Internet

INTERNET

OPĆENITO O INTERNETU

Internet je globalna mreža međusobno povezanih računala. Računala su povezana različitim
medijima kao što su kabeli, telefonske žice, wireless, satelit i slično a različiti uređaji koji
omogućuju njihovo međusobno povezivanje su routeri, switchevi i web serveri.
Izgradnja danas poznatog interneta počela je 50ih godina 20st od strane američke organizacije
ARPA (eng. Advanced Research Projects Agency) čiji je zadatak bio izgradnja računalnih
mreža u vojne svrhe. 1969. god. puštena je u rad probna mreža ARPANET kojom su bila
povezana 4 sveučilišta u SAD-u i ona se smatra pretečom današnjeg interneta.
Carnet je Hrvatska akademska mreža (Croatian Academic Research Network) koja je osnovana
1991. god. od strane ministarstva znanosti i školstva da omogući povezivanje Hrvatske sa
svijetom preko mreže infrastrukture.
Osnovni entiteti na mreži/internetu:
User (korisnik) – osoba koja koristi računalo;
Klijent (host) – računalo kojim se zahtijevaju određene usluge i servisi na mreži;
Server (poslužitelj) – računalo koje pruža usluge i servise na mreži;
Resursi – skup svih podataka, programa i servisa koje se nalaze na računalu.

Server ili poslužitelj je računalo na kojem se pohranjuju podaci i mrežne aplikacije i zato je sa
hardverske strane moćnije od klijenta. Njegov je glavni zadatak dati pristup podacima,
uslugama i uređajima za to ovlaštenim klijentima.
Klijent je računalo koje omogućuje pristup podacima i uslugama koje pruža server ali klijenti
mogu međusobno razmjenjivati podatke posredstvom poslužitelja (chat, LAN igre i sl.) a mogu
to raditi i bez posredovanja servera.
ISP (Internet Service Provider - pružatelj internet usluga)

Centralne točke interneta su ISP-ovi jer omogućuju povezivanje korisnika i ostalih sudionika
računalnih mreža na internet u jednu informatičku cjelinu u kojoj svaki entitet može uspostaviti
vezu sa bilo kojim drugim, naravno ukoliko je to dopušteno. Neki primjeri ISP-ova u Hrvatskoj:
T-Com, A1, Optima i slični.
ISP funkcionira tako da zakupi čitavu jednu adresnu klasu npr. 230.0.0.0 do 231.0.0.0 što mu
omogućuje 2563 slobodnih adresa (cca 16.7M).
Budući da svako računalo na internetu mora imati svoju IP adresu, ISP onda jednu od adresa u
svom rasponu dodjeli nama, i to se zove javna ili WAN adresa koja je dostupna svima, dok naša
privatna ili LAN adresa ima standardni oblik tako da nam nijedno računalo izvan naše mreže
ne može pristupiti. Raspon privatnih adresa je od 192.168.0.0 do 192.169.0.0

Uspostavljanje veze na internet

Da bi korisnik mogao uspostaviti vezu na internet potrebno je imati slijedeće:
računalo sa instaliranom mrežnom karticom – NIC (network interface card);
pristup analognoj liniji i otvoren račun kod ISP-a ( ili otvoren pristup mreži koja je
povezana na internet);
svu popratnu opremu za povezivanje – kabele, router, Wireless adapter
i sl.

Osnovni mrežni uređaji:
Hub – koristi se povezivanje dva ili više računala u LAN mreži s time
da samo dva računala mogu istovremeno razmjenjivati podatke;
Switch - koristi se povezivanje dva ili više računala u LAN mreži s time da sva računala
mogu istovremeno razmjenjivati podatke i ima nešto veći broj portova
(ulaznih priključaka) nego Hub;
Router - koristi se povezivanje dvije ili više LAN mreža te za
povezivanje WAN mreža s time da ima mogućnost pretvaranja
analognog u digitalni signal i obrnuto tako da je nužan za povezivanje
na Internet.

Računalne mreže

Računalna mreža je skupina dva ili više međusobno povezanih računala koji dijele neke
resurse (podatke, sklopovlje, programe...). Računala se smatraju povezanima ako mogu
razmjenjivati informacije.
Vrste mreža:
LAN (Loca Area Network) – lokalna mreža međusobno povezanih računala, obično unutar iste
zgrade ili ustanove gdje se veza može ostvariti žično ili bežično brzinama do 100 Mbps.
Prednosti koje pruža su dijeljenje mrežnih resursa, veliki bandwidth i relativno jeftina oprema.
WAN (Wide Area Network ) – širokopojasna mreža koja povezuje dvije ili više udaljenih LAN
mreža a može se prostirati na području čitave zemaljske kugle i povezivanje je isključivo žično.
Ima manji bandwidth od LANa ali omogućuje povezivanje na internet i stabilniju konekciju jer
ima sporiji protok podataka.
Ostale mreže: PAN (privatna mreža), MAN (gradska mreža)….

Usluge i servisi na internetu

Usluge koje se nude na internetu:
WWW (World Wide Web) – servis za pretraživanje i pregledavanje multimedijalnog
sadržaja što nam omogućuje HTTP protocol (objasniti na primjeru da web stranice
mogu sadržavati i audio, video, slikovni i flash sadržaj osim onog tekstualnog)
E-mail (Elektronička pošta) – usluga koja omogućuje razmjenu poruka sa drugim
korisnicima na mreži, a može osim teksta sadržavati i druge multimedijske elemente
NewsGroup i Forumi – su javne diskusijske grupe na kojima korisnici mogu čitati
poruke od ostalih korisnika i slati vlastite (misljenja, komentari)
Chat – omogućava realtime komuniciranje velikog broja korisnika na način da
razmjenjuju tekstualne poruke
WebSMS – omogućuje slanje SMS poruka na mobitel putem Interneta
Telnet – servis za pristup udaljenom računalu pomoću terminal (CMD)
FTP – protocol koji nam omogućuje prijenos podataka između računala na mreži
VoIP (internet telefonija)– protokol koji omogućuje audio komunikaciju između
korisnika na mreži.

Za neke od navedenih usluga potreban je korisnički račun.

Korisnički račun (Account) je skup informacija koje jednoznačno definiraju korisnika na
određenom servisu. Obično se sastoji od korisničkog imena (username) i lozinke (password).
Svaki servis ima vlastita pravila koja određuju pravila korištenja i raspoložive resurse za
korisnike.
Da bi mogli pristupiti nekoj stranici potreban je Internet browser (preglednik). Postoji više
različitih Internet preglednika koje možete koristiti: Internet Explorer, Mozilla Firefox, Opera,
Safari, Netscape, te mnogo drugih.

Adrese računala, korisnika i resursa na internetu

Adresa je oznaka kojom se jednoznačno opisuju ili određuju entiteti na mreži, tako koristimo
tri vrste adresa za: računala, korisnike i mrežne resurse (datoteke, uređaje..).

Adrese računala

Sva računala na mreži imaju jedinstvenu IP (Internet Protocol) adresu i ona služi da bi
jednoznačno odredila svaki uređaj na mreži (moramo znati odakle šaljemo i gdje šaljemo da
bismo mogli razmjenjivati informacije na mreži).
IP adresa je ustvari brojčani niz u obliku 4 binarna okteta (npr. 10100001 00110101 00000010
01000101) ili u dekadskom zapisu 169.53.2.69. Pošto imamo na raspolaganju 8 bita, raspon

adresa svakog okteta je (0 - 255).

Tako npr. 10.0.0.0 je valjana a 196.0.0.300 ne valjana IP adresa.
Ljudima je ipak teško pamtiti ovako dugi niz brojeva pa nam zato služe simboličke adrese koje
obično koristimo kada pretražujemo internet. Tako je primjerice 174.121.14.165 ustvari web
adresa www.index.hr. Ipak, kako računala razumiju samo brojeve, razvijen je sustav za
prevođenje simboličkih u brojčane adrese. DNS (Domain Name System) serveri su na internetu
zaduženi za takvo prevođenje.

Na primjer:

www. .index .hr
(174.121.14.165)

Vrsta internet servisa ime domene vrhovna domena

Domena je identifikacijski pojam koji definira određeno područje upravljanja tj. kontrole na
mreži. Sustav domena je hijerarhijski organiziran od najviših domena prema nižima. Glavne
(Top level Domains) obuhvaćaju mreže unutar određene vrste djelatnosti ili pak mreže na
nekom regionalnom području.

Najpoznatije vrhovne domene po djelatnostima su:

komercijalna poslovna
.com (commercial) .biz (bussines)

djelatnost djelatnost

obrazovna razne
.edu (educational) .org (organization)

djelatnost organizacije

.net (network) mrežna državne
djelatnost .gov (government)

institucije

Vrhovne domene po regionalnoj podjeli koriste se u obliku dvoslovnih kodova država npr .hr

Hrvatska, .si Slovenija, .it Italija, .us USD i sl.

Adrese resursa

Kao i računala tako i svaki sadržaj (resurs) dostupan na računalu ima svoju jedinstvenu URL
adresu. URL (Uniform Resource Locator) je pojam koji na jedinstveni način opisuje kako se
resurs zove, gdje nalazi (na kojem računalu i u kojoj mapi) te na koji mu način pristupiti. Ovdje
se susrećemo sa pojmom protokola – to su standardizirani načini za prikaz i ovjeravanje
podataka a omogućavaju računalima slanje i primanje podatka preko mreže

http://www.ibm.hr/marketing/index.html

protokol://servis.domena.rootdomena/mapa/imedatoteke.ekstenzija

naziv adresa mapa - put naziv
protokola poslužitelja do resursa resursa

Adrese korisnika

Korisnici interneta koriste e-mail adrese za razmjenu elektroničke poste. E-mail adrese se
sastoje od korisničkog imena osobe i računala na kojem posjeduje e-mail račun. Pri kreiranju
e-mail računa korisničko ime može sadržavati samo alfanumeričke znakove (slova i brojeve) i
znakove (. - _)
Na primjer:

[email protected]

korisničko e-mail
ime poslužitelj

Ime e-mail poslužitelja navodi se računalo na kojemu korisnik prima i šalje svoju e-mail
poštu. Znak @ hrv. pri (eng. at) koristi se za razdvajanje korisničkog imena osobe od računala
na kojem radi.

Upotreba e-maila

Elektronička pošta nam omogućuje razmjenu podataka sa multimedijalnim sadržajem s ostalim
korisnicima. Princip slanja je isti kao i kod klasične pošte, korisnik ima svoju adresu, dolazni i
odlazni sandučić (Inbox, Outbox, Draft). Korisnička e-mail adresa je oblika
[email protected]_domena.
E-mail možemo koristiti na vise načina, možemo se služiti s njime preko glavnoga servera,
onoga koji pruža e-mail uslugu – WEB Mail, a možemo i sve obavljati preko računala na način
da na njemu imamo instaliran e-mail klijent (program) koji komunicira sa serverom te preko
njega obavlja sve operacije slanja i primanja elektronske pošte (Outlook, Thunderbird, Eudora..
).
Izmjena pošte se obavlja preko protkola POP3, SMTP, IMAP.
POP poslužitelj nam omogućuje da preuzimamo poštu sa poslužitelja na računalo. Dakle
pop.gmail.com je jedan primjer servera koji nam šalje poštu na klijenta. SMTP poslužitelj
omogućuje slanje pošte na odredište, dakle kad nekome šaljemo mail ovaj je server zadužen da
ga i dostavi ako ne može šalje nam obavijest o neuspješnom slanju. Primjer smtp.gmail.com.
IMAP protokol upotrebljava e-mail klijent da preuzme poštu sa udaljenog servera.
Pravila pristojnosti za korištenje e-maila:

biti kratak i jezgrovit
upotrebljavati jasne opise sadržaja u naslovu (zaglavlju) koja jasno upućuje na
prioritet i sadržaj poruke
ne primati i ne slati poruke neodgovarajućeg ili eksplicitnog sadržaja jer vjerojatno
sadrži virus
voditi računa o načinu pisanja poruke, tako da ne pišemo velikim slovima,
preskačemo bespotrebno redove ili pretjerano koristimo interpunkcijske znakove

Spam

Spam ili Junk (Smeće) je sinonim za neželjenu poštu koja obično sadrži reklamne poruke, lance
sreće, seksualni sadržaj i hoax poruke kojima se želi doći do informacija korisnika.
Karakteristično je za spam poruku da počinje prijateljski, što indicira da vjerojatno poznajete
pošiljatelja i time da ćete otvoriti poruku, ali na sreću adresa pošiljatelja se jako lako provjeri.
Istu spam poruku dobije i nekoliko tisuća korisnika.
Spam se šalje u svrhu oglašavanja a kako bi se uštedilo na istom u javnom prostoru što je znatno
skuplje. Ne često velike kompanije tako unajmljuju spammere koji pronalaze e-mail adrese po
raznim forumima, grupama a katkada i na nezakonite načine (preprodajom informacija
korisnika). Spam je uz danas veliki problem jer se tako generira puno više prometa na internetu
nego što bi trebalo i ponekad dolazi do zagušenja ili prekida rada određenog servisa.
Uz današnju tehnologiju nemoguće je izbjeći spam, kad nam i sam npr. gmail ili yahoo nudi
samo opciju da označimo isti u cilju da ga tako jednom identificiramo i označimo nepoželjnim.
Korisnija metoda je koristiti vise e-mail adresa jer ne često je ona kriterij bez kojeg se ne možete
napraviti račun na određenom sajtu, grupi i sl. Tako ograničavate da vam spam, ako ga i ima
dolazi na samo jednu adresu, a uvijek znate koje poruke očekujete na adresi predviđenoj za
spam.

Zlonamjerni programi

Svaki program kojemu je svrha da čini štetu na računalu spada u grupu štetnih tzv. Malware
programa (engl. malicious software). Karakteristično je da ovakvi program oštećuju, brišu ili
na drugi način uništavaju sistemske ili korisničke podatke te uzrokuju niz nekontroliranih radnji
na istom računalu ili cijelim računalnim sustavima. Osnovne vrste malwarea su: virusi, crvi,
trojanski konji i logičke bombe. Ostale vrste nepoželjnih softvera su: hoax, dialer, spyware.

Virus je maleni računalni program sposoban da se neprimjetno ubaci u neki drugi program
postajući tako njegov naizgled sustavni dio. Automatski se sam umnožava, čineći različite
oblike štete i neželjenih posljedica na zaraženom računalu. Npr. oštećuje druge programe, briše
pojedine datoteke ili sadržaj cijelog diska. Do širenja virusa dolazi prenošenjem i pokretanjem
inficiranih datoteka na drugim računalima. Mogućnosti su razne, a osim privitka u e-mail
poruci, inficirane datoteke put do drugih računala mogu doći pohranom na prijenosne medije
(CD, Zip, disketa...). Virusi obično napadaju pojedinačna računala, s time da imaju mogućnosti
maskiranja u sistemke procese što ih čini otpornijim i nedostupnijim za skeniranje i brisanje.
Crv (Worm) je samo replicirajući malware program koji upotrebljava mrežne resurse za širenje
bez dopuštenja korisnika. Za razliku od virusa koji u svom djelovanju nastoji pronaći i inficirati
neku od datoteka zatečenih na napadnutom računalu, crvu za djelovanje nisu potrebne datoteke
domaćini. Crv je samostalan program koji se za širenje oslanja prvenstveno na vlastite
mehanizme i na računalnu mrežu. Nema sposobnost da se ubaci u druge programe već je
programiran da se maskira kao da izvršava dio poslova unutar mreže čineći štetu mrežnim
sustavima, te iskoristavajući slobodni bandwidth1. Bandwidth je brzina prijenosa podataka
preko mrežnog medija i mjeri se u bps.
Trojanski konj (Trojan horse) je malware aplikacija koja se maskira u običnu aplikaciju dok
svojim štetnim akcijama može brisati podatke, uskratiti pristup na internet, sakupljati i slati
korisničke informacije drugim korisnicima na mreži (hakerima). Većina trojanaca ima
simbolična imena poput Igre.exe, Start.exe, Play.exe i sl. Trojanski se konj također ne može
samo – umnožavati. Dobra navika je downloadati programe direktno sa siteova proizvođača a
ako nismo sigurni da li je softwer dobronamjeran obavezno ga skenirati antivirusnim
programom prije pokretanja.

Mjere zaštite

Neke od mjera zaštite na internetu su:
Instaliranje i održavanje antivirusnih i firewalla (Comodo, Avast, AVG )
Korištenje lozinki i ostalih sigurnosnih mehanizama kod kreiranja računa
Redoviti update operacijskog sustava i ostalih programa instaliranih na računalu.
Redovito arhiviranje podataka: stvaranje sigurnosnih kopija (Backup) kako bi ih
pohranili na sigurno.

1 Bandwidth je brzina prijenosa podataka preko mrežnog medija i mjeri se u bps.

Sigurnost na mreži i internetu

Vatrozid (Firewall) je aplikacija ili hardverska komponenta koji stoji između lokalne mreže i
interneta. Firewall nadgleda koji se sve programi s naše strane imaju pristup internetu te tko
izvana ima pristup našem računalu, tako ovisno o podešenjima on blokira ili propusta pojedini
prijenos podataka. Neki od besplatnih firewalla su: Comodo, Avg... Iako većina ISPova ima
ugrađeni firewall koji filtrira podatke u našoj konekciji dobra je zamisao imati jedan svoj, za
kućne korisnike u softverskom obliku.

Programi za zaštitu

Za lakše pronalaženje virusa i njihovo brisanje sa zaraženog računala koristimo antivirusne
programe. Važno je vršiti redoviti Update za antivirusne programe tako da program stalno
raspolaže sa najnovijim definicijama virusa, jer antivirusni sustav ne može prepoznati i uklonit i
virus ako nema njegovu definiciju u svojoj bazi. Najpoznatiji antivirusni programi su Nod,
Northon, F-Security. Ne koristiti više od jednog antivirusnog softvera jer to može naštetiti
računalu pošto jedan drugoga zbog postojećih definicija u bazi tretiraju kao virus.