odmor2008-2009

List učenika OŠ Ive Andrića
Školska godina 2008./2009.

ODMOR

4. broj

SADRŽAJ : List učenika
OŠ Ive Andrića
3. Uvodnik
Školska godina 2008./2009.
4.-8. Školski mozaik
IMPRESUM
9. Intervju - logopedica prosinac 2008, broj 4.

10. Intervju - Josip Laća Pišu:
Marina Čalić
11.-13. Profesori u Nika Masnjak
Luka Zadravec
školskim klupama Ramona Antić
Mario Prišlin
1 3. Stres u školi Juraj Hrvoić-Dukić
Paula Marsenić
14 - 17. Literarno -likovni Lovro Labura
radovi Katarina Mamić
Iva Dominović
18. Što će nam nedostajati iz
Ella Babić
osnovne škole Lucija Šutić
Karlo Dumbović
19.Intervju - Antonia Pielić Antonia Pielić
i Marina Panić Marina Panić
20. Dnevnik šestaša Lucija Vuković

21. Moda u našoj školi Voditeljica:
Božena Končurat, profesorica
22. Kritike
hrvatskog jezika
24.-2235. Prijatelji životinja Kompjutorska obrada:
Križaljka, vicevi,
Irena Jašarbegović,
26. Spužva Bob profesorica informatike i tehničke
Strip
kulture
Hrvoje Nemec, profesor

informatike

Naklada: 500
Tisak: Profil

Dragi naši!

Proteklih je mjeseci cijela novinarska ekipa naporno radila
kako biste vi dobili zanimljivo štivo za čitati. Što se, dakle,
skriva na sljedećim stranicama?
Za početak, školske crtice kako bismo ukratko izvijestili
o nekim aktivnostima koje su se događale pod školskim
krovom....
Zatim, tu su i intervjui: prvi s književnikom Josipom
Laćom, drugi sa školskom logopedicom, a predstavit ćemo
vam i dvije talentirane učenice naše škole.
Naše reportaže dat će vam uvid i kako smo se proveli na
terenskim nastavama.
Da biste znali u čemu se «prošetati» po školskim
hodnicima, tu je rubrika o modi, a ako želite saznati naša
mišljenja o raznim granama umjetnosti, pročitajte kritike.
Na stranicama posvećenima Odmorku pronaći ćete njegove
male mudrosti i savjete upućene svima koji imaju male i
velike muke.
Kad vas «strašne knjižurine» bace u očaj, pročitajte članak
Profesori u školskim klupama, i uvjerite se da je i njima
nekoć bilo kao vama danas.
Da vam ne otkrijemo baš sve, ovdje ćemo se zaustaviti.
Nadamo se da ćete uživati u četvrtom broju našeg i vašeg

školskog lista!
Novinarska grupa

ŠKOLSKI MOZAIK

Dani kruha Dan škole

U mjesecu listopadu, jednom od jesenskih mjeseci, Došao je i prošao još jedan rođendan naše škole.
zahvaljujemo Bogu stvoritelju za kruh i plodove Sada je stara već trideset i dvije godine.
zemlje. Kako vrijeme prolazi! No, nismo ovdje da bismo
Ljudi na različite načine slave Dane kruha. Idu u vam
crkvu posvetiti kruh, svećenici održavaju posebne filozofirali, već da bismo svima onima koji nisu
svete mise na kojima govore o Isusovoj posljednjoj mogli prisustvovati priredbi opisali kako je bilo. A
večeri na kojoj je apostolima predao sebe u znaku bilo je jednom riječju – nezaboravno!
kruha – njegovog tijela i vina – njegove krvi. Izvelo se čak šesnaest točaka, od kojih su najveći
Naše mame i bake mijese tijesto za ukusne pogače, pljesak «zaradili» Walme sa svojom hip hop
peciva i kiflice. U kuhinji sve miriše na svjež uku- izvedbom, koja je došla kao šećer na kraju (jedino
san kruh, tek izvađen iz vruće peći. nam je žao što ga više nećemo imati priliku gledati)
Mi zaista moramo biti presretni što imamo kruh. U te Marina i Antonia sa svojom plesnom točkom.
nekim dijelovima Europe, Afrike, Azije, a i drugih Plesao je i Nina Studio te Ivona i Monika. Bilo
kontinenata, ljudi si ne mogu priuštiti ništa više od je mnogo zanimljivih igrokaza, ali izdvojit ćemo
malo kruha, a neki ne mogu čak ni to. Zato, nemo- Dnevnik Pauline P. u izvedbi 4.b, Ogledalce u
jmo se razbacivati s kruhom i ne govorimo da nam izvedbi 3.c te Žufka, slatka Podravina u izvedbi
nije ukusan nego „pogledajmo“ što imamo mi, a što Domagoja i Petre iz 3.c. Moramo pohvaliti i odlične
imaju drugi. recitacije, ali i neobičan monolog Nikole iz 8.c koji
nam je ispričao svoje viđenje naše škole. Iako ovaj
put nije nastupio školski zbor, pjevali su nam Lamia
i 1.c koji su pjesmom Zag-Zagi Zagreb dignuli
cijelu dvoranu na noge.

Ella Babić i Lucija Šutić, 8.b

Pokušaj i ti napraviti svoj kruh ili pecivo i razveseli svoje ukućane
ukusnim iznenađenjem. Odmor ti poklanja jedan recept.

Potrebno ti je: Priprema: Kvasac otopiti u mlakoj vodi,
dodati malo brašna, izmiješati i ostaviti na
2 kg brašna toplom mjestu da se digne. U drugoj posudi
0,8 l vode pripremiti prosijano brašno, vodu, šećer,
1 kockica kvasca od ulje, sol te dodati kvasac i umijesiti tijesto.
400 g Ostaviti oko 30-40 minuta da naraste, zatim
40 g šećera ponovo malo promijesiti, oblikovati željeni
0,4 l ulja oblik, staviti u posudu za pečenje i ponovo
40 g soli ostaviti da se digne oko 50%.
Tako pripremljeno tijesto za kruh peći u
pećnici na temperaturi 200 - 220 °C oko 40
minuta.

Paula Marsenić, 6.a

Rad na projektoru

Jedna od novijih metoda učenja u našoj školi je rad s projektorom. Gradivo učimo kroz slike i tekst, što je
nama učenicima puno zanimljivije, i na taj način bolje i lakše pamtimo. U slobodno vrijeme većina nas se
ionako koristi računalom, te nam je to poznato i vrlo blisko. U današnje vrijeme računalo igra veliku ulogu
u našim životima pa nam je ovaj rad s projektorom posve normalan. Olakšava rad u nastavi, profesorima ne
zadaje muke pisanja po ploči, nama je tekst uvećan, čitljiviji i bolje prikazan. Pa čak je i redarima
smanjena dužnost brisanja ploče. Malo će nam nedostajati naše spužve i krede, ali tehnologija napreduje
punom parom...

Lucija Vuković i Ana Čugalj, 8.a

Sajam mogućnosti Zvjezdarnica

U organizaciji MUP-a Republike U ponedjeljak 22.09.08. svi šesti razredi išli su na
Hrvatske terensku nastavu u zvjezdarnicu.
Zvjezdarnica se nalazi na Gornjem gradu. Mi smo
U petak 3. listopada 2008. održao se na Jarunu tamo stigli autobusom. Dočekao nas je i pozdravio
Sajam mogućnosti. profesor i počeo s predavanjem o svemiru i svemu
Prvo je održana igra obilaženja postavljenih što se u svemiru može naći. Pričao je o zvijezdama
štandova, a potom je uslijedilo odmjeravanje snaga te je spomenuo kako je Sunce naša najveća zvijezda,
u trčanju. Sudjelovalo je oko 2 000 učenika, a naši ali i najmanja u svemiru (ako ga usporedimo s nekim
predstavnici – Sven i Jelena – kroz cilj su prošli drugim zvijezdama, ono je zaista maleno). U Sunčevu
među prvih deset. sustavu se nalazi sedam planeta (ne uključujući Pluton
Osim toga, bili su predstavljeni i atletski pokali, jer je on postao patuljasti planet), a samo na jednom
borilačka znanja policajaca i njihovi psi te pado- se živi – na našem dragom planetu Zemlji. Ona je
branci. treća po udaljenosti od Sunca. Njezin satelit je Mjesec.
U pratnji učenika naše škole bili su profesor Hrg i Ostalih pet planeta su Mars, Venera, Jupiter, Saturn i
ravnatelj. Neptun. Najviše smo se svi nasmijali kada smo vidjeli
Četiri sata, koliko je trajao cijeli događaj, brzo su razliku u veličini između Sunca i Zemlje te Sunca i
prošla. puno većih zvijezda , a svi smo pucali od smijeha kada
smo vidjeli razliku između Zemlje i najveće zvijezde...
5. A 5. B Smijehu nije bilo kraja. Sve u svemu, bilo je zabavno i
Tino Karaselimović vrlo poučno.
Iva Primorac Nažalost, teleskopom ništa nismo uspjeli vidjeti zbog
Karla Vidić Matija Galešić ružnog vremena i dosadne kiše koja je neumorno
Lea Gredelj Lucija Burić rominjala, ali ipak smo uspjeli otići u obilazak našeg
Luka Jeličić Stela Božiček najmilijeg Zagreba.
Adrian Zenko Antonela Brkić
Luka Blače Iva Lovrec Paula Marsenić, 6.a
Matija Sedlar Ema Gaura
Veronika Rukavec
Lorena Arnatović

5. D 5. C
Filip Ajduković Ana Županc
Matea Borovec Luka Mohač
Magdalena Čučić Ante Čorić
Jakša Devčić
Sven Tubak Lana Kačar
Luka Sinjeki Lucia-Ema Sekula
Lauresa Krasniqi Dino Čović
Jelena Anić

Posjet Hrvatskom državnom arhivu

U mjesecu rujnu 2008. osmi razredi naše škole posjetili su Hrvatski državni arhiv. Na odredište smo
stigli u 8:45h, podijelili se u tri grupe i otišli sa svojim vodičima. Najprije smo slušali kako je nastao
državni arhiv, tko ga je izgradio, i ostale pojedinosti. Nakon toga ušli smo u sam arhiv i počeli obila-
zak. Vodičica nam je objasnila što se sve čuva tamo i kako sve funkcionira. U velikoj čitaonici odmah
smo primijetili dva ogromna lustera. Saznali smo da vrijede oko 4 milijuna eura, teže 970 kg, a sadrže
preko 44 tisuće kristalića. Saznali smo još puno zanimljivosti, kao npr. da je to prva zgrada u Zagrebu
građena od armiranog betona, da najdeblja knjiga koju imaju u arhivu sadrži 4 208 stranica, a da je
najduži dokument dugačak čak 6,5 metara. Kasnije smo imali radionicu vezanu za heraldiku. To je
znanost o grbovima. Saznali smo puno o grbovima, njihovoj vrijednosti i kako svaki grb, tj. zastava
ima svoje značenje.
Sve u svemu, posjet je bio vrlo zanimljiv i poučan.

Ana Čugalj i Lucija Vuković, 8.a

Školski odmori

Kada zazvoni školsko zvono, svi učenici, od prvih do osmih razreda, istrče iz učionica. Na malim
i velikim odmorima neki učenici dopisuju se mobitelima, neki javljaju roditeljima sretne ili tužne
vijesti, a neki u obližnjem dućanu kupuju užinu i sokove… No, većina učenika na odmorima piše
zadaću za sljedeći školski sat. Kada nakon pet ili deset minuta zvono opet zazvoni, učenici znaju da je
kraj njihovom veselju. Svi brzo trče prema učionicama i čekaju svoje profesore.

Prijedlog: Na velikim školskim odmorima mnogi učenici ne stignu pojesti užinu do kraja. Bilo bi bolje da imamo
jedan pošteni odmor od 20 minuta nego dva od 10.

Katarina Mamić, 6.a

KOLIKO ČESTO IDEMO U KAZALIŠTE?

Pišući kritiku za školske novine, na pamet nam je palo pitanje vezano uz kazalište. Koliko zapravo
osnovnoškolci idu u kazalište? Da bismo odgovorile sebi, a i vama, odlučile smo provesti anketu među
učenicima naše škole.
Petero ispitanih učenika odgovorilo je da idu u kazalište uvijek kada imaju slobodnog vremena. Moramo
napomenuti i to da su dvoje od tih učenika članovi kazališta. Najviše njih je odgovorilo da idu ponekad,
ovisno o predstavi koja igra. Za tu opciju izjasnilo se njih desetoro. Dvoje učenika reklo je da idu rijetko, ali
u obzir se mora uzeti i to da su ti učenici prvaši. Na našu žalost, dvoje učenika se izjasnilo da u kazalište ne
idu baš nikad.
Od petero učenika koji su izabrali prvu opciju, samo je jedan dečko, a tako je bilo i kod druge i treće opcije.
Među učenicima koji su rekli da nikad ne idu u kazalište nema ni jedne učenice.
Na kraju vam moramo priznati da nas je ova anketa ugodno iznenadila. Naime, prije nego što smo počele
trčati hodnicima kako bismo dobile odgovor, očekivale smo da će se većina učenika izjasniti da idu rijetko
ili nikad u kazalište. Možda je na ove rezultate utjecala i činjenica da smo većinom ispitale učenice, no
najvažnije je da kazališna umjetnost još nije izumrla.

Ella Babić i Lucija Šutić, 8.b

Anketa je provedena na 20 učenika od prvih do osmih razreda.

OSMAŠI NA MATURALCU

MATURALAC Neke stvari u životu čovjek nikada ne Prije ručka išli smo na kupanje, a
zaboravi. Tako ni mi, odnosno 8.a i 8.b, isto se zbilo i poslijepodne. Bilo je
nećemo zaboraviti četverodnevno među nama hrabrih kupača kojima
putovanje na Hvar – naš maturalac. Bilo temperatura mora nije bila prepreka.
je tu puno smijeha, raznih ludosti, brojnih I tu večer svirala je gazba te smo (u
zanimljivih informacija, kupanja, plesa, svojim sobama) ostali budni do dugo
oklada, novih, starih i nesretnih ljubavi... u noć.
No, krenimo ispočetka!
Nedjelja, posljednji dan, bila
Avantura je započela u četvrtak, 5. lipnja, je svakako najnapornija. Prva je po
u šest i trideset ispred škole. Nakon ulaska redu bila vožnja do Starog Grada
u autobus uslijedio je red spavanja pa red i šetnja do trajekta pa putovanje
fotkanja, pa red pjevanja, red skandiran- morem do Splita. Slijedili su ručak
ja... Uz dva predaha na odmorištima, na Krki, šetnja Nacionalnim parkom
pet sati prošlo je kao pet minuta. Prije Krka, praćenje utakmice naših protiv
ukrcaja na trajekt, čekalo nas je razgle- Austrije preko radija te napokon
davanje Dioklecijanove palače i šetnja povratak roditeljima u Zagreb oko 23
Splitom. Vožnja trajektom uglavnom je sata i nešto sitno.
nalikovala onoj autobusnoj, osim što je Zaista nezaboravno.
kraće trajala. Na Hvaru smo se smjestili u
hotel te nakon večere prošetali Vrboskom, Ella Babić i Lucija Šutić, 8.b
pokraj koje smo se i smjestili. Naporan
dan završili smo laganom ophodnjom po
sobama.

Drugi dan, nakon doručka, otišli smo u
grad Hvar te se upoznali s Arsenalom
(koji je u obnovi) i hvarskom Posljednjom
večerom. Sve bi bilo odlično da nije pala
kiša pa smo pokisli i bili mokri do gole
kože.
Srećom, nakon ručka sunce je provirilo iza
oblaka te su nam profesorice (profesorica
Doležal, profesorica Osmak, profesorica
Špoljarić) dopustile odlazak na kupanje.
Prvo kupanje bilo je (nažalost) kratko, ali
slatko. Prije večere išli smo u razgleda-
vanje Vrboske, a zatim smo uživali u živoj
glazbi ispred hotela. Svirali su se domaći
hitovi, starijeg i novijeg datuma, a mi smo
plesali, plesali i plesali... U paru, krugu ili
sami, svejedno

Trećeg dana bilo je još bolje. U Jelsi su se,
osim slatkiša i suvenira, kupovali i pištolji
na vodu pa je polovica nas bila mokra.

INTERVJU - LOGOPEDICA

Ako ste se pitali tko se skriva iza vrata na prvom Surađujete li s roditeljima djece? Koliko je ta surad-
katu, na kojima stoji pločica s natpisom - logoped nja važna?
Ana Sladović, ovu stranicu ne smijete preskočiti.
Naime, donosimo vam intervju sa školskom Bez dobre suradnje s roditeljima, vrlo teško je
logopedicom. ostvariti uspješnu terapiju. Logopedska terapija je
proces koji se mora nastaviti i kod kuće, a upravo
Možete li našim čitateljima približiti svoj posao? tu ključnu ulogu imaju roditelji.

Posao logopeda u školi prvenstveno se odnosi Jeste li zadovoljin napretkom naših učenika?
na terapiju učenika s nerazvijenim predčitačkim
vještinama, specifičnim teškoćama učenje Naravno, iako je napredak individualan. Neko
(disleksija, disgrafija, diskalkulija), jezičnim napreduje brže, neko sporije. Najbitnije je da su
teškoćama te poremećajima izgovora (dislalije). učenici zadovoljni
Većina tih učenika teže savladava školsko gradivo
pa se školuju po prilagođenom programu ili imaju I za kraj, nekoliko osobnih pitanja. Kako ste se
individualizirani pristup u nastavi. odlučili za ovaj posao?
Radim upravo s takvim učenicima, ali i s onima koji
imaju manje teškoće. Planirala sam studirati medicinu, ali sam se
odlučila za logopediju jer mi se činila interesant-
Koji su najčešći problemi djece kojoj pomažete? nom strukom... Zanimala su me tri područja: glas,
govor i komunikacija.
Najčešći problemi djece s kojom radim odnose se
na teškoće u izgovoru određenih glasova, teškoće Gdje ste se školovali?
čitanja i pisanja.
Školovala sam se u Splitu. Završila sam srednju
Na koji ima način pomažete? zdravstvenu školu te faklutet.
Koliko dugo radite u našoj školi?
Svaka teškoća zahtjeva posebne metode u radu i
tretira se na različit način. U OŠ Ive Andrića radim jedanaest mjeseci.
Uloga logopeda je identificirati teškoću i raditi
na njezinom uklanjanju kako bi učenik lakše i
uspješnije pratio nastavu i svladao školsko gradivo.
Pomoći djetetu znači omogućiti mu da prihvati
svoju teškoću i da se radi toga ne osjeća loše. Vrlo
bitno je uspostaviti dobar odnos s djetetom, te raditi
na razvijanju njegovih sposobnosti i
samopouzdanja.


Kako djeca mogu doći do Vas?
Slobodno mogu pokucati na vrata kabineta:-))

INTERVJU - književnik Josip Laća

Našu školu posjetio je književnik Josip Laća. Iskoris- Na kraju, što biste savjetovali mladima koji žele

tili smo prigodu da porazgovaramo s njim. uspjeti kao književnici?

Možete li se za početak predstaviti našim čitateljima? Preporučujem im da puno čitaju da prošire svoj
rječnik kako bi se lijepo izražavali kroz rečenice.
Ja sam Josip Laća, književnik sam i pišem romane Također im savjetujem da pišu dnevnik. Kako
za djecu i odrasle. Rođen sam 1946. godine u vrijeme prolazi, zaboravljate, a kad imate dnevnik
Dubravicama, blizu rijeke Krke. S trideset godina iz mlađih dana, jednostavno ga uzmete i pročitate!
izdao sam prvu knjigu, prilično kasno, ali znate Nadam se da ćete poslušati moje savjete i uspjeti!
kako kažu: „Nikad nije kasno!“ Sretno!!!
Sada sam u mirovini, no moja najnovija knjiga
trenutno je u tisku. Lucija Vuković, 8.a

Što Vas je privuklo književnosti i pisanju?

Kao srednjoškolac jako sam volio čitati, no u moje
vrijeme nije bilo lako nabaviti knjigu, pa sam tako
imao malo prilike čitati. Kako sam čitao, uvidio
sam da mnogi pisci koriste proživljene događaje iz
svog života kao „materijal“ za knjigu. Na kraju sam
došao do zaključka da bih i ja mogao pisati. Kako
sam ja bio đak-putnik, imao sam puno „materijala“
za pisanje. Eto, tako je počela moja avantura...

Je li pisanje za Vas samo posao ili i ljubav?

Jako volim pisati i sva moja djela pisana su s
ljubavlju. Pisanje je za mene oduvijek bilo i
zauvijek će biti ljubav, jer, kakvog smisla ima baviti
se nečime, a ne voljeti to i uživati u tome?!

O čemu najčešće možemo čitati u Vašim knjigama?

Moje su knjige namjenjene djeci vaše dobi (10-15),
no i za srednjoškolske đake. U mojim knjigama
možete čitati o zanimljivim događajima iz mog
života i mislim da se mnogi mogu prepoznati u
nekim od likova iz mojih knjiga.

Gdje pronalazite inspiraciju za svoje stvaranje?

Inspiraciju pronalazim u svojim sinovima, u kojima
se vidim. Oni me podsjećaju na dane moje mladosti.
Moje su knjige pisane na temelju proživljenih
događaja iz mog života.

PROFESORI U ŠKOLSKIM KLUPAMA

Slušajući kako profesorica objašnjava novo gradivo na jednom od mnogobrojnih sati, na pamet nam je
palo pitanje na koje nismo znali odgovor: Kakvi su naši profesori bili u školskim klupama?
Potaknuti tim pitanjem, dali smo sve od sebe i samo za vas, slučajnim odabirom, izrešetali pitanjima nekoliko
profesora koji su se u krivo vrijeme našli u zbornici...

Ivana Kavran Krešimir Hrg

Profesorica hrvatskog jezika Ivana Kavran uvijek se Profesor tjelesnog odgoja Krešimir Hrg pohađao je
rado prisjeća svojih osnovnoškolskih dana. Voljela je OŠ Gustava Krkleca u Travnom. Uz osmogodišnje
ići u školu zbog dobrog društva, a u njoj je školovanje vežu ga lijepa sjećanja poput izlazaka
ostajala i do 20 sati. Naime, u njezinoj školi ujutro se u kvart s dečkima i školskih plesova koji su se
održavala nastava, a popodne izvannastavne održavali svaki tjedan. Već je u mladim danima
aktivnosti, kao npr. fotografska grupa, modeliranje, pokazivao ljubav i talent prema sportu pa mu je
domaćinstvo... Uza sve to, profesorica je s veseljem najdraža uspomena nogometna utakmica učenika
trenirala odbojku. Pričala nam je o maturalcu koji protiv profesora na kojoj je u sudaru glavama razbio
je provela na slapovima Krke i u obilasku Šibenika. zub profesoru matematike. SLUČAJNO, naravno!
Svoja stajališta je iznosila hrabro boreći se sa svojim
prijateljima protiv nošenja kuta. Nošenje kuta nije
ukinuto, ali je djevojkama dopušteno nošenje kute
koja je sličila pregači. Iz sedmog razreda pamti četiri
dana provedena kod kuće koja je zaslužila svojim
trudom i radom, točnije pobjedom na natjecanju iz
povijesti nazvanom Kekec.

Anka Petrović Svaki slobodni trenutak koristila je i za pisanje
dnevnika. Kao trenutak koji joj je ostao zarobljen
Profesorica povijesti i zemljopisa Anka Petrović u sjećanju, simpatična je profesorica izdvojila
voljela je ići u osnovnu školu jer joj je bilo lijepo školski ples na kojem su se pojavila samo dva
u njoj. A kako i ne bi kada je bila odličan učenik? dečka iz njezinog razreda i na kojem nikomu nije
Najdraže uspomene vezane su joj uz njezine bilo do plesa.
tada najdraže predmete – hrvatski i geografiju,
koju danas i predaje. Smatra da osnovnoškolsko Zvjezdana Ranić-Vrhovnik
gradivo nije bilo bitno teže od današnjeg, ali je u
srednjoj školi, odnosno gimnaziji, bilo drukčije. U
našoj dobi želja joj je bila pohađanje medicinske
škole. Na kraju je od toga odustala jer joj je jedan
liječnik rekao da je posao medicinske sestre težak.
Kao događaj koji pamti, profesorica Petrović izd-
vojila je školsko natjecanje na kojem je bila druga
jer joj je pobjedu preoteo učenik iz susjednog
razreda. To natjecanje uglavnom pamti po
brojnim svađama oko toga kome su bodovi
oduzeti, a kome dodani...

Ljiljana Crnko-Kovač Profesorica engleskog jezika Zvjezdana Ranić-
Vrhovnik sa smiješkom nam je ispričala kako su
Profesorica kemije i biologije Ljiljana Crnko- izgledali njezini dani provedeni u osnovnoškolskim
Kovač u školi nije bila ljubiteljica prirodnih klupama. Kao i svim drugim profesorima, i
predmeta već je više voljela hrvatski jezik i pisanje profesorici Ranić društvo je bilo odlično. To će
sastavaka, koje je često mijenjala za zadaću iz vam vjerojatno biti čudno obzirom da tada nije bilo
matematike. Ocjene su joj bile odlične, baš kao i tehnike bez koje mi danas ne možemo živjeti. Taj
društvo, a srce bi joj jače zakucalo kada bi vidjela nedostatak je glavni krivac što se profesorica više
jednog dječaka iz susjednog razreda. družila sa svojim prijateljima nego što to mi danas
U slobodno vrijeme voljela je rolanje i igranje činimo. Slušale su se ploče i radio, a gledao se i TV
graničara s društvom, dok joj se od preskakanja na kojem se nisu prikazivali hrvatski programi. U
kozlića na tjelesnom odgoju dizala kosa na glavi. slobodno vrijeme išlo se u kina, kazališta, na
koncerte ili izlete.
Profesorica rado pamti ljeta koja je provodila s
društvom slušajući rock ‘n’ roll ili twist, pjevajući
uz pratnju gitare, razgovarajući... Školski dani su
bili puno teži, no ne toliko zbog gradiva, koliko
zbog strogih profesora koji su neposlušne učenike
kažnjavali tako da su im «davali» po prstima.
Ravnatelj je bio strah i trepet, vladali su red, rad
i disciplina, a na satu je svaki učenik morao biti
tih i miran, s rukama na leđima. U profesoričinom
razredu bilo je svakakvih đaka, no nije bilo toliko
konkurencije i natjecanja što se tiče ocjena. Kazna
za učenika koji je imao trideset neopravdanih sati
bilo je izbacivanje iz škole.

Subota je bila radni dan (kako su to preživjeli?), a STRES U ŠKOLI
glavna faca je bio onaj koji je imao ploču (gdje su ta
vremena?). Nakon škole prijateljice bi se međusobno U školi smo proveli anketu na temu Stres u školi.
pratile kući, tako da su na kraju prohodale cijeli kvart
pričajući o svojim «velikim ljubavima» , pjevačima, ODMOR: Što je uopće stres?
glumcima i dečkima iz razreda kojima su posvećivale
pjesme pisane po bilježnicama. Samo za nas profe- UČENICI:
sorica Ranić izdvojila je tri nezaboravna događaja. - To je ono kad se stalno živciraš.
Prvi je poplava u Zagrebu kada tjedan dana nije bilo - Kad pred ispit grizem nokte.
škole, a volonteri su bili mladi zgodni dečki. Drugo - Kad ti dođe da pukneš.
mjesto je zauzeo maturalac u Bosnu. Tamo su bili 4-5 - Kaj ja znam?! Pitajte nekog drugog!
dana, a profesorica ga je zapamtila po tome što su im
dečki kucali na prozore i pjevali. Treći događaj će ODMOR: Kad doživljavate stres?
rastopiti srce svim romantičarima, ali i onima koji to
nisu. Naime, jedan dečko je došao na sat UČENICI:
matematike s velikom budilicom kod srca. Kad je - Najčešće pred neki ispit.
budilica zazvonila, dvije prijateljice profesorice - Pred ispitivanje i predstavljanje nekog grupnog
Ranić su se okrenule prema njemu, a on je rekao rada pred cijelim razredom.
jednoj od njih: «Moje srce kuca samo za tebe!» - Kad moram cijeli dan trpjeti nekog tko me živcira.
Naravno, zbog toga je bio izbačen sa sata, ali i dobro Možda čak i ako mi se taj netko sviđa.
zapamćen. Pa, cure, koja od vas ne bi poželjela da joj - Ja se još uvijek baš ne snalazim po ovom, za mene
dečko tako kaže da je zaljubljen u nju? novom dijelu škole pa mi je stresno kad malo
zakasnim i ne mogu naći svoj razred.
- Meni je krivo što te u ovoj školi svi čudno gledaju
ako nešto novo obučeš. Uvijek doživljavam male
stresove prije škole dok biram što ću obući.

ODMOR: Kako se stres manifestira na vama?

UČENICI:
- Ja počnem malo skakati u mjestu.
- Uvijek navlačim rukave ako sam nervozna.
- Nekad si čupam kosu.
- Često sam živčan i derem se na ostale.

ODMOR: Imate li prijedlog kako se riješiti stresa?

Ella Babić UČENICI:
Matea Begić - Ja duboko udahnem i smirim se.
Karlo Dumbović - Ako se nerviram zbog ispita, samo si kažem: «Sve
Ida Ivanović će biti dobro.» U većini slučajeva pomaže.
Lucija Šutić - Moja mama kaže da će mi biti lakše ako otrčim dva
kruga oko zgrade. Nisam probao.

Iva Dominović, 6.d

Moja domovina Pjesma o domovini

U svojoj domovini U našoj domovini razne
ne bacam smeće, se nošnje nose,
ne trgam cvijeće. s tim
Volim sve parkove, se naši narodi
trgove i gradove. ponose.
Obožavam sve rijeke,
Literarno - likovni radovi planine i gore, a U našoj zemlji ima
najviše volim rijeka, planina, more,
Jadransko more. stare i mlade
gore.
Moja je domovina
crveni mak i žuti lak. U našoj zemlji žive Katarina Draganić, 5.d
U njoj je i rijeka Sava, Hrvati,
sva modra i plava. s njima se ponosi
Domovina, ti i ja, naša hrvatska
moja Hrvatska. Mati!

Laoreta Krasniqi , 6.a

Franko Luburić, 4.c

Jesen

Dora Furač, 6.b Gledam kroz prozor, Kristina Rašić, 5.c
A vani kiša pada. Domagoj Smud, 6.c
Sreća Nema nikog.
Nema sunca.
Sreća je srce koje nas Čak je i veselje
grije, otišlo u toplije krajeve.
sreća je lice koje se
smije. Sam sam,
Sreća je mama, sreća je a u meni tuga.
tata, Što ću sada
sreća je ljubav najveća kad je jesen duga.
Čekati sunce
Dorotea Breber, 8b neće biti lako.

Možda da ga
pođem tražiti.
Ali put je težak i dug.
Možda da
jednostavno čekam.
Čekam i čekam
Novi sunčev sjaj.

Lijepo je biti dijete Zašto

Lijepo je biti dijete. Sretna sam što sam dijete zato Zašto hrabrosti nemam da gledam tvoja oka Literarno - likovni radovi
što nemam toliko puno obveza kao odrasli i zato što dva?
se svi brinu o meni. Mnogi odrasli ljudi niti ne znaju Zašto mi drhte koljena uvijek kad ugledam
kako je to lijepo biti dijete jer se ne sjećaju. te ja?
Ja kao dijete imam svoja prava. Svatko treba imati A toliko volim tvoje lice, tu kosu,
svoja prava. Neka od mojih prava su: pravo na taj osmijeh blag…
obrazovanje, igru i slobodno vrijeme, roditeljsku Zašto se onda bojim tebe kad toliko si mi
brigu, zdravlje, nenasilan odgoj, pravo na drag?
izražavanje mišljenja… Moje obveze su da idem
u školu, da slušam roditelje, da pišem domaća
zadaće… Ne bih željela tako brzo odrasti.
Željela bih da zauvijek ostanem dijete.
I za kraj, moja poruka svoj djeci svijeta: Budite
sretni što ste djeca, jer najljepše je kad si dijete!

Laura Lehpaner, 4.c

Oblaci

Gledam kroz prozor. Laura Lehpaner, 4.c Tihana Ilijaš, 5.b
Oblaci su sivi.
Vani izgleda nitko ne živi. Baka Tvrdoglavka
Oblaci ti sivi lagano
nebom lete Kad je moja teta mala djevojčica bila,
Dok vjetar sve mete. sve je po svome radila.
Kiša se sprema Obući se ujutro, navečer se svući
A poslije nje oblaka više nije voljela, radije će se tući.
nema. Jedno ljetno jutro haljinicu obući nije htjela,
odjurila je cestom, a za njom pola sela.
Ramona Antić, 6.c Ljuto viče putem: Mami želim ići!
Sred polja preko ograde odlučila je sići.
Marija Tišljar, 6.b Moja baka je zvijezda, Sestra za njom juri, a kada ju je našla
koja noću sja. za povratak kući brzo se je snašla.
Moja baka je sunce, U dućanu je željela bombone kupiti,
koje me svojom ljubavlju inače se nije htjela kući uputiti.
grije. Na kraju priče moja teta viče:
Ona je dobra i pametna, Oblačiti se neću, ako ne dobijem
ona je baka vrijedna. bombona punu vreću!
Uvijek će biti u mom
srcu, ovu joj pjesmu Anja Maljković, 6.b
pišem s ljubavlju.

Dorotea Breber, 8.b

Rođena u Zagrebu Ljubav

U Zagrebu rođena ‘96. Ljubav je vrlo važna stvar,
utorak u studenom mjesecu Za ljubav nije bitno jesi li mlad ili
u voljenom gradu tome star.
što ga nosim u srcu svome Kada voliš sve brže kuca,
zvanom još vele metropola I uvijek ti je toplo oko srca.
zbog stalnih zbrka Meni se sviđa djevojčica jedna,
čestih strka A ja ne znam kako ću joj reći,
živjeti u gradu svome Možda ću znati kada budem veći.
nije lako
jer kako znamo i doznamo sve je naopako Domagoj Vlak, 6.a
ljudovi vi ovi
što slušate stihove ove Iva Dominović, 6.d
čujte, ne zbog pisca što sad piše
već zbog riječi upisanih Pjesma o domovini
u retke ove, nove
jer, kak se veli
sve čudno kratko traje
a odgovor na pitanje ?zašto? nitko ne daje
i sad vas pozdravljam
alles gut
do sljedećeg slušanja
sretan put

Vanja Cvijetinović, 6.b

Lana Kačar, 5.c Domovina je prekrasna,
kao Mjesec, kao Sunce.
Prava je sloboda... Domovina je topla, nježna,
kao moje vjerno srce.

Galeb leti povrh mora,
gradi gnijezda u stijenama.
Cvijeće cvjeta, Sunce grije,
to je moja DOMOVINA.

Prava je sloboda kad možemo raditi što hoćemo dok Iz Istre se vide gore, Mihaela Jurašić, 8.a
je to u granicama zakona. Ona je kao ptica što leti a iz Rijeke bistro more.
slobodnim nebom. Prava je sloboda lagana i krhka.
Može se povrijediti u svakom trenutku. Sloboda je Djeca trčkaraju, skaču,
poput voljene osobe. pa se igraju.
Plavo nebo, zelena trava.
Viktor Zagorec, 8.b To je moja DOMOVINA.

Laura Lahpaner, 4.c

Što je prava ljubav Lijepo je biti dijete

Kad u krevet legneš i opustiš se od svega, Volim biti dijete zato što se mogu puno igrati.
U mislima uvijek ostaješ uz njega. Moja prava su da idem u školu, da sa igram, da
I kad ti svaka nada pomalo vene, jedem i pijem, i da imam puno dobrih prijatelja.
Razmišljaš: Misli li on na mene? Imam ja i obveze: da idem na plivanje, tenis i
gitaru. Moj uzor je Duje Draganja. Želim poručiti
Dok razmišljaš, u trbuhu leptirić ti leti, svima u svijetu da prestanu ratovati.
Nadaš se da ljubav zdravlju ne šteti.
Al’ ti svejedno misliš, i ako boli, Domagoj Peroković, 4.c
Sutra ćeš ga opet vidjeti u školi.
Antonela Brkić, 5.b
I sutradan te opet svi zapitkuju o njemu,
A ti bi samo htjela da promijene temu.
No, kad ga vidiš i kad k tebi dođe.
Sve ti odmah kroz glavu prođe.

I pokušava ti nešto pametno reći,
Nije ni važno jer nema kraja tvojoj sreći.
Sad znaš da prava ljubav to je,
Jer ti je napokon rekao osjećaje svoje.

Ako ti se ikad ovo dogodi,
Znaj, pravoj ljubavi to te vodi.

Marina Panić, 8. a

Prava je sloboda... Maroje Čelar Čupić, 7.d

Prava je sloboda kad je čovjek pomiren sa sobom.
Kada ima mogućnost biranja u životu. Kada
osjećamo da nam sa srca pada velik i težak teret
koji nosimo sa sobom. Kada se osjećamo laganima i
uzvišenima. Kada gledamo svijet drukčijim
(slobodnijim) očima. Također, slobodu lako
možemo izgubiti, stoga moramo biti pažljivi s njom
i čuvati ju.

Ella Babić, 8.b

Vita Grozdanić, 4.c Mia Pavla, 4.c

Što će nam nedostajati iz OŠ

Što će nam nedostajati iz oš

Osmaši

INTERVJU - Antonija Pielić i Marina Panić

Sigurni smo da ste i vi na nekoj od prethodnih Kako ste došle na ideju da nastupate na školskim
priredbi, koje su se održale u našoj školi, oduševljeno priredbama?
pljeskali nakon nastupa Antonije i Marine. Upravo ta
činjenica potaknula nas je da saznamo nešto više o Antonia: Pa, to je nešto što smo oduvijek željele.
njima… Marina: Da, jako smo željele biti popularne... Ali
pomoglo je i to što smo gledale starije kako plešu.
Za početak, predstavite se našim čitateljima.
Kakav vam je bio prvi nastup, jeste li imale
Antonia: Ja sam Antonia (bez j!). Imam 14 godina i tremu zbog prijatelja koji su vas gledali?
idem u 8.a razred naše škole, a bavim se ritmikom.
Marina: Ja sam Marina. Isto idem u 8.a i bavim se Antonia: Da, imale smo tremu, i to ogromnu!
ritmikom. Marina: Taj smo nastup dobro zapamtile.
Osramotile smo se zato što smo zaboravile
Koliko dugo već trenirate ritmiku? profesoru dati CD pa smo pet minuta sjedile na
stolicama nasred pozornice i čekale.
Antonia i Marina: Već dugih deset godina.
Što vam roditelji kažu o nastupima?
Koliko često imate treninge?
Antonia: Moji se vesele svakom mom nastupu.
Antonia: Treninge imamo tri puta tjedno. Marina: Moji jednostavno kažu - super.
Marina: Ali, uz to često imamo i dodatne treninge.
Antonia: Da, kada npr. radimo sedmicu. Kako provodite slobodno vrijeme kada ne učite
ili plešete?
Sudjelujete li na natjecanjima? Kako prolazite na
njima? Antonia i Marina: Igramo igrice na računalu ili se
dopisujemo s prijateljima preko msn-a, a ponekad
Antonia: Da, često sudjelujemo i uglavnom smo na idemo i van.
tronu.
Ella Babić i Lucija Šutić, 8.b
Kako nastaju koreografije za nastupe na školskim
priredbama?

Marina: Najčešće nastaju tako što korake
koje radimo na treningu miješamo s nekim svojim
idejama.

Koliko vam vremena treba da napravite i
uvježbate koreografiju?

Antonia: Ovisi o tome koliko vremena imamo.
Marina: Ponekad napravimo koreografiju za tjedan
dana, a ponekad nam treba mjesec dana.

Kako birate glazbu?

Antonia: Biramo ju ovisno o prigodi jer nije isto ako
nastupamo na božićnoj priredbi ili priredbi za Dan
škole. Dosta nam je bitan i tempo pjesme.

Dnevnik šestaša

PETAK 19.15h Idem van s Jurom, Ivom i Marinom. Vani se
uglavnom zezamo, pokušavamo zaboraviti školu i
7.00h Još jedno dosadno jutro. Pripremam se za obveze.
školu i slušam radio. Mislim o tome kako bi bilo Marina se odjednom sjeti da mora na rođendan
lijepo odspavati još koji sat. Sve to radim usporeno i nekom rođaku. I tako ona otiđe.
lagano. Dok vani sviće dan, meni je još noć. Meni se više nije dalo biti vani i otišao sam doma.
Napokon sam se spremio, sad još samo moram Kako stara poslovica kaže: «Svugdje pođi, ali svojoj
pričekati Jasmina. kući dođi!»
I, evo ga! Jasmin mi zvoni na vrata. Oblačim tešku
torbu i pogrbljen krećem u školu. 21.00h Sav umoran idem spavati, više ne mogu sta-
jati. Mami, tati i seki
10.25h Došao je i kraj 3. školskog sata. Sada se već dajem pusu.
brže spremam i silazim čuvati »naše blago», to jest Laku noć svima!!! Ugodni snovi!!!
našu užinu.
Moram pohvaliti kuharice koje sjajno kuhaju. Domagoj Smud, 6.c
Potpisujem se na papir i preuzimam blago.
Brrrrrrrrrr! Zvono zvoni. Svi trčeći silaze u
blagovaonicu. Dolaze i moji «pajdaši» i, naravno,
odmah pojedu sve.

12.15h Evo nas na 5. satu. Imamo naš dragi
zemljopis. Svi smo mirni kao bubice jer kod
profesorice Petrović nema šale.
Svi smo kao u vojsci, profesorica Petrović je
narednik, a mi njezina vojska koja mora znati koliko
je 2006. bilo stanovnika na Zemlji.
Napokon zvoni, vojska je puštena i svi se lagano
pretvaraju u normalne učenike.

13.10h Počinje vjeronauk. Prvo se pomolimo, a tek
onda svi možemo u nove radne pobjede.
Profesorica proziva Jurja da joj kaže što smo učili
prošli sat. Juraj zbog nekog,
svima nepoznatog razloga stoji i pokušava se u
mukama prisjetiti što je bilo na prošlom satu. Sjetio
se uz prijateljicu bilježnicu.

15.00h Krećem na Žugajev ročkas! Napokon sam
došao! Čestitao sam Luki rođendan i krenuo se
zabavljati.
Nakon dvosatne zabave u stanu, idemo u kino. Film
koji ćemo gledati je Putovanje u središte Zemlje.
Nakon filma svi se pozdravljamo i krećemo svojim
kućama.

Moda u našoj školi

„Moda u našoj školi???“ zasigurno je bila vaša prva
pomisao nakon što ste pročitali naslov.
No, i naši učenici vole biti u trendu. Tako ćete se
na školskim hodnicima često susresti s trapericama,
majicama svih oblika, boja i veličina, kombinacijom
više majica stopljenih u jednu, raznobojnim starkama
te skatericama.

Ima i onih hrabrijih koji se usude odjenuti i ono što je
moderno, a nije uobičajeno.

Moderne su i često nošene i bijele traperice. Iako se Modni dodaci su nešto što može poboljšati ili
lako kombiniraju s ostalim odjevnim predmetima, upropastiti kompletan izgled. Raznobojan šal na
mame će se zasigurno složiti kako je njihova mana bijelu ili crnu majicu, (pre)velika torba ili neobičan
što se mrlje «lijepe» na njih. Zato budite oprezne pri sat zaokružit će dojam. Bitno je paziti na sve! U
njihovoj kupnji – razmislite koliko ste često u prilici modi su viseće naušnice, pletene ili kožne narukvice,
da se zaprljate. dugačke ogrlice, veeeliko prstenje... Želite li pokušati
nešto novo, posudite ogrlicu od mame ili bake te
Višenamjenski odjevni predmet je – tunika. Tunike postignite retro stil.
se ljeti mogu nositi na plažu ili kombinirati s kratkim
hlačama za večernji izlazak, dok ih je za trajanja U modi je uglavnom sve dozvoljeno, pa čak i za
škole najbolje kombinirati s majicama ispod njih te školu. Jedino pazite na propisana pravila – čisto da se
trapericama ili tajicama. Sve ovisi o njihovoj duljini. ne dovedete u neugodnu situaciju!
Da svedemo cijelu priču na jednu jedinu rečenicu
Točkasto i prugasto već dugo ne izlazi iz mode. – budite originalni!
Oba uzorka mogu osvježiti odjevnu kombinaciju i
pokazati vaš vedar duh. Naravno, pazite da ne nosite Ella Babić i Lucija Šutić, 8.b
istovremeno prugasto i točkasto jer od toga stvarno
mogu zaboljeti oči.

Ne morate biti metalac ili punker da biste nosili crno.
Crno, baš kao i bijelo, možemo kombinirati s raznim
bojama. Prednost joj je i to što se vrlo teško uprlja.
No, ako ne želite izgledati kao da idete na pogreb,
obratite pozornost na količinu crne koju stavljate na
sebe.

Kombinacija koja uvijek prolazi, ma gdje god bili,
spoj je crnog i bijelog.

Kada su u pitanju dečki, nema se puno za reći
(napisati). Jednostavne traperice, sportske majice s
kapuljačom ili majica kratkih rukava preko koje ide
vesta – sve je jasno! Nisu dečki komplicirani kao mi
cure! Naravno, postoje i oni malo romantičniji koji
će odjenuti i kakvu raskopčanu košulju u
kombinaciji s majicom ili čak hlače koje nisu ni
traperice ni trenirka.

Kritike

SESTRE PO viškom kilograma, prijateljicom omiljenom među
TRAPERICAMA dečkima, najboljim prijateljem koji zna sve o sva-
kome, mamom koja tvrdi da je višak kilograma
Ann Brashares sasvim u redu i Brankom, Nijemcem s kojim se
dopisuje. Ako vas ovime nismo uvjerile da prvim
Neobičan roman o četiri najbolje prijateljice i tramvajem odjurite do Male scene ili barem rezervi-
jednim iznošenim trapericama izazvat će u vama rate karte, onda će vam možda nešto značiti činjenica
buru izmiješanih osjećaja. Priča počinje kada četiri da ovaj roman ne silazi s top liste najčitanijih romana
prijateljice (prekrasna, ali povučena Lena, tempera- za mlade u našoj domovini. Glavna uloga je pripala
mentna Carmen, sportski nastrojena Bridget i «doku- Ani Begić, a ostale uloge mladim nadama hrvatskog
mentaristica» Tibby) odluče kupiti traperice u trgo- glumišta. Predstava je namijenjena mladima od 10
vini rabljene odjeće. Pošto je pred njima ljeto koje će godina naviše.
svaka provesti na drugoj strani svijeta (Lena odlazi
u Grčku kod bake i djeda, Carmen kod oca gdje ju Ella Babić i Lucija Šutić, 8.b
očekuju (ne)ugodna iznenađenja, Bridget u nogomet-
ni kamp dok Tibby ostaje kod kuće raditi u obližnjoj Rujanfest 2008.
trgovini za minimalnu plaću), cure se dogovore da
će naizmjence svaka na određeno vrijeme imati Ispratili smo još jednu feštu sa zagrebačkog Bun-
traperice. Donesu i neka pravila, kao npr. da se tra- deka, ispratili smo Rujanfest...
perice ne smiju prati te da će na kraju godine svaka Prvi Rujanfest trebao je biti slika i prilika njemačkog
od njih zapisati na njima događaj koji joj je obilježio Oktoberfesta. Možda organizatori nisu baš nadmašili
ljeto. Unatoč tome što to samo po sebi zvuči čak i Oktoberfest, ali provod je bio zagarantiran.
čudno, najčudnije oko traperica je to što su djevojke Rujanfest je otvorio svoja „skupa“ vrata (ulaznica
različitih tjelesnih obilježja, a svakoj traperice prista- 10 kn) 24. rujna ove godine. Na velikom prostoru
ju savršenije nego što se to može i zamisliti. Cure će uz jezero bila je postavljena pozornica, pa nekoliko
tijekom svih tjedana praznika sklopiti nova poznan- velikih šatora, lunapark, mnogo, mnogo štandova te
stva i prijateljstva, doživjeti nova iskustva, prebroditi tzv. dječji kutak, koji smo posvuda tražili, ali nismo
mnoge probleme i nadasve se promijeniti. Već na pronašli. Na pozornici su nastupale sve veće hrvatske
prvoj stranici knjige dočekaju vas brojni zapleti, zvijezde. U šatore nismo zavirivali, ali dalo se naslu-
neugodne situacije, dobri i loši trenuci... Uzmete li titi da se tamo nešto fino kuha. Bilo je tamo i raznih
ovaj roman u ruku, pročitat ćete ga prije nego izgov- štandova punih suvenira i nama djeci definitivno
orite njegov naslov. Na kraju ćete se osjećati ne kao najzanimljiviji dio Rujanfesta - LUNIĆ. Odraslima
čitatelj već kao jedan od likova. Kao da ste prošli sve je pak najzanimljivije bilo pivo, obzirom da su ga svi
što i glavne junakinje, pa čak i odrasli. Barem malo. imali u rukama dok su šetali. No vratimo se na lunić,
bio je to jedan od boljih, manji, ali s puno adrenalin-
Lucija Šutić, 8.b skih sprava.
Na pitanje hoće li uskoro Rujanfest postati kokuren-
DEBELA cija Oktoberfestu, sa sigurnošću bih rekla NE.
Oktoberfest ima dugu tradiciju, vjerne posjetitelje…
Predstava Kazališta Mala scena napravljena po ro- Uostalom, ne treba kopirati nego sam izmišljati, jer
manu Silvije Šesto Stipančić ako želimo nešto posebno, to ne bi smjela biti nečija
slika i prilika. No, da ne duljim, i sljedeće ćemo
Ako se borite protiv viška kilograma i ljubavnih godine posjetiti Rujanfest, a do tada sve se može
jada, onda vam svakako preporučamo da pogle- promijeniti, jer organizatori su za prvi put napravili
date ovu predstavu. Naime, glavni lik je Lada, pristojan posao, a to što je bilo malo blatno i koji dan
petnaestogodišnjakinja koja muku muči s «očitim» padala kiša, možemo predbaciti samo majci prirodi.

Ramona Antić, 6.c

Prijatelji životinja

Prijatelji životinja Što bi napravio/la da ti netko daruje psa za
rođendan?
Sisavci, glodavci, ribe, kukci... sve životinje imaju
pravo na život. One su poput ljudi; na kopnu ili u a) Pitao/la bih gdje su ga kupili, je li cijepljen?
vodi osnivaju životinjske zajednice, traže hranu, b) Ne bih ga uzeo/la jer ne volim životinje.
paze svoje mladunce i prehranjuju obitelj. U prirodi i c) Malo bih razmišljao/la treba li nam uopće i
ugibaju, bilo da postaju lovina ili da umiru od bolesti,
starosti… Slabašni, nemoćni… Tako se održava i imamo li mjesta za njega.
nastavlja vrsta.
Vraćaš se iz škole i jedan slatki mali psić te
No, ako čovjek poželi krzno, kožu ili meso neke prati cijelo vrijeme, što ćeš napraviti?
životinje, neće prezati od toga da ubije zdravog a) Odnijet ću ga doma i zamoliti roditelje da
mužjaka, skotnu ženku ili bespomoćno mladunče. ostane s nama.
Čovjek ubija životinje čak iz zabave. Time b) Probao/la bih pobjeći od njega, a ako ne
može narušiti prirodnu ravnotežu, ugroziti neku bi upalilo, preplašio/la bih ga.
životinjsku vrstu i dovesti je čak do istrebljenja. c) Sjeo/la bih na klupu i pokušao/la
naći nešto hrane za njega.
Humanitarnim akcijama i javnim apelima
možemo spasiti život nekih životinja koje izumiru jer Danas ideš kupiti svoju macu života, a iz
ih ljudi previše love i ubijaju. povijesti si dobio/la 1, što ćeš reći
roditeljima?
Humanost možemo pokazati i ako udomimo neku a) Reći ću im istinu pa što bude.
životinju (napuštenog psa ili mačku) i pružimo joj b) Slagat ću im da sam dobio/la 5 iz
topao dom u kojem će se osjećati zaštićeno.
matematike pa ću je napokon dobiti.
Zato, bacite se na posao. Ne kaže se uzalud: TKO c) Putem do doma ću nešto pokušati smisliti pa
VOLI ŽIVOTINJE, VOLI I LJUDE!
ću je možda dobiti.
Iva Dominović, 6.d
Tvoj/a prijatelj/ica i ti šetate parkom i
Test naiđete na ranjenu pticu, što ćete napraviti?
a) Pomoći ćemo joj tako da ju odvedemo vetrinaru.
Voliš li životinje? (ali iskreno) b) Samo bismo prošli pokraj nje.
c) Ne znam. Vrištali bismo i skakali k’o ludi.
a) Naravno!
b) Ne. NAJVIŠE ODGOVORA A
c) Ne pretjerano. Ti jako voliš životinje. Životinje su tvoji pravi pri-
jatelji. Najviše bi ti odgovarali psi, jer su jako zaigra-
Kako bi postupio/la da vidiš mačića na cesti? ni i s njima možeš ići u šetnju. a ako ne voliš ići van,
onda su ti mačke, ribe i zamorci bolji izbor.
a) Uzeo/la bih ga doma i othranila.
b) Ništa, samo bih prošao/la pokraj njega. NAJVIŠE ODGOVORA B
c) Uzeo/la bih ga i odnio/ijela u pet-centar. Ti ne voliš životinje. Nisu ti interesantne. No, stara
poslovica glasi: Tko ne voli životinje, ne voli ni
Kako bi reagirao/la da vidiš čovjeka kako ljude. Tebi bi odgovarala jedna mala životinjica, da
udara životinju? se polako privikneš… Vrijeme je za promjene.

a) Pomogao/la bih toj životinji. NAJVIŠE ODGOVORA C
b) Klonio/la bih se tog čovjeka. Tebi se malo sviđaju pa malo ne sviđaju kućni ljubi-
c) Ne znam što bih napravio/la. mci, ali svejedno bi htio/jela imati jednog. Pokušaj
nagovoriti roditelje da ti kupe kućnog ljubimca koji
ne traži veliku obvezu. I brini se za njega ili nju.

Križaljka

1. Profesori koji imaju razred o kojem se brinu 4 ??
godine
2. Profesorica koja predaje geografiju i povijest, ?
razrednica jednom od sedmih razreda
3. Profesorica vjeronauka, razrednica jednom od ??
osmih razreda
4. Profesorica hrvatskog jezika, razrednica jednom
od sedmih razreda.
5. Profesor likovne kulture
6. Profesor tjelesne i zdravstvene kulture, razrednik
jednom od osmih razreda
7. Profesorica matematike, razrednica jednom od
osmih razreda
8. Profesorica hrvatskog i engleskog jezika,
razrednica jednom od šestih razreda
9. Jedina profesorica iz njemačkog jezika
10. Profesorica hrvatskog jezika, razrednica jednom
od šestih razreda.

KONAČNO RJEŠENJE:
Profesorica koju učenici često odabiru za najbolju
profesoricu u školi.

Spužva Bob

Školski biseri „Kako se glasa miš ?“
„Klik – klik“
Profesorica: Što je vodostaj?
Učenik: Voda koja stoji. „Doktore, nemojte mi tu petljati s latinskim izraz-
ima, nego mi recite jasno, kao običnu čovjeku, od
Profesorica: Smiri se ili ću ti dati 1! čega zapravo bolujem!“
Učenik: Ma, jedna više-manje… „Pa evo: Vaš je problem u tome što ste obična
Profesorica otvori imenik: Ah, već imaš jednu. lijenčina!“
„Aha, a možete li mi reći kako se to kaže na latin-
Profesorica: Što to sad imaš? Čime se igraš? skom, da mogu prenijeti svojoj ženi?“
Učenica: Pa ništa, s dlakom.
Pita učiteljica Pericu:
VICEVI «Perice,znaš li što je to demokracija?»
«Znam, to je kad dvije budale imaju više prava nego
Žali se čovjek psihijatru: jedan pametan.»
„Ne mogu više, neprestano mi se čini da me neko
prati!“ Srela lisica zeca bez oka i ruke.
„Dobro, a recite, što ste po zanimanju?“ Pita ona njega: «Zeko, što ti je bilo?»
„Turistički vodič.“ A zec joj odgovori: «Kladio sam se s medom u oko
da mi ne može iščupati ruku.»
Profesor se deseti put nakašlje pa naposljetku reče:
„Ivice, ne smiješ spavati pod satom!“ Katarina Mamić, 6.a
„Ma, mogao bih ja profesore, samo da ne kašljete
toliko!“