Glas dječijeg srca br. 36.

Školska 2019/2020.



GLAS DJEČIJEG SRCA br. 36

Glas djeĉijeg srca br. 36


„Glas djeĉijeg srca“ – list uĉenika OŠ Slika na naslovnoj strani:
Adna Bogdanović
„Ćamil Sijarić“ Sarajevo Priprema: OŠ „Ćamil Sijarić“,
Sarajevo Publishing
Uredništvo:
Adresa škole:
Ramović Dţana OŠ“Ćamil Sijarić“
Braće Mulića 16, Sarajevo
Kijamet Kamenjaš Amra

Ĉlanovi Novinarsko - fotografske sekcije: Brkanić Lejla, Ćedić Amina, Glamoĉić Amina, Kodţaga Merjem,
Muftić Emin, Srnja Faris, Šadija Naida, Tanović Adna, Zajmović Lamija, Hassanein Mirna, Rešić Ajša, Kahrić
Asja, Voloder Sara, Omerović Amina, Ĉoho Naida, Kapiĉija Ajša.

UVODNA RIJEĈ


Dragi uĉenici, kolege i prijatelji, ĉast nam je što smo i ove godine sa vama i što vam
moţemo poţeljeti dobrodošlicu, te što smo u mogućnosti da ţivimo i sanjamo zajedniĉke
snove, snove kakve samo djeca mogu sanjati. Zajedniĉkim snagama sva naša maštanja
pretvaramo u realnost i stvaramo ĉaroliju ispisanu na stranicama ovog našeg ĉasopisa „Glas
djeĉijeg srca“. Ove godine tema za Dan škole je „Ostajte ovdje, sunce tuĊeg neba...“ Naš
san je da zajedniĉkim snagama uĉinimo našu domovinu ljepšom za ţivot, da ne traţimo svoj
dom u drugim zemljama, jer naš dom je tu u Bosni i Hercegovini. Na ovim stranicama smo
svoje aktivnosti propratili fotografijama i tekstovima koji će, sigurno pronaći put ne samo do
uĉenika, već i vas malo starijih. Svim uĉenicima, nastavnicima i uposlenicima škole
ĉestitamo Dan škole i Dan Armije Bosne i Hercegovine.

Sve što stvaramo, stvaramo zajedno!
Redakcija





































Nastavniĉko vijeće


2

Glas djeĉijeg srca br. 36


RIJEĈI NAŠE DIREKTORICE



Obraćenje direktorice škole povodom obilježavanja Dana škole i Dana armije Bosne i
Hercegovine




Dragi uĉenici, poštovani roditelji i cijenjene kolege,


15. april, Dan naše škole i Dan armije Bosne i Hercegovine, dan kojem se svake godine
radujemo i koji obiljeţavamo, ali prvi put na ovakav naĉin.

Tema ovogodišnje manifestacije je „Ostajte ovdje sunce tuĊeg neba...“ (A.Šantić)
namijenjena svima onima koji su zaboravili da je naša jedina domovina Bosna i Hercegovina.
Bosna jeste ratom poharana zemlja, ali je na putu intenzivne obnove i promjena u kojoj i mi
trebamo pomoći da postane jednog dana zdrava zajednica i u kojoj će se dobro osjećati svi
koji u njoj ţive. Ne smiju nas ubijediti da ovdje nema perspektive, te da treba otići u tuĊu
zemlju, pokloniti joj svoje znanje, svoju budućnost, ostavljajući ovdje svoje najmilije, a u
tuĊoj zemlji postati samo jedan stranac. Mnogi su dali svoje ţivote da biste vi danas gradili
svoje i nastavili gdje su oni stali.

Iza nas je mjesec dana izolacije i nesvakidašnje situacije koja je svima donijela nekakva nova
iskustva. Iz ove novonastale situacije, svi ćemo ponijeti svoja zapaţanja i utiske. Online
nastava i druţenje je novi vid obrazovanja koji nam se preko noći nametnuo, ali smo svi
pokazali da ĉestitim radom i predanošću moţemo sprovesti sve ideje i ostvariti sve ciljeve.

Ne moţemo predvidjeti kakva vremena dolaze, ali nam je zadovoljstvo poticati i isticati vaše
rezultate, priznanja i nagrade. O vašim uspjesima u školi kao i drugim vannastavnim
aktivnostima, te novonastaloj situaciji i ţelji za što brţim povratkom u školske klupe,
svjedoĉe brojni literarni radovi kao i školski ĉasopis “Glas djeĉijeg srca“ koji pišete s
ljubavlju svake godine za sve nas.

Ponosni smo na sve ono što ste do sada uradili i polaţemo vjeru i nadu u vašu budućnost i
odgovoran odnos prema sebi, svojim roditeljima i ĉitavoj zajednici. Sve ovo je jedna velika i
zajedniĉka borba u kojoj ćemo zajedno i istrajati.

Budite zdravi, sretni i veseli i okruţite se pozitivnim ljudima, jer i ovo će proći!




DRAGI MOJI, SRETAN VAM DAN ARMIJE I DAN ŠKOLE !

Vaša direktorica!








3

Glas djeĉijeg srca br. 36


Sadržaj


RIJEĈI NAŠE DIREKTORICE.............................................................................................................3
DJECA SU NAŠA BUDUĆNOST ......................................................................................................... 5

ŠKOLSKO ZVONI ZVONI ................................................................................................................... 7
OBRAZOVANJE JE SKUPO, ALI JE NEZNANJE JOŠ SKUPLJE .................................................... 9

MeĊunarodni dan pismenosti .............................................................................................................. 9
RADOST MJESECA KNJIGE I DJEĈIJE NEDJELJE ....................................................................... 10
KNJIŢEVNICI SU, UISTINU, VELIKANI ......................................................................................... 11
SRETAN TI, DOMOVINO, ROĐENDAN .......................................................................................... 12

ZIMA, ZIMA, E, PA ŠTA JE, AKO JE ZIMA NIJE LAV.. ................................................................ 14
DAN ZALJUBLJENIH ........................................................................................................................ 15

MATERNJI JEZIK-NEODVOJIV DIO IDENTITETA ....................................................................... 16
PONOSNI SMO NA VAS .................................................................................................................... 19
MAGIJA BOSANSKOHERCEGOVAĈKE TRADICIJE I DUHA AZIJE ......................................... 22
IZ AZIJE, OPET NAZAD U EUROPU ............................................................................................... 23

Sve je ovo naša lijepa Bosna i Hercegovina... .................................................................................. 23
OD KOLIJEVKE PA DO GROBA, NAJLJEPŠE JE ĐAĈKO DOBA.. ............................................. 24

Ekskurzija IX .................................................................................................................................... 24
INTERVJU S POVODOM ................................................................................................................... 26
TIŠINA, SNIMA SE ............................................................................................................................. 28
MUZIKA ZA ZNALCE ....................................................................................................................... 29

PRODUŢENI BORAVAK-MJESTO ZNANJA, ODMORA I DRUŢENJA ....................................... 30
ŠKOLA MOŢE BITI ONLINE?! ......................................................................................................... 31

Pssst! Sjećamo li se bajki: Palĉica, Princeza na zrnu graška, Carevo novo ruho, pisca Hansa
Kristijana Andersena? ........................................................................................................................... 33

MeĊunarodni dan djeĉije knjige ........................................................................................................ 33
DANAS NAM JE DIVAN DAN, NAŠOJ ŠKOLI ROĐENDAN ....................................................... 34
Sretan Dan škole i Dan armije Republike BiH ................................................................................. 34
KRIŢALJKA..................................................................................................................................... 36
















4

Glas djeĉijeg srca br. 36


DJECA SU NAŠA BUDUĆNOST


Pjetliću pjevaču,

sutra me probudi

Prije nego što ptice

Iz gnijezda poskaču,

Prije djece i ljudi
Vikni glasom jasnim

Prvi dan u školi

Da ne zakasnim...

Hmmmm... lijepi septembarski dan. Svakog septembra, dok ljeto polahko pakuje svoje

kofere, a rumena jesen kuca na vrata, sjetim se ove pjesme svog djetinjstva. Odliĉno se
sjećam uzbuĊenja koje poĉne već sredinom augusta. Koju svesku kupiti, kakvu novu olovku,

koje bojice? Svaki školarac je to radio sa ogromnim zadovoljstvom.

Tako je i ove godine. Male pametne glave uţurbano su se spremale za poĉetak nove školske

godine. Najljepše košuljice, cipelice, šarene trakice i šnalice biraju se za taj dan. Gel za kosu

je neizostavljiv dio moderne frizure djeĉaka. Svi sretni, sveĉani i elegantni, ţure u klupe po
nova znanja.


Posebnu radost osjete naši prvaĉići. Prvo školsko zvono u njihovim ţivotima, uvijek ostaje u
sjećanju. Predstavlja poĉetak njihovog ţivota, samostalnosti, obaveza, novih poznanstava i

neĉega što se ne zaboravlja.




Kao i svake godine, naša škola je pripremila posebno toplu dobrodošlicu...



















5

Glas djeĉijeg srca br. 36


Da sve krene sa još većom radošću pobrinula se naša Općina Novi Grad koja je za Ċake

prvake obezbijedila ruksake, pribor i pripremila kulturno-zabavni program pod nazivom
„Prvaĉići, sretno!“























































„Učenje je kao veslanje uzvodno: kad prestaneš veslati, odnese te natrag.“

Benjamin Britten














6

Glas djeĉijeg srca br. 36 Školsko zvono zvoni


Zove prvaĉiće svoje



Da uĉe, da pišu


Ĉitaju i broje.
Učiteljice zovu I 1, I 2, I 3

Prozivaju nas redom

A tu je i I 4, I 5 i I 6
I - 1
Arna utovi ć Z a n a , Brĉ a ninovi
Sve abecednim slijedom. ć Asja,
Bubalo Asja, Dalagija Ajan, Hamzić Lejs
Ahmed, Hurem Harun, Jašarević Belkisa,
Kavazović Amina, Mahmutović Emina,
Mahmutović Tia, Memišević Rijad,
Mujezinović Mia, Novalić Hamza,

Omerbegović Eldin, Omerović Henna,
Osmanagić Asja, Pekušić Ivis, Salković
Salla, Saraĉević Alem, Šuman Dani,
Zajković Almas; uĉiteljica Fejzić Vildana





Baĉvić Azra, Bajramović Omar, Bećirbegović I - 2

Hamza, Bogilović Layla, Bogunić Naida, Ćatović
Nedim, Đedović Mak, H.Omerović Ishak,

Halilović Azra, Hodţić Nur, Imamović Uma,
Jusufspahić Hamza, Kadrić Asja, Kovaĉević
Erik, Memišević Majesa, Musić Nela, Pehilj
Daris, Pihura Ajdin, Pljevljak Ilma, Sijamhodţić
Tair, Sipović Emina, Smajić Ajša, Šahinagić
Tarik, Šljivo Ajra; uĉiteljica Dacić Lejla



I - 3 Bašić Ammar, Cernica Lamija, Cero
Eman, Cibra Asja, Ćišo Ema, Dedović

Azra, Degirmendţić Lajla, Fazlagić
Harun, Grabovac Lana, Hajdarević
Esma, Hasanović Omar, Kešan
Dţenana, Kurbegović Irfan, Lindov

Ajnur, Mulaosmanović Muhamed, Omić
Asja, Popović Tin, Rustempašić Ajša,
Sijerĉić Nadya, Sinanović Nadja, Šljuka
Ajna, Tukić Mak; uĉiteljica Prolić
Amela



7

Glas djeĉijeg srca br. 36




Bošnjaković Benjamin, Bošnjaković Tarik,
Brkan Emir, Dţevlan Lamija, Fukelj I - 4
Melika, Halilović Una, Hasanbegović
Danijal, Hassanein Nora, Hodţić Emir,
Hodţić Karim, Huseinović Bakir,
Kahvedţić Edib, Kapo Selma, Kljajić
Lamija, Koristović Dţejna, Muharemović
NaĊa, Pepić Faris, Šoljanin Lamija, Vatreš
Ali, Zeĉević Davud, Zuberović Davud;
uĉiteljica Alma Grubešić







Alihodţić Daris, Ćosibegović Faris,
I - 5 Dajanović Hana, Delić Nidal, Dizdarević

Daris, Duraković Majid, Duran Zejd,
Gasal Nuh, Hasanbegović Merjem,
Haverić Afan, Hot Ibrahim, Halilović
Lamija, Huremović Dţejna, Kapetanović
Lamija, Mehmedović Sajra, Memĉić
Armin, Mulalić Adian, Omerović Vedad,
Seferi Lon, Selmanović Mirjen , Vatreš

Emina, Zukanović Abdullah, Zuluf Dţan;
uĉiteljica Sarvan Binasa





Agić Faruk, Alkandari Fares, Bajrić
Faris, Bardak Amel, Behrić Tejmullah, I - 6
Bibuljica Hamza, Dedović Hamza,
Drljević Kerim, Gurda Imran, Hadţimešić
Abdullah, Isaković Din, Karić FeĊa,
Kovaĉ Hana, Lekić Merjem, Memić
Adnan, Mulić Ajna, Nezirović Ibrahim,
Numić Ema, Roţajac Anel, Smajić Alen,
Šabanović Alina, Tabaković Adna,
Uţiĉanin Amina; uĉiteljica Anesa Velić










8

Glas djeĉijeg srca br. 36


OBRAZOVANJE JE SKUPO, ALI JE NEZNANJE JOŠ SKUPLJE


MeĊunarodni dan pismenosti


„Čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopće ne zna čitati“

Mark Tven
MeĊunarodni dan pismenosti, obiljeţava se širom svijeta 8. septembra. Ideja o obiljeţavanju
ovog MeĊunarodnog dana pismenosti pojavila se u septembru 1965. godine u Teheranu, na
Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja na temu iskorijenjivanja nepismenosti.
UNESCO je obiljeţavanje poĉeo 1966. godine u cilju da se svake godine MeĊunarodna
zajednica podsjeti na status pismenosti i obrazovanja, odnosno da se upozori na problem
nepismenosti. Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine priznato je pravo na
obrazovanje, a time i pravo na pismenost.































JEZIĈKI SAVJETNIK


Svaki jezik ima svoja pravila koja treba poštovati i primjenjivati u svakodnevnoj
komunikaciji. Svaka veća zajednica ima svoj jezik. Jezik je u svojoj ranoj fazi nastanka, kao i
zajednica, neureĊen i bez ĉvrstih pravila. Kada zajednica dostigne odreĊeni stepen
civilizacijskog razvoja, ona normira svoj jezik. Jeziĉka norma je skup propisanih pravila
upotrebe jezika, a svaki jezik ima svoju normu. U svakodnevnom govoru i pisanju ĉesto
nailazimo na teškoće i dileme. Ĉovjek, izmeĊu ostalog, vrijedi onoliko koliko je pismen. Da
bismo bili pismeni, moramo njegovati i ĉuvati tradiciju našeg jezika, poštovati njegova
pravila i zakonitosti.
Azra Kurić IX-1








9

Glas djeĉijeg srca br. 36


RADOST MJESECA KNJIGE I DJEĈIJE NEDJELJE


Oktobar – mjesec knjige, dramska sekcija u našoj školi obiljeţila je posjetom i nastupom u
drugim razredima, kojima su se u vidu malog pokretnog pozorišta predstavili igrokazom
„Lektira“. Kroz dramski prikaz dotakli su se djela „Krilati karavan“ Stevana Bulajića i istakli
da i ptice, kao i sva ţiva bića, zasluţuju slobodu. Naši glumci prenijeli su poruku mlaĊim
drugarima da knjige treba ĉitati i voljeti, jer nas one usrećuju i ĉine pametnijim.















U okviru obiljeţavanja Djeĉije nedjelje, uĉenici drugih razreda su zajedno sa svojim
uĉiteljicama, sedmicu posvetili sportu. Organizovali su turnir u igranju igre „IzmeĊu dvije
vatre“ u kojem su uĉestvovali svi uĉenici drugih razreda. Cilj ove aktivnosti je bio promocija
prava djece, prvenstveno prava na igru i druţenje, kao i ukazivanje na potrebu djece za
igrom. Uĉenici su uţivali u igri i sportskim aktivnostima organizovanim na školskom
dvorištu. Uz puno smijeha i spretnosti, uspješno su savladali zadatke i pokazali koliko sport
ima vaţnu ulogu u ranom rastu i razvoju djece. Zadnji dan Djeĉije nedjelje posvećen je
kreativnom i likovnom stvaralaštvu. Djeca su na simboliĉan naĉin pokazala da Djeĉija
nedjelja zauzima posebno mjesto u njihovom srcu.

Tanović Adna, IX -3




Obrazovanje je najmoćnije
oružje koje možete koristiti da

biste promijenili svijet

Nelson Mendela














10

Glas djeĉijeg srca br. 36


Književnici su, uistinu, velikani!


Godišnjicu obnavljanja škole posvetili smo Ćamilu Sijariću


Naša škola je obnovljena zahvaljujući uĉiteljima i
nastavnicima prijateljske zemlje Malezije. Prvo zvono u
obnovljenoj školskoj zgradi oglasilo se u mjesecu oktobru,
29.10.1997.godine. Svake godine s ponosom
obiljeţavamo, ovaj za nas, poseban dan. Ove godine
sveĉani program, obiljeţen je sjećanjem na ţivot i djelo
knjiţevnog velikana Ćamila Sijarića. Jedan dio našeg
programa smo posvetili ovom velikanu, a prisutni su mogli
pogledati i izloţbu djeĉijih literarnih, likovnih i
fotografskih radova na temu Život i djelo Ćamila Sijarića.
Najbolji literarni radovi su nagraĊeni od strane udruţenja
graĊana porijeklom iz Sandţaka, a autori radova su
prisustvovali sveĉanom programu u sali Rektorata UNSA.






















































11

Glas djeĉijeg srca br. 36


Sretan ti, domovino, roĊendan


Dan drţavnosti zauzima posebno mjesto u historiji naše drţave. Naime, 25. novembar 1943.
godine odrţano je prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu. Na spomenutom
zasjedanju, obnovljene su granice BiH, koje datiraju od srednjovjekovne Bosne, te je Bosna i
Hercegovina definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika bivše Jugoslavije. Otvorili
smo riznicu ljepote maštovitim uĉeniĉkim radovima. Ljubav i ponos, zajedništvo i radost,
ispuniše srca svih prisutnih optimizmom, podsjećajući nas na bogatstvo i vrijednosti naše
jedne i jedine domovine Bosne i Hercegovine.



Najljepši dan

25. novembar Na karti je
najljepši je dan poput srca,
našoj Bosni za nju moje
roĊendan. srce kuca.

Lijepa je kao Dušmani bi
sunce na nebu i da je ruše,
krasna kao dan. ali ne daju
U njoj sanjam naše duše.
svoj djeĉiji san




Naši vrijedni, kreativni uĉenici napisali su literarne radove u ĉast ovog, za našu cjelokupnu
historiju, bitnog dana. Ĉitajte i uţivajte!



Dan državnosti Bosne i Hercegovine

Priĉam o njoj, jednoj nam i jedinoj domovini Bosni i Hercegovini. Rušili su je govoreći da
neće opstati i ostati, a ona ponosna i prkosna danas slavi svoj roĊendan. Nismo ni bili roĊeni
kada se dešavala njena historija.
Dan drţavnosti Bosne i Hercegovine je praznik koji se obiljeţava 25. novembra, na dan kada
je 1943. godine, odrţano prvo zasjedanje Zemaljskog antifašistiĉkog vijeća narodnog
osloboĊenja Bosne i Hercegovine.

Predstavnici svih bosanskohercegovaĉkih naroda, sastali su se te davne 1943. u Mrkonjić
Gradu i donijeli znaĉajne odluke, koje će odrediti dalju budućnost naše zemlje. Ovaj datum
se uzima kao dan obnove bosanske drţavnosti i uspostavljanja moderne bosanske drţave na
demokratskim principima i poštivanju ljudskih i graĊanskih prava.








12

Glas djeĉijeg srca br. 36


Uvaţivši ĉinjenicu da je bosanska drţava postojala još u srednjem vijeku, te da je kontinuitet
drţavnosti uspjela saĉuvati tokom svoje burne historije, donesena je odluka da dobije status
republike sa jasno odreĊenim granicama unutar Jugoslavije.

Historijska podloga za obnovu drţavnosti Bosne i Hercegovine bila je bosanska
srednjovjekovna drţava, kontinuitet imena i teritorija, kao i bosanski narod koji je saĉuvao
svoj identitet i pored ĉinjenice da je stoljećima bio pod tuĊom vlasti. Jedinstveni i postojani u
svojoj razliĉitosti, Bosanci i Hercegovci uspjeli su odbraniti svoju domovinu od svih
neprijatelja koji su ţeljeli izbrisati ime Bosna sa politiĉke karte Evrope. Svoje jedinstvo
iskazali su i u Rezoluciji ZAVNOBIH-a u kojoj je jasno istaknuto da narodi Bosne i
Hercegovine ţele svoju zemlju koja je i muslimanska i srpska i hrvatska, ţele ţivjeti u
slobodnoj i bratskoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i
ravnopravnost svih njenih naroda. Naša domovina, Bosna i Hercegovina je izgraĊena na
temeljima meĊusobnog uvaţavanja i poštivanja bogatstva razliĉitosti njenih graĊana.



I tako je tekla sudbina vijekovne nam Bosne i Hercegovine. U njoj se uvijek ratovalo, borilo,
iseljavalo i raseljavalo, ali i igralo i pjevalo. Ona je takva kakva je, sa svim svojim vrlinama i
manama. Bez obzira na sve nama je najdraţa. Ona je naša oaza. Gdje god odemo, njoj se opet
vratimo.


Sretan rođendan, jedina domovino, i sretan vam praznik, Bosanci i

Hercegovci.



Šadija Naida, IX-3

































13

Glas djeĉijeg srca br. 36


Zima, zima, e, pa šta je, ako je zima nije lav...





Sigurno da svi mi još uvijek pjevušimo ove stihove, posebno kada nam stiţu novogodišnji

praznici. Puno poklona, lijepog druţenja i raspoloţenja, zanimljivih filmova nam donosi

mjesec decembar. MeĊutim, decembar nosi i raspust, što školarcima predstavlja posebnu
radost.


Kako je to već tradicija u našoj školi, najmlaĊi i najslaĊi uĉenici pripremaju pripredbu
povodom Dana djeĉije radosti. Tema ovogodišnje priredbe je Novogodišnji vozić. Oni su nas

i ove godine poĉastili dobrom muzikom, plesom, divnim recitalima i duhovitim igrokazima.

Naravno, sve to je upotpunio i Djeda Mraz svojom pojavom. A kako je sve bilo, pogledajte i
sami…























































14

Glas djeĉijeg srca br. 36




DAN ZALJUBLJENIH








Zasigurno da se prve simpatije iz vrtića ne zaboravljaju... Ljubav je ono što nas na najljepši
naĉin sve spaja. Voljeti nekoga i biti voljen je nezaobilazna tema mnogih pisaca, kako
svjetske tako i naše bosanskohercegovaĉke knjiţevnosti.

Uĉenici IX razreda naše škole su se prisjetili simbola vjeĉne ljubavi - Romea i Julije. Iako su
ljubavna pisma već davno zaboravljena i zamijenjena novom tehnologijom, naši uĉenici su
bili kreativni i napisali niz ljubavnih poruka.


Kad pročitaš ovu poruku
ti pomisli na mene kako me srce steže!
Otkad tebe znam, sve me za tebe veže,
tvoje ime u srcu nosit ću
i dok živim tebe VOLJET ĆU!


Kad osjetiš najteži trenutak u životu,
kad izgubiš povjerenje u sebe,

sjeti se bar tad da postoji neko ko misli na tebe.


Ti si suza u mom oku,

Ti si život koji živim,
Ti si ona što postoji
da se samo njoj divim.







Ova poruka ne služi za ukras i ljepotu,

već da me sjeti kako sam volio jednom u životu.






15

Glas djeĉijeg srca br. 36


Maternji jezik-neodvojiv dio identiteta
„Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i poštujemo, njim govorimo i pišemo,
pročišćavamo, dotle živi i narod, može se među sobom razumijevati i umno sjedinjavati, ne preliva se u
drugi, ne propada“

Vuk Stefanović Karadžić
Po MeĊunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima 21. februar se obiljeţava kao MeĊunarodni
dan maternjeg jezika. Zbog podizanja svijesti o vaţnosti uĉenja, govorenja i razvijanja
svijesti o maternjem jeziku, u našoj školi smo uĉenicima govorili o vaţnosti maternjeg jezika
kao neodvojivog dijela identiteta, ali i o knjiţevnosti kao vrlo bitnom segmentu svakog
društva.

* Maternji jezik kao osnovni element identiteta i kulture

Razvoj maternjeg jezika je od suštinskog znaĉaja za uĉenikov intelektualni, socijalni i
emocionalni razvoj i predstavlja jedan od kljuĉnih segmenata kako u oblasti jezika tako i u
svim drugim predmetnim podruĉjima. Sposobnost korištenja jezika i pojam pismenosti
temelji se na vještinama govora, ĉitanja i pisanja. Maternji jezik je temelj za razmišljanje,
komuniciranje i uĉenje. Osnovni je element identiteta i kulture. Ĉitajući razliĉite tekstove i
razmišljajući o proĉitanom, razvijamo dublje razumijevanje sebe i drugih oko sebe.
Vremenom uĉenici razvijaju fleksibilnost korištenja jezika u razliĉitim oblastima. Kako
prelaze iz razreda u razred, tako se od njih zahtjeva da jezik koriste na sve sloţeniji i
precizniji naĉin i u sve većem broju razliĉitih situacija.

*Pišem o Bosni na bosanskom...

Ţivim u sadašnjosti, a sanjam o budućnosti. Tako svoju domovinu vidim kao zemlju mira i
tolerancije, jer je to upravo ona ĉarolija koja nedostaje da moja zemlja postane zemlja iz
bajke, kao gnijezdo radosti i mira koje ću svojim znanjem, poštenjem i ljubavlju izgraditi.
Kad bih imala svoju dobru vilu, molila bih je da svu djecu uĉini sretnom i da im pomogne da
postanu dobri ljudi. A to će postati ako budu voljeli znanje, a domovina se brani ljepotom i
znanjem. I dalje vjerujem u bajke, vjerujem da sreća postoji i kao da ĉujem da mi vila šapuće:
Uĉiti, uĉiti i samo uĉiti...

Merjem Kodţaga IX-1



Ja ţelim da

Nada,

Vjera,

Ljubav

Ţivot, budu dio onoga
Što se zove BOSNA!!!!!



Amina Šabanović IX-1


16

Glas djeĉijeg srca br. 36


„Dok postojim, postojat će i jezik bosanski!“































Dan maternjeg jezika


Bosanski jezik? Da li ste ĉuli za zemlju Bosnu? Da li ste ĉuli tajne naših rijeka i planina? Da

li znate šta je Bosna?

Reći ću vam da je to jedna mala zemlja, bogata borcima i nade koja ĉeka. Siromašna je, ali

borbena. Svi priĉamo istim jezikom-bosanskim jezikom. Naš jezik nije poput ostalih. Onoliko
rijeĉi koliko mi poznajemo, ne poznaje niti jedna drţava. Koliko samo svetih rijeĉi iz Kur`ana

i Biblije znamo i svi smo jednaki i svi se volimo. Ponosni smo što imamo naš jezik i to je ono

najbitnije za svaku drţavu, a da ne govorim koliko samo bitno za zemlju kao što je Bosna i
Hercegovina. Bitno za malu zemlju, koja ima veliko srce! Trebamo biti ponosni i zahvalni

našoj domovini, jer smo mi ti koji nju vodimo.

Iz dana u dan ĉujem kako se niţu pitanja u vezi sa našim maternjim jezikom. Dok ga mnogi

njeguju, naĊu se i oni koji ga osporavaju. MeĊutim, bogati rjeĉnik, gramatika, pravopis, sve

je to naš-bosanski jezik. Ljubav prema drţavi je ista kao i prema jeziku, to je jedna
neraskidiva veza. Još za kraj, treba se podsjetiti i sljedećih rijeĉi Ive Andrića,

bosanskohercegovaĉkog pisca: “Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što
starci i djeca vole priĉati.“


Ajnur Hadţikadunić, VII-3





17

Glas djeĉijeg srca br. 36


Svečano obilježavanje Dana nezavisnosti BiH


Naša škola obiljeţava sve datume znaĉajne za historiju Bosne i Hercegovine, a historija je ta
koja nas obavezuje i koja nas redovno podsjeća da trebamo uĉiti iz prošlosti radi ljepše i
svjetlije budućnosti. Zaista je mnogo razloga koji nas obavezuju da 1. mart obiljeţavamo
ponosno i dostojanstveno. Ne moramo posebno naglašavati dovoljno je reći:

Kroz mnoge zabilješke, u kamenu i pjesmi živi Bosna.

Kroz razliĉite religije i razliĉite ljude, živi Bosna.

Jest kamen, ali jeste i rijeĉ, jest zemlja, ali jeste i nebo

Jest materija, ali jeste i duh,

Ona je kaţu „Spavaĉ koji ne spava“.




















Fotografije sa priredbe

Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine odrţan je 29. februara i 1. marta 1992.
godine. Širom Bosne i Hercegovine otvoreno je 4500 glasaĉkih mjesta. GraĊani su izašli na
referendum na kojem je jedino pitanje bilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i
Hercegovinu, drţavu ravnopravnih graĊana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i
Hrvata kao i pripadnika drugih naroda koji u njoj ţive? Rezultati referenduma pokazali su da
se 98% glasaĉa izjasnilo za nezavisnu, suverenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Zemlje
ĉlanice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine priznale Bosnu i Hercegovinu kao
nezavisnu drţavu. Već 22. maja 1992. godine, Bosna i Hercegovina je postala ĉlanica
Organizacije UN-a. Naţalost, u isto vrijeme oruţani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i
Hercegovine prerasli su u pravi ratni poţar. Uslijedile su godine rata u kojem je zemlja
porušena, a brojni graĊani dali su ţivote boreći se za svoju domovinu. Zahvaljujući njihovoj
borbi, Bosna i Hercegovina je opstala kao cjelovita i nezavisna drţava u svojim historijskim
granicama. I neka priĉaju svi šta hoće, Bosna je jedna kao što je jedno nebo, kao sunce i kao
istina, a mi ćemo ţivjeti u sjeni onih koji je odbraniše i kojima ni smrt ne mogaše ništa, jer
oni ţive sa nama u svakom svitanju novog dana.
SRETAN VAM DAN NEZAVISNOSTI, BOSANCI I HERCEGOVCI.
Biber Benjamin, IX-3 i Amra Ćatić, IX-1




18

Glas djeĉijeg srca br. 36


PONOSNI SMO NA VAS


Sara Hubjer, uĉenica sedmog razreda, osvojila je prvo mjesto u kategoriji literarnih radova

na konkursu povodom MeĊunarodnog dana borbe protiv korupcije na temu:


POKLONI PRIĈAJU

U Poklongradu je odrţavana godišnja skupština poklona. Birani su najljepši pokloni, a
svaki poklon je morao ispriĉati priĉu kome je i zašto poklonjen. Sudije su bile svilena
kravata, srebrna kašika i plišani zec. Zapisniĉar je bilo, a ko drugi nego, elegantno
naliv-pero.

Bilo je tu svega i svaĉega - od skromnih cvjetića do blistavog prstenja, igraĉaka svih
vrsta, a i skupocjenih automobila. Stiša se graja pod strogim pogledima sudija i
ceremonija otpoĉe.

Prva pristupi lijepa Barbika i reĉe: “Ja sam Barbi i poklon sam bolesnoj djevojĉici od
njenih prijatelja.“ Zaĉu se aplauz, a lutka se uz osmijeh udalji.

Sljedeća izaĊe podebela knjiga i mudro prozbori: “Ja sam Enciklopedija i darovana sam
djeĉaku za odliĉan uspjeh u školi“, na šta se opet prolomi aplauz.

I tako, jedni za drugim, izreda se više od polovice prisutnih. Ostade grupa ĉudnih,
neveselih poklona koji ne htjedoše prići sudijama. Sudije ih oštro pozvaše, a oni poĉeše
stidljivo koraĉati. Prvi krenu da se predstavlja.

“Ja... ja... ja sam zlatni sat i poklonjen sam profesoru da bi student koji nije spremio
ispit dobio prolaznu ocjenu“, na što kroz prisutnu masu prohuja zvuk ĉudenja.

Malo hrabrije prstupi sljedeći poklon. “Ja sam skupocjeno piće poklonjeno direktoru da
bi dodijelio posao najlošijem kandidatu.“ Ostali pokloni zgledaše se zabrinuto, a sudije
namrgoĊeno i šutljivo gledaše okolo. Izreda se još nekoliko njih, a jedna poguţvana
koverta nikako da priĊe. „Ti.. ko si ti? I ne izgledaš kao poklon! DoĊi ovamo i reci šta
imaš, pozvaše strogo sudije. Koverta nesigumo priĊe i oborenog pogleda poĉe da priĉa.
“Ja sam obiĉna koverta, ali u meni se krije novac, teškom mukom prikupljen i dat
ljekaru da bi što prije operisao bolesno dijete“, s uzdahom završi svoju priĉu. Zavladao
je muk meĊu poklonima, na licima se ogledala nevjerica, a u oĉima su zaiskrile suze.

Svilena kravata, kao najstariji sudija, ustade i glasno viknu: “KORUPCIJA“ na što
pokloni uplašeno poskakaše sa svojih mjesta. Odvjetnici upitaše: “Šta... šta je to?“, a
sudija poĉe da priĉa.

„Znate, korupcija vam znaĉi uništiti, pokvariti, otrovati. Znaĉi raspadanje,
krivotvorenje, truljenje. To vam je strašna neman sa stotinu glava i hiljadu pipaka... što
dotakne, to i uništi. Uništava snove, nade, sreću i budućnost... pojedince i društva.
Zatruje ljubav i ljepotu, ljudskost i moral. Zbog nje se raspadaju prijateljstva, propadaju



19

Glas djeĉijeg srca br. 36


porodice, gubi se vjera. Poklopi sve i ne da disati. Uvuĉe se u svaku poru i širi kao
zaraza, kao teška, preteška bolest.“ Sudija zašuti i umorno klonu. Nasta ledena tišina.

Dugu šutnju prekide tanki glasić svilene marame. „Pa šta da radimo?“ pitanje je kratko
lebdilo u zraku, a onda se zaĉu: “Borićemo se!“ povikaše uglas staklene šahovske
figure. „Borićemo se protiv zle korupcije!“ povikaše sloţno i svi ostali. I sudije
ustadoše, i sveĉano s osmijesima na licima objaviše: “To je prava odluka, borićemo se.“

Sara Hubjer, VII -2



HEROJI S OLOVKOM U RUCI

Ĉesto posmatram svoga oca, pogrbljenog i zamišljenog, pogleda uprtog tamo gdje se
spajaju nebo i zemlja. PriĊem mu, dotaknem drhtava ramena, a onda ĉujem bolan
uzdah. Sjetio se svoje uĉiteljice i ratne škole u podrumskoj uĉionici.

„Znaš kćeri“, poĉinje priĉu moj otac, „prolazimo razliĉite staze, upoznajemo razliĉite
ljude zato što smo stvoreni kao putnici na ovome svijetu. Veliki dio moje generacije je
davno otputovao, skoro da im je lica vrijeme izbrisalo. To su bili sami odlikaši. Voljeli
su svaki predmet podjednako. Nisu izostajali sa ĉasova iako su dolazili krijući se od
snajperskog hica. Borili su se olovkom koja je pisala djeĉijim srcem, najljepše stihove o
sanjanom miru. Ponekad ĉovjek zaboravi da je ĉovjek, nestane emocija, ljubavi i
nastaje katastrofa. Poremeti se Zemljina teţa, Sunce se pomraĉi, Mjesec se naljuti, a
vukodlaci iz tmine poĉinju da zavijaju i nose sve dobro ovoga svijeta. Granate za dobro
jutro i mnogo krvi umjesto tople kifle i ĉaše mlijeka. Prţila je vatra straha i smrti sa
svih strana. Jasno se ĉuo plaĉ djeteta koje je traţilo zagrljaj majke koje više nema, ni
oca više nema, ni brata, ni sestre... nikoga više nema.

Pisala je samo olovka koju su drţali neustrašivi mali heroji. Zabiljeţili su tutanj
granate, smrt....


Nacrtali su strah u oku djeteta, dok su prekidale sirene njihovu igru. Nisam bila ni
roĊena tada, ali osjećam njihovu hrabrost jer su postojali u tom vremenu, nisu se bojali,
smijali su se, uĉili, a bili su samo djeca.

Zajedno sa djecom odlazili su da se ne vrate njihovi uĉitelji. Svojom krvlju zalili su
bosanski ljiljan, bijel kao mladost. Pokazali su svoju spremnost u odbrani zemlje i
slobodu su platili ţivotom. Saĉuvali su obraz Sarajevu, gradu ljubavi i zajedništva te su
nam time pokazali kako se daje zakletva domovini. U pepelu podrumske uĉionice,
ostale su stope, a na zemlji krvavi vjeĉiti spomen, da se ne zaborave, heroji koji su se
borili s olovkom u ruci“.

Demirović Ajlin, VI-2






20

Glas djeĉijeg srca br. 36



ŢIVOT I DJELO ĆAMILA SIJARIĆA

Od vremena u kojem sam poĉeo spoznavati svoj mali svijet, svijet u kojem sam
odrastao- ulicu i grad, uĉio sam nazive graĊevina, mostova i svega što mi je djelovalo
vaţno u mom gradu. Morao sam nauĉiti puno imena meni nepoznatih ljudi za koje su
mi odrasli govorili da su to bile jako vaţne liĉnosti. Kada sam se upisao u osnovnu
školu, nauĉio sam o još jednoj znaĉajnoj liĉnosti, a to je pisac Ćamil Sijarić, po kojem
je moja škola dobila ime.

Osim biografije ,koja nam je svima jako dobro poznata ,bitno je bilo proniknuti u
njegov lik i njegovo djelo.

Poznato nam je da ga je ţivot udaljio od zaviĉaja , te je sjećanje na rodno mjesto utkao
u svoje priĉe i udahnuo im tamošnji i ondašnji ţivot . Svoju paţnju je posvetio, kako
ljudima, tako i ţivotinjama, pa ĉak i sandţaĉkom kamenu. Njemu su podjednako vaţni i
ljudi i ţivotinje te ih je pratio u njihovoj borbi kroz ţivot i vjerodostojno opisivao
njihove sudbine. To je posebno izraţeno u pripovjeci „ Koza“ u kojoj sudbinu koze
koja je došla do kraja svog puta bez povratka uporeĊuje sa sudbinom ljudi koji su
zauvijek napustili svoj rodni kraj.

Dotiĉe se i socijalnog pitanja, istiĉući poloţaj siromašnog seljaka Bajrama kojem svu
imovinu predstavljaju tri koze, a jednu već gubi na mioĉkim vrletima. Bajramu je u
svoj muci koja ga je snašla, ipak bilo najbitnije kada su mu poĉele dolaziti komšije
koje inaĉe nisu obraćale paţnju na njega. Tada su došli da popriĉaju s njim, jer svoja
nevolja se najlakše zaboravlja priĉajući o tuĊoj.Sijarićevi junaci su ljudi od
razgovora.Tugu nose, a tugu i dijele jedni s drugima ,jer priĉajući i slušajući dva puta se
ţivi.

Sijarić ljudsku sudbinu provlaĉi i kroz putopise. Tako u „ Zapisu o gradovima“, pored
opisa grada i njegovih znamenitosti, ĉesto spomene i legendu koja je vezana za
nastanak neke graĊevine ili samog grada. Upravo legende i ljudi koji se spominju u
njima ĉine dušu tih gradova. Ljepoti i umijeću njegove pisane rijeĉi divili su se brojni
pisci. Tako Marko Vešović za Sijarića i njegova djela kaţe: „ Oduvijek mi se ĉinilo da
pravi Sijarić ne pripada ni jednom ni prostoru ni narodu posebno, jer se osjećao kao kod
kuće svugdje gdje ima poezije...Sijarićevo pisanje je bilo kao magija.Tkao je svoje
priĉe kao šare na bogatom orjentalnom ćilimu, a ta vrsta priĉanja liĉi na raskošne
istoĉnjaĉke arabeske, dok su same priĉe i tehnika „veza priĉanja“ knjiţevni kritiĉari
poredili sa bajkovitim priĉama iz 1001 noći.

Iza velikih ljudi ostaju velika djela. Iza Ćamila Sijarića ostale su velike i snaţne rijeĉi
koje vas preplave emocijama, tjeraju na razmišljanje i promišljanje o ţivotu. Iako je
preminuo davne 1989. godine u Sarajevu, njegova pisana rijeĉ uĉinila ga je besmrtnim.


Nedim Šahinagić, IX-3




21

Glas djeĉijeg srca br. 36


Magija bosanskohercegovaĉke tradicije i duha Azija


Malezija je jedna od najzanimljivijih i najljepših drţava Azije - srce razliĉitih kultura, mjesto
gdje se meĊusobno isprepliću kineske pagode, hinduistiĉki hramovi i malezijske dţamije.
Uprkos ogromnim razliĉitostima, narodi te zemlje ţive u slozi.

Malezija je ustavna monarhija u Jugoistoĉnoj Aziji. Sastoji se od trinaest drţava i tri
federalne teritorije. Multietniĉka i mulikulturalna je drţava, što igra veoma vaţnu ulogu u
njenom politiĉkom ţivotu. Oko polovine stanovništva su Malajci, sa znaĉajnom manjinom
malezijskih Kineza i Indijaca kao i pripadnika uroĊeniĉkih naroda. Islam je ustavom
proglašen drţavnom religijom sa zagarantovanim svim vjerskim slobodama nemuslimanskog
stanovništva. Malezijci su poznati kao izrazito gostoljubiv i simpatiĉan narod, uvijek
nasmijan i spreman pomoći. Gosti iz prijateljske Malezije su uvijek rado viĊeni u našoj školi
jer je zahvaljujući njima naša škola obnovljena.

Tako smo i ovaj put goste iz Malezije doĉekali jednom prigodnom priredbom i proveli
ugodne trenutke u zajedniĉkom druţenju. A kako je druţenje proteklo moţete vidjeti i sami iz
priloţenih fotografija.













































22

Glas djeĉijeg srca br. 36


Iz Azije, opet nazad u Europu



Sve je ovo naša lijepa Bosna i Hercegovina...


Kada ţeliš da odmoriš dušu i tijelo ili jednostavno ţeliš da se pohvališ našim prirodnim
znamenitostima, zasigurno izdvajamo ova dva bosanskohercegovaĉka ĉuda.

Prokoško jezero


Prokoško jezero je ledniĉko jezero na
blizu 1660 metara nadmorske visine,
nalazi se na planini Vranica, 22 km
udaljeno od centra gradića Fojnica, Bosna
i Hercegovina. Jezero se odlikuje
endemskom vrstom Ĉoveĉjom ribicom.
Jezero je okruţeno stoĉarskim kolibama i
katunima i predstavlja dio
netaknute prirode.

Kanjon rijeke Tare



U ambijentu ĉudesnih sunovrata,
ispod okomitih strana dubokih i preko
hiljadu metara, probijajući se izmeĊu
planina Bjelašnice, Sinjajevine,
Ljubišnje i Durmitora, teĉe jedna od
najljepših, rijeka Tara. Kao usjeĉena
brazda izmeĊu planinskih vrhova teĉe
bistra planinska rijeka, a njene vode, s
vremena na vrijeme, saĉinjavaju
divne pejzaţe sa pitomim i plodnim
dolinama na kojima su njive,
voćnjaci, gajevi i pašnjaci gdje pasu stada ovaca i koza, nerijetko zajedno sa divljaĉi,
kojom je puna dolina i kanjon rijeke. Teĉe i protiĉe dalje kroz ambis nad kojim u
pravoj vertikali štrĉe borovi samotnjaci koji izniĉu, reklo bi se, iz same kamene litice,
sunovraćene u dubini ambisa ovoga znamenitog kanjona.



Ajša Kapiĉija i Sara Voloder, VII -1






23

Glas djeĉijeg srca br. 36


Od kolijevke pa do groba najljepše je Ċaĉko doba...


Ekskurzija IX


Ekskurzija je jedna od omiljenih tema poĉetkom
devetog razreda. Nakon dugog išĉekivanja došao je
i taj 20. septembar 2019. godine.

Već u rano jutro svi smo bili uzbuĊeni zbog naše
avanture. Ispred škole stajala su dva velika
autobusa, spremna za polazak. Nakon što smo
stavili kofere, ušli smo u autobus i zauzeli svoja
mjesta. Zaputili smo se prema Bihaću. Prvo
stajalište nam je bio Travnik, gdje smo ruĉali i
posjetili Rodnu kuću Ive Andrića. S obzirom da
smo prelijepi Travnik obišli već par puta, nismo se
toliko dugo zadrţavali. Nastavili smo svoj put, te
stali u Jajcu. U Jajcu smo obišli Plivski vodopad i
jezero, gdje smo se dobro zabavili. To nam je bila
zadnja pauza.



Napokon smo stigli u Bihać. Nakon dugog puta svi smo bili iscrpljeni i umorni, te smo
odmah ušli u svoje sobe i raspremili se. Uslijedila je veĉera i nedugo nakon je bio
organizovan disko. Tu smo se iznimno zabavili i jako umorili. Tako iscrpljeni smo otišli
prema svojim sobama. Nakon nekoliko sati sna zaputili smo se ka Štrbaĉkom buku. U
sjećanju su nam najviše ostali prelijepi vodopadi i raskošna priroda. Autobusom smo se
zaputili prema starom gradu Ostroţac.

Obišli smo Sokolaĉku tvrĊavu, te Crkvu sv.
Ante Padovanskog gdje smo u meĊuvremenu
odslušali predavnje o njoj. Nakon višesatne
šetnje, veĉeru smo saĉekali u jednom od
obliţnjih parkova. Veĉerali smo u restoranu,
hrana je bila jako ukusna. Kasno smo se
vratili u hotel i odmah po povratku spremili
za disko, koji ovaj put nije bio obavezan.




Prespavali smo i drugu noć u istom hotelu, te
sutradan krenuli prema centru grada Bihaća. Poslije
šetnje gradom, otišli smo u posjetu seoskom
domaćinstvu „Ĉardaklije“.






24

Glas djeĉijeg srca br. 36


Naše putovanje smo nastavili prema Blagaju, zapadom naše drţave. Prva manja pauza nam je
bila u Livnu, dok je jedna od većih bila na Buškom jezeru, gdje smo se okrijepili hranom.
Došli smo u Blagaj u veĉernjim satima. Smještaj
nam je bio u hotelu „Ada“, koji nam je mnogo više
odgovarao od Bihaća. Nedugo nakon smo veĉerali i
spremili se za prvi disko u Blagaju. Umorni od
cjelodnevnog putovanja, jedva smo ĉekali da se
malo naspavamo. Sljedećeg jutra, nakon što smo
doruĉkovali, krećemo ka vodopadu Kravice, gdje
smo se spustili do samog vodopada. Nakon
razgledanja Kravica zaputili smo se ka Hutovom
blatu. Tamo smo imali voţnju brodicama i
razgledanje rezervata ptica. To iskustvo je bilo
divno i nezaboravno.



Kada smo se vratili u hotel imali smo slobodno
vrijeme za odmor, koje smo kvalitetno iskoristili. Poslije ruĉka smo išli na bazen, te
upotrebljavali razne rekreativne terene koji su bili u sklopu hotela. Uslijedila je veĉera i
slobodni program. To nam je bila posljednja veĉer ekskurzije.





Ujutro smo doruĉkovali i spakovali
stvari za povratak. Prvo smo posjetili
Tekiju. Oni koji su ţeljeli da
poslušaju predavnje morali su ući
unutra, a koji nisu ţeljeli priĉekali su
ispred. Vratili smo se na ruĉak i opet
imali malo slobodnog vremena, koje
smo gledali da što bolje potrošimo.

Krenuli smo prema Sarajevu,
pravcem Mostara, gdje smo imali
pauzu od dva sata. Na toj pauzi smo
se mogli slobodno kretati Starim gradom. Vratili smo se u autobus i nastavili put ka Jablanici.
Tamo smo takoĊer stali i obišli Muzej Bitke na Neretvi.

Sljedeća stanica nam je bila u Konjicu, gdje smo se zadrţali samo 20 minuta da bi prošetali
gradom. To nam je ujedno bila i posljednja stanica do Sarajeva. Ubrzo smo se vratili ispred
škole. Tokom cijelog putovanja su nam se vraćale sve uspomene koje smo stvorili na toj
ekskurziji.

Tako je i završeno jedno poglavlje našeg školovanja, koje sigurno nećemo zaboraviti.






25

Glas djeĉijeg srca br. 36


INTERVJU S POVODOM


Ljubav prema sportu Abdulah Hadţimešić, uĉenik prvog razreda naše škole, gaji još od malih
nogu i danas zadovoljno moţe reći da je našao sport svog ţivota. Iako je još mali moţe se
pohvaliti da je istinska nada bh. skijanja.



Novinari: Otkud ljubav prema skijanju?
Abdulah: Skijanje sam zavolio zahvaljujući mojoj
starijoj sestri Ajši, koja, takoĊer, trenira skijanje.

Novinari: Kad si prvi put stao na skije, kako je sve
poĉelo?

Abdulah: Prvi put sam stao na skije sa 3,5 godine.
Pošto je sestra već trenirala, gledao sam nju i stalno
traţio da i ja skijam.


Novinari: Koliko je potrebno odricanja da bi se ozbiljno bavio skijanjem i bio uspješan na
meĊunarodnim takmiĉenjima?

Abdulah: Ja treniram cijelu godinu, idem u Centar Safet Zajko na trĉanje, vozim biciklo na
Igmanu i Bjelašnici, idem na Olimpijski bazen na Otoku. Kad doĊe zima svaki dan skijam,
odem ujutro u 7 sati na trening, skijam do pola 11 i onda pravo sa Bjelašnice ţurim da
stignem u školu. Ja sve to volim i nije mi teško.
Novinari: Koliko te porodica podrţava?

Abdulah: Moja porodica skija i mi smo najsretniji kad smo svi zajedno na skijama i kad
skijamo skupa. Svi me podrţavaju: roditelji, nane, dede, tetke, dajdţa i dajţinica i moji
roĊaci.

Novinari: Ko je tvoj uzor u skijanju? Omiljeni skijaš?

Abdulah: Moj omiljeni skijaš zove Marcel Hirscher, on je iz Austrije.

Novinari: Baviš li se nekim drugim sportovima, osim skijanja?
Abdulah: Osim skijanja jako volim brdski biciklizam, uţivam da vozim biciklo kroz šumu.


Novinari: Moţeš li nam opisati kako se pripremaš za vaţne nastupe?

Abdulah: Za takmiĉenja se spremam na treninzima, kada se postave kapije kroz koje trebam
da proĊem bitno mi je da tada vjeţbam da budem što brţi.

Novinari: Kako uspjevaš uskladiti školske obaveze sa bavljenjem sportom?

Abdulah: Što se tiĉe škole i treninga, uvijek treniram ujutro tako da mogu stići u školu na
vrijeme. Nakon škole malo odmorim, ruĉam i uradim zadaću tako da mogu ujutro opet na
trening.



26

Glas djeĉijeg srca br. 36


Novinari: Šta ti kaţu drugari za uspjeh? Da li te podrţavaju?

Abdulah: Moji drugari iz razreda mi kaţu da sam super. Napravili su mi svi ĉestitke kada
sam pobijedio na takmiĉenju u Italiji.

Novinari: Omiljeni predmet?

Abdulah: Najviše volim tjelesni, tu igramo razne igre koje su mi zabavne.
Novinari: Šta ti je naredni cilj u skijanju, a koje takmiĉenje bi najviše volio osvojiti?

Abdulah: Bitno mi je da treniram i budem zdrav i da se ne povrijedim. A najviše bih volio
da osvojim Kidstrophy, to je najveće meĊunarodno takmiĉenje u Austriji.

Novinari: Šta moţeš poruĉiti ostalim vršnjacima koji se ţele baviti skijanjem ili nekim
drugim sportom?

Abdulah: Ţelim svoj djeci da nauĉe da skijaju, jer su naše olimpijske planine blizu nas i
svako bi trebao da zna da skija. Bitno je da se djeca bave sportom da bi bili zdravi i lijepo se
razvijali te kako bi se lijepo druţili i putovali na razna takmiĉenja, gdje će upoznati drugare iz
cijelog svijeta.

Abdulahu ţelimo još mnogo, mnogo dobrih rezultata, a oni koji ţele biti jednako uspješni
neka se ugledaju na njega!





„Svi vaši snovi mogu postati stvarnost – ukoliko imate hrabrosti da ih
slijedite.“



Volt Dizni





Da smo odliĉni u šahu, nije novost?! I ove
školske godine su nas okitili zlatom.
Naime, na šahovskom turniru koji je
organizovao Šahovski klub „Alpong“ a
povodom Dana drţavnosti Bosne i
Hercegovine, naši šahisti i šahistkinje su
ponovo briljirali. Ekipa naše škole u
sastavu: NaĊa Hadţiabdić, Harun Kulić,
Daris Kulić, Faris Srnja i Rian
Huremović, na ĉelu sa nastavnikom
Nusretom Borovićem, zauzela je 1. mjesto.





27

Glas djeĉijeg srca br. 36


TIŠINA, SNIMA SE


Uĉenici naše škole (Demirović Ajlin, Hodţić Aziz,Veladţić Kanita, Zaimović Lamija i
Hadţiabdić NaĊa) su 16. i 17.10. 2019. godine uĉestvovali u snimanju djeĉije emisije pod
nazivom: „Ne znaš?! Smisli!“ koja se emituje u sklopu Programa za djecu BHT-a. Ĉlanovi
pomenute redakcije su izabrali pet elokventnih, kreativnih i znatiţeljnih uĉenika te ih u
utorak, 16. 10. 2019. upoznali sa igrom i pripremili za snimanje. Emisija je snimljena 17. 10.
2019. godine u školskoj biblioteci i dvorištu škole. Uĉenici, osim što su se zabavljali, imali su
priliku predstaviti i svoju školu.






























SEVDALINKA I BOSANSKI JEZIK
Pod pokroviteljstvom TV Igman, snimljena je emisija o vaţnosti sevdalinke u našem jeziku i
našoj kulturi. Tako se igrokazima, recitalima i pjesmom doĉarala ljepota sevdalinke te njena
povezanost sa bosanskim jezikom. Naši uĉenici su se predstavili kao odliĉni voditelji, glumci
i muziĉari. Svojim izvedbama su pokazali da je sevdalinka ponikla u nama i da je dio nas te
da ima veliku umjetniĉku vrijednost. Ona je kao biser u školjci koji zadugo neće izgubiti svoj
sjaj.




















Hodţić Aziz, IX-2 i Zaimović Lamija, IX-3



28

Glas djeĉijeg srca br. 36


MUZIKA ZA ZNALCE


Umjetniĉku muziku u Bosni i Hercegovini u smislu kompozitorstva prati kratka i dinamiĉna
tradicija. Prvi znaĉajniji radovi na polju muziĉke kompozicije javljaju se tek u
austrougarskom periodu, a podaci o ostavštini koja datira iz ranijih perioda više se oslanjaju
na pretpostavke komparativne prirode nego na stvarne artefakte. Bez ikakve rušilaĉke
tendencije, u ovoj zemlji je sve do milenijskog preokreta djelovao vrlo mali broj kompozitora
ĉija se estetika u potpunosti zasnivala na modernistiĉkom odreĊenju. Starije kompozitorske
škole i generacije uzor i oslonac za svoja djela traţile su u folklornim izdancima, a nerijetko
ih je krasila i ideja nacionalnog ponosa.

Dolaskom nove generacije kompozitora savremenog estetiĉkog usmjerenja na muziĉku scenu
u godinama koje su uslijedile nakon burnih politiĉkih previranja krajem prošlog stoljeća,
cijela priĉa oko kompozitorstva poprimila je potpuno novu i drugaĉiju perspektivu.
























Pionir i jedan od pokretaĉa ideje o savremenoj umjetniĉkoj kompoziciji u Bosni i
Hercegovini jeste Ališer Sijarić (1969, unuk Ćamila Sijarića) kompozitor koji je, zahvaljujući
svojim internacionalnim uspjesima i zalaganju za umjetnost, postavio temelje za razvoj
koncepta savremene “muzike za znalce”. Sijarić je profesor kompozicije na sarajevskoj
Muziĉkoj akademiji, a njegove su kompozicije izvoĊene diljem svijeta, najĉešće u okviru
meĊunarodnih festivala poput Kopenhagen - Wien Modern, Salzbulger Festspiele,
Musikprotokoll Graz, i mnogih drugih.

O uspjehu njegovih kompozicija svjedoĉe i mnogobrojne porudţbe meĊunarodno
renomiranih muziĉkih institucija kao što su Konzerthaus Geselschaft Wien, Konzerthaus
Berlin, Kammaransemblen - Stockholm, Manhattan String Quartet itd. Jedan je od osnivaĉa
Samostalne organizacije Nove muzike Sarajevo - SONEMUS, ĉiji je umjetniĉki direktor od
njenog osnivanja 2001. godine. Zapaţenije aktivnosti koje je Sijarić ostvario u posljednje
vrijeme jesu uĉešće u multimedijalnom projektu Razor Wire Ensemble u sklopu festivala
Mittelfest (Cividale del Fiuli, Italija) te nagrada Asocijacije kompozitora - muziĉkih
stvaralaca (AMUS) za autorsko stvaralaštvo na podruĉju ozbiljne muzike u 2017. godini.

Ema Zupĉević, IX-2


29

Glas djeĉijeg srca br. 36


Produženi boravak-mjesto
znanja, odmora i druženja


Otvorite li vrata našeg produţenog

boravka, vidjet ćete pravo malo carstvo.

Oni najmlaĊi uĉenici naše škole, borave
tu prije i poslije nastave. Ako se zapitate

šta rade tu, onda nas paţljivo slušajte...

U produţenom boravku naši uĉenici
vrijedno rade. Zajedno sa svojim

uĉiteljicama rade domaću zadaću,
vjeţbaju i uĉe školsko gradivo. MeĊutim, u produţenom boravku se uĉi još nešto, izuzetno

bitno. Uĉi se koliko je bitno drugarstvo, lijepo ponašanje, odgovornost i samostalnost. Mi u
produţenom boravku imamo vremena za sve. Na vrijeme završimo svoje obaveze, pa nam

ostane vremena i za igru i odmor. Svakom prazniku posvetimo posebnu paţnju, te na

kreativan naĉin obiljeţimo i proslavimo. Tu su naši radovi za Dan drţavnosti i Dan
nezavisnosti, Svjetski dan uĉitelja, Dan zaljubljenih. Posebno smo ponosni na našu tradiciju,

kada svake godine pripremimo priredbu povodom zimskih praznika, Dan djeĉije radosti.
Tako je bilo i ove godine. Svi naši uĉenici, a ima nas dosta, ĉak su 132 uĉestvovali u ĉaroliji.







































30

Glas djeĉijeg srca br. 36


Škola može biti i online?!













Kada se spomene rijeĉ škola, prve asocijacije na tu rijeĉ su: uĉionica, tabla, kreda, klupa,
stolica, uĉenik i uĉitelj/nastavnik. MeĊutim, kako ţivimo u 21. vijeku, svjedoci smo toga da
škola moţe biti asocijacija na sljedeće: uĉenik, uĉitelj/nastavnik i internet?! Hmmmm, kako
to?

Naţalost, Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pandemiju 11. marta 2020. Naime,
svjetska pandemija koronavirusne bolesti (COVID-19) je naša trenutna realnost. Uslijed toga,
škole širom svijeta su zatvorene i prazne bez djeĉijih veselih osmijeha. Djeca su sada kući, ali
istovremeno i na nastavi. Kako?


Zahvaljući naprednoj tehnologiji i raznim oblicima online nastave, djeca su u mogućnosti i
dalje pratiti nastavno gradivo. Naša škola, koristeći platformu Office 365, omogućava
nesmetano odvijanje nastave. Nastavnici i uĉenici komuniciraju i zajedniĉkim snagama
savladavaju nastavno gradivo.


Naravno, zanimalo nas je šta naši uĉenici misle o ovakvom vidu nastave? Koliko uspijevaju
razumjeti lekcije i da li im predstavlja petoškoću? Da vidimo...


 Zanimljiva mi je ovakva nastava, iako mi nedostaju moji drugari.

 Ĉesto dobijemo i kviz, što mi je izuzetno zanimljivo. Na taj naĉin se pokaže naš
takmiĉarski duh.

 Iako je situacija zabrinjavajuća, jer se u svijetu i našoj zemlji pojavila bolest, ovaj vid
nastave i nije tako loš.

 Online nastava nije loša, ali ne bih mijenjala svoje drugare i nastavnike, i ĉitavu onu

atmosferu u uĉionici.
 Možda sam opuštenija i imam više samopouzdanja kada dajem odgovore na naĉin da

pišem od kuće, ali ništa ne može zamijeniti jedan ĉas u školi.


















31

Glas djeĉijeg srca br. 36





















To su bili samo neki komentari naših uĉenika na organizaciju online nastave. A koliko im,
zapravo, nedostaju njihovi nastavnici i uĉitelji, vidjet ćemo iz „Online pisma u stihu“ uĉenice

Dalala IV-3.


Draga učiteljice

Došlo neko krizno vrijeme, koje rastavi učiteljicu od mene.

Zatvorena u svojoj sobi, pratim preko kompijutera školu.

Pratim i jedva čekam u školu da se vratim.
Da vidim vaše drago lice, moja učiteljice.

Molim Boga da ovo prođe da nam sretnije vrijeme dođe.

Dignimo ruke zamolimo Boga da čuva nas i svakoga.

Uz našu pomoć, ovo će proći, opet će sretni dani doći.
Čuvajte se, učiteljice moja, puno Vas voli Dalal tvoja!






Iako nam nedostaju naši drugari, drage uĉiteljice i miris školske klupe, najbitnije je da naš
obrazovni sistem i dalje funkcionira. MeĊutim, uvijek se trebamo podsjećati kako je to bilo

sve teţe u ratnom periodu, od 1992. do 1995. godine. Neprijatelji su nam htjeli uzeti svako
pravo, pa tako i pravo na slobodu i obrazovanje. Iako im je to bila namjera, nisu uspjeli. I

tada je znanje pobijedilo. Naime, u haustorima su se otvorile prave male uĉionice-male škole,

formiran je Nastavni centar „Dobrinja“. U tom strahu, vladala je toplina i ljubav uĉenika i
njihovih uĉitelja/nastavnika. Na teţak naĉin su uspjeli da obrazovanje ne poznaje granice i

prepreke. Još jednom smo se podsjetili na onu ĉuvenu izreku: „Sve mi moţeš uzeti, ali ne i
znanje!“







32

Glas djeĉijeg srca br. 36


Pssst! Sjećamo li se bajki: Palčica, Princeza na zrnu graška, Carevo novo
ruho, pisca Hansa Kristijana Andersena?


MeĊunarodni dan djeĉije knjige













































MeĊunarodni dan djeĉije knjige obiljeţava se od 1967. godine, 2. aprila, na dan roĊenja

Hansa Kristijana Andersena.


Zaista, nema ljepše knjige od one pisane za djecu! Maštu kakvu pisana rijeĉ moţe postići,

zasigurno, ne moţe niti jedan film. Stoga, iskoristimo ovo vrijeme koje provodimo u svojim

kućama i ĉitajmo knjige... Ĉitajmo sve one divne knjige koje imamo u kući ili koje naĊemo
dostupne na internetu.














33

Glas djeĉijeg srca br. 36


Danas nam je divan dan, našoj školi roĊendan


Sretan Dan škole i Dan armije Republike BiH


Svi uĉenici i uposlenici naše škole posebno su sretni i ponosni 15. aprila, kada obiljeţavamo
Dan škole i Dan armije Republike BiH. Nijedan dan u godini nema tu ĉar, kao kada je našoj
školi roĊendan. Ono što nas sve uveseli jeste priredba. Tako su i mjesecima unazad poĉele
pripreme za taj poseban dan. Naši uĉenici, uĉitelji i nastavnici su vrijedno spremali svoj
nastup i paţljivo osmišljali interpretaciju svakog teksta i koraka u plesu. MeĊutim, nerijetko
se desi, da ne bude baš onako kako smo planirali...


Ova 2020. godina je pomrsila planove svima, pa i nama. Umjesto našeg tradicionalnog
obiljeţavanja Dana škole i Dana armije Republike BiH u prostorijama naše škole, gdje se
ĉuje muzika, ljepota djeĉije igre, plesa i pjesme, ovog 15. aprila moţe se ĉuti samo tišina.
MeĊutim, mi ne dozvoljavamo da nam to pokvari raspoloţenje. Ţelja, da ovaj dan obiljeţimo
na poseban naĉin, nije nestala. Naši uĉenici poruĉuju da im škola nedostaje i da se raduju
njenom roĊendanu, evo i kako...

























Ema Lukaĉ, VI-5











Dania Ćesko, IX-3



Nejra Mehović, VI-5





34

Glas djeĉijeg srca br. 36





























Ajla Ĉengić, VII-3


Adna Bogdanović, IX-4




Mojoj dragoj školi


Odmiĉe i ĉetvrta sedmica otkako je, pa skoro u cijelom svijetu, sasvim naglo i neoĉekivano
zavladala strašna zaraza koja uzima neduţne ţivote. Baš ta, korona nas je zatvorila u domove
i prisilila da gledamo u ekrane, od kojih su nas na razne moguće naĉine svi ţeljeli udaljiti.
Proljeće, zove i ukrašava naš grad prvim cvijećem i toplim zrakama sunca, a mi odgovaramo
samo uzdasima. U ovim trenucima, vjetar u leĊa mi daje sjećanje na školske dane iz moje
drage ljepotice, moje škole. Baš tu su ostale divne djeĉije uspomene, dio mog djetinjstva i dio
mene. Ušavši u virtuelnu uĉionicu, obuzeo me strah na pomisao on-line nastave. Deveti sam
razred i kakva je situacija moţda završim školovanje, a da ne odem u svoju ljepoticu.
Gledam u daljinu i zamišljam gomilu djece kako priĉaju, jure niz stepenice, ulaze i izlaze iz
uĉionica sa velikom grajom, i potajno se opet nadam da će sve ovo brzo proći i da ću ja opet
biti dio te vesele druţine. Sada ona mudro šuti, diše dušom svojih vjernih uĉenika i
nastavnika, u tišini ĉuva mnoge tajne i ţeljno išĉekuje naš povratak. Ipak, u ovom vremenu
kad smo prisiljeni biti u kućama, djeca ne oskudjevaju u znanju.Velikim zalaganjem naših
uĉitelja i nastavnika uspjeva se realizirati kvalitetna on-line nastava. Oni svakodnevno
pokazuju maksimalno razumijevanje za nas djecu i naše nestrpljenje. Svi smo se uţeljeli
školske zgrade i boravka u njoj. Iako će ovaj roĊendan doĉekati prazna, naša duša je puna
sjećanja na nju. Njeni uĉenici i uposlenici neće dopustiti zaboravu da otme sve lijepe
doţivljaje i dogaĊaje. Nadam se da će sve ovo proći, pretrpjela je moja škola, moja ljepotica i
gore stvari. Na kraju sretan ti roĊendan, školo naša i sretan Dan Armije Republike BiH,
svima ţelim dobro zdravlje uz poruku da ostanemo kući i da nam se dogodine pridruţe na
novoj sveĉanosti u prostorijama škole.

Muftić Emin, IX-2



35

Glas djeĉijeg srca br. 36


Križaljka
1 2



3



4





5 6 7



8 9



10



11 12



13





14



Vodoravno Uspravno

3. Najmanji dio reĉenice 1. Najviša ţivotinja na svijetu
5. 5. planeta od sunca 2. Osnovna jedinica graĊe svih ţivih bića
8. Najveća rijeka u BiH 4. Znak na kraju upitne reĉenice
10. Rijeĉ palac na engleskom jeziku 6. Najpoznatiji igraĉ Portugala
11. Najveći kontinent 7. Godišnje doba

13. Dnevnik Ane ... 9. Glavni grad Kanade
14. Naobimnije knjiţevno djelo 12. prijestolja Poznata serija
















36