Čarske legende

ČARSKE LEGENDE

GOSPA ČARSKOG POLJA
CRNOMIRI
NAKLADNIK:
OSNOVNA ŠKOLA SMOKVICA
20272 SMOKVICA
e-mail: [email protected] / web: www.os-smokvica.skole.hr
ZA NAKLADNIKA:
EMIL RADOVANOVIĆ, ravnatelj OŠ Smokvica
VODITELJICA PROJEKTA / UREDILA:
MARINA ŠEGO
RECENZIJA:
MILOJKA SKOKANDIĆ, dipl. knjižničarka
LEKTURA:
BORJANKA C. KOVAČIĆ, prof. hrvatskog jezika
SURADNICE:
ANA ĆURKOVIĆ, mag. bibliotekarstva i hrvatskog jezika
MARIJA TASOVAC, dipl. učitelj razredne nastave
ILUSTRACIJE:
UČENIČKI RADOVI
GRAFIČKO OBLIKOVANJE:
MARKO KORUNIĆ / www.bananagraf.com
TISAK:
-------------------------
NAKLADA: 300 primjeraka
SMOKVICA, 2020.

PROJEKT OSNOVNE ŠKOLE SMOKVICA
PODRUČNA ŠKOLA ČARA

VODITELJICA PROJEKTA / UREDILA:
MARINA ŠEGO

Više od desetljeća Čara, njezina polja i vinogradi, stanovnici i mirna ljepota, dio
su mog života.

U svakodnevnom druženju i razgovorima saznavala sam zanimljivosti i
neobičnosti života na ovom prostoru tišine i samo prividne zatvorenosti.
Otkrivala sam zaboravljene svjetove nekih prošlih vremena kao i bogatstvo
detalja sadašnjeg bivanja. Istraživanjem i čitanjem o povijesti Čare do mene su
došle i legende ovog kraja, legende koje su ljudi usmenom predajom otrgnuli
od zaborava a onda i zapisom željeli prenositi drugima.

Za razliku od neograničenog broja knjiga koje sam tijekom života pročitala i
proučila i koje su za mene bile Pri- ručnici ova je Pri- srcu.

Stoga ovu knjižicu posvećujem svim svojim učenicima, bivšim, sadašnjim i
budućim, svim prijateljima i prijateljima mojih prijatelja.

Ova mi je knjiga donijela toliko veselja pa vam zahvaljujem,
jer ste mi omogućili da je napišem i da vam je uzvratim.

Učiteljica Marina Šego,
30. travnja 2020.



Legendu o Gospi Čarskog polja ilustrirala: MARINELA RADOVANOVIĆ - 8. RAZRED 2018/2019. 

LEGENDA
O GOSPI
ČARSKOG POLJA



Stoljećima, posred šumovitog otoka Korčule, mirno živi mjestance
po imenu Čara. Kamene kuće, kućice i štale stiskaju se čvrsto
jedna uz drugu na strmoj, južnoj padini brda Križ gledajući s visi-
ne na veliko plodno Čarsko polje okruženo brežuljcima obraslim
stoljetnim borovima. Čarsko polje nadaleko se proslavilo mirisnim,
uređenim i bogatim vinogradima koje marljivi težaci svakodnevno
brižno obrađuju s velikom ljubavlju.
I baš tu, u Čari, na otoku Korčuli, davne 1686. godine dogodilo se
nešto jako čudesno.

Mala pastirica Marija Tasovac odvela je svoje ovce na pašu u
Čavića luku nedaleko mjesta Čare. Dok su ovčice skakutale po
stijenama, siromašna pastirica Tasovčica prela je vunu, pjevala
pjesmice i dozivala svoje ovčice kad bi se popele na visoke stijene.
Češće je pogledavala na svoje blago nego na svjetlucavo plavo
more. A u selu je bila poznata kao dobra i umiljata djevojčica.



Toga dana se na moru pojavila
lađa bez jedara, bez vesala i
bez mornara, a na lađi je stajala

žena krasna stasa i lica koje je
sjalo kao zvijezda Danica.
U ruci je držala bisernu
krunicu.
Ugledavši to djevojčica
se hitro skloni iza guste

česvine. Žena opazi kako je
djevojčica uzdrhtala te joj se
obrati ljupkim glasom:
- Ne plaši se, draga dušo moja,
Jer ću danas biti srića tvoja,
Sa visoka sam se spustila
i u ovu luku doplovila.*

* Pisma o čudotvornoj prilici Blažene Gospe „ Čarskog polja“., Josephus episcopus,
Imprimatur Ab Ordinariatu episcopali, Ragusii 19.8.1912.

Gospa reče pastirici da pođe u selo i kaže župniku kako je u luku
došla Isusova majka koja je odabrala Čarsko polje gdje će je
vjernici častiti, a ona im milost dijeliti.
- Ali tko će mi ovčice čuvati?- zabrinuto zapita pastirica.
- Ne brini se za ovčice. Ja ću paziti na njih. - umiri je Gospa milim
glasom.
Djevojčica Tasovčica veselo potrči župniku prenijeti važnu
poruku. Stigavši u selo ispriča mu sve kako je bilo, ali župnik joj
ne povjeruje već mišljaše da je pastirica sve to izmislila.
Žalosna, vrati se Gospi.
Ona je ponovno pošalje k župniku, ali ovaj put joj dade bisernu
krunicu kao potvrdu njezina dolaska. Ni ovaj put župnik ne
povjeruje riječima male Tasovčice.

Ali tek što se djevojčica malo udaljila,
zazvoniše zvona na crkvi sv. Petra u Čari.
Čudno je bilo da zvona zvone sama od sebe

jer taj dan nije bio blagdan niti je postojao
neki drugi razlog za zvonjavu.
Pojurio narod pred crkvu i od
prestrašenog župnika saznaše
sve što mu je mala pastirica
rekla. Odlučiše svi poći u Čavića
luku.
Tamo nađoše na lađi kip Majke
Djevice koji prema njima pružaše
ruke kao da im govori:
- Uzmite me i nosite s vama!

Seljani na koljena padoše,
a mnogi zaplakaše. Dugo
su se zajedno molili
i zahvaljivali Majci
Božjoj pa uzeše kip
iz lađe i zaputiše se u
selo u Crkvu sv. Petra
pjevajući u povorci.

Gospin kip ostaviše
preko noći u crkvi na
oltaru.



Ranom zorom okupi se selo ispred crkve kako bi se pomolili Majci
Božjoj.

Neugodno se iznenadiše kad uđoše u crkvu jer kipa na oltaru nije
bilo. Odmah su se dali u potragu.

Nije im dugo trebalo da ga pronađu.

Kip majke Božje pronašli su usred Čarskog polja na ruševini stare,
davno izgrađene crkvice. Seljani vrate kip u Crkvu sv. Petra, ali ga po
drugi put pronađoše u polju, na istom mjestu.

Pomisliše kako je Gospa sama odabrala svoje prebivalište te se
dogovoriše i zavjetovaše da će na tom mjestu izgraditi crkvu.

Ni godina dana nije prošla, a crkva bijaše izgrađena. Toga dana
to je mjesto postalo Gospino svetište.

Svake godine na dan 25. srpnja slavi se sv. Jakov, zaštitnik crkve
Gospe od Čarskog polja. Na taj dan vjernici s Korčule, Pelješca pa
i šire dolaze u Čaru na svetkovinu ukazanja Gospe koja se odvija
u procesiji Čarskim poljem.

Nekada su vjernici u procesiji kao zavjet išli bosi i na golim
koljenima moleći Gospu za zdravlje svih članova svoje obitelji i za
pomoć u nevolji.

Danas se takvi prizori rjeđe viđaju, ali hodočasnici i dalje dolaze
sa svih strana na svetu misu i procesiju Čarskim poljem.

Kraj













LEGENDA
O CRNOMIRIMA



Davno, prije mnogo stoljeća, cestom prema Čari jahao je
na mazgi čovjek i njegov pratilac Andrija Banina.

Čara je bila malo, siromašno mjesto smješteno na sredini
otoka Korčule iznad plodnog Čarskog polja zasađenog
vinovom lozom i maslinama.

Umorni čovjek, knežev glasnogovornik, po naredbi svoga
gospodara stigao je ispred najveće kuće u selu, kuće obitelji
Crnomira. Vrata otvori Petar Crnomir, najstariji od devetero braće,
a knežev namjesnik uruči mu pismo u kojem knez traži da se svi u
Čari pokore mletačkoj vlasti i u ime sv. Marka i dužda daju zemlju
- knežinu.

Napomene kako su svi seoski glavari otoka izvršili naredbu, osim
Čarana i na taj način uvrijedili mletačku vlast. Petar sazove skup
svih seljana i iznese im zahtjeve kneza. Narod je počeo negodovati
poručujući da ne žele tuđeg gospodara i da neće dati svoju plodnu
zemlju.

Tada Petar predloži da dadu Sinja-stine, Profund i Šuplji kam,
neplodne terene kao knežinu jer od njih i nije bilo nikakve
koristi. Čuo se smijeh i odobravanje, ali i poziv na bunu.

Odlučiše odabrati jednoga od njih koji će sve dogovoreno
prenijeti knezu. Izbor padne ponovno na Andriju iako Petar
nije s tim bio zadovoljan.

U zoru stigne Andrija u Korčulu, grad opasan
visokim, kamenim zidinama; grad sa zapadnim
i južnim vratima oko kojih je bilo more. Tu je i
bogata kuća Mletačkoga kneza.

Dok je čekao, Andrija je smišljao kako
oklevetati Crnomire te zauzeti mjesto po-
glavara u Čari.

Knez je bio nezadovoljan otporom
Čarana, a Andrija iskoristi tu priliku i
predloži lukavi plan kako dovesti Petra
u Korčulu. Reći će mu da se knez odriče
knežina, ali da povelju kojom se Čara
oslobađa ove obveze mora sam preuzeti.

U isto vrijeme krišom je u Korčulu
stigao i Stojan, Petrov brat koji je pratio
Andriju, jer mu Petar nije vjerovao.

U jednoj konobi izbije svađa i Stojana
napadnu. Tu se nekako nađe Andrija
koji stane na stranu Stojana kako bi
ovaj Petru rekao da je odan njemu i
Čaranima. Knez pošalje vojnike i uhvate
Stojana te ga optuže da je govorio
protiv kneza. Stojan pozove Andriju za
svjedoka u lažnim optužbama.

Andrija nešto šapne sudcu i tužba
bude odbačena, a Andrija tako stekne
Stojanovo povjerenje i pozove Petra
u Korčulu. Petar popusti Stojanovom
nagovaranju i, iako nevoljko, ipak krene
na put.

Kad su stigli do kneza, slutnje su se pokazale opravdane jer je
knez i dalje tražio plodnu knežinu koju su Petar i Stojan odbili, a
straža ih tada opkoli s namjerom da ih smjesti u tamnicu. Nakon

kratkog opiranja njih dvojica pobjegoše. Straža
ih je gonila izvan grada dok jedan stražar
ne baci buzdovan, pogodi Petra u nogu
te ovaj padne.

Kneževi ljudi predvođeni Andrijom
na mrtvo pretuku Petra. Stojan, ne-
moćan da mu pomogne, pobjeg-
ne u Čaru i prenese vijest o bratovoj
smrti.

U nevjerici i s velikom tugom seljani odu
po Petrovo tijelo i dostojanstveno ga
pokopaju.

Treći dan po Petrovoj smrti Čarani su krenuli osvetiti Petra, ali
Korčulani su zaključali vrata grada. U grad nitko nije ni ulazio
ni izlazio. Neuspjeli pokušaj osvete nije umirio seljane, samo
primirio. Tri godine poslije, kad je knez došao u Čaru obići knežinu,
oni ga ubiju na mjestu koje se i danas zove Knežev grob.

Nakon ubojstva kneza Mletci su jedne noći napali Čarane i s mora
i s Dubova. U teškoj borbi mnogi izginuše. Mletci pobijediše
hrabre seljane, a zarobljene odvedoše na ispitivanje.

Svi zarobljeni, među njima i braća Crnomiri te sestra im
Marija na pitanje:
- Tko je ubio kneza? - odgovaraše: „BAT!“

A na pitanje: - A tko ga je držao? – odgovor je
bio: “SVAK!“

Zarobljenici su odvedeni u roblje na mletačke galije, a
kao poveznica na ove događaje na svetkovinu sv. Petra
slavi se misa za dušu Petra Crnomira, simbolu otpora
tuđinskoj vlasti.

Kraj









Nakon Priče o tovaru, stiže još jedan uspješan projekt OŠ Smokvica-
Područna škola Čara, rezultat kojeg je knjiga pod nazivom Čarske legende.
Kako je knjižnica baštinska ustanova, nas knjižničare posebno raduje kada
ovakva knjiga ugleda svjetlost dana, a posebice naiđemo li na marljive čuvare
tradicijske baštine u odgojno-obrazovnim ustanovama. Učitelji i nastavnici u
prilici su, kroz svakodnevni rad s djecom i mladima, njegovati tradiciju i ukazati
na važnost zaštite i promicanja kulturne baštine.

Knjiga Čarske legende vrijedan je doprinos oživljavanju sjećanja na jednu od
najljepših korčulanskih legendi Braća Crnomiri te poznatu marijansku crkvenu
legendu Gospa Čarskog polja. Obje legende, primjer su kako se povijesna zbilja
isprepletena s maštovitošću našega naroda uspješno uokviruje u zanimljivu
i poučnu priču. Prepričane jednostavnim i nadahnutim stilom s mitskim
elementima, ilustrirane učeničkim crtežima, ove prastare predaje zasigurno će
pobuditi interes današnjeg čitatelja, posebice djece i mladih.

Projekt je rezultat zajedničkog rada mentorice, učenika i članova lokalne
zajednice i dokaz je kako se uspješno, povezujući nastavne i izvannastavne
aktivnosti, na zabavan, kreativan i edukativan način čuvaju od zaborava
i prenose dragocjena sjećanja na drevne pučke predaje i živu narodnu riječ
zavičaja.

Preostaje nam čestitati učenicima i voditeljici projekta Marini Šego i poželjeti
im još ovakvih sjajnih istraživačkih projekata na očuvanju baštinskih vrijednosti.

Milojka Skokandić, dipl. knjižničar

ZAHVALA UČENICIMA OŠ SMOKVICA, PŠ ČARA,
NOSITELJIMA ISTRAŽIVAČKOG PROJEKTA:
„ČARSKE LEGENDE“

Ilustrirala Legendu o Gospi Čarskog polja:
MARINELA RADOVANOVIĆ, 2017.

Istraživale izvore i literarno oblikovale tekst:
ANA MARELIĆ, 2017.
EMILY ANTEA TOMIĆ, 2017.
TEREZA TVRDEIĆ, 2017.
EVA TOMIĆ, 2017.

Likovne radionice: MARICA KRAJANČIĆ, 3.r.
JAKICA TOMIĆ, 4.r.
MILE BLITVIĆ, 4.r. IVAN LAUS, 3.r.
DRAGICA LAUS, 4.r. BERNARD VLAŠIĆ, 4.r.
JOSIP LAUS, 4.r. ELA MARELIĆ, 3.r.
MARIA LAUS, 4.r. JOSIP VLAŠIĆ, 4.r.
VEDRAN MARELIĆ, 4. r. MIHAELA SMOLČIĆ, 3.r.
ALEKSANDAR ŠAIN, 4.r. VIKTORIJA VLAŠIĆ, 4.r.
DORIJAN AUGUSTIN TOMIĆ, 4.r. DARIO ŠAIN, 3.r.
TEO CETINIĆ, 3.r. IVANO TOMIĆ,3.r.
ALEXANDRA TOMIĆ, 4.r. KRISTINA TOMIĆ,3.r.
MATEO KOĆINA, 3.r.
ADRIAN TOMIĆ, 4.r.

IZVORI:

Usmena predaja
Zbornik Čare. Župni ured Čara, Mjesni odbor Čara, PZ „POŠIP“ Čara, 1999.
Legenda o Crnomirima. P.o. iz Zbornika otoka Korčule 1., Čara 1970.
Pisma o čudotvornoj prilici Blažene Gospe „ Čarskog polja“., Josephus episcopus,
Imprimatur Ab Ordinariatu episcopali, Ragusii 19.8.1912.