4. Ekonomska znanost tijekom 350 godina UNIZG-a i 100 godina EFZG-a

~4~

tijekom
350 godina -a
i 100 godina -a*

dr. sc. Ivo Družić, professor emeritus1

* Ovaj pregled razvoja sveučilišnih ekonomskih znanosti ne obuhvaća doprinos danas živućih ekonomista istraživača i sveučilišnih nastavnika, respektirajući potrebu
povijesne distance s jedne i nezavršenog doprinosa živih znanstvenika što onemogućuje zaokruženu interpretaciju, s druge strane. Stoga je razvitak ekonomskih
znanosti u samostalnoj Hrvatskoj državi nakon 1990. godine nužno reduciran kad se radi o individualnom doprinosu pojedinih znanstvenika.

1 Tekst proširene inačice rada objavljenog u monogra ji „350 godina Sveučilišta u Zagrebu“.



-efzg od osnutka do danas

EKONOMSKA ZNANOST TIJEKOM
GODINA UNIZG A I GODINA EFZG A

Raščlamba konstituiranja i geneze ekonomske znanosti i ekonomskih disciplina na Sveučilištu u
Zagrebu općenito i njegovog Ekonomskog fakulteta posebno, višestruko je zahtjevna i svojim opse-
gom izazovna zadaća.
Njena složenost izvire ponajprije iz snažne interdisciplinarnosti ekonomskih istraživanja koja podrazu-
mijevaju lozofske, sociološke, tehnološke, organizacijske, povijesne, institucionalno-pravne, polito-
loške aspekte i kontekste ekonomskih procesa. Osobito naglašena povezanost s psihologijom odno-
sno psihološkim motivima ekonomskog ponašanja pojedinaca i ljudskih institucionalno formalnih i
neformalnih zajednica u „proizvodnji“ vlastite egzistencije. No zička ograničenost i ekološka „konač-
nost“ raspoloživih prirodnih i drugih resursa za zadovoljenje „beskonačno“ rastućih ljudskih potreba
nameću istraživačku „kohabitaciju“ i s čitavim nizom (bio)tehničkih znanosti i tehnologije proizvod-
nih procesa od poljoprivrede, šumarstva, rudarstva, energetike, do brojnih industrijskih grana. Ona
podrazumijeva i ekonomske, nancijske i upravljačke aspekte materijalne (energetika, promet, komu-
nalije) i intelektualne (zdravlje, obrazovanje, kultura, socijalne aktivnosti, industrija zabave) infra-
strukture te ekonomsko- nancijske aktivnosti države.

POVIJESNE OKOLNOSTI I ANALITIČKI OBRASCI

Razvoj ekonomskih znanosti i struke u okviru ske znanosti za europskim okruženjem u dužem
Sveučilišta u Zagrebu u osnovnim je crtama razdoblju, bez razumijevanja širih povijesno-poli-
pratio razvoj hrvatske visokoškolske naobrazbe. tičkih i drugih okolnosti u vrijeme nastanka hrvat-
No kako bi se mogao odgovarajuće raščlaniti ske visoke naobrazbe koju baštini Sveučilište u
valja ga pratiti uspostavom dva obrasca. Prvi Zagrebu od 1669. godine, a unutar nje ekonom-
obrazac de niraju tri opće okolnosti koje ovaj sku sastavnicu preuzima Ekonomski fakultet
iskorak čine iznimno značajnim kako za razvojne Sveučilišta u Zagrebu 1920. godine.
etape visoke naobrazbe, tako i za hrvatsko
(samo)održanje u cjelini. Drugi obrazac je (ponaj- Prva je okolnost toga doba turski prodor u jugoi-
prije) europski razvoj ekonomskih znanosti koji je stočnu Europu i Venecijanska (mletačka)
kapilarno, a katkad i sa znatnim zakašnjenjem, prevlast na istočnom Jadranu. Ona je pak poslje-
utjecao na povijesno „smještanje“ hrvatske dica konačnog pada drugog Rima odnosno
ekonomske misli unutar svake etape. druge polovine Rimskog carstva sa sjedištem u
Dodatno, embrionalni oblici ekonomskih istraži- Konstantinopolu (Carigradu/Istanbulu). Kao što
vanja vremenski sežu gotovo do samih početaka znamo, ta se druga polovina održala gotovo
Sveučilišta u Zagrebu „pomiješani“ s lozo jom i tisuću godina nakon pada Zapadnog Rimskog
poglavito pravnim znanostima. Naposljetku nije carstva 476. godine. Doseljavaju se Slaveni i
moguće razabrati objektivne dosege i odnos pa i nastaje hrvatska država u ranom srednjem vijeku
povijesno zaostajanje razvoja hrvatske ekonom- različitog teritorijalnog obuhvata od Drave do

Jadrana, u pojedinim vremenskim odsječcima, dodatan teret, stalno protivljenje isusovačke

iako je sve do turskog osvajanja Carigrada 1453. hijerarhije u Rimu i Beču koja je priječila logičnu

znatan dio hrvatskih krajeva bio pod formalnom preobrazbu akademije u sveučilište. Naime, Leo-

vlašću Bizanta. Njegovim padom Dalmacija je pold I. svojom je objavom 1669. obdario Zagre-

nikad do kraja „podijeljena“ između Istanbula i bačku akademiju autonomijom od sudbenih

Venecije sa stalnim sukobima na „turskoj“ grani- gradskih vlasti i pravom dodjele akademskih

ci. Na vrhuncu osvajanja turska se vlast iz Bosne diploma, a Sabor potvrdio njegov Privilegij.

širila na Slavoniju kao putu prema Beču i Habs- Međutim, čelništvo isusovačkog reda u Beču, u

burškom carstvu, njenom glavnom „konkuren- čijoj je nadležnosti bila Akademija, usprotivilo se

tu“. Hrvatski „ostatak ostataka“ dodatno se mogućnosti da Zagrebačka akademija dodjeljuje

osakaćuje uspostavom Hrvatske i Slavonske diplome. Čini se da je general isusovačkog reda

vojne krajine na crti Senj-Otočac-Sisak-Križevci- protumačio Leopoldov Privilegij kao pokušaj

Varaždin, izravno pod vlašću Beča. zagrebačkih Isusovaca da autonomno (mimo

kontrole čelništva reda u Beču i Gracu) dodje-

Druga je okolnost unutarnji sukob kršćanske ljuje diplome. Zadržavanjem autonomije, a ospo-

Europe između katolika i protestanata. U tom ravanjem dodjele diploma Akademija se našla na

smislu početak visoke naobrazbe koincidira s „pola puta“ odnosno praktički joj je onemogu-

razdobljem katoličke obnove nakon 30 godišnjeg ćeno da i formalno postane sveučilište tijekom

rata 1618. – 1648. Završetkom vjerskih ratova ovog razdoblja, mada je imala sva potrebna

odnosno sukoba europskih vladara sklonih refor- obilježja visokoškolske institucije.

maciji (protestanata) i onih sklonih proturefor-

maciji (katolika), započinje razdoblje konsolida-

cije. Habsburška monarhija, a time i hrvatski

krajevi u njenom sastavu, ostaje čvrsto na strani

katoličanstva. Valja svakako napomenuti kako su

prije otvorenih sukoba Luterove ideje uživale

dosta simpatija osobito u sjeverozapadnoj Hrvat-

skoj i Slavoniji pa i među dijelovima velikih hrvat-

skih plemenitaških obitelji Frankopana i Zrinskih.

Naposljetku i jedan od najpoznatijih protestant-

skih teologa bio je istarski Hrvat Matija Vlačić

(Franković) Ilirik. (1520. – 1575.). No te su ideje

relativno brzo iskopnile, među ostalim i pod

utjecajem široke aktivnosti Isusovaca zaduženih

za katoličku obnovu. Važnoj ulozi i uspjehu u

katoličkoj obnovi Isusovaca, zasigurno je doprini-

jelo utemeljenje visokoškolske naobrazbe.

Treća je okolnost speci čan položaj hrvatskih
Isusovaca. Isusovačka akademija kao nositelj
hrvatske visokoškolske naobrazbe tijekom 100
godina, do ukidanja isusovačkog reda imala je

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a

RAZVOJ EKONOMSKIH DISCIPLINA DO FORMALNOG USTROJA
SVEUČILIŠTA . .

Etape razvoja hrvatskog visokoškolskog obrazovanja i s njime povezanih znanstvenih istraživanja
unutar kojih se pomaljaju i razvijaju ekonomske znanstvene discipline, mogle bi se okvirno vremenski
podijeliti u dva razdoblja.
Prvo razdoblje, od sveučilišnih početaka 1669. do institucionalnog utemeljenja Sveučilišta u Zagrebu
1874.
Drugo razdoblje od sveučilišne „koncentracije“ ekonomskih u studija 1874. najprije u okviru Pravnog,
a nakon 1920. u okviru Visoke škole za trgovinu i promet, a potom Ekonomsko komercijalne visoke
škole (izvan sveučilišta) i osobito transformacijom EKVŠ-a u Ekonomski fakultet 1947. (unutar Sveuči-
lišta) pa sve do današnjih dana odnosno 2020. godine.
Prvo razdoblje 1669. – 1874. obilježava „raspršenost“ ekonomskih disciplina u različitim sveučilišnim
studijima i fakultetima razlikujući pri tome tri etape.

ETAPA ISUSOVAČKE AKADEMIJE . .

Isusovačka akademija u Zagrebu utemeljena jednog izjednačeni s gubicima svih drugih igrača.
Privilegijom cara Leopolda I. iz 1669. godine Prevedeno na nacionalnu razinu, država može
imala je „trostruki studij lozo je“ sastavljen od povećati svoje bogatstvo samo izvozom u kojem
će zaraditi novac (zlato) dok je svaki uvoz „tro-
lozo je, zike i meta zike. Ekonomija koja se u šenje“ novca i prema tome smanjuje nacionalno
Europi počinje postupno razvijati kao znanost u bogatstvo. Stoga izvoz mora uvijek biti veći (pozi-
ovom je razdoblju pod utjecajem dvije oprečne tivan) od uvoza, pri čemu su „rani“ merkantilisti
struje čiji će se sukob u različitim teorijskim inači- stava kako svaka transakcija s inozemstvom
cama obnavljati i rasplamsavati tijekom svih 350 mora biti pozitivna dok „kasni“ merkantilisti drže
godina Sveučilišta u Zagrebu. Naime, snaženjem kako ukupna - nacionalna trgovačka bilanca
i izrastanjem središnje državne vlasti iz feudalnih mora biti pozitivna, što znači da pojedinačni
okvira, nastaju brojni prijepori oko svih čimbe- uvoz može biti veći ako je sirovina ili intermedijar
nika odnosa pojedinca i države, javnog i privat- (niža dodana vrijednost) koji ulazi u oblikovanje
nog, dijela i cjeline. Tijekom ove etape taj se proizvoda koji će se kasnije izvesti (viša dodana
diskurs zrcali u raspravama merkantilizma i vrijednost).
No ova, kao i svaka druga održiva teorija, ima i
ziokratizma, s tim da je merkantilizam domini- sasvim praktičnu podlogu. Ona znatnim dijelom
rao tijekom 17. stoljeća, dok mu je ziokratizam zrcali interes rastuće trgovačke klase koja treba
činio snažnu oporbu tijekom 18 stoljeća. Merkan- državnu „zaštitu“ u dva smjera. Prvo, treba
tilizam teorijski polazi od pretpostavke kako je snažnu središnju vlast koja će „otvoriti“ unutar-
količina resursa i od njih sačinjenih proizvoda nje tržište, dokinuti feudalne namete i dažbine i
konačna te da bogatstvo može nastati samo u tako omogućiti slobodan promet roba i na
prometu/razmjeni, dakle, u trgovini odnosno u njemu ostvaren pro t. Za tu uslugu trgovci su bili
novcu zarađenom od trgovanja. Trgovina se pripravni plaćati odgovarajuće poreze središnjoj
ovdje razumije (u modernijem terminu) ustvari
kao „igra nulte sume“ prema kojoj su dobici

kraljevskoj/carskoj vlasti. Drugo, jednako značaj- razvoju ekonomske misli u okviru Isusovačke
no je osiguranje povlastica/monopola u međuna- akademije niti su se sustavnije studirali ekonom-
rodnoj trgovini koje s jedne strane znači onemo- ski procesi, što bi se moglo protumačiti kao
gućavanje inozemnih trgovaca na vlastitom početak dugotrajnog zaostajanja hrvatske
tržištu kao što je zabrana uplovljavanja stranih ekonomske znanosti za svjetskim/europskim
brodova u vlastite luke, a s druge strane osigu- iskustvima. Postoji tek naznaka kako su u okviru
ranje slobodne plovidbe i ulaska u inozemne luke. studija zike osposobljavani geometri potrebni
I jedno i drugo traži snažnu mornaricu odnosno za izmjeru poljoprivrednih površina i kako su se
vojsku u zaštiti nacionalnih (trgovinskih) interesa. učile osnove upravljanja poljoprivrednim gospo-
Prevedeno na ekonomski jezik, radi se o jednoj darstvom. No razjašnjenje europskog znanstve-
od teorija državnog intervencionizma, kojom se nog (doktrinarnog) ekonomskog okruženja u
neekonomskim sredstvima osigurava tržišna danim ekonomsko-povijesnim okolnostima čini
prednost. Valja imati u vidu kako je merkanti- dio bitnog analitičkog okvira za razumijevanje
lizam bio podloga ekonomskoj aktivnosti tada „slijepih rukavaca“ i dugoročnog zaostajanja hrvat-
velikih ekonomskih sila kakve su bile Nizozemska, ske u okviru austrougarske ekonomske znanosti
Engleska, Francuska, Španjolska i Portugal. na „sporednom kolosijeku“ glavnih tokova
Osim Francuske sve su ostale bile države s relativ- (danas bi rekli mainstream) europske/svjetske
no oskudnim resursima osobito poljoprivrednim ekonomske misli.
zemljištem, upućene na pomorsku orijentaciju i
trgovinu.

Nasuprot merkantilizmu, u drugoj polovini ove
prve etape razvoja hrvatske visoke naobrazbe,
dakle tijekom 18. stoljeća razvija se ziokratizam,
osobito u Francuskoj. On pak polazi od zemlje/-
zemljišta kao jedinog stvarnog izvora bogatstva.
Sve drugo (manufakturni/industrijski proizvodi)
samo je prerada prirodnih tvari odnosno njihova
razmjena (trgovina). Pošto se radi o prirodi odno-
sno prirodnim zakonima, to znači da je svako
uplitanje (državni intervencionizam) u prirodni
poredak odnosno samoregulaciju gospodarske
(poljoprivredne) aktivnosti, štetno s ekonomski
suboptimalnim rezultatima.

U praktičnom smislu ziokratizam je podloga
borbi krupnih feudalaca za očuvanje svojih
zemljoposjeda, neokrnjenog privatnog vlasniš-
tva nad zemljom sa što manjim uplitanjem središ-
nje državne vlasti i što nižim porezima koji „desti-
muliraju“ prirodni gospodarski tijek odnosno
tržišnu konkurentnost.

U većem dijelu ove prve etape nema dokaza o

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a

ETAPA KRALJEVSKE AKADEMIJE

ZNANOSTI . .

Papinim ukidanjem isusovačkog reda i prosvjeti- tržište slobodno formira cijene kao „regulator“ i
teljskim reformama Marije Terezije, utemeljuje (maksimalan - što veći) pro t kao „motivator“,
se Kraljevska akademija znanosti 1776., koja „objektivne“ su sile koje daju optimalan ekonom-
postaje stožer hrvatske visoke naobrazbe, prak- ski učinak u povećanju bogatstva.
tički za sljedećih sto godina. Reforme u prosvjeti-
teljskom duhu nastavlja Josip II. prenoseći studij No početci ekonomskih disciplina u hrvat-
teologije u sjemenište pa u okviru akademije skom/zagrebačkom visokom školstvu nisu izrav-
ostaje juridički (pravni) i mudroslovni ( lozofski) no povezani s merkantilizmom odnosno interesi-
fakultet. Zanimljivo je da je upravo te godine u ma nove trgovačke klase i svjetskom trgovinom
Engleskoj tiskano djelo Adama Smitha „Istraživa- koja je pratila velika geografska otkrića (Nizozem-
nje naravi i uzroka bogatstva naroda“ čime je ska, Engleska). Nisu izravno povezani niti s
utemeljena ne samo klasična (politička) ekono- ziokratizmom odnosno interesima krupnih
mija, nego se ovime bilježi i početak sustavnog zemljoposjednika (Francuska), niti s klasičnom
razvitka ekonomije kao znanosti. Klasična ekono- političkom ekonomijom odnosno kapitalistima
mija izvorno se razvija u Engleskoj, ali se dakako tek započete industrijske revolucije (Engleska).
ubrzo širi osobito zapadnom Europom. Kao i Ekonomija u hrvatsko visoko školstvo stiže preko

ziokrati (Quesney, Turgot) i klasičari (Smith, kameralizma. Kameralizam je speci čan „koktel“
Ricardo) dio svojih pogleda formuliraju u oštroj upravnih, ekonomskih i pravnih disciplina razvi-
oporbi naspram merkantilizma, ali s različitim jen u Austriji (a time i u Hrvatskoj) i njemačkim
polazištima, nalazima i praktičkim učinkom. U zemljama. U današnjim terminima kameralizam
osnovi teorije je kako bogatstvo naroda stvara je glavni sastojak prosvjetiteljske (ekonomske)
koristan rad, a ne trgovina (merkantilisti) ili politike odnosno reformi prosvijećenog apsolu-
zemljište ( ziokrati) samo po sebi. Iz toga pak tizma Marije Terezije i Josipa II. tijekom 18. stolje-
slijedi kako slobodan rad, slobodnog čovjeka ća. Među ostalim, stručna državna uprava i e ka-
najučinkovitije povećava bogatstvo. Prevedeno sna ekonomska politika, ponajprije javne nanci-
na područje ekonomije to znači slobodnu je, trebale su omogućiti Njemačkoj i Austriji,
ekonomsku aktivnost pojedinca i slobodno najteže pogođenima sukobom reformacije i
tržište neometano bilo kakvom intervencijom protureformacije, sustizanje razvijenijeg europ-
(države ili trgovinskih monopola). Takav ekonom- skog Zapada. Državni intervencionizam u obliku
ski liberalizam podrazumijeva „nevidljivu ruku“ kameralizma (u duhu kineskih ekonomskih refor-
tržišta na kojem se ponuda i potražnja susreću mi s kraja 20. stoljeća po kojima „nije važno da li
posredstvom slobodno formirane (ravnotežne) je mačka crna ili bijela, glavno je da lovi miševe“)
cijene. Teorija polazi od spoznaje kako su ljudske ne pridaje previše pozornosti teorijskoj „čistoći“.
potrebe uvijek veće od mogućnosti njihovog Stoga ga je teško jednostavno de nirati kao inači-
zadovoljenja. To znači da su resursi kojima se cu primjerice merkantilizma. On „posuđuje“ pro-
zadovoljavaju ljudske potrebe (sirovine, strojevi, tekcionizam od merkantilizma, od ziokrata
kapital, rad) uvijek oskudni pa ih je bitno učinko- pozornost poljoprivredi i oslobađanju kmetstva
vito koristiti. Tu nastupa slobodno tržište koje, kao pretpostavci rasta tržišnosti. Od klasične
bez bilo kakve vanjske intervencije, isključivo političke ekonomije „posuđuje“ slobodnu konku-
tržišnim instrumentima najučinkovitije usmjera- renciju industrijskih proizvoda, ali unutar vlasti-
va oskudne resurse u ekonomski najisplativije tih granica uz (početnu) carinsku zaštitu od
aktivnosti. Nesmetana konkurencija kojom vanjske konkurencije.

Političko-kameralni studij u Hrvatskoj započinje Temeljna načela znanosti o policiji, trgovini i nanci-
u Varaždinu 1767., svega šest godina nakon svog jama2, među ostalim tiskano i u Zagrebu svega
početka u Beču, da bi od 1776. postao dijelom nekoliko godina nakon bečkog izdanja 1765. To
Pravnog fakulteta Kraljevske akademije u Zag- djelo tijekom gotovo 80 godina ove etape razvo-
rebu. Time Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu ja zagrebačkog i hrvatskog visokog školstva čini
postaje središtem izučavanja ekonomskih znano- temelj proučavanja i poučavanja ekonomije u
sti kako u ovoj etapi, tako praktički sve do osnut- Zagrebu.
ka Ekonomskog fakulteta u okviru Sveučilišta u
Zagrebu 1947. godine, čiji je embrij Visoka škola Držeći se istog, Sonnenfelsovg udžbenika na
za trgovinu i promet osnovana 1920. godine, ali Akademiji su s većim ili manjim uspjehom preda-
izvan Sveučilišta. vali različiti profesori. Prvi je bio Adalbert Adam
Kameralni studij na Pravnom fakultetu organizira Barić (1742.-1813.), po svemu sudeći talentiran
se kao jedna od katedri s nazivom Katedra politi- profesor jer je ubrzo premješten za profesora i
ke, trgovine i nancijske znanosti. kasnije rektora „elitnijeg“ sveučilišta u Budimu.
Pored manjih djela i nezavršenog putopisa kojim
Nesporni znanstveni autoritet i diskretni „projek- je opisivao i razvidno pokušavao analizirati gospo-
tant i programer“ austrijskih (a time i hrvatskih) darske prilike u Hrvatskoj, Barić je poznat i po
prosvjetiteljskih (ekonomskih) reformi bio je pokušaju da Sonnenfelsov udžbenik prevede na
Joseph von Sonnenfels (1732.-1817.) čije je djelo latinski. Naime, zagrebački gimnazijalci nisu
tada znali njemački, ali su učili na latinskom pa bi
im ovakav prijevod vjerojatno olakšao učenje.
No nakon negativnih recenzija Ivana Pakšija
(zagrebačkog biskupa) i Nikole Škrleca Lomnič-
kog (ravnatelja hrvatskih škola) koje su se među
ostalim odnosile na doslovne („besmislene“)
prijevode nekih novih ekonomsko- nancijskih
termina koje latinski jezik nije poznavao, službe-
ni prijevod nije odobren. Mišljenje Lomničkog
osobito je značajno jer se radilo o tadašnjem
nesvakidašnjem intelektu, među ostalim važ-
nom ekonomistu kameralističkoga opredjeljenja
odnosno mišljenju znanstvenika istodobno i
vrsnog poznavatelja hrvatskog gospodarstva,
poljodjelstva i nancija. No Barić je izgleda ipak
predavao na latinskom. Nakon njega, Franjo
Lehnau (1743.-1810.) predavao je pune 33
godine kameralne znanosti, ali zasad nema
valoriziranog znanstvenog doprinosa. Postoji
pak usputna opaska Lomničkog kako njegova
predavanja na njemačkom čine teškoće hrvat-
skim studentima obrazovanim na latinskom. Ras-
položive teze njegovih studenata, među kojima

2 Joseph von Sonnenfels: Grundsätze der Policey, Handlung, und Finanz, 1765-67 v.1, v.2, v.3 [1768 2nd ed., v.1, 1770 3rd ed, v.1] [1771 v.2] [1776 ed, v.3] [1787 5th ed.,
v.1, v.2, v.3][1804-05 7th ed., v.1, v.2, v.3] [1819-22 8th ed, v.1, v.2, v.3]

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a 3
4
je njegov nasljednik Jelačić-Bužimski upućuju na
disciplinirano i dosljedno pridržavanje Sonenfel-
sovog pristupa. Zasad nisu poznati njegovi izvor-
ni radovi niti knjige. Profesori su bili i Ljudevit
Jelačić Bužimski (1811-1824)(1) i Antun Ferdi-
nand Albely (1794.-1875.)(2) koji je nadopunio
Sonnenfelsov udžbenik Osnovama nancijalne
znanosti u kojima valorizira doprinos tada recen-
tnih autora Smitha, Saya i Sismondija polazeći
od kameralističkoga pristupa (rukopis je kao
knjiga objavljen tek 1996. godine). Antun Nagy
(1774.-1847.) djeluje kao istaknuti popularizator
kameralizma i promocije hrvatskog (kajkavskog
narječja) jezika i autor prvog udžbenika Temelji
političkih, komercijalnih i nancijskih znanosti.
Zanimljiv je rani pokušaj „sinteze“ pristupa zapad-
noeuropskih klasičnih ekonomista i njihovih studi-
ja političke ekonomije s jedne i srednjoeurop-
skog/njemačkog studija nacionalne ekonomije s
druge strane. Već 1831. godine profesor kameral-
nih znanosti zagrebačke Kraljevske akademije
znanosti Ivan Nepomuk Henfner (1798.-1856.)
objavljuje vlastiti udžbenik/knjigu - Uvod u poli-
tičku ili nacionalnu ekonomiju ( ) čime hrvatska
ekonomska znanost počinje hvatati korak sa
suvremenim tren- dovima europske ekonomske
literature. Posljednji profesor kameralnih (polite-
konomskih) disciplina na Kraljevskoj akademiji
znanosti i prvi njihov profesor na novoosnovanoj
Pravoslovnoj akademiji bio je Pavao Muhić (1811.-
1897.)( ).

Znakovito je kako se kao „priprema“ punom
razumijevanju složene materije Sonenfelsovog
udžbenika navodi potreba prethodnog poznava-
nja „obrta, rukotvorstva i obrtnosti“. Uz kameral-
ne znanosti na Akademiji su se poučavale i disci-
pline izravno i neizravno povezane s ekonomijom
kao što su statistika i poljodjelstvo, a početkom
19. stoljeća dodaju se predmeti trgovačko i mjen-
beno pravo.

PRAVOSLOVNA AKADEMIJA
..

Jedna od posljedica revolucije 1848. godine i cije, „prisvaja“ termin politička ekonomija. Stoga
previranja nakon nje je i ukidanje Kraljevske termin politička ekonomija postupno nestaje iz
akademije znanosti. Studij lozo je premješta „mainstream“ ekonomske znanosti. Neoklasični
se u klasičnu gimnaziju pa kao nositelj visoke ekonomisti predvođeni A. Marshall-om vraća-
naobrazbe u sljedećih četvrt stoljeća ostaje jući ekonomiju u područje istraživanja ekonom-
Pravoslovna akademija. Uvid u evoluciju njezi- skih zakonitosti i inzistirajući na neutralnosti
nog nastavnog programa i sadržaja studijskih ekonomije u odnosu na politiku, usvajaju novi
disciplina upućuje na rastući interes za ekonomi- termin – ekonomika/ekonomija (bez pridjeva
ju i ekonomske discipline. Četvrt stoljeća djelo- politička) koji od tada dominira na engleskom
vanja Pravoslovne akademije obilježile su dvije govornom području. Politička ekonomija zadr-
podetape; prva (1850. – 1868.) u kojoj je studij žava se, uglavnom kao izborna disciplina s inovi-
trajao tri godine, a ekonomija se izučava u poli- ranim sadržajem na dijelu zapadnih i drugih sve-
tičkoj ekonomiji i druga (1868. – 1874.) u kojoj je učilišta, dok je u socijalističkim zemljama nakon
studij trajao četiri godine, sa značajnim razvit- Drugog svjetskog rata bila glavna teorijska disci-
kom ekonomskih disciplina. Umjesto/pored poli- plina sve do tranzicije 1990-ih. U Njemačkoj i
tičke ekonomije uvodi se narodno gospodarstvo Austrougarskoj ustalio se naziv – nacionalna eko-
kao inačica germanskog termina nacionalna nomija. Razlog je vjerojatno višestruk. Prvo, Nje-
ekonomija kojim se na njemačkom govornom mačka u drugoj polovini 19. stoljeća, konačno
području supstituira politička ekonomija. No postaje nacionalna država, umjesto skupa ras-
zamjena termina nije samo formalna. Ona zrcali cjepkanih kneževina. To naglašava potrebu da se
i različito poimanje uloge i odnosa pojedinca, nacionalna emancipacija zaokruži jedinstvenim -
društva i države u ekonomskoj aktivnosti s jedne nacionalnim tržištem pa je logično da se disci-
te odnos politike i ekonomije s druge strane. plina koja izučava pojave na tom novoobliko-
Tome valja dodati i različit početak industrijaliza- vanom tržištu nazove nacionalna ekonomija.
cije odnosno ubrzanog industrijskog razvitka Drugo, ekonomska je znanost na njemačkom/
pojedinih zemalja. Termin politička ekonomija austrijskom području praktički oduvijek podrazu-
izvorno vuče svoj korijen iz antičke Grčke i znači mijevala državu kao ekonomski čimbenik eko-
ekonomiju polisa (grada države) i po tome for- nomske aktivnosti. Stoga je valjalo naglasiti kako
malno nema bitne razlike u odnosu na pojam se sada bavi ekonomijom nove - nacionalne
nacionalna ekonomija. Oba označavaju mot- države, umjesto gospodarstvima dotadašnjih
renje ekonomske aktivnosti s nacionalnog - držav- rascjepkanih kneževina. Treće, bjelodanim je
nog stajališta. U sadržajnom pak smislu razlike su postao problem zaostajanja odnosno razvojnog
razvidne. Politička ekonomija u Smithovoj liberal- sustizanja austrijsko-njemačkog područja prema
noj tradiciji naglašava ulogu pojedinca, privat- Engleskoj i drugim područjima zapadne Europe
nog vlasništva, slobodnog tržišta, objektivnih koja su ranije krenula u industrijsku revoluciju i
ekonomskih zakonitosti i odvojenosti ekonomije ubrzani razvoj. Stoga se ekonomska znanost,
i politike. No pojavljuje se Marx s drugim pristu- osobito oblici državne intervencije u novim okol-
pom koji, naglašavajući povezanost i međusob- nostima nacionalne države koncentrira na mjere
nu uvjetovanost društvenih procesa, države i i instrumente poticanja ubrzane industrijalizacije.
ekonomske aktivnosti te stavljajući vlasništvo u Njemački poduzetnik F. List sredinom 19. sto-
kontekst klasnih borbi i potrebe oslobođenja ljeća razvija teoriju protekcionizma. Protekcio-
industrijskog radnika od kapitalističke eksploata- nizam ne poriče teoriju komparativnih prednosti

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a

Smitha i Ricarda „klasičara“ političke ekonomije, cijsko zakonoslovlje. Čini se kako je teorijski
kao osnovu međunarodne trgovine i svjetskog zastupao Smith-ove stavove klasične liberalne
tržišta. No ona zagovara početnu (ne trajnu) političke ekonomije nasuprot dotad dominira-
zaštitu „infantilne“ domaće industrije od inoze- jućem merkantilizmu odnosno protekcionizmu
mne konkurencije dok se ne razvije („sazrije“). kameralnih znanosti. Posebno je značajno kako
Ova teorijska inačica merkantilizma prispo- za razvoj hrvatske ekonomske znanosti, tako i
dobljena „novoindustrijaliziranim“ ekonomijama, ekonomske visokoškolske nastave, što je Muhić
po kojoj je opravdana protekcionistička zaštita nastavu držao na hrvatskom jeziku i tako pomo-
(ali samo dok ne dostignu razvijenije) nije u teori- gao razvoju hrvatskog i kao jezika znanosti uvo-
ji značajnije poricana. deći i razrađujući hrvatske inačice modernih
ekonomskih termina.
Posebno je zanimljivo kako su se ove teorijske i Imajući u vidu utjecaj te europske dinamike na
praktične kontroverze održavale na ekonomske hrvatske prilike, valja naglasiti i značajan razvitak
studije u okviru Pravoslovne akademije. i drugih disciplina ekonomske znanosti u hrvat-
U ranijim nastavnim programima (1861.) dok je skom visokom školstvu. Naime, pored pred-
školovanje trajalo tri godine, nalazimo na drugoj meta Politička ekonomija i Narodno gospodar-
godini predmet politička ekonomija. U kasnijim stvo, uvode se predmeti Financijalne znanosti,
programima kad je školovanje trajalo četiri Financijsko zakonoslovlje, Državno računoslovlje
godine (1873.), politička se ekonomija vjerojatno (računovodstvo). Dakle, sustavno se prilazi
„potiskuje“ u izborne discipline, ali na trećoj se javnim nancijama, poreznoj i proračunskoj poli-
godini pojavljuje Narodno gospodarstvo. Nema tici. Ukupno uzevši u zagrebačkoj/hrvatskoj
nacionalne ekonomije koja je izgleda „rezervira- visokoškolskoj nastavi su nazočne ključne disci-
na“ za naciju i njenu državu kao što je Njemačka. pline za proučavanje nacionalnog gospodarstva i
Kako hrvatske zemlje nisu samostalna (nacio- vođenje standardne ekonomske politike toga
nalna) država, tako čini se niti gospodarstvo nije vremena, s naglašenijim državnim intervencio-
nacionalno, nego „narodno“. To je koincidiralo s nizmom uobičajenim na njemačkom govornom
bujanjem hrvatske nacionalne svijesti i zagova- području kojem je pripadala i Hrvatska kao dio
ranja hrvatske državnosti, koje su austrougarske Habsburškog carstva.
vlasti žustro suzbijale pa nije isključeno da je u
tom okruženju njemačka/austrijska Nacionalna
ekonomija, monarhijskim ukazom, transformi-
rana u hrvatsko Narodno gospodarstvo. Dugo-
trajni profesor ekonomske skupine predmeta
kao što smo naglasili, još iz Kraljevske akademije
pa praktički do kraja Pravoslovne akademije bio
je Pavao Muhić (od 1850. – 1871.). On 1850.
godine, sukladno politici Beča, napušta Son-
nefelsov udžbenik i drži nastavu po službenom
udžbeniku Bečkog sveučilišta Osnove narodnog
gospodarstva Josepha Kudlera u dva toma.
Predavao je sukladno promjeni programa i poli-
tičku ekonomiju i nancijalnu znanost i nan-

SVEUČILIŠTE I EKONOMSKE

ZNANOSTI . .

Drugo razdoblje započinje institucionalnim
konsolidiranjem Sveučilišta u Zagrebu. Formalni
osnutak Sveučilišta zaokružuje dotadašnji razvi-
tak visokoškolske nastave, a „puno“ sveučilišno
razdoblje nosi dva bitna obilježja.
Prvo, Sveučilište u Zagrebu kontinuirano raste,
brojem sastavnica, studenata i nastavnika. S
jedne strane slijede se europske trendovi moder-
nizacije i industrijalizacije. S druge strane visokoš-
kolska naobrazba se drži bitnom u promociji
hrvatske nacionalne emancipacije od Ilirskog
pokreta pa nadalje i oblikovanju državotvornog
pokreta.
Drugo, unatoč promjeni pet državno-pravnih
okvira u kojima se Hrvatska nalazila (Austro-
Ugarska monarhija 1874. – 1918. Kraljevina Jugo-
slavija 1918. – 1941., tzv. Nezavisna država Hrvat-
ska 1941. – 1945., Socijalistička Republika Hrvat-
ska u okviru SFRJ 1945. – 1991., samostalna i
suverena Republika Hrvatska 1991. – ), hrvatsko
se visoko obrazovanje i znanost ustrojbeno teme-
lje na srednjoeuropskom modelu.
U ovom razdoblju prepoznatljive su u razvojnom
smislu osobito ekonomskih disciplina, tri etape,
imajući u vidu kako su ekonomski studiji u okviru
Sveučilišta prvih sedamdeset godina ovog
razdoblja, sve do završetka II. svjetskog rata, kon-
centrirani na Pravnom fakultetu.

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a

EKONOMSKE DISCIPLINE U AUSTRO
UGARSKOJ ETAPI SVEUČILIŠTA

..

Od 1874. do 1897. godine ekonomske se znano- kao čimbenike ekonomske aktivnosti, objašnja-
sti predaju u okviru jedinstvene Katedre za Nacio- va kružni tijek gospodarske aktivnosti, formira-
nalnu ekonomiju, nancijalnu znanost i ustavnu i nje cijena, ulogu novca i kredita, razmjenu i
upravnu politiku Pravnog fakulteta. raspodjelu (dohodak, renta, nadnica, kamata,
pro t) te potrošnju. Obradio je i krize kao oblik
Ovako složenu cjelinu na okupu je držao nesporni narušavanja ekonomske/tržišne ravnoteže. Prvi
autoritet Blaža Lorkovića (1839.-1892.)(5) gotovo se bavio i poviješću ekonomske misli obrađujući
dvadeset godina (1874. – 1892.) profesora Povi- glavne pravce europske ekonomske misli, dajući
jesti političke ekonomije, Narodnog gospodar- prednost A. Smithu i klasičnoj političkoj ekono-
stva, Državne vjeresije (kreditne politike) i nan- miji. Stoga je i kritičan prema njemačkoj historij-
cija (općinske nancije). Još u okviru Pravo- skoj školi držeći se Mengerove teze kako reformu
slovne akademije nakon doktorata u Gracu 1871. ekonomske znanosti trebaju provoditi ekonomi-
godine preuzima kompletnu nastavu ekonom- sti, a ne povjesničari ili matematičari. Nije “ljubi-
skih predmeta. Predaje političku ekonomiju, telj“ niti Listovog protekcionizma, držeći da se
njime pogoduje industrijalcima/kapitalistima, a
nancijalnu znanost i nancijalno zakonodav- ne podizanju blagostanja naroda. Lorkovićeva
stvo. Ključno mu je djelo Počela političke ekonomi- ogromna energija nije se iscrpljivala u etabliranju
je u kojem slijedeći francuskog ekonomistu J. B. i populariziranju ekonomske znanosti posebno
Saya zastupa liberalna ekonomska stajališta. političke ekonomije i nancija. Višekratno ob-
Posebno zagovara slobodu ekonomske aktivno- naša dužnost rektora i dekana, uređuje časopis,
sti (obrta koji je dotad dominirao hrvatskim piše pripovijetke, novele, roman Ispovijest, zani-
gospodarstvom predindustrijskog razdoblja) i ma ga novinarstvo u starom Rimu, Abraham Lin-
slobodu izbora zanimanja. Pripisuje mu se uvo- coln, Andrew Johnson, Dante i John Stuart Mill.
đenje klasične političke ekonomije u hrvatsko
visoko obrazovanje. Kao i kod većine dotadaš- Nakon smrti Lorkovića katedru preuzima Nikola
njih hrvatskih ekonomista, a i mnogih nakon Tomašić (1864.- 1918.)(6) u razdoblju 1892. – 1903.
njega, aktivnost mu se pretežito svodi na „pro- U tom razdoblju dolazi do transformacije prou-
svjetiteljsku“ misiju prenošenja tadašnje suvre- zročene kako razvojem i novim strukturiranjem
mene ekonomske teorije i prakse u hrvatsku pravnih disciplina, tako ubrzanim razvojem poje-
sredinu, a manje na vlastita istraživanja. Tako dinih ekonomskih disciplina. Tako se ponajprije
vješto i sustavno objašnjava osnove političke izdvajaju Ustavna i Upravna politika, a početkom
ekonomije, razlaže prirodne resurse, rad i kapital 20. stoljeća izdvajaju se Financijalna znanost,
Financijalno zakonoslovlje i Državno računo-
slovlje (koje se uskoro ukida) u posebnu katedru.
Katedru za Nacionalnu ekonomiju nastavljaju
voditi Juraj Vrbanić, potom Julije Rorauer.

STUDIJ EKONOMIJE ZA VRIJEME KRALJEVINE JUGOSLAVIJE . .

I TZV. NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE . .

Ova etapa koja počinje završetkom I. svjetskog mijom (narodnim gospodarstvom) objavivši
rata, a završava krajem II. svjetskog rata bilježi, opsežno dvotomno djelo Izabrana poglavlja iz
kako smo napomenuli, institucionalizaciju narodnoga gospodarstva (političke ekonomije) –
ekonomskih studija izvan Sveučilišta u okviru opći i posebni dio. Nakon I. svjetskog rata objav-
Visoke ekonomsko komercijalne škole koja je ljuje knjige Financijalna znanost i Zlatne stranice;
ponajprije trebala pružati praktična stručna Financijalna znanost dr. Milobara. Na katedri u raz-
znanja. Ekonomska znanstvena istraživanja i doblju 1939. – 1944./45. godine djeluju i Zlatko
sveučilišna ekonomska naobrazba, još je uvijek Herkov (1904.-1994.)(10) predajući i Samoupravni
formalno vezana za Pravni fakultet. Tamo je Kate- (lokalni) proračun u teoriji i praksi i Vladimir Fra-
dru za nacionalnu ekonomiju od 1912. pa sve do nolić predajući i Uvod u nauku o proračunima.
1938. vodio Branislav Dimitrijević (1876.-1942.)
(7). Po njegovim predavanjima tiskane su knjige
Uvod u političku ekonomiju i Politička ekonomija.
Ova su djela sadržavala metode cjelokupne
znanosti o narodnom gospodarstvu, uključujući i
nauku o proizvodnji, nauku o prometu, agrarnu
politiku i povijest političke ekonomije. Posebno
je proučavao problem vrijednosti u tada suvre-
menoj ekonomskoj misli kao i doprinos F. Lista.

Do početka II. svjetskog rata na Katedri su djelo-
vali i Juraj Andrassy i Milan Ivšić. Od 1939. do
1945. godine na katedri je Valdemar Lunaček
(1893.-1963.) (8). Kapitalno Lunačekovo djelo
Povijest ekonomskih doktrina u cjelini je objavlje-
no tek 1996. No njegovi brojni tekstovi govore o
recentnom uvidu u tijekove suvremene ekonom-
ske misli te poznavanju i talentiranom smješta-
nju hrvatskih ekonomskih pisaca na odgovaraju-
će „stranice“ svjetskih ekonomskih doktrina. Nje-
govo „preživljavanje“ kao nastavnika tijekom
NDH i II. svjetskog rata, rezultiralo je gubitkom
posla i teškim „preživljavanjem“ nakon II. svjet-
skog rata kad svoj doprinos analizi ekonomske
teorije često daje pod pseudonimom.

Katedru za nancijalnu znanost i nancijsko
zakonoslovlje dugi je niz godina od 1909. pa sve
do 1939. godine vodio Fran Milobar (1869.-
1945.)(9). Vrlo je plodan autor koji uz ekonomske
obrađuje i povijesne teme. U početku, još u
okviru Austrougarske bavio se političkom ekono-

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a

INSTITUCIONALIZACIJA EKONOMSKIH STUDIJA ZA VRIJEME SOCIJALISTIČKE

REPUBLIKE HRVATSKE U OKVIRU SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE

JUGOSLAVIJE . .

Organizacija i programiranje visokog obrazovanja, Ekonomska se znanost i dalje poučava i razvija
gotovo je od samih početaka nove Jugoslavije na Pravnom fakultetu. Osobito politička ekono-
nakon II. svjetskog rata pripadalo u nadležnost mija koju Rikard Lang (1913.-1994.) povezuje sa
federalnih jedinica odnosno republika. U tom je strateškim odrednicama dugoročne razvojne
smislu i Socijalistička Republika Hrvatska obli- strategije, a Adolf Dragičević (1924.-2010.) s
kovala politiku ubrzanog razvitka znanosti i viso- ulogom novih tehnologija i postindustrijskim
kog obrazovanja. Ekspanzija visoke naobrazbe informatičkim društvom. Zapažen je i doprinos
nakon II. svjetskog rata nije samo uvećala Sveuči- Šime Đodana (1927.-2007.) teoriji tržišnih refor-
lište u Zagrebu na četrdesetak sastavnica (30 mi dotadašnjih planskih gospodarstava. Financij-
fakulteta, 3 akademije, 6 ostalih sastavnica i više ska znanost, dugotrajnim angažmanom Slobo-
ostalih ustrojbenih jedinica), nego su ustrojena i dana Štampara (1916.-1980.) i Božidara Jelčića
nova hrvatska sveučilišta pri čemu dolazi do (1930.-2017.) i dalje čini bitan dio izučavanja
različitih organizacijsko-programskih oblika. Uz ekonomije na Pravnom fakultetu. Razvija se i
Zagreb, sveučilišta u Osijeku, Rijeci i Splitu zadr- novi kolegij Ekonomska politika s ključnim dopri-
žavaju srednjoeuropski model programske inte- nosom Rudolfa Bićanića (1905.-1968.)
gracije i ustrojbene samostalnosti fakulteta unu-
tar autonomnog sveučilišta. Manja sveučilišta u On predaje i Ekonomsku povijest Hrvatske te se
Dubrovniku, Puli, Zadru i Sveučilište Sjever bavi pitanjima teorije privrednog razvoja, zalažu-
(Varaždin-Koprivnica) kao i Katoličko sveučilište ći se za moderne kvantitativne metode ekonom-
u Zagrebu, prihvaćaju anglosaksonsku institucio- ske analize i policentrično planiranje kojim se
nalnu integraciju sveučilišnih odjela, bez fakul- osigurava kako ekonomska pozicija republika
teta. Zagrebačko sveučilište je programski i (Hrvatske) u okviru Jugoslavije, tako i ekonom-
kadrovski djelatno sudjelovalo u utemeljenju ska suverenost poduzeća kao temeljnih ekonom-
svih hrvatskih javnih sveučilišta i njihovih fakulte- skih subjekata, što ga čini jednim od najpoznati-
ta i odjela. Ekonomski fakultet Sveučilišta u jih hrvatskih ekonomista u međunarodnim
Zagrebu, među ostalim je utemeljio Ekonomske razmjerima.
fakultete na Sveučilištima u Splitu, Rijeci, Osije- Politička ekonomija i Ekonomska politika se
ku, Dubrovniku i Puli te aktivno sudjelovao u predaje i na Fakultetu političkih znanosti. Agrar-
programiranju i izvođenju nastave kao i obrazova- na ekonomija i agrarni ekonomisti postaju poseb-
nju nastavnika. na profesija unutar Agronomskog fakulteta. Na
Prirodoslovno-matematičkom fakultetu organizi-
Na Sveučilištu u Zagrebu ekonomski studiji i
discipline doživljavaju posebnu ekspanziju u dva
smjera. Prvo, ekonomski programi i predmeti
pojavljuju se na više fakulteta. Drugo, sam studij
ekonomije doživljava širenje pa se u ekonomiju
pored klasičnih ekonomskih disciplina počinju
uvrštavati predmeti koji su kod nas poznati pod
nazivom poslovna ekonomija, a u inozemstvu
kao poslovna administracija (business admini-
stration), kao što su organizacija i menadžment,
marketing, poslovne nancije i računovodstvo i
drugi.

ra se poseban diplomski studij pod nazivom toga, koji je rezultirao visokom nezaposlenošću,

„Financijska i poslovna matematika“ čiji nastavni socijalnom i političkom nestabilnošću, doveo je

program velikim dijelom odgovara skraćenom u prvi plan probleme ekonomskog razvoja, eko-

nastavnom programu preddiplomskog studija nomskih kriza i održivosti ekonomskih sustava.

Ekonomije na Ekonomskom fakultetu. Granske Ekspanzija ekonomskih istraživanja tražila je nov

ekonomije uvrštene su u programe više fakulteta, pristup, nove alate i metode ekonomske analize.

kao što su to Ekonomika rudarstva i Ekonomika Ekonomija se strukturira u dvije skupine discipli-

naftnog rudarstva na Rudarsko-geološko-naft- na. Prva, mikroekonomija, koja se bavi primarno

nom fakultetu, Ekonomika građevinarstva na problemima ekonomske teorije tržišnog gospo-

Građevinskom fakultetu, Ekonomika šumarstva darstva, teorijom vrijednosti i cijena odnosno

na Šumarskom fakultetu, specijalističke granske problemima transformacije vrijednosti u cijenu,

ekonomije i menadžment predaju se i na Gra č- problemima nadnica, konkurencije i monopola,

kom i Kineziološkom fakultetu. Na Fakultetu problemima ravnoteže, cjenovnom i dohodov-

strojarstva i brodogradnje predaju se Ekonomika nom elastičnošću. Druga, makroekonomija koja

proizvodnje, Proizvodni menadžment, Logistički istražuje nacionalni dohodak (bruto domaći

menadžment, Strateški menadžment. Na Fakul- proizvod) njegov rast, zaposlenost, in aciju i s

tetu elektronike i računarstva predaje se Inženjer- njom povezanu nacionalnu monetarno-kreditnu

ska ekonomija i Menadžment u inženjerstvu, na politiku, vanjsko-trgovinsku razmjenu i s njom

Prometnom fakultetu, Ekonomika prometa, Teh- povezanu politiku tečaja nacionalne valute te

nologijski marketing i menadžment, Logistika te probleme svjetske trgovine i globalnih nancija,

predmeti koji se bave organizacijom i plani- poslovnih ciklusa i očekivanja. Antidepresijska

ranjem različitih vrsta prometa. Ekonomika i me- porezna i politika javnih izdataka, ekspanzivna (u

nadžment zdravstva nalaze se u programima fazi krize), restriktivna (u fazi poleta) politika

Medicinskog fakulteta. Praktički, teško je prona- novca i kredita, čini obrazac ekonomske politike

ći fakultet koji u svojim programima nema neku države u uvjetima tržišnog, pretežito privat-

od ekonomskih disciplina povezanih sa svojom no-vlasničkog gospodarstva. Taj speci čan oblik

temeljnom djelatnošću. državnog intervencionizma kojim se pokušavaju

No bitan učinak na razvoj ekonomskih znanosti i „peglati“ ekonomski ciklusi odnosno održati
ekonomskih disciplina ima utemeljenje Ekonom- ekonomska stabilnost temelji se na istraživa-
skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1947. godine njima John Maynard Keynesa, najutjecajnijeg
nastalog na tradiciji Visoke škole za trgovinu i ekonomista 20. stoljeća, kao što su to bili Alfred
promet (1920. – 1925.), koja je imala program od Marshall u 19. i Adam Smith u 18. stoljeću. Pola-
šest semestara i Ekonomsko-komercijalne zeći od teze kako je uzrok dugotrajne depresije
visoke škole (1925. – 1947.) s programom od nedovoljna potražnja u fazi krize odnosno preveli-
osam semestara. ka u fazi poleta, on formulira teorijsku postavku
nazvanu „paradoks štednje“. U silaznoj fazi
Stožernoj ulozi Ekonomskog fakulteta Sveučilišta ekonomske aktivnosti, negativna očekivanja
u Zagrebu u razvoju hrvatske i šire (do 1990., jugo- poduzetnika i radnika rezultiraju povećanom
slavenske) ekonomske znanosti i nastave eko- štednjom (za „crne“ dane). Povećana štednja
nomskih disciplina doprinijelo je više čimbenika. (akumulacija) smanjuje tekuću potražnju. Sma-

Prvo, svjetski ekonomski razvitak nakon velike njena potražnja potiče poduzetnike na smanje-

krize 1929. – 1933. i vrlo sporog oporavka nakon nje ponude. Smanjenje ponude znači smanjenje

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a

proizvodnje. Smanjena proizvodnja znači nižu društvenih znanosti između 1930-ih i 1970-ih

zaposlenost. Niže zaposlenost rezultira nižim godina. Ekonomisti su postali „socijalni inženjeri“

dohotkom. Niži dohodak znači nižu potražnju i koji nakon „dijagnosticiranja“ ekonomskih pro-

tako se spirala kružnog toka ekonomske aktivno- blema („bolesti“) propisuju „terapiju“ odnosno

sti od proizvodnje preko razmjene i raspodjele ekonomsku politiku „dozirajući“ instrumente

do potrošnje okreće „prema dolje“, dakle prema intervencije putem politike nadnica, cijena,

krizi. Ono što je vrlina na individualnom planu proračunske i monetarno-kreditne politike.

(štedljivost i povećana štednja kad se očekuje Drugo, na europskom Istoku, nakon Oktobarske
kriza i moguća nezaposlenost) postaje nedosta- revolucije 1917., pojavljuje se Sovjetski Savez i s
tak na nacionalnom planu, jer uslijed pada njim, nov pristup ekonomiji. Ukidanjem privat-
dohotka, unatoč povećanoj štednji, agregatna nog vlasništva ekonomski razvoj, njegovo progra-
štednja ne mora rasti. Pošto su (negativna) očeki- miranje putem (petogodišnjih) državnih planova
vanja pojedinaca zadana tržištem, mora se poja- i realizacija putem mjera i instrumenata ekonom-
viti netko drugi tko će pokrenuti aktivnost. Tu ske politike, postaju ishodište socijalnog, eko-
dolazi država čiju ulogu Keynes teorijski objašnja- nomskog, kulturnog, praktički svekolikog razvit-
va teorijom multiplikatora. Država ima u osnovi ka društva i države. Usporedno s krizom 1929. –
dvije skupine instrumenata kojima može pota- 1933. godine na Zapadu, na Istoku se proglaša-
knuti gospodarsku aktivnost. Obje skupine poči- vaju iznimni uspjesi u industrijalizaciji i ukupnom
vaju na drugoj teorijskoj postavci, kojom se poku- razvitku bivšeg Sovjetskog Saveza. Ti se bjelo-
šavaju neutralizirati negativni učinci „paradoksa dani ekonomski uspjesi (unatoč „kreativnim“
štednje“, poznatoj kao „teorija multiplikatora“. statističkim pretjerivanjima), pripisuju a rmaciji
Početno, poreznom politikom i smanjenjem centralno-planske ekonomije i ukidanju privat-
poreza može se povećati dohodak radnika i nog vlasništva, što omogućuje racionalno korište-
poduzetnika. Povećani dohodak povećava nje i koncentraciju resursa u ključne sektore.
potražnju koja povećava potrošnju. Povećana Centralno-planska raspodjela resursa, proizvod-
potrošnja traži veću ponudu odnosno proizvod- nja i regulirana potrošnja (bez pro ta razvlaš-
nju, koja povećava dohodak okrećući „spiralu“ tenih kapitalista) prema toj teoriji omogućuje
kružnog toka ekonomske aktivnosti „prema gore“ visoke stope rasta u uvjetima makroekonomske
odnosno prosperitetu. Druga skupina instrume- ravnoteže.
nata obuhvaća izravnu državnu intervenciju od
javnih radova do javne nabave (uključujući i I keynezijanska ekonomska teorija državne inter-
naoružavanje). Ključ multiplikatora je u relativno vencije kojom se ispravljaju „nesavršenosti“
maloj početnoj potrebnoj državnoj intervenciji tržišta kako bi ono moglo prosperirati u uvjetima
koja se, promjenom očekivanja pojedinaca, mul- dominantno privatnog vlasništva i planska
tiplicira u pokretanje cjelokupne aktivnosti, ekonomska teorija kojom su „tržišne reforme“
poput kamena koji, kad se baci na jedno mjesto, pomoćno sredstvo ubrzanja planskog rasta u
izaziva valove koji se šire na cijelo jezero, „udara- „prijelaznom“ razdoblju od tržišta prema sveop-
ju“ u obalu, vraćaju se natrag, sve dok se ne ćem planu, doživljavaju nekovrsnu potvrdu u
iscrpi „energija početnog udara“ odnosno snaga obnovi nakon II. svjetskog rata.

početne intervencije. Tijekom 1950-ih i 1960-ih godina „zapadne“ tržiš-

Uspjesi u pronalasku izlaska iz krize tržišnih priv- ne ekonomije uz „blagu“ intervenciju tzv. „indika-
reda „gurnuli“ su ekonomiju u poziciju „kraljice“ tivnog planiranja“ odnosno „ciljanja“ stopa rasta,

zaposlenosti i in acije uglavnom pomoću s- između industrije proizvodnih i potrošnih dobara,
kalne i monetarne politike, osiguravaju stabil- vanjskotrgovinskom neravnotežom i slično.
nost i rast.
Uočeni svjetski trendovi i speci čnosti unutar-
„Istočne“ planske, dotad uglavnom nerazvijene, njeg razvitka svakako su doprinijeli snažnom i
ekonomije kreću u ubrzanu industrijalizaciju koja inovativnom razvitku ekonomske znanosti i eko-
rezultira visokim stopama rasta, punom zaposle- nomskih istraživanja na Ekonomskom fakultetu
nošću, niskom in acijom i (privremenim) tren- Sveučilišta u Zagrebu.
dom sustizanja odnosno zatvaranja razvojnog
jaza prema „Zapadu“ tijekom 1950-ih i 1960-ih No ključan su poticaj dali njegovi utemeljitelji
godina. Šimun Babić (mikroekonomija) i Mijo Mirković
(makroekonomija). Obojica su doktorirali u Fran-
Ekonomska znanost „cvjeta“ teorijama rasta, kfurtu (Mirković 1923., a Babić 1924. godine) po
teorijama „konvergencije“ planskih i tržišnih čemu bi ih se dalo svrstati u pripadnike nje-
ekonomija. Formuliraju se brojni matematički mačke historijske škole pod utjecajem posebno
modeli ekonomskog rasta, razvija se input-out- Sombarta i utemeljitelja sociologije, M. Webera.
put analiza, ekonometrija i brojne napredne No njihova bogata istraživačka i praktična is-
matematičko-statističke metode ekonomske kustva, između dva svjetska rata, transformiraju
analize. ih od pukih sljeditelja svojih njemačkih učitelja u
samostalne, kreativne mislioce i ekonomske
Treće, 1970-ih godina dolazi do nove „velike“ teoretičare koji su na inovativan način koristili
krize s izvorištem u skoku cijena energije (nafte). dosege svjetske ekonomske misli i prilagođavali
Na Zapadu se stag acijom (istodobnom poja- ih potrebama domovinske prakse.
vom i nezaposlenosti i in acije) te eksplozijom
međunarodnih dugova, „slama“ Keynezijanski
model. Slijede različite neoliberalne inačice pov-
ratka u „slobodno“ tržište „minimalne“ države te
stabilizacijski program i stagnacija tijekom
1980-ih godina. Na Istoku dolazi do stagnacije,
nultih, a tijekom 1980-ih i negativnih stopa rasta
te „prikrivene“ in acije, koja se ne pokazuje
rastom cijena, nego „rastom“ redova pred trgovi-
nama. To rezultira različitim pokušajima „eko-
nomskih reformi“.

Dakle, ista pojava – kriza, manifestira se na Iskorak koji čini Šimun Babić (1899.-1970.) omo-
različitim krajevima kružnog toka ekonomske gućuje njegovo inovativno povezivanje historij-
aktivnosti. Na Zapadu imamo krizu potražnje, ske njemačke škole s maršalijanskom ekonomi-
kada „previše roba juri premalo kupaca“ odno- kom, što potvrđuju i sami naslovi njegovih ključ-
sno nedovoljnu platežno sposobnu potražnju. nih djela: Uvod u ekonomiku poduzeća, Teorijska
Na Istoku imamo krizu ponude kada „previše podloga ekonomike poduzeća s politikom cijena,
kupaca juri premalo robe“, prouzročenu među Teorija i tehnika računovodstva. Uvodeći neokla-
ostalim neravnotežom između industrije i poljo- sičnu (marginalističku) mikroekonomsku analizu
privrede, unutar industrijskom neravnotežom

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a

troškova, graničnih troškova i prihoda u razmatra- fakultet došao kao već formiran znanstvenik koji
nje rentabilnosti i ekonomičnosti poslovanja je dotad objavio osam sveučilišnih udžbenika, tri
poduzeća kao podloga mu služe iskoraci koje čini znanstvene monogra je i preko stotinu studija,
u uvođenju odgovarajućeg (upravljačkog) raču- članaka i referata. Renesansnom pro lu Mirkovi-
novodstva. Moderna analiza prosječnih i varijabil- ća pridonosi i veliki pjesnički opus objavljen pod
nih troškova kombinirana s eklektičnom kombi- pseudonimom Mate Balota. Zaokupljen istra-
nacijom tržišnih i kategorija planske ekonomije gom uzroka ekonomskog zaostajanja hrvatskog
(pa tako pro t postaje razlika u realizaciji) čini (slavenskih) naroda, još do svoje disertacije u
teorijsku (mikroekonomsku) podlogu ekonom- Frankfurtu, on izlaz vidi u industrijalizaciji i urbani-
ske i (sve više tržišne) samostalnosti poduzeća u zaciji. Pri tome se zalaže za realno planiranje koje
okviru novonastajuće samoupravljačke ekonomi- vodi računa o ekonomskoj ravnoteži. Valja napo-
je kao speci čne hrvatske (jugoslavenske) kom- menuti kako ga, niti kasniji angažman na
binacije tržišta i plana. Kombinirajući njemački i programskoj i nastavnoj uspostavi Ekonomskog
američki pristup ekonomici i upravljanju poduze- fakulteta nije usporio u znanstvenoistraživač-
ćem kao samostalnim ekonomskim subjektom, kom radu. Tako, uglavnom tijekom 1950-ih
Babić formulira suvremenu mikroekonomsku godina, objavljuje četiri udžbenika, šest knjiga uz
analizu u uvjetima tržišta omeđenog indikativ- četrdesetak priloga, članaka i monogra ja.
nim planiranjem. To ga jasno izdvaja kao začetni-
ka mikroekonomske teorije koji po snazi ekonom- Mirkovićev sustav izučavanja ekonomskih proce-
ske misli ne zaostaje za svojim zapadnim suvre- sa, osnovu kojeg čine njegova ključna djela iz
menicima. ekonomske povijesti, ekonomike narodne privre-
de i ekonomske politike, počiva na razvoju gran-
Mijo Mirković (1898.-1963.) poseban je ekonom- skih (makro)ekonomskih disciplina. Čitav sustav
ski pisac koji svoje spoznaje temelji kako na anali- ne zadržava se na pukoj repeticiji Mirkovićeva
zi svjetske ekonomske teorije, tako i na temelji- golemog opusa. Koristeći svoju, sasvim neuobi-
tom izvornom ekonomsko-povijesnom istraživa- čajenu za ono vrijeme, društvenu poziciju struč-
nju agrarnih procesa, prometa, industrije i trgovi- ne „nedodirljivosti“, on prepoznaje, obrazuje i
ne na našem tlu. Duboko poznavanje konkretnih angažira brojne mlađe suradnike prema kriteriju
ekonomskih procesa kombinirano s proučava- stručne izvrsnosti. Tako se razvija Ekonomska
njem teorije čini opravdanim gledanje na Mirkovi- geogra ja - Vladimir Blašković, Juraj Medarić,
ća kao utemeljitelja ne samo Ekonomskog fakul- Ivan Jelen, Ekonomika industrije - Vladimir
teta, nego i sustava ekonomskih znanosti. Farkaš, Ekonomika poljoprivrede - Vladimir
Pritom se polazi od činjenice da je na zagrebački Stipetić koji je kasnije napisao i Povijest hrvatske
ekonomske misli, Ekonomika prometa - Zvonimir
Jelinović, Ekonomika unutarnje trgovine i turiz-
ma - Dragutin Al er, Ekonomika komune -
Bojana Tomašević, Ekonomika vanjske trgovine -
Srđan Srdar i kasnije Vladimir Pertot, Ekonomi-
ka regionalnog razvoja - Branko Kubović i Ekono-
mika obrazovanja - Marko Veselica.

Možda najvrjednija Mirkovićeva osobina koja je
pogodovala razvoju hrvatske ekonomske znano-
sti je njegovo inzistiranje na stručnosti koja podra-

zumijeva toleranciju između različitih političkih, iskustva ranih sovjetskih tržišnih reformi 1920-ih
doktrinarnih i znanstvenih opredjeljenja. Inzistira- godina poznatih pod nazivom NEP (Nova
nje na stručnosti i znanstvenosti kojom se treba- ekonomska politika). Mladi istraživači/nastavnici
ju oblikovati znanstvene osnove, industrijalizaci- i suradnici Ekonomskog fakulteta; Savka Dabče-
je, urbanizacije i ubrzanog ekonomskog rasta vić Kučar, Jakov Sirotković, Vladimir Stipetić,
narodnog gospodarstva stvaralo je pozitivnu Branko Horvat i drugi, kao državni stipendisti
istraživačku klimu suradnje čak i onih koji se šalju se početkom 1950-ih godina na elitna engle-
tijekom II. svjetskog rata bili na različitim strana- ska i američka sveučilišta. Organiziraju se među-
ma. U tom smislu, poseban doprinos razvoju narodne konferencije i okrugli stolovi.Teorijski,
sustava (makro)ekonomskih disciplina nakon napušta se model centralnog plani- ranja. Plan
Mirkovića daje Jakov Sirotković(11) djelima Plani- više nije „zakon“ socijalističkog ekonomskog
ranje u uvjetima samoupravljanja, Društveno plani- razvoja kako ga de nira sovjetska teorija. Niti
ranje, Teorija i politika ekonomskog razvoja i kasni- povratak u „puno“ tržište nakon nacionalizacije i
je Gospodarstvom Hrvatske, istodobno potičući ukidanja privatnog vlasništva nije tada opcija jer
slobodu istraživanja i tolerantne stručne raspra- bi „poricala“ i sam smisao socijalističke revoluci-
ve mlađih suradnika i zastupnika različitih teorij- je. Politička ekonomija koncentrira se na istraži-
skih paradigmi. vanje prijelaznog raz- doblja od kapitalizma
prema socijalizmu, formu- lira se „teorija doho-
Nakon ubrzane ekonomske obnove poslije II. dovne cijene“ kao pokušaj primjene radne teori-
svjetskog rata i kratkotrajnog iskustva s rigidnim je vrijednosti. Razvija se živa teorijska rasprava sa
centralnim planiranjem pri izradi prvog petogo- zastupnicima drugih pris- tupa poput „speci č-
dišnjeg plana 1947. godine, nastupaju, počet- ne cijene proizvodnje“ kao ključnog tržišnog
kom 1950-ih godina, korjenite promjene. Raskid instrumenta. Formulira se „teorija prijelaznog
sa Staljinom i prekid ekonomskih i drugih razdoblja“ koja polazi od primarne funkcije
odnosa sa Sovjetskim Savezom dovode i tržišta, nesavršenosti kojega se „korigiraju“ plani-
ekonomsku znanost u novu, dotad nepoznatu ranjem koje promiče visoke stope rasta teme-
situaciju. Potraga za rješenjima konkretnih ljem rasta poglavito industrijske zaposlenosti
ekonomskih problema izazvanih sovjetskom sveopće industrijalizacije.
ekonomskom blokadom i teorijskim odgovorom
kojim se napušta rigidno planiranje, bez povrat- Značajan teorijski doprinos daju Savka Dabčević
ka u puni kapitalizam, čini znanstveno izazovno Kučar izučavajući 1950-ih godina Keynesa kao
okruženje. Počinje intenzivno proučavanje eko- teoretičara državnog kapitalizma, Branko Horvat
nomske teorije, prevode se ključna djela klasič- koji je svoje opsežno djelo sintetizirao u Političkoj
ne i neoklasične ekonomske misli te analiza

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a

ekonomiji socijalizma te Dušan Čalić (14) istak- iskustva postaju predmetom interesa međuna-
nut po ranom prepoznavanju znanstvenotehno- rodne znanosti, a brojni inozemni znanstvenici
loškog progresa i kao izazova tadašnjoj prevlada- analiziraju našu ekonomiju. Na sveučilištu gostu-
vajućoj teorijskoj paradigmi i kao nezaobilazne ju najpoznatiji svjetski ekonomisti, kao što su J.
varijable razvojne strategije. Tinbergen i J. K. Galbraith. Moglo bi se reći kako
Planiranje se temelji na tadašnjim suvremenim je naša sveučilišna ekonomska znanost „držala“
znanstvenim metodama koristeći modele rasta, korak sa svjetskim iskustvima dajući zapaziv
a Jakov Sirotković sredinom 1950-ih godina poku- doprinos svjetskoj debati.
šava koristiti međusektorsku analizu pri izradi Na Ekonomskom fakultetu, osobito Vladimir
drugog petogodišnjeg plana 1957. – 1961. Temelj- Vranić i Ljubomir Martić (16) razvijaju matematič-
ni ekonomski agenti nisu kapitalisti koji kao ke metode za ekonomske analize, rabe se ekono-
privatni vlasnici maksimiziraju pro t, nego sami metrija i napredne metode statističke analize
radnici - samoupravljači koji raspolažući društve- koje uvode poglavito Vladimir Serdar (17), Teodo-
nim vlasništvom i koji maksimiziraju dohodak na sije Vujković i Ivan Šošić. Koriste se i unaprjeđuju
speci čnom tržištu prijelaznog razdoblja. Tržište modeli rasta u projekcijama ekonomskog razvoja.
je speci čno po tome što ga obilježavaju tržište Mijo Sekulić i Mate Babić razvijaju input-output
roba i usluga, bez tržišta rada i s ograničenim analizu i linearno programiranje.
tržištem kapitala. Poseban napredak bilježe mikroekonomska ana-

Politiku novca i kredita izučava Ivo Perišin (15) liza u tržišnoj preobrazbi i uvođenju samouprav-
uvodeći Monetarno kreditnu politiku, što nastav- ljanja u poduzeća. Izučavaju se i inoviraju suvre-
lja Antun Šokman. Bankarstvo i deviznu politiku mena dostignuća u organizaciji poduzeća i me-
kao posebne predmete predaje Marijan Hanžeko- nadžmentu istaknutom zaslugom Mije Novaka
vić. Intenzivno se izučavaju Keynezijanske teorij- (18). Razvijaju se metode unapređenja tržišnog
ske inačice i iskustva Skandinavskih (socijaldemo- poslovanja, a Fedor Rocco (19) i Roman Obraz
kratskih) gospodarstava. uvode marketing u nastavni program. Roko
Relativno visoke stope rasta i uspješan ekonom- Braut, Rodoljub Štrbac i Vladimir Kraal među
ski razvitak u drugoj polovini 1950-ih i prvoj polo- onima su koji razvijaju računovodstvene tehnike
vini 1960-ih godina, doveli su našu ekonomsku potrebne vođenju poslovne politike poduzeća u
znanost u dotad nepoznatu situaciju. Pored novim uvjetima. Poseban doprinos analizi poslo-
izučavanja svjetskih trendova i prenošenja i vanja poduzeća daje Franjo Krajčević, a Viktor
primjene svjetskih dostignuća, naša ekonomska Franc planiranju poslovanja poduzeća.

EKONOMSKI FAKULTET U SUVERENOJ
SAMOSTALNOJ REPUBLICI HRVATSKOJ

..

Sustav izučavanja ekonomskih znanosti na Prijevodi a rmiranih svjetskih autora i novi, cjelo-
Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, vitom tržištu prispodobljeni udžbenici vlastitih
zaokružuje se pripajanjem Visoke privredne nastavnika, ubrzano su modernizirali nastavu
škole krajem 1960-ih i Fakulteta za vanjsku trgovi-
nu početkom 1980-ih godina. nancija, računovodstva, javnih nancija, me-
Time današnji studij ekonomskih znanosti pos- nadžmenta i drugih disciplina.
taje jedinstvena kombinacija ekonomije i pos- Temeljita obnova ljudskih potencijala, pomlađi-
lovne administracije koja se kod nas, kako smo vanje, međunarodno otvaranje i mobilnost
napomenuli, prevodi kao poslovna ekonomija. nastavnika i studenata približili su sveučilišnu
Hrvatska ekonomska znanost općenito, a na Sve- ekonomsku znanost relevantnoj svjetskoj znano-
učilištu u Zagrebu posebno, promptno se res- sti. Nastavnici svoja istraživanja prezentiraju u
trukturirala u novom demokratskom okruženju oko 600 objavljenih znanstvenih radova i konfe-
suverene države Hrvatske. Umjesto političke rencijskih priopćenja svake godine. Preko 100
ekonomije kapitalizma i socijalizma uvode se domaćih i inozemnih studenata godišnje sudjelu-
Osnove ekonomije prema prevedenom udžbe- je u različitim programima mobilnosti. Međuna-
niku P. Samuelsona i Mikroekonomija prema rodni kriteriji znanstvene izvrsnosti sve se više
prevedenom udžbeniku R. Pyndicka i dr. Ekono- koriste u izboru nastavnika, a znanstvena publici-
miku Jugoslavije i Planiranje mijenja Gospodar- stika sve se više približava svjetskim standardima
stvo Hrvatske domaćih autora i Makroekonomija pa su trenutno četiri časopisa Ekonomskog fakul-
prema prevedenom udžbeniku O. Blancharda. teta indeksirana u priznatim međunarodnim
bazama WoS i Scopus. Međunarodnoj a rmaciji
sveučilišnih ekonomskih znanosti na Ekonom-
skom fakultetu doprinosi i usporedno izvođenje
cijelog nastavnog programa na hrvatskom i engle-
skom jeziku te organizacija desetak međunarod-
nih konferencija, radionica i kolokvija.
Stavljanje fokusa na kvalitetu studija i istraživa-
nja rezultiralo je umrežavanjem nastavnih cjelina
u konzistentan kompleks jasnih nastavno-pro-
gramskih ciljeva, prepoznatljivih ishoda učenja i
transparentnoga vrednovanja kvalitete i samih
nastavnika i nastavnog plana i programa s jedne
strane. S druge je strane unapređenje kvalitete i
broja istraživačkih projekata. Tako fakultet vodi i
participira u nizu europskih, nacionalnih i uspo-
stavnih znanstvenih projekata dodijeljenih
prema transparentnim kriterijima međunarod-
nog recenziranja. Posebno se ističe činjenica da
je od ukupno 13 hrvatskih znanstvenih centara
izvrsnosti u svim znanstvenim područjima, jedan
smješten na Ekonomskom fakultetu.
Interno praćenje razvoja i unapređenja kvalitete
pored kontinuirane samoevaluacije slijedi vanjsko

- -ekonomska znanost tijekom 350 godina unizg a i 100 godina efzg a

vrednovanje kvalitete znanstvenonastavnog rada.
Neovisna međunarodna stručna povjerenstva
nacionalne Agencije za znanost i visoko obrazo-
vanje svakih pet godina detaljno propituju kvali-
tetu nastave i istraživanja u procesu reakreditaci-
je. Ekonomski je fakultet dosad uspješno završio
dva ciklusa reakreditacije.
Svekoliku kvalitetu znanstvenoistraživačke aktiv-
nosti potvrđuje stjecanje inozemne akreditacije
EPAS i osobito AACSB, što je nakon višegodiš-
njeg praćenja međunarodnih recenzenata,
svrstalo Ekonomski fakultet među najuglednije
europske institucije sveučilišnog ekonomskog
obrazovanja i istraživanja.
Ne manje značajna je suradnja s gospodarskim
subjektima. Brojni seminari, kolokviji, tribine i
drugi oblici cjeloživotnog obrazovanja sastavni
su dio nastavničkih aktivnosti. Pored toga inten-
zivna stručna suradnja s gospodarstvom i držav-
nim institucijama odvija se putem više desetina
znanstvenostručnih projekata koje vode i realizi-
raju nastavnici fakulteta.

• Babić, Š. (1967). Uvod u ekonomiku poduzeća, Školska knjiga, Zagreb.
• Baumol, W. (1952). Welfare economics and theory of state, LSE, London.
• Barber, W. J. (2009). A History of Economic Thought, Wesleyan University Press, USA.
• Dabčević-Kućar, S. (1957). John Maynard Keynes: teoretičar državnog kapitalizma, Kultura, Zagreb.
• Dragičević, A. (1994). Politička ekonomija informacijskog društva, Tiskara Varteks, Varaždin.
• Horvat, B. (1984). Politička ekonomija socijalizma, Globus, Zagreb.
• Lang, R. (1986). Koncepcija i strategija razvoja, Informator, Zagreb.
• Keynes, J. M. (1987). Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca, CEKADE, Zagreb.
• Marshall, A. (1987). Načela ekonomike, CEKADE, Zagreb.
• Martić, Lj. (1972). Matematičke metode za ekonomske analize I i II, Narodne novine, Zagreb.
• Mirković, M. (1935). Uvod u ekonomsku politiku, Geca Kon, Beograd.
• Mirković, M. (1959). Uvod u ekonomiku FNRJ, Naprijed, Zagreb.
• Mirković, M. (1968). Ekonomska historija Jugoslavije, Informator, Zagreb.
• Novak, M. ur. (1980). Spomenica u povodu 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu; Zagreb: Ekonomski fakultet.
• Pavić, Ž. ur. (1996/97). Pravni fakultet u Zagrebu 1776-1996 knjiga 1., 2., 3., 3. sv. 2., 4., Pravni fakultet Zagreb.
• Robbins, L. (2000). A History of Economic Thought, Princeton University Press.
• Sekulić, M. (1980). Međusektorski modeli i strukturna analiza, Informator, Zagreb.
• Sirotković, J. (1966). Planiranje narodne privrede u jugoslavenskom sistemu samoupravljanja, Informator, Zagreb.
• Sirotković, J. (1976). Teorija i politika ekonomskog razvoja, Informator, Zagreb.
• Sirotković, J. (2000). Makroekonomska struktura hrvatskog gospodarstva, HAZU, Zagreb.
• Stipetić, V. (2001). Povijest hrvatske ekonomske misli (1298.-1847.), Golden Marketing, Zagreb.
• Stipetić, V. (2013). Povijest hrvatske ekonomske misli (1848-1968.), Golden Marketing, Zagreb.
• Smith, A. (2007). Bogatstvo naroda: Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Masmedia, Zagreb.
• Šidak, J. ur. (1969). Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu I i II, Sveučilište u Zagrebu.