KLANJEČKI VRAPČIĆI

ZBORNIK RADOVA UČENIKA ČETVRTOG RAZREDA
LITERARNA SKUPINA

OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, KLANJEC
UREDNIK: UČENIK EMIL RINARELLI
UČITELJICA: MELITA KRUŠELJ

KLANJEČKI VRAPČIĆI

BOJE JESENI
U gustoj šumi pada kiša.

Puno drveća ima uz bistar potok brz.
Mostovi su drveni i uski.

Ceste su male ali duge i skliske.
Ptice pjevaju i zabavljaju se u prirodi.
Negdje u daljini nema puno divljih životinja.

Drveće je šareno i zlatno.
Ova zlatna šuma je prepuna jesenskih boja!!!

EMIL RINARELLI

PRIČA O STVARANJU

Jednom davno 1557 g. Bog je stvorio jednog dječaka po imenu Alvinos.
Bog mu je dao jako veliko pamćenje o ljubavi,prijateljstvu i dobroti.
Alvinos je shvatio kako napraviti vozilo i napravio auto 1564 g.
Izumio je auto a zatim je stvorio motor,za koji mu je trebalo 5 g. To je
bilo 1569 godine.
Alvinos je uzeo uže i zavezao motor za auto i odvezao se u grad te
stvorio autosalon i motosalon.
I dalje je nastavljao stvarati i stvorio 4 kamiona za koja mu je trebalo 40
g. 1619 godine je stvorio i traktor. Trinaest godina kasnije 1632 godine
je Alvinos stvorio mali aviončić.
I tako je dalje Alvinos stvarao izume do kraja svog sretnog i veselog
života!
Njegove izume koristimo sve do danas.

EMIL RINARELLI

More
Riba
čisto, bistro.
Penje se, spušta se, putuje.
Opušta i raduje ljude.
Beskonačno.

Ivona Knezić

OSMIJEH
Osmijeh se sjaji

kao Sunce i
uvijek me čini sretnom.

Osmijeh je kao
vesela djeca koja
trče kroz kukuruz
uz predivan zalazak

Sunca.

Roditelji mi uvijek govore:
,,Smiješi se i uživaj
dok još možeš!”

Ema Bašić

Kesten
Kuhaju me I peku.
Eto, pojedu me u trenu.
Smeđa mi je kora.

Tamna i glatka.
Evo, moje je godišnje doba.

Nose me u košarama.

Ivona Knezić

ZAGONETNO PISMO

Jedne večeri čitala sam knjigu. Bila sam sama kod kuće. Toga tjedna smo se
doselili u London. Nisam znala samo još neke riječi na engleskom, ali izvrsno sam
se snalazila u gradu i u školi. Mama,tata i sestra su otišli u restoran a ja sam ostala
kod kuće. Najednom,poput duha,na prozoru moje sobe pojavi se velika , šumska

sova. U kljunu je nosila malo pisamce. Preplašila sam se, ali ipak uzmem pismo.
Evo što je unutra pisalo:

„Gospođice Borošak, izvještavamo vas da ste primljeni u Hogwarts,

Školu vještičarenja i čarobnjaštva .

Nastava počinje 8 rujna.

Molimo vas da kupite potrepštine.

Sa sobom možete donijeti žabu, mačku ili sovu. Vidimo se!

Prof. McGonagoll“

Jako sam se uzbudila. Postat ću čarobnjak! Ali, postojao je jedan problem. Moja
obitelj ne vjeruje u magiju. Mislit će da je to neka šala. Neće me pustiti da idem u

Hogwarts. Morala sam nešto smisliti. Brzo stavim pismo u ladicu i počnem čitati
knjigu. Sljedeće jutro mama je pospremala moju sobu . Užasnula se kada je

ugledala pismo. Roditelji su mi zabranili da idem i nisam smjela van iz kuće. Jedne
noći sam pobjegla iz kuće s koferom i pobjegla od kuće. Otišla sam u Šuplji kotlić,
glasoviti čarobnjački lokal. Ljudi unutra čudno su me gledali. Normalno, zato što

sam bezjak ( čovjek koji nema magiju ). Pipničaru sam objasnila svoj problem.
Mrzovoljno je ustao i zaputio se u malu, prljavu slijepu ulicu. Kucnuo je čarobnim

štapićem po jednoj od cigla. Odjednom, otvorio se ulaz u GOLEMU čarobnjačku
ulicu. Sve je vrvjelo čarobnjacima i, koliko sam vidjela, magičnim stvorenjima. Uto,

kao da mi je nešto upalo u džep. Izvadila sam zlatni ključić na kojem je pisalo: sef
4162 . Osvrnula sam se i ugledala Gringotts, koji je donekle izgledao kao banka.
Ušla sam, i ugledala malena stvorenja gobline, koji su izgledali u isto vrijeme
mrzovoljno, i kao da se dosađuju. Jedan goblin, čim sam mu prišla i dala ključ,
otišao je. Skoro sam zaspala kad se vratio, ali vratio se s punom vrećom zlatnika.
Kada sam odlazila, još me sumnjičavo motrio.

.

Jabuka
Jestiva sam i zdrava

Ah, što sam fina.
Bolest otjeram vitaminima.
Uvijek sam nadohvat ruke.

Kuhinja me svaka ima.
A ukusna sam i kao pita.

Ivona KneziĆ

Poigrajte se I zabavite rješavajući ovu osmosmjerku.
Rješenje osmosmjerke bit će ime jednog mjeseca u
godini.

https://wordwall.net/hr/resource/12327386/na%c5%a
1a-zagonetka-iz-lit

Maks Jurinčić

VODA
Voda je čas čista, čas prljava.
Ona teče, žubori se i ima razme oblike.
Da znam, nekima voda nije važna,
Ali životinjama je- tako da... pripazite malo!

Ema Bašić

VODA
Voda je za život potrebna

Oblike razne ima
Da,ima malo pitke vode

Ali zato ju moramo čuvati!

TEKUĆINA
Tekuća je voda
Eh, ima oblika raznih
Kao na primjer:
U potocima i jezerima
Čas čista, čas prljava
I to je jako žalosno
Novi otpad koji ispuštamo u jezera, mora
A ja ću prestati zagađivati! JULIA BOROŠAK

RUDI BIŠČAN

Snijeg
Bijeli,ledeni.
Pada,smrzava se,topi se,
nježno,smiješno,zabavno,ludo.
Bijela krpa.

Gabriel Poslek

Jadransko more

Jadran
Veliko,plitko
čisti,pomaže,hrani nas
Jadransko more je čisto!!

Voda

Emil Rinarelli

ŠUMA
Gusta,zelena
šušti, zeleni se, raste
Šume su naša pluća
oaza života

Ema Bašić

Priča jedne kapljice

Jednog dana bila je jedna mala i prljava kapljica. Kapljica je htijela ići u veliko
more, pa je napravila plan.

Njezin plan bio je da pronađe veliku šarenu pticu da je odleti na more. Kapljica je
počela ići na pustolovinu. Ona je pronašla potočić i u njega skočila. Potočić ju je
odnio do fazana. Fazan nije znao letjeti pa je skočio i stavio kapljicu u potočić.
Kapljica se okupala i otišla na potragu broj dva. Tada je pronašla vrapčica , pa ga

je pitala ako ju može donjeti na more. Vrapčić ju je donio u rijeku Vuku, ali
kapljica je htijela ići na more , pa je otišla na potragu broj tri. Na potrazi je
pronašla golupa koji ju je odnio do rijeke Save. Kapljica nije htijela ići u Savu pa je
umjesto potrage broj četiri išla sama. Kapljica je otišla u Zagreb, pa u Čakovec, u
Varaždin, u Sutlu,U Drava, pa u Neretvu, i u Cetinu gdje je zaspala i odlučila da

će idući dan ići u more. Tog jutra kada se probudila je otišla u Krku , pa u Šibenik
i zadnje na Otok Brač gdje je skočila u more.

Kada je skočila u more bila je sretna i ponosna na sebe. Kapljica je živjela u
svojem morskom kraljestvu i ribama.

Rudi Biščan

Oaza
Bujna, spasonosna
Poji, spašava, osvježava
Oaza je izvor života

Život

Julia Borošak

ŠUMA

Šuma
zelena,životinjska
kisićna,lijepa,draga
treba nam za kisik

zelenilo

Gabriel Poslek

Moj najdraži životinjski prijatelj

On je mačak I zvao se Sivko jer je imao sivu dlaku. Bio je kod
mene par mjeseci. Došao je sam k nama. Rep mu je bio

prekriven lijepom mekom dlakom kao najmekši kao najmekši
madrac. Njuška mu je uvijek bila mokra I prekrivena ostacima

mokre pasje hrane. Imao je predivne oči, čak je ponekad
mogao mijenjati boje očiju. U očima se ponekad pojavila
crtica, a ponekad krug. Šapice su mu bile mekane I slatke kao

najslađi slatkiš. Kada bi nešto lovio, jako bi se zaletio I
otsklizao dok bi dostigao određenu brzinu. Kada bi htio ući u
kuću, prekrasno je mijaukao kako bih ga pustio unutra. Bio je

odličan prema meni, a mislim I da sam ja bio dobar prema
njemu. Kada mi se malo naljutio, skočio bi na mene. Bio je moj
nabolji prijatelj zato što je on moj prvi mačak I ja sam ga volio
najviše na svijetu. Još uvijek se pitam zašto je otišao na cestu

na kojoj sam ga pronašao kako mrtav leži. Iako je uginuo,
ostat će mi zauvijek u srcu. Za mene on nije bio običan mačak,
nego najbolji prijatelj kakvog je teško pronaći među ljudima.

Emil Rinarelli

Koje sam ja boje?

Sebe bih opisala u ljubičastoj boji jer me ta boja uveseljava I podsjeća me na
ljubičice koje rastu u proljeće. Mislim da sam ljubičaste boje jer sam vesela,
nasmijana I dobra prijateljica. Nema baš puno stvari u ljubičastoj boji I zbog toga
mi je ta boja lijepa I posebna, a posebna sam I ja I mislim da mi ljubičasta boja

pristaje.

Ivona Knezić

MAKS JURINČIĆ, 4.R.K.
2.mjesto na natječaju “Priča jedne kravate”

26.10. ( povodam Dana kravate )

Priča jedne kravate

Sigurno se pitate kako sam nastala. Izmislili su me Hrvati, a mojih predaka
ima

puno. Moj prvi predak je bila obična crvena marama koju su hrvatski vojnici
nosili u ratu. Brzo su ju prihvatili i ostali europski narodi.

Ja sam jedna moderna kravata. Šarena sam, prugasta i vrlo otkačena. Stojim
na polici i čekam da me netko kupi. Kupio me neki „na prvu“ otkačen čovjek, baš

poput mene same! Napokon prestaje era mojeg samovanja u dosadnoj, sivoj
trgovini. Moj vlasnik nije loš. Redovito me pere i uredno me slaže. Ne žalim se,
moj život napokon ima smisla! Iako sam poprilično otkačena za jednu kravatu,

moj je vlasnik asocijacija za otkačenost na kvadrat. Njegove odjevne
kombinacije su lude i otkačene. Urnebesne.

Mislim, ne možeš mi nositi kratku majicu, kratke hlače i ljetne sandale, a na sve
to staviti kravatu! Mom je vlasniku hitno potreban „modni mačak“.

Tko bi rekao da će baš nas kravate odabrati kao temu za ovaj natječaj. Čudan
i nepredvidiv je život nas kravata!

EMIL RINARELLI, 4.R.K.

Priča o kravati

Vodim vas u 17.stoljeće u veliki europski rat, u kojem su hrvatski vojnici imali
rubac koji se vezao u čvor. Danas se taj rubac zove kravata i većina ljudi ga nosi
kao modni dodatak.

U povijesti se spominje mladi francuski kralj koji je počeo nositi kravatu sa
sedam godina. Francuzima se svidjela kravata i odlučili su još davne 1667.

godine napraviti jednu. Nazvali su ju Royal Cravates.
Danas postoje raznovrsne kravate, na prugice, na točkice i raznih boja, a u
prošlosti je marama bila simbol prepoznavanja hrvatskog vojnika i njegove
snage u borbi. Tadašnji su vojnici bili junaci i zahvaljujući njima, danas imamo
kravatu. Kravata se najbolje slaže sa svečanim odijelima i najčešće se nosi u

svečanim prigodama.
Ne sudite kravatu po izgledu, veće se sjetite njenog velikog značaja i uloge

u povijesti našega naroda.

JULIA BOROŠAK, 4.R.K.

Priča kravate

Bok, ja sam jedna kravata! Ispričat ću vam priču o sebi i neke svoje tajne.
Napravljena sam u Hrvatskoj. Istkana sam od najfinije svile i ostalih vrijednih
materijala. Srebrno-zelene sam boje. Živim u Londonu i pripadam jednoj lijepoj,
dobroj i plemenitoj Engleskinji. Ona me nosi gotovo svaki dan. Noseći me oko

vrata, s prijateljicama pije čaj i jede čajne kekse s cimetom.
Reći ću vam i neke svoje tajne. Moja prva vlasnica bila je bogata i vrlo otmjena
indijska princeza. Ona me poklonila mojoj sadašnjoj vlasnici kao zahvala za to što
je izliječila njenog supruga od kolere.
Ja imam i neke rođake koji su istkani od čistog zlata, no ne zavidim im. Ponosna

sam što svojoj vlasnici dajem inspiraciju i snagu i što me s ljubavlju nosi oko
vrata.

Najviše od svega ponosna sam i na zemlju u kojoj su me izumili, na moju
rodnu, plemenitu i snažnu Hrvatsku.

MAKS JURINČIĆ, 4.R.K.

Priča jednog zrna

Dobrodošli u priču o zrnu! Sada sam kruh, ali ispričat ću vam kako sam nastao.

Najprije su me posijali I tako sam čekao u zemlji nekoliko tjedana. Krenuo sam
sve više I više rasti. Najprije sam bio sasvim mala biljčica, a onda sam narastao I
postao sam zelen. Napokon sam dozrio I požutio I bio sam spreman za branje.

Pokupili su nas kombajnom I odvezli u bučni mlin, a tamo sun as mljeli I
pretvorio sam se u brašno. Ljudi su me stavili u vreće I odnijeli u trgovine. Tamo

me uzeo neki čovjek I odnio me kući gdje je od mene napravio kruh.
Prvo sam bio obično malo zrno, a pogledaj me sada! Sada sam veliki mirisni

kruh!

JULIA BOROŠAK, 4.R.K.
Priča jedne žemlje

Bok svima! Malena sam, ali ukusna žemlja. Malo prije sam izvađena iz pećnice I
jako slasno mirišem. Ispričat ću vam priču kako sam nastala.

Prvo sam bila sjeme I savaki dan sam jako, jako rasla. Jednog ljeta kada su
dozrijeli moji plodovi, počela je žetva. Odjednom sam se našla u mlinu. Stavili su
me u vreće I odnijeli u pekaru. Pekar me pomijšao s vodom I počeo me mijesiti.

Stavio me u kalup u pećnicu. Kada sam bila pečena, pekar me stavio u izlog.
Kupila me jedna slatka djevojčica I pojela me.
Bez kruha nema života.

IVONA KNEZIĆ. 4.R.K.

Kesten

Kuhaju me I peku.
Eto, pojedu me u trenu.

Smeđa mi je kora.
Tamna i glatka.

Evo, moje je godišnje doba.
Nose me u košarama.

SABINA PRELEC, 4.R.K.

Osmijeh

Osmijeh je majka koja se bori kao lavica.
Osmijeh je sunce koje se smije I mene grije.
Osmijeh je cvijet na rosnoj livadi koji miriše I na vjetru se njiše.
Osmijeh je najljepša bajka koji mi priča moja majka.
Osmijeh je velika obitelj oko stola I ljubav djece.

Za mene je osmijeh MOJA OBITELJ!

JULIA BOROŠAK
Majka

Nježna, brižna
Pomaže, radi, kuha,
Voli, usrećuje, brine, tuguje.
Majka me voli najviše na svijetu.

Ljubav

Slatka, tajnovita
Opija, usrećuje, uzbuđuje.

Zaljubljeni se gledaju.
Ah, ljubav..

Osmijeh

Osmijeh je kao ptica lastavica koja leti nebom
Slatki je poput zrelih trešanja.
Mio kao malo mače koje prede.
I najvažnije, iz ljubavi je.

Jak je kao srce što od ljubavi kuca.
Eh, bez ljubavi I osmijeha, gdje bi bio svijet.

Hrana najfinija I najbolja, to je OSMIJEH!

IVONA KNEZIĆ

Osmijeh

Osmijeh je poput djeteta.
Osmijeh zvuči kao pjesma.
Osmijeh miriši poput cijeta.
Osmijeh ima okus sladoleda.
Osmijeh bi trebao rastopiti led,
Osmijeh je sladak kao med.

Osmijeh voli veselje
I ispunit će ti sve želje.

JULIA BOROŠAK, 4.R.K.

Profesor Baltazar u mojoj učionici

Jednog vrućeg proljetnog jutra, nekoliko dana prije ljetnih praznika, bili smo u
školi na trećem satu. Bilo je jako vruće, čak I s otvorenim prozorima! Odjednom,

pred pločom se stvorio neki čudni stroj iz kojeg je izašao nitko drugi nego
professor Baltazar. U ruci je držao šareni ventilator koji je mogao promijeniti
vrijeme. Nama je bilo dosta vrućine pa smo poželjeli zimu. No, bilo nam je
prehladno pa smo poželjeli proljeće. Ubrzo smo iskušali sva godišnja doba i
nastala je zbrka s vremenom. Dok je srce pržilo, bilo je hladno, a dok je padao
snijeg bilo je vruće. Kao I uvijek, Baltazar je imao rješenje I izvukao je malenu
epruvetu s nekom tekućinom kojom je polio po ventilatoru. Vrijeme se vratilo u

normal I svi smo bili sretni.
Profesor Baltazar je ušao u svoj stroj kojim je I doputovao u našu učionicu I

nestao.

Konj iz snova

Sanjala sam jednog velikog prekrasnog konja.

Ujutro sam došla do mame I ispričala joj svoj san.

Bila sam na jednoj pješčanoj plaži I jahala sam na konju. Konje je izgledao sretno
I brzo me zavolio. Imao je prekrasnu smeđu dlaku, jaka I čvrsta kopita, predivne
velike oči i dugačak rep koji je lepršao na sve strane. Griva mu je bila predivna

smeđa I čupava, a izgledala je parvo kosa neke vile. Uši su izgledali kao mali
smeđi trokutići. Jašući na konju osjećala sam se kao da letimo iznad mora. Konj

je trčao brzo kao vjetar. Njegove jake mišićave noge prskale su more po
valovitom plićaku I stvarala se gusta bijela pjena. Priroda oko nas bila je
čarobna, kao iz bajke; raskošna, puna cvijeća I stabala. Na morskoj pučini sam

ugledala vesele dupine kako su skakali iznad mora.

Iako je to bio samo san, potaknuo me da zamolim roditelje da me odvedu na
jahanje.

EMA BAŠIĆ, 4.R.K.



Proljeće u Zagorju

Zanima vas kako izgleda proljeće u mom kraju? Eh, to morate sami čuti,
vidjeti, namirisati, osjetiti…no nećemo sada čekati da dođete u Zagorje.

Ispričat ću vam.

Kada dođete u Zagorje, odmah ćete ga prepoznati. Vinogradi sun a
svakom brežuljku, raštrkane kuće, male kleti.. Vinogradi s mladom
vinovom lozom koja se zeleni I kleti obrasle mahovinom. Ptice se
skupile u zbor I pjevaju jasno I glasno da se sve ori od cvrkuta ptica.
Livade blješte od šarenoga cvijeća. Kada dođete na takvu livadu,
savlada vas opojni miris cvijeća. Marljive pčelice I bumbari zuje amo
tamo. Često možete vidjeti I plahe srne kako izlaze iz šume I pasu na
livadama. Ocvijeću da I ne govorimo – tu su jaglaci na livadi, šafrani u
šumici I tratinčice. Proljetno sunce ugodno grije I potočići veselo

žubore.

Nadam se da ste zamišljali kako izgleda proljeće u mom rodnom kraju I
da ste uživali. Proljeće je doba raskoši I doba buđenja novog života.

JULIA BORŠAK

Proljeće u Zagorju

Kada dođeš u proljeće u Zagorje, možeš vidjeti puno prirodnih ljepota.
U proljeće je sve šareno, kao stotinu duga! Vesele raznovrsne ptice
sretno pjevaju. Cvjetovi trešnje su mirisni I lijepi. Livade ne mogu biti
ljepše! Livade su pone raznovrsnih, šarenih, mirisinih, velikih I malih
cvjetova. Listopadna drveća imaju svakakve cvjetove. Vazdazeleno
drveće ostaje u lijepoj zelenoj boji. Kada se proljeće budi, vjesnici

proljeća najavljuju proljeće. To su: žuti jaglaci, bijele visibabe, ljubičaste
ljubičice. Na sunčan dan se vesela djeca igraju u zelenom parku.
Narančasti leptirići sretno lete. Vinogradi su zeleni. Sve je lijepo I
mirisno.

U Zagorju je sve divno I nema ljepšeg kraja od Zagorja u proljeće.

TIANA VLAISAVLJEVIĆ

Klanjec

Okoli mojega grada, vu Zelenjaku,
Mihanović je Lepu našu pisal ,

dok je slavni Iveković lepe slike risal.

Galerija Augustinčićeva ponos je našega grada,
dok si Spomenik vu Zelenjaku ponosne stoji.

Vu našemu Klanjcu, Sutla si pomele teče
živeti vu njemu nema vekše sreće.

Cesargrad mu je kak otec, a Sutla kak rođena mati,
če dojdeš vu Klanjec , želiš si tu zanavek I ostati.
KLANJEC, MOJ GRAD – TAK IMAM TE RAD!

Sotla

V najlepšem komadićku zemle,
med hostom i zelenimi bregi,
polahke si teče biserek zeleni,

moja ljubljena Sotla.

Oko nje si zbor ftičekof popevle
i kak najdraža majčica si ju f krilu zible.

Davna si je tu Mihanović sedel
I himnu domovini spisal.

O, Sotla moja ljubljena
tak imam te rada.
Navek teči i ostani

tak lepa- kak je čudo!
IVONA KNEZIĆ

KLANJEC, MOJ LEPI GRAD

Prek gorja
i prek polja,
prek zelenih trsja,
smestil se mali grad,
ime mu je Klanjec.

Dok sonce sja,
dok veter puše
on ponosno stoji.

Stoji na reki Sotli
okružem trsjem i kletima.
Rojžice se črleniju pod oknom

dok ftičeki popevaju.

Preg gorja
i prek polja
prek zelenih trsja
tu ponosno stoji
Klanjec- moj lepi grad.

JULIA BOROŠAK

Cesargrad

Cesargrad lepi moj
Em, nigdo mi te nebu hkral.

Stojiš nad Klanjcem.
Ah, gda čujem popevke ftičeka,

Razigra srčeko moje.
Gradec, kak kula kaj nas štitiš
Radost se zavlekla med nas.
Al, tebi zato pišem ovu popevku

Dragi moj Cesargrad.

JULIA BOROŠAK

Volim svoj grad

Volim svoj grad, grad mog djetinjstva, grad u kojem sam stekla svoje prve
prijatelje, grad u kojem je uvijek lijepo.

Volim svoj grad jer je uvijek lijep, jer je uvijek šaren, u proljeće je pun veselih boja,
u ljeto je pun toplih dana i odmora , u jesen pun slasnih plodova, a u zimu je pun

zimskih radosti.
Volim svoj grad jer mi se čini da me tu poznaju ptice koje pjevaju kada se vraćam
iz škole, da mi se vesele veliki i mali psi koji me lavežom dočekuju kada se vraćam

kući.

Volim svoj grad zbog ljudi u njemu, zbog njihove topline i dobrote.
Volim svoj grad jer je poseban, poseban zbog svega i svakoga što je u njemu , jer

je svatko u u tom gradu njegov nezamjenjiv dio.

Volim svoj grad Klanjec i bilo gdje da se nađem jednog dana , on će uvijek biti
moj najdraži grad i grad mog djetinjstva!
EMA BAŠIĆ

Volim svoj grad

Volim ga u ranu zoru, dok se rosa skuplja na vrhovima trave I pupovima cvijeća.
Volim svoj grad i u proljetna podneva kada se širi miris bazge i lipe.

Volim sve zvukove svoga grada, koji su najjači u parkovima i školskim dvorištima
na kojima se rado okupljaju djeca.

Ipak, najviše volim najdraži kutak ovoga grada, a to je naša voljena Sutla, koja mi
pruža utjehu i bistri misli, koja uvijek vodi prema mom domu.

Volim svoj grad jer za mene u njemu nema kišnih dana ,
Volim svoj grad bez mana!

TIANA VLAISAVLJEVIĆ

Ivančica

Kad sunce zasja,
kad potok zažubori,
kad slavuj zapjeva,
ona svoje latice otvara.

Latice bijele kao snijeg
i lake kao pero

okružuju zlaćani tučak
koji blista od sreće.

Ljepotica livade rosne
blista svaki dan,

dok žubor potoka ne utone u san.

JULIA BOROŠAK

Roužica

Vu mojemu vrtu tak lijepe diši,
roužica bela kak sneg.
Sonček ju gledi,

pak joj veli: “Najlepši cvetek
na svetu si ti.”

“Fala ti, drago sončeko moje
kaj me saki dan greješ i zmenom se smeješ.

Srčece moje mam lepše zaigra,
a listeki moji zelenejši postaneju

gda me tak mile glediš. “

“Gledimo se denes, gledeli smo se hčera,
a če bogek da, i zutra – od ranega jutra!”

I tak sake lete znova,
sonček zlati si svoju belu roužicu išče.

EMA BAŠIĆ