi je što odlaziš nakon svega što smo prošli zajedno, ali mislim da ti je vrijeme za promjenu." "Hvala, Dave." Lamereux je otpio gutljaj svoga piva. "Prošlo je pet godina. Pet godina na rubu mjehura. To je dugo vrijeme ali bez toga ne bih uspio dobiti ovaj posao." Pet godina je dugo vrijeme u ovom poslu, pomisli Surgenor, a ja sam ovdje već gotovo dvadeset godina. Stalno širenje sfemog volumena prostora koji je čovjek istražio i kartografirao sve je više stvaralo pritisak na Kartografsku službu. Zato su misije bivale sve duže, a ljudi poput njega - kojima smirivanje nije ležalo - su starih u monotoniji. To je bio i razlog zašto su stare brodove držali u Službi puno duže od njihovog predviđenog roka trajanja. Problem je bio što su se na letjelicama komponente mogle mijenjati, dok tako nešto nisu uspjeli smisliti i za ljude i on - Dave Surgenor - je polako zastarijevao kao i kapetan Nepol. "... malo više stvarnosti u regrutnim kampanjama", Lamereux je rekao. "Nema smisla dovoditi nove ljude ako se broj starih ne smanjuje." "U pravu si - pobrini se da im pokažeš kako stvari stoje kad dođeš tamo." Surgenor se odlučio za laskanje da bi mu podigao ego. "Podrazumijevam, mladi Mare, da večeras radiš tulum." Lamereux je kimnuo glavom. "Sve je već sređeno. Stari Beresford kaže da će nam prepustiti šank u krovnom vrtu." "Može i on jednom biti dobre volje." Surgenor se namrštio, prisjećajući se kako im taj čovjek nikada prije nije izlazio u susret. "Je li napokon dobio nagradu za svoje kačkanje?" Lamereux je zadovoljno kimnuo. "Misli da bi to mogla biti dobra prilika da ti i ostali upoznate Christine." "Christine?" "Christine Holmes. Moju zamjenu u kapsuli jedan." "Žena?" "Kada se radi o imenu Christine možeš biti gotovo siguran. Uostalom, što te to sad muči. Imali smo ženske članove posade i prije." "Znam, ali..." Surgenor je odustao u pola rečenice da ne bi osjećajima dao previše maha. Rijetko su žene ulazile u kartografske ekipe. Razlog su većinom bili fizički zahtjevi - svaki je član kapsule morao moći promijeniti kotače kapsule u bilo kojim uvjetima - ali Surgenor je pretpostavljao da je glavni razlog malog broja žena u Kartografskoj službi bila besmislenost posla. Znao je on dobro da većina karata koje je on pomogao sastaviti nikada neće biti upotrijebljena; ali je s druge strane bio svjestan toga da karte moraju biti ucrtane i podaci smješteni - iako mu je bilo teško razumjeti zašto. Surgenor je vjerovao da većina žena ima malo strpljenja za ovakav savez s duhom znanosti i kad god je radio uz žene osjećao je kako ga obuzimaju razmišljanja o smislu njegovog načina života.

Ovoga jutra, glavna mu je briga bio način na koji se slučajni faktori miješaju u Kartografiranje 837/LM/4002a. Nije bilo nikakvih problema s Nepolovom memorijom koja ga je vodila kroz beta space; prebrzo, previše površno testiranje memorije; odlazak Lamereuxa; i sada otkriće da će njegovo mjesto zauzeti žena. Surgenor se trudio da bude bistre glave i racionalan, ali nikako nije mogao potisnuti osjećaj da je ovo njihovo zadnje jackpot putovanje. Oproštajni tulum Marca Lamereuxa počeo je rano i završio kasno, ali usprkos činjenici da je popio ogromnu količinu alkohola, Surgenor sve to nekako nije doživio kao obično. Napravio je taktičku grešku dopuštajući si pijanstvo poslije ručka, kraj bazena i prespavao ostatak popodneva, što je uzrokovalo nepodnošenjem pića navečer. "To je poput postkoitalne melankolije, samo što se ona stalno ponavlja", počeo je objašnjavati Alu Gillespieu kada su sjeli za bar. "To je vjerojatno neki od manje poznatih zakona prirode - čovjek se može napiti samo jednom dnevno." Gillespie je odmahnuo glavom ne slažući se. "To nije manje poznati zakon - to je jedan od osnovnih zakona pijančevanja. Kada počneš prerano, ne smiješ prestati." "Sada je prekasno." Surgenor je progutao neki dobar whiskey, koji je sada bio topao i prazan i pogledao po diskretno osvjetljenoj staklenoj prostoriji u kojoj se nalazio bar. Iza egzotičnih biljaka koje su prekrivale stakla krovnog bara mogla su se vidjeti svjetla grada koji se širio po horizontu oko zaljeva u kojem je tisuće brodića svjetlucalo na nemirnoj površini. Čak su i valovi djelovali živo, kao da je more oživjelo dok kopno sniva. Visoko iznad ovog pokrivača umjetne svjetlosti nekoliko najsvjetlijih zvijezda sjalo je strpljivo, pozivajući. Surgenor je, odsječen od bučnog slavlja svojih kolega, osjećao oštru žaoku usamljenosti. Delos je bio divan i ugodan svijet, ali to nije bio njegov dom; ljudi koje naziva svojim prijateljima, s kojima je prošao toliko toga, nisu mu bili prijatelji. Istina je da su se odnosili prema njemu s tolerancijom i poštovanjem, ali drugi osjećaji nisu bili prisutni. Kada bi se povukao, bi li njegova zamjena bila također tako primljena? Dobroćudni stranci, pomisli, prisjećajući se dijela starog stiha koji mu je puno godina služio kao molitva. U pjesnikovom kontekstu, fraza je opisivala čovjeka koji nikada nije ostajao najednom mjestu dovoljno dugo da bi se mogao smiriti, ali Surgenoru je bilo sasvim prirodno da njegove kolege - tek djelomične ljudske jedinke - površno prihvaćaju odnose među ljudima. On je bio najbolji primjer ove pretpostavke. Pristao je na život dobroćudnog stranca na brodu stranaca i iako je poznavao Lamereuxa punih pet godina nijednog od njih dvojice rastanak nije pretjerano pogodio. Kako bolje potvrditi prije navedenu pretpostavku? Osvrćući se na godine provedene na Sarafandu, Surgenor je mogao napamet reći kada je koji čovjek pristupio Službi ili ju napustio. Neka od lica, iz ove treperave perspektive, bila su mu mutna; druga su bila potpuno čista iz nepoznatih razloga. Clifford Pollen, čija je toliko pisana knjiga napokon vidjela svjetlo dana, bio je sada uspješni novinar u agenciji kolonijskih novina. Mladi Bernie Hilliard se uspio iskupiti prije nego su prošle početne dvije godine i sada je bio učitelj u osnovnoj školi. Prisjetio se i desetine drugih i svi su imali jednu zajedničku crtu - Surgenor ih je stavio u grupu onih koji nisu mogli izdržati. Sada se činilo da su njihove mane ispale prednostima. Jesu li oni predstavljali važne lekcije o životu koje je on tako olako odbacivao? Eksplozija smijeha popraćena upadicama prekinula je tok Surgenorovih misli ne mijenjajući mu raspoloženje. Zamijenio je praznu čašu punom i preselio se u mirniji dio bara. Društvo je brojilo oko pedesetak članova, što Sarafandove posade, što posada sličnih brodova, što osoblja stanice. Bio je tu prisutan i određen broj ženskih osoba, od kojih je svaka bila u društvu barem trojice muškaraca i Surgenoru je palo na pamet da bi bilo dobro, pače vrlo dobro, podijeliti svoju tugu s nekim ženskim bićem. Na nesreću, koliko god to bila privlačna ideja, nije bila izvediva. Nije imao namjeru natjecati se s narajcanim dečkima za trenutak pozornosti jedne od djevojaka, koja bi najvjerojatnije u njemu vidjela samo neki mirni autoritet, niti je namjeravao otići u šetnju gradom. Izgledalo je da mu nije preostalo ništa drugo do pobiti Gillespievu teoriju o prekidima u piću i pridružiti se pojedincima u alkoholnom snu. Progutao je sadržaj veće čaše whiskeya i krenuo prema grupici za klavirom, kada su se otvorila vrata i glavno piskaralo sektora, Harold Beresford, ušao u prostoriju. Iza njega je ušla visoka, skladna ženska prilika tamne kose u jednodjelnom kostimu. Surgenor je ljubomorno promatrao par, pitajući se kako je takva ljiga, poznata među članovima posada kao prvak u kačkanju, uspio bolje predvidjeti atmosferu ovdje i povesti neku družicu. U tome je vidio nepravdu koja je još više pogoršala njegovo raspoloženje, ali je uočio na ženinom okovratniku oznaku zvjezdanog klastera i u tom trenutku mu je postalo jasno da je ona vjerojatno Lamereuxova zamjena. Pitajući se da li je to sudbina odlučila pružiti mu priliku, krenuo je ravno prema njima i stisnuo Beresfordovu ruku. "David Surgenor, zar ne?" reče Beresford, promatrajući Surgenorovo lice. "Odlično! Pravi čovjek koji može Christinu upoznati s ostalima. Christine, upoznaj Davea Surgenora." "Zovi me Chris", reče žena, smiješeći se. Stisak ruke joj je bio snažniji od Beresfordovog i osjetio je tvrdoću njezinih jagodica. "Nadao sam se da ću moći ostati barem sat vremena i poželjeti Lamereuxu sretan put, ali moram večeras srediti još neke papire." Beresford se kiselo nasmiješio i zbrisao van.

"Bože, jesi li ikada vidio takvu staru usidjelicu?" reče Christine, pokazujući glavom u smjeru vrata. Bilaje starija nego što je Dave prvo promislio, kasnih tridesetih i prije je bila vitka nego skladna, kao da joj je tijelo ojačalo dugogodišnjim napornim radom. "Brzo ćeš se naviknuti na njega", reče Surgenor dok su njegove romantične maštarije napuštale prostoriju. "Neću morati." Uputila je Surgenoru zahvalni pogled svojih dubokih, tamnih očiju. "Mislim da je imao određene planove kada me je doveo ovamo, ali sada se mora drugačije snaći." "Uspjela si ga odbiti?" Christine je kimnula. "Toliko sam ga prestrašila da se gotovo usrao." "To uvijek uspijeva"; reče Surgenor. "Neće ti više niti prići." "Točno." Christine je iskrivila vrat ne bi li pogledala prema baru. "Što djevojka ovdje treba učiniti da bi dobila piće?" Surgenor se zadovoljno nasmiješio. "Samo reci. Što želiš?" "Čisti burbon i neka bude u velikoj čaši - izgleda da dobrano kasnim za ostalima." "U redu." Surgenor je otišao po piće koje je tražila. Kada se vratio Christine se već pridružila grupici za klavirom i ludo se zabavljala kao da je već godnama na Sarafandu. Kimnula je u znak zahvale dok je uzimala čašu i zatim se okrenula pjevačima. Surgenor se vratio na mjesto za šankom i počeo ispijati svoje piće, sretan što se ovo jackpot putovanje neće dodatno komplicirati zbog ženstvenosti novog člana posade. 14 Surgenor je izašao iz hotela Službe, punim plućima udahnuo svježe reciklirani jutarnji zrak i pogledao okolo ne bi li našao nekakvu letjelicu koja bi ga odbacila do terminala Bay Citya. Bus letjelica je stajala na stajalištu ispred parkirališta i vozač je nervozno pogledavao na sat. Surgenor je prišao i, ubacivši stvari u pretinac za prtljagu, ušao unutra. Letjelica je bila gotovo puna odlazećih istraživača i članova osoblja stanice koji su kretali na posao. Kimnuo je ponekoj poznatoj faci dok je tražio slobodno mjesto. Njegov brod nije trebao poletjeti do ranog popodneva i bio je blago iznenađen kada je primijetio Christine Holmes koja ga je promatrala s klupe u stražnjem dijelu busa. "Krenuli smo nešto ranije", dobacio je smještajući se pored nje. "Ja sam nova u poslu - ovo mi je tek druga misija", reče. "Koji je tvoj izgovor?" "Bio sam već prije na Delosu." "Znači dosadio ti je." Christine ga je proučavala s neskrivenom znatiželjom. "Čujem da si u Službi već dvadeset godina." "Skoro." "Koliko si planeta prošao?" "Velik broj, valjda - ni sam ne znam koliko." Surgenor se pitao zašto sad poteže ovo pitanje - znao je točan broj planeta koji je prošao. "Zar je važno?" "Meni ne. Ali ako ti je nakon par tjedana dosadno na Delosu, kako će ti tek onda biti kad te strpaju na Zemlju." "To je već moj problem", reče Surgenor nelagodno, iznenađen izravnošću pitanja. Na brodu Kartografske službe nije bilo činova - što je dokaz neformalnosti posla - - ali je ipak očekivao od novog člana malo poštovanja prema njegovom iskustvu. Ili ga je možda pitanje pogodilo u živac, podsjećajući ga na sve veću nesigurnost u radu za Službu? Kako će moći nastaviti svoj život svemirskog ciganina uz novonastalu želju za stabilnom i stalnom vezom? Što će biti s njim ako, doslovno, ne bude mogao prekinuti putovati? "Kaži mi", reče skrećući misli na drugu stranu, "što je tebe potaklo da se prijaviš?" "Zašto? Samo mi nemoj reći da si jedan od onih dinosaura koji vjeruju da je sposobna žena čudovište." "Zar sam to rekao?" "Nisi niti morao.” "Ako hoćeš istinu, nije u pitanju tvoj spol - već godine", odgovori Surgenor gubeći kontrolu. "Gotovo si dvaput starija od ostalih novajlija.” "Razumijem", kimnu Christine, ne djelujući uvrijeđeno Surgenorovom grubošću. "Pa, dobro je to pitanje. Moglo bi se reći da sam u potrazi za novom karijerom - kako se to kaže, da napravim nešto od sebe. Imala sam muža i sina. Obojica su umrli. Željela sam pobjeći sa Zemlje, a pošto sam sklona mehanici, otišla sam na tečaj za kartografiranje... i sada sam tu." "Žao mije ako sam..." "U redu je", reče veselo. "Bilo je to jako davno - a kažu da svi moramo umrijeti jednog dana." Surgenor je mrko kimnuo glavom, psujući se što nije konverzaciju zadržao na raspravama o vremenu ili, što je bilo najbolje rješenje, odabrao neko drugo sjedalo. "Kako bilo, žao mije zbog... zato što sam..."" "Kurvinski spomenuo moje godine? Zaboravi. Uostalom niti ti nisi neka svježa biljka, zar ne?" "Baš tako", reče Surgenor, zadovoljan što se razgovor vratio na sretniju temu. Nekoliko sekundi kasnije vrata letjelice su se zatvorila i krenuli su prema terminalu. Zrake sunca, koje su prodirale kroz staklo, bacale su svjetlost na Christinino

grubo lice, naglašavajući njeno blijedilo. Pušila je cigaretu za cigaretom tijekom cijelog putovanja, povremeno tresući na Surgenora pepeo koji mu je padao na odoru. Na trenutak ju je želio upozoriti na oznake "zabranjeno pušenje" oblijepljene po čitavom busu, ali je odustao pomislivši kakve bi posljedice mogle biti. Obuzeo ga je osjećaj olakšanja kada je primijetio da se približavaju zgradi terminala iza koje su bile smješteni piramidalni brodovi. Pokupio je svoje stvari i s Christineom prošao kroz procedure potpisivanja papira i medicinskih pregleda prije polaska. Ostalo im je još tri sata prije dolaska ostatka posade. Surgenor se nadao da će Christine ostati u prostorijama za ulazak posade, ali je ona odlučila otići do broda s njim. Brod je u principu bio osamdeset metara dugačak cilindar koji se polagano sužavao prema vrhu. Bila su tu i četiri trokutasta prstena koji su brodu davali oblik uske piramide. Kada je bolje pogledao Surgenor je primijetio da je Sarafand prošao kroz temeljito čišćenje. Najupadljiviji noviteti su bili novi redovi žrtvenih anoda, masivnih blokova čistog metala koji su bili centar za kemijske i električe interakcije između broda i atmosfera stranih planeta, smanjujući time eroziju glavnog cilindra. Na nesreću, čistoća anoda je naglašavala ogrebotine ostalog dijela. "To je to?” reče Christine čim je bilo očigledno da su stigli na odredište. "Ovo je stvarno Mark šest?" "To je Mark koji je stavio našu zastavu na više od tri četvrtine planeta Mjehura." "Je li još uvijek siguran za let?" Surgenor je stigao prvi do ulazne rampe i upalio ju. "Ako imaš bilo kakvih sumnji", reče ne okrećući se, "ovo je pravi trenutak za odustajanje. Služba ne voli ako im se posada slomi u pola misije, a ako se netko ipak slomi, draže im je da se to dogodi prije polijetanja." Christine je bila odmah iza njega kada je ušao u hlad hangara i zgrabila ga za ruku. "Kakve su to priče o slamanju, visoki?" "Zar sam te uvrijedio?" Surgenor se pristojno ispričavao. "Žao mi ie. Djelovala si mi nekako nervozno tamo dolje." Christine ga je promatrala suženih očiju koje su gotovo bile u ravnini s njegovim. "Razumijem. Ti se poistovjećuješ s ovom starom kantom - ti se stvarno poistovjećuješ s njom. Čovječe, ti si stvarno prolupao!" Prozujala je pored njega prije nego što je stigao odgovoriti i zaputila se prema metalnim stepenicama za odaje posade. Surgenor je, Ijutito, promatrao njen odlazak i zatim pogledao okolo tražeći svjedoka za ovu nepravdu učinjenu njemu. Šest kapsula, smještenih na svojim šinama, promatralo ga je svojim kiklopskim svjetlima ne komentirajući. Polijetanje sa Delosa je, za razliku od onoga što je slijedilo, prošlo potpuno rutinski. Sarafand se lagano podigao u zrak do visine od pedeset metara, gdje je - u skladu sa interstelarnim pravilnikom - zastao i elektrostatski se očistio od prašine, kamičaka i smeća koje se javljalo u njegovom anti-gravitacijskom polju. Zatim je slijedio uspon do visine od stotinu kilometara i drugo elektrostatsko čišćenje koje je potpuno uklonilo svaki djelić uhvaćene atmosfere. Brod je bio spreman za svoj prvi beta-space skok, manji skok koji bi ga trebao izvesti iz gravitacijskog polja lokalnog sunca i planetnog sistema. Surgenor je znao da Nepol, koristeći dio svoga "mozga" koji nije bio dostupan razumijevanju članova posade, trenutno proučava okoliš, istražujući nevidljive svemirske puteve, pripremajući se za geometrijsko čudo. Sa svog mjesta u opservatoriju, Surgenor je promatrao plavobijele oblike Delosa iščekujući da planeta nestane. Kao i obično, usprkos svim ovim godinama, osjetio je kako ga obuzima uzbuđenje i počeo brojati otkucaje srca. Pogledao je po ispunjenim sjedalicama, promatrajući grupicu s kojom će ovaj put skočiti u nepoznato. Od jedanaestorice prisutnih osim njega, samo su četvorica - Victor Voysey, Mike Targett, Sig Carlen i Al Gillespie - bili višegodišnji veterani Sarafanda. Nekolicina od posade je prikupila neka iskustva na drugim brodovima dok su ostali, poput Christine Holmes, bili još uvijek u početničkoj fazi. Službeno, manjak iskustva ili nedostatak istog, bio je za Službu od malog značenja - novajlija je imao gotovo iste povlastice kao i veteran - ali je Surgenor ostao pri svom stajalištu da je iskustvo najvažnije i bilo bi mu draže da je imao veći broj veterana sa sobom. Palo mu je na pamet, dok je čekao, da je postao morbidno svjestan faktora rizika - to ga nije mučilo nikada prije. Je li to bio razlog što je, tako nekarakteristično za njega, izgubio kontrolu nad sobom u razgovoru s Christine Holmes? Val uzbuđenja je prošao opservatorijem kada je svijetla kugla Delosa nestala odnoseći sa sobom vanjsku svjetlost. Na njenom mjestu sada se nalazila svjetla točka na zvjezdanoj pozadini. Surgenor je znao da su u tom trenutku prešli nešto više od polovice svjetlosne godine i da Nepol imun na strah i uzbuđenje - priprema sljedeći skok, ovaj put veliki, koji će odnijeti Sarafand duboko u nepoznati svemir. Brod se usmjeravao izvan Mliječnog puta, prema slobodnoj grupaciji od pet sunca koja su gorjela poput baklji na rubu intergalaktičkog prostora. Čak i na Delosu, Surgenor je bio svjestan sjaja zvijezda na tom dijelu neba koje se nalazilo na galaktičkom sjeveru i sada ga je činjenica da će biti na samom rubu ništavila gotovo prestravila. Opservatorij je imao dva hemisferična ekrana od kojih će jedan biti ispunjen sjajnim točkicama zvijezda, dok će drugi biti prazan, tek s nekom udaljenom svjetlošću iz susjedne galaksije. Mjehur je prevelik, Surgenor je pomislio nelagodno. Bilo je istina da se sfera ljudske aktivnosti širila samo do debljine svemirskog kotača - i da je većina prostora koji pokriva taj promjer, sa svim višestrukim zvijezdanim sistemima osovine - bila izvan ljudskog dometa iako su granice posjećene. To je bio podsjetnik da je svemir konačan. A sve dok je nezadovoljni i sumnjičavi homo sapiens želio dostići beskonačnost...

"Hej, Dave!" Victor Voysey se nagnuo iz susjednog sjedala i prišapnuo mu. "Upravo sam imao okršaj s Marcovom zamjenom. Činilo mi se da je netko spomenuo da je to žensko." "Imala je ona svojih teškoća", reče Surgenor pogledavajući lica kolega. Iz profila, Christineino zasjenjeno lice je djelovalo gotovo iscrpljeno. "To je moguće, ali... Isuse... rekao sam samo da nije dopušteno pušenje u prostorijama s čistim zrakom." Surgenor je potisnuo smješak. "Čuvaj se, beskonačnosti neki od nas će otresti cigaretu na tebe." "Jesi li u redu, Dave?” "Jednog dana, Victor, možda ćeš naučiti da ne srljaš tamo gdje..." Surgenor je zgrabio rukohvat svoje stolice dok je, u pune dvije sekunde, svjetleću točku Delosa zamijenila potpuna tama, s tek tu i tamo nekim mutnim odsjajem svjetlosti. Tada se pojavio magličasti odsjaj, i napokon, buketi raznih zvjezdanih polja su ispunili oba ekrana opservatorija. Surgenorovo srce kao da je na trenutak stalo dok ga je pogađala činjenica da nešto očigledno nije u redu s ovim skokom. Nitko nije nikada čuo za tri skoka zaredom i bilo je jasno da se sada ne nalaze na rubu bezzvjezdanog prostranstva. "Dave?" Voysey je pokušavao govoriti tiho. "Jesmo li se ovo provozali?" "Provozali?" Neprikladnost izraza je natjerala Surgenora da ga izgovori. "Nadam se da griješim, ali stekao sam utisak da smo... na par trenutaka... bili vani." "Ali Nepol to ne bi učinio. U svim mogućim knjigama piše da je vani gravitacijski tok previše jak i da ga nikakav brod ne bi mogao savladati. Hoću reći, ako izađemo van ne bi se mogli..." "Raspravit ćemo to poslije," reče Surgenor, pokazujući glavom na ostale. "Ako je nešto pošlo po zlu u Nepolovim astronavigacijskim uređajima stvar sigurno ne može biti pretjerano strašna, a osim toga nema smisla stvarati paniku." "Zašto Nepol ne kaže nešto?" "Možda misli da to nije potrebno." Surgenor je pogledao posadu i ugledao Carlena i Gillespiea kako ga užasnuto promatraju zaustavljeni u pola pokreta. "Pođimo u moju sobu i pitajmo nasamo Nepola." Krenuo je prema vratima opservatorija s Voyseyema za leđima dok su ih na kraćoj udaljenosti pratili Carlen i Gillespie. "Kamo ste krenuli dečki?" glas, drhtav od nervoze, pripadao je Billyu Narviku, suhonjavom dvadesetogodišnjaka koji se priključio posadi broda prije dvije misije. "Idemo na miru popiti piće", reče mu Surgenor. "Već smo stotinu puta vidjeli ove međuzvjezdane skokove." "Nemoj me muljati, Dave - ovako nešto nisi nikada vidio." Nelagodno mrmljanje popratilo je Narvikove riječi i Surgenor je poželio da dječak nije progovorio niti riječ. "Sto to misliš da si vidio?" "Vidio sam tri ili četiri skoka, u pravilnom redoslijedu. Vidjele su se galaksije, samo galaksije i sada odjednom ovo." Narvik je rukom pokazao na ekrane. "Ovo nije grupa Pet sunaca." "Ako ti baš moram to nabiti na nos, Billy", reče Surgenor mirno, "nisi ti vidio nikakve galaksije, niti sada možeš vidjeti zvijezde. Ovo što se vidi je projekcija koju nam pušta Nepol za naše dobro. Ništa od ovoga što vidimo ne mora odgovarati istini." "Obično odgovara, zar ne?" "Obično." Surgenor je napravio stanku tražeći inspiraciju. "Ali ako ova nova oprema koju su ugradili ima neku grešku, lako se može dogoditi da gledamo sliku iz Nepolove astronavigacijske memorije." Narvik je nezadovoljno frknuo. "Čak bi i slijepac vidio da taktiziraš, Dave - Nepol nema u memoriji slike intergalaktičkog prostora." "A kako ti to znaš? Svaki brod određuje svoj položaj preko razmještaja dvadesetak ili možda više galaksija Lokalne grupe i Nepol je mogao simulirati..." "Opet me muljaš! Što ti misliš tko sam ja?" Narvik je skočio sa stolice i razrogačenih očiju potrčao prema Surgenoru. "Za kakvog me ti to idiota smatraš?" Pokušao se probiti između Siga Carlena i Alla Gillespiea koji su ga uhvatili u sendvič i primili za ruke. Vidljiv nemir se zavukao u druge članove posade. "Smirite se svi", naredi Surgenor, podižući glas. "Da postoji bilo kakva greška u našem položaju ili greška pri beta space skoku, Nepol bi nam to već objavio i..." " Sarafandova kontrola donosi obavijest za sve članove posade", začuo se omnidirekcionalan Nepolov glas. "Uslijed greške astronavigacijskog i lokacijskog kompleksa, Kartografska misija 837/LM/4002a se obustavlja." "Izgubili smo se!" netko je viknuo. "Billy je bio u pravu - izgubili smo se!” "Ne budi tako djetinjast", dobacio je Surgenor, kontrolirajući glas tako da nadglasa žamor. "Svemirske letjelice se ne mogu izgubiti. Slušajte me svi - želim da se svi smirite i pokušate opustiti dok ne razjasnimo sve s Nepolom. Evo, razgovorat ću s njim i to ću učiniti ovdje pred svima vama, tako da ne bi bilo nekakvih nesuglasica poslije. U redu?" Ponovo je nastala tišina. Surgenor je, polagano se osjećajući sigurnijim, pogledao u strop gdje su se nalazili brodski kontrolni uređaji i zatim postao svjestan da je poprimio stav čovjeka koji namjerava razgovarati s nadređenom osobom. Spustio je pogled, gledajući prazno ispred sebe i započeo konverzaciju sa strojem o kojem su ovisili svi njihovi životi.

"Slušaj moje riječi", rekao je polako. "Nepol, vidjeli smo da je ovaj beta space skok bio... malo drugačiji od ostalih i malo smo zbunjeni oko toga što se dogodilo. Za početak - za dobrobit novijih članova posade - molim te da nas uvjeriš da nema nikakve mogućnosti da se Sarafand izgubio." "Ako riječ 'izgubljen' znači i pod time se misli da mi nisu poznate koordinate našeg položaja s obzirom na standardni galaktički koordinatni sustav, možete biti sigurni da Sarafand nije izgubljen", odgovorio je Nepol gotovo istovremeno. Surgenor je na trenutak osjetio olakšanje, ali ubrzo je primijetio neuobičajenu pedantnost u Nepolovom odgovoru. Boreći se protiv osjećaja potpune katastrofe, reče: "Nepol, postoji li još neko značenje riječi 'izgubljen' koje bi se sada moglo primijeniti?" Mogla se primjetiti kratka neodlučnost prije nego je Nepol odgovorio. "Ako se značenje može protumačiti kao 'nepopravljiv'... tada, sa žaljenjem vam moram reći da je Sarafand izgubljen” "Ne razumijem", izletjelo je Surgenoru, narušavajući muk koji je nastao. "Što nam to točno želiš reći?" "Kvar na astronavigacijskom i lokacijskom sustavu koji sam vam već prije spomenuo prouzrokovao je zaustavljanje na točki koja je izuzetno udaljena od našeg odredišta." Nepol je ovo izgovorio odmjerenim, neutralnim glasom, kao da najavljuje promjenu u jelovniku. "Nalazimo se u blizini centra galaksije označene pod brojem N.5893-278(S) u Standardnom katalogu. Naša udaljenost od Lokalne grupe - koja naravno uključuje Mliječnu stazu i Zemlju - je otprilike trideset milijuna svjetlosnih godina." "To nam govori da se više ne možemo vratiti na Zemlju." 15 Sastanak se održavao u polukružnoj blagovaoni, za stolom prepunim čaša, šalica i pepeljara. Surgenor je uočio dvije reakcije na Nepolovu izjavu - neki od članova posade su postali hiperaktivni i brbljivi dok su se drugi povukli u sebe, postali šutljivi i pokazali pretjerano zanimanje za svoje nokte ili neke osobne stvari kao što su upaljači. Christine Holmes je spadala u ovu drugu grupu, djelovala je bolesno i tragično. Billy Narvik se, nakon što je primio sredstvo za smirenje, samo smješkao i gladio bradu. Druga dvojica novajlija - blijedi i šutljivi John Rizno i Wilbur Desanko - nijemo su buljili oko sebe pokušavajući naći ljudskog krivca za njihovu nesreću. Surgenor, koji je bio izabran za ulogu predsjedavajućeg, lupkao je svojom praznom čašom po stolu. "Mislim da bi se trebali pobrinuti", rekao je polako, "da svi funkcioniramo na istoj valnoj duljini. Postoji li netko ovdje tko misli da Nepol nije u pravu? Misli li netko od vas da možda postoji nekakva šansa za povratak kući?" Nekolicina je samo slegnula ramenima. "Nepol nije savršen", reče Burt Schilling, pogledavajući one najbliže sebi. "Činjenica da smo ovdje upravo je dokaz za to." Surgenor je kimnuo. "Slažem se." "Želio bih to izreći malo oštrije", javio se Theo Bossbake. "Čini mi se da naš takozvani kapetan Nepol zna biti poprilično glup i mislim da ne bi trebali prihvatiti sve što kaže kao da slušamo božanske riječi." Govorio je sve glasnije. "U redu, jedan od njegovih čipova nije bio u redu i iskočio je u nepoznati svemir izvan naše galaksije. Zašto se nije zaustavio na prvom skoku, okrenuo nas i skočio natrag?" "Upravo je to i pokušao učiniti", nervozno reče Gillespie. "Nepol je već objasnio da je tok gravitacije u beta spaceu bio prejak. Kao da nas je jaka stuja odvukla na pučinu. Po onome što je rekao mogli smo putovati i puno dalje nego... koliko već jesmo... trideset milijuna svjetlosnih godina." "Barem možemo vidjeti Lokalnu grupu", reče Surgenor bez razmišljanja i u istom trenutku požali što je to rekao. "Pa, to je divno. To nam je velika utjeha", reče Schilling. "Kada nam ponestane hrane možemo se smjenjivati na teleskopu i mahati našim prijateljima." "Ovo je sastanak", reče mu Surgenor. "Sačuvaj sarkazam i oplakivanje samog sebe za svoju sobu. U redu?" "Ne, nije u redu." Schilling je pogledao u Surgenora, vena mu je pulsirala na vratu. "Što misliš da si ti ovdje?" Počeo se dizati na noge i Surgenor je osjetio sramotno veselje što će moći ispucati svoju napetost tako jednostavno i tako prirodno, maznuvši drugo ljudsko biće šakom. Mossbake je uhvatio Schillinga za ruku i povukao ga natrag u stolicu. "Završio sam školu za hotelskog radnika... Potpisao sam minimalni dvogodišnji ugovor s KS samo da steknem nešto kapitala... tako da ne znam previše o beta space fizici", reče Mossbake. "Ali slažem se s analogijom koju je Al koristio, ono o struji koja nas je odvukla na pučinu. Ono što bih želio znati je - zar ne postoji način putovanja uz struju? Zar se ne možemo nekako cik-cak kretati u drugom smjeru?" Gillespie se nagnuo naprijed. "S brodom posebno izgrađenim i opremljenim za tako nešto, možda bi i bilo moguće. Nepol tvrdi da bi za takvo što trebalo preko dvije stotine beta space skokova u slučaju da ne uletimo u područje u kojem je stanje još gore. Međutim, naše kapsule s gorivom mogu izdržati samo tridesetak skokova. Postoji tu i vremenski faktor. Bez odgovarajućih karata Nepol bi prije svakog skoka morao pregledati četiri TC prostora, a to bi moglo trajati danima. Pomnoži sve to i dobit ćeš da bi putovali dvije godine - a hrane imamo tek za mjesec dana."

"Razumijem", tiho reče Mossbake. "Čudno je kako se nisam sjetio hrane - s mojom obukom. Znači li to da ćemo... umrijeti od gladi?" Raspoloženje dvanaest osoba za stolom se blago promijenilo, kao da je pristupila trinaesta osoba i Surgenor je zaključio da je opet vrijeme za njegov nastup. Za dva desetljeća kartografskog posla uspio je do savršenstv izgraditi svoj lik kameno sigurnog čovjeka, punog iskustva, koji teško plane i ima u zalihama dovoljno energije za sve ostale članove. Na neki način, nekad je uzimao na sebe ulogu samog broda - kako se to već često puta dogodilo u zadnjih sat vremena - preuzimajući ulogu ljudske mete za frustracije koje su bile namijenjene Nepolu. Nekada je uživao igrati tu ulogu, kada se još mogao zavaravati nekim stvarima, ali u zadnje vrijeme mu je to postalo naporno i želio se povući s pozornice... "Umrijeti od gladi?" Surgenor je pogledao, duhovito iznenađen, Mossbakea. "Ti to možeš mirne duše učiniti, ali u galaksiji se nalazi jako puno planeta ispunjenih netaknutom hranom - i potrudit ću se da nađemo jednu takvu." "Ne zabrinjava te činjenica da se nikada nećemo vratiti kući?" "Ne. Želio bih se vratiti nazad - bilo bi glupo pretvarati se da to ne želim - ali ako se ne mogu vratiti, naći ću mjesto gdje mogu živjeti. U svakom slučaju je to bolje nego..." Surgenora je prekinuo nagli napad smijeha Billya Narvika. "Oprostite mi", reče Narvik, još uvijek s drogiranim smješkom na licu, kada je primijetio da je u središtu pozornosti. "Ispričavam se zbog prekidanja izlaganja, ali ste mi tako smiješni." "Kako to misliš?" upita Mike Targett, progovarajući prvi put u tijeku sastanka. "Ovaj sastanak... svi sjedimo oko stola - svi tako ozbiljni prebrojavamo kapsule s gorivom i konzerve graha, a nitko nije niti spomenuo jednu vrlo važnu otežavajuću okolnost, jedinu koja je sada važna." "A to je?" "Ona!" Narvik je pokazao prstom na Christine Holmes, koja je sjedila nasuprot njega. "To nam je jedina ženka." Surgenor je lupio čašom o stol. "Mislim da nisi u stanju pratiti naš sastanak, Billy - mi ovdje raspravljamo o opstanku." "Za boga miloga, o čemu misliš da ja pričam?" Narvik je mirnim pogledom preletio sve članove posade. "Opstanak vrste! Imamo samo jednu ženku i - ispričavam se ako vrijeđam osjetljive - mislim da bi trebali odlučiti kako je najbolje iskoristiti." Sig Carlen je ustao, došao iza Narvikove stolice i uhvatio ga za ramena. "Slažemo li se da bi naš prijatelj Narvik trebao malo odspavati?" "To neće ništa promijeniti", pristojno reče Narvik. "Ovo je sasvim nova igra za nas i što prije donesemo pravila, prije ćemo uživati u njima." Surgenor je kimnuo Carlenu, koji je podvukao ruke ispod Narvikovih i lagano ga digao iz stolice. Narvik se pokušao braniti, lupajući poput pijanca. "Pustite ga na miru", dobacio je Schilling. "Mali je u pravu, zar ne? Ako već moramo krenuti ispočetka u novoj galaksiji, moramo prihvatiti neke činjenice i naviknuti se na novi način razmišljanja i ja bih..." "Ti bi", prekinuo ga je Carlen, "mogao naučiti konzumirati hranu na novi način - bez zubiju, na primjer." Schilling je pokazao svoje zube i uhvatio jedan između palca i kažiprsta. "Imam ja dobre zube, Sig. Mislim da ih ti ne bi mogao niti rasklimati.” "Ja bih mu pomogao", reče Victor Voysey, mrko ga gledajući. "Upotrijebio bih dršku od sjekire." "Možeš si tu dršku..." "Sada je dosta!" Surgenor nije niti pokušao obuzdati svoj bijes. "Narvik je bio upravu kada je rekao da se radi o potpuno novoj igri i evo prvog pravila - Christine Holmes je potpuno autonomna osoba. Na drugi način ne možemo opstati." "Nećemo opstati nikako, ako ne razmislimo o razmnožavanju", reče Schilling tvrdoglavo. Surgenor ga je promatrao sa očiglednom mržnjom. "Želiš li možda sebe predložiti za rasplod?" "Bolje ja nego ti, veliki Dave. Ja sam barem još uvijek..." "Gospodo'." Christine Holmes je skočila na noge prouzrokujući tako nagli muk među ostalima, pogledala svoje suputnike lica blijedog od bijesa i zatim se cinično nasmijala. "Jesam li to rekla 'gospodo'? Ispričavam se - krenut ću ispočetka. Gamadi. Ako vi gamad nemate ništa protiv pokazala bih nešto što je vrlo važno za ovu raspravu - i bolje vam je da dobro pogledate jer vam je to jedina šansa da to vidite." Zgrabila je svoju odjeću s obje ruke i podižući gornji dio odore pokazala svoj ravni trbuh prošaran ožiljcima kirurških šavova. Surgenor je pogledao njene duboke oči i osjetio kako u posljednjih dvadeset godina nije ništa prošao i ništa naučio. "Nema tu ničega, kolege. Nema niti najmanjeg komadića - sve je vani", reče Christine. "Vidite li svi dobro?" "Ovo nije bilo potrebno", promrmljao je Schilling okrećući pogled na drugu stranu. "Ovo je baš bilo potrebno! Ti si među prvima tražio da se pogleda činjenicama u oči - pa ovo ti je činjenica, dečko." Christine je jedva uspjela obuzdati svoj bijes, čak se uspjela i nasmiješiti dok je poravnavala odoru i sjedala nazad. Preplela je prste i pogledala ljude oko stola. "Nadam se da nisam šokirala one osjetljivije, ali vjerujem da je to bio jedini način da vam dokažem da me možete tretirati kao jednog od vas. Ovako su stvari mnogo jednostavnije, zar ne?"

"Mnogo, mnogo jednostavnije", odgovori Surgenor sretan što se to pitanje sada može preskočiti. "Možda bi se sada mogli dogovoriti oko instrukcija koje ćemo dati Nepolu." "Nisam znao da se Nepolu mogu davati instrukcije", reče Carlen, puštajući obamrlog Narvika i vraćajući se na svoju sjedalicu. "Naša trenutna situacija je daleko izvan bilo kakvih propisa, tako da sada trebamo fleksibilno ljudsko razmišljanje koje sindikat stalno spominje." "Ne bi nam trebalo da nismo ovdje." "To ćemo raspraviti drugom prilikom." Surgenor je pokušao ne gledati u Christine. "Moramo se složiti da ostajemo u ovoj galaksiji, koja je jednako dobra kao i bilo koja druga. Zahtijevat ćemo od Nepola da nam potraži područje pogodnih sunčevih sistema. Zatim moramo se dogovoriti o doziranju hrane kako bi nam što duže izdržala." Zapisujući bilješke na memo ploču, Surgenor je ispisao sve svoje ideje, pokušavajući govoriti službeno u nadi da će se tako što prije zaboraviti incident s Christine. Grupica koja je trebala odrediti njihovo odredište sastojala se od Surgenora, Ala Gillespiea i Mikea Targetta. Surgenor je bio blago iznenađen da je tako lako došao do ekipe koju je želio, a pretpostavljao je da su drugi pobjegli glavom bez obzira od stola da bi se maknuli što dalje od Christine dok se stvar ne zaboravi. Naoružavši se blokovima i olovkama trio se povukao u opservatorij i sjeo za zvjezdane ekrane. Raspored zvijezda u okolici Sarafanda bio je toliko pravilan i svjetlost toliko snažna da je djelovalo kao da tri čovjeka gledaju opasnu galeriju zvijezda koja se vrti iznad bezdana. "Nikada nisam vidio ništa slično", komentirao je Gillespie." Izgleda da se tisuće zvijezda nalazi na radijusu od deset svjetlosnih godina oko nas. Gotovo da se bez teleskopa mogu vidjeti sunčani sistemi s planetarna." "Malo pretjeruješ", reče Targett, "ali razumijem što želiš reći. Izgleda da smo ovaj put imali sreće." "Sreće?" Surgenor je pročistio grlo. "Slušaj moje riječi, Nepol. Imaš li ikakve podatke o mjestu gdje smo uletjeli u ovu galaksiju?" "Da, David. Ovaj cluster u cjelini je bio vrlo neobičan, gledano kroz beta space. Imao sam dovoljno kontrole nad brodom da ga usmjerim prema središtu galaksije." Nepolov mirni glas kao da je dopirao iz zraka oko njih. "Znao si da ćemo tražiti planetu koju bi naselili?" "To je bila logična pretpostavka." "Razumijem." Surgenor je značajno pogledao svoje kolege. "Nepol, trebamo da za nas pregledaš ovaj cluster zvijezda i pronađeš nam sisteme koji bi mogli imati planete s atmosferom sličnom Zemljinoj. Rezultate nam isprintaj u četiri kopije. Koliko ti treba vremena?" "Približno pet sati." "To je zadovoljavajuće." Surgenoru je odjednom postalo jasno koliko je iscrpljen i da više ništa korisno ne može učiniti u sljedećih pet sati i da više ne može odlagati trenutak kada će se naći sam sa sobom u svojoj kabini trideset milijuna svjetlosnih godina od Zemlje. Alternativa je bila da popije nešto, ali nije želio tražiti utjehu u alkoholu - posebno ako bi im to moglo trajati samo nekoliko tjedana. "Predlažem da se malo odmorimo", reče Gillespieu i Targettu, pogledavajući na sat. "Možemo se ponovo naći ovdje za..." "Napravio sam preliminarna istraživanja clustera", reče Nepol neočekivano. "Emisija svjetlosti pokazuje da je sastav zvijezda jednak kao i u našoj galaksiji, ali osnovno je to da se svjetlost pomiče prema plavom dijelu spektra." Bez razloga, Surgenor je osjetio alarm u Nepolovom glasu. "To nam ne smanjuje mogućnost pronalaženja odgovarajuće planete, zar ne?" "Ne”, Nepolov odgovor je bio utješan, ali je njegova upadica time bila još značajnija. Surgenor se namrštio prema Targettu, koji je bio poznat po tome da ima neka osnovna znanja iz astronomije. "Zašto nam je to Nepol objavio?" "Plavi pomak?" Targett je bio zbunjen poput Surgenora. "To bi značilo da se sve zvijezde clustera pomiču prema nama. Ne prema nama več prema centru galaksije koji je negdje u blizini." "Što onda?" Targett je slegnuo ramenima, djelujući prazno. "To je neobično. Obično se sve širi od centra." "Nepol, primijetili smo da si spomenuo nešto o pomicanju spektra svjetlosti", reče Surgenor. "To bi značilo da ovaj cluster implodira, zar ne?" "To je točno. Brzina zvijezda u blizini centra je otprilike stotinu i pedeset kilometara u sekundi, a povećava se što gledamo dalje od centra. Obavijestio sam vas o ovome zato što u Mliječnoj stazi nemamo ništa slično." Surgenor je imao neugodan osjećaj da nešto važno nije bilo izrečeno, a ipak je znao da - bez obzira koliko su podkarakteristika programeri ugradili u njega - nikada nisu namjeravali programirati sramežljivost. "U redu", reče, "i to je jedno novo iskustvo - pošto smo bili toliko ograničeni na Mliječnu stazu nije niti čudno da naiđemo na nešto neobično u drugim galaksijama." "Gledište koje iznosiš je filozofski točno", odgovorio je Nepol. "Međutim, iznenađujuća stvar kod ovoga clustera nije konfiguracija prostora, već konfiguracija vremena."

"Nepol, ne razumijem što želiš reći. Možeš li pojednostaviti." "Zvijezde u ovom clusteru su udaljene približno jednu-točka-dvije svjetlosne godine jedna od druge. Kreću se prema središtu brzinom od sto pedeset kilometara u sekundi. Mi smo već u, ili vrlo blizu središta, ali ne možemo pronaći nikakve tragove zvjezdanih sudara ili neku centralnu masu. To implicira da smo stigli u samo središte stotinu i pedeset zemaljskih godina prije prve kolizije - ali astronomske vremenske ljestvice nam govore da se ovakva implikacija može odbaciti." "Hoćeš reći da je ovo nemoguće?" "Moguće je", blago je odgovorio Nepol. "Ali na astronomskoj vremenskoj ljestvici sto pedeset godina je zanemarujuće malo vrijeme. Imam premalo podataka okoliša da bih mogao proračunati vjerojatnosti, ali je vrlo malo vjerojatno da smo ovdje stigli u ovoj fazi evolucije clustera. Cluster bi trebao biti ili puno veći i raspršeniji ili bi trebala postojati centralna masa." Surgenor je promatrao prenapučeno svemirsko nebo. "Onda... koje je tvoje objašnjenje?" "Ne mogu ti ponuditi nikakvo objašnjenje, Davide. Samo te upućujem u činjenice." "U tom slučaju možemo pretpostaviti da smo ovdje stigli u neobično vrijeme", reče Surgenor. "Nevjerojatne stvari se dešavaju svaki dan i..." "Nepol", užurbano je rekao Targett, "ne nalazimo se na rubu crne rupe, zar ne?" "Ne. Cma rupa se lako može primijetiti i u normalnom i u beta spaceu i ona se može isto tako lako izbjeći. U stvari, ne mogu naći nikakav trag generatora gravitacijske sile - zbog čega ne mogu nikako doći do zadovoljavajućeg zaključka." "Hmm. Rekao si da su brzine udaljenijih zvijezda puno veće. Njihova je brzina proporcionalna udaljenosti od središta?" "Slučajni uzorak upućuje na to." "To je čudno", Targett reče zabrinuto. "Kao da se sve..." Glas mu je zamro dok je s novim zanimanjem promatrao zvijezde. "Što si to želio reći?" upita Gillespie. "Ništa. Nekad mi padnu lude ideje na pamet.” "Nikuda nećemo doći ovako." Surgenor je pogledao na sat koji je bio prilagođen na brodsko vrijeme. "Predlažem da prekinemo i da se ponovo nađemo ovdje u sedam. Valjda će nam se glave izbistriti do tada i moći ćemo se pozabaviti Nepolovim izvješćem." Ostali su zadovoljno kimnuli i svi zajedno prešli u jako osvjetljenu blagovaonicu daleko od psihološkog pritiska nepoznatih zvijezda. Surgenor je pošao glavnim hodnikom preko stepenica do kabina za spavanje. Zbog olakšavanja administrativog posla posadi su dodijeljene kabine s brojevima u skladu kapsula u kojima su letjeli i kao pilotu kapsule pet Surgenoru je bila dodijeljena kabina s brojem devet. Prošao je pored prve sobe, gdje se u prošlih pet godina u snu okretao Mare Lamereux, kada mu je sinulo da Christini duguje ispriku. Vrata su bila zatvorena, ali je znak tipa NE SMETAJ bio ugašen tako da se nije moglo znati je li unutra ili ne. Na trenutak je oklijevao, a zatim pritisnuo plastičnu tipku zvona i čuo odgovor koji je zvučao poput poziva. Surgenor je pritisnuo kvaku, otvorio vrata i bio dočekan tihim psovanjem i šumom pokreta. Christine je, gola do pasa, sjedila na rubu kreveta pokrivajući rukama grudi. "Oprosti!” Surgenor je zatvorio vrata i pričekao u hodniku, požalivši što nije odmah otišao u svoju sobu. "Što ti je to palo na pamet?" Christine je stajala obučena na vratima. "Što želiš?" Surgenor se pokušao nasmiješiti. "Hoćeš li me pozvati unutra?" "Što želiš?" odgovorila je nestrpljivo ignorirajući njegov prijedlog. "Pa... želio sam se ispričati." "Zbog čega?" "Zbog onog što se dogodilo na sastanku. Pretpostavljam da nisam bio od pomoći niti jednoj strani." "Ne treba mi nikakva pomoć. Budale kao što su Narvik ili Schilling me ne mogu slomiti." "To mi je jasno, ali nisam to htio reći." "Da?" uzdahnula je i Surgenor je mogao osjetiti smrad cigarete iz njenih usta. "U redu, ispričao si se i sada su svi zadovoljni. Sada bih se željela malo odmoriti, ako nemaš ništa protiv?" Zatvorila je vrata i začuo se zvuk zaključavanja glasnije nego obično. Znak NE SMETAJ je počeo svjetliti. Surgenor se češao po bradi dok je prilazio svojoj sobi. Kada je Christine Holmes bila ljuta, a takva je bila upravo sada, bila je gadna poput bilo kojeg muškarca, ali ipak, kada je bila iznenađena ponašala se tipično ženski. Drevni obrambeni pokret pokrivanja grudi djelovao je tako ženstveno i bez obzira na njen stav ona nije samu sebe prihvatila kao jednu od momaka. Surgenor je pokušao zamisliti Chirstine kakvu zna - koščatu, blijede puti, krupnih šaka, pušača, sposobnu postaviti se nasuprot muškaraca - i kako je izgledala prije nego joj je život okrenuo leđa. Uvidjevši uzaludnost svoga posla, odlučio ju je izbaciti iz misli i ušao u svoju sobu. Skidajući čizme, legao je na krevet i dopustio si razmišljanje o domu udaljenom trideset milijuna svjetlosnih godina. Je li to gore nego biti udaljen jednu svjetlosnu godinu od kuće? Racionalno razmišljajući odgovor je - ne; ali nije bilo sve u racionalnom razmišljanju. Nije sve bilo u logici, a osim toga hladnoća intergalaktičke rupe mu se polako zavukla u kosti, stisnula mu grlo i lagano je osjećao kako ga napušta svaka nada. Nije vidio načina kako će se ikad više moći smijati, bezbrižno spavati ili pokrenuti u sebi fontanu ljudskog prijateljstva.

16 Nepol je izlistao dva G2 sunca - oba unutar radijusa od šest svjetlosnih godina - čiji su gravitacijski profili kompleksnosti koju mogu napraviti samo planete. Jedno od njih, koje je Nepol označio kao "Broj jedan", imalo je najmanje trideset planeta koji su kružili oko sunca poput elektrona oko jezgre. "Ovo olakšava posao", reče Surgenor proučavajući zvijezdu koju je Nepol zaokružio zelenom bojom na karti. "Sto prije stignemo do Broja jedan, prije ćemo moći pregledati uvjete na planetarna." Gillespie je kimnuo glavom. "Puno je pića donešeno u blagovaonicu." Mike Targett je, iznenađujuće, izgledao zabrinut. "Nisam previše siguran u ovaj program koji nam je Nepol predložio. Razmišljam čitavo poslijepodne i sve mi se čini da bi što prije trebali zbrisati iz ove galaksije i početi negdje ispočetka." "Sve ti se čini? Trebamo malo više dokaza od tvoje izjave, Mike. Neće nam smetati ako dođe do velikog praska za stoljeće ili dva." "Znam to, ali..." Nagnuo se preko stola i pogledao u hodnik koji je izgledao beskonačno. "Imam osjećaj da stvarno nešto nije u redu u ovom clusteru." Surgenor se prisjetio da Targett, kao tvrdokorni mladi kockar, nije bio podložan naglim promjenama raspoloženja. "Ali ako Nepol misli da je sigurno..." "Nepol je računalo - što ja znam bolje od ostalih - i programiran je. Priznajem da su njegovi programi veliki, suptilni, sofisticirani, otvoreni, samoproširujući i sve ostalo čega se možemo sjetiti, ali su oni ipak samo programi koji su pisani ako se susretnemo s mogućim. Ako se suočimo s nemogućim, mislim da se na Nepola ne možemo osloniti." "Što je to toliko nemoguće u ovoj galaksiji?" "Kako mogu odgovoriti na to pitanje?" upita Targett. "Sve što znamo je da se nalazimo u području u kojem je vrijeme reverzno. Možda se cluster stvarno širi ako se gleda iz normalnog vremena." "Ovo baš i nije moguće - barem ne toliko da mogu progutati tvoju priču." "Moći ćemo pronaći ostatke centralne eksplozije", reče Gillespie. "Hoćemo li? Ako su naše osnovne konstante..." Tagrett je prekinuo i svima uputio slabašan smješak. "Niti ja ne vjerujem da se nalazimo u području reverznog vremena - samo sam vam htio staviti do znanja da nešto može biti izvan dosega Nepolovog razumijevanja." Surgenor je značajno pročistio grlo. "Trošimo vrijeme, Mike. Ukoliko ne možeš smisliti neku konkretniju primjedbu, predložit ću Broj jedan kao naše odredište." "Ja sam rekao svoje." "Znači, odlučili smo", reče Gillespie. "Ja, također, glasam za Broj jedan, tako da možemo krenuti. Skupit ću ostale dok vi obavijestite Nepola." Dvanaest stolica u opservatoriju je začas bilo puno. Sada, nakon što je početni šok prošao i ljudi se imali vremena naviknuti na situaciju, prave reakcije članova posade bile su očigledne. Neki su gadno pili da bi održali koliko toliko veselo raspoloženje, neki su bili oprezni, ali još uvijek šutljivi, a ostali su brige zaboravljali radeći. Opća atmosfera je odgovarala ozbiljnosti situacije, zbog čega je Surgenor bio zadovoljan, iako je sumnjao da je Nepol tu imao svoje prste. Ako su sredstva za smirivanje bila ubačena u hranu i piće sve je bilo izvedeno krajnje diskretno i efikasno. Surgenor je stalno pogledavao prema označenoj zvijezdi, u mislima predočavajući trenutak kada će se ta mala točkica pretvoriti u veliko sunce. Udaljenost je bila nešto manja od četiri svjetlosne godine, što je značilo da bi ih Nepol mogao tamo odvesti u jednom, dobro odmjerenom, skoku. Jedan od razloga što je želio ostati u ovoj galaksiji bilo je to što se veći dio putovanja provodio u približavanju planeti, a kada su zalihe hrane bile ovako dragocjene, važno je bilo jednim odmjerenim skokom stići što bliže središtu sunčevog sustava. Kako su sekunde prolazile Surgenor je osjetio kako dobro poznato uzbuđenje, prije skoka, raste u njemu. Ovoga puta možda zato što se puno očekivalo od ishoda, napetost je bila neizdrživa. Surgenor se prisilio da sjedi bez trzanja, prividno smiren, vodeći unutar sebe bitku između objektivnog i subjektivnog; tek kada je primijetio da Gillespie i Voysey pogledavaju sat - koliko se to god činilo nepoštenim - shvatio je da nešto opet nije u redu sa Sarafandom. "Misliš li da bi trebali pitati Nepola?" Gillespie je prošaputao sa sjedala pored njega. "Ako postoji bilo kakav zastoj ne bi nam...” Zvuk koji je uvijek prethodio nekom obavještenju prestravio ga je u pola rečenice. "Moram obavijestiti sve prisutne", začuo se Nepolov glas, "da nije moguće izvršiti predviđeni skok prema Broju jedan." Začuli su se komentari iznenađenja i nezadovoljstva, od kojih je par glasova tražilo objašnjenje. Nitko od njih nije djelovao pretjerano preplašen i Surgenor se pitao jesu li sva ona predosjećanja o jackpot putovanju učinila od njega nepopravljivog pesimista. "Ne mogu napraviti ovaj skok zato što mi moji beta space senzori šalju podatke koje ne mogu prihvatiti." Nepol je podesio jačinu svojeg glasa tako da nadglasa novonastalu galamu.

"Budi određeniji, Nepol", javio se Voysey. "Kao što znate, ako ste proučili svoje pravilnike KS-a, beta space skok se odvija u koracima. U prvom koraku senzorska jedinica se rotacijom dovodi kroz five space u beta space, zatim se vraća nazad nakon što je snimila gravitacijske tokove. Čim se podaci povežu s mojim astronavigacijskim podacima - što bi značilo čim se odredište identificira i locira - čitav se brod rotacijom dovede u beta space, primijeni se impuls korekcije i brod se vrati u normalu na željenom mjestu." "Sve nam je to poznato", reče Voysey nestrpljivo. "Pređi na stvar, Nepol.” "Već sam prešao na stvar, Victor, ali za tvoje dobro objasnit ću još jednom." Prizvuk dokaza je natjerao Voyseya da pogleda ljude oko sebe. "Astronavigacijski sustav ima niz blokova koji prekidaju skok dok ja nisam zadovoljan i znam gdje skačemo. Ne mogu odrediti položaj zvijezde u beta spaceu i zbog toga ne mogu pokrenuti brod." "Muči te samo to?" reče Ray Kessler, prekidajući muk koji je nastao. "Pa požuri i pronađi taj Broj jedan, Nepol. Pred nosom nam je, zar ne?" Pokazao je prstom na zaokruženu točkicu na ekranu. Dok je ovo slušao, hladnoća crne intergalaktičke praznine, koja je dominirala Surgenorovim srcem počela ga je polagano obuzimati i pružati svoje crne pipke. "Činjenica da se objekt može lako ovako identificirati, ne znači da se može lagano pronaći u beta spaceu", odgovori Nepol. "U beta spaceu ne postoji svjetlost ili bilo kakvo elektromagnetsko zračenje. Astronavigacija se provodi pronalaženjem i analiziranjem gravitacijskih tokova proizvedenih zvjezdanom masom. Gravitone je teško pronaći i njihovi tokovi nisu uvijek predvidljivi. Da ponovim analogiju iz priručnika, putnik beta spaceom je poput slijepca u vjetrovitoj prostoriji u kojoj drugi rade mjehuriće sapunice. On mora naći točan put od jedne osobe do druge - a može se jedino ravnati po mjehurićima koji se rasprskavaju na njegovoj koži." "U čemu je onda problem? Možeš li osjetiti mjehuriće?" "Ne na koristan način. Graviton, jedinica gravitacijskog toka, je, vjeruje se, univerzalna konstanta, ali u ovom se clusteru čini kao da raste s vremenom." "Nepol!" Mike Targett je skočio, očiju prikovanih za Surgenorovo lice. "Da lije to samo lokalna pojava? Vezana samo za ovaj cluster?" "To se slaže sa podacima koje imam." "Onda nas izvuci odavde, za Boga miloga! Napravi skok naslijepo. Bilo gdje!" Nastala je stanka prije nego je Nepol odgovorio, dovoljno dugačka da Surgenoru hladnoća dođe do mozga. "Ponavljam, astronavigacijski sustav ima seriju ugrađenih blokova koji onemogućuju skok ukoliko destinacija nije određena i provjerena. Ne mogu pronaći odredište - i zbog toga ne mogu pokrenuti brod." Surgenor je odmahivao glavom u nevjerici. "Ali to je samo mehanička stvar, sigurnosni postupak - ne možeš ga nekako preskočiti?" "To je jedan od osnovnih parametara kontrolnog sustava. Da bi ga netko promijenio trebao bi preprogramirati cijelu centralnu jednicu - postupak koji bi zahtijevao visoki stupanj specijalističkog znanja, uz pomoć cijelog proizvodnog pogona." Još jednom, Nepolov glas nije nimalo odgovarao izgovorenim riječima i Surgenor - čiji je mozak tonuo u alegoriju - sije prikazao fantastičnu sliku suca koji ih osuđuje na smrt. "Razumijem." Targett je pogledao ostale, uputio im slabašan, neprirodan smješak i krenuo u smjeru blagovaonice. "O čemu vi, prikaze jedne, raspravljate?" Kessler je tražio odgovor. "Sto se ovdje događa?" "Ja ću ti objasniti", javio se Burt Schilling, glasom kojim je dominirala panika. "Rekao je da se brod neće nigdje micati. Nije li tako, Dave?" Surgenor je ustao, pogledavajući za Targettom. "Još je malo prerano za izvođenje zaključaka." "Nemoj me muljati, ti veliki majmune." Schilling je prišao Surgenoru prijeteći prstom. "Dobro znaš da smo zaglavili ovdje. Hajde - priznaj." Surgenor je primijetio da se odvijala već poznata predstava kao i mnogo puta prije - identificirali su ga s brodom i nepostojećim kapetanom. Ali sada više nije imao živaca igrati tu ulogu. "Nemam ništa za priznati", zagrmio je na Schillinga. "Imaš isti pristup Nepolu kao i svi mi ostali - razgovaraj s njim." Okrenuo se i pošao za Targettom. "Ali ja razgovaram s tobom!" Schilling je zgrabio Surgenorovu desnu ruku i povukao ga. Surgenor, umjesto da se otme mlađem čovjeku, dopustio je da mu ruka slobodno zamahne i zatim je dodao malo snage u taj zamah. Iznenađen pokretom, Schilling je poletio unazad, spotaknuo se o stepenicu opservatorija i uz vrisak pao na jedan od hemisferičnih ekrana. Djelovao je zbunjeno, ali ! ne i povrijeđeno. Ležao je držeći se za trbuh i s neskrivenom mržnjom gledao starijeg kolegu. "Kada se dečko oporavi od ovog malog incidenta", reče Surgenor prisutnima, "recite mu da svoje primjedbe iznese Nepolu - imam ja dovoljno svojih problema." Theo Mossbake pročisti grlo. "Zar smo stvarno zaglavili?" "Trenutno tako izgleda, ali uz štednju hrane bi mogli izdržati tri mjeseca, ako ne i više. To je dovoljno vremena da smislimo nešto." "Ali ako se brod ne može..."

"Pitajte Nepola!" Surgenor se okrenuo i zaputio prema blagovaonici, dišući duboko. Otišao je do stroja za piće, polako ispio čašu i krenuo hodnikom. Vrata sobe broj pet su bila zatvorena, ali ne i zaključana. Surgenor je lagano kucnuo po njima i izgovorio Targettovo ime. Nije bilo odgovora i nakon par sekundi je stisnuo kvaku. Mike Targett je zgrbljeno sjedio na rubu kreveta, čelo mu je bilo orošeno znojem, a pogled prazan, ali osim toga je djelovao opušteno. "Nisam odlučio skratiti si muke, ako te to muči", reče. "Drago mi je zbog toga." Lupnuo je po vratima. "Smijem li ući?” "Naravno, ali rekao sam ti da sam u redu." Surgenor je ušao u sobu i zatvorio vrata za sobom. "U redu, mladi Mike - slušam te." Targett mu je uputio neprirodan smješak kao i maloprije. "Mogao bih ti učiniti veliku uslugu i prešutjeti ovo što znam." "Nema usluga - slušam te." "U redu, Dave." Targett je zastao da bi organizirao misli. Čuo si za pulsare, kvazare, mitare, crne rupe, bijele rupe, vremenske rupe - točno?" "Točno." "Ali nikada nisi čuo za dvvindlare." "Dwindlare?" Surgenor se namrštio. "Ne mogu reći da jesam." "To je zato što sam upravo izmislio taj naziv. To je novi izraz za novi astronomski fenomen. Nov za nas, naravno." "Što se dešava s njim?" Targettov smješak je zatreperio. "Na što te podsjeća naziv?" "Dwindlar? Jedina stvar koje se mogu sjetiti..." (dwindle; eng. smanjivati - op. prev.) "Prvi nagovještaj sam našao u današnjoj Nepolovoj izjavi da su brzine zvijezda proporcionalne njihovoj udaljenosti od središta. Znači da se najudaljenija zvijezda približava najbrže." "Već nam je poznato da smo u implodirajućoj galaksiji”, reče Surgenor još uvijek ne razumijevajući što Targett želi reći. "Stvar je u tome što ovo nije implodirajuća galaksija." Neka nova svježina se pojavila u Targettovim očima. "Drago mi je što sam to primijetio - cijela ideja clustera koji implodira se protivi zdravom razumu." "Želiš li reći da su Nepolova opažanja netočna? Da se zvijezde u ovom clusteru ne kreću prema središtu?" "Ne u punom smislu te riječi. Želim reći da gdje god se nalazili u ovom clusteru, bez obzira gdje vršili istraživanja, uvijek bi nam se činilo da zvijezde putuju prema nama, od kojih bi se najudaljenije približavale najbrže." Surgenor se bolje smjestio. "Mike, ima li smisla ovo što govoriš?" "Na nesreću - ima. Dalekometna astronomija je uvijek bila upoznata s ovim efektom, samo u suprotnom smjeru. Kada astronom mjeri brzine udaljenih galaksija uvijek se najudaljenije kreću najbrže - to je zato što se stvari gledaju iz središta. U svemiru koji se širi sve se odmiče jedno od drugoga - i zbog jednostavne aritmetike - što je objekt udaljeniji od promatrača činit će mu se da se kreće brže." "To je u svemiru koji se širi", reče Surgenor polagano, dok su mu misli hrlile naprijed. "A mi..." "Činjenice upućuju na to da smo uskočili u središte prostora koji se skuplja. Zato je toliko zvijezda jedna blizu druge. Prostor između njih se smanjuje. Sama sunca se smanjuju. Zajedno s njima se i mi smanjujemo, Dave." Surgenor je pogledao u svoje ruke prije nego ga je zdravi razum natjerao da se usprotivi. "Ali to nema smisla. U svemiru koji se širi naša tijela ne postaju veća - a i da se povećavaju ne bi bilo razlike..." prekinuo je kada je primijetio da Targett odmahuje glavom. "Mi smo u drugačije postavljenom sustavu", reče Targett. "Nije to kao da je netko prebacio sklopku i sve je krenulo u drugom smjeru. Mi smo u sustavu - poput dijamanta u kamenu, poput mjehurića u papirnatoj čaši'- promjera desetak svjetlosnih godina i sve se smanjuje. Uključujući i nas." "Ali to ne možemo znati. Smanjivali bi se zajedno sa svime što pokušavamo mjeriti, tako da..." "Osim gravitona, Dave. Količina gravitona je univerzalna jedinica. Čak i ovdje." Surgenor je ponovo uključio mozak, pokušavajući svariti nove podatke. "Nepol je rekao da se graviton povećava." "Naizgled povećava. To je zato što se mi smanjujemo i to je sjebalo čitav astronavigacijski sustav." Surgenor je sjeo na jedinu stolicu u sobi. "Ako je ovo točno, zar to ne znači da ipak napredujemo u nečemu? Ako Nepol sada zna u čemu je problem..." "Nemamo dovoljno vremena, Dave." Targett se ispružio po krevetu, buljeći u strop i progovorivši sanjarskim, gotovo snenim glasom. "Za otprilike dva sata biti ćemo mrtvi." 17 Bijesni ženski urlik bio je popraćen muškim bolnim uzdahom i odjekom koraka. Surgenor je potrčao prema vratima sobe, naglo ih otvorio i uočio Billya Narvika i Christine Holmes kako se bore niže niz hodnik. Košulja joj je bila djelomično potrgana, a lice crveno od bijesa. Narvik, koji ju je držao s leđa, imao je tamnu mrlju na usnici dok su mu oči bile potpuno okrenute. Lice mu je bilo u ekstazi.

"Pusti ju, Billy", naredio je Surgenor. "Dobro znaš da ovo nije pametan potez." "Mogu sama srediti ovog malog manijaka", reče gorko Christine. Pogađala je Narvika u cjevanicu punom snagom, ali ovaj kao da to nije primjećivao. Surgenor je prišao bliže, uhvatio Narvika za ruke i pokušao ih rastaviti. Odjednom, svjestan još nečije prisutnosti, Narvik je razrogačio oči i lice mu je poprimilo sasvim novi izraz kadaje ugledao Surgenora. "Makni se, veliki Dave", dahtao je. "Želim to i moram... više mi ništa nije ostalo." Christine se ponovo počela bacakati kada je Surgenor jače potegnuo Narvikove ruke. Dečko je bio iznenađujuće snažan i da bi mu odvojio ruke Surgenor je morao naći položaj u kojem bi mogao najbolje iskoristiti svoju snagu. To ga je dovelo gotovo u dodir sa Christinenim licem i osjetio je pritisak njenih bokova na svojima dok se nastavljao ovaj neprirodni intimni kontakt. Trio je bio u napetom patu nekoliko sekundi dok Narvikove ruke nisu napokon počele popuštati. "Dave, Dave!" Narvik je počeo moljakati kada je njegov zagrljaj napokon slomljen. "Ti to ne razumiješ - već godinama nisam uspio..." Zašutio je kada se Christine uspjela izvući iz njegovog zagrljaja i u okretu ga pogodila šakom u zube. Surgenor je pustio Narvikove ruke, dopuštajući mu da se složi pored neravnog zida hodnika. Narvik je rukom brisao krv s usne dok je optužujućim pogledom promatrao čas Christine, čas Surgenora. "Uspio sam! Uspio sam." Narvik se poluludo nasmijao. "Ali to će vrijediti samo dva sata. Sto dva sata znače nekome?" Krenuo je prema stepenicama, ponosno šepajući. "Nisi ga smjela udariti", reče Surgenor. "Mogla si vidjeti kako je nakljukan koječime." "To znači opravdava silovanje, zar ne?" Christine je počela sređivati košulju. "To nisam rekao", Surgenor ju je frustrirano gledao, nesvjesno ljut zato što je ostala onakva kakva je, zato što se nije pretvorila u neko predivno biće koje bi mu pomoglo da razumije smisao života i smrti. Mislio je, s obzirom da su samo dva sata ostala u njihovim životima, da je dužnost ostalih članova posade pretvoriti se u nešto drugo i ako, makar pretvaravši se, dati vrijednost preostalim satima da zasjene sve loše što se prije dogodilo. Znao je da je to bila reakcija čistog straha, da je njegova podsvijest - u pokušaju poricanja istine - nametnula kratkodometne ciljeve, ali je dio njega svejedno popustio i želio je da Christine bude ono što tako lako može biti. "Idem sada u svoju sobu", reče. "I ovaj put ću se pobrinuti da mi vrata ostanu zaključana." "Možda bi ti bilo lakše u društvu." Odmahnula je glavom. "Ti radi na svoj način, a ja ću na svoj." "U redu." Surgenor se pokušao sjetiti nečega vrijednog spomena kada je čuo razbijanje gore, u blagovaonici, i odjednom osjetio iznenađenje i opasnost. Navika ga je natjerala da potrči hodnikom do stepenica. Grupica ljudi je odlučila pijana provesti svoje zadnje sate, neki od njih su već bili drveni, ali su svi gledali prema cijevi kojom se moglo spustiti do hangara. Surgenor je dotrčao do cijevi, pogledao dolje i vidio Narvikovo tijelo na katu niže. Bilo je pod čudnim kutem i mrtvački mirno, jedino što se pokretalo bila su dva potočića krvi koji su izvirali negdje ispod tijela poput pipaka hobotnice. "Pokušavao je poletjeti", nekoje promrmljao. "Kunem se da je mislio da može letjeti." "To je bio jedan od izlaza", reče netko drugi, "ali ja ću ipak pričekati." Surgenor je sišao dolje i kleknuo pored tijela, potvrđujući ono što je već znao. Sarafandovo inducirano gravitacijsko polje nije imalo akceleraciju od punog G, ali je ipak bilo dovoljno da Narvik pri padu slomi vrat. Surgenor je pogledao okolne kapsule i zatim lica koja su se mogla vidjeti oko cijevi. "Hoće li mi tko pomoći da ga maknem?" upita. "Mrtav je-" "Nema smisla", odgovorio mu je Schiller. "Ionako neće dugo biti tamo." Čovjek se odmaknuo od cijevi. Surgenor je oklijevao, znajući da je Schiller bio u pravu, ali odbijajući ostaviti ljudsko tijelo ovako, kao da je neki otpadak od stroja. Zgrabio je Narvikovu ruku i odvukao ga do skladišta alata. Kada je otvorio vrata svjetlo se trenutno upalilo. Promotrio je kružnu ploču koja se nalazila na podu, na kojoj su bile radijalne linije koje su označavale centar mase broda. U njegovom stanju svijesti to je djelovalo kao prigodni ceremonijalni ili simbolični oblik. Ostavio je tijelo tamo i zatvorio vrata skladišta za sobom. "Slušaj moje riječi, Nepol", reče. "Slušam te, David." Iz kojeg je smjera glas došao nije bilo moguće odrediti. "Billy Narvik je pao niz cijev do hangara prije nekoliko minuta. Pregledao sam ga i mrtav je. Smjestio sam ga u skladište i tražim te da ta vrata ostanu zaključana." "Ako je to tvoja želja, nemam ništa protiv." Sljedio je zvuk zaključavanja vrata. Surgenor se popeo gore i ignorirajući ponude pićem spustio stepeništem do privatnih soba. Pri dnu stepenica je našao Christine naslonjenu na rukohvat poput jeftinih fotomodela. Opet je osjetio plimu iracionalnog bijesa. "Sve si čula?" reče pokušavajući održati mirnoću glasa. "Većinu." Gledala ga je pasivno kroz oblak dima. "Billy ti više neće stvarati nikakve probleme." "Sto se njega tiče nisam se niti zabrinjavala."

"Podlo od tebe." Surgenor je skliznuo pored nje, ušao u svoju sobu i zaključao vrata. Bacio se na krevet i ponovo se prepustio oluji zbunjujućih podataka. Vrhunsko jackpot putovanje, znao je to, došlo im je svima glave - i u rijetkim trenucima duhovnog mira pokušao je smisliti kako će doći njegov kraj. Život u Kartografskoj službi nije bio opasan, ali je pružao velik izbor mogućnosti, raznovrsnost mjesta na kojima se kolo sreće može zaustaviti i pokazati način na koji će još jedan od igrača ispasti iz igre. Zamislio je neobične kvarove na istraživačkim kapsulama, rizik zaraze egzotičnim bolestima, ironičnu ideju pogibije u prometnoj nesreći na Zemlji - ali ni u najgorim noćnim morama nije mu pala na pamet solucija koja je ležala pred njima. Nakon onog razgovora s Mikeom Targettom, povukao se u svoju sobu i razgovarao s Nepolom. U grobnoj tišini, daleko od ostalih članova posade, mogao je mimo prihvatiti zakonitosti inverznog mikrosvemira, koje mu je Nepol iznio. Zakona je bilo malo, u skladu s količinom podataka, a treći je imao najveću težinu. Glasio je, jednostavno, da je smanjivanje tijela u dwindlaru obrnuto proporcionalno masi. To bi značilo da bi suncu trebali milijuni godina da potpuno nestane - ali ista ta sudbina čekala je brod za manje od dana. Eksponencijalne funkcije koje je Nepol izveo iz uspješnih mjerenja gravitacijskih tokova indicirale su da će u 21.37 Sarafand prestati postojati. Surgenor je gledao u strop svoje sobe i pokušavao shvatiti Nepolove riječi. Zidni sat je pokazivao 20.02, što im je ostavljalo otprilike devedeset minuta života. To je također značilo, po Nepolovim riječima, da se Sarafandova osamdesetometarska piramida smanjila na veličinu dječje igračke. Činjenica da je cijeli brod manji od papirnate čaše razdirala je Surgenorov um, a spoznaja veličine vlastitog tijela proizvela je istovremeno nevjericu i užas. Moralo je postojati ograničenje toga, uvjeravao je samog sebe, ne može se sve to zaključiti samo iz astronomskih mjerenja. Uostalom, kakvi čvrsti dokazi postoje? U redu, svjetlost zvijezda je pomaknuta prema plavom dijelu spektra i Nepol - čija ih je nepogrešivost dovela u ovaj dio svemira - je rekao da im se zvijezde približavaju. Je li to zaista tako? Zar nije netko rekao da je nemoguće izračunati brzinu zvijezda ili galaksija i da se pretpostavka širenja i skupljanja svemira bazira na interpretaciji crvenog i plavog pomaka na osnovu Dopplerovog efekta? Je li itko ikada dokazao da je ta interpretacija točna? Bez ikakve sumnje? Surgenor se blesavo nasmiješio kada je shvatio da suprotstavlja svoje jadno znanje iz astronomije Nepolovim bazama podataka i procesorskim jedinicama. Uspio je dokazati samo da ga je strah onoga što slijedi i da je počeo fantazirati. Stvarne činjenice su bile da je predugo ostao u Službi, da je predaleko putovao, da mu je isteklo vrijeme, da je prekasno za odstupanje od uloge dobroćudnog stranca, da nikada neće poći na stvarno značajno putovanje kao netko tko je tako dugo bio na jednom mjestu da zna svaku promjenu vjetra u zraku, da je potpuno sam, da će tako ostati do kraja života, da je sve ovo bila jedna gadna greška, da više ništa ne može učiniti oko toga... Crvene brojke sata nastavile su svoje otkucavanje, odbrojavajući zadnje trenutke njegovog života. Promatrao ih je fasciniran. Povremeno je do njega dopirao zvuk smijeha ili razbijanje stakla iz blagovaonice, ali to je postajalo sve češće kako ih je polagano napuštao strah i preuzimao alkohol. Neki od članova posade su odlučili svoje posljednje trenutke provesti u opservatoriju. Nekoliko puta mu je palo na pamet da im se pridruži, ali to je zahtijevalo donošenje odluke i ispunjavanje iste, a bilo kakav napor mu je djelovao pretjerano. Milosrdna otupljenost se spustila na njega, pretvarajući mu udove u kamene blokove koje više nije osjećao, usporavajući mu mentalne procese do brzine pri kojoj mu je trebala čitava minuta da složi rečenicu u mislima. Vidio... sam... previše... zvijezda. Nježno kucanje na vratima djelovalo je Surgenoru kao da dolazi iz neke druge dimenzije. Oslušnuo je, ništa ne shvaćajući i pogledao na sat. Ostalo je još dvadeset minuta. Ustao je, uz napor otišao do vrata i nespretno ih otvorio. Na ulazu je stajala Christine Holmes, pogleda prepunog bola i straha. "Mislim da sam pogriješila", rekla je promuklo. "Sve je toliko..." "Ne moraš ništa govoriti. U redu je." Otvorio je potpuno vrata, dopustio joj da uđe i zatim ih zaključao. Kada se okrenuo Christini, stajala je na sredini sobe i jecala. Prišao joj je i - na neki način razlučujući dobro i loše - podigao ju na ruke i nježno spustio na krevet. Pogled joj je bio prikovan uz njegov dok joj je otresao pepeo cigarete sa košulje i hlača, a onda legao pored nje i postavio lijevu ruku ispod njezine glave. Poljubio ju je, nježno, aseksualno, prije nego je spustio svoju glavu na jastuk. Primakla je svoja koljena bliže njegovim butinama i mir je zavladao sobom. Još petnaest minuta. Christine je podigla glavu da bi ga pogledala i njemu je bilo teško primijetiti bilo kakve tragove grubosti na njenom licu. "Nikada ti nisam rekla", kaza mu, "sin mije umro nešto prije rođenja. Bilo je to na gradilištu nedaleko od Newhomea. Liječnika nije bilo u blizini. Mogla sam osjetiti kako mi beba umire, ali joj nisam mogla pomoći. Bio je tu, u meni, a ja mu nisam mogla pomoći." "Žao mi je." "Hvala. Nikome to nisam rekla. Vidiš, nikada nisam mogla pričati o tome." "Nije to bila tvoje greška, Chris." Pomaknuo joj je glavu na svoje rame. "Da sam barem ostala kod kuće. Da sam barem pričekala Martina kod kuće."