LIST U SVIJETU TIŠINE, 4. BROJ

BESPLATAN PRIMJERAK!

2 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

UDRUGA GLUHIH I NAGLUHIH

DUBROVAČKO NERETVANSKE ŢUPANIJE
20 000 DUBROVNIK, JOSIPA KOSORA br. 30
e-mail: [email protected]
tel./fax.: 020/332 – 690
matiĉni broj 3390993
ţiro-raĉun kod OTP banke d.d. 2407000-1100022068

Predsjednik: dr. Ivo Jerković
Stručni suradnik: Stanka Grbić, ing

Radno vrijeme Udruge:
od ponedjeljka do petka : 8:00 – 16:00 sati
Rad sa strankama od 8:30 – 13,30 sati
petkom u Općini Ţupa Dubrovaĉka
tel./fax.: 020/486 - 442

Glavna urednica:
Marijana Ĉanić

Suradnici:
Teica Margaretić
Ivica Boci
Ani Liban
Zlatko Ogresta
Damir Boras

U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009. 3

S A D R Ž A J:

1. RIJEČ UREDNICE ……………………………………………………………………….str. 4.

2. DJELATNOST UDRUGE
2.1. Izlet na otok Mljet................................................…………………………….str. 5.
2.2. Jedriliĉarsko druţenje „S vjetrom kroz tišinu“....…………………………….str. 7.

3. ODNOS SOCIJALNE SREDINE PREMA GLUHIM I NAGLUHIM OSOBAMA…str.10

4. NOVA DOGAĐANJA U UDRUZI
4.1. Dubrovaĉke ljetne igre i Udruga gluhih i nagluhih DNŢ.……………...........str. 12.
4.2. Novi izgled Udruge.…………………………………………………....……str. 13.

5. SURADNJA SA DRUGIM UDRUGAMA…………..……………………………………str.14.

6. STVARALAŠTVO – IZ PERA NAŠIH ČLANOVA
6.1. Zapis o teško gluhoj osobi, Terezija Margaretić…………………..........….…str. 16.

7. GOVORITE LI ZNAKOVNI??....................................................................................str. 19.

4 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

2. R I J E Č U R E D N I C E

Već dugi niz godina, još od 1958. godine, u
posljednjim se danima rujna u mnogim državama
obilježava Međunarodni tjedan gluhih, čiji je
vrhunac Međunarodni dan gluhih, koji se slavi
posljednje nedjelje u rujnu. Kao i mnoge „manjine“
koristimo tu priliku da bismo proslavili zajedničkim
okupljanjem, ali i senzibilirali javnost, ukazujući im
na svoje probleme i potrebe.
Stoga ne čudi da upravo taj dan odabiremo za
predstavljanje novog broja našeg lista, koji vam i ovaj put donosi obilje zanimljivih priloga.
Vedran Kastrapeli donosi reportaže s jednodnevnog izleta na Mljet. Tu je reportaža s
jedriličarskog druženja „S vjetrom kroz tišinu“, kojeg smo najavili u prošlom broju.
Razgovarali smo s našim dugogodišnjim članom i istaknutim volonterom Ivicom Bociem, s
posebnim osvrtom na znakovni jezik, čije znanje Ivica predano prenosi svim
zainteresiranim članovima u prostorijama Udruge. Zahvaljujemo se našim volonterima
koji su praznik rada proslavili radno, uređujući prostorije Udruge, kao i Dubrovačkim
ljetnim igrama, čija je uprava za naše članove osigurala besplatne karte za predstavu.
Svakako pročitajte priču naše drage Teice Margaretić i poslušajte njezin savjet: posegnite
duboko u sebe, pronađite talent kojim ćete se izraziti i pomozite nam stvarati naš i vaš list.

Marijana Čanić

U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009. 5

3. D J E L A T N O S T I U D R U G E

3.1. Izlet na otok Mljet

Piše: Vedran Kastrapeli

Udruga gluhih i nagluhih Dubrovačko-neretvanske županije je svim svojim
članovima organizirala jednodnevni izlet na otok Mljet. To je otok izuzetne
prirodne i kulturne baštine, a godine 1960. njegov sjeverozapadni dio je
proglašen Nacionalnim parkom.
Na izlet smo išli u subotu 13.lipnja sa katamaranom „Nona Ana“ iz
Luke Gruž. Tijekom vožnje tridesetak članova Udruge je moglo uživati u
udobnosti broda i ljepotama Elafitskih otoka. Dolaskom na otok Mljet u
mjesto Polače, svjedočili smo ostacima građevina iz rimskog doba
(bazilika, palača i terme). Također, na ovom mjestu smo ušli u zonu
Nacionalnog parka Mljet. Kasnije smo se ukrcali u minibus koji nas je
doveo do Pristaništa i pri tom smo lokalnom barkom došli na otočić Sv.
Mariju (otok unutar otoka). Neki članovi su išli na razgledanje
Benediktinskog samostana iz 12. stoljeća, neki se kupali u jezeru, a
neki sjedili u hladovini i pijuckali ispred lokala.

Zdravko, Mrvica, Finka i Ivica
Negdje oko jedan sat popodne morali smo napustiti otočić, jer u dva sata
je bio organiziran objed za članove naše Udruge u Hotelu Odisej. Hotel
se nalazi u mjestu Pomena koja je također u sklopu Nacionalnog parka.
Nakon objeda neki su otišli u šetnju, a neki su se kupali ispred hotela.
Ostalo je malo vremena za dokoličarenje, jer već u pet sati brod je polazio

6 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

natrag za Dubrovnik. Na izletu smo se lijepo proveli i nadam se da će još
biti ovakvih druženja sa članovima.

Zar je već vrijeme za polazak?

Ne mogu a da ne stavim na papir neka moja razmišljanja o ovakvom
načinu putovanja, budući da mi je turistički menadžment struka.
Prema mome mišljenju, ovaj prekrasan otok zaslužuje da ga se cijelog
obiđe i upoznaju sva njegova mjesta. Za takvu inicijativu je potrebno
barem tri dana, pa smatram da jednodnevni izlet ne ostavlja dovoljan
prostor za avanturu i doživljaj otoka, pogotovo kad se izračuna 8 sati koje
smo proveli na izletu, 4 i pol sata je izgubljeno na prijevoz katamaranom,
minibusom i barkom. Veći dio članova je samo razmišljalo o vremenu i
kada i u koliko sati moraju negdje biti. Osjećala se nervoza, sve se
odvijalo dinamično, a svi znamo da nam je cilj poći na izlet uživati,
opustiti i družiti se, a ne nervirati. Želimo li takve izlete? Razmislite sami.
Ova činjenica me ne iznenađuje, budući da smo svjedoci sve većeg
svjetskog trenda industrijskog turizma, koji savršeno funkcionira i postaje
automatiziran. On po točno definiranom programu i vremenskom
rasporedu nameće turistima kako se ponašati u destinaciji koju posjete.
Najbolji primjer za komparaciju su izleti brodovima na kružnim
putovanjima. Brod dođe u luku, boravi 6 sati, vrši se ukrcaj i iskrcaj
putnika autobusima, gost obiđe znamenitosti, kupi neki suvenir i tako u
svim „cruising“ destinacijama ponovo. Sve savršeno funkcionira, ali gost
ne sudjeluje samostalno nego je dio aparata turističke industrije koja
njime upravlja.

Otoĉić Sv. Marija na otoku Mljetu 7
U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

3.2. Jedriličarsko druženje „S vjetrom kroz tišinu“
I ove je godine Udruga skipera Jadrana i Udruga gluhih i nagluhih Primorsko-goranske
ţupanije organiziralo jedriličarsko druţenje „S vjetrom kroz tišinu“, već po sedmi put, što je
znak da ovo druţenje prerasta u tradiciju. Druženje se održalo od 24.-26. travnja u
Nerezinama na otoku Lošinju, a sudjelovale su ekipe iz Zagreba, Dubrovnika, Rijeke,
Osijeka, Nove Gradiške itd.. Dubrovačka ekipa, koja već treću godinu za redom sudjeluje u
ovom druţenju iz Dubrovnika se uputila već u četvrtak, otišavši do Primoštena, gdje su
preuzeli svoje plovilo, katamaran „Betina“ Dalmacija Chartera i naše odlične skipere, Ivana
Krstulovića i Josipa Salečića iz Udruge skipera Jadrana, obojice iz Dubrovnika i dobrih
poznavatelja znakovnog jezika. Petak je bio rezerviran za upoznavanje s katamaranom,
kojim smo otplovili do Lošinja, do mjesta Nerezine. Imali smo nešto slobodnog vremena za
šetnju Nerezinama i Lošinjem, a trebalo je i isprobati jedrilice prije regate koja se odrţavala
idućeg dana, dakle u subotu.

Iako se na prvi pogled ne čini baš udobnim, katamaran je pravo čudo, prostor u njemu je
maksimalno i funkcionalno iskorišten, tako da nam je, iako sam očekivala guţvu, bilo sasvim
udobno. Malo mi se teţe bilo naviknuti da to da nemam sigurno tlo pod nogama, ali nakon
nekoliko sati sve je bilo OK, tim više što je društvo bilo izvanredno, bilo je puno smijeha i
8 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

zabave. Uţivali smo i u šetnji Nerezinama i Lošinjem, koristeći svaku prigodu za
fotografiranje. U 18 sati sluţbeno je proglašen početak jedriličarskog druţenja, sudionike
projekta pozdravili su organizatori i pokrovitelji, nakon čega su svi otišli na večeru i jazz
koncert.

U subotu je bio osiguran doručak svim sudionicima projekta, nakon čega su se sastali skiperi
i upoznali s rutom regate, a sama regata je trajala od 11 do 16 sati, nakon čega je uslijedilo
druţenje uz zajednički ručak, a u 20 sati večera, proglašenje pobjednika i dodjela nagrada.
Za razliku od prošle godine, kada su u natjecateljskoj regati prvo mjesto zauzeli Slovenci,
drugo Talijani i treće mjesto Hrvatska i to baš grupa iz Dubrovnika, ove godine pravila su bila
nešto izmijenjena pa su Dubrovčani proglašeni pobjednicima, iako su na cilj stigli –
posljednji. Poslije večere na rasporedu je bio zabavni program, a ujutro smo se svi jedva
nekako dovukli na doručak i sa ţaljenjem se oprostili jedni od drugih; bilo je vrijeme da se
objavi sluţbeni završetak ovogodišnjeg jedriličarskog druţenja i da se jedrilice polako počnu
vraćati u matične marine.

Povratak, naţalost, nije baš glatko tekao, jer smo zbog olujnog juga bili prisiljeni skloniti se u

jednu Zlarinsku marinu i tamo ostati sve do utorka poslijepodne. Ipak, nije nam bilo dosadno,
jer smo u ponedjeljak slavili rođendan jednog od članova naše ekipe, a mještani i časne
sestre iz obliţnjeg samostana su se pobrinuli da ni u čemu ne oskudijevamo, dobili smo
bačvicu vina i popust u marini.

U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009. 9

Udruga gluhih i nagluhih osoba Dubrovačko-neretvanske ţupanije ovim se putem ţeli
zahvaliti i svojim pokroviteljima, koji su omogućili članovima Udruge da sudjeluju na ovom
prekrasnom druţenju. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi za ovaj im je projekt
osiguralo deset tisuća kuna, gospodin Liban „Belina“ pobrinuo se da dobijemo transparent
za katamaran, časne sestre milosrdnice izvezle su zastavu Svetog Vlaha koja se ponosno
vijorila na našem katamaranu, a Županijski teniski savez je omogućio prijevoz kombijem do
Primoštena i natrag.
Ovaj u Hrvatskoj, a i šire, jedinstven projekt objedinjuje u sebi nekoliko ciljeva. Osim što
gluhe i nagluhe osobe dobiju priliku zabaviti se, naučiti nešto i sudjelovati u regatnom
jedrenju, njihovi instruktori, inače čujuće osobe, zajedno s njima razvijaju i usvajaju znakovni
jezik vezan za ovaj sport, te time stvaraju čvrstu podlogu za proširenje turističke ponude jer u
Europi i svijetu postoji veliki broj gluhih osoba, a s ovim projektom postoji velika mogućnost
da nove znakove znakovnog jezika usvoje i ostale drţave odluče li se omogućiti svojim
gluhim drţavljanima plovidbu jedrilicama. Projekt je 2007. godine bio predstavljen na 15.
Svjetskom kongresu gluhih i nagluhih u Madridu, i mnogi su pokazali interes za njega, a sam
projekt već par godina ima međunarodni karakter.

Marijana Ĉanić

10 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

3. ODNOS SOCIJALNE SREDINE PREMA
GLUHIM I NAGLUHIM OSOBAMA

Razgovor vodila Marijana Ĉanić:

IVICA BOCI

1. RoĎeni ste Zagrepčanin. Kada ste došli u
Dubrovnik i zašto?

Kao i mnogim drugim ljudima, moj motiv za
preseljenje bila je ljubav. Oţenio sam se Finkom Matić
1973., a 1975. dolazimo u Dubrovnik. Zaposlio sam se
u dubrovaĉkom poduzeću TUP, i tu proveo ĉitav radni
vijek, sve do mirovine.

2. Kad ste se upisali u Udrugu i koje su, po Vama,
razlike izmeĎu dubrovačke i zagrebačke
Udruge?

Upisao sam se negdje 1997. godine, kada je tajnica Udruge bila gospoĊa Mira Majstorović.
Ne bih istaknuo neku posebnu razliku izmeĊu dubrovaĉke i zagrebaĉke Udruge, osim te da
zagrebaĉka ipak ima više prostora i mogućnosti za potporu, druţenje i edukaciju ĉlanova.

3. Od 2004. u Udruzi podučavate znakovni jezik. Ţelite li i dalje nastaviti s tim?
Znakovni jezik sam učio još dok sam išao u školu, a s godinama sam proširio svoj vokabular,
pridodajući nove riječi i izraze koji se s vremenom neminovno pojavljuju u bilo kojem jeziku.
Drago mi je što svoje znanje mogu prenijeti drugima, to je nešto što ne može lako dosaditi i
rado ću nastaviti s tim dokle god budem mogao. Ovim bih se putem htio zahvaliti i gospoĎi
Mirjani Juriši, voditeljici projekta znakovnog jezika, koja mi je iskazala povjerenje i koja je
zadovoljna mojim načinom rada.

4. Volite li rad s mladim članovima Udruge? Koliko su oni ţeljni naučiti i usvojiti
znakovni jezik?

Volim, kao što sam već rekao u prethodnom odgovoru, uživam u podučavanju drugih.
Odgovor na drugo pitanje već ne bih znao, unutar populacije mladih gluhih osoba koje
dolaze ovdje na poduku postoje oscilacije kao i u svakoj drugoj populaciji: netko pokazuje
više interesa, netko manje.

5. Danas, bilo zbog prirode posla ili osobnog opredjeljenja postoje mnogi ljudi koji
čuju, ali se sluţe i znakovnim jezikom. Što mislite o tome?

To mi doista puno znači, jer se time premošćuje jedan veliki jaz izmeĎu gluhih i čujućih
osoba, stvaraju se prijateljstva koja inače i ne bi bila moguća zbog nedostatke tečne

U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009. 11

komunikacije, a takve nam osobe mogu puno pomoći u životu, pogotovo kad je riječ o
suočavanju gluhe osobe s zastrašujućom birokratskom aparaturom. Tu posebno izdvajam
sudskog tumača znakovnog jezika, kao i volontere Udruge koji uvijek rado priskaču u pomoć,
kad god su u mogućnosti.
6. Smatrate li da je Udruzi potrebno više okupljanja i meĎusobnog druţenja članova?
Apsolutno je potrebno, bez obzira radi li se o mlaĊim ili starijim ĉlanovima, jer svima njima
godi biti meĊu svojima, znati da nisu sami, jer iako ide na bolje, u „normalnom“ društvu još
nismo prihvaćeni kao ravnopravni. Naţalost, zbog nedostatka prikladnog prostora, takva
okupljanja su zasad nemoguća.

Sudionici projekta: Stanka Grbić, Vedran Kastrapeli, Ani Liban,
Damir Zec, Mirjana Juriša (voditeljica projekta), Neda Stipanović Meter i Ivica Boci

(izvoditelj projekta)

12 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

4. NOVA DOGAĐANJA U UDRUZI

4.1. Dubrovaĉke ljetne igre i Udruga gluhih i nagluhih DNŢ

U Dubrovniku je završila 60-a obljetnica Dubrovaĉkog ljetnog festivala, ili ljetnih igara, što je
naziv uvrijeţen meĊu Dubrovĉanima. Kao i svake godine dosad, program je obilovao
predstavama i koncertima za koje se ponekad traţila i karta više. Predstava koja je pobudila
veliki interes publike svakako je Drţićev "Arkulin" u reţiji Krešimira Dolenĉića, odigran u
prekrasnom parku Umjetniĉke škole Luka Sorkoĉević. Naslovnu ulogu izvrsno je odglumio
poznati hrvatski glumac Predrag Vušović, uz fantastiĉnu ekipu u kojoj su se posebno isticali
Milka Podrug Kokotović, Mirej Stanić, Maro Martinović, Perica Martinović i Nikša Kušelj.

Uprava Dubrovaĉkih ljetnih igara se potrudila da "Arkulin", osim po sjajnoj izvedbi i odliĉnoj
glumaĉkoj ekipi, bude zapamćen i po tome što je dio ulaznica besplatno podijeljen.
Gospodin Maro Milković iz odjela prodaje osigurao je dvadeset besplatnih ulaznica za
predstavu ĉlanovima Udruge gluhih i nagluhih osoba Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije, i to
za prvu predstavu "Arkulina" ovoljetnih Igara, 14. srpnja. Udruga koristi ovu priliku da bi se
zahvalila svima koji su to omogućili, te se nada da će se suradnja nastaviti na zadovoljstvo
obiju strana. Jer, dobro je ĉiniti dobro.

Napisala Marijana Ĉanić

Predstava Arkulin 13
U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

4.2. Novi izgled Udruge

Prvi svibanj iskorišten za preureĊenje prostorija Udruge gluhih i nagluhih Dubrovaĉko-
neretvanske ţupanije.
S obzirom da Grad Dubrovnik nije pripremio proslavu današnjeg dana, ako ne raĉunamo
predizborne kampanje koje su mjestimiĉno ukljuĉivale grah i kobasice, Dubrovĉani su se
većinom morali snalaziti sami. A današnji neradni dan, tijekom kojeg je doslovno sve u gradu
bilo zatvoreno, nije se mogao ni kruh kupiti jer nijedna pekara nije radila, volonteri i ĉlanovi
Udruge gluhih i nagluhih Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije ocijenili su najboljim za
izvoĊenje "makeovera" prostorija Udruge.
Proteklo je već nekih pet godina, ako ne i više, otkad je Udruga uselila u prostorije u ulici
Josipa Kosora koju joj je ustupio Grad Dubrovnik, a to je dugo vrijeme za gledati jednu te istu
boju na zidovima. Dotadašnju bijelu je svakako trebalo obnoviti, ali otišlo se korak dalje, te je
svaki zid dobio svoju boju: crvenu, naranĉastu i bijelu. Posao nije dugo trajao, uz pjesmicu
"Kad se male ruke sloţe" deset volontera obavilo je sve za svega nekoliko sati, a rezultat je
zapanjujući, sada prostorije Udruge izgledaju toplo, vedro i veselo, što će motivirati i
oraspoloţiti ne samo ĉlanove, već i zaposlene.
Udruga se svojim marljivim volonterima oduţila dobrom marendom, a vaţno je napomenuti
da su prema svojim mogućnostima volontirala i djeca, od malena uĉeći vaţnost pomaganja
drugima. Vjerujem da nitko od nas nije zaţalio što se odazvao ovoj akciji, bila je to divna
prilika za druţenje, smijeh, stvaranje novih i obnavljanje starih prijateljstava.

Marijana Ĉanić

14 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

5. Suradnja s drugim udrugama

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAĈKO-NERETVANSKE ŢUPANIJE

Na krajnjem jugu, u Gradu sv.Vlaha smjestilo se Društvo multiple skleroze
Dubrovačko-neretvanske ţupanije. Nakon što je duţe vrijeme djelovalo kao sekcija
Splitsko dalmatinske ţupanije, 06.05.2004. godine osamostaljuje se, zapošljava
dipl.oec. Patriciju Švaljek i počinje sa svojim djelovanjem. Prva Predsjednica Udruge
postaje Danica Arar.
Sada pet godina kasnije, Društvo broji 50 članova, pokrivamo područje cijele
Ţupanije što znači uz Dubrovnik, i Konavle, Neretvu, Pelješac, i Korčulu, a
aktualna Predsjednica je Sonja Mladošić.
Najviše smo ponosni na kvalitetne odnose unutar Udruge, koje pokušavamo izgraditi
na način da se i članovi i zaposleni osjećaju kao jedna obitelj, i evo nakon
dosadašnjih naših velikih pet godina smatramo da smo u tome uspjeli.

U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009. 15

Kako su godine išle tako smo sve više radili na projektima koje bi upotpunili ţivote
naših članova, smatramo da imamo zavidnu kolekciju projekata, pa ćemo vas
prošetati kroz neke: kreativne radionice, terapija konjima, zajednička druţenja uz
glazbu i ples, razni izleti i dr.
Uz ove projekte radimo još Duhovne radionice, Grupe podrške, Debatne klubove,
Informatičke radionice, te dva projekta koja su nam od velike vaţnosti Osobni
asistent i Transporter (gusjenica) koja osim našim članovima omogućava i svim
osobama sa invaliditetom, i turistima, nesmetano kretanje unutar stare gradske
jezgre.
Veliki doprinos našoj maloj Udruzi daju volonteri, bez kojih ne bismo mogli, trenutno
ih imamo šest, i ponosni smo što postoje, i što su naši.
Očekuje nas još puno rada, kako smo dobili novi prostor koji je samo naš, posvetit
ćemo se njegovom uređenju zajedničkim snagama.
Za kraj, neka sve dobre ljude koji nam pomaţu, sve zaposlene i uvijek sve oboljele
čuva naš uvijek dobri SVETI VLAHO.

volonteri Udruge

16 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

6. STVARALAŠTVO - IZ PERA NAŠIH ČLANOVA

6.1. ZAPIS O TEŠKO GLUHOJ OSOBI

Gluha sam preko 90% i nosim slušno pomagalo. Teško se sporazumijevam s ljudima.
Opisat ću vam kako ţivim, što proţivljavam i kako se osjećam. Ljudi normalna sluha nisu
sposobni razumjeti našu tugu za izgubljenim sluhom. Ali jedan pas moţe duboko suosjećati s
nama. To je više od suosjećanja, to je empatija.

Ţelim vam ispričati priču o mom psu s kojim se savršeno sporazumijevam.
Imala sam odliĉan sluh i iznad svega voljela glazbu: pjevati, slušati, svirati prebirući po
ţicama moje gitare i tipkama glasovira. To je moja gluhoća izbrisala i ne znam da li bih se
bolje osjećala da sam roĊena gluha i da nikad nisam osjetila ljepotu slušanja: pjev ptica,
ţuborenje mora, radosni smijeh, šumor vjetra u granama drveća, umilne glasove, ljepotu
pjevanja... Nije lijepo od mene što ću sada reći, ali zavidna sam onima koji mogu pjevati i
slušati glazbu. Kad slušam neke pjesme, mogu ĉuti, ali teško mogu razaznati koja je to
pjesma, mada sam ju ranije bezbroj puta pjevala i slušala.

Prije nekoliko dana, nakon dugo vremena sjela sam za klavir u ţelji da zasviram pjesmu
„Rijeka bez povratka“. Traţeći note koje su davno izlazile u malim knjiţicama „Metronom“ u
rukama mi se našla knjiţica s pjesmom „Il mare“ (more) – lijepom talijanskom kanconom.
Note su bile samo za desnu ruku s rijeĉima, a pratnja lijevom rukom mi nije predstavljala
problem. Valjda mi je dosta toga ostalo u prstima ili mozgu – ne znam, ali sam ju zasvirala i
tiho zapjevušila svjesna koliko je moj glas iskvaren. Izgubila sam ono što sam u ţivotu
najviše voljela i za što sam imala najviše dara.

Tada sam spontano poĉela glasno plakati i drhtati. Moj psić je leţao do mojih nogu, kao da je
i njemu bilo drago slušati. Tada je ustao, skoĉio na moja koljena, poĉeo cviliti i lizati mi ruke.
Ja sam naslonila glavu na njegovu, a on mi je stao lizati lice. To me toliko ganulo, da sam još
glasnije plakala, ridala, a on je cvilio. Ĉovjek nad ĉovjekom se nikad ne bi mogao tako ganuti
i osjetiti tuĊu bol. S psom mogu razgovarati, on me gleda u oĉi kad mu nešto govorim, ispušta
neke glasove i imam osjećaj da me razumije. Osjećam njegovu ljubav. Kad doĊem kući toliko
mi se raduje, što ne moţe iskazati ni jedan ĉovjek. Osjeća kad negdje odlazim na dulje
vrijeme, sjedi pored moje prtljage kod ulaznih vrata i tuţno me gleda prelijepim, izraţajnim
oĉima
Kad sam bolesna, sjeti do mog kreveta, nekad se i popne na krevet.

Ljudi uglavnom s gluhim osobama nemaju strpljenja, izbjegavaju ih: gluhi su predmet
izrugivanja, oni postaju nesigurni, usamljeni i sve više izbjegavaju društvo ljudi u kojem
postaju nervozni. Zato volim samoću, prirodu, more, knjigu i ţivotinje. Postajem sve više
ĉudak, ljude sve manje ţelim u svojoj blizini iako ih trebam i volim, ali im ne ţelim smetati.
Svakako tu izuzimam svoje vjerne prijatelje, koji se uvijek trude da ih razumijem ono što mi
govore, a to je da govore polako i normalno, da ne viĉu, jer ih onda još manje razumijem. I
posao koji sam radila silno sam voljela – rad u školi s mladima. Odlazak u prijevremenu
mirovinu i rastanak s njima, bio mi je veoma bolan. Dugo sam sama tumarala ulicama Grada,
u prirodi i uz obalu. Ĉesto sam stezala zube da ne zaplaĉem, a i danas kad proĊem pokraj
moje škole nešto me stegne u grlu.

U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009. 17

Jednom sam srela moga ravnatelja na Stradunu i s vlaţnim oĉima mu rekla koliko mi je teško.
On se zaĉudio i rekao mi da me takvu ne pozna, jer sam gotovo uvijek bila vesela.
Imala sam vrlo neugodan susret u jednoj zagrebaĉkoj bolnici s lijeĉnikom. Bio je grub sa
mnom. Zamolila sam ga da mi nešto ponovi jer ga nisam razumjela. On se otresao na mene,
izjavivši da je umoran, cijelu noć je radio i nema strpljenja natezati se sa mnom. Meni su suze
navrle na oĉi, pokušala sam ga razumjeti, ali ostao je gorak okus. To je jedini sluĉaj da se
jedan lijeĉnik sa mnom tako ponio. Svi ostali kontakti s lijeĉnicima i u Zagrebu i u
Dubrovniku bili su više nego korektni.

MeĎutim, ipak je jedan liječnik kriv što sam izgubila sluh. Mislim da je bio nemaran, jer
inaĉe ne bi došlo do jedne strašne infekcije nakon operacija kada sam morala dugo vremena
primati injekcije garamicina koje su mi nepovratno uništile slušni ţivac; temperatura je
skoĉila, dugo je curio gnoj iz moje rane, oštećen mi je mjehur, a posljedice su do danas
strašne. On je tada nestao iz bolnice i više ga nisam vidjela. Tada još nisam bila svjesna
koliko mi je zla napravio, ali to danas dobro znam. Bilo je to davno, ne znam danas ništa o
njemu, ali znam da je postao alkoholiĉar. Moţda više i nije ţiv? Neka mu Bog oprosti, jer ja
ne mogu.

Mislim da je duţnost lijeĉnika da kod operacije ostane do kraja uz pacijenta, da promatra i
upućuje one koji prakticiraju kod završnih radnji – šivanja i sliĉno, kako ne bi došlo do
pogreške. On je i te kako bio svjestan što mi je uradio i koliko me unesrećio. Ovo pišem zato,
da upozorim sve liječnike: ostanite do kraja uz svog pacijenta da ne bi došlo do
pogreške. U protivnom vi ćete biti krivi!!!

Tješim sebe na sto naĉina kako ima mnogo, mnogo onih kojima je teţe. Onima s neizljeĉivim
bolestima, u invalidskim kolicima, obiteljskim tragedijama, oĉekivanju smrti, gluho-
slijepima... ne znam da li je smrt spas za mnoge takve. Ipak sam se uvjerila da i oni u
invalidskim kolicima i oni teško bolesni i te kako vole ţivjeti i ţivot maksimalno produţiti.
I ja silno volim ţivot, ali sve se manje smijem i sve manje plaĉem. U prošlom groznom ratu
svi smo postali tuţni, ali smo i otvrdnuli. Nema obitelji koja direktno ili indirektno nije
doţivjela gubitak ili traumu. Kad pogledam stranicu u „Dubrovaĉkom vjesniku“ sa slikama i
sjećanjem na moje poginule uĉenike i djecu prijatelja, onda se pitam zašto su oni mrtvi, a ja
ţiva? Koliko se mogu radovati ţivotu?

Uvijek se molim Bogu da mi ostavi barem ovo malo sluha da se ipak mogu sporazumijevati.
Na TV-u mogu gledati jedino filmove, ako su titlovani, ali sam se uglavnom odrekla gledanja
TV-a osim vrlo rijetkih emisija.

Na kraju ţelim poručiti svim mojim supatnicima: imamo vid, pa gledajmo ljepotu
prirode oko sebe, more, nebo, oblake, ptice, šume, cvjetna polja, popnimo se na brdo i
divimo se pogledu koji nam se pruţa. Udišimo čisti zrak. Omirišimo opojne mirise.
Opijajmo se bojama.

NaĊimo hobije, jer svatko ima neke darove koje nam je Bog dao. Ĉitajte, jer ima tako lijepih
knjiga i pjesama. Pokušajte slikati – moţda saznati da imate u sebi taj dar. Sjetite se Slave
Raškaj i njenih predivnih slika. Pišite dnevnik, pa moţda iz toga izvuĉete neku zanimljivu
priĉu iz svakodnevnog ţivota. Prouĉite haiku poeziju. Zabiljeţite trenutak koji zapazite.
Sigurna sam da će vam se svidjeti i da ćete naći zadovoljstvo kad vam nešto lijepo ispadne.
Moram još nešto naglasiti – u ovoj poeziji nema kićenja i nema rime. Uglavnom su to
doţivljeni i zabiljeţeni trenuci u prirodi, ali i i na drugim mjestima i drugim temama.

18 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

Uvijek mi je na pameti haiku pjesmica jednog budistiĉkog redovnika koja mi je jedna od
najdraţih, a glasi:

Ništa u njoj
koliba u proljeće

u njoj sve.

Pitat ćete me zašto ovo pišem? Zato da i vi pokušate zabiljeţiti doţivljeni trenutak i moţda
vam se to svidi! Malo ljudi ima strpljenja ĉitati dugaĉke pjesme, ako uopće voli ĉitati,
posebno poeziju. Ali i sve više je onih koji su zavoljeli haiku poeziju i rado je pišu.
I konaĉno, molite se i naĊite utjehu u vjeri i Bogu. Bog je u nama, budite blagi i recite sami
sebi: Bog za sve ima svoje razloge!

Još vam nešto ţelim reći. Moj predivni psić više nije ţiv. Razbolio se i nije bilo spasa. Nije
mogao stajati na nogama niti jesti. Morali smo ga uspavati. Svi smo u kući plakali. Nikad
neću zaboraviti mog Mora. Psića crne i sjajne dlake, dugih ušiju, velikih šapa i tako izraţajnih
i tuţnih oĉiju. Bilo mu je blizu devet godina.

Teica Margaretić, prof.

U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009. 19

7. GOVORITE LI ZNAKOVNI??

Svim ĉlanovima
ĉestitamo Dan

gluhih!

20 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

SAVJETOVALIŠTE – INFORMACIJSKI CENTAR

UDRUGE GLUHIH I NAGLUHIH
DUBROVAĈKO-NERETVANSKE ŢUPANIJE

Dubrovnik, Josipa Kosora br. 30

Voditeljica: dipl. defektolog Dušica Šutalo
Izvoditeljica: soc. radnik Darinka Jauković

č e t v r t k o m od 18,00 do 20,00 sati

 rana psihosocijalna podrška roditeljima i ĉlanovima obitelji
osoba sa invaliditetom,

 edukacija, potpora i osnaţivanje osoba sa oštećenim sluhom i
ĉlanova obitelji,

 upoznavanje sa mreţom specijaliziranih ustanova i institucija
koje provode rehabilitaciju i lijeĉenje, skrb, obrazovanje,.....i
struĉna pomoć u izboru,

 upoznavanje sa pravima svih sustava skrbi za osobe sa
oštećenim sluhom i osoba sa invaliditetom. Upoznavanje sa
povlasticama u mogućnostima poboljšanja kvalitete ţivota.

USLUGE SU BESPLATNE

U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009. 21

TEČAJ UČENJA
ZNAKOVNOG JEZIKA

svaki ponedjeljak i utorak u
prostoriji Udruge u 17,00 sati
voditeljica Projekta: Mirjana Juriša
izvoditelj Projekta: Ivica Boci

22 U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009.

PARTNERI U PROVOĐENJU PROGRAMA I
PROJEKATA UDRUGE

GRAD DUBROVNIK DUBROVAĈKO-NERETVANSKA ŢUPANIJA

GRAD KORĈULA GRAD METKOVIĆ OPĆINA ŢUPA DUBROVAĈKA

U SVIJETU TIŠINE, broj 4 / 2009. 23