Na prvi pogled obično selo. Selo u kojem se ništa posebno ne događa. Muškarci rade na polju, majke kuhaju, djeca se igraju. I bilo je uglavnom tako, no jedan je posjet svima ostao u sjećanju. Jednog vrućeg ljetnog popodneva na polju, gdje se nalazila većina seljana, pojavio se izvanzemaljac. Svojim grabljama smjesta su krenuli na nj. Žene i djecu tjerali su da se sakriju u kuće, a da će oni uskoro doći. Morala sam svojim očima sve vidjeti pa sam bez razmišljanja istrčala na polje. Majka je vikala za mnom da se vratim. Na polju je bila samo zelena sluz. U malom slavonskom selu su vanzemaljci sletjeli sa svemirskim brodom. Neki mještani su bili uplašeni, a neki su se htjeli sprijateljiti sa vanzemaljcima. Gospodin Ratko je vanzemaljcima ponudio kolača i rakije. Poglavica vanzemaljaca je prihvatio hranu i rekao da su došli na zemlju kako bi nabavili dijelove da poprave brod. Trebali su im drva, plastika i metal. Mještani su pomogli nabaviti dijelove za popravak broda. Do kraja dana su našli sve potrebno i popravili brod. Vanzemaljci su se pozdravili sa mještanima. Poglavica je Ratku dao zagrljaj kao znak zahvale za dijelove , a Ratko mu je dao hrane za put. Jedne noći, dok sam spavao čuo sam pad nečega. Odmah sam iskočio iz kreveta, obukao ogrtač i papuče. Kada sam izašao van vidio sam nešto nevjerojatno. Cijela je letjelica bila u mome vrtu. Sva moja rajčica i mrkva, a o krumpiru da i ne govorim, no to nije bilo važno. Dok sam zbunjeno gledao u letjelicu, čuo sam korake iza sebe. Polako sam se okrenuo i vidio prave izvanzemaljce. Imali su velike glave i oči, dugačke noge i prste. Pitao sam ih što rade ovdje no nisu ništa razumjeli i samo su se vratili u svoju letjelicu. Odletjeli su. Pekla sam kolače. Zafalilo mi je jabuka te sam otišla do vrta. Popela sam se na lojtre te sam odjednom osjetila kako gubim ravnotežu te da se tlo trese. Svemirski brod mi se nalazio u dvorištu... Izašla su dva vanzemaljca koja su začuđeno gledala u mene i u jabuke koje držim. Rekli su da im je planetom zavladao zli car te se sele na drugi planet, ali im se u međuvremenu pokvario brod. Dok je jedan popravljao brod, drugi je sa mnom dovršavao kolač. Kada su popravili brod zahvalili su se te otišli s košarom punom kolača od jabuke. 36
Najbolju prijateljicu znam od djetinjstva, ali ona je jako čudna. Svaki put kad je vidim izgleda izgubljeno i tužno, kao da ju more neka loša sjećanja. Pokušala sam ju pitati, no ona bi se nasmijala i zagrlila me. Jednom mi je rekla da ju podsjećam na njenu davno izgubljenu sestru , a onda je počela plakati zelene suze. Sve je to meni bilo čudno, pitala sam se zašto. No danas sam dobila svoj odgovor kada mi je plačući priznala da nije s ove planete i da joj je žao što mi nije prije rekla. Zar je moja prijateljica stvarno izvanzemaljac? Stjepan je začuđeno potapšao svog prijatelja po ramenu. „Da nismo malo više popili večeras?“ Prijatelj, koji se spremao odgovoriti mu, zastao je. Sada su obojica gledala u neobične pojave pred njima i pitali se tko su. Poznavali su sve susjede pa su brzo zaključili da ovi nisu iz njihovog sela. Na svako njihovo pitanje zelena stvorenja nisu reagirala. Pokušali su razgovarati s njima. Ništa. Pokušali su ih ignorirati. Ništa. Stvorenja su ih gledala kao da su 'pala s Marsa.' Naposljetku su ih pozvali da probaju poznati slavonski kulen. Dobili su tek blago kimanje glavom. I tako su zajedno otišli večerati. Nisam znala što se događa, čula sam zvuk izvana koji me probudio. Ogrnula sam se ogrtačem i izašla vidjeti što proizvodi zvuk. Imala sam što vidjeti, vani se nalazio svemirski brod. Od straha sakrila sam se u grmlje i promatrala daljnje postupke vanzemaljaca koji su nešto tražili, kada su se vratili u brod vratila sam se u kuću i nastavila spavati, kada sam se ujutro probudila sve sam ispričala majci, nakon što sam joj ispričala samo me blijedo gledala i rekla da izađem van i pogledam. Vani nije bilo ni traga da je svemirski brod još prošlu noć ovdje ležao. 37
Pepeljuga je većinu svog života služila svojoj maćehi i polusestrama. Kuhala im je svaki dan, prala njihovu odjeću i pospremala za njima. Polusestre su prema njoj bile jako bezobrazne. Kada su polusestre odrasle i već našle svoje muževe, napustile su kuću i živjele sa muževima. Ostale su samo maćeha i Pepeljuga. Maćeha je Pepeljugu mučila svaki dan, zahtijevala od nje najteže poslove i nije joj dala da izađe iz kuće. Nije upoznala ljubav svog života. Maćeha je preminula. Tad je Pepeljuga već bila stara i nije htjela više ikoga imati. Imala je svoje životnije koje su joj bile i prijatelji. Jednom davno živjela prelijepa djevojčica Pepeljuga sa zlom maćehom i sebičnim polusestrama, morala je obavljati sve kućanske poslove, a spavala je kraj ognjišta. No Pepeljuga smisli plan pobjeći od kuće. Spremila je svoju veliku naprtnjaču i krenula na put. Bila je hladna studen, a nakon neizvjesnog puta kroz gustu šumu utočište joj ponudila bakica prosijede kose. Pepeljuga pomagala bakici i ona ju zavoli iz dubine srca i odluči ju prihvatiti kao kćer. Pepeljuga s vremenom postala poznata dizajnerica te s bakicom ode živjeti u lijepu, visoku kulu blizu grada, a maćeha i polusestre živjele u ljutom ognju zla i neispunjenosti. Jednom davno živjela je djevojka Pepeljuga sa svojom maćehom i dvjema sestrama. Pepeljugin život nije bio lak jer je po cijele dane služila i čistila za maćehom i sestrama, ali nije sve u njezinom životu bilo tmurno. Na sreću imala je puno malenih prijatelja poput ptica, miševa i pasa. Jednog je dana odlučila pobjeći od zle maćehe jer je htjela biti slobodna. Pepeljuga je planirala otići u majčinu staru kolibu. Kada je došla, vidjela je da je koliba u lošem stanju i odlučila je preurediti. U tom procesu pomogli su joj njezini prijatelji pa je u kolibi živjela zauvijek sretno. Pepeljuga je stalno radila sve poslove po kući, a maćeha i njene polusestre su stalno bile zle prema njoj. Pepeljiga je zapravo voljela urednost i voljela je čistiti, ali nije voljela svoje polusestre i maćehu. Razmišljala je kako zaraditi novac i odseliti se, ali nije znala kako jer djevojke tad nisu išle u školu. Dugo je mislila i onda se dosjetila u čemu je dobra. Postavila je oglas pored tržnice i uskoro su je počeli tražiti ljudi kojima je trebalo čišćenje. Dobar glas se proširio i uskoro je Pepeljuga imala puno posla pa je osnovala agenciju za čišćenje. 38
Pepeljuga, mlada i prelijepa živjela je u prekrasnoj kući koju je čistila dan i noć. Nije imala vremena zabavljati se i tražit ljubav kao što su to svaku noć radile njezine polusestre . Bila je ljubomorna, no voljela ih je. Kada je njena sestra našla bogatoga princa, zaručnika, Pepeljuga se osjećala tužno. Nije znala zašto, no bila je sretna i ponosna. Kada su se zaručili, Pepeljugin su posao su dobile čistačice i batleri koji su došli s princem i ona je konačno postala sretna i zadovoljna. Pepeljuga počne živjeti život koji je oduvijek htjela. Nije se morala mijenjati za nikoga. Bila sam sva sretna, uzbuđena i bojala sam se da nešto ne pođe po krivu, ali ipak je. Princ mi je pobjegao, otišao u drugo kraljevstvo i ostavio me. Baš mene. Sestre su mi pomogle da ga nađem u Engleskoj. Kad ga vidim napast ću ga kao što lav napada zebre. Ostavio me dok sam šetala u prekrasnoj svjetlucavoj vjenčanici. Kako je to mogao? Znam da je našao neku drugu tamo, a ja sam se mučila i trudila da budem dobra za njega. Ostala sam sama, tužna…ali… SLIJEDI OSVETA! Pepeljuga je napokon slobodna, nema više zle majke koja joj samo naređuje niti zlih sestara koje je samo iskorištavaju. Pepeljuga se odselila u malo kućicu u Italiju. Odlučila je raditi ono što najviše voli. Životinje su joj odlučile pomoći te je otvorila zoološki vrt. Sadila je svakakve vrste cvijeća. Uzgajala je mnoštvo voća i povrća te je s tim radila najfinija jela i slastice u kojima su gosti uživali. Pepeljuga je napokon živjela život koji zaslužuje i u kojem uživa iz dana u dan. Pepeljuga je svoje dane provodila pospremajući za svojom maćehom i dvjema polusestrama. Bilo joj je dosta da se na nju gleda kao na stvar koju mogu uključiti kada im zatreba i isključiti kada im više ne treba. Uz pomoć dobre vile osmislila je plan kako će pobjeći i naći mjesto na kojem će voditi bolji život. Čim su se velika i mala kazaljka našle na sjeveru, Pepeljuga se, tiho na prstima, spustila niz stubište velikoga dvorca i pobjegla. Kad je stigla do izlaza iz vrta, okrenula se i gledala neko vrijeme u dvorac. Znala je da treba otići zbog sebe. 39
Svi znamo priču o Pepeljugi i princu, ali što bi bilo da nije završila s njim. Ima par mogućih scenarija. Prvi je taj da ju je njena maćeha ostavila zatvorenu na tavanu, ali da im je i dalje bila sluškinja. Druga mogućnost je ta da ju je maćeha poslala da živi negdje drugdje ili ju je izbacila iz stana. Treća mogućnost je ta da je uspjela pobjeći sa tavana i da se sama snašla u životu. Ja najviše vjerujem 1. teoriji. Bilo bi zanimljivo da postoji priča gdje Pepeljuga nije sa princem. Tko, zna možda ju netko jednom napiše. Bila jednom jedna mala princeza Katja. Njezina najbolja prijateljica bila joj je majka kraljica koja joj je uvijek pričala kako je upoznala svoga voljenoga kralja. Mala princeza je odlučila pronaći princa. Tražila je i tražila i nije ga našla. Jednoga dana dogodila se tragedija. Majka joj je umrla pa je princeza odlučila postati samostalna i tako voditi kraljevstvo. Bila je ratnica, spremačica, kuharica, učiteljica, lovac... Imala je toliko slobode da je mogla raditi bilo što. Živjela je sretno do kraja života. "Operi sve podove, kada se osuše obriši prozore pa još jednom operi podove", naredila mi je maćeha, "Nemoj me opet razočarati, Pepeljugo!" To je sve što sam ja bila u toj kući. Razočarenje. Svi se odnose prema meni kao da sam najveća seljačina koju su si prisvojili za sluškinju. Tako iz dana u dan perem, brišem, metem, glancam... Moj je život pakao! Zato sam odlučila otići prvom prilikom. Prilika se pokazala te iste večeri kada su moja maćeha i polusestre otišle na bal. Ignorirala sam Maćehine naredbe te sam spakirala torbu i zaputila se ne znajući odredište. Pepeljuga bez princa, koji bi joj osigurao život u palači, živjela bi kao neovisna žena. Pobjegla bi od zatočeništva, onamo gdje bi bila sretna i bez maćehe i sestara koje su ju iskorištavale. Uživala bi u slobodi i u neovisnosti, a sreći joj ne bi bilo kraja. Radila bi ono što voli i što ju ispunjava, bez ograničenja ili tuđih očekivanja. Unatoč tome maćeha i sestre i dalje bi joj stvarale probleme, ponekad. Pepeljuga bi bila hrabra i suočavala se sa svim izazovima koje joj život donosi. Na kraju bi pronašla svoj put k sreći, bez obzira na sve prepreke. 40
Pepeljuga je već godinama robovala za svoje polusestre i maćehu koje nisu pokazivale ni najmanji znak suosjećajnosti. Nikada joj ne bi pomagale i uvijek bi pronašle način kako da joj zagorčaju život. Jednog dana Pepeljugi je bilo dosta. Zla maćeha joj je potpuno uskratila jelo jer nije stigla obaviti sve poslove. Pepeljuga je odlučila staviti mišjeg otrova u njihov čaj. Nakon što su primijetile da čaj ima drugačiji okus, počele su smišljati kako je kazniti. Odlučile su samo zatražiti novi čaj. Nisu uspjele ispiti čaj jer je otrov iz prvog čaja djelovao i one su umrle. Pepeljuga je napokon slobodna. Ako princ ne bi bio dio njezine priče, Pepeljuga bi i dalje živjela kao sluškinja u kući svojih zlih maćeha i sestara. Iako bi bilo teško, ona bi se trudila da živi sretno i zadovoljno, pronalazeći radost u malim stvarima poput pjevanja, čitanja i šetnje po prirodi. Možda bi se čak i uspjela izboriti za svoja prava i uvjete rada, postati samostalna i uspješna u svojim poslovima. Pepeljuga je bila jaka i uporna djevojka, pa bi se vjerojatno uspjela snaći u životu bez princa. 41
Iskreno, nisam znala što da kažem osiguravajućoj tvrtki. Mislim da me je bilo, zapravo, sram. Tko još u 21. stoljeću izgubi četiri kotača na svom automobilu . Znala sam da mi je nedostajalo malo vijaka u glavi, ali ovo je bilo previše i za mene. Prvu nesretnu gumu izgubila sam na autoputu prema Zagrebu. Probušila sam ju na hrđavi čavao pa sam hitno skrenula na pumpu. Brzo sam otrčala u trgovinu i nazvala HAK za pomoć. Objasnila sam im da sam probušila gumu, ali kada sam pogledala van odjednom su nestali svi kotači. Jadna ja i moja osiguravajuća tvrtka. Dobar dan, imam izniman slučaj. Izgubila sam sva četiri kotača od auta. Otišla sam na toalet u kafić. Kad sam se vratila vidjela sam vjeverice kako uzimaju kotač od moga automobila. Bila sam toliko šokirana da sam se srušila u nesvijest. Vlasnik kafića me našao i prolio vodom. Pitao me što se dogodilo. Nisam mu odgovorila nego sam samo odmahnula rukom. Poslije sam sva tri kotača koja su ostala maknula i ostavila ih sa strane. Mislila sam da su kotači sada na sigurnom, ali su se krenuli kretati prema dolje po cesti. Eto, tako sam ja izgubila sva četiri kotača. Svanulo je jutro. Kroz prozor kuhinje uz vruć jutarnji čaj gledala sam svoj novi, crveni automobil precizno parkiran na mom dvorištu. Jedva sam čekala pohvaliti se novim vozilom svojim prijateljima i krenula sam na put. Prosinac je i prometnice su vrlo skliske i opasne. Naime, baš na trećem semaforu dogodila se nesreća i izgubila sam sva četiri kotača. U tom trenutku osjećala sam se tužno i ljutito zbog kašnjenja, zbog nesreće, zbog izgubljena sva četiri kotača i tog istog prijepodneva išla sam u osiguravajuću kuću za nadoknadu štete. Dan je počeo mirno, a zaista te može iznenaditi kako je završio. Znam da zvuči suludo i nestvarno ono što ću vam ispričati, ali se zaista dogodilo. Imamo i snimke nadzornih kamera. Krenuli smo na skijanje i nakon četiri sata vožnje odlučili smo zastati u restoranu. Bio je to omanji restoran izvan grada, ali su nam ga preporučili pa smo onamo otišli. Tek što smo naručili i počeli piti svoja pića, primijetila sam kako dva muškarca obilaze auto. Potrčali smo van, ali su nam već skinuli gume i nestali bez traga. Upitali smo ljude u restoranu znaju li tko su oni, ali nisu imali pojma. Zbog njih se naše putovanje moralo skratiti. 42
Prvo sam se vozila iza neke bakice koja se vozila 20 na sat, dok se iza mene vozio pijanac. Vozio je vrlo neravno i svako malo prelazio na lijevu stranu. Odjednom se zaletio u mene i izgubila sam zadnji desni kotač. Onda sam se ja zaletjela u bakicu i izgubila prednji desni kotač. I tako sam odletjela u jarak kraj ceste i sa sobom povukla pijanca i bakicu. U međuvremenu mi je otpao prednji lijevi kotač. Nakon nekoliko pokušaja sam se uspjela izvući van iz auta i zbog ljutnje sam ga jako lupila. I otpao je posljednji kotač. U subotu popodne išla sam u grad po nove cipele. Bila je velika gužva i promet se sporo odvijao. Iz prve u drugu, iz druge u prvu i tako unedogled. Kada se konačno raščistilo, pokušala sam ubrzati kako bih stigla kupiti cipele prije nego što rasprodaju moj broj. Međutim, automobil je počeo nekontrolirano ubrzavati, osjetila sam treskanje i lupanje. Ugledala sam na cesti kotače svoga automobila - otpale - svaki na svojoj strani. Bila sam u šoku, nisam mogla ništa učiniti. Uspjela sam zaustaviti automobil i parkirati ga, napokon. Bez kotača, osjećala sam se poput Freda iz crtića "Obitelj Kremenko". Obraćam vam se s prijavom štete na mom automobilu koji je doživio nezgodu u kojoj sam izgubio četiri kotača. Incident se dogodio dok sam vozio automobil, u jednom trenutku sam primijetio čudne zvukove koji su postajali sve glasniji. Ubrzo nakon toga, izgubio sam kontrolu nad vozilom, zaustavio sam automobil. Kada sam izašao iz vozila, primijetio sam da su se sva četiri kotača otkotrljala u različitim smjerovima. Nakon poziva servisa, automobil je odvezen u servisnu radionicu na popravak. Molim vas da mi pružite daljnje upute o postupku prijave štete i da me informirate o mogućnostima pokrivanja ovog incidenta kroz osiguravajući postupak. Trenutno je 1941. godina u Parizu. Jedna od bombi koje su bile postavljene oko grada se nalazi u kanalizaciji. Moj auto nalazio se točno poviše bombe. Ja sam bila udaljena u jednom od vrtova u Parizu. Odjednom su se začule eksplozije. Trajale su oko jedne minute. Otrčala sam do auta u pokušaju bijega. Gume auta su sve bile ispuhane i uništene, no nije bilo ni jedne ogrebotine na autu. Bila sam iznenađena, ali sam pokušala trčati što sam dalje mogla. I tako sam pobjegla, no moj auto je ostao u gradu. I ne biste vjerovali, trebaju mi nove gume. 43
Žao mi je što moram podnijeti zahtjev za naknadu štete. Bila sam na autocesti kada sam čula čudan zvuk koji se činio kao da dolazi od automobila. Shvatila sam da sam izgubila kontrolu nad vozilom. Uspjela sam se zaustaviti na sigurnom mjestu i izaći iz automobila kako bih provjerila što se dogodilo. Tada sam shvatila da su sva četiri kotača nestala. Vjerujem da je došlo do puknuća gume ili drugog kvara koji je uzrokovao ovaj problem. Molim vas da mi pomognete u ovom zahtjevu za naknadu štete, jer je ovo bilo izvan moje kontrole i uzrokovalo mi je veliku štetu. Poštovani gospodine, razumijem da ovo zvuči jako apsurdno, ali istina je. Probudim se danas ujutro, odem do auta kako bih krenula na posao kao i svako jutro te vidim da nema kotača. Netko mi ih je ukrao ili su nestali. Ako želite, mogu vam pokazati sliku! Morala sam ići javnim prijevozom na posao! Molim Vas, nadoknadite mi štetu. Napravit ću sve da dokažem da su kotači uistinu nestali. Moja teorija je da mi je mlađa sestra namjerno skinula i sakrila kotače .Ne bih dolazila bez razloga, ali treba mi auto za posao. Hoćete li mi, molim vas, podmiriti troškove kotača? Dobar dan! Uspjela sam izgubiti sva četiri kotača na automobilu kojeg sam osigurala u Vašoj osiguravajućoj tvrtki. Naime, felge na gumama mi se nisu sviđale pa sam ih sama odlučila promijeniti. Nisam bila sigurna kako ih staviti pa sam odlučila skinuti gume. Promijenila sam ih i sljedeći dan sam išla planinariti. No, nisam znala da će na jednom dijelu putovanja biti makadam. Dok sam se vozila osjetila sam čudan osjećaj pod gumama. Ubrzo sam čula i škripanje. Shvatila sam da sam ostala bez dvije gume, a kad sam stisnula kočnicu ostala sam bez druge dvije. Spustile su se niz provaliju. 44
Bližili su se blagdani. Gradovi su bili puni svjetla s ukrašenim prozorima, vratima... Ulicama su se širili oblaci mirisa ukusnih kolača. Svi su trebali biti sretni, No radost na licu građana nije se pojavljivala, nešto je nedostajalo. Ulice i trgovi, koliko god mirisni i osvijetljeni, bili su tihi. Zima je bila hladna i siva. Sve su obitelji naručile za svoje blagdanske proslave puno kolača. Svaka slastičarnica u gradu bila je puna brašna i šećera. Toliko se kolačića izrađivalo da slastičarnice nisu mogle izdržati taj pritisak - sve je eksplodiralo. Odjednom je grad prekriven nečim bijelim. Djeca su to prozvala snijegom. Moje najdraže godišnje doba je zima, no jesmo li se ikada upitali kako je nastao snijeg koji je neizostavan dio Božića? Naime, snijeg je prije 16. stoljeća služio za gašenje požara, a zanimljivo je da pahulje imaju šest strana. Snijeg je nastao sasvim slučajno, no snijeg su pokušavali stvoriti i ljudi. Još se traga za odgovorom zašto je stvoren snijeg, a rečeno je da je čisti snijeg čak i jestiv. S jednim se možemo složiti svi; snijeg nam daje posebnu ljepotu bez obzira na način na koji je nastao, a u svojoj blizini volimo vidjeti male, snježne pahuljice koje lebde nebom. Snijeg postoji otkada znamo za sebe, svoje roditelje, bake, djedove... Mnogi ljudi ne znaju pravi mit o nastanku snijega. To je mit o bogu Anusu. Anus je bio samoprozvani bog koji je volio uništavati. Svi su ga poštivali jer su ga se bojali. Da ne bi bio uhvaćen u krađi vrijednih dragulja te da mu otisci brzo nestanu, stvorio je snijeg. Ideja sa snijegom bila je uspješna. Uzeo je dragulje i netragom nestao. Do danas nije nađen, ali se priča da je život proveo u bogatstvu. Božica Vremena snijeg je ostavila i stvorila novo doba jer su snijeg djeca obožavala. U početku je svijet bio vrlo vruće i sparno mjesto te nitko nije mogao preživjeti na njemu. Tada je boginja Leda odlučila stvoriti snijeg kako bi ljudima pomogla preživjeti. Najprije je stvorila vatru, koja je trebala biti korisna ljudima, ali se ubrzo pretvorila u opasnu silu koja uništava sve oko sebe. Potom je stvorila vjetar, koji je hladio ljude, ali je bio prejak da bi se mogao kontrolirati. Zatim je stvorila snijeg, koji je imao savršenu temperaturu i blago se spuštao, pružajući udobnost ljudima. Od tada se snijeg svake godine pojavljuje na zemlji, pomažući ljudima da prežive u teškim uvjetima. 45
U početku bijaše samo jedno godišnje doba - proljeće. Doba buđenja i ponovnog rađanja. Nakon mnogo godina zemlja posta prenatrpana zbog stalnog rađanja i davanja novih života. No, nije bilo vremena za rast i razvoj mladunaca. Zato su nebeski duhovi osmislili druga godišnja doba. Zemljanima je omiljena zima. Nju su obilježili najmekšom tvari na svijetu. Nazvaše ju snijeg. Runo nebeskih ovaca. Te su ovce nebeskim duhovima bile miljenice. O njima brinjahu više nego o njima samima, zato je taj njihov dar jako važan za ljude i zemaljske životinje jer nam on pokazuje koliko smo važni i koliko nas vole. Od kad sam bila mala, voljela sam snijeg. Jednostavno sam voljela taj osjećaj kada bi padao snijeg prije Božića. Baka bi mi pričala priču kako se snijeg stvorio i iako sam starija i zrelija, još uvijek vjerujem u te mitove. Svake godine divovi bi nakupili peruti u kosi i ne bi se kupali čitave godine. Kad bi svrab bio nepodnošljiv, divovi bi svoju kosu češali i tako je nastao snijeg. No ove godine gledala sam u razočaranju kako su puste ulice izgledale. Nije bilo niti traga bijelih pahulja. Možda se naš Slavonski div okupao zbog nekakvog spoja? Znate li kako je nastao snijeg? Sada ćete saznati. Davno prije je bilo ledeno doba i sve je bilo zamrznuto mamutima je na pamet pala ideja da pronađu nešto što bi hladnoću učinilo zabavnom. Našli su špilju gdje su bili kristali oni su se zaledili čim su ih izvadili iz špilje. Postali su čudnih svjetlucavih oblika . Djeci su se baš svidjeli i bacali su ih jedni po drugima, ali je odjednom zapuhao vjetar i otpuhao kristale u zrak, ali nedugo nakon toga su se kristali vratili u obliku snijega i sve je bilo prekriveno njime. Tako je snijeg nastao. Jako davno, prije nastanka ljudi, na nebu među oblacima živjeli su bogovi. Jedne godine u vrijeme zime stvorilo se toliko oblaka da bogovi nisu mogli vidjeti ni prst ispred nosa. Bogovi su se pokušali riješiti oblaka, ali nisu uspijevali. Odjednom se slavenska božica smrti, Morana, sjetila da mogu pokušati razdvojiti oblake na komadiće nešto veće od čestica. To su i napravili i komadići oblaka su počeli padati na zemlju. No godinu poslije isto se ponovilo. Tako su bogovi svake godine razdvajati oblake na male komadiće i nazvali ih snijeg, a Morana je postala božica zime i smrti. 46
Postojale jednom dvije ratnice iznad neba. Jedna je bila hladnoga srca i zvala se Zima, a jedna toploga srca zvana Ljeto. Zima i Ljeto nisu bile u dobrim odnosima te je svaka htjela da njene vremenske karakteristike prevladavaju. Zbog toga je nastala borba. Zima je bila bolja jer je gasila Ljetinu vatru te je napravila čvrsti zid za obranu koji je Zima rastopila. Pogledale su se u oči te se spremile za završnicu. Zima je izbacila velike šiljke leda koje su se u dodiru s vatrom pretvorili u mnoštvo pahuljica koje su krenula padati. To je bio znak Zimine pobjede. Davno, u zemlji daleko na sjeveru, živjela je božica zime zvana Snižana. Snižana je imala čarobnu snagu da stvara ledene kristale i prekriva zemlju snijegom. Ljudi su se bojali njezine moći i nisu se usuđivali upustiti u njezin dom na vrhu najviše planine. Jednog dana, mladi pastir imenom Ivan usudio se popeti na planinu do Snižanina doma. Snižana je bila iznenađena hrabrošću ovog mladića i odlučila ga nagraditi za njegovu hrabrost. Dala mu je sjajnu kristalnu kuglu i rekla mu da ju baci u zrak. Kugla se raspala u tisuće sjajnih kristala i padali su na zemlju kao pahuljice snijega. Moje najdraže godišnje doba je zima, no jesmo li se ikada upitali kako je nastao snijeg koji je neizostavan dio Božića? Naime, snijeg je prije 16. stoljeća služio za gašenje požara, a zanimljivo je da pahulje imaju šest strana. Snijeg je nastao sasvim slučajno, no snijeg su pokušavali stvoriti i ljudi. Još se traga za odgovorom zašto je stvoren snijeg, a rečeno je da je čisti snijeg čak i jestiv. S jednim se možemo složiti svi; snijeg nam daje posebnu ljepotu bez obzira na način na koji je nastao, a u svojoj blizini volimo vidjeti male, snježne pahuljice koje lebde nebom. Snijeg… čudne li pojave. Tko zna kako nastaje. Odrasli ljudi smatraju da je snijeg oborina koja se nalazi u čvrstom stanju i koja nastaje očvršćivanjem vodene pare koja potom tvori heksagonalne kristale. No to ne mora biti točno. Zašto ne bi bilo točno da snijeg nastaje tako što se vodene kapljice u kišnim oblacima na niskoj temperaturi skupljaju skupa i čine prekrasne pahuljice koje vesele i velike i male. Dok padaju s neba, njihov ples oduzima dah. Lagane i elegantne, pozivaju nas na ljubav i bolje međusobne odnose. Zato mislim da su pahuljice dar s neba. 47
Snijeg nastaje na malenom otočiću zvanom Nialip. Nalazi se usred Tihog oceana i specifičan je po tome što ga još nitko nije pronašao. Svake godine ondje dozrijeva drveće zvano Avir. Iako ime zvuči grubo njegov plod je malena bijela loptica koju oni nazivaju snijegom. Otočićem vlada vila Velipa. Koja svake godine naređuje svojim vilenjacima da taj snijeg raspršuju diljem svijeta. Kuglice snijega su tako krhke da ako puhnete u njih one će se odmah pretvoriti u tisuću malih pahuljica i svaka od njih je drugačija. To se inače događa tijekom zime jer tad dozrijevaju plodovi drveta Avir. 48
Zahvaljujem svima koji su došli na moju dodjelu Nobelove nagrade. Posebno zahvaljujem svom učitelju koji je prepoznao moj talent i pomogao mi ga razviti. Ne mogu izostaviti ni svoje roditelje ni prijatelje koji su bili sa mnom u svakom trenutku. Bez njih danas ne bih bila tu gdje jesam. Financijsku nagradu iskoristit ću za svoje daljnje izume kojima bih mogla pomoći svijetu. I za kraj želim reći svim natjecateljima i svim osobama ovdje da nikad ne odustaju od snova. Možda sada nisu nagrađeni, ali budućnost je pred njima. Vidim svijetlu budućnost pred svim ovim mladim izumiteljima i pred cijelim svijetom. Poštovani uzvanici, izuzetna mi je čast što je Nobelovom nagradom prepoznat i nagrađen moj trud i rad. Fizika je moje područje, a gravitaciju sam zavoljela na satu fizike i počela je dublje istraživati. Pokusi, znanstvenici i računi su neizostavan dio mog života. Ovom prilikom svim srcem bih se zahvalila stručnjacima koji su mi pomagali, ali i svojim prijateljima i obitelji na podršci. U ovakvim situacijama gotovo je nemoguće iskazati sve svoje osjećaje zato neka dijela govore više od riječi. Za kraj uz veliko hvala želim potaknuti mlade na proučavanje fizike, ali još bitnije da vjeruju u sebe i ostvare ciljeve. Zahvaljujem svima koji su došli na moju dodjelu Nobelove nagrade. Posebno zahvaljujem svom učitelju koji je prepoznao moj talent i pomogao mi ga razviti. Ne mogu izostaviti ni svoje roditelje ni prijatelje koji su bili sa mnom u svakom trenutku. Bez njih danas ne bih bila tu gdje jesam. Financijsku nagradu iskoristit ću za svoje daljnje izume kojima bih mogla pomoći svijetu. I za kraj želim reći svim natjecateljima i svim osobama ovdje da nikad ne odustaju od snova. Možda sada nisu nagrađeni, ali budućnost je pred njima. Vidim svijetlu budućnost pred svim ovim mladim izumiteljima i pred cijelim svijetom. Dobar dan svima i hvala vam na ovome. Kada sam u osmom razredu dobila jedan iz fizike nikad se ne bih zamislila u ovoj poziciji. Htjela bih se zahvaliti svom ocu koji me za praznike učio fiziku. Htjela bih se zahvaliti i svojim profesorima i profesoricama koji su me naučili svemu ovome. Nikad nisam očekivala Nobelovu nagradu ni iz čega, a da sam ju dobila očekivala bih zbog nečeg povezanog s dizajnom, a ne s fizikom. Ona mi u ranijim godinama nikad nije bila na pameti. Ponovo se želim zahvaliti svima vama za ovo. 49
Hvala svima što ste se okupili ovdje u ovako velikom broju. Danas mi je dodijeljena ova nagrada. No što meni to uopće treba? Moj život će biti isti. Svi smo mi od krvi i mesa i svi smo mi ljudi. Nakon ovoga života nitko ne zna šta će biti. Moj život ispunjen je radošću i ljubavlju od moje obitelji i prijatelja. To je jedino što je bitno. Ovu nagradu prodat ću i novac donirati udruzi za siromašne koji nemaju novca za svakodnevni obrok. Još jednom hvala i ostanite puni vjere u bolji svijet. Dobra večer svima! Drago mi je što sam imala čast osvojiti ovu nagradu, a još mi je više drago što će moj izum pomoći milijunima ljudi diljem svijeta. Htjela bih se zahvaliti svima koji su me doveli do ovoga, a pri tome najviše želim zahvaliti svojoj obitelji koja mi je uvijek bila potpora. Zatim mojim školama koje su me stalno poticale da razvijem svoje vještine na području fizike. Ne želim zaboraviti ni svoje kolege koje također imaju svoje zasluge. Još samo želim reći da ovo nije kraj i da ću se nastaviti truditi na svim poljima fizike. Hvala svima! Dragi gosti, ova večer je poseban događaj koji okuplja najbriljantnije umove našeg vremena. Nobelova nagrada za fiziku predstavlja vrhunac znanstvenog uspjeha, a dobitnici su inspiracija za sve nas koji se bavimo istraživanjem i otkrivanjem novih stvari. Njihov rad je promijenio svijet i otvorio nam nove horizonte. Danas ćemo se okupiti kako bismo čestitali dobitnicima i istaknuli važnost znanstvenog rada u našem svijetu. Njihova postignuća su nešto za što se trebamo diviti i što trebamo cijeniti. Ova nagrada predstavlja priliku da zajedno proslavimo njihov rad i sve što su učinili za nas. Hvala svima koji su me saslušali. Dobra večer svima! Prvo se želim zahvaliti što sam ovdje večeras ovdje. Još ne mogu vjerovati da sam osvojila ovu nagradu o kojoj sam oduvijek sanjala. Želim se zahvaliti obitelji, prijateljima pa i svima vama bez kojih ovo ne bi bilo moguće. Hvala vam što ste me podržavali i vjerovali u mene i moje pokuse i izuma. Ova nagrada mi daje još više poticaja da se nastavim baviti ovime, da nastavim stvarati nove stvari te da i sebe i vas činim ponosnima. Još jednom vam velika hvala! 50
Prije svega bih se htjela zahvaliti svojoj mami koja me u svemu podržavala i svakodnevno se smijala mojim šalama. I što mi nisi dopustila da postanem pekar, jer sada ne bih bila ovdje. Zatim bih htjela reći hvala tata što si mi stalno uljepšavao dan svojim nepotrebnim komentarima. Jako će mi to faliti sad kad se napokon odselim iz vaše kuće. Mojem najboljem dosadnom pomagaču koji je svako jutro najaktivnija osoba na svijetu pa me tako nonstop tjerao da radim: hvala. I iako sam ga htjela zadaviti preživio je i do danas, da me gleda tu gore kak' lijepo stojim. Poštovani, danas sam iznimno sretna i uzbuđena jer sam se našla među velikim imenima koji su dali iznimni doprinos razvoju znanosti. Nemojte mi zamjeriti što mi glas drhti i koljena klecaju, jer je, čini mi se, teže stajati pred tolikom publikom nego analizirati građu neutrona. Zahvaljujem svima koji su mi davali podršku na tom putu punom padova i nepredviđenih poteškoća. Hvala mojim asistentima koji me nisu ostavili kada sam puna gnjeva na njima iskazivala sav svoj nakupljeni bijes kad analize nisu donosile rezultate kakve sam pretpostavila da bi trebale biti. A najviše hvala mojim najmilijima na nježnim zagrljajima i pohvalama. Hvala vam puno. Kada sam potvrdila ovu teoriju uopće nisam mislila da ću zbog nje stajati na ovoj pozornici. Ovom teorijom sam htjela pomoći čovječanstvu, ali jako mi je drago da sam dobila Nobelovu nagradu. Ovu nagradu ću zauvijek dobro čuvati. Ova nagrada je dokaz da znanost nikad ne umire i da se uvijek može otkriti nešto novo. Dok sam vodila istraživanja i proučavala o ovome ljudi su mi se smijali i govorili da sam luda, da ne glumim Einsteina, ali ja sam ustrajala u tome da dokažem ovu teoriju i to me dovelo do ove nagrade. Veliko hvala svima. Cijenjeni gosti, kolege znanstvenici i poštovani članovi Akademije, čast mi je stajati pred vama danas i govoriti na ovom svečanom događaju - dodjeli Nobelove nagrade za fiziku. Ovaj događaj predstavlja vrhunac moje karijere i ostvarenje snova koje sam imao kao mladi znanstvenik. Želio bih ovu priliku iskoristiti da se zahvalim svima koji su bili dio mojeg znanstvenog puta - od mentora i kolega do obitelji i prijatelja koji su me podržavali na svakom koraku. Danas ću vam govoriti o otkrićima koja su mi donijela ovu prestižnu nagradu i nadam se da će moje riječi poslužiti kao inspiracija budućim generacijama znanstvenika. 51
Najiritantniji zvuk na svijetu je onaj zvuk koji kad jednom čuješ ne možeš nikada zaboraviti. Ne možeš pobjeći od tog iritantnog zvuka. Zvuk može biti bilo kakav. Svaka osoba ima svoj iritantni zvuk. To je kod nekih zujanje insekata, glasna bušilica rano ujutro, glasno vrištanje male djece i lupanje čašama. Ti zvukovi mogu biti jako iritantni. Najiritantniji zvuk za mene je glasno lupanje loncima, čašama i tanjurima. Takvi zvukovi su jako glasni i dosta teško im možemo pobjeći. Najbolje rješenje za takve zvukove su slušalice ili bježanje u drugu sobu, ali niti jedan od tih načina neće u potpunosti smanjiti zvuk. Moj najiritantniji zvuk na svijetu je zasigurno zvuk škripanja krede. Možda malo čudno, ali kada ga čujem u meni prorade baš sve čestice mog tijela i na njega nikada ne ostajem ravnodušna. Ne povezujem zvuk škripanja krede s profesorima ili učenicima. Čak bih ga usporedila sa škripanjem kočnica na automobilu. Vrlo teško i izazovno mi je opisati točan zvuk škripanja krede, no spoj ploče i krede je zaista užasan. Ovaj zvuk čujem baš kad se najmanje nadam, a sigurna sam da nisam jedina kojoj smeta i potpuno ga izbaci iz koncentracije. Mislim da ovaj grozni zvuk nikada neću moći prihvatiti. Jedan od najgorih zvukova koje sam ikada čula je škripanje po ploči. Kada profesor slučajno zagrebe noktom po ploči pa onda ispusti onaj ružan i jeziv zvuk. Sigurno ima groznijih zvukova na Svijetu. Vrištanje, kucanje, sviranje i slično. No niti jedan zvuk nije grozniji od zvukova koje moj prijatelj proizvodi namjerno. Zna da mrzim mljackanje i žvakanje s otvorenim ustima i on to radi samo da bi se nasmijao na moj račun. Njegovo me mljackanje podsjeća na malu svinju koja jede šrot. Mislim da ga moje reakcije na njegove zvukove malo nasmiješe pošto su zvukovi ipak grozni. Najgori i najiritantniji zvuk koji postoji na cijeloj zemaljskoj kugli je kada neka određena osoba izvodi svoj vrlo specifičan urlik. Kada ga čujete kosa vam se nakostriješi na glavi, i bubnjići vam pucaju. Zvuči kao mačka koja se tjera. Izvodi ga u visokom tonu i koža mi se naježi. „Ugrauoauu ugrauoauu!“ I tako to ponavlja dok mi ne ponestane živaca… 52
Za mene najiritantniji zvuk na svijetu je zvuk zubarske bušilice. Čim ga čujem tijelom mi prođe jeza i osjetim bol u zubima. Sjetim se znojenja i kako mi se tijelo grči svaki put kad mi zubarica dotakne zub. Nakon toga se osjećam iscrpljeno i umorno. A tek voda koja šprica iz te bušilice! Svi smo čuli taj zvuk i nije nimalo ugodan. Mislim da je od tog zvuka jedino gori zvuk čuti nekoga kako plače dok je kod zubara. Najčešće mala djeca. Odrasle ljude ne možete čuti da plaču. Mislim da otpornost na taj zvuk dolazi s vremenom. Jedan od najiritantnijih zvukova na svijetu je kad ljudi preglasno dišu. Znam, čudna sam. Netko će reći da boluje od neke bolesti pluća, ili grla ili tako nešto. I razumijem. Ali to je stvarno iritantno. Na primjer, čitam knjigu ili učim i netko počne disati kao da je sad pretrčao tri maratona. Kako da se fokusiram na to što radim kad netko diše pored mene? Ili kad spavaš pored nekoga ili samo ležiš, a taj netko ne hrče, nego diše! Osoba je budna pa pitaš da tiše diše i onda se uvrijedi. To je tako naporno. Postoji puno iritantnih zvukova na svijetu. Nemoguće je odabrati samo jedan. No prema brojnim podatcima i mome iskrenome iskustvu, najiritantniji zvuk na svijetu je hrkanje. Možda se netko neće složiti zato što je njima nešto drugo, no puno ljudi ima problem s hrkanjem. Kada si u istoj sobi sa osobom koja hrče, teško je zaspati. Isto tako i mljackanje. Ako se ne možeš suzdržati da žvačeš hranu zatvorenim ustima na tih nekoliko minuta, onda sjedni negdje drugdje. Još ima puno zvukova, ali su meni ovi najgori. Odlazak zubaru, čekanje u čekaonici, nervoza i pritisak u trbuhu bili su ništa u usporedbi s onim što slijedi. Svi su mi uvijek govorili da se nemam čega bojati, no i nisam se bojala. Ipak, taj neugodan iritantan zvuk brušenja uvijek je izazivao jezu u meni. Odmah bi me tjerao na molitvu, najmanje pet Očenaša bilo bi izmoljeno svaki put kada bi mi se to čudo približilo. Zubarska brusilica, strašan medicinski uređaj koji izaziva neugodu i zbog kojega je svaki odlazak zubaru stresan. Bušilica prozvodi visoki, cvileći zvuk. Naravno, trebamo razumjeti da je zvuk dio procesa i pokušati se opustiti. 53
Najiritantniji zvuk na svijetu je nešto što nas izluđuje, izaziva jaku nelagodu. Tjera nas da se osjećamo neugodno i tražimo načine da ga ušutkamo. To je zvuk komarca koji leti oko moje glave, tražeći pravo mjesto za sletjeti i nahraniti se. Bez obzira na to koji je zvuk u pitanju, svi se slažemo da je to nešto što bismo radije izbjegli. To je zvuk koji nas podsjeća na stres i napetost. Mi se trudimo da ne utječe na naše raspoloženje. Što god da je u pitanju, najbolje je pronaći način da ga ušutkamo i vratimo se u mir i tišinu. Mnogo me zvukova nervira kao što je mljackanje ili grebanje noktiju, ali najiritantniji zvuk na svijetu za mene je zasigurno škripanje pribora za jelo o tanjur. Od toga zvuka se naježim. Kada na miru i u tišini jedeš te odjednom čuješ taj zvuk odmah se brecneš, ili kada netko vidi da ti je to zasmetalo pa to krene namjerno raditi samo da te iznervira. Tri opomene nisu bile dovoljne mom razredu da zašuti, a čini mi se da sam ja najviše propatila. Profesoričine kandže prolaze po ploči ostavljajući trag koji ne nestaje. Škripanje koje proizvode njezini nokti budi u meni bol koju nisam znala da mogu osjetiti. Zamišljam sebe kako izgledam s rukama u ušima, stisnutim očima i zubima koje pokazujem cijelom svijetu. Prizor koji nikad ne biste htjeli propustiti. Nakon pet mukotrpnih sekundi, koje su se vukle kao pet mukotrpnih sati, zvuk prestaje. Pokušavam se vratiti na staro, ali mi moje uši to ne dopuštaju. Trebam li im se ispričati za nanesenu bol? 54
Dani su sporo prolazili, sve je bilo sivo i tamno. Svijet je bio u rukama virusa Covid-19. Dane sam provodila u laboratoriju sama sa svojim biljkama. Možda je prošao mjesec ili su prošla dva mjeseca duboke tame, a ja sam žurno provodila eksperimente na svojim biljkama križajući ih. Odjednom mi se život proljepšao, uspjela sam uzgojiti novu biljnu vrstu. Kako u životu nije sve ili crno ili bijelo razboljela sam se. Nije mi preostalo ništa drugo nego skuhati čaj netom uzgojene biljke. I gle čuda, ozdravila sam za nekoliko sati. Kako je moja biljka izliječila Covid nazvala sam ju Kovidina. Nalazimo se u mojem laboratoriju gdje svaki tjedan posadim jednu novu, predivnu puzavicu, a već dosad ih imam oko 30. Mir koji osjećam dok se brinem oko svojih biljaka je neprocjenjiv. Nadgledati rast i razvoj jedne takve biljke je pravi dar. No nikada nisam naslućivala kako će moja puzavica postati najveća na svijetu. Nju sam posadila na isti način kao i sve ostale puzavice te ju isto tretirala. Moja puzavica imala preko 14 metara i tako je proglašena najvećom na svijetu. U tom trenutku imala sam osjećaj kao da su sav moj trud, vrijeme i ljubav nagrađeni na najbolji način. Za moj seminarski rad sam odlučila uzgojiti novu biljnu vrstu. Moj tim i ja smo miješali par gena u nadi da ćemo dobiti zanimljive rezultate. Uzgojili smo mješavinu muholovke i kita. Biljka je za sad visine stropa laboratorija i širine kao stol na kojem stoji. Cijelom širinom i visinom je ogromna lovka. Tek na dnu stapke ima par manjih pupova koji čuvaju zemlju u kojoj je zasađena. Za razliku od muholovka, ova biljka ne jede samo muhe. Može pojesti bilo što. Nismo to saznali na lak način… Izgubili smo puno materijala i pribora za laboratorij. Ne znamo što učiniti. Za novu biljku sam spojila crnu ružu i biljku mesožderku. Kako bi biljka narasla gnojila sam je otrovnim žabama. Nije joj se svidjelo i usahnula je. Pitala sam kolegu iz laboratorija da je baci. Čim ju je dotaknuo, osjetio je groznu bol u glavi i onesvijestio se. Nisam shvatila da je biljka kriva pa sam poslala još jednu osobu da je baci. I ta osoba se onesvijestila. Zaključila sam da je sigurno biljka krivac. Bila sam u pravu. I naši laboratorijski miševi su se onesvijestili. Potvrdili smo da je biljka jako opasna i zatvorili je u neprobojni plastenik. 55
U svom kućnom vrtu sam uzgojila jednu novu biljku zvanu Ljubičasti lupus. Biljka izgleda kao jedna grančica koja se grana u 3 strane, a na njima je cvijet. Uzgojena je u medicinske svrhe zato jer može izliječiti bilo koju bolest. Mora se uzgajati 2-3 tjedna, treba ju svaki dan zalijevati hladnom vodom i treba biti na suncu. Jako sam ponosna na svoju biljku jer će ona jako promijeniti svijet i pomoći će brojnim ljudima. Moja biljka će biti zapisana u povijesti. Za mjesec dana će te po prvi put moći vidjeti moju biljku na festivalu cvijeća, stoga dođite i pogledajte. Uzgojila sam novu biljnu vrstu u svom laboratoriju. Mislim da je ova biljka naša budućnost. Naime, kao čovječanstvo borimo se protiv sječe drveća jer nam treba više prostora za život. Osmislila sam drvo koje će imati grane duž svojeg debla. Lišće je jako veliko tako da također može poslužiti kao više stvari odjednom. Drveće bi imalo debelo deblo koje bi bilo šuplje. Tako da bi deblo imalo ulogu zgrade odnosno ljudi bi mogli živjeti unutar njega. Svaka obitelj bi mogla imati svoju terasu odnosno list. Život bi bio jednostavan, a zrak čist. Ovom drvetu treba samo 10 mjeseci da izraste! U laboratoriju smo razvili novu biljnu vrstu koja bi mogla revolucionizirati poljoprivrednu industriju. Ova biljka ima izuzetno brz rast i otpornost na sušu i bolesti. Njezino lišće ima bogatu hranjivu vrijednost, sadrži visoku količinu proteina i vitamina. Može se uzgajati u različitim klimatskim uvjetima, uključujući i one koji su nepovoljni za druge biljne vrste. Jedna od najvećih prednosti ove biljke je njena sposobnost da se uzgaja u vertikalnim farmama i urbanoj poljoprivredi, što značajno povećava količinu hrane koju možemo proizvesti u gradskim sredinama. Ova biljna vrsta ima potencijal za rješavanje globalne krize hrane i smanjenje štetnog utjecaja Danas ću vam opisati novu biljku koju sam uzgojila u svom laboratoriju. Zapravo moja biljka izvana izgleda kao normalan cvijet ali oko nje ne raste korov. Zato što moja biljka ispušta supstancu koja onemogućava rast korova. Njenu supstancu nastojim iskoristiti za suzbijanje rasta korova kod ostalih biljaka. 56
Gledala sam u biljku koju sam stvorila. Ne znam što sam osjećala. Gađenje? Strah? Ponos? Nije izgledala kao išta viđeno, sigurno zbog razloga. Bila je narančasta s crnim točkama. Na nekim mjestima većima, a na nekima manjima. To je ovisilo o otrovu koji je bio u njoj, ali tada to nisam znala. Radila sam sve moguće eksperimente, provodila noći u laboratoriju, upoznavala biljku s drugim otrovima, da vidim kako će reagirati na njih... Trenutno mi je jedina želja vratiti se u prošlost i upozoriti sebe na prouzročenu štetu. Ovaj razrušen grad i mrtvi ljudi nisu bili vrijedni ove nezaustavljive biljke. "Uspjela sam! Muahahahahahahaha!!!", cvilila sam od radosti. Upravo sam izumila biljku koja je trećinu luda gljiva, trećina jednosorg i trećinu žuta ruža. Uglavnom, izgleda NEODOLJIVO: Ali... ona će mi pomoći da zavladam svijetom. Muahahahahaha! Moja biljčica svojom slatkoćom mami i množi se s ostalim biljkama. Zato, kada ostanu samo moji mutanti, svijet će biti moj!! Muahahahahaha!!! Moja nova biljna vrsta je poput umjetničkog djela koje svatko želi vidjeti. Njene latice su predivne boje i imaju nevjerojatnu teksturu koja privlači pažnju svakoga tko ju vidi. Kada se približiš biljci, osjetiš njezin miris koji te opušta i smiruje. Biljka ima moje osobnosti - jedinstvena i posebna. Moj uspjeh u uzgoju nove biljne vrste pokazuje da kada se uloži trud i rad, može se stvoriti nešto vrijedno i prekrasno što će oduševiti i inspirirati druge. Moj rad je dokaz da se kreativnost i inovativnost mogu primijeniti svugdje, uključujući i znanost, te da se time može promijeniti svijet. Bezuspješni pokušaji, neprospavane noći, htjeli smo odustati. U jednom trenutku sve se promijenilo, uspjeli smo uzgojiti jedinstvenu biljnu vrstu. Nova biljka, nazvana "Vertipressia", prepoznatljiva je po svojoj strukturi i visini od 30 centimetara. Listovi su izduženi, sa zelenom bojom koja se prelijeva u nijansama bakra i zlata. Njihova je površina glatka i sjajna, stvarajući privlačan vizualni efekt. Proizvodi cvjetove koji se otvaraju u svjetlocrvenim laticama sa žutim prugama. Ovi cvjetovi imaju slatkast miris koji privlači leptire i pčele. Biljka zahtijeva umjereno zalijevanje i dobru rasvjetu, a zbog otpornosti na štetočine i bolesti, idealna je za unutarnje i vanjsko uređenje prostora. 57
Oduvijek sam bio fasciniran biljkama i prirodom. U svom laboratoriju sam proveo godine rada na uzgoju nove biljne vrste. I napokon, moj trud se isplatio. Nova biljka je bila nevjerojatna - visoka, snažna i prepuna boja. Bila je otporna na bolesti i štetnike, a njezini plodovi su bili ukusni i hranjivi. Svoju novu biljku sam nazvao "Aurora" i vjerujem da će biti od velike koristi za farmere i uzgajivače diljem svijeta. Ponosan sam na svoj rad i uzbuđen sam što ću vidjeti kako će se moja biljka razvijati u budućnosti. 58
Dobila sam neočekivan i uzbudljiv zadatak, mnogima na prvu pomisao neizvediv. Samo za nas Zmijak je otvorio vrata svojega doma. Točnije, najosiguranijega ikada viđenoga brloga bivšega superjunaka, koji je svojim hrabrim djelima i beskonačnom odanošću pomogao ljudima. Njegov odlazak u mirovinu potresao je cijeli grad. Dobila sam ekskluzivni intervju s njim. Postavila sam mu sva pitanja koja su se širila po društvenim mrežama. Tko će sada štititi grad? Hoće li doći neki novi superjunak? Na sva pitanja odgovorio je bez oklijevanja i uvjerio nas da će sve biti u redu. Intervju možete pročitati već sutra u novom izdanju našega časopisa! Nakon toliko godina i nesebične borbe za pravdu i spašavanje svijeta, ikona superheroja, Superman, donosi naglu i neočekivanu odluku - odlazi u mirovinu. Svijet je zapanjen, preplavljen i ispunjen pitanjima dok ovaj simbol nade objavljuje da više neće nositi plašt i da će se spustiti na Zemlju. Nakon njegova posljednjeg hrabroga čina Superman objašnjava da je došlo vrijeme da se usredotoči na mir i običan život, ostavljajući prostor novoj generaciji heroja da nastavi njegovu misiju. Ova vijest budi osjećaje kod ljudi diljem svijeta, koji se pitaju što može značiti za budućnost i hoće li svijet ostati bez svoga najvećeg zaštitnika. Nakon mnogih godina spašavanja svijeta od zla i borbe za pravdu, Superman je donio neočekivanu odluku - otići u mirovinu i prestati biti superjunak. Ovaj vijest će šokirati obožavatelje širom svijeta koji su se oslanjali na njega da zaštiti čovječanstvo od raznih opasnosti. Unatoč tome što je bio jedan od najmoćnijih junaka na svijetu, Superman se suočio sa svojim vlastitim ograničenjima i shvatio da mora učiniti ono što je najbolje za sebe i svoje najmilije. U ovom novinskom članku, otkrit ćemo što je dovelo do njegove odluke i kako će ovo utjecati na budućnost svijeta kojeg je tako dugo štitio. Nakon dugih 20 godina spašavanja ovoga grada, Superman se odlučio umiroviti. Građani su iznenađeni te nagovaraju svoga omiljenog superjunaka da se vrati i da nastavi spašavati grad pun kriminala i zločina. Superman u svojoj izjavi govori kako je već star te kako mu je sve teže spašavati grad. Smatra da ima mnogo mladih koji bi ga mogli naslijediti u spašavanju grada. Rekao je kako mu je bila čast spašavati i pomagati ljudima no misli da nije više dovoljno dobar da nastavi te mu je najbolja odluka da se umirovi. 59
Superman je odlučio da je vrijeme da ode u mirovinu. Ova šokantna vijest protresla je cijeli svijet ovoga jutra. Naš voljeni super junak Superman se sklanja sa dužnosti. Superman je super junak koji se bori protiv zla i pomaže drugim ljudima u nevolji. Bavi se ovim poslom zadnjih 35 godina. Odlučio je da je vrijeme za mirovinu. Izjavio je za vijesti kako se želi posvetiti svojoj obitelji i tvrdi da više nije fizički sposoban za ovaj posao. Ovo je glavna tema u cijelom svijetu. Ljudi se pitaju hoće li doći neki novi junak? Pratite vijesti i saznaj sve najnovije obavijesti. Superman, junak koji je desetljećima spašavao svijet, odlučio je da je vrijeme za zasluženi odmor. Nakon mnogih godina borbe protiv zla, Superman je odlučio da je vrijeme da se povuče iz svoje uloge super junaka, te da se malo odmori. Zbog toga je odlučio napustiti svoju planetu i otići u mirovinu na nekom drugom mjestu. Njegova odluka je izazvala mnogo rasprava i pitanja o tome što će se dogoditi s njihovim junakom. No, Supermanova odluka da ode u mirovinu je znak da je vrijeme za promjene i za nove junake koji će preuzeti njegovu ulogu u borbi protiv zla. Iz provjerenih informacija saznajemo da je naš superjunak Superman odlučio otići u mirovinu. Želimo mu ovim putem, ako ovo čita, zahvaliti na svim trenutcima kada nas je spasio i očuvao naš grad od svih napasti koje su nam prijetile. No sada dolazimo i do pitanja tko će nas sada zaštititi. Policija je u jutarnjem programu odgovorila na to pitanje. Odgovor je bio kratak i jasan. Oni će nas štititi i očuvati naš grad. Hvala Supermane na svemu što si učinio za nas i naš grad. Uživaj u svojoj mirovini! Naš sugrađanin i superjunak još poznat i kao Superman je odlučio otići u mirovinu. Od njegovog tima dobivamo informacije kako je Superman dobro te da nije bolestan već se samo osjeća staro kako bi obavljao tu dužnost. Od samog Supermana smo dobili informaciju da se želi posvetiti sebi te da će svakako nastaviti vježbati i objavljivati objave na svojim društvenim mrežama samo za svoje drage obožavatelje. Kroz sve godine u kojima je branio ovaj grad stekao je puno simpatija i kod dječaka i kod djevojčica. Čitav grad će mu odati zahvalnost u utorak na paradi koja nosi njegovo ime! 60
Jedan od najpopularnijih i najomiljenijih superjunaka, Superman, poznatiji kao Clark Kent odlučio je kako odustaje od uloge superjunaka jer je pobijedio Lexa Luthora te odlazi u mirovinu. Odlazi na farmu sa svojom ženom, novinarkom, Luis Lane koja također odlazi u mirovinu iako oboje imaju tek 40 godina. No to ih ne sprječava da se povuku na selo. Žele mirni život bez super moći i drugih superjunaka. Nadaju se da neće pronaći nikakav kriptonit koji bi im pokvario planove za ugodan život. Javili smo se Supermanu da nam malo bolje pojasni svoju odluku. Njegov odgovor pročitajte u sutrašnjim novinama. SUPERMAN IDE U MIROVINU? „Nisam isti kao nekad.“ izjavio je lokalni superheroj. Nakon njegove dosad najteže borbe, gospodin Man je odlučio povući se iz svijeta heroja, ali i iz javnog svijeta. Prema riječima slavne figure, ne može samo „pafniti“ iz života svoje supruge i sina. „To bi ih ništilo.“ pokušao je opravdati heroj. Društvo Metropolisa počinje širiti paniku. „Bez njega se ne možemo braniti protiv bilo čega! Što da radimo ako još neki znanstvenik odluči prolupati?“ izjavljuje histerični građanin. Ali, tko ne bi bio uplašen? Vidjeli smo što se sve može dogoditi. Metropolis doživljava krizu velikih razmjera. „Visoka očekivanja, stalne prijetnje svijetu i ljudima, ratovi, potresi...” Rečenica je kojom je Superman opisao svoje psihičko stanje i najavio odlazak u mirovinu. Šokantne su se vijesti proširile diljem svijeta i stigle su čak i do njegovih najljućih neprijatelja. Lex Luthor je, također, duboko razočaran jer je ostao bez najljućeg neprijatelja i što on nije odredio njegov kraj. Obožavatelji voljenog junaka bili su neutješni te su izašli na ulice kako bi ga natjerali da odustane od najavljenog odlaska. Superman je suzama iskazao svoju duboku patnju nakon što je saznao kakvu je tugu nanio svojim obožavateljima. Je li ovo uistinu kraj? Najomiljeniji junak s naših malih ekrana, američka filmska ikona Superman odlučio je otići u zasluženu mirovinu i prestati biti superjunak. Moram priznati da je javnost ova vijest vrlo iznenadila i zabrinula, ali on kao glavne razloge ističe svoje godine te da se već umorio svojih zahtjevnih dužnosti. Naš omiljeni Superman ipak neće u potpunosti napustiti dužnosti, već kako sam ističe; bilo bi mu žao staviti pod “tepih” sve svoje supermoći. Bez obzira koliko ga još dugo i često viđali, svi smo zapamtili njegovo podizanje auta, trčanje velikim brzinama i preskakanje, letenje Sunčevim sustavom zbog zaustavljanja meteora i brojne druge supermoći. 61
Najveća tragedija: Superman odlazi u mirovinu! Pred nekoliko dana nas je naš najpopularniji superjunak neočekivano šokirao svojom odlukom o odlasku u mirovinu. Na mnoga pitanja vjernih fanova iskreno je odgovorio: „Već puno godina spašavam vaš grad od svakakvih zlikovaca. Ostario sam i neke sam stvari već nesposoban napraviti. Izvršio sam svoju zadaću i, da budem iskren, izvršio sam svoj najbitniji cilj: ostao sam na dužnosti duže od Batmana.“ Nakon tako zastrašujućih vijesti krenuli su štrajkovi i ustanci da natjeraju gospodina Supermana da se vrati. 62
U Sektoru 453 nalazio se planet Selena, poznat po kristalno čistom moru i rijekama, puno zelenih biljaka i različith voćki. Obično smo ljetovali na Luxu, ali ovaj put odlučili smo istražiti nepoznato. Tamo smo otkrili Groxove, žive zvijezde koje mijenjaju oblik i boju te neprestano plešu po nebu. No, najveće iznenađenje bili su klonovi - stvoreni u laboratorijima na Luxu i zloupotrebljeni za vojne operacije. Proučavajući klonove, shvatili smo da imaju nadljudske sposobnosti. Odlučili smo ih osloboditi i pružiti im priliku za novi život. Na kraju smo ostali zapanjeni njihovim sjajem, moći te sposobnostima za čišćenje i očuvanje okoliša. Moj život prije nekoliko mjeseci bio je poprilično normalan. Ljetovao smo na Luxu s prijateljima, imao malu kućicu na selu u kojoj sam živio sa svojim ocem, imala je velike sjajne prozore… Sve je bilo potpuno dobro, dok nisu oni došli… Ubili su moga oca pred mojim očima. Odveli su moje prijatelje Groxa i Selenu u Sektor 453 gdje prave nekakve klonove kako sam čuo od vojnika, no ne i mene. Dok pišem ovo skrivam se u tajnom podrumu naše kuće, no ne još dugo. Otišli su i sada je moje vrijeme da pronađem svoje prijatelje. Obično smo ljetovali u Luxu. Odlučila sam otići i ove godine, ali moje putovanje nije bilo ni nalik ljetovanju. Prvih nekoliko noći mislila sam da sam poludjela. Stalno sam viđala svoga klona. Svugdje. U kuhinji, čašama, prozorima... Sve do jedne noći, kad se sve promijenilo. Snažan me sjaj povukao u staklo, ostavljajući moju čašu kave, koja mi je pomagala pobijediti umor, razbijenom. Sada se nalazim u Sektoru 453. Već dvadeset dana. Godišnji mi je odavno prošao i vjerujem da će me šef zadaviti, ako se ikada pojavim pred njim. Zovu me Grox i Selena, vjerojatno su dobili poruku sa Zemlje. Godina je 9891. i Grox i Selena još se nisu vratili. Otkada su otišli na svoju ekspediciju u Sektor 453, moja mama ludi. "Nema joj spasa", kaže tata. A kako je tek meni? Bili su mi najbolji prijatelji. Sjećam se da smo obično ljetovali na Luxu zajedno i tamo se natrpavali različitim slasticama. Sjećam se da smo se natjecali u kategoriji "čija zvijezda ima najsjajniji sjaj". Možda su ih zarobili klonovi Lorda Gumice! Bilo mi je samo šesto dvadeset dvije kada su me napustili, a sada trebaju moju pomoć. 63
U Sektoru 453 pojavila se sumnja od pojavljivanja stranih objekata. Vlasti su zabranile pristup svima u okolici od 30 kilometara. Pozvan je dobro poznat par Grox i Selena. Specijalizirani su za ovakve slučajeve i najbolji su na tom području. Sektor 453 se nalazi u blizini Luxa. Obično smo ljetovali na Luxu. To je samo još jedan razlog zašto su upravo oni ondje pozvani. Iz Sektora je dolazila neobična zelena svijetlost. Kad su ušli u Sektor ondje su zatekli stotinjak klonova. Hoće li Grox i Selena uspjeti riješiti slučaj u Sektoru 453 i što će se dalje dogoditi? Otkrijte u knjizi! Svijet nije ono što je nekada bio. Promijenio se od kada su klonovi zauzeli Zemlju. Ove je godine 100 posto planeta bilo zauzeto klonovima. To je bila odlična stvar za sektore, no za moralne klonove bilo je tužno. Grox i Selena bili su jedni od moralnih klonova koji su stanovali u Sektoru 453 gdje je prije bila staro godišnja 2030. Južna Korea. Obično su ljetovali u Luxu gdje bi posjetili razne tvornice klonova. Svi klonovi nosili bi posebne maske u Luxu kako bi se zaštitili od sjaja radioaktivnog Sunca. U tom okrutnom svijetu morala nije bilo. Prijatelji i ja obično smo ljetovali na Luxu, planetu na kraju galaksije. Možda mislite da je obasjan zvijezdama, ali zapravo je skoro uvijek u mraku i ljudi se idu tamo odmoriti od previše svjetla. S nama su kao i uvijek bili naši ljubimci bljup i plup, Grox i Selena. Kad smo jedne godine bili na Luxu, ljubimci su se uznemirili. Išli smo vidjeti što se događa. Naišli smo na klonove koji su hodali oko visoke ograde. Odjednom su se otvorila velika vrata na kojima je bio natpis “Sektor 453” i cijeli planet obasjao je neobičan sjaj. U udaljenom Sektoru 453, u kojem se prostiru neistražene galaktičke dubine, započinje ova zanimljiva i tajnovita priča. Grox i Selena, dvoje istraživača, otkrivaju tajnu koja će promijeniti njihovu sudbinu iz korijena. Dok su obično ljetovali na luksuznome planetu Luxu, ovaj put putovanje ih vodi u svijet misterije. Susreću se s oblikom života sjajnim poput zvijezda, koji ih vodi do skrivena laboratorija. Tu se otkriva šokantna istina - klonovi. Ovaj svijet suočava se s moralnim izazovima. Grox i Selena susreću se s pitanjima o svome identitetu i slobodi, gube razum, dok riskiraju sve kako bi otkrili istinu o svojoj tajnovitoj stvarnosti. 64
Tko koristi Comic Sans font za ozbiljne dokumente? Nitko! Osim, naravno, mladih odvjetnika koji pokušavaju biti drugačiji od drugih. Očekuju da radim ekstremno brzo iz nekog razloga. Probaj ti biti u funkciji 5 godina i raditi istom brzinom, izazivam te! Ne daju mi ni trunčicu odmora. Ako ne isprintam sve u roku 2 sekunde, udaraju me! Što očekuješ od mene Susan? Da iščitam sve telepatijom? Užas! U danu ispišem preko 100 dokumenata! Ne biste vjerovali koliko drame iščitam. Postajem prestar za ovo. Ali ne, moraju očekivati da neću malo usporiti. Mrzim svoj posao. Ponedjeljak je. Vrata ureda se kao i svaki dan u tjednu otvaraju u 8 sati. Ulaze radnici sa šalicama kave, još nerazbuđeni, umorni i turobni. Svi su nestrpljivi i uvijek im se nekamo žuri. Nestrpljivi radnici me promatraju s ljutnjom u očima i čekaju da im ispišem papir u kojem se nalaze zakoni i rješenja za sud, a ja kao i uvijek svoj posao obavljam savjesno, no često me udaraju kada posao ne mogu obaviti brže. Ustvari nije lagano neprestano povlačiti papir za papirom, cijele dane biti u ovom prašnjavom uredu s par visokih biljaka, par sivih stolova i stolaca. Čekaj, opet?! Pa tek sam prestao izbacivati ove papire s nekim bezveznim tekstom, a oni sad šalju još! I to opet crno i bijelo. Pa zašto su takvi, zašto ne koriste boje? Ja cijeli dan idem lijevo i desno i pljuckam tu nekakvu tintu kako mi drugi kažu. Čuo sam na mreži, priča se među pisačima na serveru da pisač u sobi na kraju hodnika printa samo nekoliko puta tjedno i to uvijek bude u boji. A ja? Pa ja isto znam printati u boji, ali ne! Oni kažu da štede. Da stvarno štede, ne bi printali toliko papira. Mrzim svoj posao. Osjećam se kao stroj. Svakim danom ispisujem ogromne količine dokumenata. Pod stresom sam i svaki dan razmišljam: „Ima li ovo sve smisla?“. Moji suradnici ili „kolege“ su jako dosadni. Uvijek razgovaraju o istim stvarima. O svojoj djeci koja ih živciraju, o muževima i ženama koji ih ignoriraju, o ovom poslu koji ih ubija, o maloj plaći itd. Očajna sam i želim promijeniti posao što prije. Ne mogu ovako napredovati i ne želim postati kao oni. Samo hrpa ljudi s velikim crnim podočnjacima te kavom iz automata u jednoj ruci i cigaretom u drugoj. 65
Kao printer u odvjetničkom uredu, mrzim svoj posao. Moja svrha je besmislena - ispisati beskrajne količine dosadnih i dugačkih dokumenata bez ikakve kreativnosti, mašte ili svrhe. Za mene nema nikakve nagrade, niti poštovanja. Radim u maloj, tamnoj, skučenoj prostoriji bez ljudi, okružen samo papirima, s nepodnošljivom bukom koju stvaram ja i ostali printeri koji su u istoj prostoriji. Nemam priliku da razvijem svoje sposobnosti, a moj životni vijek sastoji se od izbacivanja papira i ponavljanja istog zadatka svaki dan. Želio bih se osjećati korisnim i važnim, ali u ovom poslu, osjećam se kao ništa više od beskorisnog stroja s papirima. Mrzim svoj posao. Svakog dana od 6:00 pa sve do 21:00 sat, kada dođu radnici, samo moram printati neke dosadne dokumente i glupi tekst. Meni je dosta. Samo me iskorištavaju i uopće ne primjećuju moje probleme. Svakoga dana ostanem bez boje, no to i ne bi bio toliki problem da se netko brine za mene, no kada netko shvati da nema boje samo mi krene psovati i udarati me što užasno boli i oštećuje moj mehanizam. Stvarno ne volim svoj posao i planiram dati otkaz zato što je život prekratak za ovakve gluposti. Volite li vi svoj posao? Ja sam pisač i ja mrzim svoj posao. Dok ljudi u ovom uredu rade samo jednu smjenu na dan ja radim duplo od njih. Printam ogromne količine dokumenata i vrlo se brzo umorim, a čim malo zaštekam ili usporim da dobijem malo snage dobijem udarac da magično proradim kao da sam aparat za grickalice. Kada printam velike količine glasam se kao kada avion polijeće. Jedva čekam da dođe taj 21:00 sat da svi odu da mogu biti u miru i tišini. U 7 sati sve opet iznova. U ovom uredu nikad nema polaganosti i mira nego uvijek užurbanost i stres. Hej, znaš što? Mrzim svoj posao! Radim kao pisač u velikom odvjetničkom uredu i svaki dan ispisujem hrpu dosadnih dokumenata. Ti dokumenti su obično ogromni, teški za čitanje i zahtijevaju puno preciznosti u radu. Iskreno, ovaj posao me čini vrlo nezadovoljnim i iscrpljenim. Znam da je moj posao važan u uredu, ali jednostavno ne mogu izdržati ovaj tempo. Što misliš, kako bih mogao poboljšati svoju situaciju? Možda bi bilo dobro razgovarati s nadređenima o mogućnosti preuzimanja nekih drugih zadataka u uredu koji bi mi bili zanimljiviji ili bi mi više odgovarali. 66
"Uh, kaj pa ti ve trebaš?!", zderala sam se na tetu koja je toliko nesposobna i drvena kaj nebre napisati niti 989 stranici teksta saki dan. Al' sam zato tu ja, printer, koji to mora mesto nje. Uh, kak ju mrzim! Ovo je već sedmi put kaj mi je denes došla! Nek' me ljudi jednostavno ostave na miru kaj se malo odmorim. "I meni treba godišnji, znate?" Svaki trenutak svog života provedem unutra. Ne sjećam se kad je bio zadnji put da sam vidjela Sunce. Ova čudna bića me tretiraju kao da nisam živa, kao da nisam jedna od njih. Dan u dan sve više papira printam i kada slučajno zaspim udare me kako bih se probudila. Nije fer biti ja. Oni prema meni nemaju humanosti Prije nekoliko dana moju prijateljicu su bacili u smeće. Bojim se svoje sudbine. Pokušavala sam ovih dana raditi što brže i brže i njima se to svidjelo. Nadam se da će biti zadovoljni sa mnom u budućnosti. Kao pisač u velikom odvjetničkom uredu osjećam se zarobljeno u vrtlogu monotone rutine. Svaki dan, jedan za drugim, suočavam se s nepreglednim brdom dokumenata koje trebam ispisati, obuzet ponavljajućim zvukom i mirisom tinte. Tinte koja ne mijenja boje, nego ostaje crna i dosadna. Moja duša pati jer se osjećam kao da sam sveden na četiri kvadrata ovoga ureda, bez kreativnosti i svrhe. Osjećam nedostatak komunikacije i dodira s ljudima, izgubljen sam u masi papira. Oduzeto mi je ljudsko iskustvo i radost stvaranja. Svaki ispisan papir znači samo još jedan korak bliže potpunu gubitku sebe. Ova poslovna tamnica guši moju dušu. Neprestano stavljaju obične bijele papire u mene, a izlaze neki s crnim riječima. Prestala sam gledati što piše na njima. U početku je bilo zanimljivo gledati podatke o tuđim životima te saznavati o njihovim borbama, uspjesima i neuspjesima. Tu je sve o majci koja se bori za skrbništvo ili radniku koji mjesecima nije dobivao plaću. Nakon nekog vremena postala sam tužna shvativši koliko je nepravde u svijetu, a ja ne mogu pomoći. S vremenom me ovaj posao sve više i više zamarao. Ispisujem ogromne količine dokumenata, dok za većinu njih nisam ni potrebna jer im je rješenje ravno ispred nosa. 67
Nekad sam jako voljela jagode, ali onda su mi dali neke s crvima. Užas! Kažu da je to dobar znak i to znači da su prirodne. Ali ja ne želim jagode s crvima, želim industrijske, nepriprode. Industrijske jagode su velike nekoliko centimetara, crvene su i najčešće imaju oblik srca. Prepune su crnih ili bijelih točkica, a to su zapravo njihove sjemenke. Na vrhu imaju male zelene listiće, koji se ne jedu! Ove umjetne jagode ili nemaju okusa ili su jako slatke, baš onakve kakve ja volim. Prirodne jagode su manje i ponekad su kisele, a to baš ne volim. Pružam joj zdjelu punu svježih jagoda. Male crvene voćke se presijavaju pod kuhinjskim svjetlom. „Izvoli, jedi! Ne znaš što propuštaš!“ „Te slatke crvene bobice ispune ti usta aromom slatkoće i šarolikosti proljeća.“ Uzima jagodu i ulazi u svijet pun mogućnosti i okusa. Vidi jednoroge kako preskaču duge i čuje anđeoske trube u daljini. Nađe se u sedmom nebu. Obuzme ju toplina ljubavi i osjeća se voljena. Uživa i jede jagodu sporo da bi što dulje bila u svijetu moći. A kada jagodu pojede – očajno moli za više. Jagode su jedno od mog omiljenog voća. Svaki put kada pojedem jagodu osjetim cijeli spektar okusa. Crvene su boje, male su, jako sočne i pripadaju porodici ruža. Uz jako dobar okus, dobro utječu na naš živčani sustav, te su dobre za kosti. Šumske jagode cvjetaju od proljeća do ljeta, a ponekad cvjetaju i ujesen. Miris jagoda je zaista predivan i mogu ga usporediti s mirisom nekog proljetnog cvijeća. Jagode su jedino voće čije sjemenke nisu skrivene unutar ploda nego se njezine sjemenke nalaze izvana. One sadrže svega 28 kalorija u jednoj porciji te su isto tako odličan izvor vitamina C. Jagoda je naziv za biljku i za njezin plod. Dolaze u raznim veličinama i ima oblik trokuta. Plod je zelenkaste boje, a kad potpuno sazrije dobije crvenu boju. Sjemenke se nalaze na koži jagode i mogu biti bijele ili crne boje. Ovisi koliko je jagoda zrela. Ima slatkasto-kiselkasti okus. Okus opet varira jedeš li na primjer divlje jagode ili domaće jagode. Okus i miris im je najsličniji trešnjama ili višnjama. Znaju izazvati alergije tako da budeš oprezna kad ih budeš jeo/la. Dobre su za podizanje imuniteta i poticanje probave. 68
Jagode su plodovi koji rastu na niskim zelenim grmovima, a odlikuju ih slatki i osvježavajući okus. Kada ih prvi put pojedete, osjetit ćete malo kiselkastu notu u kombinaciji s neodoljivom slatkoćom. Jagode su prepoznatljive po svojoj intenzivnoj crvenoj boji, koja je samo naznaka njihove neodoljive slatkoće. Kada ih zagrizete, osjetit ćete kako se slatki sok širi po vašem nepcu, a u pozadini ćete osjetiti i blagu teksturu malih zelenih sjemenki koje se nalaze na površini jagode. Jagode su savršen dodatak bilo kojem kolaču, torti pa čak i desertu u čaši, ali i sjajan izbor za zdravi doručak ili međuobrok. Jagode su moje najdraže voće. Svatko ljeto koje provodim uz božanstvene mirise ovog voća vraćaju mi se uspomene na dane kada sam kao dijete u vrtiću jeo svježe jagode koje je donijela naša teta Matija koja se brinula o nama. Jagode su slatko voće i po okusu, ali i po izgledu. Male točkice i svježa crvena boja budi razne osjećaje u meni i zbog nje mi nadolazi slina. Ako niste probali ovo voće, preporučio bih svima da ga probaju ovo ljeto i sami osjete ove božanske okuse prekrasnog voća. Nikada u životu nisi jeo jagode! Iako mi je nezamislivo da nikada nisi jeo jagode probati ću ti dočarati njihov okus. Prvo te sam njen izgled privuče. Onakve sjajne i crvene, nitko im ne bi mogao odoljeti. Jagode su tako sočne i slatke da bi ih mogao pojesti na stotine. Možeš ih jesti sa šećerom, šlagom pa i sa čokoladom te raditi najbolje deserte, pića i proizvode od njih. Jagoda je jedno od najpopularnijih i najomiljenijih voća na svijetu. Jagode su slatko, sočno i ukusno voće koje će te oduševiti svojom bogatom aromom i okusom. Kada zagrizeš jagodu, osjetit ćeš kako se topi u ustima, te njezine sitne sjemenke pružaju ugodan osjećaj na jeziku. Jagode su prepune vitamina C i antioksidansa koji su važni za vaše zdravlje, a njihova crvena boja simbolizira ljubav i strast. Jagode su savršene za dijeljenje s prijateljima i voljenima, bilo da ih jedete svježe ili u nekom slatkom desertu. Ovo je pravo vrijeme da ih isprobaš i uživaš u njihovom ukusu i ljepoti. 69
Jagoda, slatko voće koje raste u vrtovima i šumama, često se opisuje kao kraljica ljeta. Postoje domaće, a i divlje. No, neki ljudi nikada nisu okusili jagode, a to si baš ti. Ne znaš kako izgledaju, kako mirišu ili kakav im je okus. Žao mi je, dosta si toga propustio, no nikad nije kasno. Kad bi samo zatvorio oči i prepustio se, otkrio bi božanstveni okus slatkoće, mekoće i sočnosti. Osjetio bi kako lagano klizi blaga kiselina koja ju oblikuje. Jagoda je pravi dar prirode, a njezin je okus nezaboravan. Ne brini se, donijet ću ti koju iz bakina vrta. Pogledah u plave oči svoje prijateljice ne znajući kako da reagiram te joj se obratim sumnjivo: „Jesi li sigurna? Ne šališ se sa mnom?“ upitam je laganim osmijehom pa se našalim na njen račun no ona je izgledala osramoćeno i jadno pa da joj ublažim sramotu ja je zagrlim i objasnim joj nježno. „Ne znam kako da objasnim, ali okus jagode je toliko specifičan. Podsjeća me na kisele bombone koje umočiš u šećer. Kao da jedeš lubenicu koja je slađa i bez koštica!“ Prijateljica se začudi te pokuša zamisliti okus jagode i nasmije se mojoj bizarnosti. Nisam očekivala da postoje osobe koje nikada nisu jele jagode, a ako moram biti iskrena, ta je osoba puno propustila. Jagoda je jednostavno voće. Crvena sa zelenom peteljkom na vrhu, koja se prstima lagano može maknuti. Sjemenke joj se nalaze izvana i tako su male da ih ne osjetiš dok jedeš. Ne znam kako bih opisala oblik. Gore je šira, a pri dnu se sužava. Može biti različitih veličina, ali nećeš naći jagodu veću od šake. Okus joj je jedinstven. Slatka je i mekana. Okusom mi je najbliža nekakvoj borovnici, ali ako te točan okus zanima, trebala bi sama probati. 70
Srednjovjekovni vitezovi su se budili rano kako bi se pripremili za novi dan. Prvo što bi učinili bilo je vježbanje i jutarnja molitva. Zatim bi se okupali i obukli. Vitezovi bi obično doručkovali kruh, meso i vino. Nakon doručka, vitezovi bi provjeravali svoju opremu i konje. Vitezovi bi se također sastajali s drugim vitezovima i razgovarali o taktikama i strategijama. Na kraju, vitezovi bi razmišljali o svojim obvezama i dužnostima, te o tome kako mogu služiti svom gospodaru i kralju. Spremni za novi dan, vitezovi bi se uputili u svoje avanture. Jutro je, dan se budi. U sobu viteza najmoćnijeg kraljevstva prodiru prve zrake blagog sunca. Umoran i iscrpljen od dvotjedne bitke na svoje tijelo stavlja teški oklop, bijeli pojas i zlatne detalje. Požrtvovnost, gracioznost i hrabrost naziru se na njegovim oštrim crtama lica. Nakon oblačenja sjeo je za radni stol i napisao kralju detaljan plan za sljedeću bitku koja bi počela već sutra. Spustio se na donji kat u kojemu je bila otmjena kuhinja, popločena zlatnim dijamantima. Za doručak je odabrao najbolje prepeličje meso i kuhana jaja, a nakon svog rituala vratio se svojim časnim obavezama i dužnostima. Srednjovjekovni vitez svoj je dan počinjao rano, uz zvuk pjevanja ptica i jutarnje sunce. Prvo bi se pomolio Bogu, a zatim bi se pripremio za novi dan. Obukao bi svoju srednjovjekovnu opremu, uključujući oklop i oružje, provjerio bi njihovo stanje i izoštrio mač. Nakon toga bi sjedio za stolom i doručkovao jaja, kruh i suhomesnate proizvode. Dok bi jeo, razmišljao bi o svojim obvezama i dužnostima, te bi razmišljao kako zaštititi svoju zemlju i narod. Kada bi bio spreman, napustio bi svoju kuću i krenuo u novi dan uočavajući se sa svim izazovima koje je donosio život u srednjem vijeku. Srednjovjekovni vitez ustaje rano ujutro i počinje svoj ritual pripreme za dan. On se prvo moli Bogu i zahvaljuje mu na novom danu, zatim se tušira i brije, te doručkuje kruh i sir. Popije malo vina, te uzima svoj mač i štit. Odijeva svoj oklop i kacigu, te se priprema za izlazak. Dok se sprema, razmišlja o svom cilju i svrsi, te se nada da će ga Gospodin zaštititi tijekom dana. Zna da će se suočiti s mnogim izazovima, pa je spreman za sve što mu stoji na putu. Vitez izlazi iz svoje sobe i kreće u susret novom danu. 71
U zoru, dok svi još mirno spavaju, vitez započinje svoj jutarnji ritual. Pažljivo se budi, isteže svoje mišiće i priprema za novi dan. Njegove ruke vješto oblače oklop, dok mu mač sjaji na sunčevim zrakama. Za doručak se vitez okrepljuje obilnim obrokom od kruha, sira i voća, puneći svoje tijelo snagom. Potom odlijeva toplo željezo u kalupu, stvarajući krunu koju će nositi s ponosom. Dok se priprema, razmišlja o svojoj ulozi u zaštiti slabih, o viteškim vrijednostima koje čuva i o iskušenjima koja ga očekuju. Spreman, vitez hrabro zakoračuje u novi dan, spremno suočavajući se s izazovima i čuvajući pravdu. Jutra srednjovjekovnih vitezova dosta se razlikuju od onoga što smo gledali u crtićima ili čitali u bajkama. Ustaju ranije nego što možemo zamisliti. U četiri ujutro svi moraju biti na nogama, uredni i obučeni u svoje odore, s mačevima u rukama. Svi se nalaze u hodniku u dvorištu palače i ondje ih kraljeva desna ruka sve odvodi u veliku salu gdje doručkuju. Doručak mora biti obavljen do pet, a obroci su uvijek puni proteina i voća da bi vitezovi bili spremni za trening. S treningom završavaju u šest i petnaest kada svi odlaze na svoja mjesta jer se kralj budi. Rastvorila je zastore. Zašto je rastvorila zastore!? Zna da sam jučer naporno trenirao... Oh, pa danas je turnir! O, ne! Pa moram se spremiti! Brzo sam se spremio, obukao oklop, čak sam složio i frizuru. Vesna mi je složila kajganu i kobase. Imao sam tremu, pa sam se previše najeo. Trubaduri su svirali na svakom uglu. Oprao sam i počešljao svojega konja. Malo smo prošetali livadom. Probudim se i ne operem zube. Odem u wc jer poslije neće biti lako. Duboko udahnem i požalim zbog toga jer osjetim miris kuge. Odjenem tajice, tuniku i majicu ispletenu od lanaca. Da sam barem bogatiji pa da imam pomoćnika koji bi mi pomogao navući oklop. Prvo stavljam hlače, zaštitu za koljena i čizme. Nakon toga stavljam oklop na prsa i laktove. Na kraju stavim rukavice i kacigu kroz koju ne vidim skoro ništa. I onda se sjetim da nisam ništa jeo pa skidam kacigu i rukavice. Iskreno se nadam da poslije doručka neću opet morati na wc. 72
Možda je već bilo podne kada je slavnog viteza probudilo crkveno zvono . Vitez se otkrije i vunena deka padne na prljavi pod. Tjeskoba ga uhvati te se panično ustane, misleći da je zakasnio na poslijepodnevnu smjenu. Poskoči pa jaukne od boli, a njegova je noga već bila plava od „ljubljenja ”zida . U ruku uhvati drvenu četkicu sa smećkastim vlaknima , a u drvenoj čaši žuto piće. Uredi on sebe te hitrim pogledom u ogledalo odjuri do svoje sobe. Trčao je kroz kuću, tražio svoje limeno odijelo i svoju vitešku kacigu i napokon odjurio iz kuće. 73