„Gazela” u Beogradu. ULOGA POPOVAČKOG CEMENTA U SAVREMENOM GRAĐEVINARSTVU Svakodnevno praćenje kvaliteta cementa. Popovački portland-cement je poznat među građevinarima po visokom i ustaljenom kvalitetu. Celokupan tehnološki proces se redovno prati i usmerava preciznom laboratorijskom kontrolom. Hiljade analiza kvaliteta godišnje koje pravi fabrička laboratorija omogućuje pravovremeno i preventivno otklanjanje faktora koji bi mogli da poremete tehnološki proces. Posebnu kontrolu vrši Institut za ispitivanje materijala SR Srbije najmanje jedanput mesečno. Ilustracije radi navodimo prosečne vrednosti kvaliteta cementa, prema nalazima Instituta, za 1971. godinu: Od popovačkog cementa su izgrađeni vrlo atraktivni građevinski objekti širom zemlje. Na narednim stranicama prikazaćemo samo neke od njih.
Hidrocentrala Bajina Bašta izgrađena od popovačkog cementa. Aerodrom Surčin.
Televizijski toranj na Avali.
Naselje Šumice u Beogradu. Sajmište u Beogradu. Novi most — Novi Sad.
Učešće akumulacije u ukupnom prihodu Proizvodne investicije Kretanje produktivnosti rada
Bankarska sredstva Sredstva otsalih poverilaca Sopstvena sredstva Proizvodnja cementa 1953. - 1973. god. Struktura izvora obrtnih sredstava Učešće dohotka u ukupnom prihodu
Jedan od osnovnih činilaca, koji je uticao na razvoj fabrike i renome koji ona ima među potrošačima, su kadrovi. Obrazovna struktura kadrova je do rata, a i nekoliko godina kasnije, bila veoma nepovoljna. Radnici su osposobljavani treningom za složenije poslove, koji nije mogao, osim manipulativnih sposobnosti da im obezbedi šira tehnološka znanja. Od 1951. godine, u kojoj su počeli radovi na proširenju tehnoloških kapaciteta počinje ozbiljniji rad na pripremi kadrova. Uviđajući značaj stručne osposobljenosti za proces proizvodnje, i na osnovu prvih iskustava 1960. godine, uspostavljaju se i normativno regulišu načini planskog i sistematskog školovanja kadrova. Te godine organi upravljanja postavljaju osnovne principe kadrovske politike, donose prvi Pravilnik o obrazovanju kadrova i formiranju Centra za obrazovanje. Ovaj Centar je imao značajnu ulogu u poboljšanju kvalifikacione strukture zaposlenih. Ovo tim pre što ni danas ne postoji školska institucija sa verifikovanim programom koja priprema kadrove profila zastupljenih u proizvodnji cementa. Danas, skoro nema ni jednog neposrednog izvršioca posla koji nije prošao kroz neku formu stručnog osposobljavanja. Razvoj samoupravljanja proširuje forme i sadržaj nastavne aktivnosti u smislu pripreme radnika za učešće u odlučivanju a ne samo za rad na mašinama. Za sve radnike izabrane u organe samoupravljanja su održani pripremni seminari društveno-ekonomskog obrazovanja. KADROVI - OSNOVNI ČINILAC RAZVOJA FABRIKE
Uz obrazovanje u vlastitoj organizaciji, politikom stipendiranja i kreditiranja obrazovni nivo zaposlenih se stalno podiže. Usavršavanje tehnologije i razvoj samoupravljanja zahtevaju od izvršioca u procesu rada permanentno saznavanje novih činjenica o proizvodnji i društvu i obezbeđenje jedinstva uslova za privrednu ekspanziju preduzeća. Prateći ovu zakonitost odgovarajućom stručnom aktivnošću, u poslednjih petnaestak godina potpuno je revolucionisana kvalifikaciona struktura preduzeća. Od ukupnog broja radnika danas fabrika cementa ima 5,4 sa višom i visokom stručnom spremom, 9,8% sa srednjom, 12,7% visokokvalifikovanih, 36,5% kvalifikovanih radnika. Na svim rukovodećim radnim mestima, izuzev manjih pratećih radnih jedinica, nalaze se radnici sa fakultetskim obrazovanjem. Svake godine preduzeće izdvaja znatna sredstva za obrazovanje kadrova, a što iskazujemo tabelom: Godina Ulaganja Ukupno Po radniku 1965. 74.158,52 295,45 1966. 117.343,10 446,17 1967. 145.327,20 526,54 1968. 213.854,00 307,70 1969. 237.000,00 305,01 1970. 215.000,00 435,22 1971. 282.329,00 496,18 Ovakav kadrovski potencijal i kontinuirano permanentno obrazovanje koje se sistematski primenjuje, već sada čini takav faktor proizvodnje da se proizvodni kapaciteti koriste skoro 100% i garantuju bezbednost u ovladavanju sadašnjom tehnologijom i one koju ćemo u budućnosti uvesti.
Prvi radnički savet RAZVOJ DRUŠTVENO - EKONOMSKIH ODNOSA 1950. godine donet je Osnovni zakon o upravljanju državnim privrednim preduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva kojim se fabrike predaju na upravljanje radnicima. Iste godine fabrika cementa bira svoje prve organe samoupravljanja: Radnički savet i Upravni odbor kao izraz prenošenja vlasti sa centralnog administrativnog aparata na radni kolektiv. Prvi organi samoupravljanja u našem preduzeću, a što je uostalom bila opšta pojava, iako su imali zakonom propisana ovlašćenja za vođenje celokupne ekonomske politike su ispoljavali dosta nesnalaženja i teškoća zbog prekida dotadašnje prakse. Međutim, klasna svest radnika i organa samoupravljanja raste vremenom proširivanjem obrazovnih vidika i društvenim položajem u koji su stavljeni. Ovo pogotovu dolazi do izražaja u periodu od 1953. do 1954. godine kada su doneti propisi o novom privrednom sistemu i 1958—65. godine u razdoblju od uvođenja dohotka do Privredne reforme. Radni kolektiv bio je neposredno ili posredno subjekat celokupne poslovne politike. Za taj period u fabrici cementa je karakteristična dinamična razvojna politika, čiji smo tehno-ekonomski aspekt izneli na prethodnim stranicama. Razvoj jednog novog društvenog odnosa koji predstavlja osnovnu formu dezalijenacije (oslobođenja) radnika nije mogao da pruži sve potrebne uslove za potpuno osamostaljenje. Tradicionalna shvatanja i odnos između rukovođenja i samoupravljanja su u pojedinim momentima dovodili do neopravdanih poslovnih poteza. 1966. godine fabrika cementa ulazi u Združeno preduzeće „Azbest Cement”, koje je, budući nedovoljno koncipirano, imalo kratak vek. Još pre, a naročito u vreme udruživanja, fabrika cementa je investirala u izgradnju fabrike kreča u Despotovcu 27.680.000 din.
Ne bi bili verni hroničari ako bismo u ekonomskom ponašanju fabrike cementa zaobišli ovaj momenat, jer ne ulazeći u označavanje svih faktora klasne zrelosti samoupravljača ovaj potez figurira kao realnost koji verovatno ima društveno opravdanje ali ne i prioritetni interes kolektiva za usmeravanje sredstava u investicije za nove cementne kapacitete. Tim pre što su potrebe za cementom i dalje velike i što smo kasniju razvojnu aktivnost ostvarili uz izuzetna finansijska naprezanja. No, uprkos povremenim zastajkivanjima, samoupravljanje se razvija, sazreva, interesi radnog čoveka imperativnije dolaze do izražaja, bilo neposredno preko zborova radnih ljudi po radnim jedinicama ili preko odgovarajućih organa samoupravljanja. Odredbe Ustavnih amandmana postavljaju širu platformu daljoj decentralizaciji sistema samoupravljanja. Za ostvarivanje načela Ustavnih amandmana odgovarajuće društveno-političke, samoupravne i rukovodne strukture su već preduzele prve organizacione korake. Društveno-političke organizacije fabrike cementa „Novi Popovac” su bile značajni nosioci progresivnih kretanja u svim aspektima društvenog života radne organizacije. Samoupravno ponašanje u oblasti razvoja organizacije rada, raspodele, standarda, obrazovanja, kadrovske politike i međusobnih radnih odnosa, su područje gde su inicijative ovih organizacija bile uvek prisutne. Razvoj društveno-ekonomskih odnosa, koji je pratio razvoj tehnologije, zahtevao je usavršavanje organizacije i podelu rada nivoa koji omogućuje celishodno ekonomsko ponašanje. Preduzeće je podeljeno na devet radnih jedinica, koje preko samoupravnih organa (zborova, saveta i izabranih predstavnika u Radničkom savetu) ostvaruju svoju inicijativu. Poslovni odbor
Politički aktiv PREGLED DOSADAŠNJIH PREDSEDNIKA RADNIČKOG SAVETA 1950. godine — Kucljak Janko 1951. godine — Kucljak Janko 1952. godine — Malenović Milovan 1953. godine — Sretenović Hristivoje 1954. godine — Stefanović Ilija 1955. godine — Stefanović Ilija 1956. godine — Malenović Milovan 1957. godine — Miletić Stojadin i Bogosavljev Petar 1958. godine — Vučković Aleksandar 1959. godine — Vučković Aleksandar 1960. godine — Lackov Radovan 1961. godine — Lackov Radovan 1962. godine — Jovanović Petar 1963. godine — Jovanović Petar 1964. godine — Kenjalo Aleksandar 1965. godine — Kenjalo Aleksandar 1966. godine — Đorđević Siniša 1967. godine — Milenković Milomir 1968. godine — Milenković Milomir 1969. godine — Vučićević Ranko 1970. godine — Miletić Stojadin 1971. godine — Miletić Stojadin 1972. godine — Marković Miodrag PREGLED DOSADAŠNJIH PREDSEDNIKA UPRAVNOG ODBORA 1950. godine — Veljković Borivoje 1951. godine — Veljković Borivoje 1952. godine — Veljković Borivoje 1953. godine — Malenović Milovan 1954. godine — Kucljak Janko 1955. godine — Kucljak Janko 1956. godine — Miletić Stojadin 1957. godine — Malenović Milovan 1958. godine — Milutinović Toma 1959. godine — Kenjalo Aleksandar 1960. godine — Vučković Aleksandar 1961. godine — Jovanović Petar 1962. godine — Bogdanović Radomir 1963. godine — Nad Franja i Marinković Draga 1964. godine — Radičević Đorđe 1965. godine — Nikolić Miodrag 1966. godine — Nikolić Miodrag 1967. godine — Gligorijević Svetolik 1968. godine — Stojković Živan 1969. godine — Radovanović Miloje 1970. godine — Đorđević Siniša 1971. godine — Đorđević Siniša 1972. godine — Milovanović Tomislav PREGLED DIREKTORA OD OSLOBOĐENJA DO DANAS: 1. Jakov Teodosijević 2. Franja šegvić 3. Verner Stevan 4. Dragan Maksimović 5. Dragić Andrić 6. Verner Stevan 7. Vasilije Petković, vršilac dužnosti 8. Đorđe Trajković
Bazen u Popovcu. Škola u Popovcu.
Stambena zgrada u Paraćinu. Skromni uslovi stanovanja, nerazvijena putna i školska mreža i drugi uslovi su predstavljali osobenosti standarda stanovništva neposredne fabričke okoline. Razvoj fabrike je imao uticaja i na poboljšanje standarda okoline kako društvenog tako i ličnog. Fabrika je 1958. godine izgradila Dom kulture čiji program godinama značajno utiče na kulturno-zabavni život ljudi. Izgrađen je rekreativni centar sa olimpijskim bazenom, a za potrebe šire kulturno-prosvetne i zabavne aktivnosti fabrika ima autobus čija je isključiva namena prevoz radnika do turističkih mesta i na kulturnozabavne manifestacije. Pomagana je elektrifikacija sela, izgradnja školskih objekata, puteva i razglasnih stanica. Fabričkim sistemom stipendiranja i kreditiranja su značajno poboljšani uslovi za školovanje dece naših radnika. Kreditiranjem individualne stambene izgradnje je značajno razvijena kultura stanovanja. Danas radnici zidaju propisno projektovane komforne kuće opremljene tehničkim uređajima. Autobus sa grupom radnika.
KUPCI KOJI SU SVOJIM SREDSTVIMA POMOGLI IZGRADNJU FABRIKE 1. „Energoprojekt”— Beograd 2. „Rad” — Beograd 3. „Kopaonik” — Beograd 4. „Trudbenik” — Beograd 5. „Partizanski put” — Beograd 6. „Ratko Mitrović” — Beograd 7. „Mostogradnja” — Beograd 8. „Komgrap” — Kijevo 9. „Neimar” — Beograd 10. „Hidrotehnika” — Beograd 11. „Tunelogradnja” — Beograd 12. „Mirko Tomić” — Stalać 13. „Timogradnja” — Zaječar 14. „Progres” — Pirot 15. „Graditelj’ ’— Gornji Milanovac 16. „Gradnja” — Kraljevo 17. „Ravnište” — Kruševac 18. „Hidrogradnja” — Cačak 19. „Angropromet” — Niš 20. „Žegrap” — Sarajevo 21. „Gradnja” — Beograd 22. „Beton” — Novi Sad 23. „Pomoravlje” — Svetozarevo 24. „Kazimir Veljković” — Kragujevac 25. „Jablanica” — Valjevo 26. „Standardbeton” — Bela Crkva 27. „Žegrap” — Beograd 28. „Ineks” — Knjaževac 29. „Jastrebac” — Kruševac 30. „Planum” — Zemun 31. „Ivan Milutinović” — Beograd 32. „Bor” — Bor 33. „RTB” — Bor 34. „Elektrometal” — Lekovac 35. „Stig” — Požarevac 36. „Zaječar” — Zaječar 37. „Kruševac” — Kruševac 38. „Drvar” — Kikinda 39. „Crna trava” — Vlasotince 40. „Kablar” — Kraljevo 41. „Novogradnja” — Vranje 42. „Ineks” — Prijepolje” 43. „Zlatibor” — Titovo Užice 44. „Autoput” — Beograd 45. „Ateks” — Paraćin 46. „Graditelj” — Leskovac 47. „Komfor” — Beograd 48. „Ineks” — Svetozarevo 49. „Prvi maj” — Lapovo 50. „Ogrev-invest” — Niš 51. „Agroeksport” — Paraćin 52. „Novi dom” — Beograd 53. „Sokolica” — Despotovac 54. „Izgradnja” — Mladenovac 55. „Kolektiv” — Aranđelovac 56. „Ineks” — Ćuprija 57. „Razvitak” — Aleksandrovac 58. „Ineks” — Nova Varoš 59. „Elektrovojvodina” — Aleksinac 60. „Morava” — Žitkovac 61. „Ozren” — Soko Banja 62. „Graditelj” — Ivanjica 63. „Napred” — Beograd 64. „Timok” — Boljevac 65. „Radnik” — Nova Varoš 66. „Radioelektro” — Mladenovac 67. „Neimar” — Požarevac 68. „Sveta Mladenović” — Velika Plana 69. „Izgradnja” — Varvarin 70. „Ineks” — Arilje 71. „Jedinstvo” — Smederevska Palanka 72. „Polet” — Barajevo 73. „8. oktobar” — Svilajnac 74. „Moravica” — Aleksinac 75. „Srbija” — Kragujevac 76. „Gornja Resava” — Despotovac 77. „Kopaonik” — Brus 78. „Gradina” — Titovo Užice 79. „8. novembar” — Lebane 80. „Takovo” — Beograd 81. „Niš” — Vranje 82. „Hrast” — Leposavić 83. „Radnički” — Kragujevac 84. „Drača” — Guča 85. „Radan” — Lebane 86. „Lepenica” — Batočina 87. „Partizan” — Lapovo 88. „Novi Dani” — Ivanjica 89. Zemljoradnička zadruga — Brestovac 90. „Velika Morava” — Ćićevac 91. „Trgopromet” — Ćićevac 92. „Mermer” — Vrba 93. „Poljotehna” — Negotin 94. Zemljoradnička zadruga — Jasenovo (Kokin Brod) 95. „Ineks” — Velika Plana
Pred grandioznim objektima nove fabrike potočara i prve neshvatljivo male količine cementa će ostati legenda. Danas se nalazimo pred modernom fabrikom, svedočanstvom velikog zalaganja i odricanja. Svedočanstvom mnogobrojnih junaka, imenih i bezimenih. Namerno ne pominjemo ničije posebne zasluge, jer je svaki član kolektiva ugradio u ove objekte deo svoga uma, truda ili strepnje. Založićemo se da, idućih godina, transporti nove opreme ponovo zaposednu fabrički krug. Neka paraju nebo novi betonski gorostasi, neka se brda pretaču u sivu reku cementa.
75 JAHRE DER ZEMENTFABRIK IN POPOVAC Der Entwicklungsgang der Zementfabrik in Popovac bei Paracin dauert volle 75 Jahre. Der erste Ofen für die Herstellung von Halberzeugnis, Klinker, wurde im Jahre 1897 gebaut. Die reichhaltigen Vorkommen von qualitativ sehr guten Rohstoffen hatten einen grossen Einfluss auf die Steigerung von Interessen für die Zementerzeugung in diesem Gebiet. Neben den guten Rohstoffen trafen dazu auch die anderen ökologischen Verhältnisse zusammen. Da die Kapazität des ersten Ofens sehr klein war, wurden im Jahre 1905 zwei neue Schachtöfen, Typ SCHNEIDER, gebaut, wodurch sich die Tagesleistung des Werkes auf 25 t erhöht. 1913 wurde der erste Drehofen, Typ KRUPP, mit den anderen zugehörigen Anlagen für Zementerzeugung errichtet. Für den Anlagenbetrieb wurde Dampfenergie benutzt. 15 Jahre später, d.h. 1928 wird ein weiterer Drehofen, ebenso von der Firma Krupp, fertiggestellt, sodass eine Produktion von insgesamt 150 t Zement pro Tag erreicht wurde. Ein paar Jahre nach dem zweiten Weltkrieg, richtiger gesagt 1951, begann man mit dem Aufbau eines neuen Werkes, dessen Inbetriebnahme im Jahre 1956 stattgefunden hat. Die Anlagen für dieses Werk hat die Firma F. L. SMIDTH ausgeliefert, und zu jener Zeit stellten diese eine bedeutende technologische Neuheit dar. Dieses Werk, mit zwei Drehöfen und dazugehörigen Anlagen, erzeugt täglich ca. 1300 Tonnen Zement. Der Bedarf an Zement auf dem Markt, reichhaltige Rohmaterialvorräte, entwickeltes Verkehrsnetz und langjährige Tradition waren Veranlassung für noch eine Erweiterung des Zementwerkes. Das neue Werk wurde 1972 fertiggestellt und es stellt nun hinsichtlich der Verfahrenstechnik und der Produktionfähigkeit die höchste Leistung der Zementfabrik in Popovac dar. Die Ausrüstung für diese Werk wurde von der Firma POLYSIUS A.G. aus der BR Deutschland und den heimischen Firmen ĐURO ĐAKOVIĆ aus Slavonski Brod und RADE KONČAR aus Zagreb ausgeliefert, während die Bauarbeiten das Bauunternehmen RAD fertiggestellt hat. Die Kapazität dieser neuen Produk-
tionslinie beträgt 1.000 Tonnen Klinker pro Tag beziehungsweise jährlich 450.000 t Zement. Gleichzeitig mit der Errichtung von neuen Produktionanlagen erfolgten auch die anderen sehr bedeutenden Investierungen: die Erhöhung von Exploatationsfähigkeit der Rohstoffbasis, Veränderung der Art des Rohstofftransports zum Werk, Errichtung einer neuen Trafo-Station von 110 KV u.a. Das im neuen Werk angewandte Polysius-System zeichnet sich durch manche verfahrenstechnische Lösungen aus, welche die Produktionwirtschaftlichkeit vergrössern. Dieses Verfahrenssystem ermöglicht eine optimale Ausnützung von heissen Abgasen, wodurch der Wärmeverbrauch erniedrigt wird und beträgt etwa 800 kcal/kg Klinker. Der Verfahrensprozess selbst ist im hohen Grad mechanisiert und enthält viele Elemente der Automation, was den Bedarf an Arbeitskraft im Herstellungsprozess erheblich vermindert. Heute ist Zementfabrik in Popovac imstande, etwa 850.000t hochwertigen Zement der Marke PZ 350 oder je nach der Nachfrage auf dem Markt auch Zemente der höheren Marken herzustellen. Das Wirtschaftspotential der Zementfabrik in Popovac hat sich nun mit der Beendigung dieser Entwicklungsphase vergrössert und bietet neue Möglichkeiten für eine noch kräftigere Expansion an. Einer der wesentlichsten Faktoren für die Verwirklichung derartiger Absichten sind die bestehenden Personalkräfte der Fabrik, deren Bildung und Entwicklung gleichlaufend mit der technologischen Entwicklung ging. Die Fabrik hat heute, auf die Gesamtanzahl von Beschäftigen bezogen, 5,4% hochschulmässig gebildete Fachleute, 9,8% Arbeiter mit mittelschulmässiger Fachbildung, 12,7% hochqualifizierte und 36,5% qualifizierte Arbeiter. Die wichtigsten Leitungsstellen besetzen die Fachleute mit Fakultätsbildung. Diese allseitige, in Hinsicht der Technologie, des Wirtschafts- und Personalwesens erreichte Entwicklung der Fabrik entstand dank den entsprechend eingerichteten selbstverwaltungsartigen Verhältnissen sowie der Politik der Selbstverwaltungskörper und gesellschafts-politischen Organisationen in der Zementfabrik in Popovac. Die erreichten Resultate bieten nun eine starke Anregung für weitere Fortschritte und bilden eine kräftige Basis für eine noch schnellere Entwicklung der Zementfabrik in Popovac.