SLIKOVNICA3

2

3

4

LANA OBOŽAVA ČITATI I SLUŠATI PRIČE PA JEDNU VEČER REČE BAKI
SLAVICI:
– BAKO, TI TAKO LIJEPO PRIČAŠ PRIČE PA BIH VOLJELA DA MI
PRIJE SPAVANJA ISPRIČAŠ JEDNU JAKO ZANIMLJIVU! ZAPRAVO,
HTJELA SAM TE PITATI ZNAŠ LI MOŽDA KAKO JE NEKAD IZGLEDALA ŠKOLA
U BRDOVCU, KAKVI SU BILI UČITELJI, JESU LI UČENICI MORALI IĆI U ŠKOLU
KAO MI DANAS?
BAKA UPUTI NJEŽAN POGLED DJEVOJČICI I UPITA:
– LANA, ZNAŠ LI KAD SE OTVORILA PRVA ŠKOLA U BRDOVCU?
– NEEEE, JE L’ TO BILO JAKO DAVNO, BAKO?
– AH, UNUKO MOJA, BILO JE TO ZAISTA DAVNO, ČAK PRIJE 162 GODINE!
– NAŠ JE BRDOVEC IMAO SREĆU DA JE DOBIO VRIJEDNOG I AMBICIOZNOG

KAPELANA, A ZVAO SE PAVAO BELAS.

5

6

AAAA, ZATO SE MOJA ŠKOLA ZOVE TAKO!
– UZVIKNU LANA.
PA NARAVNO, ON JE 1854.
GODINE OSNOVAO PRVU JAVNU ŠKOLU U BRDOVCU.

– ALI JE PRIJE TOGA, 1836.,
GODINE TADAŠNJI ŽUPNIK
JELLAK POKRENUO PRVU
PRIVATNU ŠKOLU (PRIVATNA
ŠKOLA NIJE BILA OBAVEZNA)
I U NJU SU IŠLI SAMO DJEČACI
I TO ODABRANI, A NAKON
ZAVRŠETKA ŠKOLE NISU DOBILI
NIKAKVU PISMENU POTVRDU.

7

8

9

10

11

12

– PA OVA SE KUĆA NALAZI UZ NAŠU ŠKOLU! – UZVIKNU LANA.
– BAKO, A TKO JE UČIO DJECU
– ŽUPNIK ILI PRAVI UČITELJ? –

RADOZNALO ĆE LANA.

– TE JE GODINE DOŠAO I
KAPELAN PAVAO BELAS KOJI
JE 1854. POSTAO ŽUPNIK I
ISTE JE GODINE, NJEGOVIM
ZALAGANJEM, PRIVATNA
ŠKOLA POSTALA JAVNA, A
UČITELJ STJEPAN ZAGOZDA
IMENUJE SE PRAVIM UČITELJEM S
PLAĆOM OD 300 FORINTI U
SREBRU.

13

14

15

16

17

– BAKO, ŠTO JE BILO POSLIJE?
– KUPLJENO JE GRADILIŠTE OD ŽUPNIKA PAVLA BELASA UZ
GLAVNU CESTU. GODINE 1868. O TROŠKU OPĆINE SAGRAĐENA JE ŠKOLA
U KOJOJ SE NALAZIO I VELIKI STAN ZA UČITELJA.

– A KAD JE DJECI POČINJALA NASTAVA, ISTO KAO I NAMA, U RUJNU I
ZAVRŠAVALA U LIPNJU?

– BILO JE TO MALO DRUGAČIJE. NASTAVA JE POČINJALA
1. STUDENOGA, A ZAVRŠAVALA KRAJEM SRPNJA, S TIME
DA SU DJECA MORALA POLAGATI ISPITE NA KRAJU PRVOG POLUGODIŠTA
(KRAJEM MJESECA OŽUJKA) I NA KRAJU DRUGOG POLUGODIŠTA (KRAJEM
MJESECA SRPNJA).

18

19

20

21

22

– BAKO, MISLIM DA JE NJIMA IPAK BILO LAKŠE I MANJE NAPORNO NEGO
NAMA.

– A ŠTO MISLIŠ O TOME DA TA JADNA DJECA NISU IMALA ZAHODA ČAK
DO 1880. GODINE? A ŠKOLA JE IMALA 300 UČENIKA!

– JAO, UŽAS!!! PA KAKO JE TO MOGUĆE? MI IMAMO OKO 370 UČENIKA I
VELIKI BROJ ZAHODA I TO POSEBNO ZA DJEVOJČICE I POSEBNO ZA
DJEČAKE!

– I NE SAMO TO, NJIMA NIJE BILO ODREĐENO VRIJEME TRAJANJA
ŠKOLSKOG SATA NITI ŠKOLSKOG ODMORA! ZIMI SU TA DJECA
SAMA LOŽILA PEĆI KOJE NISU BAŠ BILE ISPRAVNE PA JE ČESTO
ZNALO BITI VIŠE DIMA, NEGO TOPLINE U UČIONICAMA! TEK NAKON 50
GODINA U ŠKOLU JE DOŠAO PRVI PODVORNIKČISTAČ!
–

23

– KATASTROFA! MORAM PRIZNATI DA SMO MI SRETNICI ŠTO IMAMO
TAKO DOBRO OPREMLJENU I VELIKU ŠKOLU!

– A TKO JE SVE NEKOĆ BRINUO O ŠKOLI?
– ŠKOLSKI NADZORNIK. ON JE BRINUO O ŠKOLI, OSIGURAVAO
JE SVE ŠTO JE ŠKOLI TREBALO, A POMAGALI SU MU ČLANOVI ŠKOLSKOG
ODBORA I TAJ JE POSAO RADIO DO SVOJE SMRTI NAŠ PAVO BELAS.
– ŠTO MISLIŠ, LANA, TKO TAKAV POSAO SADA OBAVLJA U TVOJOJ ŠKOLI?
LANA SE ZAMISLI I REČE: – ZNAM! TO JE NAŠ RAVNATELJ!
– TAKO JE, I VAŠ RAVNATELJ I ŠKOLSKI ODBOR BRINU SE O ŠKOLI.
– JE L’ ONI VODE BRIGU I O NAŠEM ŠKOLSKOM IGRALIŠTU?
– O SVAKOM KUTKU ŠKOLE PA TAKO I O IGRALIŠTU.

24

25

26

BAKO, VOLIM KAD NAS UČITELJI IZVEDU VAN NA ŠKOLSKO IGRALIŠTE,
TADA MOGU IGRATI NOGOMET S MOJIM CURKAMA, A I DEČKIMA! VOLIM
VJEŽBATI I U SPORTSKOJ DVORANI.

27

28

29

– KAD JE 1883. GODINE UMRO NAŠ PAVAO BELAS NA NJEGOVO JE
MJESTO DOŠAO IVAN IVANČIĆ KOJI JE TAKOĐER OBNAŠAO DUŽNOST
ŠKOLSKOG NADZORNIKA.

LANA ODJEDNOM UPITA: – BAKO, A ODAKLE TI SVE TO ZNAŠ? I TEBI JE TO
ISPRIČALA TAKOĐER TVOJA BAKA?

– TI SE DOGAĐAJI PREPRIČAVAJU I PRENOSE S KOLJENA NA
KOLJENO, NO JA SAM SE I SAMA MALO POTRUDILA TE SAM
POSJETILA KNJIŽNICU ANTE KOVAČIĆA U ZAPREŠIĆU I ZAMOLILA VRLO
LJUBAZNE KNJIŽNIČARKE DA MI PRONAĐU SVE ŠTO IMAJU O ŠKOLSTVU
NA PODRUČJU NAŠEG BRDOVCA.
– E, SAD SI MI DALA IDEJU, BAKO! VEĆ ĆU SUTRA OTIĆI U ŠKOLSKU

KNJIŽNICU I ZAMOLIT ĆU KNJIŽNIČARKU DA MI POKAŽE SVE KNJIGE O
BRDOVCU! – VESELO ĆE LANA.

30

31

– VAŠA JE KNJIŽNICA SIGURNO VRLO BOGATA KNJIGAMA. ZNAŠ LI DA JE U
BRDOVCU ŠKOLSKA KNJIŽNICA OSNOVANA 1875.

GODINE I IMALA JE 78 KNJIGA, A 38 JE POKLONIO ŽUPNIK BELAS?
– JAO, SAMO 78 KNJIGA? OPET MORAM PONOVITI DA SMO MI
SRETNICI JER IMAMO PUUUUUNO KNJIGA! STVARNO JE NEKAD DJECI BILO
PUNO TEŽE IAKO SU IMALA MOŽDA VIŠE VREMENA ZA IGRU OD NAS.

32

33

– ZNAŠ, LANA, TREBALO JE PROĆI ČAK STO GODINA NAKON OTVORENJA
STARE ŠKOLE DA BI SE IZGRADILA NOVA ŠKOLA! ONA JE IMALA ČETIRI
UČIONICE, TRI VELIKE I JEDNU MANJU. BILO JE TO 1968. GODINE.

– BAKO, JESI LI TI IŠLA U TU ŠKOLU? – UPITA LANA.
– I JA I TVOJI RODITELJI OD 1. DO 4. RAZREDA, A OD 5. SMO RAZREDA

MORALI PUTOVATI U ZAPREŠIĆ.

34

35

– VIDIŠ LI, LANA, KAKO MORAŠ CIJENITI ONO ŠTO IMAŠ I TI I DRUGA DJECA
KOJA IDU S TOBOM U OŠ “PAVAO BELAS”.

KORIŠTENA LITERATURA Izvori

1. Laljak, S. Župnik Pavao Belas (1820.-1883.): utemeljitelj pučke škole u Brdovcu. // Brdovečki zbornik 2004/ uredili Stjepan Laljak,
Mladen Debeljak, Božidar Novak. Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2004. Str. 193-200.

2. Laljak, S. O spomenici Župe Brdovec 1930.-1945.// Brdovečki zbornik 2009. – 2011./ uredili Stjepan Laljak, Alen Prelec, Zvonko
Ključarić. Zaprešić:
Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2013. Str. 123.

3. Osnovna škola Antuna Augustinčića Zaprešić
: 1854.-2004.: 150. obljetnica javne škole u Brdovcu: 100. obljetnica pučke škole u Zaprešiću: 50. obljetnica osmogodišnje škole
u Zaprešiću / [glavna urednica Ivanka Tomić] Zaprešić: OŠ Antuna Augustinčića, [2004?].