The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search
Published by kruseljmelita, 2021-05-07 16:37:46

KV

KV

ZBORNIK RADOVA UČENIKA ČETVRTOG RAZREDA
LITERARNA SKUPINA

OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, KLANJEC
UREDNIK: UČENIK EMIL RINARELLI
UČITELJICA: MELITA KRUŠELJ

KLANJEČKI VRAPČIĆI

BOJE JESENI

U gustoj šumi pada kiša.
Puno drveća ima uz bistar potok brz.

Mostovi su drveni i uski.
Ceste su male ali duge i skliske.
Ptice pjevaju i zabavljaju se u prirodi.
Negdje u daljini nema puno divljih životinja.

Drveće je šareno i zlatno.
Ova zlatna šuma je prepuna jesenskih boja!!!

EMIL RINARELLI

PRIČA O STVARANJU

Jednom davno 1557 g. Bog je stvorio jednog dječaka po imenu Alvinos. Bog mu je
dao jako veliko pamćenje o ljubavi,prijateljstvu i dobroti.
Alvinos je shvatio kako napraviti vozilo i napravio auto 1564 g.
Izumio je auto a zatim je stvorio motor,za koji mu je trebalo 5 g. To je bilo 1569
godine.
Alvinos je uzeo uže i zavezao motor za auto i odvezao se u grad te stvorio
autosalon i motosalon.

I dalje je nastavljao stvarati i stvorio 4 kamiona za koja mu je trebalo 40 g. 1619
godine je stvorio i traktor. Trinaest godina kasnije 1632 godine je Alvinos stvorio
mali aviončić.
I tako je dalje Alvinos stvarao izume do kraja svog sretnog i veselog života!
Njegove izume koristimo sve do danas.

EMIL RINARELLI

More
Riba
čisto, bistro.
Penje se, spušta se, putuje.
Opušta i raduje ljude.
Beskonačno.

Ivona Knezić

OSMIJEH
Osmijeh se sjaji

kao Sunce i
uvijek me čini sretnom.

Osmijeh je kao
vesela djeca koja
trče kroz kukuruz
uz predivan zalazak

Sunca.

Roditelji mi uvijek govore:
,,Smiješi se i uživaj
dok još možeš!”
Ema Bašić

Kesten
Kuhaju me I peku.
Eto, pojedu me u trenu.
Smeđa mi je kora.

Tamna i glatka.
Evo, moje je godišnje doba.

Nose me u košarama.

Ivona Knezić

ZAGONETNO PISMO

Jedne večeri čitala sam knjigu. Bila sam sama kod kuće. Toga tjedna smo se
doselili u London. Nisam znala samo još neke riječi na engleskom, ali izvrsno sam
se snalazila u gradu i u školi. Mama,tata i sestra su otišli u restoran a ja sam ostala

kod kuće. Najednom,poput duha,na prozoru moje sobe pojavi se velika , šumska
sova. U kljunu je nosila malo pisamce. Preplašila sam se, ali ipak uzmem pismo.

Evo što je unutra pisalo:
„Gospođice Borošak, izvještavamo vas da ste primljeni u Hogwarts,

Školu vještičarenja i čarobnjaštva .
Nastava počinje 8 rujna.

Molimo vas da kupite potrepštine.
Sa sobom možete donijeti žabu, mačku ili sovu. Vidimo se!

Prof. McGonagoll“
Jako sam se uzbudila. Postat ću čarobnjak! Ali, postojao je jedan problem. Moja
obitelj ne vjeruje u magiju. Mislit će da je to neka šala. Neće me pustiti da idem u
Hogwarts. Morala sam nešto smisliti. Brzo stavim pismo u ladicu i počnem čitati

knjigu. Sljedeće jutro mama je pospremala moju sobu . Užasnula se kada je
ugledala pismo. Roditelji su mi zabranili da idem i nisam smjela van iz kuće. Jedne
noći sam pobjegla iz kuće s koferom i pobjegla od kuće. Otišla sam u Šuplji kotlić,

glasoviti čarobnjački lokal. Ljudi unutra čudno su me gledali. Normalno, zato što
sam bezjak ( čovjek koji nema magiju ). Pipničaru sam objasnila svoj problem.

Mrzovoljno je ustao i zaputio se u malu, prljavu slijepu ulicu. Kucnuo je čarobnim
štapićem po jednoj od cigla. Odjednom, otvorio se ulaz u GOLEMU čarobnjačku
ulicu. Sve je vrvjelo čarobnjacima i, koliko sam vidjela, magičnim stvorenjima.
Uto, kao da mi je nešto upalo u džep. Izvadila sam zlatni ključić na kojem je
pisalo: sef 4162 . Osvrnula sam se i ugledala Gringotts, koji je donekle izgledao
kao banka. Ušla sam, i ugledala malena stvorenja gobline, koji su izgledali u isto
vrijeme mrzovoljno, i kao da se dosađuju. Jedan goblin, čim sam mu prišla i dala
ključ, otišao je. Skoro sam zaspala kad se vratio, ali vratio se s punom vrećom
zlatnika. Kada sam odlazila, još me sumnjičavo motrio.
.

Jabuka
Jestiva sam i zdrava

Ah, što sam fina.
Bolest otjeram vitaminima.
Uvijek sam nadohvat ruke.

Kuhinja me svaka ima.
A ukusna sam i kao pita.

Ivona KneziĆ

Poigrajte se I zabavite rješavajući ovu osmosmjerku.
Rješenje osmosmjerke bit će ime jednog mjeseca u godini.

https://wordwall.net/hr/resource/12327386/na%c5%a1a-zagonetka-iz-lit

Maks Jurinčić

VODA
Voda je čas čista, čas prljava.
Ona teče, žubori se i ima razme oblike.
Da znam, nekima voda nije važna,
Ali životinjama je- tako da... pripazite malo!

Ema Bašić

Voda

voda je svima potrebna.
Oh ima mnogo stvari za koje služi.

VODA

Voda je za život potrebna Julia Borošak
Oblike razne ima

Da,ima malo pitke vode
Ali zato ju moramo čuvati!

TEKUĆINA

Tekuća je voda
Eh, ima oblika raznih

Kao na primjer:
U potocima i jezerima
Čas čista, čas prljava

I to je jako žalosno
Novi otpad koji ispuštamo u jezera, mora

A ja ću prestati zagađivati!

JULIA BOROŠAK

RUDI BIŠČAN

Snijeg
Bijeli,ledeni.
Pada,smrzava se,topi se,
nježno,smiješno,zabavno,ludo.
Bijela krpa.

Gabriel Poslek

Jadransko more
Jadran

Veliko,plitko
čisti,pomaže,hrani nas
Jadransko more je čisto!!

Voda

Emil Rinarelli

ŠUMA
Gusta,zelena
šušti, zeleni se, raste
Šume su naša pluća
oaza života

Ema Bašić

Priča jedne kapljice

Jednog dana bila je jedna mala i prljava kapljica. Kapljica je htijela ići u veliko
more, pa je napravila plan.

Njezin plan bio je da pronađe veliku šarenu pticu da je odleti na more. Kapljica je
počela ići na pustolovinu. Ona je pronašla potočić i u njega skočila. Potočić ju je
odnio do fazana. Fazan nije znao letjeti pa je skočio i stavio kapljicu u potočić.
Kapljica se okupala i otišla na potragu broj dva. Tada je pronašla vrapčica , pa ga

je pitala ako ju može donjeti na more. Vrapčić ju je donio u rijeku Vuku, ali
kapljica je htijela ići na more , pa je otišla na potragu broj tri. Na potrazi je
pronašla golupa koji ju je odnio do rijeke Save. Kapljica nije htijela ići u Savu pa
je umjesto potrage broj četiri išla sama. Kapljica je otišla u Zagreb, pa u Čakovec,
u Varaždin, u Sutlu,U Drava, pa u Neretvu, i u Cetinu gdje je zaspala i odlučila
da će idući dan ići u more. Tog jutra kada se probudila je otišla u Krku , pa u

Šibenik i zadnje na Otok Brač gdje je skočila u more.

Kada je skočila u more bila je sretna i ponosna na sebe. Kapljica je živjela u
svojem morskom kraljestvu i ribama.
Rudi Biščan

Oaza
Bujna, spasonosna
Poji, spašava, osvježava

Oaza je izvor života
Život

Julia Borošak

ŠUMA
Šuma
zelena,životinjska
kisićna,lijepa,draga
treba nam za kisik

zelenilo

Gabriel Poslek

VODA
Voda je bitna
Ona voli žuboriti

Dakako je za sve bitna
A moramo i štedjeti vodu jer

Ima malo pitke vode

Gabriel Poslek

Moj najdraži životinjski prijatelj

On je mačak I zvao se Sivko jer je imao sivu dlaku. Bio je kod mene par
mjeseci. Došao je sam k nama. Rep mu je bio prekriven lijepom mekom
dlakom kao najmekši kao najmekši madrac. Njuška mu je uvijek bila mokra
I prekrivena ostacima mokre pasje hrane. Imao je predivne oči, čak je
ponekad mogao mijenjati boje očiju. U očima se ponekad pojavila crtica, a
ponekad krug. Šapice su mu bile mekane I slatke kao najslađi slatkiš. Kada bi
nešto lovio, jako bi se zaletio I otsklizao dok bi dostigao određenu brzinu.
Kada bi htio ući u kuću, prekrasno je mijaukao kako bih ga pustio unutra.
Bio je odličan prema meni, a mislim I da sam ja bio dobar prema njemu.
Kada mi se malo naljutio, skočio bi na mene. Bio je moj nabolji prijatelj zato
što je on moj prvi mačak I ja sam ga volio najviše na svijetu. Još uvijek se
pitam zašto je otišao na cestu na kojoj sam ga pronašao kako mrtav leži. Iako
je uginuo, ostat će mi zauvijek u srcu. Za mene on nije bio običan mačak, nego

najbolji prijatelj kakvog je teško pronaći među ljudima.

Emil Rinarelli

List

LIST ZA BILJKU SLUŽI.
ISTO KISIK STVARA ,
Stvara ga ljudima i životinjama.
Također zelenu boju ima.

Maks Jurinčić

Koje sam ja boje?
Sebe bih opisala u ljubičastoj boji jer me ta boja uveseljava I podsjeća me na
ljubičice koje rastu u proljeće. Mislim da sam ljubičaste boje jer sam vesela,
nasmijana I dobra prijateljica. Nema baš puno stvari u ljubičastoj boji I zbog

toga mi je ta boja lijepa I posebna, a posebna sam I ja I mislim da mi
ljubičasta boja pristaje.
Ivona Knezić

MAKS JURINČIĆ, 4.R.K.
2.mjesto na natječaju “Priča jedne kravate”

26.10. ( povodam Dana kravate )

Priča jedne kravate

Sigurno se pitate kako sam nastala. Izmislili su me Hrvati, a mojih
predaka ima

puno. Moj prvi predak je bila obična crvena marama koju su hrvatski vojnici
nosili u ratu. Brzo su ju prihvatili i ostali europski narodi.

Ja sam jedna moderna kravata. Šarena sam, prugasta i vrlo otkačena.
Stojim na polici i čekam da me netko kupi. Kupio me neki „na prvu“ otkačen

čovjek, baš poput mene same! Napokon prestaje era mojeg samovanja u
dosadnoj, sivoj trgovini. Moj vlasnik nije loš. Redovito me pere i uredno me

slaže. Ne žalim se, moj život napokon ima smisla! Iako sam poprilično
otkačena za jednu kravatu, moj je vlasnik asocijacija za otkačenost na
kvadrat. Njegove odjevne kombinacije su lude i otkačene. Urnebesne.
Mislim, ne možeš mi nositi kratku majicu, kratke hlače i ljetne sandale, a na
sve to staviti kravatu! Mom je vlasniku hitno potreban „modni mačak“.
Tko bi rekao da će baš nas kravate odabrati kao temu za ovaj natječaj.

Čudan i nepredvidiv je život nas kravata!

EMIL RINARELLI, 4.R.K.

Priča o kravati

Vodim vas u 17.stoljeće u veliki europski rat, u kojem su hrvatski vojnici
imali rubac koji se vezao u čvor. Danas se taj rubac zove kravata i većina ljudi
ga nosi kao modni dodatak.

U povijesti se spominje mladi francuski kralj koji je počeo nositi kravatu
sa sedam godina. Francuzima se svidjela kravata i odlučili su još davne 1667.

godine napraviti jednu. Nazvali su ju Royal Cravates.
Danas postoje raznovrsne kravate, na prugice, na točkice i raznih boja, a u
prošlosti je marama bila simbol prepoznavanja hrvatskog vojnika i njegove

snage u borbi. Tadašnji su vojnici bili junaci i zahvaljujući njima, danas
imamo kravatu. Kravata se najbolje slaže sa svečanim odijelima i najčešće se

nosi u svečanim prigodama.
Ne sudite kravatu po izgledu, veće se sjetite njenog velikog značaja i

uloge u povijesti našega naroda.

JULIA BOROŠAK, 4.R.K.

Priča kravate

Bok, ja sam jedna kravata! Ispričat ću vam priču o sebi i neke svoje
tajne.

Napravljena sam u Hrvatskoj. Istkana sam od najfinije svile i ostalih
vrijednih materijala. Srebrno-zelene sam boje. Živim u Londonu i pripadam
jednoj lijepoj, dobroj i plemenitoj Engleskinji. Ona me nosi gotovo svaki dan.

Noseći me oko vrata, s prijateljicama pije čaj i jede čajne kekse s cimetom.
Reći ću vam i neke svoje tajne. Moja prva vlasnica bila je bogata i vrlo otmjena
indijska princeza. Ona me poklonila mojoj sadašnjoj vlasnici kao zahvala za
to što je izliječila njenog supruga od kolere.

Ja imam i neke rođake koji su istkani od čistog zlata, no ne zavidim im.
Ponosna sam što svojoj vlasnici dajem inspiraciju i snagu i što me s ljubavlju

nosi oko vrata.

Najviše od svega ponosna sam i na zemlju u kojoj su me izumili, na moju
rodnu, plemenitu i snažnu Hrvatsku.

MAKS JURINČIĆ, 4.R.K.

Priča jednog zrna

Dobrodošli u priču o zrnu! Sada sam kruh, ali ispričat ću vam kako sam
nastao.

Najprije su me posijali I tako sam čekao u zemlji nekoliko tjedana. Krenuo
sam sve više I više rasti. Najprije sam bio sasvim mala biljčica, a onda sam
narastao I postao sam zelen. Napokon sam dozrio I požutio I bio sam spreman
za branje. Pokupili su nas kombajnom I odvezli u bučni mlin, a tamo sun as
mljeli I pretvorio sam se u brašno. Ljudi su me stavili u vreće I odnijeli u
trgovine. Tamo me uzeo neki čovjek I odnio me kući gdje je od mene napravio

kruh.
Prvo sam bio obično malo zrno, a pogledaj me sada! Sada sam veliki mirisni

kruh!

JULIA BOROŠAK, 4.R.K.
Priča jedne žemlje

Bok svima! Malena sam, ali ukusna žemlja. Malo prije sam izvađena iz
pećnice I jako slasno mirišem. Ispričat ću vam priču kako sam nastala.
Prvo sam bila sjeme I savaki dan sam jako, jako rasla. Jednog ljeta kada su
dozrijeli moji plodovi, počela je žetva. Odjednom sam se našla u mlinu. Stavili
su me u vreće I odnijeli u pekaru. Pekar me pomijšao s vodom I počeo me

mijesiti. Stavio me u kalup u pećnicu. Kada sam bila pečena, pekar me stavio
u izlog. Kupila me jedna slatka djevojčica I pojela me.
Bez kruha nema života.

IVONA KNEZIĆ. 4.R.K.
Kesten

Kuhaju me I peku.
Eto, pojedu me u trenu.

Smeđa mi je kora.
Tamna i glatka.
Evo, moje je godišnje doba.
Nose me u košarama.

Koje sam ja boje?

Sebe bih opisala u ljubičastoj boji jer me ta boja uveseljava I podsjeća me na
ljubičice koje rastu u proljeće. Mislim da sam ljubičaste boje jer sam vesela,
nasmijana I dobra prijateljica. Nema baš puno stvari u ljubičastoj boji I zbog

toga mi je ta boja lijepa I posebna, a posebna sam I ja I mislim da mi
ljubičasta boja pristaje.

SABINA PRELEC, 4.R.K.

Osmijeh

Osmijeh je majka koja se bori kao lavica.
Osmijeh je sunce koje se smije I mene grije.
Osmijeh je cvijet na rosnoj livadi koji miriše I na vjetru se njiše.
Osmijeh je najljepša bajka koji mi priča moja majka.
Osmijeh je velika obitelj oko stola I ljubav djece.

Za mene je osmijeh MOJA OBITELJ!

JULIA BOROŠAK
Majka

Nježna, brižna
Pomaže, radi, kuha,
Voli, usrećuje, brine, tuguje.
Majka me voli najviše na svijetu.

Ljubav

Slatka, tajnovita
Opija, usrećuje, uzbuđuje.

Zaljubljeni se gledaju.
Ah, ljubav..

Osmijeh

Osmijeh je kao ptica lastavica koja leti nebom
Slatki je poput zrelih trešanja.
Mio kao malo mače koje prede.
I najvažnije, iz ljubavi je.

Jak je kao srce što od ljubavi kuca.
Eh, bez ljubavi I osmijeha, gdje bi bio svijet.
Hrana najfinija I najbolja, to je OSMIJEH!

IVONA KNEZIĆ

Osmijeh

Osmijeh je poput djeteta.
Osmijeh zvuči kao pjesma.
Osmijeh miriši poput cijeta.
Osmijeh ima okus sladoleda.
Osmijeh bi trebao rastopiti led,
Osmijeh je sladak kao med.

Osmijeh voli veselje

I ispunit će ti sve želje.

JULIA BOROŠAK, 4.R.K.

Profesor Baltazar u mojoj učionici

Jednog vrućeg proljetnog jutra, nekoliko dana prije ljetnih praznika, bili smo
u školi na trećem satu. Bilo je jako vruće, čak I s otvorenim prozorima!

Odjednom, pred pločom se stvorio neki čudni stroj iz kojeg je izašao nitko
drugi nego professor Baltazar. U ruci je držao šareni ventilator koji je mogao
promijeniti vrijeme. Nama je bilo dosta vrućine pa smo poželjeli zimu. No,

bilo nam je prehladno pa smo poželjeli proljeće. Ubrzo smo iskušali sva
godišnja doba i nastala je zbrka s vremenom. Dok je srce pržilo, bilo je
hladno, a dok je padao snijeg bilo je vruće. Kao I uvijek, Baltazar je imao
rješenje I izvukao je malenu epruvetu s nekom tekućinom kojom je polio po

ventilatoru. Vrijeme se vratilo u normal I svi smo bili sretni.
Profesor Baltazar je ušao u svoj stroj kojim je I doputovao u našu učionicu I

nestao.

EMA BAŠIĆ, 4.R.K.

Konj iz snova

Sanjala sam jednog velikog prekrasnog konja.

Ujutro sam došla do mame I ispričala joj svoj san.

Bila sam na jednoj pješčanoj plaži I jahala sam na konju. Konje je izgledao
sretno I brzo me zavolio. Imao je prekrasnu smeđu dlaku, jaka I čvrsta

kopita, predivne velike oči i dugačak rep koji je lepršao na sve strane. Griva
mu je bila predivna smeđa I čupava, a izgledala je parvo kosa neke vile. Uši su

izgledali kao mali smeđi trokutići. Jašući na konju osjećala sam se kao da
letimo iznad mora. Konj je trčao brzo kao vjetar. Njegove jake mišićave noge
prskale su more po valovitom plićaku I stvarala se gusta bijela pjena. Priroda

oko nas bila je čarobna, kao iz bajke; raskošna, puna cvijeća I stabala. Na
morskoj pučini sam ugledala vesele dupine kako su skakali iznad mora.

Iako je to bio samo san, potaknuo me da zamolim roditelje da me odvedu na
jahanje.

Proljeće u Zagorju

Zanima vas kako izgleda proljeće u mom kraju? Eh, to morate sami čuti, vidjeti,
namirisati, osjetiti…no nećemo sada čekati da dođete u Zagorje. Ispričat ću vam.

Kada dođete u Zagorje, odmah ćete ga prepoznati. Vinogradi sun a svakom
brežuljku, raštrkane kuće, male kleti.. Vinogradi s mladom vinovom lozom koja se
zeleni I kleti obrasle mahovinom. Ptice se skupile u zbor I pjevaju jasno I glasno
da se sve ori od cvrkuta ptica. Livade blješte od šarenoga cvijeća. Kada dođete na
takvu livadu, savlada vas opojni miris cvijeća. Marljive pčelice I bumbari zuje amo

tamo. Često možete vidjeti I plahe srne kako izlaze iz šume I pasu na livadama.
Ocvijeću da I ne govorimo – tu su jaglaci na livadi, šafrani u šumici I tratinčice.

Proljetno sunce ugodno grije I potočići veselo žubore.

Nadam se da ste zamišljali kako izgleda proljeće u mom rodnom kraju I da ste
uživali. Proljeće je doba raskoši I doba buđenja novog života.
JULIA BORŠAK
Proljeće u Zagorju

Kada dođeš u proljeće u Zagorje, možeš vidjeti puno prirodnih ljepota. U proljeće
je sve šareno, kao stotinu duga! Vesele raznovrsne ptice sretno pjevaju. Cvjetovi
trešnje su mirisni I lijepi. Livade ne mogu biti ljepše! Livade su pone raznovrsnih,

šarenih, mirisinih, velikih I malih cvjetova. Listopadna drveća imaju svakakve
cvjetove. Vazdazeleno drveće ostaje u lijepoj zelenoj boji. Kada se proljeće budi,
vjesnici proljeća najavljuju proljeće. To su: žuti jaglaci, bijele visibabe, ljubičaste

ljubičice. Na sunčan dan se vesela djeca igraju u zelenom parku. Narančasti
leptirići sretno lete. Vinogradi su zeleni. Sve je lijepo I mirisno.

U Zagorju je sve divno I nema ljepšeg kraja od Zagorja u proljeće.
TIANA VLAISAVLJEVIĆ

Klanjec

Okoli mojega grada, vu Zelenjaku,
Mihanović je Lepu našu pisal ,

dok je slavni Iveković lepe slike risal.
Galerija Augustinčićeva ponos je našega grada,

dok si Spomenik vu Zelenjaku ponosne stoji.

Vu našemu Klanjcu, Sutla si pomele teče
živeti vu njemu nema vekše sreće.

Cesargrad mu je kak otec, a Sutla kak rođena mati,
če dojdeš vu Klanjec , želiš si tu zanavek I ostati.
KLANJEC, MOJ GRAD – TAK IMAM TE RAD!

Sotla
V najlepšem komadićku zemle,

med hostom i zelenimi bregi,
polahke si teče biserek zeleni,

moja ljubljena Sotla.
Oko nje si zbor ftičekof popevle
i kak najdraža majčica si ju f krilu zible.
Davna si je tu Mihanović sedel

I himnu domovini spisal.
O, Sotla moja ljubljena

tak imam te rada.
Navek teči i ostani
tak lepa- kak je čudo!

IVONA KNEZIĆ

KLANJEC, MOJ LEPI GRAD

Prek gorja
i prek polja,
prek zelenih trsja,
smestil se mali grad,
ime mu je Klanjec.

Dok sonce sja,
dok veter puše
on ponosno stoji.

Stoji na reki Sotli
okružem trsjem i kletima.
Rojžice se črleniju pod oknom

dok ftičeki popevaju.

Preg gorja
i prek polja
prek zelenih trsja
tu ponosno stoji
Klanjec- moj lepi grad.

JULIA BOROŠAK

Cesargrad

Cesargrad lepi moj
Em, nigdo mi te nebu hkral.

Stojiš nad Klanjcem.
Ah, gda čujem popevke ftičeka,

Razigra srčeko moje.
Gradec, kak kula kaj nas štitiš
Radost se zavlekla med nas.
Al, tebi zato pišem ovu popevku

Dragi moj Cesargrad.

JULIA BOROŠAK

Volim svoj grad

Volim svoj grad, grad mog djetinjstva, grad u kojem sam stekla svoje prve
prijatelje, grad u kojem je uvijek lijepo.

Volim svoj grad jer je uvijek lijep, jer je uvijek šaren, u proljeće je pun veselih boja,
u ljeto je pun toplih dana i odmora , u jesen pun slasnih plodova, a u zimu je pun

zimskih radosti.
Volim svoj grad jer mi se čini da me tu poznaju ptice koje pjevaju kada se vraćam
iz škole, da mi se vesele veliki i mali psi koji me lavežom dočekuju kada se vraćam

kući.

Volim svoj grad zbog ljudi u njemu, zbog njihove topline i dobrote.
Volim svoj grad jer je poseban, poseban zbog svega i svakoga što je u njemu , jer

je svatko u u tom gradu njegov nezamjenjiv dio.

Volim svoj grad Klanjec i bilo gdje da se nađem jednog dana , on će uvijek biti
moj najdraži grad i grad mog djetinjstva!
EMA BAŠIĆ

Volim svoj grad

Volim ga u ranu zoru, dok se rosa skuplja na vrhovima trave I pupovima cvijeća.
Volim svoj grad i u proljetna podneva kada se širi miris bazge i lipe.

Volim sve zvukove svoga grada, koji su najjači u parkovima i školskim dvorištima
na kojima se rado okupljaju djeca.

Ipak, najviše volim najdraži kutak ovoga grada, a to je naša voljena Sutla, koja mi
pruža utjehu i bistri misli, koja uvijek vodi prema mom domu.

Volim svoj grad jer za mene u njemu nema kišnih dana ,
Volim svoj grad bez mana!

TIANA VLAISAVLJEVIĆ

Ivančica

Kad sunce zasja,
kad potok zažubori,
kad slavuj zapjeva,
ona svoje latice otvara.

Latice bijele kao snijeg
i lake kao pero

okružuju zlaćani tučak
koji blista od sreće.

Ljepotica livade rosne
blista svaki dan,

dok žubor potoka ne utone u san.
JULIA BOROŠAK

Roužica

Vu mojemu vrtu tak lijepe diši,
roužica bela kak sneg.
Sonček ju gledi,

pak joj veli: “Najlepši cvetek
na svetu si ti.”

“Fala ti, drago sončeko moje
kaj me saki dan greješ i zmenom se smeješ.

Srčece moje mam lepše zaigra,
a listeki moji zelenejši postaneju

gda me tak mile glediš. “

“Gledimo se denes, gledeli smo se hčera,
a če bogek da, i zutra – od ranega jutra!”

I tak sake lete znova,
sonček zlati si svoju belu roužicu išče.

EMA BAŠIĆ


Click to View FlipBook Version
Previous Book
الدليل الأكاديمي 2021- ينابيع
Next Book
Alleviate Chronic Knee Pain With This Chiropractic Treatment In Campbell CA