MIRISI LIPE e-zbornik

“MIRISI LIPE”, međunarodni zbornik sudionika čitanja poezije
u Gornjem Mihaljevcu 2020.
NAKLADNIK

Kulturno umjetnička udruga “LIPA” Gornji Mihaljevec
Gornji Mihaljevec, 2020.
ZA NAKLADNIKA
Jasenka Novak

GRAFIČKI UREDNIK I NASLOVNICA
Ivan Grahovec

UREDNIK ZBORNIKA
Jasenka Novak

KOMISIJA ZA ODABIR PJESAMA
Anita Škvorc Branda, prof.

Dijana Kozjak, dipl. uč. RN i HJ.
Jasenka Novak, predsjednica KUU “LIPA” Gornji Mihaljevec

TISAK
Graphprint d.o.o.

Čakovec

ISBN 978-953-49345-0-0
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001086136.

Gornji Mihaljevec, 2020.

MEĐUNARODNI ZBORNIK

MIRISI LIPE

SADRŽAJ
7. MIRISI LIPE - Zdenka Mlinar, Velika Gorica
8. STARA LIPA - Snežana Liber, Sračinec
9. MIRIS LIPA - Jelena Stanojčić, Zagreb
10. LIPA STARA - Vera Tomić, Dugo Selo
11. MIRIS LIPE - Biljana Kovačević, Virovitica
12. ALEJA LIPA - Ljubica Rogulj, Split
13. MIRIS LIPA - Jadranka Varga, Zagreb
14. ČARI LJETA - Jadranka Troglić, Karlovac
15. MALO MEĐIMORJE – Ivan Grahovec, Čakovec
16. TU GDE ČUJE SE KAJ - Damir Pilko, Zagreb
17. REČI KAJKAVSKE - Lidija Novak Levatić, Brezje
18. DIJETE I DRVO – Dražen Rubić, Zagreb
19. SOZE SREČE - Stjepan Crnić, Zagreb
20. MOJOJ MAJCI - Kristina Milutin, Gradiška, R. Srpska
21. MATERI, ZA SAKI DEN - Davorka Črnčec, Nedelišće
22. ZAHRĐALA JE KAPIJA - Julijana Plenča, Rijeka
23. VRATA - Biserka Vuković, Lovran
24. POČOKAJ PRIJATELJ! - Lidija Novak Levatić, Brezje
25. AK NI VEČ KESNO - Božica Drakulić, Zagreb
26. SVET PLAVI - Tibor Martan, Mađarevo, Novi Marof
27. HIŽICA – Ivan Grahovec, Čakovec
28. HMRLA JE STORA HIŽA - Štefanija Ludvig, Dubravica
29. SREČA JE TOM - Ljiljana Vuglač, Ivanec
30. SNOČKA - Marija Petrek, Celine, Vrbovec
31. MJESEC - Tereza Krašić, Karlovac
32. HIČENE MISLI - Aleksandar Horvat, Ludbreg
33. OF MOJ - Rajka Trokter, Gornji Mihaljevec
34. ISPRALE SU KIŠE SVE TUGE - Mia Behtan, Ivanić Grad
35. PIJANA RIJEČ - Darko Foder, Ivanec
36. U POTRAZI ZA SOBOM - Zvonimir Friganović, Zagreb
37. MURA I JA - Branka Dačević, Sremska Kamenica, Srbija

38. PJESME MOJE, BUDITE BRODOVI - Rajka Trokter,
Gornji Mihaljevec

39. JEDNOM KAD SMO NAPOKON NAPUSTILI OVO
MJESTO - Zlatka Crnčec, Varaždin

40. JESEN - Zdenka Brlek, Vranji dol, Zagreb
41. SVAKO JUTRO - Denis Kožljan, Pula
42. GDA NESTANEJU ZVEZDE - Božica Drakulić, Zagreb
43. PROLAZNIČE, ODGOVORI! - Josip Matej Bilić, Mostar
44. JESI LI TI … TAJ - Katarina Pahljina, Zaprešić
45. KAJ NAJ TI REČEM - Jagoda Vičević, Selnica
46. POKAŽI MI ZNOVA POUTE - Božica Črljenec Slijepčević,

Gardečki Pavlovec, Gradec
47. ZBOG LJUBAVI - Abdulah Bećirević Alija, Zagreb
48. ZNOVA LEPA - Davorka Črnčec, Nedelišće
49. NA KRAJU - Sonja Kušec Bećirević, Zagreb
50. BLAGDAN U MOJOJ ULICI - Ljubica Šporčić, Sisak
51. BIJELI SAN - Ljubica Ribić, Varaždin
52. PRUŽIH RUKE JESENI - Suzana Marić, Slatina
53. NEMIR VJEĐA - Jagoda Vičević, Selnica
54. ZADNJI OSMIJEH - Maid Čorbić, BIH
55. ZELENO, KAD UBIJU ZELENO - Marija Ivoš, Zadar
56. LICE MI JE BORAMA OKIĆENO - Jovo Mraović, Zagreb
57. LJEPOTA ŽIVLJENJA - Zdravko Odorčić, Zagreb
58. ŽALOST MI KORAKE PRATI - Zdenka Čavić, Koprivnica
59. TULIPAN - Milan Novak, Varaždin
60. TAJNE ODAJE - Branka Čmarec, Zagreb
61. SKRIVENE GODINE - Ana Prišljin, Zagreb
62. SAMOĆA - Terezija Flegar, Sračinec
63. ŠUŠTANJ - Spomenka Krebs, München, Njemačka
64. NA PAŠI - Jakob Trupković, Badličan
65. MEGLA - Daliborka Lovrec Trupković, Badličan
66. BRANJE - Dragica Rainholz, Zagreb
68. PROŠČEJE - Jakob Trupković, Badličan
69. BABIČIN VUZEM - Daliborka Lovrec Trupković, Badličan

70. PROLJEĆE JEDNOG KESTENA - Lela Vučković,
Novigrad Podravski

71. JA I VJETAR - Miljenko Koštro, Vir kod Posušja, BIH
72. TRENUTAK - Mirjana Mikulec, Oroslavlje
73. IMA LI NADE U SUTRA - Milica Lesjak, Pribislavec
74. KAO JESEN S KESTENIMA - Julijana Plenča, Rijeka
75. ANCUG I AFINGER - Terezija Flegar, Sračinec
76. KAŠTIGA - Katarina Herman, Donji Pustakovec
77. VJERUJEM U LJUDSKOST - Vesna Andrejić Mišković,

Slavonski Brod
78. SUD SVETSKI - Željko Bajza, Zagreb
79. DUŠNI DAN - Dragica Čulig, Vrbovec
80. IZA OGLEDALA - Željko Bilankov, Split
81. POČETAK - Lucijan Reich 3. b, OŠ Šenkovec

MENTOR: Ladislava Šestak-Horvat
82. MOJE MEĐIMURJE - Elena Vurušić 3. r.,

OŠ Gornji Mihaljevec MENTOR: Silvija Soldat
83. SENJALA SEM - Kim Košir 7. r., OŠ Gornji Mihaljevec

MENTOR: Lidija Novak Levatić, prof.
84. BAKINI FTIČEKI - Jan Boršić 4. b r., OŠ Gornji Mihaljevec

MENTOR: Nada Panić
85. MOJ TATA LOVAC - Leon Kuzma 3.r.

OŠ Gornji Mihaljevec MENTOR: Silvija Soldat
86. ZUMBUL - Petar Jurković 4. b r., OŠ Gornji Mihaljevec

MENTOR: Nada Panić
87. NESTAŠNA KIŠA - Vanessa Srša 6. r., OŠ Gornji

Mihaljevec MENTOR: Lidija Novak Levatić, prof.
88. KAJ DELA SNEG? - Paola Novak 6. r., OŠ Gornji

Mihaljevec MENTOR: Lidija Novak Levatić, prof.
89. KOZJA GRABA - Hrvoje Levatić 3. b r., OŠ Šenkovec

MENTOR: Ladislava Šestak-Horvat

KULTURNO UMJETNIČKA UDRUGA „LIPA“
GORNJI MIHALJEVEC

Da bi se očuvala tradicija i običaji našeg gornjeg kraja,
osnovala se Kulturno umjetnička udruga „Lipa“ Gornji Mihal-
jevec sa željom da se njeguje naša domaća međimurska riječ,
tradicija i običaji. U udruzi nas ima oko 25 aktivnih članova, a
kada treba i više.
U udruzi „Lipa“ djeluje recitatorska, folklorna, pjevač-
ka te glumačka sekcija. Imamo svoje nošnje koje smo same iz-
rađivale još u „Aktivu žena“, a sada smo ih još više nadopunili i
dali sašiti više ženskih, muških te dječjih nošnji. Plešemo plesove
našeg gornjeg kraja koji se kod oduvijek plešu, a nalikuju pleso-
vima susjedne Slovenije. Organiziramo večeri poezije, promo-
cije knjiga i kroz sve te godine bilo je jako puno predstavljenih
pjesnika iz cijelog Međimurja i šire. Zadnjih godina predstavlja-
mo knjige naših članova, Rajke Trokter i Ivana Grahovca.
Godinama smo imali mješoviti pjevački zbor, ali su
nam se voditelji mijenjali, pogotovo mlađi ljudi koji su odlazili
u nove sredine pa smo imali prekide. Sada je vodstvo preuzela
mlada i perspektivna voditeljica Ivana Tkalec koja je oformila
žensku vokalnu skupinu. Također imamo „Band Lipu“, koji za
svaku manifestaciju pripremi vlastiti program, i na kraju svak-
og događanja uveseljava publiku. Udruga također ima izrađenih
7 skupnih kostima jer se godinama pojavljujemo na fašničkim
manifestacijama. Svjedoci smo vremena u kojem je sve teže ra-
diti s ljudima i za ljude. Moramo napomenuti da nam je uži-
tak i zadovoljstvo raditi zajedno. Zaključak je da su svi članovi
udruge prvenstveno zaljubljenici u dramski amaterizam i u
tome smo najbolji. Velika je sreća što sami pišemo svoje tekstove
prilagođene nama i našoj publici. U svemu tome osjeća se naš
entuzijazam. Obilježavamo sve značajnije datume u našoj općini
i šire.

Prijavljujemo se i na „Smotru narodnih običaja“ u Ko-
toribi. Gdje smo prikazali običaje: „Međimurski svati“ i „Veresto-
vaje“, tim tekstovima autorica je Jasenka Novak. Prikazali smo i:
„Odlazak u vojsku“ te „Luščaru“ autora Roberta Kosa. Od 2009.
godine do danas redoviti smo sudionici na Festivalu kazališnih
amatera Međimurja u Prelogu (KAM), gdje smo uvijek zapaže-
ni, nominirani i nagrađivani.
Nakon niza godina aktivnog sudjelovanja dva smo se
puta plasirali na državnu smotru te je na toj državnoj smotri naša
članica Lea Kovačić dobila nagradu za najbolju žensku ulogu. Na
KAM-u u Prelogu Jasenka Novak je dobila nagradu za najbolju
žensku ulogu te dvije godine kasnije nagradu za najbolji dramski
amaterski tekst. Rajka Trokter naša afirmirana članica udruge
također je napisala više amaterskih tekstova i dobila nagradu za
najbolju predstavu te više nominacija.
Isto tako uz više nominacija nagradu za sporednu mušku
ulogu dobio je Mladen Mikulan, a Franjo Halabarec dobio je na-
gradu za najbolju mušku ulogu te više nominacija za sporednu
ulogu kao i nagradu za maestralno-akrobatsko odigranu ulogu.
On također piše amaterske tekstove.
Robert Kos autor je više amaterskih tekstova koji su
nominirani za najbolju predstavu, režiju i tekst te nagrađivani
kao najbolja predstava i najbolja režija. Najvažnije nam je da se
dobro zabavljamo na našim probama i nastupima, što publika
prepoznaje i cijeni. Zajedno smo kao jedna velika obitelj, svi se
međusobno cijenimo i radimo odgovorno u našoj sredini.
Jasenka Novak

MIRISI LIPE
Mirisi to su, koji me na djetinjstvo podsjećaju
I na zagrljaje majke, što s proljećem procvjetaju.
Radost mi je bila žute cvjetove lipe za čaj brati,
Iako će ih majka ponosno svim susjedima dati.
S majkom voljeh, u vrijeme zime, lipov čaj piti
I naša zelenija, plodnija i mirisnija jutra sniti.
Lipe su mi, i onda kada majka u vječnost ode,
Ispred kuće govorile, da ju to anđeli u raj vode…
Plačem i danas, gledajuć’ kako naše lipe sijeku;
Elem, ode stabala 9, a betonizacija je u tijeku!
Zdenka Mlinar, Velika Gorica

7

STARA LIPA
Dogu je stara lipa
na polskumu puotu bila,
čuda družine ud suonca i dežđa
pud sebe je skrila.
Zmuočeni težaki pučivali su pud juom,
mladi pa su ju zvali ljubavnim giezdom.
Se ljubavne jade čuvala je čuda liet,
saku vuletje davala nam liepi cviet,
šteruga su stalnu ublietale čmelice male,
babice pa su ga za čaj brale.
Ali jednu večer stiralu se hudu vrieme,
puočila je striela,
stara lipa reščehnula se ciela.
Cvieteki su se pusmuleli,
listeki zeleni z vetrum udleteli.
Srce stare lipe zanaviek je pustalu
samu je guolu zgurietu drievu ustalu.
Snežana Liber, Sračinec

8

MIRIS LIPA
Da mi je imati ruke k’o div
Pa da s njima zagrlim
Sve lipe u mome gradu, i šire…
Da ih skupim k’o cvjetni buket u naručje,
Zagnjurila bih glavu u njihove mirisne krošnje
I ostala bih tako, zaboravila na vrijeme.
Uprljala bih lice peludom
Opijala se mirisom
Pričala s pčelama, tim divnim stvorenjima
Pitala bih ih kako su, jesu li umorne
Kako to da znaju tako precizno napraviti saće
Pitala bih ih je li se išta promijenilo
U njihovom svijetu, od prapočetka
(mada znam da jeste),
Svašta bih ih pitala…
I molila Boga da im ne budem dosadna
Pa da me ne ugrizu,
Poželjela bih biti jedna od njih.
A poslije
Kad se miris lipa stiša
I ostanu samo goli drvoredi
Isprani od lipanjskih kiša i neosunčani
Radila bih čaj od njihovih mirisnih
Sasušenih cvjetova
Sladila ga pčelinjim darovima
I tako mazila čula ispraćajući hladne dane
Iščekujući ljeto i lipanj
I zanosnu, mirisnu lelujavost lipa.
Jelena Stanojčić, Zagreb

9

LIPA STARA
Ne morem ve nagrado prijeti
Če ne morem na lipo se uspeti
I cveteka jenoga z rokum otrgnuti
Ne mrem o lipe ni pesmice lepše pisati
Ve ju morem bole kistem i bajami narisati
Tak jo lepe gledeti tenko vu nebeske visine
Gdaj popke cvetne otpira ki lepe dišiju
Mladice cvetne rascvele prkosne štrćiju
Same cveti i gibaj se lipo vitka dišeća
Morti tera dekla robca obesi na moška pleća
Da sele zapopeva i svate hladovinum pokrije
Da mladence hudo sounčece ne pregrije
Da ti se opijum vu glave od mirisa lipina zavrti
A mlada i njen dečec pod njum nježne zagrli
Za navek se budejo srečni imeli i kušuvali
Ne morem nišćem nagrajena već nigdar biti
Al’ bi se štela još jen pot na pleća dišeća prigrliti
Spodi lipe i fest do zorje u dneve stare kušuvati
Vera Tomić, Dugo Selo

10

MIRIS LIPE
Staričice moja lipo rascvjetana
krase te tvoji cvjetovi gusti
Ti sveto drvo našim precima dana
da ih zaobilaze nevera oblaci tusti
Ti snažna moja što visini stremiš
široko svoju krošnju širiš
Ljudima hlad i zaštitu nudiš
i opojnim mirisom naš dom miri’š
Ti moje drvo Maloga parka
djetinjstva moga gnijezda neukaljana
Tvojim lišćem još šumi dječja čarka
i vesela cika razuzdana
U tvome miru hladovine guste
i prve ljubavi se jave
Ožive tvoje klupe puste
medenim poljupcima kad ju slave
Tebe sasjekoše nesmotreni ljudi
na tvoje mjesto mirisno cvijeće sade
Ali ono, pravo im budi
tvojim mirisom park ne kade
Biljana Kovačević, Virovitica

11

ALEJA LIPA
Na kraju aleje piše
ZABORAVI
Oči to nisu htjele vidjeti
Poželi kapke zašiti
Razum hoće
Duša ne može odustati
Aleja lipa uvijek će na
Tvoje obećanje mirisati
Na medeni mjesec
U imaginarnoj nebeskoj kočiji
U položaju fetusa
Grčevito ću tvoju pjesmu stiskati
OD TEBE
OD SEBE
OD NAS
NE MOGU ODUSTATI
Natpis na kraju aleje lipa
Će se promijeniti
ČEKAM TE U VJEČNOSTI
Svaki dan ću nanovo
U svojim grudima za tebe
Svijeću paliti
Ljubica Rogulj, Split

12

MIRIS LIPA
U ovom jutru, ove nedjelje tužne kao sam život što je tužan ne
dopiru mirisi lipa.
Dobila sam čašu vremena, ispijam je polako, žedno, ali polako
i dok nam između nas oduzimaju nas, naše srce bi sklopilo oči
na trenutak, da se odmori.
Opet su mi pitanja teška kao ovaj globus koji se tako neumorno
vrti sam oko sebe, da je već i mene umorio.
Volim kad tvoj dlan zaluta kroz moju kosu, a ti opet uzimaš
moju ruku kao mladu pticu, odnosiš je prema svojim usnama,
ostavljaš trag, prelaziš preko praga površnog dodira i zaranjaš
dublje od bilo kakvih slatkih riječi, a tek kasnije mi dolaze slike
nekih događaja i te prve dvije riječi izrečene u zanosu zanosa.
Sudbina zna jako dobro koga je spojila, a koga je razdvojila.
Nakon ove noći, miris lipa više nije tako intenzivan, najjače su
mirisale jučer i protekla dva dana, jer kao da su znale da im je
to zadnji miris kojeg mi daruju, znale su i pjevale su mirisima
opojnosti, zaludjele su mi život tim mirisom poput predivne
glazbe i izvele su me do nas dvoje.
U dnu čaše su ostali naši zapisani izdisaji i ne sjećam ih se više,
ali jednog dana ću doplivati do neke obale i pitam se, hoću li
umrijeti na mekanom pijesku nanesena poput zalutale naplavl-
jene grane drveta koja se slučajno našla baš na tom mjestu?
Jadranka Varga, Zagreb

13

ČARI LJETA
Pod prozorom mojim
lipa cvijeta i ponosno
najavljuje dolazak ljeta.
Krošnjom njiše,
širi miris na sve strane,
zlatnog praha
pune su joj grane.
Sad će ljudi cijelog svijeta
radovat se čari ljeta.
Pod prozorom dječja graja,
tom veselju nema kraja,
nema škole, nema briga,
samo igra i galama.
Al kad kiše opet krenu i
oblaci stignu sjetni
bit će to i kraj ljetni.
Doći će nam nove brige,
novi dani s’ jesenskim
bojama prošarani.
Jadranka Troglić, Karlovac

14

MALO MEĐIMORJE
Sako bogo noč misli mi letijo,
v moje malo Međimorje doletijo.
De sam se rodil, v toplo krilo tvoje,
nebrem bez tebe Međimurje moje.
Nega na sveto tak lepoga kraja,
što v Međimurjo živi ne nuca raja,
Tu me v jutro popevka ftičeki budi,
tu mi je rodbina i moji prijateli si.
Tu sam odrosel pajdašijo tiral,
po zobavaj hodil i puce zbiral.
Tu je živeti lepo i lehko se znajti,
takšega kraja nigdi ne moči najti.
Tu so lepe puce na brego, ravnici,
lepo se ž njimi kušuvati po kmici.
Tak sam se i jo tu z sem znašal,
na brego najfajnišo puco si našal.
Radi smo se meli, na krajo oženili,
deca nam se rodila, a mi srečni bili.
Nigder tak lepoga života nebi meli,
preživeli tak lepo, makar smo trpeli.
Ivan Grahovec, Čakovec

15

TU GDE ČUJE SE KAJ
Lepo je prejti po svetu,
videti kak drugi ljudi živiju,
nasmehnuti lepom se cvetu,
posluhnuti kak njihova zvona zvoniju.
Lepo je videti morje
i bele poslušati ftice.
Takaj su lepe zorje
gda sonce šmajhla ravnice.
Al’ tu gde breg se bregu smeši
gda cvetni dojde nam maj,
nigde tak ne diši
kak tu gde čuje se kaj.
Damir Pilko, Zagreb

16

REČI KAJKAVSKE
Reči kajkavske negda so kak cukor slatke.
V robaču tenku posprovlene
na štokrlinu v ganjku na svet gledijo
i čokajo sam kaj se nekaj lepoga pri hiži zgodi.
Negda so pak
kakti lisica prefrigane,
jen čas mile i droge šepečejo vu vuho,
drugi čas več vum bežijo i na drugo stron gledijo.
Za voglom dok zajdo, več te ogovorjajo
i v srco jamo lukjajo…
Reči so žmehke dok vu svoji se povejo,
dok v kmici žuhkoj čepijo
jena drugu nalukovlejo,
po pomirbi hrepenijo.
I dok sunce pok presveti čez oblok živleja
kajkavske reči znova vu srcu zvonijo!
V materinom krilo se nušejo,
z decom po vodi skočejo,
v smehu jivem zvonijo,
v igri se skrivočkajo.
Reči kajkavske najlepše so
dok z dečjih ust k ocu i materi doletijo!
Zakaj?
Tam jim je najlepše.
Lidija Novak Levatić, Brezje

17

DIJETE I DRVO
Pametni ljudi vele što da napraviš prvo:
Kad’ ti se rodi dijete, ti posadi jedno drvo
Zaljevaj ga, tetoši, pruži mu bazu dobru
Pokrivaj ga po noći, zaštiti u zimskom dobu
Obrezuj mu mlade grane, ošre mu noktiće reži
Kolac se jednom makne - vašom ga Ljubavlju veži
I ono će pupati, cvasti, donositi i cvijet i plod
Duhovno zajedno rasti - to je neprocjenjivo
Jednom ljuljačku priveži, može se i penjanju učit’
Od graje nek’ koža se ježi - strahove ćeš razne odučit’
Ono će ti pružiti hlad, ono će ti pružiti mir
Uz njega biti ćeš mlad i proživjet’ zaostali hir
Godišnja doba će se kretat’ kao lišće na jesenjem vjetru
I nemojte nikad’ pretjerat’ - napravit’ nekakvu štetu
Ljeti će biti ploda i nije važno kol’ko i kakvog
Bit je da tvojeg je roda i da dalje bujate rado
Jer život će proći za tren - žile sad snažne, sad slabe
Al’ šešir nek bude nakrivljen - sretni dani sami se sade
I žao mi što nisam baš tad’ tri lijepa drva posadio
Al’ vjerujte da sam vas do sad’ - pošteno i pristojno zalio
Dražen Rubić, Zagreb

18

SOZE SREČE
Soze sreče
kak bistri potek popevaju,
baš kak vtičeki vu vuljetje
dâ gniezde
za mole vtičeke delaju…
Soze sreče
kak mužikaši serce diraju,
kmicu vu svetle pretvaraju,
na licu, osmieh otpiraju…
Soze sreče
kak biseri svetliju,
a v diečjem joku
kak mamičin smieh zvoniju…
Soze sreče
od meda su slajše,
liepše su od čeljanega neba
dâ sonce zajde,
ali
najliepše su
dâ ih mâ serce
i mâ joke najde….
Stjepan Crnić, Zagreb

19

MOJOJ MAJCI
Kad me zagrli moja majka,
život postane prava bajka.
Kada ruke stegne oko mene
obrazi mi se od sreće zarumene.
Oko majčino sija kao sunce,
njeno je meko srce.
O svemu mogu pričati s njom,
ona ima posebno mjesto u srcu mom.
Najtoplija je majčina duša
rado moje probleme sluša.
Ona ima srca dva
za svaki problem savjet da.
Bez nje srećna ne bih bila,
hvala ti na svemu majko mila.
Da te nema ni mene bilo ne bi
za sve što imam zahvalna sam tebi!
Kristina Milutin, Gradiška, Republika Srpska

20

MATERI, ZA SAKI DEN
Čim duže da mi je
žulje na rukaj materi kušuvati
dok na med i protuletje diši nedelja.
V njeno se krilo zavleči
kak dok sam još pucka bila.
Da me zazible na kraju dneva,
lasi v kite splete, kušne sred čela.
Da znam da se bu dobro.
Dete da sam, samo bi štela
čim duže da bi ju kraj sebe imela.
Davorka Črnčec, Nedelišće

21

ZAHRĐALA JE KAPIJA
Zahrđala je kapija,
a još uvijek tako je živa slika
pogrbljena majčina lika.
Blagoslovljena voda i
preķrižene u molitvi ruke,
cjelov u kosu, odlazak bez buke.
Nije puno govorila,
tek neka blagoslov te sine prati,
nad tobom molitvom uvijek
bdjet će stara mati.
Tužan je odlazak u dalek, hladan svijet,
ali takav mi je usud, takav mi je let.
Majke davno više nema,
zahrđala je kapija na putu,
oronula je kuća stara, kuća pusta,
ali ne blijedi slika tako draga,
slika majčice što prati me s kućnog praga.
Julijana Plenča, Rijeka

22

VRATA
Vrata moga rođenja,
vrata mojeg života,
vrata moje smrti,
vrata radosti i tuge.
Ista su sva ta vrata
raznim boja obojana.
Kao što slikar oslika platno
svaka vrata svoju boju imaju.
Vrata rođenja bijele su boje,
vrata života duginih su boja,
vrata smrti crne su boje,
vrata radosti žute boje sunca,
vrata tuge sve nijanse sive boje.
Kako kroz njih proći?
Ostati vesela i živa
gdje se čuju šum mojih koraka,
Misao se rodi
kao novorođenčetu smiješak.
Biserka Vuković, Lovran

23

POČOKAJ PRIJATELJ!
Počokaj prijatelj, počini of čas
na klopi tu vuni pod strehom.
De senca je mrzla i mehka počini
tu gori pri meji, odzoj za orehom.
Zmisliš se negda dok bili smo mali,
dok v jutro je v školu trebalo iti,
pomalem z noge na nogu se išlo,
sunce je znalo po puto nam svetiti.
Prešla su leta, dojšle so brige,
furt točejo vure i bijejo nas,
za nami sam stare ostale so knjige
i dobri so cajti zapustili nas.
Nega več smeha i nogici malih
zrasli smo fletno, za of čas.
Počini prijatel, ostani još malo!
Zutra, velim ti, več ne bode nas!
Sam lelije bele na našemo grobo
cvele bodo bele kakti sneg,
pognule glove na zemlico črno
de spimo potiho, zanavek.
Lidija Novak Levatić, Brezje

24

AK NI VEČ KESNO
Čkomina me zdiže k nebu.
Očima vuprtim v trudnu zemlicu
Stari se mesec mudro smeje.
Slatkastim rečima vabi
Rastepene zvezde.
Vsaka zvezda donaša svoju priču
Reči se gubiju vu semiru...
Čovek i mesec su kak
Nebo i zemla od začetka
Božanskem svetlom zvezani.
Mesec pamti njegove prve korake
Na svojim plečima.
Prevrtlivi je čovek pak pozabil
Od kam je došel,
Pozabil je moč svetla, moč semira.
Splel se je v grdu
Kmicu, jade, strahe, rate.
Vu tem peklenskim nemirima
Svet dohaja i odhaja...
Ostaje bez
Savesti, ljubavi, razuma.
Ak ni več kesno
Ak se nekaj ne spremeni
Kaj bu ostavil novim pokolenima?
Božica Drakulić, Zagreb

25

SVET PLAVI
V one dane gda me zorja naglo zbudi
i moje senje restira,
kak sonce lenu meglu z rosnih ledin,
mam oko mi bistro okoli sebe
išče poznati svet plavi.
K nebiču pogled beži, al’ gda mu
roke primekne k sebi me ne pušča,
bliže se zvezdami zamekne
i nemrem ga doseči.
To zgledi neje moj svet plavi.
V vrčaku spred hiže cvetje diši,
šari tračec gizdavo se drži.
Farbe se mešaju i cifre kažu,
al’ nikaj se totu vrglo neje
v moj svet plavi.
Otpri ti mučka oka, grličica ljubljena,
pusti me zajti dimo v moj svet plavi.
Skrite su tam dožine, naši poti i senje.
Tu čaka nas plavi cvetoči lan,
naše svetstvo.
Tibor Martan, Mađarevo, Novi Marof

26

HIŽICA
Na zelenim brego mala hižica stoji,
zaraščena f trovi z rafonga ne kadi.
Sprhnete blonjke prehičena lesa,
bez krova mala kusnica od pesa.
Store jaboke zapuščene okoli,
strgani krov bo kmalo opal doli.
Od hiže vrota vesijo na štoko,
drvena kola restepena f potoko.
Se je tiho niti kokoši ga nega,
pes ne loja, a negda je bilo sega.
Škedej se prehitil prhni pomali,
ne hržejo koji kak so negda znali.
Stori so pomrli, a deca se rezišla,
kaj štera je hiža tak na krajo zišla.
Nega več života na stori domovini,
denes je leži živeti vuni vu tuđini.
Ivan Grahovec, Čakovec

27

HMRLA JE STORA HIŽA
Kroh od slame dogo se je zlatil
iz rafunga je sukal beli dim
unda dok je hiža čudaj dece mela
črez cajte srečnega živlenja
Dedek ju je z blatom zidal
žitnim snopljem ju pokrival
som je tesal vrota i obloke
a ve?
Ve je soma kak duh ostala
stupi hrastovi i bolte kaj su ju držale
črez doga leta sprhnule su
Slamnatom krohu več troga ni
veter ga je zrušil i vu snope strusil
Vse dok se jedneg dneva
do kraja ni zrušila kak od karti kula
Zgubil joj se hižni broj
vu dvorišču groblje gde počiva
još krhotine od glajži bleščiju
Negda hiža topla zipka
kopriva je naji nikla
Ve bo samo na požuteloj sliki
sečanje nekomu ostala
nečije srce se bo pehnulo
sozu z joka na obraz meknulo
Štefanija Ludvig, Dubravica

28

SREČA JE TOM
Sreča je tom gde se sonce pustiha čez oblok nalukavlje
gda friški kruh diši na vrieme štere imaš.
Tom je gde čuvaš spomena čase
smieh gda vu žaklje pospravljaš.
Sreča je tom gde te z veseljem čakaju ljubavi pone materine oči
i žgonci z bielu kavu na stolu
Tom je gde za vse Bogu moreš zafaliti
gda kušuvlješ spokune očeve roke.
Sreča je tom
kom te serce tira
vsaki dien da se verneš,
da ostaneš...
Da ne kriči
prazni
tvoj dom.
Ljiljana Vuglač, Ivanec

29

SNOČKA
Mesec je snočka na jen kraj visel, za jeden se rog obesil.
Zvezda ga njegva srameče gledela,
kak da bi ga nekej pitati štela.
Jel morti znemogel pa tak visi,
same čkomi i niš ne govori.
Je li su ga kakve brige snašle ili
na nekoju drugu on zvezdu misli.
Ili se same tak on igrati oče, kak
na cokodaljki da se coče.
Šte bi to znal kaj vu njegvoj je glavi,
se on vidi i zna i baš je fakin pravi.
Prešle bude i to vreme, a onda bu
mesec pak kak lampa svietil.
Lice bu mu se celo vidlo, a sima nama
na zemlji njegvo namigavanje bu se svidlo.
Marija Petrek, Celine, Vrbovec

30

MJESEC

Išao sam putem mjesečine.
Preda mnom se otvarala dolina
tako nisko, tako pusto,
tako strpljivo.

Mjesečina je zagradila svoj tok tamnim lukom.
Obasjavala mi je lik tako modro,
tako snažno.

Mjesec se crnio nada mnom.
Mjesec je toliko žudio za nečim skrovitim.
Imao sam osjećaj da je Mjesec živo biće.

Molio je svojim rukama.
Obasjavao je beskrajno, u očaju.
Rekoh mu da nemam prebite pare i
da mu ne mogu ničime pomoći.

Povećavao se dok nije
obasjao svu tminu ispred mene.
Tada je rekao nešto nerazumljivo.

Otvorio sam okna prozora,
da vidim bolje Mjesec.
Sjao je svojim mirnim očima netrpeljivo.
Pomalo je žmirio.

Mjesec,
taj divni sklad obasjao je čitav grad.
Probudio sam se iz sna.
Mjeseca nije bilo.

Tereza Krašić, Karlovac 31

HIČENE MISLI
V duševni kmici
med misli se spleteju
pikeči kupinci,
z njih ne cveteju versi,
nigdar ne rodi lepota.
Kupinec guti, škriple,
stišče, ščiple,
vse v trnje zamota,
rane otpira špica
kupinčeva drota.
Spreluknjane misli
su bunt krvavi,
to zdrapano, sfundano
smetje vu glavi,
hičem na kup
gde prhneju i drugi zaboravi.
Kaj bum z njima?
Nisu za deliti
z nikim
pod ovim nebom -
niti z ljudima,ak ni
niti ze samim sebom.
Aleksandar Horvat, Ludbreg

32

OF MOJ
Of moj se je na foslin naslonjo, parišče išče.
Snočka ga je tu ostavjo, ve pa ga nigdi ne.
Znam ga je ostavjo na strnišču.
Tiho bom.
Nem nika rekla, ka ne pehnem tam de ne smeti.
Denes je šegaf.
Prafzapraf je nekši betežen, kašel ga kole.
Dok neka oče reči, sam pišči, kak da bi fučko pogutno.
Brigam se za jega.
Skuhala sem mu za gut prežgonoga cukora,
malo sem ga podragala, naj zno ka ga imam rada.
Un pa je reko: „ Bogara ti , naj obnorevati !”
Dok se je zdrl nome, moček se tak prestrašjo,
ka se je prekrižjo i od potli na miro stoji kak soldot.
Praf mi bodi.
Ljubaf te negda ima za hrmoka.
A moje srce je kak bi se to stručno reklo “problematično “.
Več sem mu stopot rekla nek dela svoj posel , nek pumpa krv,
a ne ka so trpeče zaradi ovoga mojega.
Ve ga gledim nad oblok, kak je na foslin naslojeni .
Polek jega povok srebrnu ferungu hekla.
Kaj da velim, fajni je.
Sam da ga naj te kašel klo .
Rajka Trokter, Gornji Mihaljevec

33

ISPRALE SU KIŠE SVE TUGE
O moj oblače ljetni,mirisni danu,okupan morem suza odlazi
Sreću tražim u svemu i od svih,čak i u tišini,igram se i izazivam
bisere iz kapi kiše
Dijamante iz ocvalih ruža,safire iz starih klimavih ladica posto-
janja
Ljudskost iz tvoga srca,zlato što ga pčela vrca i sva blaga potekla
iz malih stvari
I sebe tražim u tom bogatstvu i blagostanju nevidljiva blaga
Isprale su kiše sve tuge
Al od sreće ni traga
Mia Behtan, Ivanić Grad

34

PIJANA RIJEČ
Pobježe mi riječ
što reći ju nisam smio.
Zalud isprike i kajanja pogled,
kad jednom kažem što reći nisam htio.
U praznoj je čaši
ishitrena, britka riječ, pomalo tupa,
što vino ju pijano viče
iz usta potpuno tuđih, čovjeka glupa.
S jutrom kad lice zbunjeno
pomiluju zraci zlatnoga sunca,
mamurluk i bubnjevi strašni glavu razbistre,
a čovjek se nada da pomalo bunca.
No, istina uvijek
put do mozga nađe,
pa do sljedeće čaše svaki trijezan glupan
u mišju rupu zađe.
Darko Foder, Ivanec

35

U POTRAZI ZA SOBOM
U potrazi za sobom
nisam ponio ništa...
tek goli
plamičak
nestrpljenja...
znajući
da ćemo se sresti...
jedan koji traži...
drugi koji bježi...
na raskrižju
istih želja.
Ali nisam znao...
ni slutio nisam,
da će onaj koji bježi
vratiti
svoj put,
a onaj drugi...
onaj koji traži,
gle čuda, odjednom
u strahu…bespomoćno,
bježat’ uzalud !!.
Zvonimir Friganović, Zagreb

36

MURA I JA
Stavila sam jutros šlajer
na njemu biseri bijeli.
Miris jutra štipa mi nos,
u daljini se magla bijeli.
Krila izrasla, letim ka Muri,
vidim uz obalu čamac bijeli.
Voda gusta kao mastilo teče,
dok se na lišću inje bijeli.
Zima mi stavlja okove hladne,
prsti mi drhtavi, promrzli bijeli.
Hrabro ulazim u čamac života,
a u njemu mirišu ljiljani bijeli.
Tijelo umorno pokrivam njima,
Tišina i mir, snijeg pada bijeli.
Mura ljulja lagano čamac života,
zagledana u nebo vidim mjesec bijeli.
Branka Dačević, Sremska Kamenica, Srbija

37

PJESME MOJE, BUDITE BRODOVI
Voljela sam te jako,
baš toliko, koliko ti mene nisi .
Je li moglo drugačije?
Znam, ljubav nema jamstva,
ali ukida sve propise.
Istom, kada prevara se desi ,
noć ti šapne “ To ljubav bila nije “.
Odšutjet ću tišinom ovo gorko sjećanje,
iako taj kamenčić u cipeli još žulja me.
Gdje li smo se samo izgubili?
U kojoj gomili ili praznini
Tako neprimjetno,
Tako- kap po kap .
Pjesme su moja ispovijed,
dugo čuvala sam ih, u sebi .
Sada ih puštam.
Pjesme moje budite brodovi !
Bit ćemo i dalje pod istim nebom,
iako su nas bijele magle omotale.
Za sad me još vjetrina brije,
ali pričekat ću ljepotu sutona,
jer - u suton se vjenčavaju boje.
Rajka Trokter, Gornji Mihaljevec

38

JEDNOM KAD SMO NAPOKON NAPUSTILI OVO MJESTO
Sunce dodiruje lice i ono što će podsjetiti na vrijeme
kad nas ne bude, put je dobrih namjera a vjeruju da nije.
Nikada neću zaboraviti brisanje pahulje s očiju djeteta
kako bih pokazala bolje dane rođenim u svijetu koji vidiš,
u novom svijetu u kojem djeca pjevaju.
Promijeni se poglavlje kao knjiga koju listaš
u trenu treptaj svijetla i nije se božanstvo iskazalo
samo u glazbi pisane riječi svetog pisma,
On je to učinio u svakoj vlati trave
u svakom cvijetu,
svakom drvetu.
Dušu je udahnuo za vječnost obnove
vodama što teku s izvora,
zvijezdama suncu i mjesecu
i ne drži isto ono što čine licem u lice
u svijetu gdje čovjek ubija čovjeka
bodežom ponosa.
Vrijeme je da ljubav ponovno bude tvoja
da ponos ne ubija. Ljubav stalno traži te,
treba te, voli te.
Zlatka Crnčec, Varaždin

39

JESEN
Slušam vlakove kako odlaze
Zvuk je sve tiši
Hoćeš li opet doći
Da zajedno, sanjamo na kiši
Spušta se magla, peroni su pusti
Žuto svijetlo u daljini
Stojim sama i čekam u tišini
Umjesto tebe jesen je stigla
I gle čuda! Magla se digla
Zrela i raskošna kao prava dama
Stigla je jesen da ne budem sama
Zdenka Brlek, Vranji dol, Zagreb

40

SVAKO JUTRO
budin se friška z tobun
pensiri mi blište, govorin potiho,
pensan nate, iman te sobun,
svako jutro umočin biškot u kafe,
jedan kuščić šaljen daleko,
domišljan se te večeri prve,
dana kad letila san u nebo,
tica si me cilu,
ustala san jaka, ni dren mi ravan ni,
sad je sve na meni, lako dižen se,
snami si u svaken korku,
pišen letere z usnicami
ke šapču mi ništo teplo,
gorin od vognja tvoga tila,
hladi me vitar šalješ mi oči
valje tamo z dalekih puti,
jutro biži u dan,
srična san...
Denis Kožljan, Pula

41

GDA NESTANEJU ZVEZDE
Ak dojdeš
Tancali bumo nočaš
Bosi spod zvezdah.
Držali se za roke
Smejali se glasno kak deca
Naš je celi Semir...
Dah gda nam stane
Do jutra bumo šeptali
I zaljubljeno gledali
Najvekše, najlepše zvezde
Kaj nočas bleščiju samo za nas.
Čakam te
Treperim vu čežnji.
Čežnja nestane gda vgase se zvezde.
Pritišče me čkomina
Spuščam se vu moju saminu,
Vu sen čaroben.
Nišče ne bu znal kaj sem senjala.
Budim se z nemirnega sna,
Okoli mene
Mefko svetlo, prozirne tenje
Iščem te vu nedosanjanem snu
Tebe ni...
A zvezde su nestale.
Božica Drakulić, Zagreb

42

PROLAZNIČE, ODGOVORI!
Svako jutro tmurno svane:
nedostaje mi jedan glas;
kada prođem kraj fontane,
tražim sjene, tražim nas.

Tragovi se naši gube
u toj nekad skladnoj slici.
Kraj fontane sad se ljube,
noću, neki novi klinci.
Sve je prošlo s prvim mrazom,
k’o da se i nismo sreli.
Sâm koračam bijelom stazom;
Čakovec se opet bijeli.
Pred očima ista slika:
dvoje mladih, dvije sjene.
– Tko to rukom umjetnika
opet slika tebe, mene?
Tko taj sklad na platnu riše
pa mi nudi lažni spas?
Znatiželja um mi siše:
Tko to opet slika nas?
I ta slika k’o da zbori,
dok praznina vječna traje:
– Prolazniče, odgovori,
koliko ti nedostaje ???
Josip Matej Bilić, Mostar

43

JESI LI TI … TAJ
Što snove ćeš pretvoriti u javu
s oblaka … krila mašte
spustiti nježno posrnulog anđela.
Jesi li ti
… taj
što traga za unikatom
harfom ... kojoj ćeš dodati
nedostale žice
prstima dodirivati
izvlačiti najljepše zvuke
s nebesko- putenih visina.
Jesi li ti
… taj
koji zna kako se skuplja
preostali pelud s rascvale ruže
i nektar ulijeva u dušu.
Jesi li ti
… taj
koji je spreman strgnuti epolete
i biti običan vojnik na straži
čuvati, voljeti … posrnulog anđela
Jesi li taj?
Katarina Pahljina, Zaprešić

44

KAJ NAJ TI REČEM
Kaj naj ti rečem
da ga glosa
od tebe ne?
Štela bi znati
či su ti oči
išče navek
žalosne
i ž jih suza
me gledi.
Misliš ka ne vidim
kak si ti dok suza
tvoja me gledi?
Zabadaf skrivleš:
jo dobro znom
da te nekaj boli.
Kaj naj ti rečem,
kaj naj ti povem,
glosa bi ti poslola,
ali ne vupam,
niti ne smem.
Jagoda Vičević, Selnica

45

POKAŽI MI ZNOVA POUTE
Daj mi lijepe te prosim
tvuoju rouku pounu tragof
Da zbrišem vsaki trag
Daj mi lijepe te prosim
srebrene lasi poune brig
Da zbrišem vsaku brigu
Daj mi lijepe te prosim
da očutim srce pouno touge
Da zbrišem vsaku tougu
Daj mi lijepe te prosim
da kupim karte do zvezda
A ti mi znova pokaži poute..
Božica Črljenec Slijepčević, Gardečki Pavlovec, Gradec

46

ZBOG LJUBAVI
Za ljubav se živi bore,
zbog ljubavi umire se,
od ljubavi noćne more,
bez ljubavi žrtvuješ se.
Zbog ljubavi prosjak biti,
možeš pasti u ponore,
bez ljubavi želiš piti,
ljubavlju se krila stvore.
Do Boga se može stići,
pa te kazni ili prašta,
s anđelima možeš ići,
zbog ljubavi radiš svašta.
I to ne bi bilo strašno
kad bi bila uzvraćena -
pretrpio sve bi boli
da te ljubav tvoja voli.
Abdulah Bećirević Alija, Zagreb

47

ZNOVA LEPA
Tam gde je voda prekrižila roke,
a most joj z nogom kiklju od pene zadigava
ribe, žabe, čaplje i labude Drava zazibava.
Predvečernja blista, mesečinu prelistava
vrbama šepeče, zvezde prebrojava.
Počešljane losi šume načičkala za bal
pa polnoć čeka kaj ju mine sram.
Za hrastom se skrije, srndača hmije
i jutro dočeka sam v meglu zavita,
znova lepa kak nigdar prije bila nije.
Davorka Črnčec, Nedelišće

48