Glas dječijeg srca 18-19

Školska godina 2018/2019.

Broj 35








List učenika i nastavnika OŠ „Ćamil Sijarić“

Prije 30 godina preminuo je jedan od najznačajnijih južnoslavenskih pisaca, Ćamil

Sijarić. Romansijer, pripovjedač i veliki pjesnik iza sebe je ostavio veliki broj ro-
mana i pripovjedaka, iako je svoju prvu knjigu, „Ram-Bulja“, objavio jako kasno,

tačnije 1953. godine.
Ćamil Sijarić je rođen u selu Šipovice, 18. decembra 1913. godine. Osnovnu školu

je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a nakon toga pohađa Veliku medresu kra-
lja Aleksandra u Skoplju iz koje je zbog političke aktivnosti isključen.

Školovanje je nastavio u Vranju, a zatim upisao pravo u Beogradu. U Sarajevo
je došao 1947. godine gdje se zaposlio u redakciji lista „Pregled“, a nešto kasnije

dolazi u literarnu sekciju Radio Sarajevo gdje je i ostao sve do odlaska u penziju
1983. godine.

Neka od njegovih najpoznatijih djela su: „Naša snaha i mi momci“, „Bihorci“,
„Suze i zvijezde“, „Kuću kućom čine lastavice“, „Carska vojska“, „Zapis o gradovi-

ma“, „Izabrane pripovijetke“… Umro je 6. decembra 1989. godine, a ove godine je
106 godina od rođenja ovog velikana.


2

Dragi naši čitaoci,
Glas dječijeg srca upućuje srdačan pozdrav svim učenicima,
nastavnicima, uposlenicima i saradnicima škole i sa zadovoljstvom
predstavljamo 35. broj školskog lista. Ovdje ćemo predstaviti
aktivnosti, uspjehe i postignuća koja su učenici i uposlenici škole
ostvarili zajedničkim radom, trudom i zalaganjem u školskoj
2018/19. godini. Uspjeha i aktivnosti bilo je mnogo, i ovo je jedna
od onih školskih godina na koju jesmo i na koju ćemo biti uvijek
ponosni. Dosta toga smo uradili, bilo je smijeha, učenja, uspona, suza
radosnica, a i onih obojenih tugom, koja bi se iskrala iz očiju nekog
maturanta kojeg smo otpraćali u novo poglavlje života, sa najljepšim
željama za sretan put. Sigurni smo da ćete uživati čitajući sadržaje
koje smo odabrali i priredili
za vas, jer nam je cilj da vas na
objektivan i odgovoran način
informišemo o životu i radu u našoj školi.Vrijedan pomena je i
Groodvy, vesela grudva, maskota Evropskog olimpijskog festivala za
mlade, kome je, u februaru 2019. godine, domaćin bio naš grad. A
mi smo se prisjetili i nezaboravnog Vučka, maskote ZOI '84, kao i
svih značajnih datuma koje obilježavamo.

Tema ovogodišnje manifestacije Igre bez granica će pokazati
koliko je važna saradnja savršenog „trokuta“ – roditelj, učenik i
škola.
Dan škole i Dan Armije Bosne i Hercegovine čestitamo svim
učenicima, nastavnicima i uposlenicima naše škole.































Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što

zna, učitelj predaje ono što jest .




Urednički tim članovi i voditelj novinarsko-fotografske sekcije: Brkanić Lejla,
Ćedić Amina, Ćesko Dania, Glamočić Amina, Hafizović Rejjan, Hassanein Mirna,
Imširović Lamija, Kodžaga Merjem, Muftić Emin, Rešić Ajša, Šadija Naida, Tanović
Adna, Zajmović Lamija, Zupčević Ema, Čolić Ela, Škraba Sara i Sijamić Lajla 3

SveČani prijem prvaČiĆa



Četvrtog septembra 2018. godine upriličen je svečani prijem prvačića, koji su, zajedno sa svojim
roditeljima, srdačno i veselo dočekani u našoj školi. Nakon završenog programa, našim đacima
prvacima i njihovim roditeljima predstavile su se i učiteljice prvačića: Senada Dizdarević I-1, Hanka
Račić I-2, Elma Mujezinović I-3, Ismeta Vreto I-4 i Mirela Lončarić I-5.
Direktorica Jasmina Husić obratila se prvačićima i njihovim roditeljima te svima poželjela sretan i
uspješan početak školske godine, posebno đacima prvacima koji će prvi put zakoračiti u čarobni svijet
škole i sticanja znanja u njoj.
Općina Novi Grad je kao i uvijek uz naše prvačiće, pa tako je i ove godine za najmlađe obezbijedila
anatomske ruksake i školski pribor.






























































„Vjerujem da je sve veliko sadržano u malome:

Dijete je maleno – ali nosi u sebi čovjeka!
Mozak je malen – ali skriva misao!

Oko je samo tačka – ali obuhvata beskraj!“ (A. Dumas)

4

prODUŽeni BOravaK U mOjOj ŠKOLi



Poznato je koje sve sposobnosti treba imati učitelj kako bi bio uspješan, ali učitelj u produženom
boravku ne može biti svako. On mora znati i biti puno više od toga. Učitelji u produženom boravku su
mame, tate, tetke, bake, djedovi... Pitate se zašto?
Krenut ćemo od početka. Dobar učitelj u produženom boravku dopustit će učeniku da bude ono
što jest, primjetit će njegovo raspoloženje, naći vremena za sve što učeniku treba, saslušati ga, pomoći
pri izradi domaće zadaće, učenja, pomoći mu u savladavanju vještina dobre komunikacije, kulturi
ponašanja... Kratko i jasno rečeno – produžena ruka roditeljima. Dopunjava brigu porodice o djeci i
zadovoljava potrebe za slobodnim vremenom i učenjem djece.

Trenutno u našem produženom boravku nalazi se 98 djece,
od prvog do petog razreda. Tu djeca borave prije i poslije
nastave, i kreativno provode svoje vrijeme, uče, pišu, crtaju
i druže se. A, zajedno sa svojim učiteljicama, u decembru
nas obraduju i predivnom priredbom. Najljepše u njemu
jeste što tamo djeca sklapaju prijateljstva, razvijaju maštu,
samopouzdanje, uče o sebi i o drugima, o poštovanju, ljubavi,
pomaganju i važnosti saradnje.





SIGURNOST JE NAJBOLJE MJESTO ZA VAŠE DIJETE!!!



















































5

SvjeTSKi Dan UČiTeLja, DjeČija neDjeLja i mjeSec Knjige



Prva sedmica mjeseca oktobra, svake godine, tradicionalno je posvećena obilježavanju Dječije
nedjelje. Kao i prethodne, i ovu Dječiju nedjelju obilježili smo kroz brojne aktivnosti kao što su
edukativne i kreativne radionice. Dječija nedjelja započela je ukazivanjem na obavezu poštovanja
Konvencije o pravima djeteta. Realizovane su likovne radionice učenika, kreativne i literarne na temu
Dječija prava i odrastanje kroz igru.
Obiljažavanje Dječije nedjelje je prilika da se mnogo glasnije nego inače čuje glas dječijeg srca, te
da se njihov osmijeh i dobrota stave na prvo mjesto prioriteta roditelja, učitelja i zajednice. Trebamo
znati da djeca nisu samo budućnost, već, prije svega, sadašnjost u koju treba ulagati ljubav, vrijeme i
posebnu pažnju.














































Ovom prilikom
upućujemo i čestitke

svim prosvjetnim

radnicima povodom 5.
oktobra, Svjetskog dana

prosvjetnih radnika,
čija je plemenita misija

da obrazuju i odgajaju

mlade plemenite ljude.




6

OBiLjeŽavanje 21. gODiŠnjice USeLjenja U

OBnOvLjenU ŠKOLSKU ZgraDU


Naša škola, naša ljepotica, počela je sa radom davne 1989. godine i tada se zvala Osnovna škola
“Nikola Tesla”. U ratu je granatirana sve do 1995. godine. Tada je uništeno sve materijalno što se
nalazilo u njoj. Ali negdje baš tu, na tom zgarištu, ostalo je ono najvažnije: njeno srce. Tako se nastava
odvijala u haustorima zgrada na 18 punktova. Njena historija se stvarala iz ratnih strahota i pepela.
Godine 1996, zahvaljujući učiteljima i nastavnicima prijateljske zemlje Malezije, zasjala je novim i
ljepšim sjajem. Prvo školsko zvono u obnovljenoj ljepotici oglasilo se 29.10.1997. godine. To naravno
nije slučajno, jer baš u tom mjesecu oktobru se obilježava Dječija nedjelja, Međunarodni dan učitelja
i Mjesec knjige. Ove godine smo obilježili godišnjicu škole druženjem i igrama bez granica. U igrama
bez granica učestvovali su učenici od drugog do devetog razreda, pokazujući svoje vještine u različitim
disciplinama kao što su muzičke stolice, skakanje u vreći, kao i mnoge druge. Sve to pokazuje da je
škola važan segment našeg života, ali i da pored znanja ostavljamo prostor za igru i zabavu kao i
druženje.

Rezultati takmičenja su sljedeći: 1. Ekipa VIII razreda
2. Ekipa V razreda
3. Ekipa VI razreda




Dijete je knjiga iz koje čitamo

i u koju bismo trebali pisati.

















































7

25. nOvemBar - Dan DrŽavnOSTi BOSne i HercegOvine



Učenici i nastavnici naše škole su i ove godine prigodnim programom obilježili 25. novembar,
Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Učenici škole, osim što su učestvovali u pripremi i realizaciji
priredbe, uz pomoć nastavnika pripremili su i izložbu literarnih radova i prezentaciju na temu Mojoj
dragoj Bosni i Hercegovini.






























mOjOj DragOj BOSni i HercegOvini


Ima jedna zemlja, ime joj je Bosna i Hercegovina. To je zemlja bregovita, šumovita, zemlja predivnih
rijeka i planina. Znam da mi mnogi zavide jer se rodiše u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj, Holandiji,
... a ovu ljepoticu posjete jednom godišnje. Ni sami ne znaju šta propuštaju, jer ovakve planine, šume,
prelijepe kanjone, izvorišta, rijeke,... nema ni jedna zemlja na svijetu. Njeno nebo je plavo, a sunce
žuto, blistavije i oblaci ljepše plove. Sunčeve zrake podsjećaju na zvjezdice. Sve je to u znaku zastave
Bosne i Hercegovine. Ljudi su ovdje drugačiji i veseliji. Nebo je plavlje, sunce toplije i sjajnije. Trava je
zelenija, a zemlja mekša. Ptičice najljepše pjevaju ovdje. Svako ko dođe, zapita se da li je došao u neki
prelijepi park prirode, koji je pun sretnih ljudi uvijek spremnih pomoći, dati savjet i podršku. U ovoj
mojoj, dragoj zemlji Bosni i Hercegovini sve je ljepše, sretnije, šarenije, drugačije. Za mene to znači
moje djetinjstvo, moje odrastanje, učenje i sazrijevanje. Sve je to u zemlji oblika srca, mog srca, srca
mojih drugova i drugarica.

Lijepa si, Bosno, u proljeće, lijepa si kad u tebi cvjeta proljetno cvijeće. Meni si najljepša kad sunce
sja, Bosno i Hercegovino, ti si moja draga i jedina domovina.
Čolić Ela VI-4














„Potrebno je veliko srce da bi se oblikovali mali umovi.“




8

Dan DjeČije raDOSTi



Novogodišnji praznici su vrijeme kada radost, veselje i darivanje izbijaju u prvi plan. Posebno im se
raduju djeca, čekaju ih s nestrpljenjem i maštaju o darovima koje će dobiti.
Povodom obilježavanja Dana dječije radosti i Nove godine, upriličena je tradicionalna novogodišnja
manifestacija koju su pripremili učenici od prvog do četvrtog razreda sa odgajateljicama produženog
boravka. Učenici su se predstavili igrokazima, pjesmom, plesom i recitacijama. Na kraju se pojavio
i Djeda Mraz koji je zaplesao s djevojčicama, a nakon toga djeci podijelio paketiće. Svi prisutni su
uživali u novogodišnjem programu.









































Dan DjeČije raDOSTi



Mnogi ljudi su mi već od ranije govorili šta je sreća. Sreća je ono što nas čini zadovoljnim i
sretnim. Mama mi uvijek govori da se smijem, bez obzira na vrijeme, događaj ili dan. Kao mala
to nisam shvatala, ali sam se svejedno smijala. Sada kada sretnem ljude na ulici, ljude koje nisam
dugo vidjela, ne sjetim ih se odmah, ali oni se mene sjete. Sjete me se po mom širokom i srdačnom
osmijehu. Smatram da bi svako dijete trebalo da se smije i ne samo dok smo djeca, nego i kada
odrastemo treba da se smijemo, jer smijeh je zaista nešto po čemu se prepoznajemo čak i nakon
dugo, dugo godina. Da bismo imali iskren osmijeh na svom licu treba da radimo stvari koje zaista
volimo. Dok smo mala djeca, ne brinemo se za naš život, nego slušamo ono što nam stariji kažu,
kao što je npr. šta ćemo biti u budućnosti. Meni su najbliži govorili šta da budem, ali sam sjela i
razmišljala o tome. Da li mi je cilj da neko bude zadovoljan što sam ja doktor ili mi je cilj da ja
budem zadovoljna što sam doktor i tako svoju sreću podijelim sa svojim pacijentima? Shvatila
sam da mi je cilj u životu da ja budem zadovoljna svojim radom i postignućima, a onda pozitivnu
energiju, sreću i osmijeh prenijeti i drugima.
Lamija Zajmović VIII-3


9

Dan maTernjeg jeZiKa



Međunarodni dan maternjeg jezika se obilježava još od 2000. godine s ciljem unapređenja učenja i
razvoja maternjeg jezika te njegove jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti. Maternji jezik je dio
kulturnog identiteta naroda. U svijetu se govori oko 6000 jezika, a do kraja 21. vijeka više od polovine
jezika će odumrijeti. Najviše su ugroženi jezici manjih zajednica. Maternji jezik označava jezik kojeg
čovjek nauči u ranom djetinjstvu. Od velikog je značaja da ga dobro naučimo, govorimo i razumijemo.
A koji je naš maternji jezik? Zanimljivo pitanje! Tu nam je prepuštena potpuna sloboda. Zamislite -
kafa, kava i kahva, ista boja, isti ukus, a ipak različite tri riječi. Za vas i za mene sigurna sam nema
nikakve razlike, jer se u potpunosti razumijemo.
Zato, dragi drugari i dragi nastavnici, sretan Međunarodni dan maternjeg jezika, ma kako se on
zvao! Ljubav prema maternjem jeziku ne smije nas spriječiti da učimo strane jezike. Svoj maternji jezik
njegujmo i dobro čuvajmo, a tuđe poštujmo.
Stoga Međunarodni dan maternjeg jezika ima svrhu podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i
praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava
koje nam je prošlost ostavila.













Jezik je


hranitelj


naroda. Dokle



god živi jezik,


dotle živi i


narod.



























10

U amaneT mLaDima



Udruženje sevdalija „Saray – sevdah“ pokrenulo je projekat U amanet mladima. Udruženje
već dugi niz godina ostvaruje svoju najvažniju misiju u kojoj se promocija i zaštita sevdalinke kao
kulturnog blaga smatra prioritetom. Cilj je pronaći rješenje o očuvanju sevdalinke u njenom izvornom
obliku. Stoga je naša moralna obaveza da je njegujemo, čuvamo i promovišemo širom svijeta, zbog
naših budućih generacija. Sevdalinka zaslužuje da bude nasljeđe čovječanstva. Zato je naša škola bila
domaćin mladim sevdalijama koji su na audiciju došli iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Nakon
audicije prisustvovali smo i nezaboravnom revijalnom programu koji se održao u sali Općine Novi
Grad gdje su prisutni zaista uživali.











































































11

grOODvY U pOSjeTi

naŠOj ŠKOLi


U sklopu redovnih aktivnosti Evropskog olimpijskog
festivala mladih 2019. (EYOF), „Groodvy,“ zvanična
maskota festivala, posjetio je našu školu. Groodvy je,
kao što mu i samo ime kaže, jedna velika sretna snježna
grudva.

Iznenadio je učenike i izazvao opće oduševljenje
svih prisutnih, a oni su svoju zahvalnost iskazali u vidu
priredbe održane za njega. Pjevalo se, plesalo i družilo,
a mnogi su se fotografisali sa njim.
Čast nam je i izrazito zadovoljstvo što je naša
škola ugostila ovako značajnog gosta. Učenici su bili
presretni, a nas je sve ovo podsjetilo na vrijeme prije
35 godina, kada su se održavale Zimske olimpijske
igre u Sarajevu, kao i na tadašnju maskotu Vučka. Svi
možemo biti ponosni na sebe, jer smo domaćini još jedne olimpijade – kazala je direktorica škole
Jasmina Husić.
Groodvy je posjetio i ostale škole koje se nalaze u ovom olimpijskom naselju Dobrinja, a nakon
toga i druge škole u gradu te borilišta.




















































12

Dan neZaviSnOSTi BOSne i HercegOvine



Bosna i Hercegovina, 1. marta 2019. godine, proslavlja 27 godina od kada su njeni građani odlučili
da se država odvoji od tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i postane
nezavisna. Građani su izašli na referendum, 29. februara i 1. marta 1992. godine. Jedino pitanje o
kojem se odlučivalo bilo je: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih
građana, naroda BiH - MUSLIMANA, SRBA, HRVATA i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?



























Rezultati referenduma pokazali su da se 98% glasača izjasnilo za nezavisnu, suverenu i cjelovitu
Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, u isto vrijeme oružani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i
Hercegovine prerasli su u pravi ratni požar, koji je prouzrokovao ogromne ljudske žrtve i patnje.
Uslijedile su godine rata u kojem je zemlja porušena, a brojni građani dali su živote boreći se za
svoju domovinu. Agresija na BiH okončana je 1995. godine. Građani naše zemlje izborili su se za
nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu.









































13

8. marT Dan Žena



Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. marta svake
godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica
ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 8. marta 1909. u SAD-u deklaracijom
koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih
događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New
Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena. Ideja da se obilježava
Međunarodni dan žena se prvi put pojavila početkom 20. vijeka. Počela je kao
borba za bolji položaj žene u društvu. Žene trebaju iskoristiti ovaj dan onako
kako ga je zamislila Klara Cetkin – da jasno i glasno kažu svoje probleme.








































ZA MAMU


Za tvoj dan mila MAMA,
„Majčino srce je kažem ti veliko hvala,


bezdan u čijim za svaki osmijeh što si
mi dala.
ćeš dubinama I svijet da se mijenja ,
I sve da se ruši ti si
uvijek jedno meni, u mojoj duši.

pronaći –


spremnost na

oprost .“

Balzac


14

USpjeSi naŠiH UČeniKa



Mnogo je zapaženih rezultata kojim su nas počastili naši učenici. Iza svakog takmičenja stoji
veliki trud, rad, vježba i zalaganje, a mi im od srca čestitamo. Slijedeći moto “Znanje je ulaznica za
budućnost,“ nastavit ćemo učiti i doprinositi napretku naše društvene zajednice.

- GEOGRAFIJA

U OŠ „Skender Kulenović“ održano je općinsko takmičenje iz Geografije za učenike IX razreda
novogradskih škola. Takmičenju je pristupilo 46 učenika iz 16 novogradskih škola, a našu
školu su predstavljali učenici: Emil Prašović, Ema Srna i Tarik-Alan Tatarević i zauzeli su 2.
mjesto.


- FIZIKA

U OŠ „Fatima Gunić“ održano je općinsko takmičenje iz Fizike za učenike VIII i IX razreda
novogradskih škola. Našu školu su predstavljali sljedeći učenici u kategoriji VIII razreda i to:
1. Muftić Emin je osvojio 4. mjesto 2. Karabeg Emina je osvojila 5. mjesto i Terović Faris. U
kategoriji IX razreda školu su predstavljali: 1. Kazagić Harun, 2. Srna Ema i 3. Tatarević Alan
-Tarik. Učenici VIII razreda su ekipno zauzeli 3. mjesto, a učenici IX razreda 9. mjesto.
U ukupnom plasmanu učenici su zauzeli 6. mjesto.



- BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST, HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST, SRPSKI
JEZIK I KNJIŽEVNOST
Ove godine, prvi put je održano takmičenje u poznavanju gramatike i književnosti za učenike
VII i VIII razreda. Domaćin takmičenja je bila OŠ “Mehmedalija Mak Dizdar,“ a našu školu su
predstavljale učenice: Rejna Šabanija VII razred osvojila je 5. mjesto i Merjem Kodžaga VIII
razred 8. mjesto. Ekipno škola je zauzela 8. mjesto od ukupno 16 novogradskih škola.


- MATEMATIKA
Na općinskom takmičenju iz Matematike našu školu su predstavljali učenici: Abdullah
Fehratbegović, Ema Klapuh, Farah Šarenkapa, Klara Šaf, Emina Karabeg, Emina Hajro, Dalila
Ramović, Din Asotić i Harun Kazagić. Učenici su postigli veoma dobre rezultate. U kategoriji
VII razreda Abdullah Fehratbegović je osvojio 1. mjesto, a u kategoriji IX razreda Harun
Kazagić je osvojio 4. mjesto. Ekipno su IX razredi zauzeli 3. mjesto, VIII 6. mjesto, VII 5.
mjesto, a ekipno škola je zauzela 4. mjesto od ukupno 16 novogradskih škola.



KANTONALNO TAKMIČENJE IZ MATEMATIKE
Na kantonalnom takmičenju 21.03. 2019. naš učenik Abdullah Fehratbegović osvojio je 1. mjesto
i predstavljat će školu na federalnom takmičenju 13. 04. 2019. u Tuzli. Čestitamo našem učeniku i
dijelimo njegovu radost zbog ostvarenog rezultata te mu želimo mnogo sreće i uspjeha na federalnom
takmičenju.









15

Odigran 56. Međunarodni šahovski
festival Sarajevo 2019.

Odigran je 56. Međunarodni šahovski festival
Sarajevo 2019. povodom Dana grada Sarajeva, a u
organizaciji šahovskog kluba Sarajevo. Našu školu
su predstavljali učenici: Kulić Daris, Kulić Harun,
Huremović Rian i Hadžiabdić Nađa i ekipno zauzeli 3
mjesto.






USpjeSi naŠiH prvaČiĆa U SpOrTU







































































16

inTrevjU Sa BiBLiOTeKarOm



GDS: Prije svega, želimo da Vas pozdravimo i da
Vam zahvalimo što ste odvojili vrijeme za razgovor
s nama.
Bibliotekar: Pozdrav i vama. Dobrodošli u moju
papirnatu palatu, čast mi je što mogu da vas ugostim.
Razgovor s vama mi pričinjava veliko zadovoljstvo.
GDS: Koliko ste dugo na poziciji bibliotekara i
koja su Vaša zaduženja?
Bibliotekar: Mislim da sam ovdje već desetu godinu,
iskreno se nadam i na radost drugih koliko i na moju.
Zadovoljan sam prije svega što radim ono što volim i za šta sam se školovao, a to priznat ćete i nije baš
čest slučaj u ovoj zemlji. Pored širokog spektra bibliotečkih poslova koji prevazilaze samo izdavanje
knjiga tu su svakako i obaveze koje zajedno sa svojim kolegama obavljam u svrhu što kvalitetnijeg
odgojno-obrazovnog procesa u našoj školi. Biblioteka već odavno nije samo skladište knjiga koje
će neki ljutiti bibliotekar/ka izdavati učenicima prema mjesečnom planu lektire, biblioteka danas je
informacijsko, kulturno, savremeno i multimedijalno sjedište škole. Pored konstantnog promovisanja
biblioteke i same kulture čitanja, postoji još i čitav niz aktivnosti koji mogu proces odgoja i obrazovanja
učiniti zabavnim.

GDS: U kakvoj su poziciji knjige danas, imajući u vidu savremeni svijet, tehnološki razvoj,
Internet?
Bibliotekar: Možda će ovo zvučati malo čudno, ali knjige su danas mnogo potrebnije nego prije,
objasnit ću naravno ovu konstataciju. Književnost je uvijek bila iznimno važna, danas više nego ikad.
Živimo u vremenu koje proizvodi zaborav, toliko načina pohranjivanja na razne vrste memorija, a
opet se nekad dobro zamislimo oko sopstvenog broja telefona. Ako se osvrnemo oko sebe, primjetit
ćemo da se uporno radi na tome da se ukine jezik i da se facebook objava uspostavi kao vrhunski
duhovni sadržaj. Jezik je mnogo više od sredstva sporazumijevanja i zbog toga je književnost kao
utočište jezika strašno važna. U vremenu kada su ljudi zaboravili normalno komunicirati, književnost
nam je potrebna kako bismo razgovarali sa pripovjedačem, njegovim likovima i na kraju sa samim
sobom. Stalno slušamo priče kako danas omladina ne čita i kako književnost lagano umire, naprotiv
književnosti ima mnogo više nego ikada prije, samo ju je potrebno prepoznati. Uvijek se sjetim
mudrog Tacitusa koji se kao jedan od najvažnijih istoričara u Rimu žalio kako mladi slabo čitaju, kako
tada tako i danas.
GDS: Jesu li učenici/ce svjesni važnosti čitanja knjiga?

Bibliotekar: Zato smo mi ovdje da im na tu važnost ukažemo, koliko god to izgledalo nemoguće,
mislim da je samo stvar pristupa i odabrane metode. U ovo mi ubrajam svakako i roditelje naših
učenika/ca bez čije će podrške svaka naša aktivnost, na kraju krajeva naša misija, završiti neslavno.
Jedan sam od sretnika koji radi u okruženju koje je svjesno važnosti biblioteke i uloge knjige u procesu
sazrijevanja. Bez pomoći uprave škole, radnih kolega, roditelja i prijatelja škole važnost pisane riječi u
ovoj školi bi bila znatno slabija.
GDS: Odakle crpite inspiraciju u radu sa djecom, da se primijetiti da Vas djeca zaista vole?

Bibliotekar: Učenici/ce su neiscrpna inspiracija i sa njima je užitak raditi. U odnosu na moje
kolege ja imam „povlašćenu“ poziciju osobe koja ne ocjenjuje i nije stalno u učionici i vjerovatno zbog
toga mogu biti malo kreativniji u radu sa djecom. Prema djeci prije svega treba biti iskren i pravedan,


17

poštovati njihovo ogromno znanje i trud. U godinama
koje sam proveo ovdje, mnogo sam naučio od učenika/
ca i učim još uvijek. Od velike je važnosti biti svjestan
da se vremena i generacije mijenjaju i da je sposobnost
prilagođavanja bitna karika ovog posla.

GDS: Koliko knjiga posjeduje naša biblioteka?
Bibliotekar: Biblioteka naše škole posjeduje oko
5600 bibliotečkih jedinica i nadam se da ćemo taj broj
iz godine u godinu povećavati. Trudimo se da pored
lektirnih naslova nabavimo i noviju dječiju literaturu Biblioteka u novom ruhu
koja je njima bliža i koja ih naravno privlači da budu
ponosni članovi školske biblioteke.
GDS: Koje knjige učenici najčešće traže?

Bibliotekar: Kao što sam već rekao, prvenstveno su to knjige koje nisu na sumnjivom spisku lektire,
naslovi koji su njima tematski, grafički i idejno bliži. Autori kao što su Goran Petrović i svi dijelovi
njegovih zagonetnih priča zajedno sa naučno-fantastičnim romanima, Dnevnik Šonjavka je apsolutni
hit i uvijek se traži knjiga više, vampirske trilogije, romani Nure Bazdulj-Hubijar od kojih se poneki
zasluženo nalazi na popisu lektire itd.
GDS: Koja je Vaša omiljena knjiga?
Bibliotekar: Kada čujem ovo pitanje, odmah se sjetim one neke davne polemike koja je imala
pompezni naslov: Da li je Andrić bolji pisac od Crnjanskog? Ja odmah zamišljam vremešne pisce na
atletskoj stazi koji će svima sada jednom za svagda pokazati koji je bolji. Književnost naravno nije
atletika i najmanje je važno ko je bolji pisac u odnosu na ostale, bitni su oni pisci kojima se uvijek
vraćamo i sa kojima volimo da razgovaramo, da se posvađamo, da samujemo. Omiljenih knjiga u
mom duhovnom prostoru ima mnogo, nastale su iz pera autora bez kojih ja ne bih bio ovakav čovjek
kakav sam danas. Uvijek se rado vraćam i pronalazim nešto novo u djelima A.P. Čehova, Thomasa
Bernharda, Nabokova, Kleista, Kafke, Bulgakova, neka mi oproste oni koje sam nepravedno izostavio.
Ako bih se vratio na ono pitanje o opstanku književnosti i njenoj sudbini, vratio bih se na onu sjajnu
rečenicu iz romana Majstor i Margarita: Rukopisi ne gore! Književnost će uvijek naći svoj put, a ja sam
imao sreću da je ova knjiga, izmedju ostalih, našla svoj put do mene. Želim vama i drugim učenicima
da što prije ona prava knjiga pronađe
put do vas.

GDS: I za kraj, knjiga ili život?
Bibliotekar: Bez dvoumljenja knjiga
jer ću uz njenu pomoć živjeti mnogo
više života, a ne samo jedan. Dopustite
mi da završim sa jednom anegdotom.
Kada su Umberta Eca upitali koju knjigu
bi uzeo sa sobom na pusto ostrvo, on
je jednostavno odgovorio telefonski
imenik; sa toliko likova na jednom
mjestu mogao bih izmaštati bezbroj
priča.

Zupčević Ema i Ćedić Amina VIII-2




18

eKSKUrZija DeveTiH raZreDa



Deveti razredi su 22. septembra 2018. godine krenuli na ekskurziju uz pratnju razrednika:
Mujčinović Hamide (IX-1), Voloder Elme (IX-2) i Kulašin Enise (IX-3). Putovanje je trajalo četiri
dana, od toga dva dana su proveli u Bihaću i dva u Blagaju.
Prva destinacija koju su posjetili je grad Travnik. U Travniku su učenici posjetili Plavu vodu i
Travničku tvrđavu. U nastavku putovanja obišli su grad Jajce i u pratnji turističkog vodiča vidjeli
kulturno-historijske znamenitosti grada (Muzej AVNOJ-a, tvrđavu, vodenice).

Put su nastavili prema gradu Bihaću gdje su učenici zajedno sa svojim razrednicima bili smješteni
u motel „Rio Mare.“ Nakon večere učenicima je organiziran disko koji se nalazio u sklopu motela.
Drugi dan učenici su posjetili nacionalni park „Una“, tj. Štrbački Buk i uživali u prirodnim
ljepotama. Zatim su bili na izletu u starom gradu Ostrošcu i Bosanskoj Krupi, gdje je ujedno i upriličena
večera. Nakon večere učenici su se vratili u Bihać gdje im je u večernjim satima organizovan disko u
prostorijama motela.
Sljedeći dan učenici su napravili kratak obilazak grada Bihaća, a potom krenuli prema etno selu
„Čardaklije“ nakon čega se put nastavio prema Blagaju, pravcem Livno – Tomislavgrad - Mostar. U
Blagaj su stigli u večernjim satima i smjestili se u hotelu Ada. Nakon večere djeci je organizovana
diskoteka u prostorijama hotela.

Sutradan su posjetili Hutovo blato, vodopad Kravice i Počitelj. U poslijepodnevnim satima učenici
su se vratili u hotel gdje su ručali, a nakon toga su poslijepodne proveli kupajući se na bazenu i u
sportskim aktivnostima. Nakon večere učenicima je organizirano zajedničko druženje po želji učenika.
Posljednji dan obišli su Tekiju i krenuli prema Sarajevu. U skladu sa planiranim aktivnostima za
taj dan, posjetili su grad Mostar (obilazak Starog dijela grada), Jablanicu (Muzej bitke za ranjenike ) i
Konjic (Stari dio grada). Povratak u Sarajevo bio je u večernjim satima.

Srna Ema IX-1


























Svijet je poput knjige.

Oni koji ne putuju su pročitali samo jednu stranicu.

Augustin








19

eKSKUrZija Za pamĆenje



Druženje i drugarstvo su glavne preokupacije naših vršnjaka.To je razlog zbog kojeg svi tako željno
iščekujemo ekskurziju. Radoznalost i uzbuđenje savladali su nas posljednjih dana. Kada smo krenuli,
bez obzira što je bilo prilično rano, mogao se zapaziti osmijeh na našim licima. On je obasjao našu
okolinu, u kojoj se osjećao sladak miris zadovoljstva. I, konačno krenuli smo. Bili smo pomalo pospani
dok smo prolazili kroz, nama već poznatu, dionicu puta. Ubrzo smo zapazili Plavu vodu i Travničku
tvrđavu. Ovo je bio jedan od najljepših prizora koje sam ikad vidjela. Visoke, modrozelene boje, kao
da su zaklanjale sunce, koje kao da se stidljivo skrivalo iza njih. Zajedno sa razrednicima uživali smo
u toj ljepoti i nastavili putovanje. Kad smo stigli u hotel i smjestili se, počeli smo da razmišljati samo
o jednom – druženju u diskoteci. Poslije diskoteke, umorni i iscrpljeni, vratili smo se u svoje hotelske
sobe...
Zatim je uslijedilo još puno zanimljivih doživljaja. Posjetili smo nacionalni park „ Una“, boravili
u starom gradu Ostrošcu i Bosanskoj Krupi, Bihaću i etno selu „Čardaklije“ nakon čega smo put
nastavili prema Blagaju, pravcem Livno – Tomislavgrad - Mostar. U povratku smo obišli Hutovo blato,
vodopad Kravice, Počitelj, Tekiju, grad Mostar (obilazak Starog dijela grada), Jablanicu (Muzej bitke
za ranjenike) i Konjic. U Sarajevo smo se vratili sretni i puni utisaka, koje smo prepričavali danima.
Alagić Emina IX-1



Želimo sa vama podijeliti djeliće utisaka sa ovog putovanja koje će, vjerujemo, zauvijek ostati
urezano u njihovo sjećanje kao jedno od najljepših životnih iskustava.












































„Ne postoji veličina gdje ne postoji jednostavnost, dobrota i istina.“

Lav Tolstoj



20

LITERARNI KUTAK







prOLjeĆe mOj najBOLji DrUg



Proljeće kuca na vrata, Mogu da me ostave svi,
a zima tužna odlazi. ja znam da me nećeš ostaviti ti.
Raznobojno cvijeće se vratilo Hiljadu je suza u mojim očima bilo,
i na njega pčele slijeću. hiljadu želja koje život nije ispunio.
Medo se iz sna budi, Malo je prijatelja koje trebamo svi,
a zima uplakana za snijegom žudi. a još manje prijatelja kao što si ti.
Dani sve duži, život se budi,
veseli su i ptice i ljudi. Hvala ti za sreću, radost i smijeh
Proljeće je stiglo u naš kraj, hvala ti za svaki skriveni grijeh.
budi se i naš zavičaj. Hvala ti za sreću što suze briše,
Čolić Ela VI-4 jer takvih prijatelja neće biti više.
Ćedić Amina VIII-2

prijaTeLjSTvO


Za malo se ljudi u životu može reći da su nam istinski prijatelji. Najčešće kažemo da su nam roditelji
prvi i iskreni prijatelji. A zapravo šta je prijateljstvo za nekoga, to zavisi od osobe do osobe. Za mene
prijateljstvo ima veliku vrijednost i veliku važnost. Prijatelje treba držati uvijek nadomak srca, brinuti
o njima i ne puštati ih da odu daleko od nas. Ali koliko god nekad i prijatelji bili daleko, uvijek ostaju
sa nama u mislima i u našem srcu, ono je jedna od najvažnijih i najdragocjenijih stvari na svijetu za
svakog čovjeka. Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliko prijatelja ima. A prijatelji su poput porodice,
pružaju podršku i oslonac, ljubav i pažnju. Pravi prijatelji su poput bisera – vrijedni, rijetki i dragocjeni.
Prijateljstvo se dugo gradi, ne može se steći preko noći. Sa nekima postaješ prijatelj još u
djetinjstvu, a sa nekim kasnije. Godine za njega nikada nisu prepreka, a što duže postoji, to je
veća garancija da će duže i trajati. Prijateljstva postajemo svjesni tek kasnije, kad kroz mnogo toga
prođemo. A kako znate da vam je neko prijatelj? Tako što svaki put kad imate neki problem, prvo
zovete prijatelja i prvo se njemu obratite za pomoć. Sa prijateljima se dijeli sve i sreća, i nevolja, i
radost i tuga. Kažu da su prijatelji još i porodica koju smo mi sami birali. I nekad su prijateljstva
važnija i jača od rodbinskih veza. Prijatelj je naš izbor, mi smo ga izabrali takvog kakav jeste, sa svim
manama i vrlinama i počeli da se družimo. Prijateljstvo se ne može steći preko noći, niti nametnuti,
ono jednostavno samo od sebe dođe s godinama i vremenom. Ne može nam svako ni biti prijatelj,
to treba upamtiti. Danas su ljudi nekako zatvoreniji i manje se druže, budući da smatraju da su im
Internet i društvene mreže najbolji prijatelji, i ne shvataju da griješe, već se zatvore u svoje domove
i ne komuniciraju sa ljudima uživo već virtualno. Najčeće su naši prijatelji slični nama samima i
nekako se uvijek desi da sa prijateljem imamo mnogo zajedničkih osobina, pored toga i da volimo
dosta istih stvari. Sa prijateljem dijelimo stavove, znanja, razmjenjuju se mišljenja i iskustvo, sluša se
muzika, gledaju se filmovi, serije, razgovara se o raznim temama, svađa se i miri, ali se pravi prijatelj
uvijek vrati nazad i nikada nam neće okrenuti leđa.
Šadija Naida VIII-3


21

prijaTeLjSTvO

U današnjem vremenu veoma je teško imati prijatelje. Nije bilo lahko prepoznati ko ti je pravi
prijatelj, a ko je spreman svakoga trena zabiti ti nož u leđa. Rijetki su oni koji su uz tebe u svakom
trenutuku, sa tobom su tu i kada plačeš i kada se smiješ. Pravi prijatelj će ti uvijek reći istinu, uz tebe
je u bilo kojem trenutku i hrabri te ma šta se desilo. Kad svi kažu protiv tebe nešto loše, pravi prijatelj
ništa neće loše reći o tebi. To je prijatelj koji te shvata u svemu i u dobru i u zlu. U prijateljstvu ne treba
samo uzimati, već i davati u što većoj mjeri. Treba ga održavati i njegovati jer te ono prati kroz cijeli
život. Prijateljstvo se ne može kupiti novcem, može se samo osvojiti srcem i iskrenošću. Mnogi uđu
u vaš život i izađu veoma brzo. Neki vam ostave trag na srcu, a neke zaboravite. Pravo prijateljstvo se
neće raspasti tako lahko. Neki ljudi vam tako lahko uđu u živote i ostanu tokom cijelog života, a neki
su godinama pored vas i samo za nekoliko minuta mogu otići. Po meni najgori ljudi su oni koji uruše
jedno prijateljstvo, oni koje posvađaju dvoje ljudi. Pravi prijatelj su sa vama u dobru i zlu i nikada ne
bih mogao zamisliti svoj život bez njih. Život ne bi imao smisla bez njih. Nekada više njima govorimo
nego svojim roditeljima, i potpuno se slažem sa onim ko je rekao da je čovjek sa prijateljima bogat
čovjek.




















DjeČaČKi SnOvi

Od malena razmišljam kako putujem po svijetu. To mi je san, svaki dan od kada se probudim,
vidim se u nekoj pustolovini. Sebe sam vidio u istraživanju svijeta. Svakoga dana bih se probudio na
drugom mjestu i vidio sam se u nekoj drugo držav, u novoj pustolovini. Istraživao bi po cijeli dan,
upoznavao bih se sa ljudima. Upoznao bih njihove kulture i učio nešto novo. Istraživao bih svaki
detalj te države, a onda zaspao i ujutru se probudio na drugom mjestu i opet sve istražio. To mi je san
iz djetinjstva, da putujem i istražujem po svijetu. Roditeljima sam pričao svoje dječačke snove i oni bi
se uvijek oduševili. Sebe sam zamišljao što na moru, na velikim vrućinama , što na velikim planinama.
Volio bih ići u razne pustolovine širom svijeta, da istražim svijet u budućnosti. Isplanirao sam sve
svoje pustolovine i znam koje ću države istražiti u stvarnosti, a ne samo u snovima.

Durmo Ajdin VIII-4


















22

BOJE ART & dEsign






























































































23

24

pOSjeTa memOrijaLnOm cenTrU pOTOČari


Tišina koja govori
Dolazak u Srebrenicu je za mene predstavljao važno iskustvo.Nisam nikada pomislila da bi
mogao toliko promijeniti moj način razmišljanja i gledanja na svijet. Često sam na televiziji slušala o
Srebrenici i brojnim stradanjima, ali došavši na ovo mjesto i gledajući sve to uživo, tek se tad u meni
počela buditi tuga i suosjećanje. To je mjesto na kojem su hiljade Bošnjaka nenadano stradali i gdje
se svake godine podsjećamo na 8 372 žrtve genocida. Znajući da su veći broj žrtava bila djeca, oni
nisu znali šta je život, niti su imali vremena spoznati ga. Zbog toga sam, na neki način, naučila cijeniti
vlastiti život i slobodu koja nam je data. Imala sam osjećaj da mogu čuti sve one majke koje žude da
makar još jednom pomiluju svoju čeljad. Šutila sam i razmišljala. Svaka njihova suza, označava bol
koju osjete prema svojim najmilijima, a koju sam, također i ja ispustila. Mislim da ne postoji osoba
koja ode na ovakvo mjesto, a vrati se sa istim osjećajem u srcu. Učenjem Fatihe i šutnjom sam im na
takav način odavala počast, kao i svi drugi. Bilo je dovoljno da samo slušam i posmatram i moje bi se
srce već ispunilo tugom i žaljenjem. Svaka od slika koje sam uočila govorile su svoju priču, tužnu ali
i dragocjenu. Priču koja itekako ima svoju pouku. Iako je hiljade ljudi isčezlo, sjećanje na njih nikada
neće nestati. Srebrenica je tu da se sjeća, da se ne zaboravi, da se ne ponovi!

Osmanović Zerina IX-1


Da se zlo nikad ne ponovi

Napokon kao razred odlazimo u Potočare. Kilometri zemlje prekriveni nišanima sve ostavljaju
bez riječi. Svima se na licu vide neke čudne crte lica: boli, tuge, u nekim trenucima čak i mržnje.
Spomen-ploča bila je dovoljna da izmami suze u očima. Neka bolesna želja za osvetom, a ustvari
požuda za ubijanjem i krvlju. Moj mozak to nikad neće moći razumjeti. Zar čovjek može imati toliko
mržnje u sebi da ubija nedužne civile? Ne može se ratovati protiv civila čija je jedina „greška“ što su
bili muslimani. Zar je neko imao toliko mržnje prema svojim do nedavno sugrađanima? Ne! Ništa
ih ne može opravdati. Svjesno su ubijali i nanosili bol. Bože, nemoj im oprostiti, znali su šta rade!
Možda sam ja nezrela pa ne mogu dokučiti razlog. Zapravo nisam. Niko normalan ne može razumjeti
krvoločnu životinju vođenu ideologijom osvete. Koliko god razmišljali, razlog je nedokučiv. Možda
zato što sam ja dijete i ne vjerujem u rješavanje problema na takav način, a možda i zato što nisam
jedna od njih.





























25

HUmanOST na DjeLU










ČOVJEK JE VELIK TOLIKO KOLIKO DAJE.






Biti human i velikodušan, biti topao i osjećajan su karakteristike ljudi koje se danas u ovo vrijeme
izuzetno cijene, a koje su nažalost rijetke. U humanom čovjeku je utkana neviđena dobrota, velikodušnost,
ljubav, nježnost i silna želja pomoći nekome. To je gest vrijedan divljenja, jer nije stvar u količini novca,
već u količini dobrote. Čovjek je velik onoliko koliko daje.Treba davati od srca i uvijek, kad god možemo,
treba pomagati, jer to je osjećaj koji svakog čovjeka čini velikim, ispunjenim i sretnim.

A poenta života je biti sretan, zar ne?


“DAJEM SLATKIŠ ZA TVOJ OSMIJEH”
H.O. “Merhamet” MDD Sarajevo je pokrenulo akciju pomoći djeci migranata pod nazivom”Dajem
slatkiš za tvoj osmijeh”. Roditelji, učenici, nastavnici i prijatelji škole su se i ovaj put u velikom broju
odazvali na ovu humanitarnu akciju i ovim putem se svima njima od srca zahvaljujemo.






























Čini ono čime ćeš

postati dostojan da

budeš sretan.

Veliko nije uvijek i

dobro, a dobro je

uvijek i veliko.
Hafizović Rejjan i Hassanein Mirna VIII-1

26

Dan ŠKOLe 2017/2018.



Tema Dana škole bila je „ Školski mozaik “, a manifestacija je prvenstveno posvećena roditeljima
naših učenika. Aktivi prvih, drugih, četvrtih, petih, sedmih, osmih i devetih razreda su se zaista
potrudili i pripremili posebne tačke. Teme na koje je bila fokusirana priredba su ljubav, prijateljstvo,
porodica i njen značaj u društvu.
Ponosni smo na ovaj dan, zaista poseban i lijep, a naši prvačići su sve prisutne oduševili plesom.


































































„Prijatelji bi trebali biti poput dragocjenih knjiga, rijetki i

osobno izabrani.“

C. J. Langenhoven




27

ZABAVNI KUTAK




Sara Škraba V-3



vrijeme je Za ZaBavU, pOgLeDaj OviH par viceva:




Nastavnik matematike

kaže: “Čuo sam Perice da

Učiteljica pita Pericu: si brz u računanju. Koliko
– Je li, ko je razbio prozor? je 32×26?“

A perica kaže: Perica: “ 750!”
– A je li Vi mislite da ću odati Nastavnik: “To nije ni

svog vlastitog brata. blizu.“
Perica: “Ali je brzo.“




Perica se upisao na trening u plivanju !
Prvi dan treninga kaže Perica treneru: “Možete me ispisat iz treninga?”

Upita trener: “Zašto?”
Odgovori Perica: “Pa nisam više žedan.”



ZagOneTKe:



Voli kruške voli med, Polako ide svima je drag,
Kao djeca sladoled. za sobom ostavlja srebreni
Pred zimu zaključa stan, trag. Šta je to?

i spava zimski san. Šta je to?

Na pecanje idu 2 sina,
Neki mjeseci imaju 30, i 2 oca, a ipak ih je samo

a neki 31 dan. trojica. Kako to?
Koliko ih ima 28?
28

JESTE LI ZNALI?









1. Čovjek bez vode može izdržati samo 3 dana.
2. Ako uzmete neko hrđavo željezo i ubacite ga u Coca colu nakon nekog vremena
postat će potpuno čisto, što nam govori zapravo koliko je Cola nezdrava.

3. Knjiga dužine 3,2 metra, a širine dva i teška oko 250 kg, izložena je na Međuna-
rodnom sajmu knjiga u Havani 2010. godine. Izdavačka kuća iz Perua, koja ju je
izložila, nada se da će ova knjiga, pod nazivom „Najbolje od univerzalnih misli“,

ući u Ginisovu knjigu rekorda. Na 160 ilustrovanih stranica sabrane su misli i
aforizmi 2.000 ličnosti, od Konfučija do Gabrijela Garsije Markesa, preko Šek-
spira, Gandija i Majke Tereze. Knjiga o himalajskoj državi Butan, čiji su autori
članovi instituta za tehnologiju u Masačusetsu, jedna je od najvećih na svijetu.

To izdanje, pod nazivom „Buton: vizuelna odiseja kroz posljednje himalajsko
kraljevstvo“, objavljena je u izdanju čije su veličine 1,52 i 2,13 metara, a teška je

60 kilograma.































4. Zagonetka: Djed, otac i sin
3. Zagonetka: Svi mjeseci imaju 28 dana
2. Zagonetka: Puž
1. Zagonetka: Medvjed
RJEŠENJA ZAGONETKI:
29

SAVJETI ZA UČENIKE













Svima je nekada potrebna pomoć pri učenju pa evo par savjeta:




1. Napravi plan učenja. Dovoljno je da odrediš što ćeš koji dan pročitati. Počni s
čitanjem, zatim pokušaj sam/a sebi ispričati što nisi nauči.

2. Čitaj s razumijevanjem. Štrebetanje i čitanje nečeg što ne razumiješ nema

nikakvog smisla, jer nećeš ništa zapamtiti. Ako ne razumiješ neku riječ ili
rečenicu pitaj roditelje, prijatelje ili potraži u enciklopediji.


3. Izradi “Flip-flop” kartice. Ovo je jako korisno ako moraš naučiti puno pojmova.
Izreži papir na jednake dijelove, na jednu stranu napiši pojam, a na drugu
definiciju. Te možeš sam/a ispitati sebe.


4. Vodi bilješke. Ukoliko ti je neko gradivo dosta teže, naš savjet ti je da ga probaš
sam/a objasniti pomoću vlastitih bilješki.


5. Markerom podcrtaj ono što je bitno. Naravno, to ne znači da pola knjige moraš
neko gradivo koje ti je teže.
podcrtati već doista samo najbitnije. Jarke boje ti pomažu da lakše zapamtiš




Sara Škraba V-3




























30

UreĐenje ŠKOLSKOg DvOriŠTa


Stiglo je proljeće, a sa njim i želja da naše školsko
dvorište zasja u punom sjaju. Nastavnici i uposlenici
škole su realizovali proljetnu akciju uređenja školskog
dvorišta.Vrijedno su radili i poslali poruku o
vrijednostima koje donosi zdravo okruženje.Veliki je
značaj uređenja i stvaranja prijatnog prirodnog okoliša
za učenike.




“Priroda je jedina knjiga koja na svim
listovima nudi mnogo sadržaja.”

Goethe



































Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može
čovjek biti trajno nesretan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom i zemlja obnavlja
proljećem.

Ivo Andrić




















31

Jedan cvijet procvjeta i proljeće je širom svijeta.
























Dan kada je Bog stvorio nadu, vjerojatno je bio isti dan kada je stvorio i proljeće.
B. Williams
































































32

33

34

35

Asja Mekić VII-1